LOGISTIKA TRGOVINSKOG POSLOVANJA

I. KOLOKVIJ

1. TEORIJSKE ZNAČAJKE LOGISTIČKIH SUSTAVA

Etimologija izraza logistika

Prema jednom stajalištu pojam logistika se prvi put uporabio 1670. godine u vojnim dokumentima
(Ludwig XIV) u značenju opskrbe vojničkih trupa potrebnim materijalima kao i transportnom
podrškom u prebacivanju trupa, naoružanja, opreme, prehrane i slično s položaja na druge položaje.
Prema tome pojam logistika se povezuje s francuskim pojmom loger koja znači „stanovati“, „noćiti
pod vedrim nebom“, „smjestiti se“, „ukonačiti se“.

Vojna logistika obuhvaća kako transport, prenoćište i opskrbu trupa tako i transport, skladištenje i
čuvanje vojnih dobara.

Prema drugom stajalištu pojam logistika (fr. loger) u znanstvenom smislu vojne strategije i taktike
prvi je uporabio švicarski general Baron de Jomini (18 na 19 stoljeće). Potkraj 19. stoljeća izraz
logistika se preselio u SAD pa se rabi izraz logistics u značenju „vojničkih služba pozadine“ odnosno
„znanosti o pozadinskoj vojničkoj službi tj. transportu i opskrbljivanju“.

Kao znanost i kao aktivnost logistika se razvija u 20. stoljeću. Znanstveno je utemeljenije korijene
pojma logistika tražiti u grčkim riječima logos (znanost o principima mišljenja i razumnog
prosuđivanja) i logistikos (vještina, iskustvo i znanje o očuvanju, procjeni, prosudbi svih relevantnih
elemenata u prostoru i vremenu potrebnih u optimalnom rješavanju strateških i taktičkih zadataka u
svim sferama ljudskih aktivnosti).

Logističke znanosti prethode logističkim aktivnostima obzirom da su u početnim stadijima razvitka

logistike kao aktivnosti dominirali vještina i iskustvo a kasnije znanost, znanstvene spoznaje, zakoni,
teorije itd. Interakcijska veza logističkih znanosti i logističkih aktivnosti omogućuje optimalna rješenja
teorijskih i praktičnih zadataka sa ciljem da se uz minimalne uložene resurse i potencijale
(proizvodne, ljudske, financijske) maksimalno zadovolje zahtijevi kupaca, korisnika i potrošača.

Definiranje pojma logistike

Prva skupina definicija fokusira se na tokove – američko logističko društvo (SAD): Logistika je proces
planiranja, ostvarivanja i kontrole učinkovitih tokova i skladištenja sirovina, poluproizvoda i gotovih
proizvoda i time povezanih informacija od točke isporuke do točke primitka, primjereno zahtjevima
kupaca.

Druga skupina definicija fokusira se na životni ciklus proizvoda ili usluge (uvođenje, rast, zrelost i
opadanje) – Međunarodno logističko društvo: Logistika je podupirući menadžment koji za vrijeme
trajanja jednog proizvoda jamči učinkovitije korištenje servisa i odgovarajuće ostvarenje logističkih
elemenata u svim fazama životnog ciklusa, tako da se pravodobnim posizanjem u sustav jamči
efektivno upravljanje resursne potrošnje.

Treća skupina definicija fokusira se na uslugu – logistika je proces koordinacije svih nematerijalnih
aktivnosti, koje se trebaju ispuniti da bi se jedna usluga ostvarila na efektivan način u pogledu troška i
u odnosu na kupca.

1
Logistika kao znanost

Definicija opće ili univerzalne logistike kao znanosti: Opća logistička znanost je skup
interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i
složenih aktivnosti (funkcija, procesa, mjera itd.) koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve
djelomične procese svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari,
tvari, poluproizvoda i proizvoda, repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija …
u sigurne, brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala,
kapitala, znanja, informacija od točke isporuke, preko točke ili točaka razdiobe, odnosno točke
koncentracije do točke primitka, ali sa ciljem da se uz minimalne uložene potencijale i resurse
maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta. Tako definirana opća ili univerzalna logistika kao znanost sadrži
i sve relevantne elemente svih vrsta specijalističkih logistika kao znanosti (proizvodne, špediterske,
tehničke), područje društvene znanosti (ekonomska, pravna, politička…) na razini znanstvenog polja
ekonomije (ekonomska poduzetnička…).

Unutar ove opće logistike postoje i specijalističke logistike kao znanosti (špediterska logistika,
prometna logistika, proizvodna logistika, trgovinska logistika itd.).

Logistika kao aktivnost

Razlikujemo opću i specijalističku logistiku kao aktivnost. Logistika kao znanost je osnova za logistiku
kao aktivnost. Opća ili univerzalna logistika kao aktivnost je skup planiranih, koordiniranih,
reguliranih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi
djelomični procesi svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari
… u sigurne, brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logističke procese, tokove i protoke
materijala, kapitala, znanja, informacija od pošiljatelja tj. točke isporuke: sirovinske baze,
(polu)proizvođača, skladišta, terminala, prodavatelja, izvoznika, preko točke ili točaka razdiobe ili
točaka koncentracije do primatelja (tj. točke primitka: proizvođača, skladišta, terminala, kupca,
uvoznika, korisnika…) ali sa ciljem da se uz minimalne uložene potencijale i resurse (ljudske,
proizvodne, funkcijske…) maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta.

Tu spadaju sljedeće aktivnosti: proizvodnja, prerada, obrada, dorada, održavanje, pakiranje,

signiranje, slaganje, sortiranje, vaganje, mjerenje, utovar, istovar, pretovar, skladištenje, punjenje i
pražnjenje kontejnera i prijevoznih sredstava, transport, fumigacija, deratizacija, dezinskecija,
špedicija, agencija, osiguranje, carinjenje, kupoprodaja, distribucija, marketing, menadžment,
kalkulacije, financiranje, kontroling itd.

Pojam znanosti

Znanost je sustav sistematiziranih i argumentiranih znanja, odnosno sustav spoznajnih činjenica,

pojmova, načela, podataka, informacija, teorija, zakona i zakonitosti u određenom povijesnom
razdoblju u objektivnoj stvarnosti do kojega se došlo primjenom objektivnih znanstvenih metoda, a
kojima je temeljna misija spoznaja zakona i zakonitosti o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti prirodnih i
društvenih pojava i maksimalizacija učinkovitosti ljudske prakse.

Klasifikacija znači razvrstavanje, raščlanjivanje, sustavnu podjelu predmeta, pojava i pojmova po

klasama, vrstama, tipovima itd. obzirom na njihove opće značajke. Klasificirati znači provesti
klasifikaciju. Klasifikacija znanosti predstavlja otkrivanje interakcijskih veza između njenih segmenata
i to na osnovi određenih načela o njihovim uzajamnim vezama.

2
Poznate su 3 glavne razvojne faze znanosti:
- Prvu fazu karakterizira jedinstvenost znanosti (antičko doba i srednji vijek) – filozofija je bila
jedina znanost i obuhvaćala je sva ljudska znanja o prirodi, društvu i mišljenju; nema
diferencijacije;
- U drugoj fazi započinje i intenzivira se proces diferencijacije znanosti (15.-18. stoljeće) – od
filozofije se odvajaju specijalne znanosti - najprije matematika, mehanika i astronomija a
potom fizika, kemija, biologija, geologija, psihologija i sociologija.
- Treća faza počinje u 19. stoljeću i dolazi do detaljnije diferencijacije i istodobne integracije
pojedinih znanstvenih disciplina u znanstvena područja – nastaju sustavi znanosti.

Praktično značenje očituje se u:

- optimalnom organiziranju mreže znanstvenonastavnih i istraživačkih ustanova i institucija,
- planiranju i ostvarivanju znanstvenoistraživačkih projekata i zadataka,
- kooperaciji i koordinaciji znanstvenika i istraživača različitih djelatnosti,
- izdavanju specijalističkih edicija i
- specijalističkom obrazovanju, osposobljavanju i usavršavanju kadrova.

S gnoseološkog stajališta klasifikacija znanosti može biti: 1) objektivna kada se veza između znanosti
izvodi iz veza objekata istraživanja i 2) subjektivna kada su za temelj klasifikacije znanosti uzete
osobitosti subjekata.

S metodološkog stajališta klasifikacija znanosti može biti:

1) po načelu koordinacije – veze između znanosti se shvaćaju kao vanjske pa se znanosti svrstavaju u
određenom redu po shemi: A/B/C ili decimalnom sustavu itd. Između pojedinih znanosti postoje
oštre i krute granice i razlike. Znanosti se svrstavaju od općeg prema pojedinačnom i od apstraktnog
prema konkretnom.
2) po načelu subordinacije – veze između pojedinih znanosti se shvaćaju kao unutarnje, organske pa
se znanosti svrstavaju po shemi A…B…C ili decimalnom sustavu. Izražava uzajamnu povezanost
znanosti i nastajanje znanosti jedne uz druge a znanosti se svrstavaju od jednostavne prema složenoj,
od niže prema višoj.

Prema Kedrovu (a prema Engelsu) dva su osnovna načela klasifikacije znanosti:

1) Načelo objektivnosti – razvrstavanje znanosti po objektima njihovog proučavanja;
2) Načelo subordinacije – veze i prelazi između znanosti se utvrđuju na osnovi „inherentnog
rasporeda“ samih oblika kretanja materija.

Strukturalni pristup znanosti:

1) Horizontalni – sagledavanje redoslijeda znanosti – odgovara usložnjavanju objekata znanosti
2) Vertikalni – otkriva veze elemenata znanosti do kojih se došlo u procesu spoznaje objekta.

Klasifikacija znanosti u RH (2005.), osim znanstvenih područja i polja sadrži i znanstvene grane:
- Područje prirodnih znanosti – 5 znanstvenih polja sa 26 grana znanosti,
- Područje tehničkih znanosti – 15 znanstvenih polja sa 61 granom znanosti,
- Područje biomedicine i zdravstva – 7 znanstvenih polja sa 41 granom znanosti,
- Područje biotehničkih znanosti – 4 znanstvena polja sa 22 grane znanosti,
- Područje društvenih znanosti – 9 znanstvenih polja sa 56 grana znanosti,
- Područje humanističkih znanosti – 9 znanstvenih polja sa 37 grana znanosti i
- Umjetničko područje – 4 znanstvena polja sa 15 grana znanosti.

Ni u jednoj do danas poznatoj klasifikaciji znanosti ne spominju se logističke znanosti ni na koji način.

Znanstvene činjenice (odrednice) u vezi mjesta logistike u klasifikaciji znanosti:

3
 - Logističke znanosti u pravilu nisu disciplinarne znanost već višedisciplinarne znanosti
(interdisciplinarne i multidisciplinarne).
- Ne spominju se u službenim klasifikacijama no logistički fenomeni se izučavaju na visokim
učilištima, vojnim akademijama, ekonomskim i prometnim fakultetima.
- Temeljna misija logističkih znanosti je izučavanje postupaka, zakonitosti i zakona proizvodnje
logističkih proizvoda u logističkoj industriji. Funkcije logističkih znanosti su uvijek usmjerene
na podršku nekoga nečime ili sebe nečime.
- Znanstveni problemi istraživanja logističkih znanosti se odnose na izučavanje aktualnih
fenomena podrške procesima proizvodnje transportnih, odnosno prometnih, trgovinskih,
manipulacijskih, špediterskih itd usluga odnosno proizvoda te svim djelatnostima svih
gospodarskih sektora: primarnog, sekundarnog, tercijarnog, kvartarnog i kvintarnog sektora.
- Temeljni objekti znanstvenog istraživanja logističkih znanosti su modaliteti potpore
proizvođača, prerađivača, trgovca, distributera itd. sirovinama, poluproizvodima, gotovim
proizvodima itd.
- Problemi i objekti znanstvenih istraživanja logističkih znanosti odnose se na istraživanje
procesa i upravljanje procesima proizvodnje različitih logističkih proizvoda u sklopu logističke
industrije.

Svako znanstveno područje ima svoje logističke znanosti (prirodne logističke znanosti, tehničke,
biomedicinske, biotehničke, društvene itd.) ali i svako znanstveno polje ima svoju logističku znanost
koje su unidisciplinarne (na mikro razini) ili pak interdisciplinarne (na makro razini).
Logističke znanosti sa znanstvenoteorijskog motrišta imaju svoje mjesto u svakom znanstvenom
području, polju, grani itd.
Logističke znanosti sa znanstvenopraktičnog motrišta imaju svoje mjesto u klasifikaciji znanosti kao
aplikativne znanosti.

Međuodnos logistike i distribucije

Pojam i modaliteti distribucije

Izraz distribucija je višeznačni pojam pa znači dijeljenje cjeline na dijelove, podjela, razdioba,
raspoređivanje predmeta i sl. Predmeti distribucije mogu biti materijalni i nematerijalni proizvodi,
informacija, znanje i sl. Može se reći da distribucija općenito znači disperziranje , odnosno strujanje
materijalnih i nematerijalnih dobara između proizvođača i potrošača, odnosno proizvođača i
korisnika, bez obzira na prostorne i vremenske dimenzije, vrstu i zamršenost distribucijskih kanala,
fizičku distribuciju i logističku distribuciju.
U širem smislu distribucija predstavlja opskrbu bez obzira na način njezine organizacije, ponekad i
raspodjelu društvenog proizvoda (administrativna dioba dohotka, životnih sredstava, sirovina…).

Međunarodna trgovinska komora iz Pariza je 1932. godine osnovala Biro za proučavanje distribucije
te je 1947. godine predložila definiciju pojma distribucije: Distribucija je stadij koji slijedi proizvodnju
dobara od momenta kada su ona komercijalizirana do njihove isporuke potrošačima. Ona obuhvaća
razne aktivnosti i operacije koje omogućuju da se roba stavi na raspolaganje kupcima bilo da se radi o
prerađivačima ili o potrošačima, olakšavajući izbor, kupnju i upotrebu robe.

Nacionalni savjet za upravljanje fizičkom distribucijom Velike Britanije definira pojam distribucije kao
djelotvorno kretanje gotovih proizvoda od proizvodne linije do potrošača, a u nekim slučajevima
uključuje i kretanje sirovina od mjesta opskrbljivanja do početka proizvodnje.

Aktivnosti distribucije: pakiranje, signiranje, vaganje, brojenje, sortiranje, skladištenje, kontroliranje

zaliha, izbor lokacija skladišta, istraživanje tržišta, obrada narudžbi itd. Sustav integralne distribucije
je poimanje logistike kao svega gore navedenog.

4
Intencija distribucije je omogućiti stavljanje robe na raspolaganje potrošačima na način i u uvjetima
koji najbolje odgovaraju njihovim zahtjevima. Temeljni zadatak distribucije je da omogući sigurne,
brze i racionalne tokove roba od proizvodnje do potrošnje, da prostorno i vremenski usklađuje
proizvodnju i potrošnju, da povećava sposobnost robe za promet i omogući njenu neprekidnu
cirkulaciju, da usmjerava proizvodnju prema potrebama potrošnje, da djeluje na plasman novih
proizvoda te da utječe na promjenu potrošačkih navika i kultura i štiti interese potrošača.

Troškovi distribucije sudjeluju u prosjeku oko 50% u prodajnoj cijeni materijalnih i nematerijalnih
dobara dok se druga polovica odnosi na proizvodnju.

Zajednička misija distribucije, distribucijskih kanala, fizičke distribucije, logističke distribucije i

logistike je kvalitetan proizvod ili uslugu u optimalnim količinama i u odgovarajućem asortimanu
dostaviti na pravo mjesto, u pravom trenutku i uz najpovoljnije uvjete za sve sudionike u procesima
proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje. Svi navedeni pojmovi se definiraju kao znanost i kao
aktivnost i to na tri razine: u užem smislu, u širem smislu i u najširem smislu.

1) Distribucija kao znanost u užem smislu je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja

koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih aktivnosti koje funkcionalno i
djelotvorno povezuju sve djelomične procese svladavanja prostornih i vremenskih
transformacija gotovih proizvoda od proizvođača do kupca ili zadnjeg korisnika, odnosno
potrošača.
Distribucija kao aktivnost u užem smislu je skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i
kontroliranih nematerijalnih aktivnosti kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi
djelomični procesi svladavanja prostornih i vremenskih transformacija gotovih proizvoda od
proizvođača do kupca ili zadnjeg korisnika, odnosno potrošača.

2) Distribucija kao znanost i distribucija kao aktivnost u širem smislu se od prethodne razlikuje u
tome da se odgovarajućim znanjima i aktivnostima funkcionalno i djelotvorno povezuju
djelomični procesi svladavanja prostornih i vremenskih transformacija ne samo gotovih
proizvoda nego i sirovina i poluproizvoda do izvora nabave, proizvođača, prerađivača,
skladišta itd. do krajnjeg potrošača odnosno krajnjeg korisnika.

3) Distribucija kao znanost i kao aktivnost u najširem smislu je skup znanja i aktivnosti kojima se
funkcionalno i djelotvorno povezuju djelomični procesi svladavanja prostornih i vremenskih
transformacija materijala, dobara, stvari, (polu)proizvoda, repromaterijala, živih životinja,
kapitala, znanja, informacija itd. u sigurne, brze i racionalne (tj.optimalne) jedinstvene
procese, tokove od sirovinske baze, točke isporuke, (polu)proizvođača, skladišta, terminala
itd. preko točke ili točaka razdiobe do krajnjih potrošača odnosno korisnika.

Distribucija je uži pojam od logistike i širi pojam od fizičke distribucije. Svi ovi pojmovi su kompatibilni
i međusobno se prožimaju. Pouzdane i kvalitetne informacije su preduvjet za upravljanje
aktivnostima distribucije, distribucijskih kanala, fizičke distribucije i logističke distribucije.

Distribucijske kanali

Distribucijski kanali ili kanali distribucije ili putovi prodaje ili kanali prodaje ili marketinški (trgovinski)
kanali distribucije su spona između proizvodnje i potrošnje, koja koordiniranim akcijama skupa
institucija pokreće robu od proizvođača do potrošača.(Def.1.) Marketinški kanali su skup
međuovisnih institucija, odnosno posrednika povezanih zajedničkim poslovnim interesom: olakšati
prijenos robe i vlasništva od proizvođača do konačnog potrošača.

5
Marketinški posrednici posreduju između proizvođača i krajnjih korisnika a mogu biti:
- trgovački posrednici – su veletrgovci i trgovci na malo koji kupuju, preuzimaju vlasništvo i
preprodaju trgovačku robu),
- agenti – posrednici – su brokeri, predstavnici proizvođača i prodajni agenti koji traže kupce i
pregovaraju s njima u ime proizvođača ali ne preuzimaju vlasništvo nad robom,
- facilitatori – su ostali aktivni posrednici koji sudjeluju u distribuciji ali ne preuzimaju
vlasništvo nad robom, ne pregovaraju o kupnji ili prodaji robe: klasični špediteri, logistički
špediteri, logistički operatori, prijevoznici, skladištari, distributeri, osiguravatelji, financijske
institucije, carinske službe, agencije za ek.propagandu itd.).

Sudionici u marketinškim kanalima obavljaju mnoge važne funkcije i sudjeluju u važnim tokovima
marketinga kao: informacija (prikupljanje i širenje kvalitetnih informacija), promocija (širenje
informacija s namjerom privlačenja kupaca), pregovaranje (sklapanje što povoljnijih ugovora),
naručivanje (stvaranje realnih pretpostavki o namjerama kupnje među sudionicima), financiranje
(stjecanje i raspodjela sredstava za financiranje zaliha), preuzimanje rizika (treba se znati tko i kakve
rizike preuzima), fizičko posjedovanje (tko posjeduje robu na relaciji sirovina-kupac), plaćanje (kupci
plaćaju putem banaka kupljenu robu) i pravni odnos (tko na koga prenosi vlasništvo nad robom).

Bitna obilježja distribucijskih kanala su razine kojima se izražava broj sudionika u kanalu, a to su
proizvođači, posrednici plasmana i krajnji kupci od kojih svaki predstavlja jednu razinu. Brojem razina
kanala izražava se njegova dubina. Sudionici u prodajnim kanalima su stalni (proizvođači i potrošači) i
uvjetni (posrednici plasmana koji i ne moraju biti zastupljeni). Najčešći marketinški kanali su:
A) Kanal nulte razine – direktno kretanje robe od proizvođača do potrošača,
B) Kanal u dvije razine – sudjeluje: proizvođač – veletrgovac – maloprodavatelj – potrošač.
C) Kanal u tri razine – sudjeluju: proizvođač – veletrgovac – preprodavatelj – maloprodavatelj –
potrošač.

Institucije koje sačinjavaju distribucijski kanal međusobno su povezane različitim tokovima kao što su:
- Fizički tok – kretanje proizvoda od sirovinske baze do krajnjih kupaca.
- Tok vlasništva – stvarni prijelaz vlasništva od jedne institucije na druge.
- Tok plaćanja – izvršavanje financijskih obveza ne samo između proizvođača i kupaca nego i
svih sudionika u distr.kanalu.
- Tok informacija – kretanje oblikovanih informacija od pošiljatelja do primatelja ali i između
svih sudionika u distr.kanalu.
- Tok promocije – promotivne aktivnosti koje inicira proizvođač a usmjerene su na ciljne
skupine uz pomoć specijaliziranih agencija.

Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom donošenja odluke o izboru kanala distribucije:
- Strategija nastupa poduzeća na tržištu – osmisliti dugoročna i kratkoročna rješenja u kojima
će svaki sudionik na najbolji način obavljati svoje funkcije a strategije mogu biti:
o Strategija intenzivne distribucije – proizvođač u prodaji svojih proizvoda angažira što
je moguće više posrednika (npr. kod distribucije cigareta),
o Strategija ekskluzivne distribucije – proizvođač odabire jednog i nekoliko posrednika,
koji imaju ekskluzivno pravo prodaje određene robe (npr. prodaja novih skupih
automobila). Takvom se distribucijom nastoji unaprijediti imidž proizvoda i odobriti
više marže.
o Strategija selektivne distribucije – proizvođač u distribuciju svojih proizvoda uključuje
više od jednog posrednika ali manje od svih onih posrednika koji pristaju baviti se
distribucijom određenog proizvoda.

6
 - Ciljevi koje proizvođač želi ostvariti – npr. interne i eksterne distribucijske troškove treba
minimalizirati, ubrzati tokove kvalitetnih informacija, stvarnim i potencijalnim potrošačima
proizvodi i usluge trebaju biti brzo i stalno dostupni itd.
- Temeljne značajke proizvoda npr:
o Pokvarljivi proizvodi zahtijevaju izravnu prodaju i kratke kanale prodaje,
o Proizvodi široke potrošnje zahtijevaju duge kanale distribucije,
o Tehnički proizvodi zahtijevaju direktnu prodaju zbog potrebnog servisa,
o Luksuzni proizvodi, proizvodi velike pojedinačne vrijednosti i kabasti proizvodi
relativno male jedinične vrijednosti ali velike ukupne količine zahtijevaju direktnu
prodaju jer visoka bruto zarada može pokriti troškove vlastite distribucije.
- Važnija obilježja proizvoda – ako proizvođači oskudijevaju financijskim kapitalom kanali
distribucije su usmjereni prema posrednicima. Velika poduzeća za razliku od malih mogu
organizirati direktnu prodaju pri čemu je važan izbor optimalne kombinacije kanala
distribucije. Na kreiranje kanala utjecati će dugoročni poslovni ciljevi, raspoloživa sredstva,
ljudski potencijali, miks proizvoda itd.
- Osnovne znakovitosti potrošača – ako se radi o većem broju prostorno disperziranih
potrošača proizvođači će koristiti veći broj posrednika i obrnuto. Manje a češće pojedinačne
nabavke zahtijevaju duže i šire kanale distribucije (potrošači široke potrošnje). Obzirom na
potrošače važno je imati na umu tri temeljne skupine roba: roba svakodnevne potrošnje,
roba povremene potrošnje i specijalna roba.
- Važnije značajke posrednika - ako posrednici raspolažu većim obrtnim kapitalom i ako djeluju
učinkovitim ljudskim potencijalima na razvijenim tržištima proizvođači će se opredijeliti za
veći broj posrednika u kanalima distribucije.
- Temeljne znakovitosti konkurenta – npr. proizvođači prehrambenih proizvoda zahtijevaju da
se njihove marke proizvoda izlažu izravno uz konkurentske marke dok će se u drugim
djelatnostima nastojati izbjeći kanali koje koriste konkurenti.
- Osnovna obilježja okruženja – ako na području vladaju krizni ekonomski uvjeti proizvođači će
koristiti kraće kanale. Ovdje su važni i restriktivni propisi i protekcionističke mjere kojima
proizvođač treba prilagoditi broj posrednika i njihove aktivnosti.

U određivanju ciljeva proizvođači trebaju imati na umu dužinu distribucijskih kanala (jer ona utječe na
troškove). Dužina distribucijskih kanala ovisi o:
 u sustavu tržišta: broj potencijalnih razina, očekivana veličina razmjene, zemljopisna
koncentracija tržišta (npr. ako je broj potencijalnih razina veliki onda su kanali dugi…)
 u sustavu marketing miksa: cijena po jedinici proizvoda, kvarljivost proizvoda, širina linije
proizvoda, prilagodljivost proizvoda, tip proizvoda, promocija (npr. ako je cijena
proizvoda visoka onda su kanali kratki…)
 u sustavu organizacije: broj drugih proizvoda ili linija, financijski izvori, poželjna razina
kontrole, stručnost menadžera (npr. ako je mnogo drugih proizvoda onda su kanali
kratki…)
 u sustavu posrednika: uspješnost i učinkovitost posrednika, stupanj zaposlenosti
posrednika (npr. ako su uspješni i učinkoviti posrednici onda su kanali dugi…)
 u sustavu državne regulative: regulacija, deregulacija, liberalizacija distribucije (npr.
distribucija određenog asortimana proizvoda liberalizirana kanali su dugi…).

U izboru optimalnih kanala distribucije posebno treba voditi računa o fiksnim, varijabilnim i graničnim
troškovima i njihovom odnosu prema ukupnim troškovima. Ukupni distribucijski troškovi (troškovi
skladištenja, manipulacijsko-prijevozni troškovi, troškovi obrade narudžbi, troškovi posrednika,
troškovi plaća administrativnog osoblja, komunikacijski troškovi, troškovi servisa kupcima itd.) ne bi
trebali biti veći od 10% ukupnih troškova proizvodnih poduzeća.

7
Distribucijski kanali se ne mogu i ne trebaju identificirati sa distribucijom općenito, fizičkom
distribucijom, logističkom distribucijom i logistikom jer svaka od njih imaju svoju vlastitu misiju i
značajke. I ovdje kao i u distribuciji špediteri imaju veoma značajnu ulogu.
Fizička distribucija

Fizička distribucija se, za razliku od cjelovite distribucije, odnosi na fizičke tokove sirovina, materijala i
proizvoda i ponekad se poistovjećuje s poslovnom logistikom.

Fizička distribucija je skup aktivnosti – sastavljen od obrađivanja narudžbi, rukovanja robom,

skladištenja, upravljanja zalihama i prijevoza (konvencionalnog, kombiniranog ili multimodalnog) –
koje se rabe u kretanju proizvoda od proizvođača do kupaca i krajnjih potrošača. Ona uključuje
planiranje, primjenu i kontrolu fizičkih tokova sirovina i finalnih proizvoda od mjesta nastanka do
mjesta uporabe da bi se – uz profit – zadovoljile potrebe kupaca odnosno potrošača.

Temeljni ciljevi fizičke distribucije su: dostava pravih, kvalitetnih dobara, odgovarajućeg asortimana,
na prava mjesta, pravodobno, uz najniže troškove, ostvarujući pri tome primjeren profit, te
zadovoljavajući potrebe kupaca i potrošača. Ciljevi fizičke distribucije se izvode iz ciljeva poslovne
politike proizvodnog poduzeća i njezinih temeljnih potpolitika: kadrovske, proizvodne, tržišne,
funkcijske i razvojne politike.
Ostvarivanje ciljeva fizičke distribucije a posebno izbor kanala i sudionika u sustavu fizičke distribucije
najizravnije ovisi o stupnju obrazovanja, osposobljavanja, sposobnosti, vještini, organizaciji, motivaciji
itd. ljudskih potencijala poduzeća a indirektno i svih sudionika takvog sustava. Osim kvalitetnog
ljudskog potencijala potrebne su i kvalitetne informacije odnosno učinkoviti integralni informacijski
sustavi.

U visokorazvijenim gospodarstvima ukupni troškovi fizičke distribucije iznose oko 8% od prihoda

ostvarenih prodajom (troškovi transporta 37%, troškovi držanja zaliha 22%, troškovi skladištenja 21%
i administrativni troškovi distribucije 20%). U tranzicijskim gospodarstvima ovi troškovi se kreću oko
25% što je najnepovoljnije za proizvođače.

Fizička distribucija je po svom sadržaju i opsegu uži pojam od distribucije općenito (ona je podsustav
distribucije). Kao sustav je nešto uži, manje složeniji i manje dinamičniji od sustava distribucijskih
kanala koji mu stvara osnove za funkcioniranje. Sustav fizičke distribucije je podsustav brojnih
sustava opće logistike. I u ovom sustavu klasični špediteri a osobito međunarodni megašpediteri
igraju također značajnu ulogu jer obavljaju ili organiziraju više od dvije trećine svih aktivnosti u svim
međunarodnim procesima fizičke distribucije.

Logistička distribucija

Ona je najvažniji podsustav sustava opće logistike. Logistička distribucija je logistika u užem smislu
tog pojma. Najbliža je pojmu fizičke distribucije iako je pojam logističke distribucije širi, složeniji,
dinamičniji i zahtjevniji.

Ovaj sustav ne može funkcionirati bez specijaliziranih logističkih aktivnosti: proizvodnja, prerada,
obrada, dorada, pakiranje, signiranje, slaganje, sortiranje, vaganje, mjerenje, utovar,istovar, pretovar,
paletiziranje, punjenje i pražnjenje kontejnera, prijevoz, špedicija, osiguranje, carinjenje,
kupoprodaja, marketing, menadžment itd.

Sustav logističke distribucije je širi pojam od fizičke distribucije ali uži, manje složen i manje
dinamičan od općeg sustava logistike kao i od sustava distribucije. Sustav distribucijskih kanala je
važan okvir za funkcioniranje procesa logističke distribucije.

8
U racionalizaciji procesa logističke distribucije posebno su značajni: ljudski potencijali, informacijski
sustavi, logistička infrastruktura i suprastruktura, logističko pravo, itd.

Špediter je uz proizvođače i potrošače najvažniji logistički subjekt u svim procesima logističke

distribucije.

Mjesto važnijih vrsta distribucija u logističkom sustavu

Relacija: Sirovinska baza – potrošnja. Između sirovinske baze i potrošnje nalaze se četiri najvažnija
distribucijska odnosno logistička sustava: proizvodnja – trgovina – skladištenje – distribucija koje
djelotvorno povezuju vanjski procesi transporta i prometa.
U ovoj relaciji misija opće ili univerzalne distribucija u užem, širem i najširem smislu je povezivanje
procesa proizvodnje, trgovine, skladištenja i fizičke distribucije gotovih ili poluproizvoda do krajnjih
potrošača uz primjenu interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja.
Misija distribucijskih kanala je povezivanje funkcija i poslova brojnih marketinških posrednika u
sustavima trgovine, skladištenja, distribucije kako bi se maksimalno zadovoljile želje, potrebe i
potražnja krajnjih potrošača.
Misija fizičke distribucije je da omogućuje fizičke tokove i protoke materijalnih dobara od proizvođača
do kupca.
Logistička distribucija ima slične misije kao opća distribucija i fizička distribucija ali složenije i
zahtjevnije funkcije u organiziranju, upravljanju, operacionaliziranju, kontroliranju, distribuiranju
robnih tokova od proizvođača ili sirovinske baze do krajnjih potrošača.
Opća ili univerzalna logistika (prije svega primarna, sekundarna i tercijarna logistika) integrira sve
misije svih igrača.

U određivanju međuodnosa sustava: distribucije, distribucijskih kanala, fizičke distribucije, logističke

distribucije i sustava logistike koriste se i sljedeći kriteriji: pojmovne odrednice, stupanj složenosti,
intenzitet dinamičnosti, kvaliteta ljudskog kapitala, gospodarski učinci, društvena važnost i utjecaj
navedenih sustava na globalizaciju.

2. POJAM I STRUKTURA LOGISTIČKIH SUSTAVA

Pojam općeg logističkog sustava

Opći ili univerzalni logistički sustav je sustav međusobno, svrsishodno povezanih i međuutjecajnih
podsustava i elemenata koji, pomoću logističke infrastrukture, logističke suprastrukture,
logističkog intelektualnog kapitala i drugih potencijala i resursa, u visokosofisticiranoj logističkoj
industriji omogućuju uspješnu, učinkovitu i racionalnu proizvodnju logističkih proizvoda.

3. FUNKCIONALNE, INSTITUCIONALNE I INSTRUMENTALNE DIMENZIJE LOGISTIČKOG

MENADŽMENTA

1) Funkcionalna dimenzija logističkog menadžmenta se odnosi na temeljne funkcije i aktivnosti

kojima logistički menadžeri trebaju upravljati u procesu proizvodnje logističkih proizvoda. Za
logističke menadžere najvažnije su ove logističke funkcije:
- Logistička funkcija nabave: Nabavna funkcija (nabavna logistika) je početna funkcija procesa
proizvodnje logističkih proizvoda. Odnosi se na nabavu svih vrsta materijalnih resursa a u
širem smislu i nematerijalnih potencijala i resursa bez kojih ne može započeti proizvodnja. U
užem smislu obuhvaća: naručivanje, sklapanje i izvršavanje ugovora, plaćanje ugovorene
cijene za pribavljenu robu i usluge. Faze postupka nabave: istraživanje nabavnog tržišta

9
 (izvori nabave i mogućnosti izbora nabave, nabavne cijene, mogućnosti nabave potrebnih
količina, mogući rokovi nabave, kontinuitet nabave itd.), utvrđivanje potreba, planiranje
nabavki, pribavljanje ponuda, uspoređivanje i odabir ponuda, pregovaranje s dobavljačima,
sklapanje kupoprodajnih ugovora, nadzor nad izvršenjem ugovora o nabavci.
- Logistička funkcija proizvodnje: Bit je proces kojim se inputi (različiti proizvodni čimbenici,
stalni ili potrošni) pretvaraju u outpute (logističke proizvode i usluge).
- Logistička funkcija pakiranja i signiranja: odnosi se na pripremu proizvoda, robe, stvari,
tvari… za manipuliranje i transport. Pakiranje treba omogućiti uporabu određenih proizvoda,
zaštititi robu od kvarenja, onečišćenja, rasipanja u tijeku manipuliranja i transporta, dizajnom
stimulirati prodaju… Signiranje je sastavni dio pakiranja čija je misija omogućiti identifikaciju
pošiljaka i ponuditi upute za rukovanje pošiljkama. Koleto treba sadržavati slijedeće oznake:
oznaka primatelja, tekući broj koleta, mjesto odredišta, naziv države podrijetla robe, bruto
masa, dimenzija koleta, oznaka oprez, oznaka pošiljatelja…
- Logistička funkcija skladištenja – uključuje uskladištenje robe u skladišta (otvorena,
zatvorena, javna, vlastita, carinska…), obavljanje određenih operacija u skladištima i
skladištenje robe; samo 10% roba se dostavlja potrošaču izravno od proizvođača dok se 90%
jednom ili više put skladišti;
- Logistička funkcija usluživanja kupaca – temeljna orijentacija logističkog menadžmenta je
usluživanje kupaca pravim proizvodima, u pravo vrijeme, na pravom mjestu, u ugovorenoj
količini, u odgovarajućem asortimanu, primjerene kvalitete i uz pravu cijenu. Moraju se
omogućiti i pružanja dodatnih i naknadnih usluga kupcima (montaža, servis, održavanje
proizvoda…).
- Logistička funkcija distribucije – najvažnija logistička funkcija koja se odnosi na upravljanje
robnim tokovima i informacijskim tokovima od mjesta isporuke do mjesta otpreme ali i
raspoređivanje proizvoda ili usluga u logističkim lancima, logističkoopskrbnim lancima i
logističkim mrežama.
- Logistička funkcija transporta i prometa – okosnica upravljanja logističkim procesima je
upravljanje tehničkim, tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim, ekološkim…
potencijalima i resursima koji se tiču transporta i prometa.
- Logistička funkcija kontrolinga – odnosi se na nadzor, odnosno kontrolu ljudi, sredstava za
rad i postupaka u logističkoj industriji. Kontrola predstavlja ocjenjivanje ostvarenog
poslovanja u odnosu na planirano sa ciljem da se provedu mjere i akcije za dostizanje
postavljenih ciljeva. Logističke kontrole mogu biti:
o Prethodne kontrole – imaju preventivni karakter i odnose se na pravodobno
uklanjanje slabosti i odstupanja.
o Naknadne kontrole – provode se nakon nastanka slabosti ili odstupanja od planiranih
ciljeva kako bi se utvrdili stvarni uzroci i poduzele mjere da se više ne ponavljaju.
o Stalne kontrole – provode se stalno prema unaprijed utvrđenim pravilima u
određenim područjima poslovanja kako bi se isključili ili minimalizirali uzroci
eventualnih štetnih posljedica.
o Periodične kontrole – provode se povremeno prema unaprijed utvrđenim pravilima
kako bi se isključili ili minimalizirali uzroci eventualnih štetnih posljedica.

2) Instrumentalna dimenzija logističkog menadžmenta odnosi se na temeljne instrumente odnosno

unaprijed osmišljene i planirane logističke mjere reguliranja poslovanja logističkog poduzeća, kao
učinkovitih sredstava za ostvarivanje strategijskih i poslovnih ciljeva u upravljanju svim potencijalima i
resursima logističkog poduzeća. Za logističke menadžere najvažniji su oni instrumenti koje sadrži:
 Poslovna politika logističkih poduzeća – obuhvaća determinirane konkretne ciljeve za
određeno vrijeme, odnosno instrumente, načela, sredstva, akcije i pripadajuće potencijale i
resurse za ostvarivanje poslovnih ciljeva kojima bi se omogućio rast i razvoj. Log.menadžeri

10
 moraju formirati i ostvariti ciljeve poslovne politike (podpolitike: kadrovska, proizvodna,
tržišna, financijska i razvojna).
 Strategija i taktika logističkih poduzeća – logistička strategija je skup dugoročnih ciljeva,
smjernica, planova, potencijala … potrebnih za ostvarivanje temeljne misije poduzeća. Ona
određuje logističke funkcije, logističke kapacitete, vrste logističkih proizvoda odnosno usluga,
karike u logističkim lancima, čvorove logističkih mreža, tehnologije upravljanja robnim i
informacijskim tokovima, organizaciju upravljanja, rukovođenja i rada poduzeća, dizajnira
organizacijsku strukturu poduzeća i utvrđuje temeljne profile logističkih menadžera itd.
Taktikom se osmišljavaju praktični instrumenti, načini i akcije za ostvarivanje strategijskih
ciljeva utvrđenih planovima.
 Promocijski tokovi logističkih poduzeća – Promocijom u logističkom poduzeću upravljaju
logistički menadžeri. Oni logističku promociju dizajniraju i operacionaliziraju putem
specijaliziranih agencija, posrednika po načelima outsourcinga. Upravljati promocijom znači
upravljati spletom logističkih znanja i aktivnosti kojima logističko poduzeće komunicira s
javnošću u obliku osobnih i neosobnih poruka radi usklađivanja međusobnih potreba i interesa.
Logističku promociju tvore: promocijske aktivnosti, promocijski mediji i promocijska sredstva.
Promocijske aktivnosti mogu biti primarne aktivnosti (propaganda, osobna prodaja,
unapređenje prodaje, ekonomski publicitet, odnosi s javnošću) i sekundarne aktivnosti (usluge
korisnicima, ambalaža, dizajn i propaganda „od usta do usta“). Najvažniji promocijski mediji su
TV, radio, Internet, tisak, pošta i sajmovi. Promocijska sredstva: oglasi (web oglasi), poslovno-
propagandna sredstva, izravna propagandna sredstva, reprezentativna propagandna sredstva,
vanjska propagandna sredstva, projekcijska propagandna sredstva itd.
 Informacijski tokovi logističkih poduzeća – informacijski tokovi su sastavni dio procesa
proizvodnje logističkih usluga a logistički menadžeri su nositelji svih aktivnosti u vezi sa
dizajniranjem logističkoinformacijskih sustava.
 Vlasnički tokovi logističkih poduzeća – logistički poslovni subjekti (proizvođači, prodavatelji,
kupci…) stupaju u određene pravne odnose pa logistički menadžeri moraju dobro poznavati
pravna pravila i institute logističkog prava i primjenjivati ih.
 Materijalni tokovi logističkog poduzeća – osnovni zadatak logističkog menadžera je da
uspješno, brzo, racionalno, sigurno upravljaju odnosno organiziraju upravljanje robnim
tokovima što znači da moraju uspješno i učinkovito upravljati svim resursima i potencijalima u
logističkoj industriji.
 Financijski tokovi logističkih poduzeća – za upravljanje ovim tokovima zaduženi su
specijalizirani logistički menadžeri i financijski stručnjaci koji moraju smisliti primjerenu
financijsku politiku sa slijedećim podpolitikama: politika pribavljanja financijskog kapitala,
politika financijskih odnosa sa dobavljačima, politika financijskih odnosa sa kupcima, politika
amortizacije, politika plasmana financijskog kapitala, politika utvrđivanja i raspodjele ukupnog
prihoda i dohotka, politika zadržane dobiti… Logistički menadžeri trebaju primjereno upravljati
pokazateljima uspješnosti i stabilnosti logističkog poduzeća odnosno: pokazateljima likvidnosti,
zaduženosti, aktivnosti, ekonomičnosti, profitabilnosti, investiranja itd.
 Upravljanje zalihama logističkih poduzeća – je jedna od najvažnijih zadaća logističkog
menadžmenta. Temeljna misija je da zalihe budu što manje ali uvijek dovoljne za podmirenje
potreba. Kada potražnja prevazilazi kapacitet izvora proizvođač mora razvijati kooperativnu
strukturu opskrbnog lanca (koja se razvija kada je dobit od nje premašuje troškove njezinog
uspostavljanja).

3) Institucionalna dimenzija logističkog menadžmenta – odnosi se na logističku organizacijsku

izgradnju logističkog poduzeća i njegovu suradnju s logističkim subjektima u logističkim lancima,
logističkoopskrbnim lancima te logističkim mrežama. U ovom smislu misija logističkog menadžmenta
ima dva temeljna zadatka:

11
  Intraorganizacijsku izgradnju logističkog poduzeća – logistički menadžeri organiziraju sve
potencijale i resurse unutar određenog logističkog poduzeća kako bi intralogističke znanosti i
intralogističke aktivnosti usmjerili u cilju brze, sigurne i racionalne proizvodnje logističkih
proizvoda te maksimalnog zadovoljenja zahtjeva tržišta.
 Interorganizacijsku izgradnju logističkog poduzeća - logistički menadžeri organiziraju sve
potencijale i resurse ne samo unutar određenog logističkog poduzeća nego ih pomoću
interlogističkih znanosti i interlogističkih aktivnosti nastoje učiniti kompatibilnima i
komplementarnima s logističkim subjektima koji participiraju u logističkim lancima,
logističkoopskrbnim lancima i logističkim mrežama.

Bitne skupine elemenata modela učinkovitog logističkog menadžmenta su:

 Tehničkotehnološki razvoj logističkog poduzeća – logistički menadžeri moraju uspješno i
učinkovito upravljati robnim i informacijskim tokovima te tokovima znanja i energije, ali po
načelu „danas za sutra“.
 Organizacijski razvoj logističkog poduzeća – log.menadžeri moraju uspješno i učinkovito
upravljati mogućnostima vlastitog poduzeća i prilagođavati ga čimbenicima iz okoline opet po
načelu „danas za sutra“.
Model učinkovitog logističkog menadžmenta

GLOBALNI, MAKRO I MIKROGOSPODARSKI

G MIKROLOGISTIČKI
L
O ROBNI TOKOVI TEHNIČKOTEHNOLOŠKI TOKOVI ZNANJA
B INFORMACIJSKI RAZVOJ TOKOVI ENERGIJE S
A TOKOVI S U
M U
L S
I LOGISTIČKI
N S T
K MENADŽMENT
I T A
R A V
O MOGUĆNOSTI V
M I
ČIMBENICI LOGISTIČKIH
A ORGANIZACIJSKI I
OKRUŽENJA POSLOVNIH
K RAZVOJ
SUSTAVA
R
O LOGISTIČKI SUSTAVI

I MIKROGOSPODARSKI SUSTAVI

4. MODALITETI UPRAVLJANJA ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKIM SUSTAVIMA

Izravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu

Obilježja:
- točke isporuke i točke prijema su izravno povezane bez posrednika,
- robni tokovi se obavljaju konvencionalnim transportom,
- prostorne i vremenske dimenzije se premošćuju izravnim tokovima roba, u kojima u pravilu
nema uskih grla i u kojima se može upravljati brzinom, sigurnošću i troškovima,
- u takvim robnim tokovima se mogu primjenjivati suvremene transportne tehnologije…

Robnim tokovima upravljaju specijalizirani stručnjaci.

12
 ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA
TOČKA TOČKA
ISPORUKE PRIMITKA

Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više točaka primitka

Bitna odrednica ovakvog modela upravljanja robnim tokovima je u tome što se robni tokovi od točke
isporuke do točaka primitka prekidaju u najmanje jednoj točki razdiobe.

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA
TOČKA TOČKA
ISPORUKE RAZDIOBE

TOČKA
PRIMITKA

U točki razdiobe (skladišta, terminali itd.) na robi se najčešće poduzimaju određene radnje kao:
prepakiranje robe, oplemenjivanje robe, miješanje, pretakanje itd. Iz točke razdiobe obično se roba
distribuira u više točaka primitka.
Značajke neizravnog upravljanja robnim tokovima u logističkim sustavima s više točaka primitaka:
- vremenske i prostorne dimenzije se premošćuju s jednim ili više prekida robnih tokova,
- u prekinutim robnim tokovima se mogu pojaviti i uska grla koja povećavaju logističke
troškove i robne i financijske rizike,
- takvim robnim tokovima se mogu uspješno kombinirati konvencionalni, kombinirani i
multimodalni transport i suvremene transportne tehnologije;
- pri upravljanju takvim robnim tokovima mogu se povezivati brojne karike logističkih lanaca i
logističkodistribucijskih lanaca te brojni čvorovi u logističkim mrežama,
- u takvim robnim tokovima su u pravilu zamršeni procesi u distribucijskim kanalima, fizičkoj i
logističkoj distribuciji što od logističkih menadžera zahtijeva veća znanja, sposobnosti i
vještine.

Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više točaka isporuke

Radi se oo obrnutom modelu neizravnog upravljanja robnim tokovima s više točaka prijema a
najbitnija mu je značajka da se iz više točaka isporuke manji robni tokovi slijevaju u jednu ili više
točaka prekida tokova, točaka razdiobe, točaka koncentracije robe, u kojoj se poduzimaju određene
logističke aktivnosti. Nakon toga se okrupljeni proizvodi u jedinstvenim, većim robnim tokovima
usmjeravaju prema jednoj točki primitka.

13
 ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA
TOČKA
RAZDIOBE TOČKA
PRIMITKA

TOČKA
ISPORUKE

Posebno se prakticira pri otkupu poljoprivrednih proizvoda, opskrbljivanju regionalnih tržišta velikim
količinama robe široke potrošnje, tvornica repromaterijalom od brojnih malih proizvođača itd.

Značajka ovog modela su:

- mogu se pojaviti uska grla koja povećavaju rizike i logističke troškove,
- mogu se uspješno kombinirati konvencionalni, kombinirani i multimodalni transporti i
suvremene transportne tehnologije,
- mogu se povezivati brojne karike logističkih lanaca i logističkodistribucijskih lanaca te brojni
čvorovi u logističkim mrežama,
- u takvim robnim tokovima su u pravilu zamršeni procesi u distribucijskim kanalima, fizičkoj i
logističkoj distribuciji što od logističkih menadžera zahtijeva veća znanja, sposobnosti i
vještine.

Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više točaka isporuke i više točaka
primitka

U ovom sustavu se iz više točaka isporuke manji robni tokovi roba slijevaju u jednu točku prekida
tokova, točku razdiobe, točku koncentracije, u kojoj se poduzimaju određene logističke aktivnosti, a
nakon toga se proizvodi u nepromijenjenom ili promijenjenom stanju, u manjim robnim tokovima
usmjeravaju prema više točaka primitka.

TOČKA
RAZDIOBE

TOČKA
TOČKA
ISPORUKE
PRIMITKA

14
Prakticira se u nabavci brojnih različitih proizvoda i smještaju u robnodistribucijske centre iz kojih se
zatim opskrbljuju kupci putem brojnih manjih ili većih prodajnih mjesta. Ostale značajke su identične
prethodnim sustavima jedino je razlika u stupnju složenosti i zahtjevnosti logističkih procesa u
distribucijskim kanalima, fizičkoj i logističkoj distribuciji i znanjima i vještinama logističkih menadžera.

Izravno-neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više točaka primitka i s

jednom izravnom vezom točke isporuke i točke primitka

Radi se o kombiniranom modelu izravnog i neizravnog upravljanja robnim tokovima prema kojima se
jedan dio robnih tokova iz točke isporuke slijeva u točku prekida, točku razdiobe, točku koncentracije,
u kojoj se poduzimaju određene logističke aktivnosti, a nakon toga se proizvodi u manjim robnim
tokovima distribuiraju u više točaka primitka, a drugi dio robnih tokova se izravno iz točke isporuke
usmjerava prema točki primitka. Vrijede sve prethodno navedene značajke.

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA
TOČKA TOČKA
ISPORUKE RAZDIOBE

TOČKA
PRIMITKA

Izravno-neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više točaka isporuke i više
točaka primitka te dvije izravne veze točaka isporuke i točaka primitka

Radi se o kombiniranom modelu izravnog i neizravnog upravljanja robnim tokovima prema kojemu se
jedan dio robnih tokova distribuira izravno iz točaka isporuke u točke primitka, dok se drugi dio
robnih tokova distribuira neizravno iz više točaka isporuke, preko točke prekida, točke razdiobe,
točke koncentracije, u više točaka primitka. Također vrijede sve navedene značajke.

TOČKA
RAZDIOBE

TOČKA
TOČKA
ISPORUKE
PRIMITKA

15
5. MENADŽMENT U SREDIŠTU LOGISTIČKE INDUSTRIJE

Pojam, važnost i temeljne značajke logističke industrije

Logistička industrija je visokosofisticirana specifična djelatnost koja pomoću posebnih elemenata

proizvodi logistička znanja i logističke aktivnosti, na svim razinama i u svim (ne)gospodarskim
sektorima, koji se odnose na potporu, podršku, opskrbu nekoga nečime, odnosno samoga sebe
nečime. Proizvodi logističke industrije su logistička znanja i logističke aktivnosti između kojih postoji
trajna interakcijska sprega. Ni jedan proizvod a ni usluga se ne može proizvesti bez logističkih znanja i
aktivnosti.

Logistička znanja, spoznaje i saznanja su interdisciplinarna i multidisciplinarna ali mogu biti i

unidisciplinarna, supradisciplinarna i pluridisciplinarna. Ona mogu biti fundamentalna, primijenjena i
razvojna a najčešće se kombiniraju ovisno o potrebi.

Logističke aktivnosti (funkcije, procesi, poslovi…) se smatraju nematerijalnim logističkim proizvodima,

visokosofisticiranim uslugama temeljenim na interdisciplinarnim i multidisciplinarnim znanjima i
nezamjenjivim proizvodima logističke industrije.

Tko, gdje i kako proizvodi logistička znanja? Logistička znanja proizvode profesori, znanstvenici,
istraživači, stručnjaci… različitih zvanja i zanimanja. Logistička znanja predstavljaju logistički ljudski
kapital. Ona se proizvode u visokosofisticiranim logističkim tvornicama, znanstvenim institutima,
tehnološkim parkovima itd. Logistička znanja se proizvode u jednostavnim ili složenim procesima
logističke industrije.

Tko, gdje i kako proizvodi logističke aktivnosti? Proizvode ih obrazovani, osposobljeni, vješti logistički
kreativni i operativni menadžeri te specijalizirani logistički stručnjaci u svim djelatnostima logistike.
Logističke aktivnosti se proizvode u svim logističkim poduzećima jer bez njih nije moguće upravljati
materijalnim tokovima. Proizvode se u jednostavnim ili složenim procesima logističke industrije.
Jednostavnije logističke aktivnosti se proizvode u logističkim lancima a najsloženije u megalogističkim
mrežama. Masovno se proizvode u skladištima, terminalima, lukama, pristaništima, logističkim
centrima, tijekom proizvodnje materijalnih dobara i usluga itd.

Logističke industrije se dijele na:

1) Primarnu logističku industriju u kojoj se proizvode temeljni primarni logistički proizvodi u obliku
temeljnih logističkih znanja i logističkih aktivnosti koje se odnose na podršku nekoga nečime ili
samoga sebe nečime. Takvi logistički proizvodi su primarno povezani s trgovinom, skladištenjem,
transportom, distribucijom materijalnih dobara te putnika i vojske u primarnim, sekundarnim i
tercijarnim djelatnostima. U primarnim logističkim industrijama masovno se proizvode i primjenjuju
logistička znanja i logističke aktivnosti koja su u funkciji opskrbljivanja velikih logističkih subjekata
(robnodistribucijskih centara, robnotrgovinskih centara, logističkih centara materijalnim dobrima…).
2) Sekundarnu logističku industriju u kojoj se proizvode i primjenjuju logistička znanja i logističke
aktivnosti koja se odnose na potporu i opskrbu logističkih subjekata, prije svega u kvartarnim i
kvintarnim djelatnostima (dizajniranje i upravljanje odgojnologističkim sustavima,
obrazovnologističkim sustavima, znanstvenologističkim sustavima, sportskologističkim sustavima itd.,
te javnoupravnologističkim sustavima, vojnologističkim sustavima, sudskim sustavima itd.). Procesi
primarnih i sekunadarnih logističkih industrija se ne mogu čvrsto razgraničiti obzirom da se
međusobno prožimaju.

Logistička industralizacija započinje koncem 20.stoljeća kada globalna logistička industrija doživljava
zamah. Tako dolazi do logističke industrijske revolucije koja se realno očekuje u 21. stoljeću. Unutar

16
nje očekuje se automatizacija, robotizacija, informatizacija, globalizacija, standardizacija,
liberalizacija, deregulacija i privatizacija logističkih znanja i logističkih aktivnosti.

Obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje logističkih proizvoda fenomeni

logističkih industrija se mogu primjenjivati u različitim oblicima logističkih industrija kao npr.:
- u mikrologističkoj industriji proizvode se logistički proizvodi ili pojedine faze logističkih
proizvoda unutar određenog logističkog sustava (npr. unutar obrazovne ustanove ili
špediterskog poduzeća);
- u makrologističkoj industriji proizvode se logistički proizvodi unutar nacionalnih gospodarskih
odnosno nacionalnih logističkih sustava (npr. u hrvatskim obrazovnim ustanovama ili u
hrvatskim logističkim poduzećima); ovaj sustav čine mikrologističke industrije;
- u globalnologističkoj industriji proizvode se logistički proizvodi na logističkom svjetskom,
globalnom tržištu; ovaj sustav čine makrologističke industrije;
- u megalogističkoj industriji proizvode se logistički proizvodi i megalogističkim sustavima koji
se promatraju na tri razine:
o u megalogističkoj industriji u užem smislu proizvode se logistički proizvodi na
određenom kontinentu ili području velike razvijene države, ili u sklopu velike
multinacionalne kompanije…
o u megalogističkoj industriji u širem smislu proizvode se logistički proizvodi na
području planete Zemlje;
o u megalogističkoj industriji u najširem smislu proizvode se logistički proizvodi u
Sunčevom sustavu.

Upravljanje elementima proizvodnje logističkih proizvoda

U dizajniranju procesa proizvodnje logističkog proizvoda najvažniji elementi su:

- logistička infrastruktura
- logistička suprastruktura
- predmeti logističke proizvodnje
- logistički intelektualni kapital
- informacijske tehnologije
- financijski potencijali i
- ostali elementi proizvodnje logističkih proizvoda.

- Logistička infrastuktura

Logističku infrastrukturu čine svi objekti, sredstva za rad, postrojenja, uređaji… stalno fiksirani za
određeno mjesto koji služe proizvodnji logističkih proizvoda te reguliraju i sigurnost svih proizvodnih
procesa u logističkoj industriji.
Zajednički infrastrukturni objekti: prometnice, skladišta, poslovne zgrade, logistički centri,
robnodistribucijski centri itd.)
Specifični infratsrukturni objekti: specijalizirani terminali, posebni laboratoriji…

- Logistička suprastruktura

Logističku suprastrukturu čine sva pokretna sredstva za rad, koja pomoću logističke infrastrukture
omogućuju proizvodnju logističkih proizvoda (logističkih znanja i logističkih aktivnosti) te reguliranje i
sigurnost svih proizvodnih procesa u logističkoj industriji.

17
Najznačajnije mjesto u sustavu logističke suprastrukture zauzima transportna (prijevozna) i pokretna
prekrcajna, odnosno pretovarna ili mehanizacijskotransportna sredstva (tj. mehanizacija).

- Predmeti logističke proizvodnje

Predmeti logističke proizvodnje su podrška, potpora, opskrba, podupiranje nekoga ili nešto nečime
odnosno samoga sebe nečime. U logističkoj industriji oni su povezani s procesima svladavanja
prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, repromaterijala, (polu)proizvoda,
živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija… od mjesta isporuke preko mjesta razdiobe (ili
koncentracije) do mjesta prijema sa ciljem da se uz minimalne uložene potencijale i resurse
maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta.

- Logistički intelektualni kapital

Logistički intelektualni kapital je sustav logističkih menadžera i specijaliziranih logističkih

stručnjaka sa svim svojim unidisciplinarnim, interdisciplinarnim, pluridisciplinarnim,
supradisciplinarnim, multidisciplinarnim znanjima, sposobnostima, vještinama i iskustvima…,
informacijskim mrežama, bazama podataka i informacijama, organizacijskim kulturama,
korporacijskim imidžima, markama logističkih proizvoda, informacijama o stvarnim i potencijalnim
partnerima i korisnicima odnosno potrošačima logističkih proizvoda te kvaliteti odnosa na mega,
globalnim, makro, meta, inter i intralogističkim tržištima. Zove se i nevidljiva imovina ili neopipljiva
imovina jer nije obuhvaćen bilancama.

Tri su bitne skupine logističkog intelektualnog kapitala kao temeljnog elementa proizvodnje
logističkih proizvoda i primjereno ga je proučavati, pratiti, usavršavati i razvijati na osnovi slijedeće tri
skupine fenomena:
- ljudski ili humani logistički kapital ili logistički intelektualni kapital poduzeća– obuhvaća
know-how, sposobnosti, vještine, kulturu, motivaciju … logističkih zaposlenika; ljudski
logistički kapital predstavlja logistički intelektualni kapital poduzeća; čine ga dvije skupine
kapitala:
o idejni logistički kapital – predstavlja znanje logističkih zaposlenih kao izvor rasta i
razvoja;
o upravljački logistički kapital – ima misiju provođenja rezultata idejnog logističkog
kapitala u praksi a predstavlja konkurentsku prednost liderskog logističkog poduzeća
koju ona koristi u prilagođavanju tržišnim zahtjevima.
- strukturalni ili organizacijski logistički kapital – je logistička infrastruktura ljudskog kapitala
npr. informacijski sustavi, laboratoriji, organizacijska struktura, ISO-certifikati, radni procesi
itd.; on predstavlja sposobnost menadžmenta logističkog poduzeća u uspostavljanju
djelotvorne interakcijske sprege između svih elemenata logističkog intelektualnog kapitala;
ovdje su posebno važni:
o inovacijski logistički kapital – predtsvalja strukturalnu sposobnost poduzeća u
kvantitativnom i kvalitativnom povećavanju rezultata rada ljudskog logističkog
kapitala a čine ga eksplicitna znanja i sposobnost logističkih zaposlenika u stvaranju
novih ideja; on obuhvaća i intelektualno vlasništvo i neopipljivu imovinu;
o intelektualno logističko vlasništvo – čine dokumentirano i zaštićeno znanje
(operacijski procesi, inovacije, patenti, edukacijski programi, tehnologija, dizajni,
know-how…)
o neopipljiva logistička imovina – sastoji se od korporacijske odnosno organizacijske
kulture, imidža poduzeća u društvu;
o procesni logistički kapital – opisuje akcije, postupke i tehnologije koje omogućuju
uspješno poslovanje poduzeća, sastoji se od procesa stvaranja vrijednosti u

18
 poduzeću, organizacijske strukture, sposobnosti menadžmenta, informacijskog
sustava, računalne infrastrukture …).
- potrošački logistički kapital (ili logistički kapital klijenata odnosno logistički kapital
međuodnosa) – obuhvaća sve odnose i veze koje postoje s kupcima, dobavljačima, poslovnim
partnerima izvan poduzeća itd.; on predstavlja sposobnost poduzeća u pozitivnom
djelovanju, zajedno s poslovnim partnerima, na potenciranju i stimuliranju stvaranja
bogatstva; čine ga kapital dioničara i kapital dobavljača.

Struktura logističkog intelektualnog kapitala – u širem smislu čine ga:

1) Ljudski logistički kapital – logistička znanja, sposobnosti, vještine…logističkih zaposlenika, može se
povećati obrazovanjem,
2) strukturalni logistički kapital – sastoji se od rezultata intelektualnih zaposlenika
3) logistički kapital klijenata – čine ga vrijednosti kvalitete odnosa neke kompanije sa svojim
klijentima
4) inovacijski logistički kapital – čini ga znanje i sposobnosti logističkih zaposlenika koje se očituje u
stvaranju novih ideja i rješenja, ovdje spada i logističko intelektualno vlasništvo (patenti, licence,
dizajni itd.)
5) procesni logistički kapital – sastoji se od procesa stvaranja vrijednosti kompanije, organizacijske
strukture, informatičke mreže, procesa poslovanja itd
6) neopipljiva logistička imovina – čini je korporacijska kultura, imidž kompanije, marka proizvoda i
usluge itd.
Tokovi logističkog intelektualnog kapitala

FINANCIJSKI LJUDSKI STRUKTURALNI POTROŠAČKI

KAPITAL KAPITAL KAPITAL KAPITAL

- Upravljanje logističkim intelektualnim kapitalom

U sustavu logističkog intelektualnog kapitala najvažnije mjesto zauzimaju ljudi sa svojim

vrijednostima, koji se više ne smatraju troškom već generatorom profitabilnog poslovanja kompanije.
Temeljna uloga logističkog menadžmenta je u transformaciji ljudskog logističkog kapitala u
strukturalni logistički kapital. Menadžment u cilju stvaranja vrijednosti mora osigurati kontinuiranu i
dinamičku interakciju ljudskog logističkog kapitala, strukturalnog logističkog kapitala i logističkog
kapitala klijenata.

Načela za upravljanje logističkim intelektualnim kapitalom:

- pri upravljanju i razvoju ljudskog logističkog kapitala uprava i menadžment moraju realno
procijeniti sposobnosti logističkih zaposlenika,
- pri kreiranju ljudskog logističkog kapitala treba poticati rad ekspertnih timova, zajedničku
suradnju i učenje članova tima te implementaciju zajedničkih akcija,
- davatelji logističkih usluga moraju posebnu i marketinšku akciju posvetiti kupcima logističkih
proizvoda i korisnicima logističkih usluga kako bi ih uvjerili u primjerenost kvalitete svojih
proizvoda i usluga,

19
 - upravljanjem strukturalnim logističkim kapitalom u proizvodnim kompanijama menadžeri
trebaju težiti ostvarenju ciljeva, koncentraciji znanja i informacija koje su u funkciji stvaranja
nove vrijednosti,
- kompanije mogu uspješno, učinkovito i profitabilno upravljati ljudskim logističkim kapitalom i
logističkim kapitalom klijenata samo ako na primjeren način podijele vlasništvo nad tim
kapitalom; podijeliti ljudski logistički kapital sa svojim zaposlenicima a logistički kapital
klijenata sa svojim kupcima i dobavljačima,
- menadžment logističke kompanije svu svoju pozornost mora posvetiti tokovima informacija a
ne materijala
- skupu materijalnu i financijsku imovinu treba maksimalno supstituirati znanjem i
informacijama,
- logistički menadžment treba istražiti sve značajke logističkih lanaca i logističkih mreža itd radi
dijagnosticiranja najkritičnijih karika i pronalaženja primjerenih rješenja,
- kompanija mora poslovanje temeljiti na znanstvenoistraživačkom radu da bi uspješno
upravljala svim fenomenima logističkog intelektualnog kapitala,
- ljudski, strukturalni i logistički kapital klijenata samo u interaktivnom djelovanju predstavljaju
pravu vrijednost logističkog intelektualnog kapitala a ta kombinacija može biti:
o interakcijsko djelovanje ljudskog logističkog kapitala i strukturalnog logističkog
kapitala,
o interakcijsko djelovanje ljudskog logističkog kapitala i logističkog kapitala klijenata,
o interakcijsko djelovanje logističkog kapitala klijenata i logističkog strukturalnog
kapitala.

Znanost je temeljni čimbenik logističkog intelektualnog kapitala.

- Informacijske tehnologije – bitan element proizvodnje logističkih proizvoda

Informacija je proizvod informacijskih tehnologija. Informacijske tehnologije su sustav inteligentnih,

automatiziranih, informatiziranih, telekomunikacijskih…postupaka koji omogućuju proizvodnju,
memoriranje, distribuiranje i razmjenu informacija među logističkim subjektima u mikro, meta,
makro, globalnim i megalogističkim sustavima. Takve postupke omogućuju logističkoinformacijski
sustavi sa svojim podsustavima, elementima i komponentama.

Neopipljivi parametri uspješnosti poslovanja koje omogućuju informacijske tehnologije ubrajaju se:
zadovoljstvo kupaca logističkih proizvoda, provjera kvalitete logističkih proizvoda, korporacijskog
imidža, organizacijske kulture i klime itd.
Kvantitativni pokazatelji uspješnosti poslovanja su: pokazatelji likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti,
ekonomičnosti, profitabilnosti, investiranja…

Utjecaji informacijskih tehnologija na uspješnost poslovanja logističkih poduzeća su:

- logističkim menadžerima servisiraju kvalitetne informacije za uređivanje i operacionaliziranje
poslovne politike i podpolitika,
- omogućuju ugradnju informacija u postojeće logističke proizvode čime se povećava njihova
kvaliteta,
- omogućuju i učinkovito komuniciranje između poslovnih partnera u logističkim industrijama
npr. elektronička trgovina, elektroničko plaćanje, telekonferencije itd.
- izravno pridonose brzini, sigurnosti i racionalizaciji procesa proizvodnje logističkih proizvoda
(smanjuju troškove poslovanja, olakšavaju prilagođavanje zahtjevima tržišta, jačaju
konkurentske prednosti itd.)

20
 - omogućuju pohranjivanje, distribuiranje, inoviranje i proizvodnju novih logističkih znanja i
logističkih aktivnosti što izravno povećava vrijednosti intelektualnog kapitala logističkih
kompanija,
- omogućuju orijentaciju logističkih proizvođača na kupce i potrošače logističkih proizvoda i
proizvodnju prema njihovim željama i potrebama,
- omogućuju uspješno i učinkovito dizajniranje logističkih lanaca, logističkoopskrbnih lanaca,
logističkodistribucijskih lanaca i logističkih mreža i upravljanje njima.

- Financijski potencijal – bitan element proizvodnje logističkih proizvoda

Logistička poduzeća kao i sva druga poduzeća moraju raspolagati određenim financijskim
potencijalom odnosno novčanim sredstvima, novčanim fondovima odnosno izvorima novca.
Upravljanje financijskim potencijalima se temelji na oportunitetnim troškovima (vrijednost žrtvovane
alternative ili vrijednosti koju bi imala upotreba nekog ekonomskog dobra u svrhe u kojima nije
upotrjebljena).

Financijska imovina logističkih poduzeća obuhvaća sve oblike angažiranja gotovine poduzeća izvan
vlastitog poslovnog procesa radi ostvarivanja ekonomske koristi. Čini ju novac svih vrsta (gotovina,
potraživanja za novac deponiran u bankama i vrijednosni papiri). Vrste novca koje se koriste za
plaćanje i naplatu su: gotovina, depozitni novac i prenosivi vrijednosni papiri.

Financijska imovina obuhvaća:

- novac odnosno novac u blagajni i depozitni novac,
- vrijednosne papire:
o kao primarni financijski instrumenti: potraživanja, obveze i glavnički instrumenti
drugih poduzeća i
o kao izvedeni financijski instrumenti: financijske opcije, izmjenjive kamatne stope i
izmjenjive valute.

Financijska imovina logističkog poduzeća može biti dugotrajna i kratkotrajna ovisno o vremenu
povrata.

- Ostali elementi proizvodnje logističkih proizvoda

Temeljni elementi proizvodnje logističkih proizvoda su:

- logistička infrastruktura
- logistička suprastruktura
- predmeti logističke proizvodnje
- logistički intelektualni kapital,
- informacijske tehnologije i
- financijski potencijal.

U ostale elemente proizvodnje logističkih proizvoda ubrajaju se: logistički ljudski potencijali, logistička
organizacija, logistička politika, logistička tradicija, logistička etika, logistička ekologija, poslovna
politika proizvođača logističkih proizvoda, transportne tehnologije, transportni lanci i transportne
mreže, logistički lanci i logističke mreže, obrazovni i znanstveni sustavi, tokovi materijalnih dobara,
BDP, troškovi proizvodnje logističkih proizvoda, kvaliteta logističkih proizvoda, logističko pravo,
energetski resursi, korporacijska struktura , kultura i klima itd.

21
 - Specifičnosti logističkih proizvoda

Logistički proizvodi se proizvode u logističkoj industriji. Logistička industrija je visokosofisticirana

specifična djelatnost koja pomoću posebnih elemenata proizvodi logistička znanja i logističke
aktivnosti, na svim razinama u svim djelatnostima primarnog, sekundarnog, tercijarnog, kvartarnog i
kvintarnog sektora, koji se odnose na potporu, podršku, podupiranje, opskrbu nekoga ili nešto
nečime odnosno samoga sebe nečime.

Podaci su određene činjenice koje procesom obrade i interpretacije postaju informacijama koje mogu
biti od koristi logističkim zaposlenicima. Sintezom informacija dolazi se do logističkog znanja.

Logističko znanje znači poznavanje logističkih činjenica, znakova, zakonitosti, teorija, načela itd. Ono
je sustav spoznaja, iskustava, vještina, događaja i osjećaja zaposlenika u logističkim poduzećima., kao
i zbroj svega što je poznato. Logističko znanje su i posebne informacije kojima se usavršavaju vještine
i stavovi u logističkoj industriji.

Logističko znanje može biti implicitno znanje koje se temelji na iskustvima i osjećajima u pamćenju
logističkih menadžera i stručnjaka i eksplicitno znanje koje se temelji na znanstvenim činjenicama i
zakonima o logističkim fenomenima a koje je moguće točno odrediti, provjeriti i memorirati.
Temeljna pretpostavka pri upravljanju logističkim potencijalima su sjedinjena logistička implicitna i
eksplicitna znanja.

Proces učenja, kojim se dolazi do logističkog znanja ima tri bitne faze: prikupljanje podataka i
informacija, interpretacija i primjena logističkog znanja.

Upravljanje i rukovođenje logističkim znanjem može biti:

- strategijsko – odnosi se na dugoročno planiranje, prikupljanje, organiziranje, vođenje i
implementiranje logističkog znanja na makro razinama,
- taktičko ili operativno – odnosi se na vješto operacionaliziranje logističkog znanja na mikro
razinama.
Obje ove vrste se moraju temeljiti na unaprijed osmišljenim programima uspješne i učinkovite
transformacije logističkog znanja u intelektualni kapital logističkog poduzeća.

Logistička znanja moraju biti povezana sa logističkim aktivnostima. Logističke aktivnosti su

nematerijalni logistički proizvod odnosno visokosofisticirane logističke usluge, funkcije, procesi,
poslovi… temeljeni na unidisciplinarnim i višedisciplinarnim logističkim znanjima. I logistička znanja i
logističke aktivnosti se u pravilu odnose na podršku, potporu, podupiranje, opskrbu nekoga ili nešto
nečime ili samoga sebe nečime.

Dodatni specifični fenomeni koji su znakoviti za logistička znanja i logističke aktivnosti su:
- logistički proizvodi su neopipljivi,
- logistički proizvodi su nedjeljivi jer se istodobno proizvode i troše,
- logistički proizvodi su prolazni i imaju svoj životni vijek: rađanje, rast, zrelost, opadanje i
umiranje.

22
6. MENADŽMENT TERCIJARNIH LOGISTIKA (trgovinska, manipulacijska, transportna i prometna,
skladišna, servisna, špediterska i zalihe materijalnih dobara)

Menadžment trgovinske logistike

- Pojam i klasifikacija trgovinske logistike

Trgovinska logistika se može promatrati kao znanost i kao aktivnost a predstavlja jednu od najvažnijih
vrsta logistike u primarnologističkim, sekundarnologističkim, tercijarnologističkim,
kvartarnologističkim i kvintarnologističkim sustavima. Ona obuhvaća trgovinu na veliko i trgovinu na
malo (prodaju bez prerade) bilo kojom vrstom robe ali i pružanje usluga u vezi s prodajom robe. Osim
tog ona obuhvaća i popravak motornih vozila i instaliranje te popravak predmeta za osobnu
potrošnju ili uporabu u kućanstvu. Trgovina na veliko i trgovina na malo predstavlja posljednju fazu u
sustavu distribucije materijalnih dobara.

Trgovinska logistika kao znanosti i trgovinska logistika kao aktivnost se izučava u tri skupine
tercijarnih djelatnosti:
1) Skupina djelatnosti u sklopu trgovina na veliko – radi se o preprodaji nove i rabljene robe
trgovcima na malo, industrijskim, trgovačkim i profesionalnim korisnicima i ustanovama ili drugim
trgovcima na veliko uključujući i djelatnosti posredovanja u kupnji odnosno prodaji za treće osobe.
Glavne vrste poslovanja uključuju djelatnosti veletrgovaca za trgovačku robu tj. veletrgovaca koji
polažu pravo na robu koju prodaju: trgovci na veliko ili nakupci – prekupci, distributeri industrijskih
proizvoda, izvoznici, uvoznici, nabavne zadruge, prodajne podružnice itd. U trgovinu na veliko su
uključene i djelatnosti raznih posrednika za trgovačku robu i proizvode, agenata i zadružnih
organizacija za plasiranje poljoprivrednih proizvoda. Veletrgovci često sami obavljaju različite poslove
(sakupljanje, sortiranje, prepakiranje, skladištenje, hlađenje, isporuku kupcima, unapređenje prodaje
itd.).
2) Skupina djelatnosti u sklopu trgovine na malo – radi se o preprodaji (prodaji bez prerade) novih i
rabljenih predmeta pretežno stanovništvu za osobnu potrošnju ili uporabu u kućanstvu, u
prodavaonicama, robnim kućama, na štandovima, poštom, od uličnih prodavatelja s kolicima,
potrošačkih zadruga itd. Većina trgovaca na malo polaže pravo na robu koju prodaje ali neki djeluju
kao posrednici u ime vlasnika robe i obavljaju prodaju na osnovi konsignacije ili provizije.
3) Skupina posebnih djelatnosti koje podržavaju trgovinu na veliko i trgovinu na malo. Trgovinska
logistika osim kupoprodaje robe obuhvaća i brojne specifične, dopunske logističke djelatnosti
povezane s trgovinom kao: sortiranje, miješanje, punjenje, pakiranje, prepakiranje, skladištenje,
čišćenje itd.

Trgovinska logistika se prema posebnim zajedničkim obilježjima može raščlaniti na (podsustavi

trgovinske logistike): nabavnu logistiku, prodajnu logistiku, posebnu distribucijsku logistiku, posebnu
servisnu logistiku. Temeljna misija trgovinske logistike je da svojim specifičnim znanjima i
aktivnostima maksimalno zadovolji želje, potrebe i potražnju svih korisnika, odnosno potrošača,
veletrgovaca, malotrgovaca i raznih posrednika u vezi s trgovinom različitim materijalnim dobrima i
uslugama u vezi s upravljanjem robnim tokovima od sirovinske baze do potrošača, od tvornice do
tvornice, skladišta do skladišta, vrata do vrata…

Sva trgovinska logistička znanja i sve trgovinske logističke aktivnosti se mogu klasificirati u tri velike
skupine logističkih tercijarnih djelatnosti:
1) Skupina djelatnosti koje se odnose na trgovinu motornim vozilima i motociklima, održavanje i
popravak motornih vozila i motocikala te trgovina na malo motornim gorivima i mazivima – u ovoj
skupini su obuhvaćene sve aktivnosti osim iznajmljivanja motornih vozila i motocikala te njihove
proizvodnje). Obuhvaćaju: trgovinu na veliko i malo novim i rabljenim vozilima, održavanje i
popravak, trgovinu na veliko i malo priborom i dijelovima, posredovanje u trgovini vozilima na veliko i

23
malo, pranje, poliranje i vuču vozila, trgovinu na malo motornim gorivima, mazivima i proizvodima za
hlađenje. U sklopu održavanja i popravaka motornih vozila obuhvaća: mehaničke i električarske
popravke, popravke el.sustava za ubrizgavanje, redovito servisiranje, popravak karoserije i dijelova
motornog vozila, pranje, poliranje, bojenje itd.
2) Skupina djelatnosti koje se odnose na trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini, osim trgovine
motornim vozilima i motociklima – uključuje sve djelatnosti preprodaje nove i rabljene robe na malo
industrijskim, trgovinskim i profesionalnim korisnicima i ustanovama ili drugim trgovcima na veliko,
kao i djelatnosti posredovanja u kupnji odnosno prodaji robe za treće osobe te djelatnosti trgovaca
na veliko, nakupaca, izvoznika, uvoznika itd. Uključene su i uobičajene djelatnosti trgovine na veliko:
prepakiranje, skladištenje, hlađenje, isporuka i instaliranje robe, servisiranje, miješanje itd. Ova
skupina ne uključuje djelatnosti trgovine na veliko motornim vozilima, motociklima i priborom te
iznajmljivanje i zakup robe.
Posebno su važne slijedeće logističke djelatnosti u ovoj skupini:
- posredovanje u trgovini na veliko (djelatnosti komisionara, posrednika za trgovačku robu koji
trguju u ime ili za račun drugih, djelatnosti elektroničke trgovine, djelatnosti veleprodajnih
aukcijskih kuća uključujući veleprodajne aukcije internetom;
- trgovina na veliko poljoprivrednim sirovinama i živim životinjama kao npr: trgovina na veliko
žitaricama, sjemenom i stočnom hranom; cvijećem i sadnicama; sirovom i štavljenom kožom;
- trgovina na veliko hranom, pićima i duhanskim proizvodima npr. voćem i povrćem, mesom i
mesnim proizvodima, mlijekom i mliječnim proizvodima itd.;
- trgovina na veliko proizvodima za kućanstvo npr.: tekstilom, odjećom i obućom, električnim
aparatima za kućanstvo, kozmetikom itd.;
- trgovina na veliko nepoljoprivrednim proizvodima, ostacima i otpacima npr.: krutim, tekućim
i plinovitim gorivima, metalima i rudama, željeznom robom, ostalim poluproizvodima itd.
- trgovina na veliko strojevima, opremom i priborom npr.: alatnim strojevima, strojevima za
rudnike i građevinarstvo, uredskim, poljoprivrednim strojevima itd.
3) Skupina djelatnosti koje se odnose na trgovinu na malo, osim trgovine motornim vozilima i
motociklima, te popravak predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo – uključuje sve djelatnosti
preprodaje (prodaju bez prerade) novih i rabljenih predmeta pretežno stanovništvu za osobnu
potrošnju ili uporabu u kućanstvu, u prodavaonicama, robnim kućama, na štandovima, poštom itd.
kao i djelatnosti instaliranja i popravke predmeta za osobnu potrošnju u kućanstvu. Ovdje nisu
uključene djelatnosti: trgovine motornim vozilima, motociklima, dijelovima i gorivom, žitaricama,
rudama, sirovom naftom, industrijskim kemikalijama, industrijskim strojevima i opremom, prodaje
hrane i pića za konzumiranje u lokalima itd. Važnije logističke djelatnosti u okviru ove skupine su:
- trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama npr. trgovinama na malo pretežno
hranom, pićima i duhanskim proizvodima, mješovitom robom, odjećom, namještajem,
kozmetikom, igračkama…
- trgovina na malo hranom, pićem i duhanskim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama
npr. trgovina na malo voćem i pićima, mesom i mesnim proizvodima, ribama, kolačima,
slatkišima itd.
- trgovina na malo farmaceutskim, medicinskim, kozmetičkim i toaletnim proizvodima
- trgovina na malo novom robom u specijaliziranim prodavaonicama npr.: trgovina na malo
tekstilom, odjećom i obućom, namještajem, bojama i staklom, knjigama, nakitom, igračkama,
sportskom opremom itd.
- trgovina na malo rabljenom robom u prodavaonicama: rabljene knjige, antikviteti itd., osim
rabljenih automobila,
- trgovina na malo izvan prodavaonica npr.: trgovina na malo putem pošte, televizije, radija,
interneta, na tržnicama, aukcijskih kuća, trgovačkih putnika itd…
- popravak predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo.

24
 - Pojam i struktura trgovinskologističkog sustava

Trgovinsko logistički sustav je sustav međusobno povezanih i međuutjecajnih podsustava i

specifičnih logističkih znanja i logističkih aktivnosti koji pomoću određenih elemenata proizvodnje
u trgovinskoj i logističkoj industriji omogućuju trgovinu na veliko, trgovinu na malo te popravak
motornih vozila, motocikala i predmeta za osobnu potrošnju ili uporabu u kućanstvu. U fokusu
trgovinskologističkih sustava nalaze se nova ili rabljena materijalna dobra koja se preprodaju ali i
djelatnosti brojnih posrednika koji podržavaju i podupiru procese proizvodnje trgovinskih proizvoda.

Trgovinskologistički sustavi se obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje

trgovinskih proizvoda dijele na:
- mikrotrgovinske logističke sustave
- makrotrgovinske logističke sustave
- globalnotrgovinske logističke sustave
- megatrgovinske logističke sustave.
Za sve ove sustave nužne su djelotvorne transportne i logističke mreže sa svim njihovim elementima i
sadržajima.

- Misija trgovinske logistike i trgovinskologističkih sustava

Trgovinska logistika odnosno trgovinskologistički sustavi ostvaruju svoju temeljnu misiju samo onda
ako kvalitetne proizvode ili usluge u optimalnim količinama i u odgovarajućem asortimanu dostave
na pravo mjesto, u pravom trenutku i uz najpovoljnije uvjete za sve sudionike u procesima
proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje.

- Upravljanje trgovinskologističkim sustavima

Upravljati mikro, makro, globalnim i megatrgovinskim logističkim sustavima odnosno njihovim

podsustavima i pripadajućim elementima mogu samo primjereno obrazovani, vješti, iskusni i
motivirani trgovinski menadžeri i specijalizirani stručnjaci za pojeidne faze proizvodnje trgovinskih
proizvoda.

Menadžment manipulacijske logistike

- Pojam i značajke manipulacijske logistike

I manipulacijska logistika se treba promatrati kao znanost i kao aktivnost. Ona je integralni dio svake
procesa proizvodnje logističkih proizvoda i usluga. Manipulacijskologističke aktivnosti mogu u cijelosti
ili djelomično operacionalizirati proizvođači, trgovci, skladištari, distributeri, prijevoznici, špediteri…
što ovisi o složenosti transportnih i logističkih lanaca, logističkoopskrbnih lanaca,
logističkodistribucijskih lanaca i transportnih logističkih mreža.

O manipulacijskologističkim aktivnostima ovisi uspješnost, učinkovitost i profitabilnost procesa

proizvodnje logističkih proizvoda i usluga pa se moraju obavljati brzo, sigurno i racionalno. Sustav
manipulacijskologističkih aktivnosti obuhvaća brojne manipulacije kao npr: pakiranje, signiranje,
slaganje, sortiranje, vaganje, mjerenje, skladištenje, punjenje i pražnjenje kontejnera itd. Ove
operacije su često složene, rizične i skupe a mogu se obavljati manualno ili potpuno automatizirano.
Svaka od njih je potencijalno usko grlo.

25
Manipulacijskologističke aktivnosti kao troškovni input znatno sudjeluju u cijeni koštanja materijalnih
dobara (oko 10%) odnosno u prodajnoj cijeni (oko 15%) a u internim i eksternim logističkim
troškovima sudjeluju s oko 50%. Zbog toga je manipulacijska logistika jedna od najvažnijih tercijarnih
logistika.

Kao znanost i kao aktivnost je veoma često ugrađena u sve vrste logistike a bez nje ne mogu postojati
npr. poljoprivredna logistika, šumarska, ribarska, rudarska, sportska, komunalna, vojna itd. logistika.

Manipulacijska logistika je specifična tercijarna logistika koja pomoću odgovarajućih elemenata

proizvodi manipulacijskologističke proizvode. Kao znanost i kao aktivnost ona omogućuje brzo,
sigurno i racionalno manipuliranje ili operacionaliziranje materijalnih dobara na brojnim i različitim
mjestima kao što su: tvornice, skladišta, terminali, logistički centri, robnotrgovinski centri…

- Pojam i obilježja manipulacijskologističkih sustava

Manipulacijskologistički sustav je sustav međusobno povezanih i međuutjecajnih podsustava i

specifičnih logističkih znanja i logističkih aktivnosti koji pomoću određenih elemenata proizvodnje u
maniuplacijskoj i logističkoj industriji omogućuju proizvodnju manipulacijskologističkih proizvoda.
Maniuplacijskologistički proizvodi su manipulacijskologistička znanja i manipulacijskologističke
aktivnosti koje omogućuju uspješno, učinkovito i racionalno manipuliranje materijalnim dobrima.
Obilježja su ista kao i kod manipulacijske logistike.

- Upravljanje manipulacijskologističkim sustavima

Vrlo je teško jer znači primjereno upravljanje ne samo svim manipulacijama kao što su: pakiranje,
signiranje, slaganje, sortiranje, vaganje, mjerenje, brojanje, utovar, pretovar, istovar, paletiziranje,
skladištenje… već i otklanjanje uskih grla (a svaka od ovih operacija predstavlja potencijalno usko
grlo).

Upravljati manipulacijskologističkim sustavima znači primjereno upravljati svim inputima radi

ostvarivanja maksimalnih outputa: brzih, sigurnih, racionalnih i profitabilnih procesa manipuliranja
materijalnih dobara te maksimalno tadovoljavanje želja, potreba i potražnje svih aktivnih sudionika u
primarnim, sekundarnim, tercijarnim, kvartarnim i kvintarnim djelatnostima, odnosno u svim mikro,
makro i globalnim manipulacijskologističkim sustavima.

26
 PREDAVANJE (21. i 22. 10. 2011.g.)

Kratice:
ECR – uspješna reakcija na potražnju potrošača
QR – koncept brzog odgovora
CR – kontinuirano popunjavanje zaliha
CRM – upravljanje odnosima s kupcima
CM – upravljanje grupama proizvoda
JIT – oblik dostave „upravo na vrijeme“
AR – koncept automatskog popunjavanja
SCM – upravljanje lancem nabave
POS – identifikacija robe na blagajni
RFID – radiofrekvencijska identifikacija – Konzum počinje s njom
EDI – elektronska razmjena podataka
EAN – bar kod s 8 i 13 znamenki koji se najviše koristi u Europi (država2, proizvođač4, proizvod6,
kontrolna znamenka1)
ERP – sustav planiranja resursa poduzeća
MRP – planiranje potreba za materijalima
DRP – planiranje i kontrola zaliha na temelju uvjeta na tržištu za distribuciju (u uporabi od 80-ih
godina)

Razvoj logistike:
- lokalna – regionalna – nacionalna i globalna – vezano uz razvoj prometa (željezničkog i
pomorskog)

Razvoj težišta problema poduzeća:

Vitalni poslovni problemi Proizvesti Prodati Racionalizirati
Glavni instrumenti upravljanja Tehnički Marketinški Logistički
do 1960. do 1970. nakon 1970.

Novija evolucija logistike:

do 1960 1960-1970 1970-1980 2000
Ulazni prijevoz
Izbor načina prijevoza
Izbor prijevoznika
Javni nasuprot privatnim Upravljanje Ulazna
prijevoznicima materijalima logistika
Nabava
Zalihe sirovina
Predviđanje potražnje
Planiranje proizvodnje
Planiranje skladišta Upravljanje
Upravljanje skladištem lancem
Planiranje distr.centra opskrbe
Upravljanje distr.centrom
Izbor lokacije tvornice Procesi u poduzeću
Zalihe poluproizvoda
Odlaganje otpada
Rukovanje materijalima
Pakiranje
Izlazni prijevoz
Međunarodni prijevoz
Zalihe gotovih proizvoda Fizička Izlazna
Servis, rezervni dijelovi distribucija logistika
Rukovanje povratima
Procesiranje nabave

27
ZADATAK 1.

Opis Novčani iznos Postoci

Vrijednost prodanih proizvoda 10.000,00 125%
Odobreni popusti (25%) 2.000,00 25%
Neto vrijednost prodaje (poslovni prihodi) 8.000,00 100%
Troškovi prodanih proizvoda 4.800,00 60%

Bruto dobit 3.200,00 40%

Troškovi uprave i prodaje 1.600,00 20%
Poslovni dobitak (prije oporezivanja) 1.600,00 20%
Porez na dobitak (35%) 560,00 7%
Neto dobitak (čisti profit) 1.040,00 13%

Uz iste parametre izračunati bruto dobit, poslovni dobitak i neto dobitak ako vrijednost prodanih
proizvoda poraste odnosno smanji se za 10%.

Opis Novčani iznos (+10%) Novčani iznos (-10%)

Vrijednost prodanih proizvoda 11.000,00 125% 9.000,00 125%
Odobreni popusti (25%) 2.200,00 25% 1.800,00 25%
Neto vrijednost prodaje (poslovni prihodi) 8.800,00 100% 7.200,00 100%
Troškovi prodanih proizvoda 4.800,00 54,54% 4.800,00 66,67%

Bruto dobit 4.000,00 45,45% 2.400,00 33,33%

Troškovi uprave i prodaje 1.600,00 18,18% 1.600,00 22,22%
Poslovni dobitak (prije oporezivanja) 2.400,00 27,27% 800,00 11,11%
Porez na dobitak (35%) 840,00 9,54% 280,00 3,89%
Neto dobitak (čisti profit) 1.560,00 17,73% 520,00 7,22%

Uz iste parametre izračunati bruto dobit, poslovni dobitak i neto dobitak ako se troškovi prodanih
proizvoda smanje za 10%.

Opis Novčani iznos Postoci

Vrijednost prodanih proizvoda 10.000,00 125%
Odobreni popusti (25%) 2.000,00 25%
Neto vrijednost prodaje (poslovni prihodi) 8.000,00 100%
Troškovi prodanih proizvoda 4.320,00 54%

Bruto dobit 3.680,00 46,0%

Troškovi uprave i prodaje 1.600,00 20,0%
Poslovni dobitak (prije oporezivanja) 2.080,00 26,0%
Porez na dobitak (35%) 728,00 9,1%
Neto dobitak (čisti profit) 1.352,00 16,9%

Postoci se dobivaju dijeljenjem stavki s neto vrijednošću prodaje.

Neto vrijednost prodaje(u slučaju popusta 25%) se dobije množenjem vrijednosti prodanih proizvoda
sa 100 i dijeljenjem sa 125.
Crvena slova – zadano u zadatku

28
Pogled na važnost logistike s makro motrišta:

Logistički troškovi su relativno promatrano u stalnom padu dok u apsolutnom iznosu rastu. Veći su u
državama koje se pretežito bave poljoprivrednom proizvodnjom a ne uslugama odnosno u regijama u
kojima prevladava sekundarni sektor. Ukupni logistički troškovi se u svijetu procjenjuju na oko 14%
svjetskog GDP-a. Najviši su u državama Pacifičkog Rima (15,3% GDP-a) a najniži u državama Sjeverne
Amerike (10,6% GDP-a). U strukturi logističkih troškova prevladavaju transportni troškovi i troškovi
držanja zaliha (i do 85% ukupnih logističkih troškova). U novije vrijeme troškovi proizvodnje padaju a
troškovi logistike rastu.

Uloga logistike u kreiranju dodane vrijednosti proizvodima:

Proizvodnja – korisnost forme
Logistika – korisnost mjesta, korisnost vremena
Marketing – korisnost posjedovanja

Ekonomski utjecaj logistike:

- ekonomski razvoj i specijalizacija
- proširenje tržišta
- različitost roba
- snižavanje cijena
- vrijednost zemlje (raste uz autoceste i druge lokacije distribucijskih i inih centara).

ZADATAK 2.

Izračunaj maksimalnu duljinu transportiranja robe ako je cijena tone te robe u mjestu potrošnje
20.000 $ a u mjestu proizvodnje 16.000 $, te ako je prosječna prijevozna cijena po prijeđenom neto
tonskom kilometru 5 $.

C t −C p
Lmax =
P
gdje su:
C t - cijena robe u mjestu potrošnje
C P - cijena robe u mjestu proizvodnje
P – prijevozni trošak po km

20.000−16.000 4.000
Lmax = = =800 km
5 5

Maksimalna duljina transportiranja robe iznosi 800 km.

Koliko bi iznosila maksimalna duljina transportiranja robe da je prosječna prijevozna cijena po

prijeđenom neto tonskom kilometru 4 $?

20.000−16.000 4.000
Lmax = = =1.000 km
4 4

29
ZADATAK 3.

Pođimo od pretpostavke da na tržištu djeluju dva proizvođača koja su međusobno udaljena 300 km.
Odredi širinu tržišnog područja za ova dva proizvođača ako troškovi proizvodnje proizvođača A iznose
80 $ po proizvodu a transportni troškovi iznose 0,70 $ po km, dok troškovi proizvodnje proizvođača B
iznose također 80 $ po proizvodu ali transportni troškovi iznose 0,60 $ po km.

A B
x km 300 km (300 – x) km
A=B
y=300−x
80+ 0,70 x=80+0,60 y
80+ 0,70∙ x=80+ 0,60∙ ( 300−x )
0,70 x+ 0,60 x=180
1,30 x=180
x=138,46 km
y=300−138,46=161,54 km

Tržišno područje proizvođača A iznositi će 138,46 km dok će tržišno područje proizvođača B iznositi
161,54 km.

ZADATAK 4.

Na tržištu djeluju proizvođači A i B koji su međusobno udaljeni 500 km. Proizvođač A nabavlja
sirovine od 2 dobavljača pri čemu je trošak dopreme sirovina od prvog dobavljača 0,40 $ a od drugog
dobavljača 0,50 $. Cijena proizvodnje proizvođača A iznosi 8,50 $ po komadu + troškovi prijevoza od
1,15 $ po komadu. Proizvođač B također nabavlja sirovine od dva dobavljača pri čemu je trošak
dopreme sirovina od prvog dobavljača 0,75 $ a od drugog dobavljača 0,60 $. Cijena proizvodnje
proizvođača B iznosi 7,00 $ po komadu + troškovi prijevoza od 3,50 $ po komadu. Troškovi dopreme
sirovina nisu uračunati u cijenu proizvoda.

a) Izračunaj tržišno područje proizvođača A i B.

0,40 0,75

8,50 1,15 3,50 7,00

A B
500 km
0,60
0,50

A=B
( 8,50+0,40+ 0,50 ) +1,15 x=( 7,00+0,75+0,60 )+3,50 ( 500−x )
9,40+1,15 x=8,35+ 1.750−3,50 x
1,15 x+3,50 x=1.750+ 8,35−9,40
4,65 x=1.748,95
x=376,12 km
y=123,88 km

Tržišno područje proizvođača A će iznositi 376,12 km a tržišno područje proizvođača B 123,88 km.

30
 b) Kakvo bi bilo tržišno područje ovih proizvođača ako bi proizvođač B troškove dopreme sirovina i
troškove prijevoza smanjio za 50%.
0,375
8,50 1,15 1,75 7,00
A B
500 km
0,30
0,50

A=B
( 8,50+0,40+ 0,50 ) +1,15 x=( 7,00+0,375+0,30 ) +1,75 ( 500− x )
9,40+1,15 x=7,675+875−1,75 x
1,15 x+1,75 x=875+ 7,675−9,40
2,9 x=873,275
x=301,13 km
y=198,87 km

Tržišno područje proizvođača A će iznositi 301,13 km a tržišno područje proizvođača B 198,87 km.

Logistički sustavi

Logistički sustavi su sustavi prostorno-vremenske transformacije dobara – makrologistički sustavi

(područje države, EU) i mikrologistički sustavi (poduzeće). Tu se prožimaju procesi kretanja i procesi
skladištenja. Proizvodi se kreću mrežom – zadržavaju se u njezinim čvorovima – iz čvorova se
usmjeravaju na putove za različita odredišta. Input logističkog sustava su logistički troškovi a output
učinci – logističke usluge.

Vrste logističkih sustava:

a) Jednostupnjevani sustavi (izravni tok dobara):

Točka Točka
isporuke prijema
(priprema dobra) (uporaba dobra)

b) Višestupnjevani sustavi – neizravni tok dobara:

Točke
prijema
Točka Točka
isporuke razlaganja
break-bulk point

Točke
isporuke

Točka Točka
koncentracije prijema
consolidation point
npr. otkup mlijeka,
pšenice…

31
c) Kombinirani sustavi – izravni i neizravni tok dobara:

Točke
prijema
Točka
isporuke

ZADATAK 5.

Pretpostavimo da ste menadžer distributerske tvrtke iz Europe koja raspolaže s 5 distributivnih

centara u mjestima A, B, C, D i E, iz kojih otprema robu do 5 kupaca u SAD F, G, H, I i J. Otprema od
distributivnih centara do kupaca stoji vas 3.000 $ (primjerice A-F 3.000; B-G 3.000 itd.). Špediterska
tvrtka smještena u mjestu C (Europa) i H (SAD) predložila je da vam ona organizira otpremu robe i to
na način da otprema od mjesta A do C iznosi 550 $, od mjesta B do C 525 $, od mjesta D do C 525 $ i
od mjesta E do C 550 $. Prekooceanska otprema od mjesta C do mjesta H iznosila bi 1.550 $. Troškovi
u SAD-u bi izgledali ovako: od H do F 550 $, od H do G 525 $, od H do I 525 $ i od H do J 550 $.
Grafički prikažite oba logistička sustava te izračunajte ukupne troškove svakog logističkog sustava.

a)
3.000
A F

3.000 UT=5∙ 3.000=15.000 $

B G

3.000
C H

3.000
D I

3.000
E J

b)
A F
550 550 UT =550+ 525+525+550+1550+550+525+525+550=
B G
525
1.550 525
C H
525 525

D I
550
550
E J

32
Point-to-Point i Hub-and-Spoke mreže:

Point-to-Point mreža

A F

B G

C H

Hub-and-Spoke mreža

A F

B D
G

C H

Četiri koraka u planiranju tržišne logistike:

1. Odlučivanje kakvu vrijednost će tvrtka ponuditi svojim klijentima (Kakav standard za dostavu
„na vrijeme“ treba ponuditi? Kakvu razinu preciznosti treba postići pri ispunjavanju narudžbi i
naplate?)
2. Osmišljavanje najboljeg dizajna kanala i mrežne strategije za dopiranje do kupaca (Treba li
tvrtka usluživati klijente izravno ili preko posrendika? Koliko skladišta treba imati i gdje se ona
trebaju nalaziti?)
3. Razvoj izvrsnosti u prognozama količine prodaje, upravljanju skladištima, upravljanju
prijevozom i upravljanju materijalom
4. Primjena rješenja s najboljim informacijskim sustavima, opremom, strategijama i postupcima.

Tokovi mogu biti:

- tokovi roba
- tokovi informacija i
- tokovi novca.

Analiza logističkog sustava: podjela na upravljanje materijalom i fizičku distribuciju

Upravljanje Fizička
materijalom + distribucija = Logistika
MRP DRP

Značajke:
- izbalansiran pristup
- težište na upravljanju materijalom
- težište na upravljanju fizičkom distribucijom
- sustav povratne logistike

33
Razlaganje log.sustava na troškovne centre (prema troškovima po jedinici proizvoda) npr. analiza
ukupnih troškova logističkog sustava s prijelazom na skuplju vrstu transporta:

Troškovni centri Željeznica Cesta

Transport 3,00 4,20
Zalihe 5,00 3,75
Pakiranje 4,50 3,20
Skladištenje 1,50 0,75
Troškovi izgubljene prodaje 2,00 1,00
Ukupni troškovi 15,00 13,00

Analiza ukupnih troškova logističkog sustava s prijelazom na veći broj skladišta:

Troškovni centri Sustav I – 3 skladišta Sustav II – 5 skladišta

Transport 850.000 500.000
Zalihe 1.500.000 2.000.000
Skladištenje 600.000 1.000.000
Troškovi izgubljene prodaje 350.000 100.000
Ukupni troškovi 3.300.000 3.600.000

Vrste logističkih kanala:

1. Jednostavni logistički kanal

2. Tržišna skladišta uključena u sustav (mogu biti vlastita i javna)

Ciljevi logističkog sustava:

- optimizirati troškove uz ostvarenje zacrtanih ciljeva (npr. proizvod nadohvat ruke, dostava
75% distributerove narudžbe u roku od 7 dana od primitka narudžbe, ispunjavanje narudžbi s
preciznošću od 99% itd.)

Svaki sustav tržišne logistike dovodi do slijedećih troškova:

M =T + FW +VW +S
gdje su:
M – ukupni trošak tržišne logistike predloženog sustava
T – ukupni transportni troškovi
FW – ukupni fiksni troškovi
VW – ukupni varijabilni troškovi skladištenja (uključujući zalihe)
S – ukupni troškovi izgubljene prodaje zbog kašnjenja isporuke

34
ZADATAK 6.

Statična analiza logističkih sustava

Sustav I Sustav II
Troškovi proizvodne logistike – fiksni tr. 4.200 4.800
Transportni troškovi 625 500
Troškovi skladišta 950 650
Ukupni troškovi 5.775 5.950

Neka je godišnja potražnja 50.000 tona.

Ukupni varijabilni Varijabilni troškovi

Ukupni troškovi Fiksni troškovi
troškovi po toni
Sustav I 5.775 4.200 1.575 0,0315
Sustav II 5.950 4.800 1.150 0,0230

Dinamična dugoročna analiza logističkih sustava

Za koju količinu proizvodnje će biti optimalnije primjenjivati Sustav I a za koju Sustav II?

Sustav I:
TU =FT + VT po jedinici ∙ x broj prodanih jedinica
TU=4.200+0,0315 ∙ x

Sustav II:
TU =FT + VT po jedinici ∙ x broj prodanih jedinica
TU =4.800+0,0230 ∙ x

Prijelomna točka:
Sustav I = Sustav II
4.200+ 0,0315 x =4.800+0,0230 x
0,085 x=600
x=70.588 tona

Do proizvodnje od 70.588 tona primjenjivati će se Sustav I a iznad te proizvodnje Sustav II.

ZADATAK 7.

Distributer kućanskih aparata razmatra uspostavu logističkog sustava tržišne logistike u Hrvatskoj.
Procijenio je godišnju potražnju na razini od 250.000 proizvoda. Razmatra mogućnost prodaje u
unajmljenim prodajnim prostorima u Splitu (potražnja 80.000), Zagrebu (potražnja 80.000), Rijeci
(potražnja 40.000) i Osijeku (potražnja 50.000). Trošak svakog prodajnog i skladišnog prostora iznosi
20.000 mjesečno. Ove prodajne prostore može opskrbljivati iz Beča po sljedećim transportnim
troškovima: Beč-Zagreb 20 kuna po jedinici, Beč-Split 30 kuna, Beč-Rijeka 25 kuna i Beč-Osijek 30
kuna. Zamolio vas je da mu razmotrite mogućnost otvaranja regionalnog skladišta u Hrvatskoj i to u
Zagrebu na Jankomiru. Godišnji troškovi najma skladišta na Jankomiru iznose 700.000 kuna. U tom bi
slučaju otprema zbirnih pošiljaka od Beča do Zagreba iznosila 15 kuna po proizvodu. Otprema

35
proizvoda od Jankomira do prodajnog prostora u Zagrebu iznosila bi 2 kune, do Rijeke 4 kune, do
Splita 7 kuna i do Osijeka 8 kuna.
Grafički prikaži oba logistička sustava i izračunaj pripadajuće im troškove. Koji bi logistički sustav
preporučili preprodavaču?

Sustav I ZG
+ 20.000/mjesečno
20/jed
BEČ
30/jed ST
+ 20.000/mjesečno
25/jed

RI
30/jed
+ 20.000/mjesečno

OS
+ 20.000/mjesečno

M 1=20.000 ∙12+20 ∙ 80.000+20.000 ∙12+30 ∙ 80.000+20.000∙ 12+25 ∙ 40.000+20.000 ∙12+30 ∙ 50.000=240.0

Sustav II
ZG

700.000
+ 20.000/mjesečno
2/jed
BEČ 15/jed JNKM
7/jed ST
+ 20.000/mjesečno
4/jed

RI
8/jed
+ 20.000/mjesečno

OS
+ 20.000/mjesečno

M 2=15 ∙250.000+700.000+20.000 ∙ 12+ 2∙ 80.000+20.000 ∙12+7 ∙ 80.000+20.000 ∙ 12+ 4 ∙ 40.000+20.000 ∙ 12

Preprodavaču bi preporučila Sustav II obzirom da je 770.000 jeftiniji na godišnjoj razini za predviđeni

obujam potražnje.

Primjer distribucijske mreže:

36
3
2
1
g
R
š
d
k
ls
t
e
C
a
ic
n
r
o
v
T
Predviđa se potražnja kod maloprodavatelja a potom se izračunava godišnja proizvodnja.

ZADATAK 8.

DRP tablica za juhu s okruglicama

Q = 3.800 (ekonomična količina nabave)

SS = 1.956 (sigurnosne zalihe)
LT =1 (vrijeme isporuke u tjednima)

Tjedni
Očekivana potražnja
Raspored primitka
Početne zalihe = 4.314
Planirana nabavka

ZADATAK 9.

Regionalno skladište 1.
1
974
0
3.340
0

Q = 50 (ekonomična količina nabave)

SS = 15 (sigurnosne zalihe)
2
974
0
2.366
3.800

LT ili VI =1 (vrijeme isporuke u tjednima)

3
974
3.800
5.192
0

Ukupni zahtjevi = očekivana potražnja + sigurnosna zaliha

4
974
0
4.218
0
5
989
0
3.329
0
6
1.002
0
2.227
3.800
7
1.002
3.800
5.025
0
8
1.002
0
4.023
0

Neto zahtjevi = početna zaliha – ukupni zahtjevi (ako je početna zaliha veća od ukupnih zahtjeva neto
zahtjevi su 0)
Završne zalihe = početna zaliha – očekivana potražnja + plan primitaka
Završna zaliha = početna zaliha iz prethodnog razdoblja
Planirana nabavka – u onom tjednu kada su završne zalihe manje od ukupnih zahtjeva

37
9
1.061
0
2.962
3.800
Tjedni Trenutno 1 2 3 4 5 6 7 8
Očekivana potražnja 25 25 25 25 25 25 25 25
Ukupni zahtjevi 40 40 40 40 40 40 40 40
Početne zalihe 50 25 50 25 50 25 50 25
Raspored primitka 0 0 0 0 0 0 0 0
Neto zahtjevi 0 15 0 15 0 15 0 15
Plan primitka 0 50 0 50 0 50 0 50
Završne zalihe 50 25 50 25 50 25 50 25 50
Planirana nabavka 50 0 50 0 50 0 50 0

ZADATAK 10.

Regionalno skladište 2.

Q = 30 (ekonomična količina nabave)

SS = 10 (sigurnosne zalihe)
LT ili VI =1 (vrijeme isporuke u tjednima)

Ukupni zahtjevi = očekivana potražnja + sigurnosna zaliha

Neto zahtjevi = početna zaliha – ukupni zahtjevi (ako je početna zaliha veća od ukupnih zahtjeva neto
zahtjevi su 0)
Završne zalihe = početna zaliha – očekivana potražnja + plan primitaka
Završna zaliha = početna zaliha iz prethodnog razdoblja
Planirana nabavka – u onom tjednu kada su završne zalihe manje od ukupnih zahtjeva

Tjedni Trenutno 1 2 3 4 5 6 7 8
Očekivana potražnja 10 10 10 10 20 20 20 20
Ukupni zahtjevi 20 20 20 20 30 30 30 30
Početne zalihe 20 10 30 20 10 20 30 10
Raspored primitka 0 0 0 0 0 0 0 0
Neto zahtjevi 0 10 0 0 20 10 0 20
Plan primitka 0 30 0 0 30 30 0 30
Završne zalihe 20 10 30 20 10 20 30 10 20
Planirana nabavka 30 0 0 30 30 0 30 0

Mikrologistika – logistika i konkurentnost

Značajni elementi konkurentnosti:

- cijena
- servis isporuke – ako dobavljač pouzdano snabdijeva trgovca proizvodima u relativno
kratkom vremenu tada trgovac može minimizirati troškove držanja zaliha. Tako za dobavljača
može biti od presudne važnosti da razmotri mogućnosti sniženja troškova zaliha trgovca čime
će ovaj postati konkurentniji.
- vrijeme nabave u danima – dulje vrijeme veće zalihe i obratno
- supstitutivnost proizvoda – sličan proizvod konkurentskom – kupac se lako odlučuje za
njegovu kupovinu ako nema traženog proizvoda
- promocija – stvaranje lojalnosti i spremnosti kupca da čeka željeni proizvod

38
Učinak zaliha

Povećanjem zaliha ili povećanjem razine točke ponovne narudžbe (ROP) tvrtke mogu smanjiti
troškove izgubljene prodaje – veće zalihe manji troškovi izgubljene prodaje.

ZADATAK 11.

Trošak držanja robe na skladištu iznosi 30%. Marketinški menadžer želi da njegova tvrtka poveća
ulaganje u zalihe sa 400.000 na 500.000 kuna vjerujući da bi to dovelo do povećanja prodaje od
120.000 kuna zbog veće lojalnosti i usluge kupcu. Bruto dobit na prodaju je 20%.
Isplati li se tvrtki povećati ulaganje u zalihe?

Trenutni trošak zaliha: 400.000 ∙ 30 %=120.000 kn

Trošak zaliha s povećanjem: 500.000 ∙30 %=150.000 kn
Razlika: 150.000−120.000=30.000 kn

S druge strane povećanje prodaje od 120.000 kuna bi dalo: 120.000 ∙20 %=24.000 kn bruto dobiti

Prebijanjem se dobiva da bi povećanje zaliha dovelo do povećanja troškova držanja robe na skladištu
za 30.000 kn dok bi očekivana bruto dobit od prodaje iznosila 24.000 kn što znači da bi tvrtka gubila
6.000 kn.

Učinak transporta:

Odabir između različitih vrsta transporta – veći transportni troškovi mogu biti i rezultat većeg broja
manjih isporuka po većim cijenama. Poboljšanja u transportu obično rezultiraju manjim zalihama.

Logistika i proizvod:

- Veća vrijednost proizvoda implicira veće troškove prijevoza, skladištenja, držanja zaliha,
pakiranja, rukovanja itd.
- Što je povoljniji omjer mase i veličine pošiljke troškovi transporta i skladištenja su manji.
- Pogodnost proizvoda za prijevoz – što je veća mogućnost oštećenja proizvoda veći su troškovi
skladištenja i transporta.
- Specijalni zahtjevi za rukovanje proizvodom povećavaju logističke troškove.

Trgovinska logistika:

Trgovinska logistika obuhvaća integrirano planiranje, odvijanje, oblikovanje i kontrolu ukupnih tokova
robe i informacija vezanih uz njih, između trgovinskog poduzeća i njegovih dobavljača, unutar
trgovinskog poduzeća i između trgovinskog poduzeća i njegovih kupaca. Kupci
Dobavljači

TRGOVINA
Logistika Logistika
nabave distribucije

39
 Transport
Transport

Strategije u trgovinskoj logistici:

1) strategija snižavanja troškova trgovinske logistike uz nepromijenjenu razinu servisa isporuke

2) strategija poboljšanja razine servisa isporuke uz nepromijenjenu visinu troškova trgovinske
logistike
3) strategija fokusiranja na vlastite prednosti (outsourcing): najčešći predmet outsourcinga u trgovini
su skladištenje i transport.

ZADATAK 12.
Razmotrimo slijedeći primjer: Tvrtka x smještena je u centru Rijeke. Tvrtka x svojim kupcima otprema
robu koristeći LTL prijevoznika koji naplaćuje 100 $ +0,01∗x gdje je x broj otpremljenih kilograma
željeza koji se otpremaju kamionom. LTL prijevoznik također naplaćuje 10$ za svaku pošiljku koju
isporuči. Glavni menadžer tvrtke x procijenio je da kupci stvarno ne vrednuju visoku isporuku u roku
od 24 sata te da bi bili zadovoljni i sa rokom isporuke do 3 dana…

Dnevna isporuka Isporuka u 2 dana Isporuka u 3 dana

Dan Potražnja Količina Troškovi Količina Troškovi Količina Troškovi
1 19.970 19.970 299,70 0 0 0 0
2 17.470 17.470 274,70 37.440 474,40 0 0
3 11.316 11.316 213,16 0 0 48.756 587,56
4 26.192 26.192 361,92 37.508 475,08 0 0
5 20.263 20.263 302,63 0 0 0 0
6 8.381 8.381 183,81 28.644 386,44 54.836 648,36
7 25.377 25.377 353,77 0 0 0 0
8 39.171 39.171 491,71 64.548 745,48 0 0
9 2.158 2.158 121,58 0 0 66.706 767,06
10 20.633 20.633 306,33 22.791 327,91 0 0
11 23.370 23.370 333,70 0 0 0 0
12 24.100 24.100 341,00 47.470 574,70 68.103 781,03
13 19.603 19.603 296,03 0 0 0 0
14 18.442 18.442 284,42 38.045 480,45 0 0
15 38.045 480,45
276,45 276,45 0 276,45 0 276,45 0
+ 14*10 = + 7*10 = + 5*10 =
4.304,46 3.534,46 3.314,46

Menadžment bi se vjerojatno odlučio za rok isporuke 2 dana obzirom da se ne dobiva velika ušteda s
rokom isporuke od 3 dana a rizik se povećava.
Troškovi trgovinske logistike:

Troškovi za logističke središnje funkcije u trgovini iznose 20-25% ukupnih troškova trgovinskog
poduzeća i najmanje dvostruko su značajniji nego li u proizvodnoj industriji.

Uzročnici logističkih troškova:

40
 - transport/distribucija robe i drugih dobara,
- kupovina robe/logistika nabave,
- držanje skladišta,
- komisioniranje,
- označavanje cijena/kodiranje artikala/skeniranje,
- osiguranje artikala/sustavi osiguranja robe
- pakovanje/zbrinjavanje ambalaže.

ZADATAK 13.

Ukupni godišnji troškovi povezani s prijevozom proizvoda od dobavljača do pogona jesu:

Ukupni troškovi = troškovi prijevoza + troškovi držanja zaliha + nabavni troškovi
X
TC =D ∙ M + ∙i ∙ D ∙ C+ D ∙ C
365
gdje su:
D – godišnja potražnja
M – trošak prijevoza po jedinici
X - vrijeme prijevoza
i - godišnji trošak kapitala
C – jedinični trošak po proizvodu

Pretpostavka je da maloprodajni lanac lociran u Splitu nabavlja 2.000 strojeva za pranje rublja iz
Slovenije uz nabavni trošak od 1.500 kn. Ako proizvod bude isporučen kamionom, bit će potrebno tri
dana i to će koštati 200 kuna po jedinici. Vlakom će prijevoz trajati 5 dana i koštat će 150 kn po
jedinici. Brodom će prijevoz trajati deset dana i koštat ce 100 kn po jedinici. Procjenjuje se da će
troškovi zaliha u tranzitu iznositi 20 % godišnje. Odredi ekonomičnost pojedinih oblika prijevoza i
odaberi najoptimalniji.

D = 2.000
M1 = 200
M2 = 150
M3 = 100
X1 = 3
X2 = 5
X3 = 10
i = 20% = 0,2
C = 1.500

3
TC 1=2.000∙ 200+ ∙ 0,2∙ 2.000 ∙1.500+2.000 ∙ 1.500=400.000+4.931,51+3.000 .000=3.404 .931,51 kn
365

5
TC 2=2.000∙ 150+ ∙ 0,2∙ 2.000 ∙1.500+2.000 ∙ 1.500=300.000+ 8.219,18+ 3.000.000=3.308 .219,18 kn
365

10
TC 3=2.000∙ 100+ ∙ 0,2∙ 2.000 ∙1.500+ 2.000∙ 1.500=200.000+ 16.438,36+3.000.000=3.216 .438,36 kn
365

Najoptimalniji oblik prijevoza bi bio prijevoz brodom.

41
42