SVEUČILIŠTE U SPLITU

PRAVNI FAKULTET

Ena Ljubičić
UGOVOR O FACTORINGU
Seminarski rad

Voditelj seminara: prof. dr. sc. Marko Ivkošić

U Splitu, listopad 2021.

SADRŽAJ :

1. UVOD.....................................................................................................................................1
2. NASTANAK I RAZVITAK FACTORINGA........................................................................1
3. PRAVNI INSTITUTI KOJI ČINE FACTORING-ODNOSE................................................2
3.1. FACTORING CESIJA.....................................................................................................2
3.2. PREDUGOVOR...............................................................................................................3
3.3. GLAVNI UGOVOR........................................................................................................4
4. FUNKCIJE FACTORINGA...................................................................................................5
4.1. FUNKCIJA FINANCIRANJA........................................................................................5
4.2. FUNKCIJA OSIGURANJA NAPLATE.........................................................................6
4.3. FUNKCIJA USLUGE, ODNOSNO UPRAVLJANJA S POTRAŽIVANJEM..............6
5. VRSTE FACTORINGA.........................................................................................................7
6. PREDNOSTI I NEDOSTATCI..............................................................................................8
7. REGULATIVA U RH.........................................................................................................10
8. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................11
9. LITERATURA.....................................................................................................................13
 1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada je Ugovor o factoringu koji ima široku primjenu u pravnom i
ekonomskom smislu. Značaj factoringa je posebno naglašen u uvjetima u kojim se teže dolazi
do kreditnih izvora za financiranje trgovine. Radi se o dominantnom obliku financiranja u
svijetu, koje se zasniva na otkupu potraživanja prodavatelja po osnovi prodane robe na
odgodu plaćanja ili kredit kupcu. Ugovor o factoringu (engl. factoring contract, njem.
Factoringvertrag) je ugovor kojim se klijent obavezuje faktoru (obično banka) ustupiti sva
kratkoročna potraživanja iz ugovora o isporuci robe i pružanja usluga, prije njihove
dospjelosti (globalna cesija), a faktor se obavezuje uz naknadu prihvatiti ponuđene poslove,
ako ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih dužnika, s obavještavanjem
(notifikacijom) ili bez obavještavanja dužnika o tom prijenosu, a rizik naplate potraživanja
snosi ili klijent ili faktor. Izraz faktor potiče od latinskog glagola facio (činiti), dakle faktor je
"onaj koji čini", odnosno to je subjekt koji radi neke poslove za druge. Definicija ugovora o
factoringu u različitim zemljama zavisi od pravnog koncepta, kulture poslovanja,
komercijalno-financijskih potreba određenog tržišta i slično. U ovom radu detaljnije će se
obraditi pojam ugovora o factoringu, nastanak i razvitak ugovora, funkcije, prednosti i
nedostatci itd.

2. NASTANAK I RAZVITAK FACTORINGA

Prethodnici današnjih factora egzistirali su u ispostavama i podružnicama trgovaca u

kolonijama, tzv. faktorija (Factorei, Factorey), ali točno gdje su i kada osnovane prve od njih
teško je sa sigurnošću utvrditi. Factor je prvotno bio neka vrste komisionara koji je kupcima u
Americi prodavao robu uvezenu iz Europe, davao jamstvo svom komitentu u Europi da će mu
robu platiti krajnji kupci, obavljao je knjiženje, utjerivanje i naplatu komitentovih tražbina, a
često je svom komitentu plaćao robu i prije nego što su krajnji kupci njemu platili. 1 Zbog
unaprijeđenja domaće industrije u SAD-u su se krajem XIX. st. donosili propisi kojima su
uvedene visoke carine za uvoz robe (naročito za tekstil), tako da je izvoz europske robe u
SAD praktički prestao. Time su factori izgubili svoje staro područje rada, no uskoro su se
prilagodili i ponudili svoje usluge domaćoj industriji, osobito tekstilnoj, čijim se potrebama
morao prilagoditi factoring-posao. Dotadašnja osnova čitavog sistema factoringa, a to je bila
komisiona prodaja robe, bila je napuštena, jer su domaći proizvođači i mogli i htjeli svoje

1
Gorenc V: Ugovor o factoringu , Školska knjiga, Zagreb, 1988., str. 1.
proizvode sami prodavati i za prodaju robe im factor nije bio potreban. No zbog samog
porasta proizvodnje proizvođačima u američkoj industriji nedostajala su financijska sredstva,
a factori su, s druge strane, predstavljali određenu financijsku snagu i poznavali platežne
sposobnosti američkih krajnjih kupaca. Factoring-odnos se zbog tih materijalnih prilika
transformirao. Factori ne preuzimaju više robu od svojih klijenata radi daljnje prodaje, nego
proizvođači odnosno veletrgovine sami obavljaju sav posao u oblasti robe, sami preuzimaju
narudžbe od kupaca, sami je isporučuju, odgovaraju za materijalne i pravne nedostatke
(mane) robe i sl. Factori preuzimaju financijski dio posla, to jest oni kupuju tražbine svojih
klijenata (proizvođača, vele trgovaca) prema dužnicima prije dospijeća i na taj način ih
financiraju. Osim financiranja factori svojim klijentima pružaju i druge usluge, kao što su
preuzimanje rizika naplata od dužnika (del credere 2) i upravljanje (vođenje) tražbina, ali na
novim osnovama. Dok je obavljao poslove komisionara, komisioni posao bio je pravna
osnova i za ostale funkcije factoringa. a sada se pravna osnova temelji na kupnji tražbina koje
factorovi klijenti imaju prema svojim kupcima. Factor se od komisionara pretvara u
financijera posebne vrste, a financiranje je osnovna funkcija factoring-odnosa.3

3. PRAVNI INSTITUTI KOJI ČINE FACTORING-ODNOSE

Svi oblici factoring odnosa sadrže sljedece pravne institute:

- cesiju (ustupanje) tražbina

- predugovor koji obvezuje stranke na sklapanje glavnih ugovora

- glavne ugovore, predmet kojih su bitni sastojci ugovora o prodaji

3.1. FACTORING CESIJA

U svim nama poznatim formularima ugovora o factoringu klijent se obvezuje da svoje

tražbine prema dužnicima prenese na factora. Taj prijenos se u nekim formularima izričito

2
delkredere (talijanski: del credere, na vjeru), davanje jamstva nekome da će treća osoba pravodobno i uredno
izvršiti svoju obvezu. Kod delkredere osiguranja vjerovnik osigurava svoje potraživanje, tj. plaća premiju
osiguranja da bi mu osiguravatelj nadoknadio štetu ako dužnik ne podmiri dugovanje. Klauzula “delkredere”
moguća je u raznim poslovima izvan osiguranja (npr. špediter može njome preuzeti posebnu odgovornost za
vozara). Tko prihvati takvu klauzulu, obično naplaćuje povećanu proviziju. Visina joj se određuje prema
bonitetu treće osobe za koju je dano jamstvo, a katkad postoje i standardi o tome (npr. u komisionom poslu
delkredere-provizija obično je dvostruko veća od redovite).
3
Gorenc V: Ugovor o factoringu , Školska knjiga, Zagreb, 1988., str. 1.
naziva ustupanjem (cesije). Cesija ili ustup potraživanja predstavlja pravni posao čiji pravni
učinak prijenosa tražbine nastupa samim sklapanjem ugovora o ustupu između prenositelja i
stjecatelja tražbine. Dakle, pravni učinak prijenosa potraživanja će nastupiti bez obzira na
obavijest dužniku te bez potrebe da dužnik na takav prijenos potraživanja pristane. Nedostatak
obavijesti dužnika ima učinak samo u tome da dužnik može ispuniti obvezu prenositelju, dok
nakon obavijesti o prijenosu tražbinu mora ispuniti stjecatelju.4 Ugovor o ustupu ipak neće
imati učinak prema dužniku ako su dužnik i vjerovnik ugovorili da vjerovnik neće moći
prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika.

Ustup potraživanja će najčešće biti praćen naplatnim pravnim poslom odnosno prodajom
potraživanja, u kojem slučaju će prenositelj odgovarati stjecatelju za postojanje tražbine u
vrijeme ustupanja. Međutim, za naplativnost potraživanja će prenositelj potraživanja
odgovarati stjecatelju isključivo ako je to bilo ugovoreno.5

Iz formulara ugovora i iz jedinstvenog stava u pravnoj nauci proizlazi da ugovor o factoringu

sadrži u sebi uvijek pravni instrument cesije. Od mogućih pravnih osnova cesije (ugovor,
sudska odluka, propis) kod factoringa dolazi u obzir samo ugovorni oblik. Kod dobrovoljne
(ugovorne) cesije mogu se cedirati tražbine nastale iz bilo kojeg ugovora. Ipak, kod ugovora o
factoringu dolazi u obzir ustupanje tražbina iz isporuke robe i usluga ugovora o djelu,
odnosno onih tražbina koje proizlaze iz poslovne djelatnosti klijenta.

3.2. PREDUGOVOR

Prema formularima ugovora o factoringu klijent se obvezuje da će sve svoje tražbine prema
dužnicima ponuditi factoru, a ovaj se obvezuje te ponude prihvatiti ako ga zadovoljava
kreditna sposobnost dužnika. Ugovor o factoringu nije ugovor o prijenosu konkretnih tražbina
s klijenta na factora, nego je predugovor na temelju kojeg nastaje obveza sklapanja glavnih
ugovora koji su samostalni, a za njihovo sklapanje je potrebna posebna izjava volje. Kod
ugovora o factoringu obje su stranke svjesne odlučujućeg značenja utvrđivanja platežne
sposobnosti dužnika od factora. Njima se stoga čini svrsishodnim sklopiti glavne ugovore tek
nakon ispitivanja dužnikovih platežnih sposobnosti. Ako factor utvrdi da mu odgovara
platežna sposobnost klijentovih dužnika, on sklapa s klijentom glavne ugovore. Ugovor o

4
Ugovor o ustupu ipak neće imati učinak prema dužniku ako su dužnik i vjerovnik ugovorili da vjerovnik neće
moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika.
5
Web izvor: Službena stranica Petrić Kajić odvjetničko društvo d.o.o https://www.petric-kajic.hr/ustup-i-
prodaja-potrazivanja/ , posjećeno 15.10 2021.
factoringu mora udovoljavati dvjema premisama predugovora. Prvo, obveze stranaka u
odnosu prema sklapanju glavnih ugovora moraju biti konkretizirane i, drugo, sadržaj budućih
glavnih ugovora mora biti barem odrediv, ako nije određen 6 . Factoring-ugovor mora
sadržavati ovakav sadržaj kako bi svaka stranka mogla biti utužena na pristupanje sklapanju
glavnih ugovora i kako bi se sadržaj glavnih ugovora mogao sudski utvrditi. Obveze stranaka
su u factoring-ugovoru konkretizirane: klijent je obvezan sve svoje buduće tražbine protiv
svih svojih dužnika ponuditi factoru, a factor je obvezan na sklapanje glavnih ugovora ako ga
zadovolji kreditna sposobnost klijentovih dužnika. Pri ocjeni platežnih sposobnosti klijentovih
dužnika factor mora primijeniti objektivne metode koje primjenjuju banke. Sadržaj glavnih
ugovora su buduće tražbine klijenata. Iako u trenutku sklapanja ugovora o factoringu još ne
postoje, dovoljno su prepoznatljive (buduće tražbine u času sklapanja tog ugovora), dakle
dovoljno odredive, kako bi se u času njihova nastanka mogli sklopiti glavni ugovori. Ugovor
o factoringu nije dakle ugovor o prijenosu konkretnih tražbina, nego je osnova za sklapanje
niza posebnih glavnih ugovora, pa se cjelokupni odnos između factora i klijenta odvija
načelno u dvije faze:

1. Sklapanje ugovora o factoringu

2. Sklapanje pojedinih glavnih ugovora.7

3.3. GLAVNI UGOVOR

Glavni ugovor kvalificiramo kao kupnju tražbine s obvezom factora na isplatu cijene, a
prijenos tražbine je čin ispunjenja ugovora o prodaji. Ako factor preuzme rizik platežne
sposobnosti dužnika pa mu dužnik ne plati, gubitak snosi factor koji ne može odgovarajući
zahtjev za naknadu dostaviti klijentu, što znači da su činidbe klijenta i factora definitivno
izmijenjene. Klijent definitivno prima cijenu za prenesene tražbine,a factor postaje njen
definitivni vlasnik, tj. glavni ugovori kod del credere jamstva factora kvalificiraju se kao
kupnja .Ako, pak, factor ne preuzme rizik platežne sposobnosti dužnika, klijent jamči factoru
za naplatu. U slučaju da je klijentov dužnik nesolventan, factor može tražiti povrat plaćenog.8

6
H. Ehling: Građanskopravni problemi s ugovornim uređenjem domaćeg faktoring poslovanja u Njemačkoj,
Berlin,1977.,str.40.
7
Postoje mišljenja da ugovor o factoringu nije predugovor, nego ugovor s uvjetom, s opcijom da je okvirni
ugovor, ali prirodi factoring-ugovora najviše odgovara konstrukcija predugovora.
8
Ova mogućnost navela je neke autore da glavne ugovore u takvom slučaju kvalificiraju kao zajam. Po
navodima tih autora: tko primi novac s obvezom da ga kasnije vrati, primio je zajam.
4. FUNKCIJE FACTORINGA

U okviru factoring posla obavljaju tri osnovne funkcije i to:

1. funkcija financiranja,
2. funkcija osiguranje naplate (del credere)
3. funkcija usluge, odnosno upravljanja s potraživanjem.

4.1. FUNKCIJA FINANCIRANJA

Financiranjem putem ugovora o factoringu, factor stavlja klijentu na raspolaganje određenu

svotu, a da istovremeno ne prima protučinidbu. Gospodarski ekvivalent, factor dobiva tek
naplatom potraživanja od dužnika. Factor financira klijenta tako što mu odmah isplati
potraživanje, a tek nakon dospijeća potraživanja factor se može namiriti od klijentovih
dužnika. Za financiranje putem factoringa mora postojati vremenska razlika od dana kada
factor isplati određenu svotu klijentu do dana kada stekne mogućnost naplate od dužnika. Ako
bi u ugovoru o factoringu bilo ugovoreno da će factor isplatiti klijenta na dan faktičnog
plaćanja dužnika, takav factoring ne bi şadržavao funkciju financiranja. Što se tiče načina
financiranja, ono se može ostvariti ili predujmom ili diskontom. Pri postupku s predujmom
factor daje predujam klijentu (prodavatelju) čim on uruči factoru kopije računa i ostalih
otpremnih dokumenata kao dokaz da je robu otposlao dužniku (kupcu). Predujam se kreće
između 70-95% stečenog potraživanja i upućuje se na obračunski konto s kojim klijent može
raspolagati. Preostalih 5-30% iznosa potraživanja upućuje se na zasebni račun (superkonto)
kojim klijent ne može raspolagati, nego služi kao pokriće factoru za naplatu ako postavi
zahtjev prema klijentu s naslova odgovornosti za veritet prodanih potraživanja. Pri
diskontnom postupku factor plaća potpunu cijenu potraživanja, ali odmah odbija paušalne
pristojbe kao što su troškovi kamata, naknade za rizik del credere, upravljanje potraživanjima
i sl., što ukupno iznosi 4,5-5,5%. Taj se posao smatra mjeničnim poslom bez mjenice,
odnosno diskontiranjem potraživanja. Utvrdi li factor da ne postoji kreditna sposobnost
dužnika, otpadaju oba postupka jer u tim slučajevima factor ni ne kupuje potraživanje, nego
potraživanje klijenta vodi kao posrednik na posebnom kontu.
4.2. FUNKCIJA OSIGURANJA NAPLATE

Pod izrazom del credere općenito se razumijeva jamstvo za obveze nekog trećeg. Pri ugovoru
o factoringu, rizik del credere znači preuzimanje odgovornosti za naplatu potraživanja od
dužnika. Opseg mogućih rizika može biti vrlo širok, ali se u biti svodi na platežnu
nesposobnost dužnika, koja - ako se ugovorom ne ograniči - obuhvaća nenaplativost
potraživanja, nepostojanje volje za plaćanje i dužnikova zakašnjenja. Koji će rizik factor
snositi in concreto, utvrđuje se u factoring-ugovoru jer sam sporazum o preuzimanju
odgovornosti del credere ne obvezuje factora na snošenje svih mogućih rizika. Ali ni factor
nije potpuno slobodan u odluci hoće li u konkretnom slučaju kupiti potraživanja klijenta ili ne.
Primjerice, odredba ugovora kojom bi se dopuštalo factoru da kupnju potraživanja može
odbiti bez razloga bila bi suprotna smislu factoring-ugovora (pravi factoring). Naime, ako
factor ne želi preuzeti rizik del credere, on to može učiniti sasvim slobodno, bez ugovornih
ograda, pri čemu je riječ o tzv, nepravom factoringu, koji je također factoring, samo se
unaprijed zna da rizik za naplate od dužnika ne preuzima factor, nego ga snosi sam klijent. 9
Nakon klijentove isporuke robe dužniku, factor ni u kojem slučaju ne može opozvati svoju
izjavu o preuzetoj odgovornosti del credere. Factor je dužan platiti klijentu pun iznos
primljenih računa uz odbitak factoring-pristojbe i posebne pristojbe za preuzimanje rizika del
credere, što znači da klijent prima cijelu kupovinu čak i onda ako plaćanje dužnika izostane
zbog platežne nesposobnosti ili nespremnosti dužnika platiti robu ili uslugu. Kako na isporuku
robe koju čini klijent factor ne može utjecati, to jamstvo del credere ne pokriva klijentovu
isporuku s nedostacima pa odgovornost za nedostatke robe (mane) prema dužniku ostaje
uvijek na klijentu.10

4.3. FUNKCIJA USLUGE, ODNOSNO UPRAVLJANJA S POTRAŽIVANJEM

Pod funkcijom upravljanja razumijevamo sve one usluge koje factor i klijent mogu ugovoriti
ugovorom o factoringu, a nisu sadržane u funkciji del credere i financiranju. Tipične usluge
koje factor pruža klijentu u svezi klijentovih potraživanja jesu ispitivanje kreditne sposobnosti

9
U najnovije vrijeme američki factori preuzimaju u međunarodnom factoringu ne samo financijske rizike
kupljenih potraživanja, nego uz povišenje factoring pristojbe preuzimaju i rizike oko isporuke robe, zatim
političke rizike i sl.
10
Gorenc V: Trgovačko pravo ,ugovori, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1995., str.
228.
dužnika, vođenje knjigovodstva, uspostavljanje računa, obračun poreza, obračun provizija,
opominjanje, naplaćivanje i utjerivanje dugova od dužnika i sl.11

5. VRSTE FACTORINGA

Factoring s obzirom na svoja obilježja može biti tuzemni ili inozemni, regresni ili bezregresni.
Posebnu vrstu factoringa predstavlja dobavljački (obrnuti) factoring.12

Tuzemni i inozemni factoring

Tuzemni factoring je factoring u kojemu su svi subjekti rezidenti u smislu zakona kojim se
uređuje devizno poslovanje.

Inozemni factoring je factoring u kojemu je najmanje jedan od subjekata nerezident u smislu

zakona kojim se uređuje devizno poslovanje.

Factoring-društvo smije za predmet factoringa rezidentu platiti u devizama te od nerezidenta

predmet factoringa naplatiti u devizama u slučaju kada otkupljuje predmet factoringa koji je
sukladno odgovarajućim propisima valjano iskazan u stranoj valuti.

Na inozemni factoring na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje

devizno poslovanje.13

Regresni i bezregresni factoring

Regresni faktoring je posao factoringa u kojemu dobavljač jamči pružatelju usluga factoringa
za obvezu kupca.

U slučaju nenaplativosti predmeta factoringa kod regresnog factoringa pružatelj usluga

factoringa, osim prava iz jamstva, ima pravo potraživati i factoring-kamatu, factoring-
naknadu, administrativnu naknadu te ostale troškove sukladno ugovoru o factoringu, bez
primjene ograničenja iz odredbi kojima se uređuje odgovornost za naplativost ustupljenih
tražbina sukladno zakonu kojim se uređuju obvezni odnosi.

Bezregresni factoring je factoring u kojemu cjelokupni rizik naplate tereti pružatelja usluge
factoringa, a dobavljač ne odgovara za naplativost predmeta factoringa.14

11
Ibidem, str.229.
12
Čl. 8. Zakona o faktoringu NN 94/14, 85/15, 41/16
13
Čl. 9. Zakona o faktoringu NN 94/14, 85/15, 41/16
14
Ibidem, čl.10.
Dobavljački (obrnuti) factoring

Dobavljački (obrnuti) factoring posebna je vrsta factoringa u kojemu pružatelj usluge

factoringa i kupac ugovaraju program plaćanja kupčevih dugova dobavljačima na način da se
pružatelj usluge factoringa obvezuje plaćati tražbine koje kupčevi dobavljači imaju prema
kupcu prije dospijeća ili o dospijeću predmeta factoringa na zahtjev dobavljača ili po uputi
kupca, uz prijenos tako isplaćenih predmeta factoringa s dobavljača na pružatelja usluge
factoringa.

U slučaju dobavljačkog (obrnutog) factoringa, ugovorom o factoringu pružatelj usluge

factoringa obvezuje se kupcu u određenom razdoblju ili do nastupa druge određene okolnosti i
sukladno uvjetima ugovora o factoringu:

− po zahtjevu dobavljača otkupljivati predmete factoringa koje dobavljač ili više njih ima
prema kupcu ili

− po uputi kupca stjecati predmete factoringa ispunjavanjem predmeta factoringa koje

dobavljač ili više njih imaju prema kupcu, uz pristanak ili bez pristanka dobavljača,

uz pravo na naplatu factoring-kamate, factoring-naknade, administrativne naknade i drugih

ugovorom o factoringu utvrđenih troškova factoringa.

(3) U slučaju dobavljačkog factoringa kod kojega pružatelj usluga factoringa preuzima
obvezu stjecanja predmeta factoringa plaćanjem predmeta factoringa po uputi kupca bez
pristanka dobavljača, factoring-kamata predstavlja kamatu koju pružatelj usluge factoringa
zaračunava na iznos plaćenog predmeta factoringa prema dobavljaču za razdoblje između
ispunjenja i dana podmirenja predmeta factoringa od strane kupca prema pružatelju usluge
factoringa.15

6. PREDNOSTI I NEDOSTATCI

A) Prednosti

Factoring je postao popularan širom svijeta upravo zahvaljujući uslugama koje nudi. Većina
autora, upravo kao najznačajniju prednost, ističe da je financiranje putem factoringa
povoljnije i brže, nego financiranje kroz kreditna zaduženja kod banaka. Prije svega, ne gubi
se vrijeme na dugo apliciranje kod banaka što podrazumijeva i osiguranje obilne
15
Ibidem, čl. 11.
dokumentacije, a često i dodatne garancije (jamci, hipoteke i slično). Factoring je naročito
pogodan za mala i srednja poduzeća koja zbog niske kreditne sposobnosti ili neadekvatnih
sredstava osiguranja kredita, često imaju otežan pristup bankarskim sredstvima. Generalno,
factoring je fleksibilniji od bankarskih kredita jer se bazira na procjeni kvaliteta potraživanja i
kupaca klijenta, a ne na njegovoj kreditnoj sposobnosti, tako da faktor može osigurati
financiranje čak i ako je klijent novo trgovačko društvo ili ima slabu kreditnu povijest i
neodgovarajući tok gotovine.16 Factoring ima niz prednosti kod financiranja i za izvoznike, jer
osim osiguranja obrtnog kapitala omogućava i veću sigurnost u naplati potraživanja ili zaštitu
od rizika neplaćanja. Tako se povećava konkurentnost i izvozni potencijali tog sektora na
međunarodnom tržištu. Preuzimanje rizika naplate potraživanja od strane faktora, upravljanje
i monitoring potraživanja, posebno je stimulativno za poduzeća koja nude robu na „otvoreno”
ili na odloženo plaćanje ili koja započinju posao s novim kupcima. Klijentima se, primjenom
factoringa, omogućava bolji tok gotovine i brži pristup obrtnom kapitalu kroz avansne uplate
od faktora, a time se poboljšava opća likvidnost klijenta. Kako sada klijent ima bolje
financijske uvjete, on na vrijeme plaća svoje dobavljače, te može prihvatiti više posla, pa time
proširiti i obim prodaje svojih proizvoda. Na ovaj način rast kompanije se financira bez novih
zaduženja, bez mjesečnih plaćanja ili plaćanja odjednom na dan dospjeća. Rizik ili loši dugovi
su eliminirani ukoliko se radi o factoringu bez regresa, ili su bar umanjeni kroz blagovremenu
naplatu. Na ovaj način se doprinosi povećanju pravne sigurnosti ugovornih strana, što bi
moglo uticati na povećanje investicija kako domaćih tako i stranih, te jačanje konkurentnosti
privrednih subjekata.12 Nema osobnih i drugih dodatnih garancija koje se uglavnom traže kod
kreditnih programa preko poslovnih banaka.

B) Nedostatci

- Tražbine prema krajnjim kupcima

Ispitivanje kreditne sposobnosti svih krajnjih kupaca (potrošača) redovito je nepogodno i

tehnički neizvedivo za factora, pa se neki factori izričito ograđuju od preuzimanja takvih
tražbina. Prosječni iznosi potraživanja su premaleni a da bi se isplatilo ispitivanje kreditne
sposobnosti svakog dužnika. Krajnji kupac kupuje samo jednom i promet s njim je neznatan.
Factor će, prije svega, kupovati tražbine onih dužnika koji se komercijalno isplate. Zbog toga
će factor financirati takve klijente koji imaju velik krug kupaca koji se redovno koriste
njihovim uslugama. I sama visina financirane tražbine treba, prema tome, biti što je moguće

16
Bakker, M., A. Gross: Development of Non-Bank Financial Institutions and Capital Markets in European Union
Accession Countries,.” Working Paper, No. 28. World Bank, Washington D.C., 2004.
točnije određena. Tražbine od kojih se moraju odbijati razni odbici nisu pogodne za factoring
jer njihova prava vrijednost još nije poznata iako ih je factor preuzeo. Zbog troškova
ispitivanja kreditne sposobnosti onih dužnika krajnjih korisnika koji kupuju robu samo
jednom ili malo- kad, factor je ograničen na sklapanje factoring-ugovora samo s onim
klijentima koji imaju velik krug stalnih kupaca.

- Dugoročne tražbine

Jednom ispitana kreditna sposobnost dužnika može se brzo izmijeniti i nije je moguće sa
sigurnošću procijeniti na neko duže razdoblje. Nenaplativost kupljenih tražbina, makar i nije
preuzeo del credere rizik (nepravi factoring), pogađa prvo factora, a ako je preuzeo del
credere rizik (pravi factoring), pogađa jedino factora. Zbog toga postoji jedna gornja granica
roka dospjelosti tražbina koje je factor voljan kupiti jer želi preuzeti rizik naplate samo za
potraživanja koja brzo dospijevaju.

- Opseg klijentova poslovanja

Od opsega poslovanja klijenta ovisi da li će se factor prihvatiti financiranja putem factoringa.

Za velike tvrtke, kojima se isplati imati vlastite uređaje za dnevnu obradu podataka, bilo bi
financiranje putem factora zbog factoring-pristojbe preskupo.

Povećani su rizici kod dugoročnih potraživanja, jer jednom ispitana kreditna sposobnost može
se izmjeriti u dužem vremenskom periodu. Treba, također, imati u vidu da neki kupci žele
direktan odnos sa prodavačem i ne žele uključivanje treće strane. Bitno je istaknuti da je
možda najveći problem upravo u činjenici da do factoringa dolazi samo kada je faktor zaista
siguran u solventnost klijenta i da faktori najčešće preferiraju klijente sa većim poslovima.

7. REGULATIVA U RH

Na poslove factoringa supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima

ukoliko pojedino pitanje nije riješeno zakonom koji regulira materiju factoringa. Na svojoj 13.
sjednici, Sabor je donio Zakon o faktoringu kojim se u Republici Hrvatskoj po prvi puta ta
djelatnost regulira posebnim zakonom s ciljem povećanja pravne sigurnosti u factoring
transakcijama. Naime, iako je u Hrvatskoj relativno mali broj društava registriranih za
poslove factoringa, njih 15 je na kraju 2013. ostvarilo 17,3 milijardi kn prometa. 17 Zakonom

17
Web izvor: Službena stranica TEB, poslovno savjetovanje, https://www.teb.hr/novosti/2014/donesen-je-
zakon-o-faktoringu/ , posjećeno 20.10.2021.
se uređuju: ugovor o faktoringu; prava i obveze subjekata u poslovima faktoringa; uvjeti za
osnivanje, poslovanje i prestanak rada faktoring društva; način i uvjeti za prekogranično
obavljanje djelatnosti faktoringa, izvještavanje, nadzor poslovanja i upravljanje rizicima
faktoring društva.

Glavni izvor zakonske regulacije međunarodnih factoring transakcija je UNIDROIT

(Međunarodni institut za unifikaciju privatnog prava) Konvencija o međunarodnom
factoringu, donesena u Ottawi 26. svibnja 1988.. Razvoj i zaključivanje ovog međunarodnog
sporazuma bio je prvi ozbiljan korak u stvaranju regulatorni okvir za odnose koji se odnose na
međunarodni factoring, budući da je trenutno u nacionalnom pravnom planu ova vrsta
ugovora zakonski regulirana u prilično malom broju zemalja. Ova konvencija sadrži
jedinstvena materijalna pravila koja reguliraju međunarodne factoring operacije i osiguravaju
ravnotežu interesa svih njezinih sudionika.

8. ZAKLJUČAK

Uspješna poslovna praksa treba stalne izvore financijskih sredstava. Jedan od najvećih
problema poslovne prakse je kako osigurati ta sredstva. Osim mnogih drugih metoda, u
poslovnoj se praksi često koristi factoring kao metoda financiranja. Factoring se, kao posebna
metoda financiranja, u praksi realizira putem ugovora o factoringu. Ugovor o factoringu je
pravna transakcija zasnovana na instituciji doznake putem koje kreditor faktoru (uglavnom
specijaliziranim tvrtkama) doznačuje tražbinu. Factoring ima nekoliko uobičajenih funkcija
od kojih je prva i najvažnija financiranje (dobavljača). Ostale funkcije factoringa poput
plaćanja unaprijed, knjigovodstva, ustanovljavanja potraživanja, naplate potraživanja, zaštite
od neizvršene naplate, su također vrlo važne. Factoring je suvremeni instrument na tržištu i
poduzetnici su još uvijek u fazi upoznavanja istog, iako u odnosu na prije nekoliko godina
ima tendenciju rasta. Ipak je to znatno niže nego u većim razvijenim europskim zemljama.
Činjenica da je tek 2014. godine donesen Zakon o faktoringu nam daje do znanja koliko je to
još uvijek novina na našem tržištu. Factoring je posao kojem recesija ne smeta, dapače, otkup
nedospjelih potraživanja u posljednje vrijeme raste. Ta činjenica ne iznenađuje s obzirom da
je glavni efekt factoringa poboljšanje likvidnosti, jer pribavljanjem gotovine u kratkom
vremenskom roku tvrtke se mogu oporaviti. Može se zaključiti kako factoring, kao osobita
vrsta financijskog i pravnog posla, poduzetniku poboljšava vlastitu likvidnost tako što
omogućuje pretvaranje potraživanja u gotovinu putem avansiranja prije stvarne naplate.
Smanjuje se i operativne troškove, jer se kreditnu funkciju premješta iz poduzeća u factoring-
društvo što pridonosi smanjenju fiksnih troškova. Factoring u poslovanju poduzetnika utječe i
na rast rentabilnosti, jer novcem dobivenim od faktora poduzetnik može isplatiti vlastite
dobavljače.
9. LITERATURA

Propisi:

Zakon o faktoringu NN 94/14, 85/15, 41/16

Knjige i časopisi:

Gorenc V: Ugovor o factoringu , Školska knjiga, Zagreb, 1988.

H. Ehling: Građanskopravni problemi s ugovornim uređenjem domaćeg faktoring poslovanja

u Njemačkoj, Berlin,1977.

Gorenc V: Trgovačko pravo ,ugovori, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga,

Zagreb, 1995

Bakker, M., A. Gross: Development of Non-Bank Financial Institutions and Capital Markets
in European Union Accession Countries,.” Working Paper, No. 28. World Bank, Washington
D.C., 2004

Web izvor :

Službena stranica Petrić Kajić odvjetničko društvo d.o.o https://www.petric-kajic.hr/ustup-i-

prodaja-potrazivanja/

Službena stranica TEB, poslovno savjetovanje, https://www.teb.hr/novosti/2014/donesen-je-

zakon-o-faktoringu/