Nosač

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje

Izrada glavnog nosača za generator pare.

Izrada glavnog nosača za generator pare.

Greda je izdužena vodoravna ili kosa nosiva građevna konstrukcija za prenošenje vertikalnih opterećenja
na ležaje, oslonjena na svojim krajevima (na jednoj strani pomično, na drugoj nepomično). Prema broju ležaja
razlikuju se greda s jednim ležajem (konzolna), s dva ležaja (prosto oslonjena, s prepustima), s više ležaja
(kontinuirana).
Konzola je konstrukcijski element kojemu je jedan kraj ukliješten u zid ili u koji drugi dio konstrukcije, a drugi mu
je kraj slobodan.

Nosač, ili točnije rečeno građevni nosač, je nosivi sklop koji prenosi opterećenje preko
jednog ili više raspona na potpore (ležaje). Može biti s prijepustima (konzolama) ili bez
njih, odnosno linijski (greda, prečka okvira, luk, rešetka) ili plošni (ploča ili ljuska). S
obzirom na građevni materijal može biti od betona, armiranog ili prednapregnutog
betona, čelika ili drugih kovina, te od drva (drvene konstrukcije).[1] Građevni nosač je
punozidna ili rešetkasta konstrukcija u jednoj ravnini, oslonjena na svojim krajevima (na
jednoj strani pomično, na drugoj nepomično). To je prosta ili jednostavna greda. Ako se
produžava preko više polja, bez prekida na osloncima, naziva se kontinuirani nosač (ili
greda). Gredni nosači su napregnuti transverzalnim (okomiti na
gredu) silama i napadnim momentima u svojoj ravnini, rjeđe aksijalnim silama i silama
izvan svoje ravnine.
Betonski nosač bez armature, zbog male vlačne čvrstoće betona, primjenjuje se samo
za male raspone. Kako ne bi došlo do sloma konstrukcije, kod većih raspona mora biti
znatnih poprečnih izmjera (napose visine), što je gospodarstveno, estetski i seizmički
najčešće neprihvatljivo. Armiranobetonski nosač, u kojem su
uloge materijala podijeljene, za takve je namjene znatno povoljniji. Zbog svoje velike
tlačne čvrstoće, beton prihvaća tlačna naprezanja, a vlačna naprezanja preuzima
armatura, najčešće čelične šipke ili mreže. U takvim sklopovima, stoga, armatura dolazi
u vlačno napregnutom području, koje se u polju nalazi s donje, a nad ležajem s gornje
strane nosača. Čelici za armiranje mogu biti glatki ili rebrasti; zbog dobre prionjivosti
betona i šipaka danas su pretežito u uporabi rebrasti. Osim glavne armature, za prihvat
glavnih kosih naprezanja ugrađuje se poprečna armatura, a za povezivanje i osiguranje
položaja pojedinih šipaka pri betoniranju i konstruktivna armatura. Nedostatak
armiranobetonskih nosača je pojava pukotina u vlačnom području, čime se gubi zaštita
od korozije koju inače armaturi pruža sloj betona. Kod prednapregnutoga nosača taj je
nedostatak otklonjen prednapinjanjem čelikom velike čvrstoće, čime cijeli poprečni
presjek postaje tlačno napregnut, a time i bez pukotina. Za prednapinjanje rabi se
sustav koji, osim kabela (natega) i sidara za učvršćenje njihovih krajeva, čini hidraulička
preša i uređaj za injektiranje cementnoga morta.

Sadržaj
 1Greda
 2Konzola
 3Roštilj
 4Izvori

Greda[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Greda (konstrukcija)
Greda je izdužena vodoravna ili kosa nosiva građevna konstrukcija za prenošenje
vertikalnih opterećenja na ležaje. Ležaji mogu biti klizni, zglobni ili upeti. Prema broju
ležaja razlikuju se greda s jednim ležajem (konzolna), s dva ležaja (prosto oslonjena, s
prepustima), s više ležaja (kontinuirana). Opterećena je na savijanje, a prema vrsti
može biti statički određena ili statički neodređena. Izrađuje se od drveta, čelika,
armiranoga betona, rjeđe od kamena različita poprečnog presjeka. Može se izvoditi i
kao kosa konstrukcija (stube), na elastičnoj podlozi, ojačana pločom, kao dio mosta, dio
zgrade i drugo.[2]

Konzola[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Konzola
Konzola (fran. console: potporanj, nosač; greda) je konstrukcijski element kojemu je
jedan kraj ukliješten u zid ili u koji drugi dio konstrukcije, a drugi mu je kraj slobodan.
Najčešće je u obliku armiranobetonske, čelične, drvene ili kamene grede ili ploče, a
služi kao oslonac istaknutim dijelovima građevine (vijenci, balkoni i druge istake na
zgradama), nosač raznovrsne opreme u industrijskim postrojenjima (na primjer
cjevovodi) i slično. U nekim je povijesnim razdobljima niz ukrašenih konzola često imao
samo dekorativnu ulogu.[3]

Roštilj[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Roštilj
Roštilj (mađ. rostély, prema njem. Rost) je rešetkasta oblika, a roštiljne konstrukcije u
građevinarstvu su sastavljene od mreže kruto povezanih grednih nosača. [4] Roštilj je
sustav paralelnih nosača raspoređenih u dva, obično okomita pravca, spojenih vezama
koje primaju okretne momente. Najčešće su pod pravim kutom. Roštilj je naprezan
upravo na svoju srednju ravninu, to jest savijanjem. Svojstvo je roštilja suradnja više
nosača u prijemu i nošenju naprezanja (vanjskog opterećenja). Primjenjuje se
u mostovima i svuda tamo gdje se teški tereti primaju i dalje prenose, pa je zato korisna
raspodjela na više dijelova.[5]