Professional Documents
Culture Documents
Izveštaj Profesionalni Integritet Stručnih Lica Zaposlenih U Preduzećima Za Profesionalnu Rehabilitaciju-1
Izveštaj Profesionalni Integritet Stručnih Lica Zaposlenih U Preduzećima Za Profesionalnu Rehabilitaciju-1
Izveštaj Profesionalni Integritet Stručnih Lica Zaposlenih U Preduzećima Za Profesionalnu Rehabilitaciju-1
Abstrakt
Ovim kvalitativnim istraživanjem nastojalo se razumeti stanje u kojima funkcionišu stručne službe za
profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom. Korišćene su sledeće tehnike: strukturisani
intervju, fokus grupa, anketa i analiza sadržaja izvešaja stručnih lica. Uzorak su činili spoljnji
evaluatori (predstavnici nadležnog ministarstva i udruženja), korisnici tri preduzeća za profesionalnu
rehabilitaciju (poslodavci i zaposleni OSI) i izveštaji stručnih lica. Istraživanje je pokazalo da je
profesionalna praksa stručnih lica usklađena s relevantnom pravnom regulativom, ali ona sadrži i
mnoge druge aspekte koje je zakonodavac previdio. Pokazalo se da postoje međusobne razlike u
opštosti, obimnosti rada i upotrebi tehnika i metoda rada istraživanih stručnih lica u preduzećima za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI. Dublja analiza zakonom predviđenih zadataka
ukazuje da nije lako zamisliti da čak i tim od dva stručna lica može uspešno obavljati tako raznovrsne
poslove što može da izazove kod zaposlenog intrapersonalne konflikte. S druge strane, može se javiti i
iluzija o sopstvenoj sposobnosti što može imati trajne loše posledice po stručno lice, a naročito po
klijente. Prema OSI stručna lica treba da im budu neka vrsta profesionalnih asistenata ili socijalnih
radnika. Oni prepoznaju sopstvenu potrebu za psihoterapeutskim uslugama, ali se plaše da bi to
ugrozilo njihovu privatnost. Ovo je realan strah i treba ga otklanjati profesionalizmom, transparentnim
poštovanjem etike struke i izbegavanjem stvaranja dvojnih odnosa sa klijentima. Problem rada stručnih
u kontekstu preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju predstavlja i nedovoljno poznavanje rada
pomagačkih profesija od strane potencijalnih evaluatora rada i samih korisnika. Praksa stručnih lica
pokazuje da je odnos poslodavaca prema stručnim radnicima u preduzećima za profesionalnu
rehabilitaciju neujednačen, ali da dominira neshvatanje njihove uloge, naročito u preduzećima sa
zastarelim načinom rukovođenja. Razmatrajući poslove stručnih lica prema kriterijumima može se
zaključiti da stručna lica rade na radnim mestima na kojima još uvek nije postignut profesionalni
integritet, ali da ga mogu oformiti korišćenjem svoje sopstvene profesije.
1
Uvod
1
Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom „profesionalna
rehabilitacija“ se definiše kao оrgаnizоvаnjе i sprоvоđеnjе prоgrаmа mеrа i аktivnоsti u cilјu
оspоsоblјаvаnjа zа оdgоvаrајući pоsао, zаpоšlјаvаnjа, оdržаnjа zаpоslеnjа, nаprеdоvаnjа ili
prоmеnе prоfеsiоnаlnе kаriјеrе (Član 12).
2
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI po šifri delatnosti vode kao ostala
nepomenuta socijalna zaštita bez smeštaja (šifra 8899).
Pored toga, nije određen sistem vrednovanja njihovog rada što uslovljava da rukovodstvo
preduzeća po slobodnom izboru određuje lični dohodak stručnih lica i na taj način ih čini
podložnim njihovom interesu i korupciji. Takođe se stiče utisak u praksi, da poslodavci ne
razumeju važnost pa ni mogućnosti stručnih lica da doprinesu napretku preduzeća i
motivaciji zaposlenih, jer predloge i savete koji dolaze iz slučnih službi poslodavci često ne
razumeju ili ih a priori odbijaju.
Stručna lica su do 2012. godine radila na radnom mestu socijalni radnik. Obaveze zaposlenih
na ovom radnom mestu su obuhvatale poslove iz oblasti socijalne zaštite zaposlenih, radne
rehabilitacije radnika, profesionalne rehabilitacije (konstruisanje ugovora o profesionalnoj
rehabilitaciji i sl.), praćenje profesionalne rehabilitacije radnika-rehabilitanata, predlaganje
mera za sprovođenje rehabilitacije na svim nivoima, rad na suzbijanju devijantnih pojava u
preduzeću, praćenje stanja o bezbednosti i zdravlju na radu i tumačenje znakovnog jezika.
Dakle, sve poslove koje i danas obavljaju i stručna lica, ali s akcentom na socijalni rad.
3
poslove iz oblasti socijalnog rada koji se tiču saradnje sa nadležnim ustanovama -
uspostavljanje i održavanje kontakta s roditeljima osoba sa invaliditetom, lekarima i
ostalim relevantnim stručnjacima, organizacijama i ustanovama u cilju poboljšanja
efekata rehabilitacije u radnog osposobljavanja, povećanje pristupačnosti radne
sredine, rad na razvoju higijenskih navika;
4
Predstavnici nadležnog ministarstva prepoznaju složenost zadataka stručnih lica i
komentarišu da je, bez obzira na primarno delovanje stručnih radnika u preduzećima za
profesionalnu rehabilitaciju, evidentno da se ono u praksi ispoljava kroz najraznovrsnije
oblike i aktivnosti, od spontanih socijalnih aktivnosti, preko profesionalnog postupanja u
skladu sa instrumentima struke koja upućuje na pravac delovanja i krajnji rezultat (Pešut,
2012). Sagledavanjem zadataka može se zaključiti da stručni radnici u preduzećima za
profesionalnu rehabilitaciju pre svega pomažu osobama sa invaliditetom, što njihovo radno
mesto svrstava u pomagačku profesiju koncipiranu na moderan način što znači da se u nekoj
meri bave i menadžmentom. Burger (2008, prema Maksimović, 2013) ukazuje da sledeće
veštine pomagača mogu biti od koristi ljudima u zajednici - zastupanje, pregovaranje,
organizovanje, koordinacija, edukacija, planiranje, konsultacija, prikupljanje/pružanje
informacija, povezivanje i lobiranje.
5
profesijom ili radnim mestom. Profesija se, prema sociološkim teorijama, razlikuje od
zanimanja, zvanja ili poziva jer pri radu više koristi teorijsko znanje, autonomnija je, više se
identifikuje sa zanimanjem, karakteriše je viši nivo zajedništva u radu i visok značaj
društvenih vrednosti, a motivacija je dobrobit klijenta. Profesionalni integritet nastupa kada
je u okviru neke profesije regulisano pravo ekspertize, postoji funkcionalno profesionalno
organizovanje, stil i etika (Gavrilović, 2012). Takođe je važno napomenuti da etički kodeksi
nalažu pomagačkim profesijama da ne razvijaju dvojne ili višestruke veze u odnosu sa
klientom. Dvojna veza nastaje kada pomagač preuzima i ulogu prijatelja, poslovnog partnera,
porodičnog člana ili seksualnog partnera, nezavisno od toga da li se promena odnosa događa
za vreme ili posle pomagačkog odnosa (Kale & Giebelhausen, 1994 prema Reamer, 2003).
U ovakvim odnosima pomagač doživljava konflikt interesa koji smanjuje njegov
profesionalizam.
Kao i kod ostalih pomagačkih profesija, ukoliko stručna lica zaborave na svoje potrebe kada
se bave drugim osobama pored saosećajnog zadovoljstva mogu da dožive i sagoravanje na
poslu. Sindrom sagorevanja je stanje fizičke, emocionalne i mentalne iscrpljenosti proizašle
iz emocionalnog pritiska usled intenzivnog i dugotrajnog rada sa traumatizovanim ljudima, a
manifestuje se postepenim porastom osećanja depresivnosti, bespomoćnosti i beznadežnosti,
socijalne izolovanosti, moralnim dilemama u vezi profesionalnog rada, kolega i pacijenata,
negativnim viđenjem sebe i svog rada, negativnim stavom prema radu, životu, i drugim
ljudima i smanjenjem radne efikasnosti (Corey & Corey, 2007, prema Maksimović, 2013).
Sagorevanju na poslu značajno doprinose profesionalna preopterećenost, izostanak
profesionalnog priznanja, poremećaji u radnoj sredini, nepravednost i značajni vrednosni
konflikti, profesionalna izolacija, odsustvo kolegijalne saradnje i timskog rada, konflikti sa
kolegama, pritisci u odnosu na vreme i obim posla, rad sa „teškim” pacijentima/klijentima
(previše zahtevnim ili uznemirenim), fokusiranost isključivo na jednu vrstu profesionalne
aktivnosti, nemogućnost kontinuirane edukacije, supervizije i nedostatak hobija, ignorisanje
sopstvenih potreba, lični problemi, nedostatak iskustva, nedostatak samopouzdanja,
impulsivnost, zavisnost od priznanja i odobravanja drugih, kao i nerealni ciljevi i aspiracije
(Maksimović, 2013).
6
Ovim eksplorativnim, kvalitativnim istraživanjem nastojalo se opisati i razumeti stanje u
kojima funkcionišu stručne službe. Takođe, jedan od ciljeva je bio da se daju preporuke za
poboljšanje praktičnog rada u oblasti rehabilitacije.
Ovim radom nastoji se da se odgovori na sledeća pitanja:
Kako je koncipiran rad stručnih lica u preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju?
Kakav je doprinos stručnih lica u sprovođenju mera i aktivnosti profesionalne
rehabilitacije u preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju?
Metod
7
2. utvrditi u kojoj meri je profesionalna praksa stručnih lica usklađena sa potrebama
zaposlenih OSI,
3. utvrditi kakav odnos imaju poslodavci prema profesionalnoj rehabilitaciji,
4. opisati stanje u oblasti saradnje sa ostalim relevantnim ustanovama (NSZ, centrima za
socijalni rad, nadležnim ministarstvom, organizacijama OSI),
5. oceniti u kojoj meri je razvijen profesionalni integritet stručnih lica,
6. oceniti postojanje mera za zaštitu od sagorevanja na radu,
7. utvrditi razlike u radu stručnih lica u javnim i privatnim preduzeća za profesionalnu
rehabilitaciju,
8. oceniti potrebe stručnih lica u odnosu na sistem visokog obrazovanja.
8
Slika 1. Fotografija sa fokus grupe
4. Analiza sadržaja za analizu izvešaja stručnih lica utvrđivanjem koje sve teme
obrađuju izveštaji i njihovo poređenje sa zakonskom regulativom.
Opis uzorka
Fokus grupa za prikupljanje podataka o mišljenju korisničke grupe zaposlenih OSI je bila
sastavljena od 9 osoba. Među njima je bilo 5 zaposlenih u „DES“DOO Novi Sad, 2
zaposlene u „Manevar“ DOO, 2 zaposlene u „Pobeda - Zara“ AD. Grupa je bila rodno
ujednačena.
Analiza sadržaja za analizu izvešaja stručnih lica je obavljena na osnovu izveštaja stručnih
lica iz svakog od preduzeća unazad 1,5 godinu (od aprila 2012. do avgusta 2013.godine).
Uzorak je činio ukupno 20 izveštaja.
2
„DES“DOO Novi Sad zapošljava 91 OSI, „Manevar“ DOO zapošljava 7 OSI, „Pobeda - Zara“AD zapošljava 6 OSI
10
UZORAK
INTERVJU
FOKUS GRUPA
9 korisnika
ANKETA
35 korisnika 4 rukovodica
IZVEŠTAJI
7 izveštaja za
7 izveštaja za
6 izveštaja za Pobeda Zara, AD
DES, DOO
Manevar, DOO
Rezultati
11
stručna lica. Nedovoljno je opisan rad na planiranju daljih aktivnosti u oblasti profesionalne
rehabilitacije kao i rad na organizaciji slobodnih aktivnosti.
Slična zapažanja je iznela i Mirjana Pantelić koja navodi da iz ograničenog uvida u rad
stručnih timova u izveštajima primećuje da se veći akcenat stavlja na realizaciju obuka, a
manji na individualni savetodavni rad sa OSI. Pored toga, i ona je primetila da članovi
stručnog tima ne rade kratke obuke i savetodavni rad sa osobama bez invaliditeta ( šefovima,
ostalim zaposlenima, rukovodiocima drugih preduzeća) kako bi u potpunosti prihvatili
zaposlene/kolege sa invaliditetom, ali i upoznali njihove mogućnosti. Po njenom mišljenju,
nedostaje i bliža stručna saradnja članova stručnih timova iz različitih preduzeća, razmena
ideja i primera dobre prakse. Mirjana Pantelić ocenjuje da su Zakonom o profesionalnoj
rehabilitaciji i radnom osposobljavanju OSI i njegovim pratećim aktima stručnim licima
konkretizovane funkcije u preduzećima i na adekvatan način ukazano na značaj njihovog
rada, ali navodi da nema uvid u rad svih stručnih timova. Ona smatra da stručna lica treba da
formiraju kompaktan stručni tim koji će profesionalnim znanjem i angažovanjem moći da
odgovori na zahteve prakse. Vera Pešut je ukazala da pravna regulativa traži da stručne
službe prilagode praksu specifičnostima zaposlenih osoba sa invaliditetom u pogledu vrste
invalidnosti, nivoa obrazovanja, starosnog doba, socijalno-ekonomskih prilika, delatnosti i
veličini preduzeća i dr. Stručna lica doživljavaju da je nepotpuna strukturisanost radnih
zadataka jedna od prednosti posla, ali to uslovljava da se radi intuitivno i bez jasnih
smernica.
Mirjana Pantelić kao primer dobre prakse u radu stručnih lica navodi posvećenost pojedinaca
koji nekada i svoje slobodno vreme koriste da podstiču integraciju svojih kolega sa
invaliditetom (zajednički odlasci u pozorište, na izložbe, sekcijski rad: hor, likovna sekcija,
organizacija izleta...). Zatim navodi da u radu stručnih lica vrednuje požrtvovanost u
pokušajima rešavanja ličnih i porodičnih problema, kao i pokazanu empatiju i razumevanje
koji prevazilaze profesiju.
12
Vera Pešut smatra da je uspostavljanje stručne službe ili stručnih timova u preduzećima za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje i njihov razvoj šansa za afirmaciju usluga
profesionalne rehabilitacije u Republici Srbiji.
Usledila je fokus grupa koncipirana tako da se utvrdi iskustvo zaposlenih prema stručnim
licima. Odgovori zaposlenih su veoma raznoliki, ali među prisutnim zaposlenima sa
oštećenjem sluha prevladava nerazumevanje tog pojma. Najbliže shvatanje pojma je opaženo
u odgovoru Zorice Rajić koja je definisala profesionalnu rehabilitaciju na sledeći način „, To
je specijalno, učestvuju invalidi i gluvi i uče posao, nešto teško. Ako je nešto teško da nauče
onda dobiju da uče lakše. To je ortoped za gluve. To je širok pojam.” i “Uči od majstora za
iskustvo.” Ostali su rekli da ne razumeju taj pojam. Osobe koje nemaju ošećen sluh su se
složile s konstatacijom da je profesionalna rehabilitacija ,,prilagođavanje na novo radno
mesto za neku osobu i prilagođavanje novom radnom mestu.
13
Članovi fokus grupe su prepoznali ulogu stručnih lica u profesionalnoj rehabilitaciji
uglavnom kroz održavanje radionica i prevođenje znakovnog jezika. Jedan od prisutnih je
naveo da mu je stručno lice pomoglo da mu preduzeće finansira edukaciju. Neki od prisutnih
na obuci navode da su ih učili šefovi ili drugi zaposleni, a neki smatraju da su posao naučili
sami. Neki od njih su naveli da kada su oni počinjali da rade nije bilo socijalnih radnika.
Prisutni su izrazili zadovoljstvo sa stručnim licima jer im pomažu u prevođenju. Neki bi
želeli da im pruže logističku podršku u obezbeđivanju sportskih aktivnosti. Sugestije
stručnim licima su bile da na mesečnom nivou prave radionice u svom preduzeću i da pričaju
sa zaposlenima kakve su im potrebe i očekivanja, a svakih pola godine na nivou svih
preduzeća. Takođe su se izjasnili da prema njima OSI mogu da rade kao stručna lica.
Naglasili su i da bi voleli da radnici iz sličnih preduzeća mogu povremeno da imaju neke
aktivnosti sportskog ili zabavnog karaktera, a ne samo da se priča o radu.
14
je 79% navelo da im stručna lica pomažu da povećaju motivaciju za posao. Prosečna ocena
ispitanika za rad stručnih lica iznosi 4,03 (SD=1,02), a za poverenje u stručna lica iznosi 3,77
(SD=1,17) što ukazuje da ih prepoznaju kao podršku.
Tabela 2. Pregled distribucije odgovora zaposlenih na pitanje koje poslove obavljaju stručna lica
frekvencija procenat
pedagoške poslove ne 22 62.9%
da 13 37.1%
defektološke poslove ne 15 42.9%
da 20 57.1%
psihološke poslove ne 13 37.1%
da 22 62.9%
poslove iz oblasti ne 13 37.1%
socijalnog rada da 22 62.9%
istraživačke poslove ne 20 57.1%
da 15 42.9%
razvoj higijenskih navika ne 25 71.4%
da 10 28.6%
prevođenje znakovnog ne 18 51.4%
jezika da 17 48.6%
15
Kapacitet stručnih lica za pružanje podrške osobama sa invaliditetom se prema Veri Pešut
sastoji u tome da primenom stručnih standarda doprinesu ujednačavanju prakse i
kvalitativnom napretku razvoja socijalne komponente preduzeća. Pored toga, ona navodi da
je delovanje stručnih lica raznovrsno - „od spontanih socijalnih aktivnosti, preko
profesionalnog postupanja u skladu sa instrumentima struke koja upućuje na pravac
delovanja i krajnji rezultat”. Mirjana Pantelić smatra da se različite struke u svom odnosu
prema OSI odnose sa pozicija svoje profesije, što daje kvalitetniji pristup specifičnoj
problematici OSI u preduzećima.
16
Rukovodioci su prepoznali da se stručna lica bave defektološkim poslovima, zatim
poslovima iz oblasti socijalnog rada i istraživanjima.
Mirjana Pantelić navodi da UIPS, prilikom dodele godišnjih nagrada za rad stručnih timova,
polazi od godišnjih izveštaja koje dostavljaju stručni timovi i da se pri tome vode prikazanim
realizovanim aktivnostima u oblasti profesionalne rehabilitacije koristeći kao listu indikatora
zadatke stručnih lica navedene u članu 13 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i
zapošljavanju OSI. Takođe, posebno vrednuje angažovanje stručnih timova na socijalizaciji
OSI i van radnog vremena, požrtvovanost u pokušajima rešavanja ličnih i porodičnih
problema, kao i pokazanu empatiju i razumevanje koje prevazilaze profesiju. Mirjana
Pantelić smatra da je za stručna lica važno samovrednovanje, povratne informacije od OSI o
stepenu zadovoljstva radom i komunikacijom sa stručnim licima, kao i od rukovodećih
struktura u preduzeću. Ona je mišljenja da o rezultatima preduzetih mera i aktivnosti sud
mogu da daju lica koja su u neposrednom kontatku sa OSI, i to kao povratnu informaciju o
radu OSI, o uticaju određenih mera na rešavanje ličnih, zdravstvenih i profesionalnih
problema i slično. Pored toga, mišljenje o radu stručnih lica mogu dati i članovi menadžment
tima kada je reč o profesionalnim rezultatima OSI, motivaciji za rad i slično.
18
kao dominantna, ili bar jednaka proizvodnoj ili uslužnoj delatnosti. S druge strane, ukazuje i
da naša poslovna kultura još uvek nema svest o tome koliko ovaj tip neproizvodnih radnika
može da doprinose profitu.
Prema Veri Pešut, stručna lica moraju koristiti raspoložive i dostupne mehanizme zaštite
shodno važećoj zakonskoj regulativi ukoliko ocenjuju da je njihov profesionalni integritet
narušen, a prema Mirjani Pantelić treba da se obrate direktoru preduzeća, sa kojim treba da
nađu najbolji način za otklanjanje problema ili bar dogovoren način rada na njihovom
otklanjanju.
Što se tiče delegiranja drugih poslova, Vera Pešut smatra da je to obaveza u slučaju potrebe
ako je ugovorom o radu predviđena mogućnost delegiranja drugih poslova od strane
pretpostavljenih, a pri tom ne vodi zanemarivanju primarnih poslova. Mirjana Pantelić
19
ukazuje da je delegiranje poslova koji ne spadaju u poslove stručnih lica korisno ukoliko
mogu i dalje da obavljaju svoje poslove jer je danas je veoma teško definisati opis poslova
zaposlenih u preduzećima, gde se zbog ekonomske krize smanjuje broj radnih mesta, a
zaposleni preuzimaju delove poslova svojih kolega, što je negde i trend preduzeća koja nam
dolaze iz inostranstva. Ona smatra da se na taj način stvara i odnos međusobnog razumevanja
i poštovanja poslova koje rade naše kolege.
Mirjana Pantelić navodi da nema saznanja o merama koje stručna lica preduzimaju radi
zaštite od sagorevanja na poslu niti o načinu njihove primene. Vera Pešut navodi da postoje
univerzalne preporuke za ublažavanje ili otklanjanje posledica nakon dijagnostikovanja
stanja i preventiva i smatra da su jednako značajne za svakog pojedinca u kolektivu.
Stručna lica su konstatovala da uslovi pod kojima rade – „ne postoji jasan opis posla, posao
se radi intuitivno, nedostaju smernice, nema povratnih informacija iz Ministarstva, savetnici
iz Ministarstva ne dolaze u obilazak“ - mogu da izazovu sindrom sagorevanja na poslu.
20
dobilo značajni kadrovski potencijal sa priznatim profesionalnim integritetom i shodno tome
i velikim očekivanjima.
Ana Pantelić, savetnica u NSZ, je izuzetno pozitivno ocenila saradnju sa stručnim licima iz
preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju. Pored toga, ona smatra da bi centri NSZ
namenjeni za rad sa OSI takođe trebali da imaju stručna lica u sastavu svojih ekipa kako bi
mogli da reaguju na psihološke i socijalne potrebe svojih klijenata. Sa stručnim licima
sarađuje prilikom zapošljavanja OSI, naročito kada je u pitanju zapošljavanje po nekom od
postojećih programa zapošljavanja NSZ.
Diskusija i zaključak
Ovo istraživanje je pokazalo da postoje značajne međusobne razlike u radu stručnih lica u
preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI. Razlike su evidentne u
opštosti, obimnosti rada i upotrebi tehnika i metoda rada. One su posledica različitih faktora
kao što su obrazovanje, stil pisanja izveštaja stručnih lica, pristup poslu, interpretacija radnih
zadataka, vrsta, socio-demografska struktura i broj zaposlenih OSI. Od koristi za postizanje
veće usaglašenosti rada među stručnim licima preduzeća, bi bilo propisivanje jedinstvenog
obrasca mesečnog izveštaja od strane Ministarstva za rad zapošljavanje i socijalnu politiku.
22
Komentarišući poslove stručnih lica sa aspekta člana 13 Zakona o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapošljavanju OSI može se zaključiti da se analizirana stručna lica bave sa
sledećim zadacima:
1) sudeluju u rаdnоm оspоsоblјаvаnju, dоkvаlifikаciјi, prеkvаlifikаciјi i prоgrаmima zа
sticаnjе, оdržаvаnjе i unаprеđivаnjе rаdnih i rаdnо-sоciјаlnih vеštinа i spоsоbnоsti;
2) kreiraju pојеdinаčnе i grupnе, оpštе i prilаgоđеnе prоgrаmе zа unаprеđеnjе rаdnо-
sоciјаlnе intеgrаciје;
3) daju prеdlоgе i оbuku zа primеnu аdеkvаtnih tеhničkih i tеhnоlоških rеšеnjа u cilјu
pоdizаnjа еfikаsnоsti оsоbе sа invаliditеtоm u učеnju i rаdu, kао i službе pоdrškе,
4) rаzviјaju mоtivаciјu, daju tеhničku pоmоć, stručnu pоdršku, prаćеnjе i prоcеnu rеzultаtа
prоfеsiоnаlnе rеhаbilitаciје;
5) omogućuju individuаlni sаvеtоdаvni rаd, kојi uklјučuје pоmоć u prihvаtаnju sоpstvеnе
invаlidnоsti sа stаnоvištа mоgućnоsti uklјučivаnjа u rаd i pојеdinе mеrе prоfеsiоnаlnе
rеhаbilitаciје;
7) daju prеdlоgе i оbuku zа primеnu аdеkvаtnih tеhničkih i tеhnоlоških rеšеnjа u cilјu
pоdizаnjа еfikаsnоsti оsоbе sа invаliditеtоm u učеnju i rаdu, kао i službе pоdrškе.
S druge strane, rezultati pokazuju da se stručna lica ne bave u znčajnoj meri sledećim
аktivnоstima:
1) kаriјеrnо vоđеnjе, prоfеsiоnаlnо infоrmisаnjе, sаvеtоvаnjе i individuаlni plаn
zаpоšlјаvаnjа;
2) еdukаciјa i trеning sеminаri zа pоslоdаvcе, stručnа licа zа rаdnо оspоsоblјаvаnjе i
prоfеsiоnаlnu rеhаbilitаciјu оsоbа sа invаliditеtоm i drugа licа;
23
Rezultati takođe pokazuju da nedostaju edukacije i trening seminari za poslodavce i stručna
lica u domenu profesionalne rehabilitacije. Možda je to razlog što ostale interesne grupe ne
prepoznaju u dovoljnoj meri stvarna zaduženja stručnih lica. Rad na profesionalnoj
rehabilitaciji u pogledu organizovanja individualnog i grupnog rada, kao i psihodijagnostike
je po svojoj prirodi poznat samo učesnicima procesa. Neupućenost ostalog osoblja u ove
događaje dovodi do toga da se u preduzećima u kojima rade postavlja pitanje radnog
doprinosa stručnih lica. Ovaj rezultat ukazuje da bi za stručna lica bilo korisno periodično
organizovati predstavljanje svog rada kolektivu. Pored toga trebalo bi uvesti obavezu
organizovanja periodičnih sastanaka sa rukovodiocima u kojima će se raditi na planiranju
straegije u oblasti pofesionalne rehabilitacije i evaluaciji dosadašnjih rezultata. Beleške sa
ovih sastanaka bi trebalo integrisati u izveštaj stručnih lica.
Dublja analiza zakonom predviđenih zadataka ukazuje da nije lako zamisliti da čak i tim od
dva stručna lica može uspešno obavljati sve ove raznovrsne poslove. Iako se teško može
zamisliti da stručna lica humanističkih struka uspešno pišu programe za obuke u tehničkim
zanimanjima ili čak i da učestvuju u osposobljavanju kroz davanje instrukcija, to se u praksi
ipak događa. Nekim stručnim licima to veoma uspešno polazi za rukom. Međutim, šta kada
je u pitanju preduzeće sa kompleksnom strukturom zanimanja, da li stručno lice koje se
formira kao šegrt svih zanata može postati majstor u nekom od njih? Konkretno, da li pri tom
može uspešno raditi ono za šta je profesionalno osposobljeno. Andrejević (1992) napominje
da nema više profesije koja bi mogla sa svojim znanjima pokriti rad na savremenoj
rehabilitaciji. Ovakva raznovrsnost zadataka može da izazove kod zaposlenog
intrapersonalne konflikte i postane izvor nezadovoljstva sobom i poslom. S druge strane,
može se javiti i iluzija o sopstvenoj svemoći što može imati trajne loše posledice po stručno
lice, a naročito po klijente. Da bi se izbegle ovakve pojave, nužno je da pored stručnih lica
bude stalno radno angažovan i nastavnik praktične nastave koji će se specijalizovati za
tehnologiju radnog procesa. Pored toga, licima zaduženim za profesionalnu rehabilitaciju
treba da budu omogućeni treninzi iz oblasti timskog rada, organizovani od strane UIPS-a ili
nekog drugog centra kako bi se povećale veštine za timski rad.
24
Prema OSI stručna lica treba da im budu neka vrsta profesionalnih asistenata ili socijalnih
radnika. Oni prepoznaju sopstvenu potrebu za psihoterapeutskim uslugama, ali se plaše da bi
to ugrozilo njihovu privatnost. Ovo je realan strah i treba ga otklanjati profesionalizmom,
transparentnim poštovanjem etike struke i izbegavanjem stvaranja dvojnih odnosa sa
klijentima. OSI imaju problem sa uključivanjem u grupni tip rada jer smatraju da se oni time
izdvajaju iz kolektiva po osnovu invalidnosti, a pored toga smatraju da su oni u preduzeća za
profesionalnu rehabilitaciju došli da rade, a ne da uče. Ovo istraživanje je pokazalo da u radu
stručnih lica nedostaje više individualnog i savetodavnog rada sa osobama sa invaliditetom,
kao i sa osobama bez invaliditeta. Zaposlene OSI ukazuju na to da im je pružanje
savetodavnih usluga od strane stručnih lica u rešavanju ličnih i porodičnih problema veoma
važno. Oni u velikoj meri imaju poverenje u stručna lica i prepoznaju ih kao podršku.
Dodatne edukacije iz oblasti savetodavnog i individualnog rada sa osobama sa invaliditetom i
organizovanje supervizijske pomoći, bile bi podrška stručnim licima da u većoj meri
obavljaju ovu vrstu profesionalne aktivnosti. Ujedno, organizovana supervizijska pomoć bi
bila i podrška stručnim licima u građenju profesionalnog integriteta.
Bilo bi dobro da stručna lica provere kako mogu osavremeniti svoj rad primenom novih
tehnologija (Stamm, 2012, prema Maksimović, 2013). Primer dobre prakse im za to može
biti preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI “Uriho” locirano u
Zagrebu, koje je u saradnji sa Evropskom unijom kreiralo virtuelne radionice za savladavanje
veština.
Kako bi se uloga stručnih radnika u preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju realizovala
važan je odnos poslodavaca prema njima. Bilo bi idealno da poslodavci razvijaju saradnički
25
odnos sa stručnim radnicima i da zajedno ocenjuju nivo efikasnosti zaposlenih, kao i da
različitim metodama doprinose njenom povećanju. Praksa stručnih lica pokazuje da je odnos
poslodavaca prema stručnim radnicima u preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju
neujednačen, ali da dominira neshvatanje njihove uloge, naročito u preduzećima sa
zastarelim načinom rukovođenja u kojima se ne zna o upravljanju ljudskim resursima. Ovo se
može rešiti preciznim definisanjem poslova kao što se to već radi u brojnim uslužnim
delatnostima i stvaranjem pratećeg cenovnika usluga. Poslovi stručnih lica bi u tom slučaju
bili transparentniji što bi olakšalo poslodavcu da shvati vrednost doprinosa stručnih lica.
Radikalnije rešenje bi bilo da se stručna lica stave pod ingerenciju centara za socijalni rad
koji su više upućeni u rad pomagačkih profesija i da oni oforme sistem evaluacije rada
stručnih lica i troškovnik za njihove usluge te da se svaka usluga stručnih lica beleži i na
kraju meseca preduzeću ispostavi račun za ove usluge. Nadležno ministarstvo pretpostavlja
da poslodavci prate i nadgledaju rad stručnih radnika, a stručna lica izražavaju potrebu za
jasnijom evaluacijom rada od strane nadležnog ministarstva jer prepoznaju da je ono
merodavno za ocenu i stimulaciju njihovog rada. Pitanje je kakvu evaluaciju može dati
poslodavac koji nije humanističke ili društvene struke, a u startu ima negativan stav o
stručnim licima ili koji dovodi u pitanje potrebu za profesionalnom rehabilitacijom
zaposlenih. Ovo se već u praksi pokazalo kao diskutabilno jer neka od zaposlenih stručnih
lica imaju i do 40% manje plate od njihovih kolega zaposlenih u oblasti socijalnog rada,
školstva i zdravstva.
Razmatrajući poslove stručnih lica prema kriterijumima koje navodi Gavrilović (2012) može
se zaključiti da stručna lica rade na radnim mestima na kojima još uvek nije postignut
profesionalni integritet, ali da ga mogu oformiti korišćenjem svoje sopstvene profesije.
Neadekvatno obrazovanje, nejasni i raznovrsni zadaci, uz pionirsku poziciju mogu da utiču
na ugrožavanje profesionalne čestitosti stručnih lica. S obzirom da istraživanja pokazuju da
uspešan pomagač treba da bude teorijski opredeljen, a da se pomagači koji nastoje da rade
kroz više teorija ili koristeći neodređeni teorijski okvir izlažu profesionalnom riziku za
uspešno pomaganje, važno je maksimalno se osloniti na sopstvenu profesiju (Bryan, 2009,
prema Maksimović, 2013). U radnim zadacima stručnih lica nedostaje struktura, a
26
očekivanja poslodavaca i relevatnih institucija i organizacija su da stručna lica profesionalni
integritet grade individualno. Izgleda kao da su stručna lica prepuštena “sama sebi” u
građenju profesionalne uloge i integriteta. S jedne strane, nepostojanje jasnih smernica i
uputstava za rad stručnim licima predstavlja najveći izvor stresa na poslu, a sa druge je i
najveća “opasnost”, jer omogućava da se lako izađe iz profesionalne uloge i u većoj meri radi
posao po nalogu poslodavca. Uspostavljanjem strukture u radnim zadacima stručnih lica
uvođenjem dodatnih zakonskih regulativa, postigla bi se veća jasnoća i poslovi se ne bi
obavljali po slobodnoj proceni i intuitivno. Pored toga, koristilo bi i uspostavljanje etičkog
kodeksa na nivou radnog mesta čime bi se uspostavio jasan sistem promocije i podrške
razvoju profesije, a posebno profesionalnih vrednosti i vrlina. Ovo bi moglo imati efekat i na
smanjenje neetičkog ponašanja, koje umanjuje integritet profesije.
Saradnja sa NSZ je po mišljenju obe strane dobra, ali za uspešan rad na polju profesionalne
rehabilitacije trebalo bi više razmene informacija i zajedničkog planiranja, ovo bi bilo
naročito činiti u oblasti planiranja programa obuka kako bi preduzeća mogla da odgvore na
potrebe tržišta rada po pitanju potrebe za radnim osposobljavanjem. Interesantno je da
intervjuisana predstavnica NSZ uočava potrebu da i kod njih u centrima za zapošljavanje OSI
budu radno angažovana stručna lica za rad na raznim problemima OSI.
Stručna lica dele sudbinu profesionalnih pomagača čije je profesionalna uloga ranije bila
definisana akademskim programima i profesionalnim standardima unutar struke, a sada se
očekuje da usvoje brojne veštine i steknu kompetencije koje prevazilaze akademski
28
definisan okvir profesionalnog znanja (Maksimović, 2013). Ovako koncipiran rad stručnih
lica će biti uspešan ako on preuzmu aktivnu ulogu pomagača u različitim aktivnostima u
zajednici tako da se angažuju da raspoloživi resursi u zajednici (uključujući njihovo
profesionalno znanje i veštine) budu dostupni njihovim klijentima.
Literatura
Bartz, A., Futterman, R. (2008). Psychologically Based Vocational Rehabilitation for Co-
Occurring Disorders: A Manualized Group Treatment Model. Journal of Groups in Addiction
& Recovery, 3, 243-261.
29
Maschi, T., Baer, J., Turner, S. (2011). Thy psychological goods on clinical social work: a
content analysis of the clinical social work and social justice literature. Journal of Social
Work Practice, 2, 233-253.
Reamer, F. G. (2003). Boundary issues in social work: Managing dual relationships. Social
Work, 48(1), 121-133.
30