Primjerci islamske kaligrafije u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu ?

Levhe bosanskih kaligrafa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu ?

„Stoljećima identificirana sa samom kulturom, kaligrafija se smatra znakom

kulturnog čovjeka, discipliniranog uma, duše i ruke.“ Seyyid Husein Nasr

Islamska kaligrafija se u najkraćem može definisati kao umjetnost lijepog pisanja arapskih
slova prema utvrđenim pravilima. S obzirom na to da je inspirirana ljepotom Riječi Božije i
da zapravo potiče i izvire iz Objave i da svojom suštinom predstavlja čistu umjetnost islama,
kaligrafija je u islamu zauzela i još uvijek drži mjesto sa posebnim privilegijama i smatra se
prema pisanju Seyyida Huseina Nasra najkarakterističnijim pojavnim oblikom vizuelnog
aspekta islama. Već u ranoj fazi formiranja islamske civlizacije, zbog njene prožetosti
kur'anskim tekstom, islamska kaligrafija postala je središnjom i vodećom umjetnošću islama i
zauzela je najveći stepen i kraljevski položaj među svim islamskim umjetnostima.

Islamska kaligrafija kao i ukupna umjetnost islama je islamska umjetnost ne samo

zbog toga što su je kreirali muslimani, nego i zbog toga što potječe i izvire iz islamske
objave, Kurʼana. Već u prvim objavljenim stavcima Kurʼan afirmiše i promoviše pisanje i
pisanu riječ. Prve riječi objavljene Muhamedu, a.s. bile su „Uči i čitaj u ime Gospodara
tvoga koji stvara“, a potom je rečeno: Uči (čitaj)! Tvoj Gospodar je najplemenitiji. On je
onaj, koji je naučio čovjeka (dao mu sposobnost) da se služi perom. On je naučio čovjeka
onom, što čovjek nije znao.“

Nakon objave navedenih kurʼanskih ajeta jedna od prvih briga prve muslimanske
zajednice bila je prepisivanje i umnožavanje Kurʼana. Kako je muslimanska zajednica rasla
tako je i rasla potreba za rukopisnim primjericima Kurʼana. Prepisivanje Kurʼana brzo se
razvilo u posebnu vještinu, a prepisivači su se usavršavali u svome poslu želeći da Svetu
Knjigu imaju napisanu što ljepšim pismom. Sa lijepog pisanja Kurʼana prešlo se na lijepo
pisanje i ukrašavanje knjige uopće, a potom su se ukrasi iz knjiga prenosili na zidove
džamija, medresa, biblioteka i drugih javnih građevina. Dakle, na osnovu prve kurʼanske
poruke i prepisivanja kurʼanskog teksta u muslimanskom svijetu razvila se umjetnost lijepog
pisanja – kaligrafija.

Iako su zabilježeni i mnogo stariji tragovi arapskog pisma na područje Bosne, ovo
kurʼansko pismo udomaćilo se na ovim prostorima već početkom druge polovine petnaestog
stoljeća, kada u Bosnu dolaze Osmanlije i s njima prvi rukopisni primjerci Kurʼana i drugih
djela na arapskom jeziku. Zajedno s Osmanlijama na područje Bosne dolaze i učitelji
kaligrafije i svoje bogato znanje iz islamske kaligrafije postepeno prenose na domaće
stanovništvo. Pored kaligrafa koji su znanje iz kaligrafije sticali u Bosni bilo je i onih
Bošnjaka koji su su se školovali izvan zemlje, ponajviše u Istanbulu, a koji su po povratku u
Bosnu otvarali privatne škole kaligrafije. Vremenom su Bošnjaci postali pravi znalci islamske
kaligrafije i na polju kaligrafije, iluminiranja rukopisa, izrade minijatura i uvezivanja knjiga
postigli visok umjetnički domet.

U prilog navedenom, između ostalog, svjedoče bogato iluminirani i ukrašeni rukopisi

prepisani od strane Bošnjaka koji su sačuvani i pohranjeni u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu, kao i levhe izrađene od strane kaligrafa sa ovih prostora. Najstarija sačuvana
levha u Bosni i Hercegovini datira iz 1110/1698-99. godine. Pohranjena je u Gazi Husrev-
begovoj biblioteci, a njen autor je Elči Ibrahim-paša, bosanski namjesnik i osnivač medrese u
Travniku. Najstarija sačuvana levha bošnjačkog autora, prema dosadašnjim istraživanjima,
jeste levha Mustafe Sarajlije. Izrađena je 1203/1788. godine i pohranjena u Mimar Sinanovoj
džamiji u Sarajevu.

U muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu nalazi se vrijedna i

raritetna zbirka levhi koje su izradili i potpisali domaći kaligrafi od početka 19. do sredine 20.
stoljeća. Dio ove vrijedne kolekcije uključen je u novu muzejsku postavku u Biblioteci,
nazvanu muzej knjige.

Najstariji izloženi kaligrafski radovi datiraju iz prve polovine 19. stoljeća, a sačinio ih
je Ahmedu Seid Vilić, uglednik carskog divana i defter-ćehaja Bosanskog ejaleta tj. voditelj
administracije državnih prihoda i rashoda. Njegove levhe ispisane su u formi tugre kao
jednom od najznačajnijih simbola visoke državne osmanske administracije kojoj je i sam
kaligraf pripadao. Unutrašnji sadržaj levhi Ahmeda Seida Vilića sadrže izraze koji upućuju
na pokornost Bogu i duhovno vođstve koje pripada Posalniku, a.s. Levhe su izrađene na
papirum ukrešene floralnim motivima, te kaširane na drvenim panelima.

Nakon kaligrafskih kompozicija Ahmeda Seida Vilića, slijede vrlo uspjele levhe
potpisane od strane hafiza Huseina Rakima-ef. Islamovića, jednog od najboljih kaligrafa koje
je Bosna iznjedrila. Ovaj istaknuti sarajevski kaligraf učio je kaligrafiju od poznatog
sarajevskog kaligrafa Abdulaha Ajni Hasagića, a potom je u svrhu specijalizacije u kaligrafiji
proveo više godina u Istanbulu, gdje je izradio četiri diplome za kaligrafiju koje se danas
čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Po povratku u Bosnu, Islamović je radio
kao kaligraf i vodio je svoju školu kaligrafije. Prilikom bojenja i ukrašavanja Gazi Husrev-
begove džamije u Sarajevu, sredinom 19. stoljeća, bio je angažiran na izradi levhi i ostalih
kaligrafskih dekoracija u ovoj džamiji. Osim u Biblioteci, njegovi kaligrafski ispisi nalaze se
u Gazi Husrev-begovoj džamiji, medresi i turbetu, Svrzinoj kući i tekiji Nadmlini u Sarajevu.

U muzeju knjige izložena je levha Ali Šerif-ef. Faginovića, sarajevskog kaligrafa iz

prve polovine 19. stoljeća, koji je poput Rakima Islamovića učio kaligrafiju od Abdulaha
Ajni Hasagića, a potom držao u Sarajevu školu kaligrafije. Faginović je predavao kaligrafiju
u sarajevskoj Drugoj narodnoj dječačkoj osnovnoj školi (ruždiji) i u Daru-l-mualliminu. Bio
je i dugogodišnji muvekkit Fadil-pašine muvekkithane kraj Careve džamije u Sarajevu.
Izložena Faginovićeva levha u muzejskoj postavci posvećena je tarikatskim pirovima i
šejhovima, sa ucrtanim šejhovskim tadžovima. Njegove levhe danas se čuvaju u privatnom
kolekcijama, tekiji u Vukeljićima, Bošnjačkom institutu u Sarajevu, obiteljskom muzeju
šejha Muse Kazima ef. Hadžimejlića u Živčićima i Vukeljićima, te u Čekrekčijinoj džamiji u
Sarajevu.

U drugoj polovini 19. stoljeća na prostoru Bosne i Hercegovine zabilježen je rad

kaligrafa Mehmeda-bega Kapetanović Ljubušaka koji je uz obavljanje značajnih državnih
funkcija, izučavanja kulturne historije Bosne i Hercegovine, pokazao interesovanje i za
kaligrafiju. Izloženu levhu u muzeju knjige, kao i druge sačuvane levhe potpisivao je
pseudonimom Muḥibbī. Njegove levhe izložene su u Gazi Husrev-begovoj džamiji,
Kuršumliji medresi i Svrzinoj kući u Sarajevu.

Pored potpisanih kaligrafskih radova u muzeju knjige izložene su dvije levhe

nepoznatog kaligrafa. Levhe su u Biblioteku donesene iz Drvene džamije u Bužimu i zajedno
s ovom džamijom u julu 2003. godine proglašene su nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine. Na obje levhe su ispisani kurʼanski tesktovi i obje levhe su izrađene na papiru
kaširanom na drvenim panelima. Osim kurʼanskog teksta, autor je u potpisu levhi napisao:

١٢٦٠‫ سنه‬٢٦‫ اغفر و ارحم لكاتبه في ر‬ 

(Bože) oprosti i smiluj se piscu. 26 rebiul-ahira 1260. godine (16. maj 1844).

١٢٦٠ ‫ جا سنه‬٥ ‫اغفر لكاتبه في‬

(Bože) oprosti piscu. 5. džumadel-ula 1260. godine (24. maj 1844).