UVOD U PSIHOLOGIJU LINOSTI 1.

ODREENJE LINOSTI Aristotel u knjizi Etika analizirao razne karakteristike linosti (psiholog linosti amater) Osobine linosti ine ljude razliitima te se pojavljuju i u formi pridjeva; pridjevi deskriptori crta linosti su pridjevi koji se mogu koristiti pri opisu karakteristika ljudi (u engl. ih ima vie od 20 000) te se odnose na razliite aspekte ljudi (unutranje kvalitete uma-promiljen, dojam koji osoba ostavlja na druge-duhovit, poziciju te osobe u odnosu na druge-dominirajui, intenzitet elje da postigne odreeni cilj-ambiciozan, kvaliteta uma zajedno s prirodom proizvoda koji stvaramo kreativan, strategije kojim postie ciljeve-lukav). Sve te karakteristike opisuju neke aspekte linosti. Linost je skup psihikih osobina i mehanizama unutar pojedinca koji su organizirani i relativno trajni, te utjeu na interakcije i adaptacije pojedinca na intrapsihiku, fiziku i socijalnu okolinu. Psihike osobine su karakteristike koje opisuju naine na koje se ljudi meusobno razlikuju (npr. on je srameljiv, a drugi drutveni) ili odreuju naine na koji su ljudi meusobno slini (srameljivi su slini meusobno-anksiozni kada je panja na njima). Crte linosti opisuju prosjenu tendenciju neke osobe (priljiva osoba ne mora uvijek priati, ali u prosjeku zapoinje vie razgovora nego nepriljiva). Istraivanja crta linosti postavljaju etiri vrste pitanja: 1. Koliko crta linosti postoji ? 2. Kako su crte linosti organizirane? (dali su povezane meusobno i sl.) 3. Koje je podrijetlo crta linosti? (naslijee, okolina?) 4.Koje su korelacije i posljedice crta linosti (u terminima iskustva, ponaanja i ivotnih ishoda)? (npr. imaju li priljive osobe puno prijatelja, idu li na ivce drugima i sl) Psihike osobine su korisne jer nam pomae da opiemo, objasnimo i predvidimo razlike meu pojedincima tj.: 1. pomau nam da opiemo ljude i razumijemo dimenzije po kojima se razlikuju 2. pomau nam da objasnimo ponaanje 3. pomau nam da predvidimo neko ponaanje Psihiki mehanizmi su slini crtama linosti no odnose se na procese koji se odvijaju u linosti. Veina ih ukljuuje nekakvu vrstu obrade informacija (npr. ekstravertirana osoba je pripravna da uoi odreenu vrstu socijalne informacije priliku za interakciju s nekim i reagira u skladu s njom). Veina ih se sastoji 3 komponente: ulaz (odreena vrsta informacija iz okoline), pravila odluivanja (utjecaj na razmiljanje o odreenim opcijama) i izlaz (voenje ponaanja prema odreenim kategorijama ponaanja). Npr. ekstravertirana osoba moe traiti mogunost da bude s drugima, moe u svakoj situaciji razmatrati mogunost ljudskog kontakta ili interakcije i ponaati se tako da ohrabruje druge na interakciju s njom). U odreenom trenutku samo je manji broj crta linost aktiviran (npr. hrabrost se aktivira samo nekad). Unutar pojedinca znai da je linost neto to pojedinac nosi unutar sebe tijekom vremena, od jedne do druge situacije. Izvori linosti se nalaze unutar pojedinca i stoga je linost stabilna kroz vrijeme i u odreenoj mjeri konzistentna u razliitim situacijama. Organizirani znai da psihike osobine i mehanizmi nisu jednostavan i sluajan zbroj elemenata ve su oni povezani na koherentan nain. Naa linost je organizirana tako da postoje odreena pravila odluivanja koja, ovisno o okolnostima, odreuju koje e potrebe biti aktivirane. Psihike osobine su relativno trajne u vremenu, osobito u razdoblju odrasle dobi, te openito konzistentne u razliitim situacijama (ako je netko sada srdit to nije crta linosti ve stanje, a ako je netko esto srdit odnosno sklon srdbi ili lako raspaljiv, to je ve crta linosti). No u nekim vrlo snanim situacijama konzistentnost moe biti prekinuta, tj. one mogu potisnuti izraavanje psihikih

osobina. No veina psihologa smatra da su ljudi konzistentni u dovoljnoj mjeri da to opravda ukljuivanje te karakteristike u definiciju linosti. Ova injenica ne iskljuuje niti promjene u linosti koje se mogu dogoditi s vremenom. Naglaavanje sila koje utjeu znai da crte i mehanizmi linosti mogu utjecati na ivot ljudi. Ljudi su aktivna bia i linost igra kljunu ulogu tako to utjee na to kako ljudi oblikuju vlastite ivote tj. kako utjee na to kako ljudi misle, to osjeaju i kako se ponaaju. Interakcija pojedinca i okoline je sloena. Interakcije uz razliite situacije ukljuuju percepciju (interpretacije okoline ljudi razliito percipiraju iste dogaaje), selekciju(nain na koji biramo situacije u koje emo ulaziti prijatelje, hobije, karijeru..), evokaciju(reakciju koju izazivamo kod drugih, esto nenamjerno npr. zastraivanje) i manipulaciju(nain na koji namjerno utjeemo na ljude manipulirajui njihovo ponaanje, razmiljanja i osjeaje). Navedene forme interakcije percepcija, selekcija, evokacija, manipulacija- imaju sredinju ulogu u razumijevanju veze izmeu linosti ljudi i prirode okoline u kojoj se nalazimo. Naglaavanje adaptacije odraava ideju da se centralno obiljeje nae linosti odnosi na adaptivno funkcioniranje postizanje ciljeva, suoavanje, prilagoavanje i noenje s izazovima i problemima s kojima smo suoeni tijekom ivota. Ponaanje je ciljno usmjereno, funkcionalno i svrhovito (ak i ona ponaanja koja ne izgledaju funkcionalno su funkcionalna npr. zabrinuti pojedinci dobivaju vie socijalne potpore). Uz to, neki su aspekti procesa u linosti nedostatak normalne adaptacije, kao to je nemogunost suoavanja sa stresom, reguliranja socijalnog ponaanja i upravljanja vlastitim emocijama. Ako poznajemo adaptacijske posljedice takvog poremeenog ponaanja poinjemo razumijevati i nain funkcioniranje normalne linosti. Fizika okolina je esto izazov za ljude. Ponekad je direktna prijetnja preivljavanju (ekstremne temperature, nestaica hrane, strah od zmija itd.). No ljudi su razvili rjeenja za takve adaptacijske probleme (mehanizam drhtanja, preferencija izbora hrane, na psiholokoj razini izbjegavanje opasnosti radi strah itd.). Socijalna okolina je takoer zahtijeva adaptaciju (elimo li presti, zanimljive prijatelje i partnere moramo se za to boriti). Izazovi kojima smo izloeni u nastojanju da osiguramo osjeaj pripadanja, ljubavi i potenja od strane drugih najvaniji su za razumijevanje linosti. Od potencijalno neogranienog broja dimenzija okoline u kojoj se nalazimo, naa efektivna okolina je onaj mali podskup obiljeja okoline na koja se usmjeravaju nai psihiki mehanizmi, te stoga na njih obraamo panju i na njih reagiramo (priljiva osoba ide u socijalnu okolinu, neugodna u okolinu gdje se ljudi sukobljavaju itd.). Uz fiziku i socijalnu okolinu imamo i intrapsihiku unutar uma. Svi imamo sjeanja, snove, elje, fantazije i kolekciju privatnih iskustava i ta okolina je stvarna za svakog od nas i ini vaan dio psihike realnosti (npr. stupanj samopotovanja moe ovisiti o usporedbi u kojem stupnju uspijevamo dostii neke ciljeve). 1.1.TRI RAZINE ANALIZE LINOSTI Kluckhohn & Murray navode da je svako ljudsko bie u odreenim aspektima: 1. Jednako svima drugima (razina ljudske prirode) UNIVERZALNO 2. Jednako nekima drugima (razina individualnih i grupnih razlika) OSOBNO 3. Razliito od svih drugih (razina individualne jedinstvenosti) JEDINSTVENO Ljudska priroda openito su osobine i mehanizmi linosti koji su tipini za nau vrstu, te koje posjeduje svatko ili gotovo svatko (npr. govor, elja pripadnosti zajednici).

Dimenzija individualnih razlika, naini na koje su ljudi slini nekim drugim ljudima (npr. ekstrovertima, traiteljima uzbuenja itd.). Razlika meu grupama znai da ljudi koji pripadaju odreenoj grupi imaju neka zajednika obiljeja linosti koja ih razlikuju od ljudi iz nekih drugih grupa (dobne, spolne, kulturalne razlike itd.). Ne postoje dva pojedinca koja imaju identinu linost pojedinac je jedinstven. Jedna od rasprava u ovom podruju je ta da li se pojedince treba ispitivati nomotetski (kao pojedinane primjere neke ope karakteristike koja se distribuira u populaciji) ili idiografski (kao zasebne sluajeve). Nomotetska istraivanja najee ukljuuju statistiku usporedbu pojedinaca ili grupa, te zahtijevaju uzorak ispitanika, a najee se koriste kako bi se identificirale univerzalne ljudske karakteristike te dimenzije individualnih i grupnih razlika. Idiografska istraivanja najee se usmjeravaju na jednog sudionika, pokuavajui uoiti ope principe koji se manifestiraju u jednom ivotu tijekom vremena. esto zavre kao studije sluaja ili psiholoke biografije jedne osobe (S. Freudpsihobiografija L. Da Vincija). 1.2.RASCJEP U PODRUJU Pojedini se psiholozi usmjeravaju na razliite razine analize, te postoji rascjep izmeu razine analize ljudske prirode i analize individualnih, odnosno grupnih razlika. Mnogi su teoretizirali kakvi su ljudi openito, no kada su istraivali, usredotoili su se najee na individualne i grupne razlike u linosti. Zbog toga postoji rascjep izmeu velikih teorija linosti i suvremenih istraivanja. Veina velikih teorija linosti se bavi analizom ljudske prirode. Pokuavaju nam omoguiti uvid u temeljne psihike procese i karakteristike nae vrste. Tvrdnje o univerzalnoj biti ljudske prirode najee su sredinji dio takvih teorija linosti. Mnogi udbenici su strukturirani oko takvih teorija, no esto se kritiziraju jer mnoge od tih teorija imaju samo povijesnu vanost. Manji broj sadri informacije bitne za dananja istraivanja linosti. Suvremena istraivanja bave se nainima na koje se pojedinci i grupe razlikuju (unutar grupa, meu grupama, kroskulturalno).No vrlo je bitno da se ovi nalazi objedine kako bi se dobila ispravna perspektiva pogleda na linost, a ne samo parcijalno zahvaanje pojedinih faktora koji je odreuju. 1.3.EST DOMENA ZNANJA O LJUDSKOJ PRIRODI Razliite perspektive se bave razliitim domenama znanja iz ega proizlaze i razliiti stavovi istraivaa pri istraivanju. Domena znanja je specifino podruje znanosti i obrazovanja, u kojem se psiholozi usmjeravaju samo na jedan specifian i ogranien aspekt ljudske prirode. Domene znanja proizlaze iz ogranienja koja postavljaju znanje, strunost i interesi istraivaa. Odreen stupanj specijalizacije je opravdan, ali je poeljno u odreenoj mjeri i integrirati razliite domene kako bi se vidjelo kako se slau. Istraivai su formirali vie prirodnih tematskih cjelina te unutar njih razvili zajednike metode za postavljanje pitanja; akumulirali poznate injenice te razvili teorijska objanjenja, koja vrijede za ono to se zna o linosti iz perspektive pojedine domene. Iako neke teorije naizgled mogu biti kontradiktorne, svaka teorijska perspektiva unutar neke domene linosti moe se usmjeravati na jedan vaan dio psihikog funkcioniranja, no niti jedna ne moe sama zahvatiti cijelu osobu. Linost je pod utjecajem osobina s kojima se ovjek raa ili tijekom ivota razvija (dispozicijska domena), biolokih faktora (bioloka domena), konflikata unutar neijeg uma (intrspsihika domena), osobnog razmiljanja, osjeaja, elja, uvjerenja i drugih subjektivnih doivljaja (kognitivno-iskustvena domena), socijalne, kulturalne i rodne pozicije u drutvu (socijalna i kulturalna domena) te prilagodbe na probleme koje ivot neizbjeno donosi (domena prilagodbe). Unutar svake prikazane domene u daljnjem tekstu panja e biti usmjerena na najzapaenije : 1. predloene teorije, ukljuujui i pretpostavke o ljudskoj prirodi i 2. akumulirana empirijska istraivanja.

1.Dispozicijska domena se prvotno bavi razlikama meu pojedincima (po emocijama, samopoimanju, fiziologiji, intrapsihikim mehanizmima).Ona se zanima za ukupan broj i prirodu temeljnih dispozicija, a osnovni cilj istraivaa je identificirati i izmjeriti najvanije dimenzije individualnih razlika. Zanima ih i podrijetlo vanih individualnih razlika, te njihov razvoj i stabilnost. 2.Najvanija pretpostavka bioloke domene da su ljudi prvotno skup biolokih sustava koji su graevni materijal za ponaanje, miljenje i emocije. To su najee tri podruja istraivanja: genetika (istraivanja blizanaca), psihofiziologija (funkcioniranje ivanog sustava) i evolucija (funkcionalni aspekt linosti). 3.Intrapsihika domena se bavi mentalnim mehanizmima linosti, koji su esto nesvjesni (dominantan Freud - psihoanaliza). Navedene teorijske pretpostavke se esto nalaze izvan domaaja empirijskih provjera (npr. seksualni i agresivni nagoni). Ova domena takoer obuhvaa i obrambene mehanizme od kojih su neki ispitivani empirijski. 4.Kognitivno-doivljajna domena usmjerava se na kogniciju te na subjektivne doivljaje. Psihiki mehanizmi ukljueni u subjektivne doivljaje su meusobno razliiti po obliku i sadraju. Vrlo vaan aspekt doivljavanja je samopoimanje. To je deskriptivni aspekt vlastitog ja koji oblikuje nae vienje nas samih Drugi aspekt ovog polja bavi se ciljevima kojima teimo gdje neki istraivai naglaavaju temeljne potrebe i vide linost kao usmjerenu. Sljedei vaan aspekt je subjektivno doivljavanje emocija. 5.Socijalna i kulturalna domena ukazuje kako je linost pod utjecajem socijalnog konteksta, a takoer i ona utjee na njega. Potpuno je jasno da se grupe razlikuju (agresivni Yanommamo Indijanci iz Venezuele/miroljubivi !Kung San iz Botswane). Razliite kulture mogu dovesti razliite facete nae linosti na razni manifestnog ponaanja. Na razini individualnih razlika u kulturi, linost se oituje u socijalnoj sferi (npr. uspjenost braka). Odnos mukaraca i ena je jedan od vanijih u ovoj sferi. Rod je esencijalni dio naeg identiteta, a na razini razlika meu spolovima, procesi u linosti mogu biti razliiti kod mukaraca i ena. 6.Domena prilagodbe se odnosi na injenicu da linost igra kljunu ulogu u nainu na koji se suoavamo sa svakodnevnim dogaajima te im se prilagoavamo. Neka istraivanja su ukazala na povezanost linosti i zdravlja te ak i dugovjenosti. Linost je povezana i s brojnim problemima u domeni suoavanja sa stresom i domeni prilagodbe. Odreena obiljeja linosti povezana su i s loom prilagodbom te su oznaena kao poremeaji linosti. Razumijevanje normalnog funkcioniranja linosti se moe produbiti ispitujui poremeaje linosti. __________________________________________________________________________________ Dobra znanstvena teorija usmjerava istraivanja (prema vanim pitanjima), organizira poznate nalaze (kako bi se dobio osjeaj koherentnosti i razumijevanja) i omoguuje predvianje o ponaanju i psiholokim fenomenima Teorije moramo razlikovati od vjerovanja (astrologija utjecaj zvijezda na linost). Teorija se provjerava sustavnim opaanjem koje moe biti ponovljeno sa strane drugih istraivaa tako da dovede do istih zakljuaka (vjerovanja to ne mogu). Postoji pet znanstvenih kriterija za evaluaciju teorija linosti: sveobuhvatnost (dali je dobra u objanjavanju svih injenica i opaanja unutar domene), heuristika vrijednost (dali je dobar vodi za nova otkria), provjerljivost (empirijska, preciznost predikcija), parsimonija (nekad su bolje teorije koje nisu parimonine jer obuhvaaju vie), kompatibilnost i integrativnost kroz razliite domene (dobro poznate injenice u domenama moraju biti kompatibilne). U podruju linosti nema sveobuhvatne teorije, ve su se istraivai usmjerili prema pojedinim domenama funkcioniranja. Takva teorija, kada nastane, morati e ujediniti navedeni est domena.

2. DISPOZICIJSKA DOMENA Dispozicijska domena se odnosi na aspekte linosti koji su stabilni tijekom vremena, relativno konzistentni u razliitim situacijama, te ine ljude meusobno razliitima (neki su srameljivi, neki priljivi i sl.). Istraivanje crta linosti sastavni je dio dispozicijske domene. Termin dispozicija se koristi zbog toga to upuuje na inherentnu tendenciju na neke osobe da se ponaa na neki odreeni nain (isto znaenje ima i termin crta). Za psihologe koji se bave ovom domenom, vana su pitanja: Koliko crta linosti postoji?, Koja je njihova najbolja taksonomija ili klasifikacija? Koji je najbolji nain za otkrivanje i mjerenje crta linosti?, Kako se razvijaju crte linosti? Koje crte linosti u interakciji sa situacijama u kojima se pojedinci nalaze, dovode do odreenih ponaanja?. U okviru ove domene na crte linosti se gleda kao na sastavne dijelove linosti. Kako bi se identificirale najvanije crte linosti, na temelju kojih se formiraju sve individualne razlike meu ljudima, razvijene su tri tradicije istraivanja: 1.Analiza prirodnog jezika (ako je neka osobina socijalno vana ljudi e stvoriti rijei za njen opis) 2.Statistika strategija (uoavanje odreenih obrazaca u podacima) 3.Teorijska strategija (deduciranje osnovnih crta linosti polazi od teorije) Istraivai koriste sve tri istovremeno ili jednu kako bi validirali podatke dobivene pomou druge strategije. Neki su predlagali i taksonomije ili kategorizacije. Najpoznatija taksonomija sadri pet temeljnih crta linosti: ekstraverziju, neuroticizam, ugodnost, savjesnost i otvorenost prema iskustvima. Predloene su i neke druge u rasponu od tri do esnaest crta linosti. Neke odreuju i strukturu koja govori kako su crte u taksonomiji meusobno povezane (interpersonalni kruni model crte povezane interpersonalnim ponaanjem rasporeene unutar kruga). Dispozicijska domena naglaava vanost mjerenja kvantitativne tehnike za ispitivanje i mjerenje crta linosti. Takoer ima i iroku primjenu (selekcija za posao na temelju crta linosti,) temelji se na ideji da crte linosti mogu biti korisne za predvianje. U ovoj domeni postoji predodba kako se ljudi mijenjaju, no takoer u odreenoj mjeri ostaju stabilni (dominantna djevojica e odrasti u dominantnu djevojku, no ponaanja u kojima se istie ta dominantnost se mogu mijenjati). Pridjevski deskriptori su rijei koje opisuju crte, osobine osobe koje su relativno karakteristine za tu osobu i relativno trajne tijekom vremena. Veina psihologa pretpostavlja da su crte (koje se nazivaju i dispozicijama) relativno stabilne tijekom vremena i u razliitim situacijama, ali stupanj u kojem su crte stabilne kroz vrijeme i situacije bio je predmet znaajne teorijske rasprave i empirijskih istraivanja. Vana su tri kljuna pitanja: 1. Kako konceptualizirati crte linosti? (precizna formulacija) 2. Kako moemo identificirati najvanije crte linosti? 3. Kako moemo formulirati sveobuhvatnu taksonomiju crta linosti ? (barem onih najvanijih) 2.1.TO JE CRTA LINOSTI? (dvije osnovne formulacije) Neki psiholozi vide crte linosti kao interna (ili skrivena) svojstva pojedinca koja uzrokuju njihovo ponaanje. Drugi psiholozi linosti ne pretpostavljaju uzronost, ve jednostavno koriste crte za opisivanje trajnih aspekata neijeg ponaanja. Crte linosti kao interna kauzalna svojstva npr. udnja za materijalnim, elja za moi ono to uzrokuje da se pojedinci ponaaju na odreeni nain; pojedinac prenosi svoje udnje, potrebe i elje iz jedne situacije u drugu, a one su kauzalne u smislu da objanjavaju ponaanje pojedinca koji ih posjeduje. Psiholozi koji crte vide kao interne dispozicije ne izjednaavaju crte s eksternim ponaanjem o kojem je rije ( ako netko eli hamburger, a eli smraviti suzdrati e se od toga da svoju elju realizira u bihevioralnom smislu). Crte linosti mogu biti pritajene u smislu da, ak i kada

se odreeno ponaanje ne iskazuje, postoji mogunost da se ono iskae. Pretpostavlja se da crte postoje u smislu unutarnjih potreba, nagona, elja i slino ak i odsutnosti njihovih ekspresija koje bi se mogle opaati. Znanstvena korisnost gledanja crta linosti kao uzroka ponaanja jest u iskljuivanju drugih uzoraka ( ako kaemo da netko odlazi na zabave jer je ekstrovertiran iskljuujemo druge uzroke moda ga neko ekstrovertiran vodi uvijek). Ovakva formulacija se radikalno razlikuje od one koja crte shvaa kao deskriptivne saetke ponaanja. Crte linosti kao deskriptivni saeci ne pretpostavlja ni internost niti kauzalnost (npr. ljubomora iskazana ponaanja koja upuuju na nju sumiraju se u opi trend u iskazanom ponaanju, no ne pretpostavljaju to uzrokuje ta ponaanja; iako razlog ljubomori moe biti interan kao to je recimo nesigurnost, moe biti i socijalna situacija biti uzrok tomu). Psiholozi u ovom podruju ne pretpostavljaju uzroke neijeg ponaanja ve koriste crte linosti kako bi na saet nain opisali trendove u neijim ponaanjima. Oni tvrde kako prvo moramo identificirati i opisati vane individualne razlike meu ljudima, a tek onda razvijati kauzualne teorije koje e ih objanjavati. 2.3.FREKVENCIJA POSTUPAKA Primjer formulacije crta linosti kao deskriptivnih saetaka u programu pod nazivom pristup frekvencije postupaka npr. dominantna osoba je ona koja u odnosu na druge ini velik broj dominantnih postupaka, odnosno crta kao to je dominantnost je deskriptivni saetak opeg trenda u ponaanju pojedinca koji se sastoji od injenja velikog broja postupaka unutar te kategorije. Pristup frekvencije postupaka obuhvaa tri kljuna elementa: oznaavanje postupaka, prototipsko prosuivanje i biljeenje izvoenja postupaka. Oznaavanje postupka je procedura koja je razvijena kako bi se odredilo koji postupci pripadaju kojoj kategoriji crta linosti (npr. koji su postupci tipini za impulzivnu osobu). Drugi korak je prepoznavanje za pojedinu kategoriju glavnih ili prototipskih ponaanja (npr. vrabac je bolji prototip ptice nego puran).Za procjenu stupnja u kojem su pojedini postupci prototipski za neku crtu, moe se koristiti skupina procjenjivaa. Biljeenje izvoenja postupka osigurava informacije o stvarnoj izvedbi pojedinca u svakodnevnom ivotu (esto samoiskazi ili iskazi bliskih osoba). Kritika formulacije frekvencije postupaka Veina kritika je bila usmjerena na tehniko provoenje tog pristupa. Primjerice, on ne specificira u kojoj mjeri, u deskripciju za neku crtu relevantnog ponaanja, treba biti obuhvaen kontekst. (npr. da bi razumjeli neki dominantan postupak, tipa kada netko inzistira da se negdje ide, moramo znati 1. odnos meu ljudima koji su ukljueni, 2.razlog za odlazak, 3. povijest odlazaka u kojima su ti ljudi bili ukljueni i 4.tko e platiti). Druga kritika se sastoji u tome to je ovo primjenjivo samo na vidljiva ponaanja (hrabrost se ne iskazuje esto u normalnim ivotnim uvjetima). Jo jedan izazov pristupa je njegova mogunost da zahvati kompleksne crte, kao to je tendencija narcistinih pojedinaca da osciliraju izmeu visokog i niskog samopotovanja. Usprkos navedenim ogranienjima, ovaj pristup je doveo do vrijednih postignua. Osobito je korisno to to su bihevioralni fenomeni, na koje se veina rijei koje oznaavaju crte linosti odnose, uinjeni eksplicitnima. Usprkos potekoama, istraivanje bihevioralnih manifestacija linosti ostaje najvaniji i nezaobilazni dio, a pristup frekvencije postupaka moe pomoi u prepoznavanju bihevioralnih pravilnosti fenomena koje mora objasniti svaka sveobuhvatna teorija linosti. Taj pristup je bio

koristan i u istraivanju znaenja koje neke crte imaju (npr. impulzivnost, kreativnost). Stoga bi ovaj pristup trebao biti evaluiran s obzirom na doprinos i na ogranienja. Zakljuak: Postoje dvije glavne formulacije crta linosti. Prva pretpostavlja da su crte interna kauzalna svojstva osobe koja utjeu na vidljivo ponaane. Druga pretpostavlja da su crte deskriptivni saeci vidljivog ponaanja, a da uzroke opaenih trendova u ponaanju tek treba utvrditi. 2.4. IDENTIFIKACIJA NAJVANIJIH CRTA LINOSTI Tri temeljna pristupa kroz povijest dispozicijske domene u psihologiji linosti, koritena su za identifikaciju najvanijih crta linosti: leksiki pristup (crte linosti se nalaze u rjeniku prirodni jezik), statistiki pristup(faktorske analize i sl. procedure) i teorijski pristup (na temelju teorije). esto se koriste kombinacije navedenih pristupa. Leksiki pristup pri odreivanju vanih crta zapoinje leksikom hipotezom : sve vane individualne razlike bit e kodirane u prirodnom jeziku. Razlike koje su vane biti e uoljive te e ljudi izmisliti rijei kako bi mogli o tim razlikama priati. Termini za oznaavanje crta koji nisu bili korisni zaboravljeni su te nisu kodirani u prirodnom jeziku. Paljivo itanje rjenika pokazalo je kako postoji oko 2 800 pridjevskih deskriptora crta linosti to ukazuje na njihovu vanost u komunikaciji. On koristi dva jasna kriterija za identificiranje vanih crta linosti: frekvenciju sinonima (to je vaniji ima vie sinonima i finih razlika u znaenju pojedinih razlika) i meukulturalnu univerzalnost ( to su individualne razlike znaajnije za ljudske transakcije to e u vie jezika postojati ta rije). Npr. kod Yanomamo Indijanaca (Venezuela) postoji rije unokai i ne-unokai (ovjek koji je postigao mukost ubivi drugog ovjeka). U toj kulturi su te razlike vrlo vane jer unokai imaju vei status, svi ih se boje itd. dok kod nas su to obine ubojice, odnosno rijei nemaju isto znaenje. Problemi ovog pristupa su to to postoje brojni termini ije je znaenje nejasno ili metaforiko (npr. zagonetan, svinjski, zmijski). Takoer postoji mnogo termina koji su opskurni ili teki te ih treba prvo identificirati jer neki ljudi ne znaju njihovo znaenje. Drugi problemi su povezani s injenicom da se linost oznaava razliitim vrstama rijei (imenice, glagoli), a istraivai su se u prvom redu usmjeravali na pridjeve jer je najvei broj deskriptora linosti sadran u njima. Leksiki pristup se pokazao kao iznenaujue svobuhvatna poetna toka za identificiranje vanih individualnih razlika. No trebao bi se koristiti zajedno s drugim pristupima. Statistiki pristup kree od skupine estica koje su povezane s linou (rijei koje oznaavaju crte, niz pitanja o ponaanju, iskustvima, emocijama, samoprocjene itd.).On se sastoji od toga da se velika skupina ljudi procjenjuje na nekim esticama, te se zatim koristi statistika procedura kako bi se identificirale grupe ili klasteri estica. Cilj statistikog pristupa je identifikacija glavnih dimenzija ili koordinata na karti linosti. Najee koritena statistika procedura za identificiranje glavnih dimenzija linosti je faktorska analiza. Ona identificira skupove estica koje meusobno kovariraju, a ne kovariraju s drugim skupovima estica. Glavna prednost prepoznavanja klastera linosti koji kovariraju je to to to omoguuje odreivanje varijabli linosti koje imaju neko zajedniko svojstvo. Faktorska analiza moe biti korisna i u smanjivanju velikog broja razliitih osobina linosti u manji broj faktora koji se nalaze u njihovoj osnovi. Ona tako omoguuje organiziranje tisua osobina linosti. Faktorska optereenja su indeksi koji pokazuju koliko je varijacije meu esticama objanjeno pomou faktora, te upuuju na stupanj u kojem estica korelira s latentnim faktorom. Ona nam recimo govori kako su marljivost, produktivnost i odlunost u korelaciji u tolikoj mjeri da se mogu smatrati jednom crtom linost, a bez statistike procedure bi ih morali promatrati kao meusobno razliite.

Pri faktorskoj analizi moramo biti oprezni jer ako je neka vana osobina linosti izostavljena ona se nee pokazati u rezultatima te je zbog toga vrlo vano obraati panju na inicijalnu selekciju estica koje e se ukljuiti u istraivanje. Najvei doprinos je u tome to je na temelju ove vrste analiza bilo mogue reducirati veliki i nepraktini broj estica povezanih s linou na manji broj irokih i smislenih, temeljnih faktora. Teorijski pristup zapoinje teorijom koja odreuje koje su varijable vane, za razliku od statistike koja je ateoretina (ne odreuje se unaprijed to je vano). Primjerice teorija socioseksualne orijentacije (Simpson & Gangestad) . Prema njoj mukarci i ene e koristiti jednu od dviju alternativnih strategija. Prva ukljuuje traenje jedne veze koju e karakterizirati monogamnost i veliko ulaganje u djecu, a drugu karakterizira vei stupanj promiskuitetnosti, vie mijenjanja partera i manje ulaganja u djecu. Individualne razlike u strategijama koje e se koristiti pri biranju partnera su vrlo vane. Prednost mu je istovjetna s prednostima teorije, tj. ako je teorija snana pristup e biti snaan i obrnuto. U praksi mnogi istraivai koriste kombinacije navedenih triju strategija. Recimo leksika strategija se moe koristiti za izbor termina koji oznaavaju linost, a faktorska analiza je snana metoda koja daje uvid u strukturu i red tih faktora. 2.5.TAKSONOMIJE LINOSTI Slijedee taksonomije imaju solidno empirijsko i teorijsko opravdanje. EYSENCKOV HIJERARHIJSKI MODEL LINOSTI (najmanja taksonomija) Ovaj model ima najvre utemeljenje u biologiji. Eysenck je razvio model linosti koji se osniva na crtama koje je on smatra visoko heritabilnima, odnosno crtama koje su imale psihofizioloko utemeljenje. Tri glavne crte koje udovoljavaju tim kriterijima su: ekstraverzija introverzija (E), neuroticizam emocionalna stabilnost (N) i psihoticizam (P) (PEN). Opis Ekstraverzija podrazumijeva veliki broj uih crta (socijabilnost, aktivnost, avanturizam, ivahnost, dominantnost) te su te osobine obuhvaene sa irom crtom ekstraverzije jer kovariraju u dovoljnoj mjeri da bi imale isti iri faktor. Ekstroverti tipino vole zabave, imaju puno prijatelja, vole se aliti na raun drugih, bezbrini i neoptereeni su te imaju visoku razinu aktivacije itd. Introverti vole biti sami, preferiraju mir, itanje, imaju manji broj bliskih prijatelja, ponekada hladni i distancirani, esto ozbiljniji od ekstroverta i vole umjetnost, preferiraju rutinu, organiziraniji. Neuroticizam se, kao crta linosti, sastoji od klastera vie specifinih crta ukljuujui anksioznost, iritabilnost, manjak samopotovanja, napetost, srameljivost, zlovoljnost (iritabilnost i anksioznost povezane). Osobe koje su na visokoj razini neuroticizma su esto zabrinute, anksiozne, depresivne, imaju problema sa spavanjem, doivljavaju razne somatske simptome, vie od pola ih pokazuje pretjerane reakcije u podruju negativnih emocija, imaju problema s vraanjem na stanje prije nego to su doivjele emocionalnu pobuenost. Osobe koje su nisko na razini neuroticizma su stabilne, uravnoteene, smirenije i sporije reagiraju na stresne dogaaje te se vrlo brzo vraaju u prvotno stanje nakon dogaaja koji je pobudio emocionalne reakcije Psihoticizam se sastoji od uih crta koje obuhvaaju agresivnost, egocentrinost, kreativnost, impulzivnost i nedostatak empatije te asocijalno ponaanje. Impulzivnost i nedostatak empatije esto kovariraju. Oni koji postiu visoke rezultate su esto samotnjaci, mogu biti okrutni i nehumani (mukarci postiu dvostruko vee rezultate na P), esto su okrutni prema ivotinjama, neosjetljivi na bol i patnje drugih, agresivne, imaju sklonost udnim i neobinim stvarima, te mogu pokazivati i simptome antisocijalnog poremeaja linosti u krajnim sluajevima.

Empirijski skala P predvia brojne fascinantne kriterije. Oni s visokim rezultatom: preferiraju nasilne filmove i scene kao ugodne i komine, religiju promatraju s cinizmom, pokazuju sklonost sudjelovanju dogaajima koji su opasni za ivot, mukarci koji pokazuju visok rezultat na skali makijavelizma (koji visoko korelira s P) pokazuju promiskuitetne i hostilne seksualne stavove (praviti se da su zaljubljeni, opijati potencijalne partnere, silovati). Oni koji imaju nizak rezultat su esto religiozni. Hijerarhijska struktura Svaka super-crta linosti se nalazi na vrhu hijerarhije, a ue crte linosti na drugoj razini. Ispod svake ue crte su habitualne reakcije ili navike trea razina (npr. esto razgovaranje telefonom). Na najnioj razini hijerarhije su specifine reakcije (npr. priao sam telefonom s prijateljem),a ako se one nastavljaju ponavljati postaju navike na treoj razini. Klasteri habitualnih reakcija postaju uske crte linosti na drugoj razini. Ova struktura omoguuje lociranje svake specifine i za linost relevantne reakcije u precizno umreen sustav (npr. na 4. razini= divlje pleem na zabavama, na 1.= ekstravertirana, na 2.= drueljubiva, a na 3.= navika odlaenja na zabave). Bioloka osnova Bitne su dvije stvari: heritabilnost i fizioloka osnova. Kljuni kriterij za utvrivanje temeljne dimenzije linosti za Eysencka je relativno visoka heritabilnost sve tri supercrte Eysenckove taksonomije su umjereno heritabilne kao i mnoge druge crte linosti. to se fizioloke osnove tie, ekstraverzija bi trebala biti povezana s pobudljivou ili reaktivnou sredinjeg ivanog sustava, neuroticizam s osjetljivou autonomnog ivanog sustava, a osobe koje postiu visoku razinu na psihoticizmu bi trebale imati visoku razinu testosterona i nisu razinu monoamin oksidaze (MAO), koja je inhibitor neurotransmitera. Zakljuak Teorija je hijerarhijska i obuhvaa iroke crte linosti, ue osobine te navike i specifine reakcije. iroke crte linosti unutar sustava su umjereno heritabilne, a Eysenck ih je pokuao povezati s fiziolokim funkcioniranje (to druge teorije nemaju). Nedostaci su ti to mnoge druge crte linosti pokazuju umjerenu heritabilnost te to on iz taksonomije izostavlja neke vane osobine. CATTELLOVA TAKSONOMIJA: SUSTAV 16 FAKTORA LINOSTI (najvea taksonomija) Cattell je faktorsku analizu vidio kao snano sredstvo u razvijanju objektivne, znanstveno utemeljene taksonomije linosti te se posvetio razvijanju faktorske analize i njezinoj primjeni u podruju linosti. Cilj mu je bio definirati, opisati, objasniti i predvidjeti sve dimenzije individualnih razlika. Na poetku karijere je za cilj postavio identifikaciju i mjerenje osnovnih sastavnica linosti po uzoru na biokemiju. Po uzoru na biokemiare, faktore koje je otkrivao je nazivao slovima (kao npr. vitamin A, a on je nazvao faktor A). To to poneko slovo nedostaje znai da faktor koji je prvotno oznaen tim slovom nije izdrao ekstenzivnu krosvalidaciju, te je stoga izbaen iz sustava. Faktori oznaeni slovom i brojkom su specifini faktori naeni u prvom redu u upitnicima samoiskaza. Cattell je vjerovao kako se istinski faktori linosti trebaju pronalaziti razliitim tipovima podataka, kao to su podaci samoiskaza (S-podaci) i podaci laboratorijskih istraivanja (T-podaci). Iako ne dovode uvijek do istog broja faktora, razliiti izvori podataka su dovoljno konzistentni da njegov model bude uvjerljiv. Cattellu pripadaju zasluge za snaan razvoj empirijske strategije u identificiranju osnovnih crta linosti. No njegov rad je bio kritiziran jer neki istraivai nisu mogli replicirati 16 faktora, a mnogi su tvrdili da je dovoljan i manji broj faktora za obuhvaanje vanih individualnih razlika.

KRUNE TAKSONOMIJE LINOSTI Dva najpoznatija zagovaratelja krune reprezentacije linosti u 20. stoljeu su Timothy Leary (pokusi s LSD) i Jerry Wiggins (statistiki postupci). Wiggins je krenuo od leksike pretpostavke, no otiao je dalje tvrdei da termini koji oznaavaju crte linosti zapravo oznaavaju razliite naine na koje se ljudi razlikuju. Jedna vrsta individualnih razlika odnosi se na to to ljudi rade jedni drugima, odnosno to rade zajedniki interpersonalne crte. Druge vrste individualnih razlika odreene su: temperamentalnim crtama (nervozan, depresivan, suporen, uzbuen), karakternim crtama (moralan, principijelan, neiskren), materijalnim crtama ( krt, tedljiv), crtama stavova (poboan, spiritualan), mentalnim crtama (pametan, logian, dalekovidan) te fizikim crtama (ilav, zdrav). Prvenstveno su ga zanimale interpersonalne crte, te je interpersonalno definirao kao interakciju ljudi koja ukljuuje razmjenu. Socijalnu razmjenu odreuju dva resursa, koja je on nazvao ljubav i status: interpersonalni dogaaji mogu se odrediti kao dijadne interakcije koje imaju relativno jasne socijalne (status) i emocionalne (ljubav) posljedice za oba sudionika. Dakle, dimenzije statusa i ljubavi odreuju dvije glavne osi Wigginsova kruga. Tri osnovne prednosti 1. Omoguuje eksplicitnu i preciznu definiciju interpersonalnog ponaanja (u smislu ljubavi i statusa, svaku je transakciju mogue locirati u odreenom podruju kruga). 2.