Josip Pupačić

Josip Pupačić rodio se 19. rujna 1928. godine u Slimenu, pored Omiša. Završio je klasičnu
gimnaziju u Splitu, a nakon toga otišao je u Zagreb gdje je upisao studij književnosti.

1959. godine primljen je kao asistent na katedru za staru hrvatsku književnost na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. U Londonu i Lyonu radio je kao lektor i kao profesor hrvatskog jezika.

Pisao je pjesme koje su bile duboko povezane s njegovim podrijetlom i zavičajem. Pri tome
nije pisao o mediteranskom krajoliku, već o pripadnosti precima i potomcima te o tome koliko
je čovjek povezan uz svoju zemlju.

Također, u pjesmama možemo vidjeti koliko je povezan uz more i koliko mu se divi. To

najbolje možemo uočiti u pjesmi "More".

Svoj pesimizam prema životu zbog smrti tri brata te tragedijama koje su ga zadesile u
osobnom i obiteljskom životu najbolje je predočio pjesmom "Tri brata".

23. svibnja 1971. godine poginuo je u zrakoplovnoj nesreći zajedno sa suprugom Benkom i
njihovom kćeri Rašljenkom. Avion koji je poletio iz Beograda, zapalio se pri slijetanju na
otok Krk u zračnoj luci Rijeka.

More

I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru
Josip Pupačić