Brolin je svoju nogometnu karijeru započeo u lokalnom 

Näsvikensu te je u domovini nastupao još

za GIF Sundsvall i IFK Norrköping.
1990. godine kupuje ga talijanska Parma koja se tada uspjela kvalificirati u Serie A. Vrijednost
transfera iznosila je 4,5 milijuna GBP.[1] U novom klubu je igrao u tandemu zajedno
s Alessandrom Mellijem. Obojica su tada bili dvadesetogodišnjaci a zajedno su zabili 20 golova
(Brolin sedam a Melli trinaest). Klub je te sezone završio na petom mjestu prvenstvene ljestvice.
Već u drugoj sezoni Brolin je odigrao 34 prvenstvene utakmice a s Parmom je osvojio Coppa
Italiju.[2] Sam igrač je na putu do osvajanja nacionalnog kupa zabio dva važna gola, prvi u
neriješenoj utakmici protiv Fiorentine i drugi u minimalnoj pobjedi protiv Sampdorije u polufinalu.
Uoči sezone 1992./93. klub je doveo kolumbijskog napadača Faustina Asprillu kojeg je
trener Nevio Scala preferirao više u odnosu na Brolina. [3] Ipak, stavio je Brolina u prvi sastav u
finalu Kupa pobjednika kupova protiv Royal Antwerpena dok je Asprilla susret proveo na klupi.
Talijanska momčad je osvojila europski naslov pobjedom od 3:1. Te godine uspio je s klubom
osvojiti i europski Superkup u kojem je Parma pobijedila AC Milan u drugoj utakmici nakon
produžetaka.
16. studenog 1994. u domaćoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Mađarske za Europsko prvenstvo
1996., Brolin je slomio nogu. Oporavak je trajao do kraja travnja sljedeće godine a za Parmu je
ponovo zaigrao 7. svibnja 1995. umjesto Gianfranca Zole.[3] Klub se tada borio s
torinskim Juventusom za naslov prvaka te mu je trebala pobjeda protiv Genove. Međutim,
utakmica je završila bez pogodaka dok je Brolina u 62. minuti zamijenio Stefano Fiore. U
posljednjem prvenstvenom susretu protiv Napolija, Tomas Brolin je po prvi puta u karijeri
isključen. Na kraju je prvenstvo osvojio torinski klub s deset bodova prednosti dok je Parma zbog
lošije gol-razlike pala na treće mjesto (u korist rimskog Lazija).
Jedino pozitivno u svojoj pretposljednjoj sezoni u Parmi, Brolin će pamtiti osvajanje Kupa
UEFA nakon remija i pobjede nad prvenstvenim suparnikom Juventusom.
Uoči nove sezone, Brolin se polako vraćao u prijašnju formu te je zabijao golove u prijateljskim
susretima protiv Boce Juniors i Anderlecht Bruxellesa. Međutim, nakon što je klub za 6,5
milijuna GBP doveo Hrista Stoičkova iz katalonske FC Barcelone, bilo je jasno da je Brolin
prekobrojan.[3] Ipak, za klub je igrao u domaćoj prvenstvenoj 2:1 pobjedi protiv milanskog Intera[3] i
europskom susretu protiv albanske KF Teute.[4]
Nakon pet godina, Brolin je odlučio napustiti klub te je stavljen na transfer listu. Nakon što je
odbio ponude troje talijanskih klubova, Tomas je 7. studenog 1995. prihvatio ponudu tadašnjeg
engleskog premijerligaša Leeds Uniteda. Nakon deset dana klub je s igračem potpisao ugovor na
dvije i pol godine dok je trener Howard Wilkinson izjavio da će Brolin biti odlična zamjena
ganskom napadaču Anthonyju Yeboahu.
Već sljedeći dan je debitirao za klub u Premier ligi kada je u gostujućem 2:1 porazu od Newcastle
Uniteda ušao u igru u 82. minuti kao zamjena Marku Fordu. U sljedećoj utakmici Liga
kupa protiv Blackburn Roversa, Brolin je odigrao svoju prvu utakmicu u početnom sastavu te je
dao doprinos u 2:1 pobjedi. 16. prosinca 1995. je u susretu protiv Sheffield Wednesdayja zabio
svoj prvi gol za klub ali je momčad s Elland Roada izgubila s ogromnih 6:2.[5]
Nakon što je klub krajem siječnja 1996. izgubio od Liverpoola s 5:0, dolazi do sukoba između
Brolina i trenera Wilkinsona koji je kritizirao njegove obrambene mogućnosti. Tako ga Wilkinson
primjerice nije koristio u susretu protiv Aston Ville unatoč nedostatku devetorice igrača što zbog
ozljeda, kartona ili reprezentativnih obveza.[6] Brolin je označen kao "ozlijeđen" te je propustio
sljedeće tri prvenstvene utakmice. [6] Na teren se vratio tek 25. veljače u susretu
protiv Birmingham Cityja. Također, treneru se morao ispričati zbog prvoaprilske podvale. [7] Naime,
tada je na švedskoj televiziji izjavio da odlazi na posudbu u bivši klub IFK Norrköping što su
svjetski mediji prihvatili kao činjenicu.[7]
U ljeto 1996. godine Brolin je odlučio napustiti klub ali niti jedan nije bio dovoljno zainteresiran za
njega. Zbog toga ga je Leeds United bio spreman prodati za upola manju cijenu od one za koju je
doveden.[8] U konačnici je poslan na posudbu u švicarski FC Zürich. Za klub je odigrao tri
prvenstvene i jednu kup utakmicu te je odlučio ostati u njemu do zimskog transfernog roka kada
se namjeravao vratiti u matični Leeds United kojeg je tada preuzeo George Graham. Međutim,
novi trener ga je htio povući odmah nakon 30. rujna kada mu je istjecao ugovor o posudbi, ali
Brolin je prestao komunicirati s predstavnicima matičnog kluba. Zbog toga mu je preko
menadžera Larsa Petersena poručeno da se vrati u Leeds do 6. studenog ili slijede pravne
sankcije.
Nakon što mu je 13. studenog 1996. propala mogućnost posudbe u Sampdoriju nakon liječničkog
pregleda zbog metalne pločice u nozi, Brolin je pozvan natrag u Leeds. 24. prosinca je platio
vlastitih pola milijuna funti kako bi se financirala njegova posudba u Parmu do kraja tekuće
sezone. Za novo-stari klub je debitirao 23. veljače 1997. ušavši u igru u drugom poluvremenu u
2:0 pobjedi protiv Lazija. Tijekom sljedećeg mjeseca također je igrao kao rezerva i to u
prvenstvenim susretima protiv Cagliarija (3:2), Perugije (2:1), Intera (1:0) i Fiorentine (0:1).
Tadašnji Parmin trener Carlo Ancelotti uvrstio ga je u prvu momčad 4. svibnja u 2:1 pobjedi
nad Atalantom.
Završetkom sezone postalo je jasno da Parma nema namjeru zadržati igrača osim eventualne
posudbe kako bi mu se klub odužio zbog svoje lojalnosti Emilijanima. Nakon toga Brolin je postao
svjestan da mora pronaći novu momčad u kojoj bi bio na posudbi ili će u Leedsu igrati za
rezervnu momčad. Tako se sam igrač krajem kolovoza ponudio Real Zaragozi ali je posao
propao jer je istekao španjolski transferni rok.[3] Igrač je pregovarao i sa škotskim Heartsom ali i ti
pregovori nisu uspjeli.[3] Prema igračevim riječima, razlozi su bili financijske prirode [3] dok je
predsjednik Heartsa, Chris Robinson, rekao da je posao propao zbog igračeve loše kondicije. [3]
Nakon što mu nisu uspjela dva pregovora o posudbi, Brolin je nastavio trenirati i igrati za
Leedsove rezerve. 6. listopada 1997. ga je klub kaznio s 90.000 funti zbog propuštanja utakmice
kako bi proslavio očev 50. rođendan te zbog kritiziranja trenera Georgea Grahama u medijima.
Loši odnosi između igrača i kluba doveli su do razvrgavanja postojećeg ugovora 28. listopada.
Sami navijači kluba smatraju ga najgorim u klupskoj povijesti [9] što je i 2003. godine potvrdila
anketa koju je proveo BBC Sport. Sličnu anketu je nakon četiri godine proveo i The Times u
kojem je Tomas Brolin proglašen drugim najgorim igračem u anketi o 50 najgorih igrača
u Premier ligi, reflektirajući njegov nagli pad forme nakon što je potpisao za Leeds United.[10][11]
16. studenog 1997. Brolinu je trener Steve Coppell ponudio dvotjednu probu u Crystal Palaceu.
Proba je započela 5. siječnja sljedeće godine, igraču je dodijeljen dres s brojem 12 a on se
istaknuo u utakmici protiv Evertona. Istekom probnog roka 16. siječnja, Brolinu je ponuđen
ugovor do kraja sezone. Susret protiv Leeds Uniteda je odigrao s posebnim nabojem. Tako je u
prvih pet minuta igre ozlijedio glavu nakon sudara s Brunom Ribeirom. Dok je primao liječničku
pomoć, Leeds je poveo. Međutim, sam Brolin, bijesan na svoju bivšu momčad, uskoro se vratio u
igru, ali Palace nije uspio pobijediti Leeds.
Nakon što je Crystal Palace izgubio od Chelseaja sa 6:2,[12] treneru Steveu Coppellu je uručen
otkaz dok je Attilio Lombardo dobio funkciju igrača-trenera. Unatoč tome što mu je asistent bio
upravo Tomas Brolin,[13] klupski predsjednik Mark Goldberg je inzistirao na tome da se Brolina
predstavlja kao prevoditelja zbog znanja engleskog i talijanskog jezika.
Brolin je posljednju utakmicu u Palaceovom dresu odigrao 27. travnja 1998. u 3:0 porazu
od Manchester Uniteda. Završtekom sezone klub je ispao iz Premier lige a Brolin napušta
londonski klub i vraća se u Švedsku. Ondje je odigrao jednu utakmicu za Hudiksvalls ABK nakon
čega je objavio prekid igračke karijere.

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Prvi veliki turnir na kojem je Tomas Brolin nastupio sa švedskom reprezentacijom bilo je Svjetsko
prvenstvo 1990. u Italiji. Ondje je odigrao sve tri utakmice skupine [14][15][16] te je zabio gol u prvom
susretu protiv Brazila.[14]
Poslije toga uslijedio je EURO 1992. kojem je Švedska bila domaćin. Ondje je s tri pogotka bio
vodeći strijelac turnira dijeleći tu titulu s Dennisom Bergkampom, Karlom-Heinzom
Riedleom i Henrikom Larsenom. Odigrao je 90 minuta u svih četiri susreta a zabijao
je Danskoj (1:0)[17] i Engleskoj (2:1)[18] u skupini te Njemačkoj u polufinalu (2:3).[19] Tada je s
nacionalnom selekcijom nastupio i na Olimpijadi u Barceloni na kojoj je Švedska stigla do
četvrtfinala u kojem je poražena od Australije.[20]
Trijumf reprezentativne karijere Tomas Brolin je ostvario na Svjetskom prvenstvu u SAD-u
1994. gdje je Švedska neočekivano osvojila broncu pobijedivši u borbi za treće mjesto tadašnju
senzaciju Bugarsku s visokih 4:0.[21] Ondje je sam igrač zabijao
golove Rumunjskoj[22] i Bugarskoj[21] te je uvršten u idealnu momčad turnira. Iste godine
dodijeljena mu je i nagrada Guldbollen za najboljeg švedskog nogometaša.
Nakon što se Švedska nije uspjela kvalificirati na EURO 1996., Brolin više nije nastupio za
nacionalni sastav.
Pogoci za reprezentaciju[uredi | uredi kôd]
Pogoda Rezulta
# Datum Mjesto Protivnik Natjecanje
k t
25. Prijateljska
1. Stockholm, Švedska  Wales 1 : 0 4 : 2
travnja 1990. utakmica
25. Prijateljska
2. Stockholm, Švedska  Wales 2 : 0 4 : 2
travnja 1990. utakmica
27. Prijateljska
3. Stockholm, Švedska  Finska 3 : 0 6 : 0
svibnja 1990. utakmica
27. Prijateljska
4. Stockholm, Švedska  Finska 4 : 0 6 : 0
svibnja 1990. utakmica
10.
5. Delle Alpi, Torino, Italija  Brazil 1 : 2 1 : 2 SP 90'
lipnja 1990.
Prijateljska
6. 5. lipnja 1991. Stockholm, Švedska  Kolumbija 1 : 0 2 : 2
utakmica
13. Turnir
7. Ullevi, Göteborg, Švedska  SSSR 1 : 0 2 : 3
lipnja 1991. Scania 100
13. Turnir
8. Ullevi, Göteborg, Švedska  SSSR 2 : 2 2 : 3
lipnja 1991. Scania 100
15. Turnir
9. Norrköping, Švedska  Danska 4 : 0 4 : 0
lipnja 1991. Scania 100
10 14.
Stockholm, Švedska  Danska 1 : 0 1 : 0 EURO 92'
. lipnja 1992.
11 17.
Stockholm, Švedska  Engleska 2 : 1 2 : 1 EURO 92'
. lipnja 1992.
12 21.
Stockholm, Švedska  Njemačka 1 : 2 2 : 3 EURO 92'
. lipnja 1992.
13 Kvalifikacij
2. lipnja 1993. Stockholm, Švedska  Izrael 1 : 0 5 : 0
. e za SP 94'
14 Kvalifikacij
2. lipnja 1993. Stockholm, Švedska  Izrael 2 : 0 5 : 0
. e za SP 94'
15 Kvalifikacij
2. lipnja 1993. Stockholm, Švedska  Izrael 4 : 0 5 : 0
. e za SP 94'
16 20. Prijateljska
Wrexham, Wales  Wales 0 : 2 0 : 2
. travnja 1994. utakmica
17 Prijateljska
5. lipnja 1994. Stockholm, Švedska  Norveška 1 : 0 2 : 0
. utakmica
18 5. lipnja 1994. Stockholm, Švedska  Norveška 2 : 0 2 : 0 Prijateljska
. utakmica
19 24.
Pontiac, Michigan, SAD  Rusija 1 : 1 3 : 1 SP 94'
. lipnja 1994.
20 10.  Rumunjsk
Palo Alto, Kalifornija, SAD 1 : 0 2 : 2 SP 94'
. srpnja 1994. a
21 16. Pasadena, Kalifornija, SA
 Bugarska 1 : 0 4 : 0 SP 94'
. srpnja 1994. D
22 17. Prijateljska
Örebro, Švedska  Litva 1 : 0 4 : 2
. kolovoza 1994. utakmica
23 17. Prijateljska
Örebro, Švedska  Litva 2 : 0 4 : 2
. kolovoza 1994. utakmica
16. Kvalifikacij
24
studenog 1994 Stockholm, Švedska  Mađarska 1 : 0 2 : 0 e za EURO
.
. 96'
Kvalifikacij
25
1. lipnja 1995. Stockholm, Švedska  Island 1 : 1 1 : 1 e za EURO
.
96'
26 16. Prijateljska
Norrköping, Švedska  SAD 1 : 0 1 : 0
. kolovoza 1995. utakmica

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Nakon završetka nogometne karijere, Brolin se bacio u poduzetničke vode te je otvorio švedsko-
talijanski restoran kojeg je nazvao Undici.[13] Samo ime na talijanskom jeziku znači jedanaest što
se odnosi na Brolinov broj na dresu koji je nosio kao igrač Parme.[13] Sam restoran je više puta
bio kažnjavan zbog prodaje alkohola maloljetnicima. [23] Brolin je svoj novac ulagao i u nekretnine
te proizvodnju cipela[1][13] i nastavaka za usisavače.[1][13][24][25]
2001. godine mu je dugogodišnja djevojka Susan Hardenborg rodila sina Sebastiana. [26] Par je
prekinuo vezu prije rođenja djeteta ali su ostali u dobrim odnosima.
U privatnom životu, Tomas Brolin je aktivan igrač u Svjetskoj pokerskoj seriji. [27][28]