Ferdo Šišić, Povijest Hrvata U Vrijeme Narodnih Vladara

www.marinknezovic.
info
i FERDO ŠIŠIĆ
<
i.
POVIJEST HRVATA
| U VRIJEME NARODNIH
VLADARA
I SA 280 SLIKA I 3 KARTE U BOJAMA
ZAGREB
IZDANO TROŠKOM NAKLADE ŠKOLSKIH KNJIGA
TISAK ZAKLADE TISKARE ,NARODNIH NOVINA“
1925.
www.marinknezovic.info
e
tae
FERDO ŠIŠIĆ
HRVATSKA POVIJEST
OD NAJSTARIJIH DANA DO POTKRAJ 1918.
SVEZAK
I. (KNJIGA I—III.)
ZA NARODNIH VLADARA
ZAGREB
IZDANO TROŠKOM NAKLADEŠKOLSKIH KNJIGA
1925.
FERDO ŠIŠIĆ
POVIJEST HRVATA
U VRIJEME NARODNIH
VLADARA
SA 280 SLIKA [I
3 KARTE U BOJAMA
ZAGREB
IZDANO TROŠKOM NAKLADE ŠKOLSKIH KNJIGA
1925.
3
bra
oSsvrY
no.
NRNEBmD*o
a.
ji
ma više od dvadesetak
Fil godina, što se intenzivno bavim
historijom hrvatskih narodnih knezova i kraljeva. Tragovi
toga rada vide se iz ovećeg niza mojih monografija i prinosa,
publikovanih po različitim našim stručnim časopisima i publika-
cijama. Već je 1916. moj posao u glavnom bio svršen i trebao
je da ugleda svjetlost kao prva knjiga moje ,,Hrvatske povijesti“
u edicijama ,,Matice Hrvatske“, a rukopis predložen odboru do-
bio je tada i Draškovićevu nagradu. Međutim tadanje svijetske
prilike navele su odbor ,,Mat. Hrv.“ na misao, da bi zgodnije
bilo, da moja hrvatska historija najprije izide na njemačkom
jeziku, da se tako i van naših narodnih granica objasni glavni
dio prošlosti hrvatskoga naroda: njegova nezavisna država pod
domaćim vladarima. Tako je izišlo moje djelo ,,Geschichte der
Kroaten“ (Zagreb 1917.), koje je — kako netom rekoh — imalo
u prvom redu u vidu, da ocrta vrijeme hrvatskih knezova i kra-
ljeva, a manje je pažnje svraćalo na Predhistoriju, rimsko vrijeme
i rani
Srednji vijek.
Publikovanjem djela ,,Geschichte der Kroaten“ ipak nije
napuštena misao — a tako je i prirodno — da se izda i pot-
pun hrvatski tekst moga djela s nastavkom do naših dana, to
jest kompletna hrvatska historija od najstarijih dana do postanka
Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca. Ali sve teže i teže štam-
parske prilike toliko su oteščale izlaženje takova djela, da se
»Mat. Hrv.“ nije pravo mogla da odvaži na taj posao. Uto se
primicala proslava hiljadugodišnjice postanka hrvatskog kraljev-
stva pa je tako i štampanje moga djela postajalo sve akutnije.
Prije svega pokušao sam, da izdam djelo u nakladi hrvatskoga
starinarskoga društva ,,Bihaća“ u Splitu, no doskora se poka-
zalo — unatoč potpisana nacrta ugovora — da su finansijske
poteškoće za ,,Bihać“ suviše velike pa se zato moralo odstupiti
od te misli. Bolje nije bilo ni s hrvatskim starinarskim društvom
u Kninu,
S
ma da su se svi faktori društva zauzeli za stvar s punom
energijom, a naročito zaslužni fra L. Marun. I kad sam već
mislio, da ovo djelo ne će prigodom hiljadugodišnjice ugledati
svjetlosti, pruži ruku pomoćnicu ministar prosvjete g. Svetozar
Pribićević i rješenjem od 16. januara 1925. P br. 442 naredi,
da moje djelo ima izdati ,,Naklada školskih knjiga“ u Zagrebu
istaknuvši izrijekom, da to ima ujedno da bude ,, jubilarni spo-
menik za godinu 1925., kojim će Ministarstvo Prosvete vidno da
sudeluje kod te proslave“. Štampanje se započelo odmah, potkraj
januara, a svršilo se eto u sredini augusta. Smatram zato prvom
svojom dužnošću, da iskažem prije svega najdublju zahvalnost
g. ministru Svetozaru Pribićeviću, što je omogućio izlaženje
ovoga glavnog djela moga života.
Rukopis nije sasvim onako ušao u štampu, kako je bio
napisan 1916./1917. Od tog je naime vremena do danas prošlo
kakih osam do devet godina, pa je zato trebalo prije svega uvažiti
i
sve nove rezultate u nauci. To sam zdušno izvršio, a naročito
mi je mnogo pomoglo to, što sam nakon postanka naše države,
Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, mogao, poglavito od godi-
ne 1919. do 1923., da obađem mnoge javne biblioteke i arhive
po zapadnoj i srednjoj Evropi i da se tamo upoznam s historij-
skim radovima i publikacijama izvora, kakih u našim čednim
bibliotekama nema. Tada mi se pružila i prilika, da pribavim
neke slike za moje djelo, jer sam se uvjerio, da u nj ne idu samo
slike direktnih ostataka nađenih ili sačuvanih kod kuće, nego
još i takove ilustracije, koje po analogiji i po prirodi same stvari
doista objašnjavaju i naše vladalačke, velikaške i vojničke ko-
stime i umjetničke predmete; a zato što je u staroj hrvatskoj
državi za sve vrijeme narodnih vladara kružio isključivo vizan-
tijski carski novac, sačuvavši često dosta jasan lik vladara kad
je kovan, uvrstio sam i podosta slika toga novca.
U radu oko same štampe još su mi pomogli moji drugovi
i
prijatelji, kojima treba da sad zahvalim. Prije svega istaknut
ću Msra Frana Bulića i zagrebačkoga kolegu prof. Hoffillera,
koji su imali dobrotu pa su brižno pročitali sav moj rukopis o
Predhistoriji i rimskom vremenu. i prijateljski me upozorili na
— VII _—
jednu ili drugu stvar. Dalje su mi pomogli kod izdavanja knjige

beogradski kolega i moj bivši dak prof. Viktor Novak, onda
zagrebački kolege prof. Gorjanović, Koch i Ćiril Iveković,
a od splitskih naučenjaka još gg Mihovil Abramić Ljubo
i
Karaman. Novih fotografija primio sam od gg Vlad. Tkal-

čića, Mil. Gavazzija i
Josipa Nagya. Svima im hvala
na iskazanim uslugama; a da je ovo djelo izišlo ovako lijepo
opremljeno — kao malo koja knjiga u nas — treba da se za-
hvalno sjetim i naše zemaljske štamparije (Zaklada Nar. Nov.)
s g. Dr. Horerom na čelu.
Nadam se da će ovaj p.rvi svezak moje ,,Hrvatske povijesti“
(knjiga I. — Ill.) naći toliko odziva u narodu, da ću naskoro
moći izdati još dva preostala sveska — svaki po opsegu otpri-
like kao ovaj što je — to jest drugi od 1102. do 1790. (knjiga
Iv. — VI.) i treći od 1790. do 1918. (knjiga VII. — IX.).
Daj Bože zdravlja, i to će biti.
U Zagrebu 11. augusta 1925.
Ferdo Šišić.
—
SADRŽAJ.
Strana
UVOD. Principi metodike, izvori i
razvoj historiografije.
1. O historiji i njenim izvorima uopće . i 3
Izvori hrvatske historije a
GO
3. Literatura. 29
PRVA KNJIGA. Prije
. Pozorište hrvatske historije, Rasprostranjenje Hrvata Srba.
i
NO
smještaj hrvatske zemlje, Prevaga zapadnoga utjecaja.
dualizam. — Kontinentalni karakter
Mau. 41
i
. u
ll. Predhistorijska tisućljeća i njihova kultura. Ranije kvaterno doba di-

luvijalna fauna. — Predhistorija čovjeka
i
njeni kulturni odsjeci. — Paleo-
litsko doba naseobina u Krapini. — Neolitsko doba; glavne naseobine i
i
nalazišta; Butmir. Bakreno doba i glavna nalazišta. — Brončano doba

i
glavna nalazišta. Prozor i Kompolje. Glasinac .
UI. Miri, Kelti i Grci. Borbe s Rimljanima. Tračani doseljenje Ilira. i Grčka -
kolonizacija. — Provale Kelta. — Ilirsko-keltska plemena. — Karakteristika

lira. — Južno-ilirska država; Agron (+ 231.) i Teuta (231. do 228.); prvi
ilirsko-rimski rat. — Drugi ilirsko-rimski rat (219.); Demetrije Farski. —
Skerdilaida (f o. 206.) i
Pleurat (4 o. 181.), Gentij i propast južno-
—
ilirske države (167.). — Početak delmatsko-rimskoga ratovanja (156.—155.),

borbe s Japudima (129., 119.), Delmatima (119.—117., 78.—77.) i Panonima
(116 — Cezar
, 47.),
u lliriku (57.56. 54.), ponovne borbe s Delmatima
i
Oktavijev veliki rat s Japudima, Panonima i Delmatima

€ —33.). — Veliki panonsko- ilir (6 9. po Hr.) i
o o razdjeljenje Dalmacije i
Panonije. — Varoši i
važnija mjesta u Panoni i Dalmaciji. — Žiteljstvo.
—
llirsko-keltska plemena u rimskoj voj - Rimske garnizone u Dal-
maciji Panoniji.
i
Ceste. — Carski namjesnici. — Uprava i sudbenost;
tri dalmatinska konventa. — Provincijski sabori (concilia). — Ilirsko-keltske
plemenske organizacije. — Uprava u varoš icipiji, du
viri,
edili, ordo dekurioni.
i
Slika rims Dalmaci i
Porezni sistem carina, — Rudarstvo. — Kovnica novca u

i
Kolegija. — i
Sirmiju Sisciji. — Duševna obrazovanost. — Dioklecijanova palača kod

Salone. — Vjera, Mitrasov kult. — Kršćanstvo 103
V. Spoljašnji događaji i Seoba naroda. Markom rat (166.—180.) nje- i
gove posljedice. — Važnost panonsko-ilirskih legija i građanski ratovi pre-

tendenata na carski prijesto u IV. vijeku. — Provale varvara u Panoniju i
Dalmaciju u drugoj poli IV. vijeka. — Dalmacija Panonija poslije po- i
djele carstva (395.); Alarih i Atila (u prvoj polovici V. vijeka). — Neza-

visni dalmatinski glavar Marcelin (+ 468). Slom zapadno-rimskoga
—
—
x
Strana
carstva (470.) Julije Nepot (+ 480.). — Odovakar Teoderik Veliki (493.).
t
i i
— Gotsko vladanje u Dalmaciji i Panoniji; uprava, sudovanje, porezi,

govina rudarstvo. — Crkvene prilike za gotskoga vladanja; salonitanski
i
sinodi (530. i 533.). — Propast gotske vlasti u Panoniji Dalmaciji (535. i
do 555.)
Bare
DRUGA KNJIGA. Doba knezova.
1. Južni Sloveni na početku historije. Indoevropljani. — Najstarija postojbina
Slovena. — Ideja slovenske pradomovine u Podunavlju. Venedi, Slo-
veni i Anti, Najstarije vijesti o Slovenima. — Domaći život Južnih Slo-
vena
u ili
vrijeme seobe na jug. — Tamne strane u karakteru njihovu. —
i
Porodica rod; vasi ili sela. — Karakteristika njihova ratovanja. Nji-
hovo vjerovanje. — Pjesma pjesničko shvatanje JOE vijek). 177
ll. Doseljenje Južnih Slovena u Panoniju i Dalmaciju (VI. i VII
Prve slovenske političke organizacije. Najranije pomicanje Južnih Slo-
—
vena k Dunavu (od II. do V. vijeka). Južni Sloveni pod vlašću Huna
—
(V. vijek). Prve provale Južnih Slovena preko Dunava (u prvoj polovici
VI. vijeka). Avari dolaze u Podunavlje (568.); njihovo državno uređenje.
— Avari i Južni Sloveni provaljuju u vizantijsko carstvo; podsada pad i
mija (979. do — Avarsko-slovenske provale za cara Maurikija

582).
o
—602.). — Dalmacija uoči pada rimske vlasti. — Carevi Foka (602.
do 610.)
Heraklije (810.—641.); pad rimske vlasti u
Donacija(o.
i
- Podsada Carigrada (626.) i slom avarske sile . 203

g :
ll. Teorije o doseljenju Hrvata i Srba. Etimologija imena Hrvat Srb. i
Izvještaj cara Konstantina Porf. o doseljenju Hrvata Srba na Balkan.i
— Mišljenje Šafažikovo, Kopitarovo i Miklošićevo. Diimmler prvi na-

pada autoritet Konstantinov. — Rački dopunjuje rad Dilmmlerov. — Grot
Florinskij kušaju da spasu autoritet cara-pisca. — Jagić dopunjuje rad
i
i
Račkoga filološkim razlozima. Bury podrijetlu Hrvata

— o
njegova kritika
o carevu djelu. — Neozbiljnosti Boguslawskoga. — Mišljenje Kla
dolasku Hrvata na jug iz Samove Velike Hrvatske. ,Gotska“ teorija
Gumplowiczeva. Nodilo brani vjerodostojnost cara Konstantina; njegova
antska“ teorija o podrijetlu Hrvata'i Srba. — Pavićev zališni posao. —
i
Westberg i Niederle utvrđuju zakarpatsku Hrvatsku
Hauptmannovo mišljenje
Iv. Prva dva vijeka u novoj domovini (vil
u. —
i
i VII. vijek). Vizantljsko carstvo
236 EO
poslije pada avarske moći; početak borbe s Arapima. Odnosi dose-
iao
ljenih Slovena spram carstva. Utemeljenje Bugarske (679.); privatni
—
život i državno uredenje Bugara. — Etnografske prilike poslije doseljenja

Slovena; geografska nomenklatura. — Carska Dalmacija u VII. VII. vi-
je
i
jeku: postanak Dubrovnika

— Prve oblasti Hrvata Srba
i
Splita.
i
Obnova salonitanske
vin. vijola
.
V. Prevlast franačka i krštenje (od kraja

302)
883).
o
Karla Velikoga. — Slom avarske države (791. — Krštenje panonskih
Hrvata; oni dolaze pod vrhovnu vlast franačku (na kraju VIII. vijeka). —
Knez Višeslav (o. 800.) i osnutak ninske biskupije. — Mir između ci
Karla Velikoga i cara Mihajla 1. u Achenu (812). — Knezovi Ljudevit
panonsko-hrvatski i Borna dalmatinsko-hrvatski. — Ustanak kneza Ljude-
vita (819.—822.); knez Borna vojuje protiv
Ljudevita (8
Pad smrt kneza
tice i
—
xI
Strana
VI. Borbe s Venecijom, Arapima i Bugarima
(823.—864.). Car Ludovik Pob.
dijeli franačku državu (817.). — Dalmatinsko-hrvatski knez Vladislav (821.
do 8352). — Opadanje vizantijskoga carstva u
prvoj polovini IX. vijeka.
— Počeci Venecije i prvi sukobi s Neretljanima
(oko 830). — Jačanje
—-
Bugara i njihova provala u Panonsku Hrvatsku (827.); panonsko-hrvatski
knez Ratimir (829.—838.). — Dalmatinsko-hrvatski knez Mislav (oko 835.
do 845.); sukobi s Venecijom. — Nalet Arapa u Jadransko more (841. do
842). — Dalmatinsko-hrvatski knez Trpimir (oko 845.—864.) splitski i.
nadbiskup Petar (852.). — Bugarski kan Boris napada s Panonskim Hr-

vatima kralja Ludovika Njemačkoga (853). — Hrvatsko-bugarski rat (o.
854). — Bugarsko-srpsko ratovanje (o. 860.). — Prelom između istočne i
zapadne crkve; patrijar Fotije i papa Nikola 1. (853.). — Krštenje Bugara
(854.—865.) — Panonski knezovi Pribina (+ 861.) sin mu Kocelji
. . . 317
VII. Hrvati i Neretljani u drugoj poli IX. vijeka
(864.—879.). Dalmatinsko-
hrvatski knez Domagoj (o. 864.—876.) i dužd Urso Particijak (865.), —
Arapi podsjedaju Dubrovnik (865.—867.). — Car Va lije 1. Makedonac
obnavlja prevlast vizantijskii u južnoj Dalmaciji (877.). — Carevi Ludovik
Vasilije 1. kušaju da osvoje Bari (867.—869.).
II.
— Hrvatsko brodovlje pod
i
Barijem; e osvojenje grada (1. februara 871.). — Vizantijsko brodovlje pu-

stoši neretljanske i hrvatske obale (873.). — Hrvatsko-mletačko ratovanje
(870. — Zavjera protiv kneza Domagoja (875.). — Propast cara Ludo-
vika II. u Italiji
i
i
njegova smrt (875.). Dalmatinski Hrvati dolaze pod
—
- Ratovi s Nijemcima oslobođenje od franačke pre-

vlasti (876.879). — Dalmatinsko-hrvatski knez Zdeslav (878.—879.) i
Dalmatinska Hrvatska dolaze pod vrhovnu vlast vizantijsku. Konačno

krštenje Neretljana (878.) — Pogibija kneza Zdeslava (878.). . . . . . 345
VIII. Konstantin i Metodije. Grad Solun. — Mladost braće Konstantina i Me-
todija. — Konstantinov misionarski rad kod Kazara; obretenje moći Sv.
Klimenta pape (o. $00.). — Moravska
u
IX. vijeku. — Konstantin Metodije
polaze u Moravsku kao misionari (864). — Glagoljica slovenski prijevod i
i
Sv. Pisma. — Konstantin Metodije u Rimu; smrt Konstantinova (869.)

i
— Metodije postaje panonskim nadbiskupom (870.). Nijemci proganjaju

Metodija i privremeno obvladaju Moravskom (871.—878.). — Knez Sva-
topluk i njegova crkvena politika. — Papa Ivan VIII.
i
rad Metodijev u i
vskoj (879.—880.) — Trvenje između nadbiskupa Metodija biskupa

hinga. Metodije putuje u Carigrad (881.—882.). — Povratak Meto-
i
—
dija u Moravsku njegova smrt (885.). — Sudbina njegova rada

i
njegovih
učenika 364
IX. Hrvati potkraj IX. vijeka ( 910.). Ratovi cara Vasilija 1. s Arapima
(878.—886.). Knez Branimir i izabrani ninski biskup Teodosije obraćaju se
papi Ivanu VIII. Papa nzalud kuša da predobije dalmatinske
i
(879.).
—
varoši za sebe. — Dobri odnosi izmedu Ivana VIII, Vasilija I

i
Fotija
(879.—886.). — Hrvatska postaje nezavisnom samostalnom državom (881.).
— Ninski biskup Teodosije u Rimu (881.—882.). — Slovenski jezik u hr-
vatskoj (ninskoj) crkyi. — Car Vasilije nalaže dalmatinskim gradovima,
da plaćaju susjednim slovenskim knezovima godišnji danak (između 882.
i 886). — Ninski
biskup Teodosije uzalud kuša da sjedini dalmatinsku
crkvu hrvatskom (887.—888.), — Sukob neretljansko-mletački (887
Mlečani plaćalu godišnji danak hrvatskom vladaru. Knez Mutimir (892.

—
do 910.?) i njegov dvor, — Spor između ninske splitske crkve darovnici

i o
iz
—
Strana
kneza Trpimira od 852. — Panonsko-hrvatski knez Braslav (o. 880.—896.).
Srbi za kneza Mutimira borbe između njegovih sinova (891.—917.).
i 376
TREĆA KNJIGA. Doba kraljeva.

1. Kralj Tomislav i njegovo doba (o. 910. .928.). Knez Tomislav Madžari
-—
i
Srbi na početku X. vijeka. — Bugarski knez

— ram Vizantije i S
Srbije. Dalmatinske varoši dolaze pod jurisdikciju rimskoga pape (928.)

—
pod upravu hrvatskoga vladara. — Tomislav uzima naslov kralja Hrvata

i
\ (oko 925.). Prvi crkveni sabor u Splitu (925. Hrvatsko-bugarski

rat (926.). — Drugi crkveni sabor u Splitu ( jena krali
Tomislava i Hrvatske u njegovo vrijeme .
Kraljevi Trpimir II. (o. 928. do

. 2 2 2 2 2
22.0. o. . 401
ll. Nasljednici kralja Tomislava (028.—
935.) Kresimir 1. (o. 935.—945.).
i Srbija za vladanja ava Klonimi-
(&. ban Pribina. Kralj
(
rovića (931.—060.). — Kralj Miroslav 19.) i
Mihajlo Kresimir II. (949.—969.). — Propast istočno-bugarske države

Geografski pregled istočne obale Jadranskoga mora: carska Dalmacij
Kotor. Dubrovnik. Split. —
Trogir i Zadar.— Manja ostrv -—
Hrvati; etimologija imena. — Županije. — Neretljani; županije i osti
— Zahumlje
njeni gradovi. —
i
njegovi gradovi.
Prvotna Bosna
Trebinje
—
.
Konavle.
.
Duklja. — Srbij A;
.
i
:
431
ll. Kralj Stjepan Držislav i njegovi nasljednici

(0 10. Kralj Stjepan 1058).
Držislav (969.-997.). Bugarsko carstvo u vrijeme cara Samuila (976.

do 1014.) ratovi vizantijskim carem Vasilijem II.
s Kralj Stjepan Držislav
dobiva Carigrada kraljevska insignija; njegovo krunisanje kraljem Hr-

vatske i Dalmacije (o. 988). — Mletačko-hrvatski odnosi, Građanski
rat između braće Svetoslava Kresimira Suronje (997. -1000.).
i Vojna
mletačkoga dužda Petra Il.
Orseola (1000). Kralj Kresimir III. (1000.
do 1030.). — Vojna mletačkoga dužđa Otona Orseola — Propast (1018.).
bugarskoga carstva (1018.). Hrvatska dolazi pod vrhovnu vlast Vizan-

tije (1018.). — Dalmacija opet dolazi pod neposrednu upravu Vizantije
(1024). Kralj Kresimir Il. napada u zajednici s madžarskim kraljem
Stjepanom 1. dalmatinske gradove (o. — Poslanstvo Dobronje, sina
1027.).
Madijeva, u Carigrad (o. 1028.). Kralj Stjepan I. madžarski kralj Petar i
svajaju Zadar (o. 1040.). Propast stratega Dobronje (o. 1041.). — Ko-
ruški herceg Adalbero i
Hrvati (1035.). Utemeljenje hrvatske biskupije
u Kninu (o. 1040.). — Propadanje vizantijskoga carstva, srpski (0. 1040.)
i bugarski ustanak (1041.). — Utemeljenje normanske države u južnoj
Italiji (1045.). — Zadarske i splitske prilike u prvoj polovini XI. vijeka.
— Veliki crkveni rascijep (1054.).
IV. Kralj Petar Kresimir IV. (1058. Petar Kresimir IV stupa na hi
.
vatski kraljevski prijesto (o. 1058.). Lateranski sinod u aprilu 1059. i
njegovi zaključci. — Papinski legat opat Majnard posvećenje samostana i
Sv. Ivana Evang. u Belgradu (febr. 1060.). Zaključci splitskoga sinoda

—
zabrana slovenske liturgije (1060.). — Papa Nikola

i
potvrđuje zaključke II.
splitskoga sinoda. — Papinski legat biskup Teuzo
—
Zadru i Splitu (1060.).
Nezadovoljstvo Hrvata s potvrdenim splitskim sinodalnim zaključcima.
u
Rimljanin Ivan postaji
i
Izvještaj Tome arhidakona o tome. —
pom (1064). — Osnutak ženskoga samostana Sv.

— Kralj Petar Kresimir IV. daruje zade
.
—
XIII
Strana
kralja Petra Kresimira IV. — Ban Zvonimir i njegov rat s Korušcima (o.
1064.). — Granice hrvatskoga kralj va
u
vrijeme Petra Kresimira IV. —
Bugarski ustanak Konstantina Bodina sudjelovanje Hrvata u njemu (1073.).
Širenje normanske vlasti u južnoj Italiji vojvoda Robert Lukavi (Gui-
-—
—
V.
skard). — Smrt Petra Kresimira IV. (107. ); ocjena
Kralj Slavac (1074.—1075.). Neretljanska oblast. — Velikaš Slavac
. .499 .
20...
pne
hrvatskim kraljem (u drugoj polovini 1074.). Papa Grgur VIl.; njegovo
pismo danskom kralju Sweinu Estridsonu (25. jan. 10 Južnoitalski
normanski grof Amiko i njegova navala na Hrvatsku (u jesen 1075.). —
Splitski sinod (nov. — Venecija
1075.).
dalmatinski gradovi (febr. 1076.) 538
i
VI. Kralj Dmitar Zvonimir (1076. _1059.). Politički položaj poslije propasti kralja
Slavca. — Papa Grgur VII. i Vizantija. -— Izbor
nimira (u okt. 107
kruni:
i
Zvonimirova vazalska prisega papi Grguru VII.
— Dvor kralja Zvonimira Zvonimir u Belgradu (potkraj — Du-
brovnik srpski kralj Mihajlo (1077.).
i
Boravak papinskoga legata Petra
u Hrvatskoj (1078.). Posvećenje nove stolne crkve u Kninu (1078.). —
Vitez Vecelin i papa Grgur VII. (1079.). — Ninski sinod (1080.). Sudje- —
lovanje kralja Zvonimira u vizantijsko-normanskom ratu (1081.—1085.).
S
Venecija Vizantija (1085.).
i
Baščanski natpis. Kralj Zvonimir i dal-
—
matinski gradovi. Smrt kralja Zvonimira (1089.) a 8

VII. Kraljevi Stjepan Il. i Petar (1089.—1097.. Izbor krunisanje i il.
(1089.). Vladanje Stjepana I. (1089.—1099.). — Car Aleksije I, spram
—
Pečenega Srba. Klement III. Vibert uzvisuje barsku biskupiju na nad-

i
biskupiju (1089.). — Anarhija u Hrvatskoj po smrti kralja Stjepana II. —

Dalmatinski gradovi neki hrvatski velikaši
i
zovu madžarskoga kralja
Ladislava I.u zemlju (1090.). — Vojna kri a 1.; njegovo pismo
monte asinskom opatu Oderiziju (1091.). — Kralj Ladislav ostavlja Hrvatsku
erta (1092.). — Vraćanje vizantijske

Hrvatski kralj Petar (1093.—1097.).
—
— Zadarski sinod (1095.). — Osnutak zagrebačke biskupije (1094.
e
Koloman postaje madžarskim kraljem (1095.). — Madžarska se vraća papi
Urbanu II. (1096. — Bitka kod Petrova Gvozda (1097.). .
Vili. Hrvati i madžarski kralj Koloman (1097.—1102). Uprava dalmatinskih

gradova otoka prelazi u mletačke ruke (u maju 1097.). — Kralj Koloman
i
dužd Vital Michieli sklapaju ,vječno prijateljstvo“ (1098.). — Kralj Ko-

i
loman_i herceg Almoš (1098). Ruska vojna kralja Kolomana (1000.).

— Smrt splitskoga nadbiskupa Lovre (1099.). — Smrt
srpskoga kralja Kon-
stantina Bodina (1101.) — Koloman lično polazi u
hrvatsku vojnu; ugovor
utanačen s predstavnicima hrvatskoga naroda (1102.). — Kolomanovo kru-
nisanje za hrvatsko-dalmatinskoga kralja u Belgradu (1102).) Kako su
Hrvati docnijih vremena prosudivali događaje od godine 1102. — Zašto je
IX.
hrvatsko nacionalno kraljevstvo tako rano svršilo
Nutarnje prilike hrvatske države od
. .
IX. do potkraj XI. vijeka. Ime, —

.
2... . .
62%
Granice. — Narod;
i neslobodni razred. — Plemstvo.
i
slobodni
Crkvene
prilike. — Samostani. — Vladalac. — Nasljedstvo dioba državne terito-
rije. — Skupštine ili sabori. — Vladalački prihodi. — Vladalačka
Banovi
i pratnja.
župani; županije. — Vojna sila. — Dalmatinski gradovi. Pro- —
svjeta umjetnost. 2202020202 0220202 22022200...

i
2
. 651
2
XIV
Strana
EKSKURSI.
Ekskurs
pban“.Kad
1, O ostacima Avara u Hrvatskoj i o etimologiji riječi
678
ORO.
Ekskurs ll.Dalmacija. poipala pod jurisdikciju cari
je
gradskoga patrijara? BI
E
., . .
Ekskurs III. Gdje je bio samostan Bartola, a gdje kninska

Sv.
EOu
stolna crkva Sv. Marije? 22.
2002.222... 0.2... . 60
Spisak i tumač slika
dndeks SO
2... . NEDE
. .
M O ...
Pre O
ONE:
Rodoslovlja.
1. Porodica kneza Borne s
2. Bugarski vladari IX. i X. vijeka .
3. Franački Karlovići . s
4. Srpski vladari i X. vijeka

IX.
5. Hrvatski Trpimirovići .
6. Zadarski Madijevci .
7.
. Pleme Amika :
8. Zvonimir Arpadovići
i
ora
Geografske karte
u tekstu: I. Geografski smještaj Hrvatske
2. 22.222.222... 4
........
s.
2
2. Pradomovina Slovena . . .
3. Hrvatska godine 1097..

van teksta: 1. Panonija i Dalmacija u carsko vrijeme.
. 2
2.2... ie 62
i
Hrvatska i susjedne zemlje oko g
.
3. Hrvatska
Srbija oko g. 1070.
li
ISPRAVCI I DODACI.
Pored sve pažnje kojom je vođena korektura i rađena ova knjiga,
ipak je ostalo nekoliko griješaka, koje treba ispraviti prije čitanja. Si
toga izašle su za štampanja i neke naučne radnje, kojima se Vi
mogao poslužiti. Na te radove skrećem ovdje pažnju. Sitnije štamparske

griješke, koje inače ne kvare smisla, lako će čitatelj — ako ih uopće
bude primijetio — ispraviti sam.
Str. 10 redak
Str. 20 redak
Str. 22 redak
19 odozgo
9
2
odozdo
u
i
bilješci
(u
str.
bilješki
16 redak
23 odozgo ispravi godinu 1885. u 1886.
61.) ispravi ime Mesić u Valentinelli.
70, dodaj još vol. II. (1540.—1554.). Zagreb 1917.
Str. 30 redak 7 odozdo, mjesto ,u arhivu Jugoslavenske Akademije“ ispravi
su metropolitanskoj biblioteci“.
Str. 70 redak I0 odozgo. ime ,Sušak-Neštin“ u Susek-Neštin.
Str. 83 redak 4—15. u kojima se kaže, da su zidine Pograda, Bribira i Ošanića
djelo Grka, ispravi — prema mišljenju Dr. M. Abramića — da su ranorimske, odnosno
iz 1. stoljeća po Hristu.
Str. 99 slika 52. Mladi Tiberije. Slika je preuzeta iz Duruy, Histoire des Ro-
mains. Međutim ima ih, koji sumnjaju, da je to lik Tiberijev; tako kaže Bernoulli,
Rim. Ikonographie UI. 1., 150: ,an der Panzerstatue von Susa im Vestibule des Turiner
Museums ist der Kopf modern und kein Tiberius“.
Str. 109 slika 56. Car Dioklecijan. I oma
je
preuzeta iz Duruy, Histoire des
Romains.
Abramić).
Međutim danas
je
mišljenje arheologa, da to nije car Dioklecijan (g. Dr. Mih.
Str. 110 redak 3 bilješci 18, dometni poslije ,iz druge pol. IV. vijeka“ još
u
na osnovi karte Augustova vremena I. vijeka“. iz

Str. 110-111. Za rimsku mornaricu up. članak Dr. M. Abramića, Naše more
u staro doba (Anmaxax Jaupancka crpaka sa rog. 1925. Beorpau 1925, 91—105).
Abramić ističe ,da je u ravenatskoj floti 40", Dalmata 10", Panonaca, dakle
služilo i
50", lliraca“, a onda kaže, da je u Saloni ,stacionirao koji odio (vexillatio) ravenatske
ili mizenatske flote“.
Str. 114 slika 60. Car August, Ovaj je fragmenat ocijenio prof, Brunšmid,
Vjes. hrv. arh. dr. N. S. vol. V., 1901, 90-91 kao fragmenat kipa cara Augusta, dok
Dr. Mih. Abramić misli, da je to ,Rimljanin iz Flavijskog doba (oko 80. poslije Hr.)“.
Str. 119 slika 66. Glava Mitrasova. Tako po Brunšmidu (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S.
vol. XIII, 229-230), dok Dr. Abramić misli, da je to glava Attisova.
Str. 123 slike 71 i 72. ,Muška glava“ vjerojatno je glava Satirova ili Silenova,
dok je ,Ženska glava“ glava neke božice. Oba su fragmenta nađena u Čitluku kod
Sinja (stari Aequum) nalaze se u sinjskom gimnazijskom muzeju (kod franjevaca), a
i
ne u ,kninskom“, kako je griješkom štampano.

Str. 125 slika 74. ,Car Prob“ uzet je po Duruy, Histoire des Romains. Možda
bi bolje bilo kazati Tako zvani car Prob“,
,
Str. 132133 slike 82-83. Klasična glava je ,Heraklova glava Lizipove škole“
(Dr. Abramić).
Str. 136 slika 87. Ispravi zadarski muzej, ne kninski.
rm
—
XVI
Str. 137 slika 88. Lampice iz Nina u zadarskom muzeju, ne splitskom u
Str. 146—147 slike 98—99. Ispravi ,mitrej, u .Relijef Mitre“.

Str. 149 slika 100. Ispravi ,Plutej“ u ,Nadgrobna ploča“.
Str. 152 redak 2 odozdo u tekstu ispravi ono ,ll. vijeku“ u VII. vijeku.
Str. 227 redak 7 odozgo, ispravi ,u Splitu“ u Saloni.
Str. 233 slika 128. Car Heraklije. U no vrijeme uzeše taj kip identifikovati
s carem Teodosijem Vel. (gl. Wulff, Die altchristliche Kunst, Berlin 1914, 159; Diehl,
Manuel d'art byzantin. Paris 1910, 263; Venturi, Storia dell'arte italiana. Milano
1901, 414) ili carem Valentinijanom
archeol. Institute vol. III.
I.
(Antike Denkmčler, herausgeg. vom kais. deutschen
20.; Delbriick, Bildnisse rčmi:
T.
Str. 278 redak 12 odgozgo. Etimologijom i značenjem Konstantinova imena

črg bavi se Ramovš, Praslovensko Kasegi ,Edling“ (Rasprave izdaja znanstveno
vo za humanističke vede v Ljubljani, vol. 1. Ljubljana 1925, 306-307, 7).
31.
On ga dovodi u vezu slovenskim *Kasedži, t. s osnovom ,ki jo imamo slov.

i.
v
sa
krajevnih imenih Kosćze — Kdzaze; hrv. Kasezi Liki kažejo na smer priselitve z juga“.
v
Kosentzis je plemensko ime *“Kosezi, Kasezi, i to bi bilo ,eno izmed plemen,

ki je s severne strani, iz Bele Hrvatske, prišlo s Hrvati v Dalmacijo“. ime Xg« I
ime Hrvat
Ramovšu
je plemensko, to jest ime drugoga jednoga plemena. Ali Ramovšu
sni slovansko“, već mu se da se najlakše daje objasniti iz iranskoga jezika, a to
čini,
»dovoljuje možnost, da so Hrvati sarmatsko pleme“.

Str. 295 bilješka 61. Zaveden Jelićem (Voda po Splitu) uzeo sam, da je kućni
hram Dioklecijanov tek 1393. ,posvećen bogoslužju“. Medutim
i
poznata
“
je
već u XII. vijeku kao kapela Sv.Ivana ,de fonte“ (1144. Smičiklas, Cod. dipl. II., 56).
Na to me upozorio g. Dr. Ljubo Karaman.
Str. 334 redak 7 odozdo, ispravi godinu 880. u 850.
Str. 355 redak 11 odozdo u tekstu ispravi ,Ludovika Njemačkoga“ u Karla
Čelavoga.
Str. 427 slika 186, ispravi ,peripter“ u krstionica.
Str. 431, druga alineja. Protiv mišljenja da su Tomislava naslijedili Trpimir II.
i Kresimir I, iznio je Klaić (Prilozi hr oj historiji za narodnih vladara. Nastavni
Vjesnik vol. XXXIII. 1925, 275—277) mišljenje, ,da ie Konstantin imao na umu dva
Kresimira, te da je jedan Kresimir s ocem Trpimirom živio u IX. stoljeću, a drugi
Krešimir sa sinom Miroslavom u prvoj polovi stoljeća. Tako otpada potreba, da
i
se stvori imaginarni drugi Trpimir, kojemu ni u jednom spomeniku nema nikakva

traga, koji čini gotovo nemogućim, da bi se u 14—18 godine izmijenile tri vladarske
i
generacije (djed, otac sin, dotično unuk)“,

i
Str. 434 slika 188. ,Natpis nepoznata hrvatskoga kneza“ ispravi u Natpis ve-
likoga kneza Držislava.
Str. 435 slika 189. ,Natpis velikoga kneza Di lava“ ispravi u Natpis nepoznata
hrvatskog kneza.
Str. 519 redak 9-10 odozdo teksta, ispravi pradjed Mihajlo Kresimir I. (oko
935. —945.)“ u pradjed Mihajlo Kresimir II. (oko 94 .—969.).
Str. 551 slika 228. ,Kninska isprava“ ispravi u Ninska isprava.
Str. 555 redak 1 odozgo, ispravi ,u ime Zadra“ — u ime Belgrada.
Str. 557 redak 2 odozdo teksta, umetni između ,crkve“ i
,objavi“ riječcu i.
Str. 577 bilješka 54, posljednji redak, umetni između ,Ivana“ i ,— onda“: da
je Zvonimir u
tovrijeme ratovao s Karantancima

Str. 621 redak 7 odozgo, ispravi godinu 1091 u 7096.
—.
Str. 673 redak 4 odozgo, umetni između ,sa središtem u“ i

,gradu Krbavi
Otočcu; Krbava sa središtem u gradu Krbavi.
UVOD.
PRINCIPI METODIKE, IZVORI I
RAZVOJ
HISTORIOGRAFIJE.
o
O historiji i njenim izvorima uopće.'

Historija — ili književno hrvatski rečeno povijest — nauka je o
događajima promjenama među ljudima.? Ali
i
se ona ne oba-
1
historijskoj metodici up. prije svega od domaćih radnja: Klaić, Nekoliko

O
riječi historiji, njezinoj zadaći metodici (Rektorski govor). Zagreb 1902; Šišić, Pri-
i
ručnik izvora hrvatske historije vol, I, 1. Zagreb 1914, 7—107 (gornji je tekst u glavnom
t.
kratak izvadak iz ovoga djela); Byauh, Mcropuja kao nayxa (Unac Cpn. Kpare. A
zemnje ke. 100 [apyru pašpen kw. Sremski Karlovci (resp. Beograd),
58]). 1922, 49—66.
Od stranih autora navodim samo glavna djela, naročito ona, kojima sam se slu: d.
Meyer, Zur Theorie und Methodik der Geschichte. Halle 1902; Ed, Meyer, Geschichte
des Altertums vol. 1, (treće izdani
t. 1
uttgart 1910, 184233; Bernheim, Lehrbuch
der historischen Methode und der Gesehichtsphilosophie. Leipzig 1914 (šesto izdanje);
Lamprecht, Moderne Gi wissenschait. Berlin 19009 (drugo izdanje); Lam-
precht, Einfiihrung in das historische Denken. Leipzig 1912; Gust. Wolf, Einfilhrung
in das Studium der neueren Geschichte. Berlin 1910; Ries, Historik. Ein Organon ge-
schichtlichen Denkens und Forschens. B. I. Berlin 1912; Meister, Methodik (Grundriss
der Geschichtswissenschaft. B. I, A. Leipzig 1913 (drugo izdanje), 134; Mehlis,
6).
Lehrbuch der Geschichtsphilosophie. Berlin 1915; Schulze-Soelde, Geschichte als

Wissenschait. Berlin 1917; Paul, Aufgabe und Methode der Geschichtswissenschaften.
Berlin 1920; Wil. Bauer, Einfilhrung in das Studium der Geschichte. Tilbingen 192
Rickert, Die Grenzen der naturwissenschaftlichen Begrifisbildung. Eine logische Ein-
leitung in die historischen Wissenschaften. Berlin 1921 (četvrto i peto izdanje); Rickert,
Die Probleme der Geschichtsphilosophie. Heidelberg 1924 (treće izdanje); Langlois-
Seignobos, Introduction aux ćtudes historiques. Paris 1910 (četvrto izdanje); Berr,
La synthčse en histoire. Paris 1911; Xćnopol, La thćorie de F' histoire. Paris 1908;
Monod, Histoire (De la methode dans les sciences. Premičre sćrie. Paris 1915.
410); Hanotaux, De I'histoire et des historiens. Paris 1919; Freeman, The methods
of historical studies. London 1885; Bury, The science of history. Cambridge 1903; De
Michelis, ll problema delle scienze storiche. Torino 1915; Ben. Croce, Teoria e
storia della storiografia. Bari 1917; Jlanno-Aauuaesckiii, Merononoriu ncropiii.
Bian. III. Petrograd 1910—1913; Ul my pao, Breaenie ns pveckyio neropio. Prag 1924;
Korn Szerkeszti Homan
i
B. IK.
Ovu
+
je
definiciju — koja je danas u nauci prilično općeno prihvaćena — prvi
izrekao Ed. Meyer (Theorie 35): ,Alle Geschichte ist Darstellung von Vorgingen, oder
sehirfer formuliert, von Verinderungen die sich ... unter Menschen abgespielt haben“.
Po njemu onda Meister (o. »Wir verstehen somit unter Geschichtswissenschaft
:
die Wissenschaft von den Vorgiingen und Verinderungen unter den Menschen“. Francuz [
*
is
A
zire na sve događaje i na sve promjene, već jedino na one, koje imadu
izvjesni historijski značaj ili ih popratiše historijske posljedice. Historik
stoga treba da iznosi samo ono, što
što historijsko i što je od
je bitno, ili drugim riječima, samo
historijskoga interesa.
ono, je
U takovom smislu historija se jamačno od tolikih znanosti, ih o
je duh ljudski privredio kroz mnoga stoljeća, naiviše doima srca čovi
ega. Razlog je ovoj pojavi u tome, što se ona bavi predmetom, koji
odista može čovjeku da bude najmiliji, to jest čovjekom samim. Ovo
i
naročito vrijedi, kad se govori o prošlosti pojedinih naroda. Zato se od

drevne davnine svi narodi toliko i bave proučavanjem prošlosti, a vazda i
li baš s nakanom, da
našlo se ijudi, koji su je b se
potomstvu sačuva
uspomena na djela djedova pradjedova.
i
Tako se gotovo kod svih na-
roda veoma rano pojavilo pisanje povijesti: ona postade ponos svega
naroda, i seljaka i velikaša; šta više, u svako se doba poznavanje pro-
šlosti tijesno vezalo uz pojam ozbiljna patriotizma. Već su u Starom Vi
Tukidid i Polibije držali, da historija može državnicima da bude vod kod
vladanja i upravljanja državom, smatrajući je neke ruke skladištem istin-
skih pouka i konkretnih primjera, podobnih da razjasne političke i etičke
iu
maksime. Za njima poveo se i mudri Ciceron, nazvavši histo
kinjom vremena, svjetlošću istine, životom uspomena
dok ju je njegov vršnjak, stoik Dionizije, označio ,filozofijom u primje
rima“. Ovo mišljenje, koje je historiji pripisivalo funkciju učiteljice državnika
na osnovu analogije i
nametalo joj dužnost moralne odgoje, prevlađivalo
je uopće sve do prošloga stoljeća pa ni danas nije zaboravljeno. Zato i
odsiječe Johannes Miiller: ,Tko obećaje da će sagraditi kuću pa joj udara
temelje na pijesku, ili pravi kuću od karata, taj je varalica, a to je politik i
bez poznavanja historije i statistike“.

1
odista, historija upoznaje nas s krupnim politi im istinama, važnim

za sve narode i za sva vremena.* Osobito je u novije doba, nego
ikad ranije, duh ljudski shvatio njenu golemu vrijednost, pa ju je avio
i
s
na odlično mjesto u pitanju moderne obrazovanosti. Historija naime pro-

širuje u prvom redu u velikoj mjeri duševni horizont. Tek po njoj postaje
jasnija sama sadašnjica s mnoštvom događaja, gomilom ideja, raznovrsnim
zahtjevima i brojnim potrebama. Dalje oštri historija smisao za realnost,
obogaćuje naše mišljenje o životu i poglede na nj, omogućuje poznavanje
ljudi, pokazuje snagu ideja, kao i važnost krepkog individua u cjelini, budi
narodnoj budi ljudskoj. Samo historija daje razumijevanja za socijalni
organizam učeći, kako u razvoju njegovu svaki uzrok slijede neumoljivom
nuždom njegove posljedice, a ove potom postaju opet novim uzrocima.
Berr (0. €. 1)
služi
se ovako kratkom definicijom historije, koja mu je ,I' ćtude des
faits humains du passć“. Up. o definiciji historije W. Bauer 0. c. 17—18.
+
is
,History but past politics and politics but present history“ (historija samo
je politika prošlosti, a politika samo historija sadašnjosti), kaže Freeman, o. c. 8
je
—
Najzad otkriva ona nerazrešljivu vezu u svemkolikom ljudskom djelovanju
radu, spoznaju odgovornosti, budi osjećaj pravičnosti i ulijeva
oštri
poštovanja spram prava.

No baš ova odlična strana historije postade razlogom jedne velike
nevolje. Ni u jednom predmetu ne iskazuje toliko mnoštvo nezrelih
razmatranja, nigdje nema toliko nezvanih radnika i kritika kao kod histo-
rije, a nigdje opet kao kod nje nijesu oni, što se njome bave tako lako
izloženi opasnosti, da sebe već poslije kratka vremena a često i površna
rada, računaju u stručnjake i autoritete. Otale i ona pomenuta nevolja,
to jest dobro poznati diletantizam historijskoj nauci.* Taj je diletantizam
u
naročito od polovice XIX. vijeka dalje unio u historiju mnoge ne-

prve
ispravne zaključke, neozbiljna romantička pretieravanja i teške zablude,

od kojih se poneke
i
uvriježiše u narodnom vierovanju.? Najjači poticaj
pak dobio je on od ideje narodnosti, koja je kao jedna od najmoćnijih
sila zavladala svim političkim pravcima prošloga stoljeća, pa i danas još
je
svemoćna. Kad su naime evropski narodi, nadahnuti nacionalnom ide-

jom, pregli da sami sebi iznova izgrade svoju sudbinu, oni su okrećući
se sa čežnjom prema dalekoj pr osnovali baš na njoj svoje
i
zahtjeve za nezavisnost ujedinjenje, i ona im je bila glavno oružje.

i
Tako se obrazovao snažan motiv za historijsku investigaciju, a rezultat

njegov bješe bujna produk: različitih nekritičkih historijskih radova,
napisanih s nacionalnim predrasudama i s političkom tendencijom, e bi
se opravdao iskreni kucaj nacionalnih aspiracija. Kod toga bilo osobito je
značajno još i to, da
su pisci upravljali svoje poglede poglavito na slavne
ljude i sjajne epohe narodne prošlosti. Zato je i pažnje vrijedan istup
poznatoga Dahlmanna, koji 1812. upozorio na tu tendenciju
još
da bi državnik, koji hoće da se upozna s narodnom historijom, proučio

zaželio,
i
čitavu povijest svojih preda, dakle cio razvoj svoga naroda, a ne tek
poneke odabrane dijelove.“
Međutim danas vrijedi svagdje u svijetu kao temeljno načelo: hi-
storija je nauka, kojoj je zadatak, da kao i sve ostale nauke
i iznosi istinu.
pronalazi Historik stoga ne može ne smije da i
+
Ocjenjujući poznato djelo što ga je napisao Chamberlain, Die Grundlagen
des XIX. Jahrhunderts. Miinchen 1900, kaže Below: ,Uber historische Fragen zu schrei-
ben, ist ja scheinbar cine sehr cinfache Sache, die jeder Journalist zu verstehen glaubt;
darum ist die Geschichte seit dem Altertum ein Tummelplatz filr jede Art von Dilet-
tantismus gewesen. Ich nehme dabei den Dilettantismus der Fachgelehrten keineswegs
aus, der Leute, die im Besitze einer bloss philologischen Bildung an die Behandlung
historischer Probleme herantreten. Dieser Dilettantismus
ist
sogar der allergefiihrliohste,
weil er im Mantel der Quellenkenniniss einherstolziert“ (S ybel's Hist. Zeitschrift, B.
88. Miinchen 1902, 381).
Dobro kaže Klaić u svom rektors om govoru (o. c. ,Diletantizam svake
28):
ruke ogriješio se u velike pri pisanju enske historije uopće, a naročito hrvatske“.
i
s
Up. o tom Bury o. €. 13—16.

kao pjesnik crpe građu svoju iz fantazije ili iz osjećaja simpatij , već on
treba da prošlost prikazuje kakova je odista i bila.
Historija se gradi na izvorima. A izvori su tragovi, što su nam
preostali od misli i djela minulih naraštaja. Ali od misli i djela minulih
naraštaja malo je tragova došlo do nas; ta dosta je jedan nesrećan slučaj,
da ih za čas
propadne sva sila. Prema tome sve misli i sva djela onih
minulih naraštaja, što nam se nijesu budi izravno budi neizravno sačuvala,
zauvijek su propala za historiju, kao da ih nikad ni bilo nije. Stoga
historija u mnoge vijekove ili nikako ili samo slabo upućena, jer gdje
je
nema izvora, nema historije“.* Historik treba zato da prije svega sabere
prouči svoje ore. Oni se pak dijele u glavnom na dvije skupine; prvu
i
čine preostaci, a drugu tradicija. Preostaci jesu, prvo u užem smislu:
ostaci ljudskoga tijela, jezični elementi, uredbe i običaji, mehanički pro-
dukti kao novci, pečati, grbovi i
nakiti, pa najzad i privatna pisma (kore
spondencija). Drugo: pisani spomenici kao natpisi, onda službene isprave
i spisi (akta). Tradicija opet je trovrsna: slikovna, usmena i pismena.
Slikovnu tradiciju čine historijske slike i portreti, geografske karte kipovi i
od mramora, bronca i t. d.;

usmenu sačinjavaju priče (sage, skaske),
anegdote o različitim ličnostima, poslovice i rečenice pa historijske
narodne pjesme, dok pismenu tradiciju stvaraju genealogije pojedinih
familija i plemena, kalendari, kratki zapisi, ljetopisi (anali), kronike, bio-
grafije, memoari i
suvremeni pise
Za historiju kao nauku od glavnoga su značaja suvremeni izvori, a
što su dalje od onoga o čemu govore, oni sve više gube na vjerodo-
stojnosti i svojoj cijeni. Po suvremenim se izvorima prosuđuju docniji
izvori, a to je zadatak historijske kritike, bez koje nema naučne histori
Historijska nas kritika opet ui, prvo: koji su izvori bistri vjerodostoini;
i
drugo: kako treba da ih tumačimo kad se njima služimo, treće: kako i
treba da te izvore upotrijebimo i obradimo, kad smo ih

utvrdili bistre
kao
i vjerodostojne pa ispravno protumačili; ili drugim riječima: kako se

kritički piše historija. Kod toga valja imati na umu ova četiri pravila.
+
Ispravno kaže Wil. Bauer (profesor universiteta u Beču): ,Wem Geschichte

nur das grosse Weltteater ist, an dessen buntem Wechsel der Gestalten und Schick-
salsfilgungen er sein Gefallen hat, wer ihre Auigabe darin sieht, in ihr Beispiele fiir
die Wirksamkeit bestimmter Sittengesetze oder fir die Richtung ge-
wisser philosophischer und religičser Lehrmeinungen zu sammeln,
der treibt Geschichte nicht in dem Geiste, in dem wir sie hier vorgefiihrt wissen wollen.
Mag der Politiker, Theologe oder Philosoph aus den Ergebnissen unserer Forschung
Schliisse ziehen welche es auch ien, der Geschichtsforscher selbst muss die Ge-
schichte zunichst so behandeln, als ob er sie nur um ihrer selbst willen behandelte.
Sie muss ihm vorerst Selbstzweck sein. Die Wahrheit und nur die Wahrheit
zu ergriinden wird ihm als sein Ziel vor Augen stehen, selbst wenn er
dessen inne wird, dass auch Wahrheit fiir verschiedene Zeiten und
Glker verschieden sein kann“ (0. c. 1).
,pas de documents, pas d'histoire“ (Langlois
$
eignobos o. e. 2),
g
Prvo: izvor prvoga reda samo je događaju ili ideji suvremena vijest,
pored koje imaju se i moraju zabaciti sve docnije vijesti, a naročito kad
su one s vjerodostojnim izvorima prvoga reda u protivurječju; stoga treba
docnije podatke, navlaš one kronika pisaca, vazda strogo i oprezno
trolirati s izvorima prvoga reda. Drugo: u izvorima nikad valja ni ne
više ali ni manje čitati, negoli u njima uistinu ima.? Treće: pisce, pa i
najstarije, kad govore o događajima, što su se davno prije njih zbili,
treba kritički prosuditi, to jest, treba prvo i prvo zapitati, otkud oni to
znadu i da li su baš htjeli da kažu istinu ili su je možda naumice kušali
da zabašure. | četvrto: treba dobro poznavati jezik, na kojem je koji
izvor u originalu napisan, jer bez toga nema ispravnoga tumačenja sa-
moga izvora, a onda još
i
hronologiju kao i starine. Tek onda, kad
historik svemu ovome udovoljio, prelazi on na obrađivanje svoga za-
je
atka, dakle na samo pisanje historije. Kod toga treba da veoma umje-
renom fantazijom izvede logički sklad i slijed istinitih dogadaja, čuvajući
se frazerskih i sumnjivih teorija i kombinacija ne rijetko samo nena-
učnih subjektivnih konjektura. Za taj posao pak historik treba da izvrši
temeljito istraživanje i da pokaže duboko shvaćanje, a to zavisi u prvom
redu o prirodenom mu talentu pa onda i o njegovoj metodičnoj spremi
općenom stepenu obrazovanosti. Konačno historik treba da i ima sam
i
individualne sposobnosti, da umije iz to objektivniji sud o ličnostima
i o
događajima, bez obzira na današnje budi stranačke budi narodne
težnje. Prosto nizanje događaja u nekom hronološkom redu onoga, što
kažu izvori, bez razumijevanja, bez samostalna suda i bez stroge naučne
kritike, ne samo da je lak posao, upravo prevodnoga značaja, nego prosto
beskoristan.!“
2.
Izvori hrvatske historije.

Izvori hrvatske historije još su uvijek amo od česti štampom izdani,
ier se ponajviše čuvaju u rukopisu po razli tim arhivima i
bibliotekama,
*
Na ovom se pravilu najčešće i najobičnije griješi, pa stoga valja na nj naro-

čito pripaziti.
0 Ed. Meyer (Theorie 35) kaže: ,Die erste und fundamentale Auigabe des
Historikers ist also die Ermittelung von Tatsachen, die einmal real gewesen
sind. Wenn er diese Aufgabe nicht erfilllt, wenn er das Tatsichliche, das Einzel-
ereigniss, nicht geniigend kennt, seine ganze Arbeit gegenstandslos. Er mag —
und dieser Fall kommt ja fortwahrend vor — die schnsten und tiefsinnigsten Theorien
und Combinationen aulstellen und dadurch das Publicum blenden: das alles hat gar
keinen Wert und filhrt die Leser nur in die Irre, in cine Phantasiewelt an Stelle der
wirklichen Welt, wenn cr die Vorgange selbst nicht kennt oder falsch darstellt, wenn
sein historisches Wissen nicht ausreicht. Hier und nicht in der Theorie, liegt das
feste Fundament aller Geschichte“.
se
Se
ne toliko domaćim koliko stranim, a to su poglavito oni izvori, koji se
odnose na vremena od početka XV. vijeka dalje. Budući da u nastavku će
ovoga diela biti upotrijebljena arhivalna grada, ne će biti izlišno, ako

i
već sada upoznamo i one glavne arhive, koji su od bitne važnosti po

hrvatsku prošlost.
UHrvatskoj Slavoniji ima dosta velik broj javnih i privatnih arhiva,
i
a važni su naročito za proučavanje novovjeke hrvatske historije. To su:

1. Državni arhiv u Zagrebu (nekoć kr. hrv. slav. dalm. zemali-
ski arhiv).!! U starije vrijeme nijesu isprave i spisi kraljevine Hrvat
Slavonije i Dalmacije čuvali u odjelitom arhivu, već ih preuzimali na su
čuvanje bani, banovci (podbani) i protonotari, a djelimice poneki kaptoli. i
Stoga se i zgodilo, da je kroz mnoga stoljeća golemo mnoštvo hrvatskih

prava budi propalo, budi zaostalo u privatnim arhi-
S
vima različitih porodica, kojih su članovi imali one pomenute časti. Za

pomnije sigurnije čuvanje zemaljskih isprava i spisa tek se 1643. pobrinuo
i
tadanji zemaljski blagajnik (exactor regni Sclavoniae) Ivan Szakmardi

Dijankovečki davši napraviti na zemaljski trošak ovelik sanduk od
hrastova drva, da se u nj spremaju najvažnije zemaljske isprave, zakoni
i privilegija. Na tom sanduku službeno vazda zvanu ,cista privilegiorum
regni“ — bila je umjetno izrađena brava, koju su otvorala tri različita
ključa, a ti su se svi stavljali u jedan isti otvor; jedan ključ čuvao je ban
(clavis banalis), drugi banovac (clavis vicebanalis), a treći protonotar
(clavis protonotarii).'! U prvi se kraj ta cista privilegiorum regni“ stalno
u GI. Laszowski, Kr. hrvat-slavon.-dalmat. zemaljski arkiv (Vjesnik kr. zem.

arkiva vol. I, Zagreb 1809, 4—20); R. Horvat, Povijest škrinje privilegija (Vjesnik vol.
XVII, 1915,
173—174.
1! Tako čitamo u ispravi zagrebačkoga kaptola od 7. okt. 1546.: ,Quibus quidem
literis (naime bana Nikole Zrinskoga po zaključku hrvat. sabora od 30. sept.) receptis,
nos (t. i. zagreb. kaptol) mandatum suae spect. et magnif. dominat. in omnibus, ut te-
nemur, obedire cupientes, praetactas literas (naime kralja Vladislava Il. od 4. marta 1498.
o kompetenciji banske sudbenosti u Hrvatskoj) in sacristia eccl. nostrae in ladula, nobis
per dominos regnicolas pro conservatione assignata, fideliter requisivimus et invenimus“
i
Šišić, Hrv. sabor. s
U ranije doba bez
sumnje čuvali su se spisi u kninskom ninskom kaptolu, dok za požeški kaptol Sv.
i
Petra imamo pouzdanu potvrdu u ispravi od 1305., u kojoj kaže, kako su pred kaptol
došli Petar, sin župana Kupše
i
Stjepan, sin Konrardov, tužeći se...
quod per com-
bustionem monasterii b. Demetrii mart., eccl. videlicet Fratrum Minorum de Posegavar,
in sacristia ipsius ecclesie omnes litere ipsorum essent combuste et annichilate, et pete-
bant cum instantia, ut alia paria omnium literarum ipsorum im camera eccl. nostre rein-
venerimus iterato duplicando; quorum precibus iustis et peticionibus condescendentes,
omnes arcas vel cistas in camera eccl. nostre habitas, debito officio et diligenti studio
excussimus predictas literas requirendo, in quibus quam plurimas literas ipsorum repe-
rimus sub sigillo veteri atque novo“ (Smičiklas, Codex dipl. vol. VIII, 107).
Na poklopac ovoga sanduka stavljen je natpis:
8
,Regni Sclavoniae I 34,a
na pročelje s desna i s lijeva brave slike grbova kraljevine Hrvat ke Slavonije. i
Iznutra na poklopcu prilijepljen je ove zapis, datiran 23. decembra 1643., koji kaže,
čuvala kod kaptola zagrebačkoga, no kad je s vremenom porastao broj

zemaljskih spisa, uvidješe hrvatski staleži, da treba brigu nad njima po-
vjeriti arhivaru. Zato je na hrvat-
skom saboru u Zagrebu 16. marta
1744. izabran Ladislav Kirdlyi
prvim zemaljskim arhivarom, no
samo na dvije godine, a onda sa-
stavi hrvatski sabor dne 27. aprila
1745. za ni još osobitu instrukciju
i
o uređenju zemaliskoga arhiva.

Kad je Kirđlyi poslije dvije godine
uredio zemaljski arhiv, načiniv:
potrebne elenke i registre, svršila
se od sabora mu povjerena zadaća.
Tada je ukinuto i mjesto zemalj-
skoga arhivara, a brigu nad spi-
sima povjeriše staleži zemaljskom
protonotaru. Tek 19. decembra 17
obrati še oni i opet pažnju arhivu,
saboru, da ona
Szakmardijev sanduk sa svima ze-
maljskim spisima prenese s kaptola Sl. 1. Juraj barun Rattkay
u odjelitu sobu u tako zvanoj ze- Velikotaborski.
maliskoj kući (domus regnicolaris,
ondje, gdje je bila hrvatska sabornica). Od toga vremena dakle datira
da je taj sanduk dao ,expensis publicis“ napraviti ,loannes Szakmardi de Diankovez,
notarius comitatuum eiusdem regni (sc. Selavonia«) et exactor“, za banovanja grofa Ivana
škovića Trako oga, Martina Bogdana, biskupa zagrebačkoga, grofa Dure Er-
velikoga župana županije varaždinske, Gašpara Orehoczvja Orehovečkoga ba-
novca velikoga župana županije
i
zagrebačke i
križevačke,i
podžupana zagrebačkih
Ivana Ručića, Kristofora Balagovića Petra Pervana, pa varaždinskoga Baltazara Za-
i
i
bokyja Zabočkoga križevačkoga Đure Vragovića Križovljanskoga. Uz taj zapis Ivan

Szakmardi još je spjevao“ (canebat) 18 stihova u slavu ,carissimae patriae suae Slo-
veniae et Chorvatiae“, a od njih su najznačajniji ovi:
llla ego Selavonia, jam
dicta Croatia tellus
Post varias experta vices tandem addita Christo,

Hungaricae junxi me sociam ipsa mytrae,
Prima mihi de rege novo sunt vota legenda;
Primus in Hungarica nobilitate loc
Stellam animalque insigne gero, gens martia, Martis;
Jus aequale Hunnis et mihi; taxa minor.
Marti aliquando crucem junxi pro stemmate binam,
Catholicae solum religionis amans
« ,Arl. XIII. De instructione officii exactoralis el archivistae regni. Protho-
colium regni congregationum vol. VIlI, u državnom arhivu u Zagrebu.
10
hrvatski zemaljski arhiv kao ured, dobivši najzad — privoljom kralja Fra-
nje Il. — u saboru dne 15. septembra 1800. Ivana Zrnčića kao stalnoga
arhivara. Za banovanja Jelačićeva prenio je privoljom kneza Windisch-
grštza između 1849. i 1851. tadanji hrvatski zemaljski arhiv Ivan Ku-
kuljević Sakcinski iz budimskoga komorskoga, namjesničkoga pa- i
latinskoga arhiva sve one isprave spise, što ih je još 1670. zaplijenila
i
carska komora po različitim imanjima hrvatskih porod grofova Zrinskih

a
i knezova Frankopana (,neoregistrata acta“), a pored njih

još i one starih
hrvatsko-slavonskih samostana: Remeta (kraj Zagreba), Lepoglave, Garića,
Špišić-Bukovice (Bakva), Sv. Spasa kraj Senja, Sveticd, Sv. Leonarda u
Popovu dolu, franjevačkoga u Križevcima, klarisa u Zagrebu, isusovaca u
Zagrebu, Varaždinu, Rijeci i Požegi, i grada Bakra, koje je ponaj
dijelom raspustio car Josip Il. (1780—1700).'* Ali ugarska je vlada ove
spise već 1855. zatražila natrag, jer su kao bajagi bili predani s klauzulom
ssalvo jure sacrae regni Hungariae coronae“, krošto je tobože Ugarska
sebi pridržala pravo na njih. Budući da tadanji ban Jelačić nije htio da
se odazove pozivu, ugarska je vlada potom zahtjev svoj obnavljala i daljih
godina, dok najposlije nije ban grof Khuen-Hćdervary izvršio nalog, davši
u julu 1885. potajno otpremiti pomenute spise u Budimpeštu, gdje se još
i
danas (februar 1925.) nalaze u madžarskom državnom arhivu, premda
ne svi, budući da su u Zagrebu preostale poneke isprave iz komorske
zbirke, a tako i svi spisi zagrebačkih klarisa, isusovačkoga reda na Rijeci
i
grada Bakra."
Od inače veoma obilne historijske građe, što se danas nalazi u
državnom arhivu u Zagrebu, istaknuti ove skupine: Documenta antiqua
sadrže dvanaest komada isprava iz vremena hrvatskih narodnih vladara
(X. i XI. vijeka), ali se među njima — kako se čini ne nalazi ni jedan
original; Documenta medii aevi jesu brojne srednjevjekovne isprave do
1526., ponajviše originali, dok Privilegia regni obuhvataju glavne političk
isprave i spise kraljevine Hrvatske od 1222. (prepis Zlatne bule“ Andrije
11.) do 1750. Od novovjekih spisa ističu se kao najdragocjenija zbirka
državnoga arhiva Protocoltla generalium regni congregationum od 1557. do
1831. u dvanaest omašnih svezaka, u kojima su sabrani zaključci hrvatskih
sabora, a tako instrukcije izrađene za poslanike hrvatske pred polazak
i
na zajedničke ugarsko hrvatske sabore." Te spise dopunjuju zbirke: Acta

O tom Kukuljević, Primanje hrvatskih spisa u Budimpešti god. 1849—1851.
13
Zagreb 1885.
Prema ustanovama Trianonskoga ugovora s Ugarskom (od 4. juna 1920.) imadu
i#
se spisi, ugrabljeni od grofa Khuen-Hćdervaryja, povratiti u Zagreb državnom arhivu.

Pregovori o tom još nisu dov
1!
Podijeljeni su ovako: Vol. I. 1557—1601. Vol. Vol. Il. 1635—
1691. Vol. IV. 16911709. Vol. V. 1710—1728. Vol. VI. 1
ol, Vl. 1739—1744.
Vol. VIII. 1745—1752. Vol. IX, 1753—1761. Vol. X. 1762 7, Vol, XI. 1790
1808. Vol, XII. 1809—1831.
1 —
1872.,'* Acta
congregationum regnorum Croatiae et Slavoniae od 1562. do
statuum et ordinum regnorum Croatiae el Slavoniae od 1615. do
1766., Acta
banalia od 1645. do 1849. i Acta neoacquisita od 1527. dalje. Još su važne

zbirke: Protocolla conferentiarum regnorum Croatiae et Slavoniae od 1699.
do 1758., Acta conferentiarum od 1703. do 1842., Acta consilii regii Croatici
od 1767. do 1779. sa trinaest svezaka zapisnika i Acta protonotarialia od
1630. do 1844. sa četiri sveske fassiones, a od familijarnih arhiva Archivum
Ratthkayanum od 1308. do 1791., Acta familiae Patačić de Zajezda (od
XV. do XIX. vijeka) i Acta familiae Sermage od XVI. do XVIII. vijeka).
Najposlije valja napomenuti arhiv bivše austrijske vojne koman-
de zagrebačke, koji je poslije sloma Austro-ugarske monarhije prenesen
u kr. državni arhiv (za XVIII.
i
XIX. vijek), onda a rhiv bivše petro-
varadinske vojne komande (za XVIII. i XIX. vijek), koji je v e
ranije — poslije razvojačenja Vojne Krajine dospio u Zagreb, najprije
u prezidij bivše kr. hrv. zem. vlade, a onda u zem. arhiv, pa arhiv
bivše hrv. dvorske kancelarije u Beču (18601868), koji je

prenesen iz Budimpešte (iz arhiva bivšega ministarstva za Hrvatsku Sla- i
voniju) u Zagreb u decembru 1918. Ima nade, da će doskora biti prene-

seno u rebački državni arhiv ono golemo
i
arhivalno blago iz glavnih
bečkih arhiva, koje se tiče hrvatske historije, poglavito od godine 1526
dalje. Pregovori su u tom poslu već svršeni.
Nadbiskupski arhiv u Zagrebu (do godine 1853. biskupski).
Počeci ovoga arhiva sežu nesumnjivo u veliku starinu, jer može se kao
pouzdano misliti, da je zagrebačka crkva odmah poslije svoga utemeljenja
(1094.) čuvala spise. Kad
na molbu biskupa Stjepana
je
1217. kralj Andrija Il. boravio u Zagrebu
1. i
kaptola potvrdio crkvi sve darovnice
i i
privilegija svojih prethodnika, zatraži on da iznesu prije svega preda ni

sve isprave pa ih onda dade pred mnoštvom prisutnih
i! Gdje su se one čuvale, ne kaže nam se iz
s
većenika proči-
jekom, ali jamačno (po
u onoga vremena) u stolnoj crkvi iza glavnoga oltara ili u sakristiji.
Nema sumnje, da je u vremenu od mnogih vijekova i mnoštvo isprava
i
spisa propalo. Tako je pred dolazak Tatara (1242.) arhiv crkve zagrebačke
(dakle i biskupski i kaptolski zajedno) prenesen na otok Rab. Međutim
povratka nijesu s isprave došle natrag u Zagreb; tako se bar
lo još u prvoj polovici XIV. vijeka.*! Za krvavih sukoba između oba
je
Upravo ovako: 1562, 1578, 1588, 1594, 1634—1848—1

:%
1 igitur corum iustis peticionibus inclinati grato uolentes occurrere as-

,Nos
sensu, habito consilio omnium magnatum nostrorum, omnia priuilegia predicte ecclesie in
medio fecimus deduci et per cancelarium nostrum Vgolinum de ucrbo ad uerbum coram
Iz tih riječi jasno slijedi,
multitudine perlegi“ (Smičiklas, Cod. dipl. HI. 147—149.).
da je zagrebačka crkva već 1217. čuvala svoje spise na nekom osobitom mjestu.
+ Zagrebački kanonik arhiđakon Ivan oko godine 1334: ,Sed processu
bilježi
temporum advenientibus Tartaris et totum regnum Hungarie ac eius decorem flebiliter

devastantibus tempore domini Bele regis quarti . privilegia ipsius ecclesie metu ip-
. .
12
25
dijela današnjega Zagreba, naime gornjega grada (ili kr. slob. općine
Gradca) i Kaptola (ili Zagreba) provališe 16. decembra 1396. gornjogradani
na Kaptol i tom prilikom baciše u vatru i same ,papinske bule“."' Više
je nego samo vjerojatno, da je i u docnije vrijeme budi silom budi ne-
srećom i opet mnogo toga zauvijek propalo. Biskupski arhiv uredio je
posljednji put 1815. na molbu biskupa Maksimilijana Vrhovca poznati
ugarski historik Martin Đuro Kovačić, sastavivši podiedno dosta
opsežna nova hronologijski poredana regesta.
Danas je bogata historijska grada ovoga arhiva (nalazi se u zapadnoj
kuli nadbiskupske palače) porazdijeljena ovako. Prije svega treba istaknuti
dva rukopisna zbornika iz XIV. vijeka. Prvi sadrži pod natpisom /ncipiunt
privilegia super libertatibus, iuribus et donacionibus ecclesie Zagrabiensis, ili
kraće i običnije Liber privilegiorum, isprave crkve zagrebačke od 1199. do
1348., napisan jamačno za biskupa Nikole (13501356) na pergameni
veoma lijepom goticom onoga vremena.“ Drugi zbornik nosi natpis
cipit tenor privilegiorum monasterii beate Virginis Marie de Toplica, a sadrži
isprave, što se odnose na cistercitsku opatiju Sv. Marije u Topuskom od
godine 1211. do 1365., kad zbornik nekako i postao, po svoj prilici na
je
želju tadanjega opata Guidona. Budući da je topuska opatija 1558. došla

u posied biskupa zagrebačkoga, zacijelo je taj zbornik tek tada dospio u
biskupski arhiv. Ostala grada ovoga arhiva razdijeljena je prije svega na
zbirku isprava i spisa (od XII. do XIX. vijeka), koja se raspada na šest
različitih skupina, već prema svojoj sadržini; to su: a) Privilegiale (1134
do 1815), b) Ecelesiasticum (1216-1827), c) Politicum (1266-1844), d) Iu-
ridicum (1292—1847), e) Donationalia (1 1834) f) Testamentarium
*
(1404 1825). Najstarija je isprava od 1134., a sačuvana je originalu; u
svega ima u toj zbirci, isprava što spisa, oko sedam tisuća komada.
što
sorum Tartarorum fuerunt asportata pro conservacione in insulam marinam Arbum vo-
catam, nec exinde potuerant omnia rehaberi; et quomodo hoc acciderit ignoratur, ex
quo nullus iam vivit, qui facti seriem posset scire; et sic creditur, quod propter hoc
non in paucis iuribus dampnificata fuerit ecclesia supradicta“ (Tkalčić, Mon.
suis
historica episcopatus Zagrabiensis, vol. Il. |Statuta capituli Zagrabiensis saec. XIV].
Zgrb. 1874, 1).
s Non fuerunt veriti iskup Ivan Ill. o gornjogradanima u svojoj ispravi
od 8. januara 1397. — manus sa in litteras
g
papales mittere et de eisdem de-
tractis bullis, ipsas
litteras pedibus conculcare et insuper igne accende (Tkalči
Mon. hist. civitatis Zagrabiae, vol. Zagreb 1889, 378—379).
I,
folija, ali tako da nema fol. 75. 78, a tako isto
i
Rukopis ima sada svega 82 i
nema poslije 82. folija jednog ili možda još kojeg lista (svakako ne mnogo); svaka
je stranica ispisana u dva stupca po 43 retka.
#4
Rukopis ima sada ukupno 59 folija, dok je pošljednji 60. otkinut (ali nam je
u docnijem prijepisu sačuvan). Svaka stranica ima obično po redaka. Up. Szent-
pćtery, Il. Endre kirdly oklevelei a Topuszkoi apatsag reszere (Emlekkčnyv Fejer-
pataky Liszlo innepere. Budimpešta 1917, 326—354).
. .
3 Izdana štampom već veoma često; posljednji puta ap. Sm čiklas, Cod.
dipl. 1, 42—43.
=a
Onda slijede goleme zbirke privatnih pisama, najviše iz XVII. i XVIII. vijeka,
povezane na početku XIX. vijeka u mnoštvo folio knjiga. Prva je zbirka
Epistolae ad episcopos Zagrabienses
scriptae (ili missiles) u 119 volumina
s preko 10.000 komada, mahom
originala, od 1611. do 1804. Druga
ie Epistolae episcoporum Zagrabien-
sium scriptae ab an. 1620 usque ad
an. 1813 u jedanaest volumina; treća
Epistolae ad diversos od 1647. do
1726. u osamnaest volumina, a če-
tvrta Libelli supplices od 1662. do
1812. u dvadesetitri volumina, u
kojima je sabrano oko tri hiljade
različitih molba zagrebačkim bisku-
pima. Najzad sadrže veoma obilnu
i zanimljivu gradu još i skupine
Personalia Alexandri Alagović (1829
do 1837) i Personalia Georgii Haulik
(1837 1869), dok je osobite pažnje
vrijedan latinskim jezikom pisani
dnevnik biskupa Maksimilijana Vr-
hovca od godine 1807. do 1825.5
3. Arhiv metropolitan-
skoga kaptola u Zagrebu. U Kanonik Baltazar Krče!
Sl. 2.
prvom početku zacijelo su se kap-
tolska pisma čuvala zajedno s biskupskima, pa stoga imadu i zajedničku
prošlost. U XIV. vijeku spominje se kanonik čuvar (canonicus custos) kao
čuvar kaptolskih spisa,“ a tako je ostalo i kroz ostala stoljeća. Bogata
grada ovoga arhiva porazdijeljena je na Acta antiqua capituli od 1181.
(original) do 1699., Acta saeculi XVIII (1700-1799) i Acta saeculi XIX

(1800-1850). Pored tih zbirki, podijeljenih u stotina fascikula, a svaki
više
s kojom stotinom isprava i spisa (ponajviše originala), od velike su važ-

nosti Protocolla loci credibilis od XVI. do pred kraj prve polovice XIX.
vijeka u tridesetak folio-knjiga s e stotina stranica svaka, pa Acta loci
eredibilis (od XVI. do XIX. vijeka) s mnoštvom fascikula. kaptolski je
I
arhiv posljednji put (oko 1815.) uredio pomenuti Martin Đuro Kovačić, a
: O tom dnevniku up. Deželić, Maksimilijan Vrhovac. Zagreb 1904., koji se

njime obilno služio.
Statut kaptola zagrebačkoga (edidit Tkalči Hic debet pro-
et
:
vidus, cautus et diseretus in custodiendo thesauro ecelesie utiliter conservando, in

nostro sigillo exponendo et reponendo ac in litteris manutenendis quibuscumque sue cu-
stodie traditis; in eo enim mentis obscuritas sive oblivio est praecipue detestanda“.
14
—
smješten je danas kao osobito odjeljenje u prostorijama državnog arhiva
i danas dobro je
u Zagrebu. Za sve ove zbirke kaptolskoga arhiva još
pomagalo stari hronološki i alfabetski Elenchus.
4. Arhiv Jugoslavenske Akademije Odmah
u Zagrebu.
osnutkom svojim (1861. zapravo 1867.) Jugoslavenska je Akademija polo-
žila osnov svome bogatome arhivu, kad je troškom biskupa Josipa Jurja
Strossmayera otkupljena zbirka isprav4, spisa i rukopisa Ivana Kukuljevića
Sakcinskoga. Poslije toga pribavila Akademija bogati arhiv grofova
je
Keglevića Bužinskih (iz Lobora kraj Zlatara) i

familija Jelačića i Ožegov:
Akademički arhiv poredan
je
hronološki od 1166. do XIX. vijeka, a dije
se na tri skupine: Diplomata, Acta croatica Scriptores, to jest rukopis
i
ali tako, da spisi bana Jelačića Stjepana Tita Ožegovića (kao i moderna
i i
korespondencija biskupa Strossmayera) čine osobita odjeljenja.

Osim tih
glavnih arhiva treba još napomenuti i neke manje. To su
dijecezanski, prislonjen uz nadbiskupsku kancelariju (od XVII. vijeka
dalje), grada Zagreba (od 1242. dalje), danas u državnom arhivu u
Zagrebu, kaptola čazmanskoga (od XIV. vijeka dalje) u Varaždinu
u tornju župne crkve, arhiv kaptola u Senju (od XIV. vijeka dalje)"
arhiv grada Senia (od XIV. vijeka dalje), arhiv grada Varaždina
(od 1209. dalje), grada Križevaca (od 1252. dalje)" grada Kopriv-
nice (od 1338. dalje), porodice grofova Draškovića u Trak:
(od XIV. vijeka dalje). Uz to imadu veoma važnih bogatih arhiva i
poje-
dine županije kao varaždinska, križevačko-bjelovarska, zagrebačka, požeš
virovitička srijemska (ove tri posljednje tek od
i
naprijed). 1745.
U Dalmaciji najvažniji je arhiv kod bivšega c. kr. na-

mjesničkog vijeća u Zadru (sada kod kr. talijan. prefekture)."' U
njemu čuva najveći broj hi seiskih spomenika iz vremena hrvatskih
narodnih vladara, i to među spisima nekadanjih samostana sv. Krševana
u Zadru (od 918. dalje)? i Sv. Kuzme Damjana kod Belgrada u Rogovi
i
#!
Sladović, Povijest biskupija senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856,
GI.
167—181. Magdić, Regesta važnijih i znamenitijih isprava senjskih arkiva (Vjesnik kr.
zem. arkiva I [1899],
*
Magdi
2 GI. La
vijeka (Vjesnik kr. zem. ark. IV, 1902).
arkiva
|
GL. Laszowski, Podaci o Koprivnici
II, 1900).
u Srednjem Vijeku (Vjesnik kr. zem.
s! O tom
Zadru (Vjesnik kr.

arhivu
gl. Milošević, Opis arhiva
c.
kr. dalmatinskog namjesništva u
zem. arkiva, vol. XVIII, 1916, 29—40); Bo ttner, L'archivio degli atti
o da I, R. luogotenenza Dalmata (u Alačevićevu Tabularium (Zadar
—16. — Rački, Istraživanja u pismarah i knjižnicah dalmatinskih (Red
kni. XXVI, str. 155165). Važna još diplomatička studija Fejerpataky, Kutatisok
je
Dalmdezia leveltiraiban (Szdzadok za g. 1881. (XV), str. 214—233).
3! GI.
o njemu Ljubić, Dva popisa listina (908—1782) glasovitoga manastira Sv.
Krševana u Zadru (Starine kni. XIX., str. 81—171). Stari registar (napisan beneven-
c.
15
(od 1060. dalje). Srednjevjekovnih važnih isprava sadrže još i arhivi

bivših samostana zadarskih Sv. Dominika i Sv. Nikole, pa grada Splita
(Archivio vecchio di Spalato od 1343. dalje do kraja mletačkoga vladanja,
ukupno 986 knjiga), otoka Korčule (od 1338. dalje do 1797.), grada Ko-
tora (od 1309. dalje), općina Nina (od 1244. do 1806.), Makarske i Omiša,
ali novijega vremena. Za mletačko vladanje u Dalmaciji od goleme su
i
važnosti zbirke Ducali e terminazioni Venete dal 1409 al 1797, pa Atti dei
sindici avogadori in Dalmazia dal 1430 al
1621 Atti dei provveditori generali
in Dalmazia ed Albania dal 1616 al 1797“ (224 volumina), dok prvo
austrijsko i francusko vladanje osvjetljuju bogate zbirke Administrazione
Austriaca i Administrazione francese. Pored ovoga glavnoga arhiva ima u
Dalmaciji još nekoliko osobito važnih; to su arhiv ženskoga benediktin-
skog samostana Sv. Marije u Zadru s registrom iz XII. vijeka,“ u
kojemu ima prijepisa isprava od 1066. dalje, kao i obilje originala od
XII. vijeka naprijed, onda arhiv kaptola u Trogiru (od 1185. dalje),
arhiv gradske općine u Trogiru (od 1268. dalje), arhiv kaptola u
Splitu s registrom prijepisa nekadanjega samostana Sv. Petra u Selu (u
Poljicama) iz XII. vijeka
prijed pa najzad arhiv i bogatom drugom građom od XIII. vijeka na-
republike dubrovačke obilnom građom
od XIII. vijeka dalje, a naročito su od goleme važnosti sjednički zapisnici
i
zaključci dubrovačkih vijeća (veloga, maloga i umoljenih) diplomatska i
i
korespondencija." Dubrovački je arhiv najbogatije nalazište izvora za
srednjevjekovnu bosansku ku historiju.“
U austrijskom dijelu bivše monarhije od poglavite su važnosti četiri
glavna arhiva u Beču: državni (nekoć c. i kr. kućni, dvorski i
državni arhiv, k. u. k. Haus-, Hof- und Staatsarchiv), osnovan od
Marije Teri , s obiljem srednjevjekovnih isprava, od kojih su
neke donesene iz različitih dalmatinskih varoši, a za Novi Vijek s važnom
tanskim pismom oko g. 1200) istoga samostana Sv. Krševana nalazio se do 1918
inače modernom arhivu zadarskoga nadbiskupa; upor. o njemu moj Priručnik I, u1
str. 246. Danas se ne

zna, gdje je.
Ljubić, Libellus policorion, qui Topicus vocatur (Starine kni. XXII, str.
154—243) i moj Pri
s Rački, Istraživanja (Rad, 28, 168) i moj Priručnik str. 239—241.
Moj Priručnik str. 175. Tkal
i
o arkivarskih istraživanjih u Dal-
3%
i)
maciji (Rad knj. 35, str. 173—174). U tom se arhivu nalazi originalni rukopis ,
storiae Salonitanae“ "Tome arhiđakona splitskoga (4 1268). Up. i Rački, Istraživanje
(Rad 26, str. 170—172).
# Tkalčić, Izvještaj I. str. 160—172. Rački, Istraživanje 1. c. str. 177—184.
# Najstarije i najdragocjenije isprave ne samo dubrovačkoga arhiva (u prvom
redu hrvatskosrpske isprave), već i ostalih dalmatinskih (naročito splitskoga kaptola)
nalazile su se od 1840. do 1920. u Beču u državnom arhivu, ali su prenesene u Beo-
grad, gdje se sada nalaze kod kr. srpske Akademije. Neke opet (tako trogirske) nalaze
se u Veneciji u državnom arhivu, Mnoštvo privatnih arhiva u Dalmaciji djelomično
još nije pristupno, a djelomično još nije ni proučeno.
16
dalje;* arhiv u bivšem c. i kr. za-

zbirkom spisa Hungarica od 1526.
jedničkom ministarstvu rata (k. u.k. Kriegsarchiv), osnovan 1711.,
naročito za ratne događaje poslije (zbirka Feldakten), a u prvom
redu za stvaranje upravljanje bivše
i
Vojne Krajine (zbirke Croatica od
1577. Vindica od 1579.)
i
arhiv u bivšem c. kr. zajedničkom mi-
i
nistarstvu finansija (k. u. k. Archiv des Reichs-Finanzministeriums

k. Hofkammerarch osnovan 1712., također za novovjeku hi-
dok arhiv u austrijskom ministarstvu nutarnjih poslova sadrži

u prvom redu spise za najnovije doba (naročito od 1817. dalje u zbirci
Polizeiakten).!! Za novovjeku hrvatsku historiju, naročito za povij
skom zemaljskom arhivu u Gracu (u
prvom redu zbirka Krieesakten)* u gubernijalnom arhivu u Innsbrucku.
i
Amo pripada i domaći naš arhiv u Rudolfinumu u Ljubljani (nekoć Ze-
skoj valja na prvom mjestu napomenuti oba

državni arhiv (magy. kir. allami levćit4r)*'
tanska: kr. madžar.
i
onaj, što se čuva u madžarskom narodnom muzeju. Oba arhiva
imadu obilje grade srednjevjekovnih isprava (do 1526.), uređenu hronolo-
gijskim redom, a onda mnogobrojne skupine za Novi Vijek kao i za
najnovije doba. Tako se nalazi (još zasada) u madžarskom državnom
arhivu zbirka spisa zvana Neoregistrata acta (od 1526. dalje), koji su se
djelomično nalazili sve do godine 1885. u hrv. zem. arhivu u Zagrebu,
pa zbirka Tortenelmi emlekek (od 1526. do 1700.), Benignae resolutiones
# O bečkim arhivima uopće gl. Wolf, Geschichte der k. k. Archive in Wien
(Beč 1871). O državnom Winter, Die Griindung des k. u. k. Haus-, Hof- und Staz
archivs 1749—1762 (u Archiv /. ostr. Gesch. vol. 92). Beč 1900; Thallbezy-Hodin
veghelyek oklevćltara, vol. (Bdpst 1903), str. XV—XVIII (uvodi
I.
Gross,
A hazi, udvari &s allami levćltir Becsben (Leveltdri kzlemenyek, vol. I. Bp. 1923,
6).
ip. Langer, Das k. u. k. Kriegsarchiv. Wien 1900+; Thalloczy-Hodinka

o. c. str. XXIX XXI (uvoda); Lopašić, Spomenici hrvatske Krajine. Zgrb 1884, vol. I.,
str. V<VIH (uvoda).
i
hardt, A Becsi udvari kamarai levćltar (Leveltari kzlemćnyek, vol. I,

25—68);
4!
Thall6ezy-Hodinka o.
e. str.
[Inventar des allgemeinen Archi
XVIIXXIX (uvoda).
des Ministerium des Innern. Wien 1909.
4 Thalldezy-Hodinka o. c. XXXI; Lopašić u Starinama vol. XVII.
(Zagreb 1885) str. 1
Glavno djelo: Geschichte

, steyer. Landesarchivs. Grac
des
1893. i Mell: Das Archiv der steierischen Stinde im steiermarkischen Landesarchiv.

Graz 1905.
“a
Thall6ezy-Hodinka o. c. str. XXXII—XXXIII. Vrlo dragocjene historijske
grade imadu još ljubljanskoga biskupa, varoši Ljubljane (naročito zafrancusko
i
arhiv
doba) franjevačkoga samostana

“Up. Miskolezy, Az orszdgos leveltar feldllitasa (Leveltari kozlemćnyek,
vol, I, 6-24); Taganyi, A regi orszdgos leveltdr. Bdpst 1897; Taganyi, A magyar
udvari kanezellariai leveltir. Bdpst 1898.
se
\
i
17
1
i
regiae, Conceptus expeditionum cancellariae, Expeditiones camerales, zbirka
spisa Ivana Kukuljevića druge. U arhivu madžarskoga narodnoga mu-
zeja čuvaju se pored mnogobrojnih
srednjevjekovnih isprava i novo-
viekih spisa (tako iz bivšega arhiva
grofova Blagajskih i grofova Or-
šića) još i neki familijarni arhivi,
smješteni kao depoziti, a u svrhu
naučnih studija svakomu pristupni
(primjerice arhiv bana Franje Ba-
lasse (1785 1790).
ta
Pored dva javna arhiva ima
u Madžarskoj i na bivšoj teritoriji
ugarskoj još i mnoštvo privatnih,
naročito kod nekih velikaških po-
rodica, a ti sadrže često i obilje
građe za hrvatsku historiju." Ovo
je važno, a treba da se navla
istakne objasni. Hrvatski i ugar-
i
ski plemići veoma su se često

među sebe ženili ili bi medusobno
zamjenjivali i prodavali posjede. To
se navlastice događalo, otkad je
hrvatsko plemstvo bilo primorano,
da ostavi svoju kolijevku ispred Sl. 3. Ivan Kukuljević Sakcinski.
Turaka i da seli u sigurnije sje-
verne krajeve. U takim pak prilikama, kad bi koji ugarski plemić budi ba-
štinio budi kupio posjed plemića Hrvata u Hrvatskoj ili u Ugarskoj, kuda
se onaj Hrvat plemić odselio, dopale su mu u ruke sve isprave, što su
i
se odnosile na onaj posjed, a kadikad na čitavu koju hrvatsku tada već
izumrlu porodicu. Dašto, bilo je i dosta obrnutih slučajeva, pa stoga ima
i
po hrvatskim privatnim arhivima listir o ugarskoga značaja. Od takih
privatnih arhiva od osobite je važnosti po hrvatsku historiju ovih pet:
1. Stara porodica knezova
Gorjanskih (de Gara) izumrla je još na po-
Te je spise iz ostavštine svoga oca prodao ugar. drž. arhivu Milutin Ku-
kulje ć, bivši veliki župan bjelovarsko-križevački. Sastoje od osam fascikula
ponajviše novovjekih spisa, među njima veliko obilje turopoljskih, varaždinskih, su-
sjedgradskostubičkih i zagorske Spičkovine. Zbirka nosi naziv Kukuljevics-gyiijtemenye.
4 Up. A magyar nemzeti miizeum multja čs jelene. Bdpst 1902., str. 54—60
(Sehčnherr: A levćltar). Šufflay, Iz arhiva ug. narodnog muzeja (U Vjesniku kr.
zem. arkiva, vol. VIII (1906 —156).
“ Zimmermann, Uber Archive in Ungarn (u Archiv f. siebenbiirgische Landes-
kunde. N. F. Vol. XXIII.); Jakab, A leveltirakr6l tekintettel a magyar allamleveltariigyre.
Bdpst 1877.
2
1B =
udala za ma-
četku XVI. vijeka, no kako se kći posljednjega Gorjanskoga
vas arhiv
džarskoga plemića grofa Zaya, dospie u ruke ove porodice
dvorcu Uhrovec (madž.
one čuvene familije i nalazi se danas u Zayevu
čehoslovačkoj. Jedna
2.
u republici oi.
Zay-Ugrocz) u trenčinskoj županiji, i
Ugarsku,
i
nekadanju Gornju
grana porodice grofova Erd6dy pres
lila u se
ponijevši sa sobom arhiv, koji ponajviš

se
ticao, osobito srednjevjekovne

:
isprave njegove, nekih posjeda u Hrv koi, naročito u križevačkoj župa-

niji, naime Rovišća, Garića Moslavine. Arhiv nalazi se sada u Frištatu
i
u republici čeho-
(madž. Galgoez, njem. Freistadt), u njitranskoj županiji
slovačkoj, dok manji dijelovi arhiva, ali ipak s veoma dragocjenom
gradom za hrvatsku historiju, čuvaju po dvorovima
i
ove grofovske poro-
županiji (kod Szom-
dice u Monyorčkerčku Vepu u Ugarskoj u željeznoj
i
bathelya) u Rotenturmu
i
(madž. Voros 4r) u Austriji. 3. Pradjedovi
visoki do-
hercega Batthy4ny bili su u Hrvatskoj često banovi drugi
i
ili dobili od kralja razne

stojanstvenici, pa su u takim prilikama kupili
arhivalno blago, koje
posjede. Tako se u njihovoj ruci skupilo ogromno
počevši od XIII." vijeka.
se od znatne česti odnosi na hrvatsku historiju,
dvoru Kormendu, u Ugarskoj
Danas se ove dragocjene isprave čuvaju u
u željeznoj županiji.#" 4. Po nekim ženidbenim vezama zgodilo se, da

iva Fran-
je
porodica hercega došla u pe sjed nekadanje
Esterh4zy
kojem se nalazio još i ov ći broj isprava hrvatske
kapana Slunjskih, u
čuvene porodice Nelipića Cetinskih. Danas ta grada čuva u dvoru herc.

se
Esterhazy u
gradu Eisenstadtu (madž. Kismarton, hrv. Ze jezno) u
5. Na sličan je način dospielo
Austriji."*
veliko mnoštvo srednjevjekovnih isprava
i
porodice Nelipića od Dobre kuće kod Daruvara (ogranak bosanskih Hrva-

tinića od plemena Svačićeva) u posjed grofova Pongr acz od Dengelega
i
Ovara; danas čuva se taj arhiv u dvorcu Bashalom kod Debrecina u
Ugarskoj."
Od arhiva izvan naših državnih granica zemalja bivše austro- i
državni arhiv u Ve-

ugarske monarhije, treba u prvom redu napomenuti
neciji (od X. vijeka dalje)“ vatikanski u
i Rimu (od IX. vijeka na-
4 O arhivu u Frištatu (Galg6cz) up. V&ghelyi, A Galgdezi leveltar (Szdzadok

1876, str. 576—3581).
4 O tom arhivu gl. moj članak: Iz arhiva u Kormendu (Vjesnik kr. zem. arkiva
vol. VII, str. 209 i dalje).
VII, str.
s GI, moj članak: Iz arkiva u Željeznom (Vjesnik kr. zem. arkiva vol.
137 i dalje).
s GI. regesta toga arhiva, što ih je objelodanio Kar&csonyi, Oklevelkivonatok
a gr. Pongracz csalad le
veltarabći, u časopisu Torfćnelmi tdr od 1896. (str.
328 680708), pa Š Iz arhiva grofova Pongracz (Starine XXXVI,
28)
51
i 1897. (str.
i ,
32—80).
s2 Omletačkom arhivu up. Baschet, Les archives de Venise. Paris 1870; To-
derini-Cecchetti, Il R. Archivio generale di Venezia. Venecija 1878; Ljubić,
Li-
stine vol, (Zagreb

1
1868.) str. IZXI (uvod).
19
prijed),* gdje je pohranjeno neizmjerno blago hrvatske prošlosti

još posve nepoznato, poglavito od XV. vijeka dalje. Ima u Itali
više arhiva s obilnom građom za hrvatsku historiju, a spomenut ćemo
napose samo državne arhive u Milanu (od XV. vijeka dalje) u Na- i
pulju (od XIII. vijeka dalje).“

Dok se u arhivima čuvaju u prvom redu isprave i spisi, rukopisi
koji sadrže anale i kronike, odnosno historijska djela različitih pisaca, a
često i zbirke poglavito novijih prijepisa različitih isprava i spisa, čuvaju
se redovito po bibliotekama, djelomice javnim, djelomice privatnim. U
Hrvatskoj glavne su biblioteke s važnim rukopisima ona Jugo
Akademije, kr. universitetska i dijecezanska (danas osobito odjeljenje u
i
universitetskoj), sve tri u Zagrebu, dok se u Dalmaciji ističu Biblioteca
Paravia u Zadru i knjižnica franjevaca u Šibeniku pa dominikovaca fra-
njevaca u Dubrovniku. Osobito bogata rukopisna građa pohranjena je u
biblioteci madžarskoga narodnoga muz: u Budimpešti, Sv. Marka (ili
Marciana) i muzeja Correr (museo civico) u Veneciji i u Vatikanskoj
knjižnici u Rimu (naročito su važni Lucijevi rukopisi).
Glavne štampom objelodanjene zbirke izvora jesu ove. Franjo
Rački (+ 1804.) sabrao je sve, što se odnosi na prošlost hrvatsku do
godine 1102., dakle na doba narodnih vladara, i to isprave, zapisnike
sinoda ili crkvenih sabora, kao i ono, što su budi strani, budi domaći
ljetopisci i pisci napisali o hrvatskoj prošlosti pomenutoga doba." Isprave
od 1102. do 1400. izdaje Jugoslavenska Akademija u redakciji Tade
Smičiklasa (4 1914.) dok srednjevjekovne historijske spomenike
ije
grada Zagreba od 1094. do 1526. objelodanio u jedanaest svezaka Ivan

Krst. Tkalčić (+ 1905.), a
one plemićke općine Turopolja od 1225.
do 1895. u četiri sveske Emilije Laszowski. Otac moderne histori-
# GI. Brom, Guide aux archives du Vatican. Rim 1911
3 O napuljskom državnom archivu up. Rački: Izvadci iz kr. osrednjega arkiva
u Napulju (Kukuljevićev Arkiv knj. VII. Zagreb 1863. 5—10); O v&ry: Napolyi
str.
tčr-
tčnelmi kutatdsok (Ertekezčsek a tort. tud. koreb8l. Vol. IV. no. 1. Bdpst 1874). Za
arhive Italiji s obzirom
u
na
historiju Hrvata Srba gl. Maxyuewr, Hcropimseckie mawsi-
i
ritn #103m Caan, vol.

Varšava 1874.
1
Rački, Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagreb
1877. (U zbirci ,Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium“ MHSM),
(—
što je izdaje Jugoslavenska Akademija vol. VIL).

# Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Vol.
a
Zagreb 1904—1916. Tih trinaest knjiga obuhvata gradu od 1102. do
sadržavat će isprave iz vremena narodnih vladara prije 1102. Po Smiči
1
smrti preuzeli su redakciju vol, XIII. kodeksa Nikola Kostrenčić Emil
i
szowski, a vol, XIV. Nikola Kostrenčić Viktor Novak. i
5!
Tkalčić, Monumenta historica lib. reg. civitatis Zagrabiae.Vol. I—XI. Zagreb
1889—1003. Ovo
je djelo izdao grad Zagreb
svom trošku.o
Laszowski, Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, olim Cam-
pus Zagrabiensis dictae. Vol. I—IV. Zagreb 19041908. Izdala ih je turopoljska općina
o svom trošku, dok su same isprave sabrane nadene ponajviše kod mnogobrojnih se-
i
iz
20
ografije hrvatske, Ivan Kukuljević (y 1889.), skupio je sve najvažnije

isprave i saborske zaključke, što se odnose na prošlost hrvatsku do 1848.,
a rasvjetljuju državopravne prilike kraljevstva hrvatskoga." Pored toga još
ije Kukuljević sabrao u jednu knjigu isprave napisane hrvatskim jezikom
od XII. do potkraj XVI. vijeka; ovakovom
“%
dragocjenom zbirkom, naro-
čito srednjevjekovnih sudbenih spomenika, a na čistom narodnom jeziku,
ne može da se pohvali nijedan ne samo slovenski već ni mnogi drugi
narod. Odnose između republike mletačke Južnih Slovena, zapravo Hr-
i
vata i Srba, a u prvom redu s hrvatskom Dalmacijom, osvjetljuje od 960.

do 1479. ona bogata grada u deset svezaka iz mletačkoga državnog arhiva,
koju je objelodanio Šime Ljubić (+ 1896.),%' dok je Augustin Thei-
ner (+ 1875.) priopćio spise o odnosima između svete stolice rimske
i
Južnih Slovena, a naročito Hrvata od 1198. do 1800.'* Prošlost rednje-

jekovne Bosne objašnjuju isprave, što su ih objelodanili Euzebije
kih turopoljskih porodica (gl. Laszowski, Turopoljski arkivi u Vjes. kr. zem. arkiva
X, str. 145—160). Laszowski sabrao
je objelodanio
i još i Listine općine sv. Jelene
e kod Križevaca od godine 1267. do 1560. u Vjesniku kr. zem. arkiva

vol, VI
5) i VII (str. 1—45). Zagreb 1904. i 19

# Kukuljević, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Vol. I—lll. Zagreb
1861—1862. (Popularni izvadak iz ovoga djela s hrvatskim prijevodom ponajvažnijih
isprava donosi Šulek, Naše pravice. Zagreb 1868).
# Kukuljević, Acta Croatica. Zagreb 1863. Isprave štampane su ponajviše gla-
golskim pismenima. Ćirilovskim ih
je preštampao dodavši im još neke nove, ali samo
do 1499., Šurmin, Acta croatica. Vol. I. Zagreb 1898. (Mon. hist. iuridica Slav. merid.
Jugoslavenske Akademije vol. VI). Novo izdanje svih ovih spisa priređuje za Akade-
miju prof. Ivšić
o odnošajih između Južnoga
Ljubić, Listine Slavenstva i mletačke republike.
i zbirku Commissiones
Vol. I—X. (Zagreb 1868—1891.). Pored toga izdao je Ljubić još
et relationes Venetac (1433—1571) u tri knjige (Zagreb 1876—1882). Oba djela izdala je
Jugoslavenska Akademija, i-to u zbirci MHSM vol. IV, IX, XII, XVII, XXI, XXII, XXIV
(Index rerum, personarum et locorum in voluminibus IV MHSM. Opera S. Ljuk
i VI, VIII i XI (Commissiones et relationes Venetae). Kao nastavak ovim mletačkim spo-
menicima mogu služiti (inače dosta pogrešno izdani) ,Cpncxu ucropnjeku cnome#uuu
waerascor apinga“ Janka Šafarika (Dnacnnk epu. yten. ap. vol. XI—XV.) do 1488.
no mnogo suvažnija izdanja za doba kralja Matijaša I. (1458—1490.) Nagy i Nydr
Magyar diplomacziai emlekek Maty4s kirdly korabćl, 4 vol. Bdpst 1875—1878, a naro-
čito od 1496. do 1533. ogromna zbirka Marina Sanuda(Diarii. Venecija 1879—1903,
ukupno 58 svezaka) koje su (ali s pogrešaka) prenijeli vijesti važne po hr-
više
vatsku ugarsku povijest Mesić (u Kukuljevićevom Arkivu V, VI, VIII, XII, Rački
i
(Starine XV, XVI, XXI, XXIV, XXV) i Wenzel (Tijrtčnelmi t4r vol. XIV, XXIV, XXV).
(GI. o glavnom izdanju Sanudovu moj referat u Vjesniku kr. zem. arkiva vol. V,
str.
Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia,
vol. -1l. Rim 1863. i Zagreb Izdao biskup Josip Juraj Strossmayer (4 1905.)
1875.
o svom trošku. Za hrvatsku jehistoriju od važnosti još i druga Theinerova zbirka Ve-
tera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, vol. 1, Il. (1198—1526). Rim
1859—1860.
21
i
Fermendžin (i 1897.), Franjo
Miklošić (+ 1891.),! Medo Pucić
(+ 1882.) Josip Gelcich," dok je isprave porodice knezova Bla-
gajskih od plemena Babonića, a tako i knezova Krčkih Frankapana izdao
Samuilo Barab4s," a donjo-slavonskih srednjevjekovnih županija san-
ske, vrbaške dubičke, kao i banovine Jajačke Šandor Horvath.“
i
Za novovjeku historiju hrvatsku poglavite su zbirke izvora ove. Hr-

vat: o-slavonske saborske spise od 1526. dalje objelodanjuje Ferdo
ć,"" a
uporedo s njima izlaze historijski spomenici hrvatski iz vremena
%
Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecelesiastica (ab an. 925 usque ad
an. 17: 2) Zagreb (vol. XXIII. zbirke MHSM).
1892
%
Miklosich, Monumenta Serbica. Beč 1858. Starija ali posve nepouzdana je
zbirka KapanoraprxoBuk, Cp6ekin cnomeninja. Beograd 1840.
%
[yunk, Cnomenmu cpr6eku oa 1395. go 1423. Beograd 1858. i 1862. u dvije
knjige. Poglavito su tude objelodanjena diplomatska pisma između republike dubro-
vačke i susjednih bosanskih i srpskih vladara i velikaša; to je osobito dragocjena
zbirka spomenika naše srednjevjekovne narodne diplomatske vještine.
“ Gelcich, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno Hun-
gariae (1358—1526). Predgovor napisao je madžarskim jezikom Ludovik Thall6
a djelo izdala je Madžarska Akademija nauka (Bdpst 1887.) Ovu zbirku znatno dopu-
njuje Jorga, Notes et extraits pour servir 4 I' histoire des croisades au XV sičele,
vol. Ill.
Paris 1899—1902, vol. IV—V, Bukarest 1915, a naročito druga knjiga, obu-
hvatajući gradu iz dubrovačkoga arhiva od 1395. do 1453.
# Barabas, Codex diplomaticus comitum de Blagay (1200—1578). Uvod napisao
madžarskim jezikom Ludovik Thall&czy (Bdpst 1897.). — Barabds, Codex dipl.
comitum de Frangepanibus. Vol. 1. (1133—1453) Bdpst 1910. Vol. II. (1454—1527). Bdpst
1913. Obje je zbirke izdala Madžarska Akademija nauka u zbirci Mon. Hungariae hist.
% i
Diplomataria (= MHHD), to prvu kao vol. XXVIII., a drugu kao vol. XXXV. i XXXVIII.
Horvath, Codex dipl. comitatuum Dubicza, Orbisz et Szana (1244—1710).
Bdpst 1912 (kratak madžarski predgovor napisao je Ludovik Thalldczy); Hor-
vith, Banatus, castrum et oppidum Jajeza (1450—1527). Bdpst 1915. (Predgovor nap)
Ludovik Thall6ezy). Obje zbirke izdala je Madž. Akademija nauka kao vol. XXXVI,
i
XL. u zbirci MHHD. Za doba kralja Matij u od važnosti zbirke Teleki
Hunyadiak kora Magyarorszagon, vol. X, XI, XII. (Pešta 18531857); Fraknći, Matydi
kirdl Fraknći, Mathiae Corvins
epistolae ad romanos es. Bdpst 1891 (Mon. Vaticana Hungariae. Ser. I., tom. VL.);
Ipolyi-Frakni, Relationes oratorum_pontificiorum 1524—1526. Bapst 1884 (Mon. Vat.
Hungaria U, tom. 1). Za srednjevjekovnu hrvatsku historiju sadrže mnogo drago-
cjene građe i neke madžarske privatne (familijarne) zbirke, a u prvom redu Codex
dipl. comitum Zichy, 11 vol. (Bdpst 1871—1915) do god. 1490. (zbirka treba da ide
do 1526); onda Zala viarmegye tortenete. Oklevćitar, 2 knjige (Bdpst 1886—1890)
od 1024 64.—1498., no najvažnija je starija zbirka Fej&r, Codex diplomaticus
t
IV 12, V1—3, VI1—2, VI
Hungariae ecclesiasticus ac civilis (Vol. I, Il, Il 13,
VII,
1—2,
IK 17, 1844), koja Upotrebu

X
olakšava Czin rgy Magyarorszagi okmanytaranak betirendii tirgymutatoja

(Index alphabetic Fejćr). Pest 1866.
Šišić, Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. I (1526
1536) Zagreb 1912., vol. I (1537-1556) Zagreb 1915., vol. III (1557—1577) Zagreb 1916.,
vol. IV_(1578—1608) Zagreb vol. V (1669—1620) Zagreb
1917.,
svih pet knjiga
1918.;
izdala je Jugoslavenska Akademija u zbirci MHSM vol. XXXIII, XXVIII, XXXIX, XLI
prvih Habsburgovaca u redakciji Emilija Laszow skoga. Postanak

razvitak hrvatske Vojne Krajine objašnjuju spisi
i isprave, što su ih izdali
i
dok uskočko
Antun Hodinka?! i Radoslav Lopaš (+ 1893.),
pitanje rasvjetljuju spomenici, što ih je u dvije knjige objelodanio Karlo
a život Nikole Zrinskoga Sigetskoga oni, što ih sabrao u je
dvije knjige Samuilo Barabas.* Zrinsko- frankopansku zavjeru opet

i Valtazar
izdali Franjo Rački“
i
obilna građa, što su je
1908), to prvi poglavito iz bečkih, a drugi iz pariskih
Bogišić (+
arhiva.
Medu ljetopiscima piscima o hrvatskoj prošlosti ističe se u prvom
redu vizantijski car Konstantin VII. Porfirogenit (* 905. vladao
od 912. do smrti 959.); on je između 948. napisao djelo s doenije
i
i
XLII. Za hrv. historiju od velike je važnosti i starija zbirka Fraknći, Monumenta
ia regni Hungariae, vol. IXII (od knjige IX. do XII. uredio K&rolyi). Bdpst
1917. U toj su zbirci objelodanjeni i glavni hrvatski saborski spisi od
1526.
%
Laszowski,Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae
vol. (1526
I do 1520) i vol. I (15311540). Zagreb 1914. 1916. Izdala Jugoslavenska
i
Akademija kao vol. XXXV i XXXVIII zbirke MHSM.

u Hodinka, A horvat veghelyek oklevćitira, vol. 1
(1490—1527). Uvod napisao
Zbirka će iči do 1579. i ukupno obuhvatat će četiri sveske;
L. Thall6ezy, Bdpst 1903.
izdala Madžarska Akademija u MHHD vol. XXXI.
i Lopašić, Spomenici hrvatske krajine, vol. I. (1479—1610) Zagreb 1881.; vol. II
(1610 do 1693) Zagreb 1885.; vol. Il (1693—1780) Zagreb 1880., izdala Jugoslavenska
Akademija kao vol. XV, XVI XX i
zbirke MHSM. U
Slarinama iste Akademije objelo-
danio je Lopašić još ove kraće zbirke historijske građe: Prilozi za povijest Hr-
i
vatske 16. 17. vijeka iz štajerskoga zem. arhiva u Gracu (1 (vol, XVII i
(
+
XIX. Zagreb 1885—1887), ih Frankopana (vol. XXV.

Zagreb 1892) i ,Slavonski spomenici za XVII. vijek. Pisma iz Slavonije u XVII. vijeku
XXX. agreb 19
(1603—1709)“ (vol.
Horvat,
:
Monumenta historiam Uscocehorum illustrantia, vol, (1550—1601)
1
Zagreb 1910., vol. ll (1602—1618) Zagreb 1913., izdala Jugoslavenska Akademija kao
vol. XXXII i XXXIV zbirke MHSM. U Starinama još je objelodanio Horvat radnje:
,Kobenzelovi iz kardinalu Cintiju Aldobrandiniju, državnomu tajniku pape Kle-
menta VII. (1592—1594)“ (vol. XXXII, Zagreb 1907.) i ,Prilozi za hrvatsku povijest iz
arhiva rimskih (1443—1607)“ (vol. XXXIV, Zagreb 1913.) a u Glasniku bos.-herc. muzeja,
vol. XXI (1900.): ,Novi historijski spomenici za povjest Bosne i
susjednih zemalja iz
ih arhiva“.
« Barabis, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, vol. I
5—1565) Bdpst 1898., vol. Il (1534—1602) Bdpst 1899., izdala Madž. Akademija kao
ke MHHD.
Isprave o uroti bana Petra Zrinskoga i kneza Frana Frankopana. Za-
i,
greb 1873., izdala Jugoslavenska Akademija kao osobito djelo
Bogišić, Acta conjurationem Petri a Zrinio et Francisci de Frankopan illu-
strantia. Zagreb 1888., izdala Jugoslavenska Akademija kao vol. XIX. zbirke MHSM.
E
Neke sitnije priloge iz domaćih arhiva o zrinsko-frankopanskoj zavjeri objelo-
danio je i Lopašić u Starinama: ,Nekoliko za povijest urote Petra Zrinskoga
i Franje Frankopana“ (vol. XV. Zagreb 1883.) i
,Novi prilozi za povijest urote bana
Petra Zrinskoga kneza Franje Krste Frankopana“ (vol. XXIV. Zagreb 1891.).
i
stavitim latinskim natpisom De ad-

ministrando imperio. U tom djelu (gl.
29.—36.) iznio je car najstarije
vijesti o Hrvatima i Srbima od nj
hova doseljenja na jug pa sve do
polovice X. vijeka, to pored nekih
i
starijih, možda arhivskih podataka,

poglavito na osnovu informacija,
što ih je primao od svojih pouz-
danika iz vizantijskih dalmatinskih
gradova onoga vremena (zacijelo u
prvom redu iz Zadra, Splita i Du-
brovnika). Car dakle donosi, a bez
obzira na hronološki poredak, hr-
vatsku a tako i srpsku tradiciju X.
vijeka, koja je s tim vjerodostojnij
što su
događaji, o kojima priča,

bliži njegovu vremenu; tek za ra-
nije vijesti, kao što su one iz VII.
vijeka (tako o doseljenju), čini se
ipak, da ie pouzdanost careva
slaba. Još
prije Konstantina ubi-
lježiše neki franački suvremeni
ljetopisci važnih vijesti, pogla- SI. 4. Prof. Šime Ljubić.
vito za historiju Panonske Hrvatske
IX. vijeka, dok je mletački ljetopisac, tajnik dužda Petra II. Orseola, da-
kon Ivan, u svojoj mletačkoj kronici iznio nekoliko osobito dragocjenih
Constantinus Porphyrogennitus (Opera) vol. Ill. Recognovit Bekkerus.

Bonn 1840. Hrvatski prijevod čitava Konstantinova djela ,O narodima“ izdao je To-
mašić u Vjesniku kr. zemalj. arhiva XX (1918). Koliko se tiče hrvatske i srpske
storije, odštampao je Konstantinov tekst (De administrando imperio cap. 6)
no sastavljenim notama,ali razmetano, Rački u Documenta. O caru Konstantinu
kao piscu uporedi Ram baud, L' empire grec au dixičme sičele. Constantin Porphyro-
genčte. Paris 1870.; Bury, The treatise De adm. imp. (Byzantinische Zeitschrift XV
(1906.), 7), hrvatski prijevod Šandora Lochmera u Vjesniku kr. zem. arkiva vol. X
(1908) 91—144; Rački, Ocjena starijih izvora za hrvatsku srpsku povijest Srednjega
i
ijeka (,Književnik“ Kni. I (1864.), :6—77); U

Petrograd
por, Hawteriu Koncrawruna Barpano-
1880.; Manojlović, Studije spisu ,De
poznaro o Cep6ax» u Xopsaraxi. o
adm. imp.“ cara Konst. P. (Rad Jugoslav. Akad. Vol. 182, 186, 187 nedovršeno)
To su anali Einhardovi (795-829) s nastavcima Bertinijanskim (829—835),
#
Prudentijevim (8385861), Hinkmarovim (861—882) Fuldanskim (882—001). GI. o njima

i
Rački, Scriptores rerum Chroaticarum pred XII. stoljećem. Zagreb 1880. (Iz Rada
vol. 51) str. 45—47; Wattenbach, Deutschlands Geschichtsquellen im Mittelalter. Vol. I.
Stuttgart 1904.7 pg. 210—228, 241251. Amo ide i životopis Karla Velikoga od Ein-
harda (Vita Caroli Magni imperatoris) Ludvika Pobožnoga od Thegana i t
i
zv.
— 24
podataka, jamačno na osnovu starijih službenih zapisa, o hrvatsko - mle-

tačkim odnosima IX. i X. stoljeća, a naročito iz vremena dužda Petra II.
Orseola (991-1009).*
Domaća historiografija javlja se tek u drugoj polovici XII. vijeka. To
je spis obično zvan Ljetopis popa Dukljanina, sastavljen u glavnom
od dva različita dijela. Prvi očito sadrži zbrku ponekih izobličenih doga-
đaja, kojima je od najveće česti upravo nemoguće odrediti mjesto u histo-
riji, a među njima najpoznatije je pričanje ljetopiščevo o saboru, što se
sastao na Duvanjskom polju za vladanja kralja Budimira-Svatopluka, a
taj je tobože vladao jedinstvenom državom, sastavljenom od Bijele Cr-
i
vene Hrvatske ili Primorja, pa od Bosne i Raše (Srbije) ili Zagorja. U

Ljetopisu popa Dukljanina“ ima gdjegdje jasnih tragova narodnih priča
i
s izvjesnom historijskom jezgrom, kao što je njegovo kazivanje o bojevima

s Madžarima na donjoj Savi i Drini. Taj je prvi dio Ljetopisa“ sastavljen
svakako još potkraj druge polovice XI. vijeka, možda onom prilikom,
kad su u Baru nastojali oko toga, da kod pape izrade tobože obnovu
samostalne nadbiskupije (kreirane zapravo 1089.), koja je bajagi postojala
u davno već razvaljenoj Dokleji (danas Duklja u Crnoj Gori). Drugi dio
sadrži usmeno pričanje staraca i bez sumnje nešto i od zapamćenja sa-
moga, inače nam po imenu nepoznata pisca ali nesumnjivo barskoga
katoličkog
(Zeti) u XL.
svećenika
i
različitim
u prvoj polovici
—
o
XII.
događajima, što su se zbili u Duklji
vijeka; ,Ljetopis“ je dakle u tom
vrednijem dijelu u prvom redu izvor za srednjevjekovnu srpsku historiju.
Prvi dio već zarana dospio u Hrvatsku,*? gdje bi s latinskoga prev
je
den na hrvatski, a onda (najkasnije u XIV. vijeku) dodan mu je još i

opširan opis prijeke smrti hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira (i 1089),
kojemu je jezgra ipak više nego samo vjerojatna.“ Sve do XVII. vijeka
Astronoma. GI. Rački 1. c. i Wattenbach |. c, Izvadci iz tih izvora, koliko se tiču
hrvatske historije, odštampani su u Račkoga Dokumentima u izdanju Mon. hist. Ger-
i
maniae in usum scholarum.

w [Izdao Monticolo, Cronache Ven: iane antichissime. Vol. I. Rim 1890. (Fonti
per la oria d'Italia). Up. Rački, Scriptore 5253; Manitius, Geschichte der
lateini chen Literatur des Mittelalters. Zweiter Teil, Miinchen 1923., 246-253.
s!
Črnčić, Popa Dukljanina Lčtopis. Kraljevica 1874. (Već se odavno pokazuje
potreba novoga izdanja, a izdat ga doskora Srp. Kralj. Akademija u mojoj redakciji).
će
O
tom ljetopisu up. Rački, Ocjena u Književniku | (1864.) 200—227; Pozune
CepGckai XpoHUKa B3 AATUHCKOM NEpeEKOAA KTOPOl NOAOKMIMA XII croairin (Haskeria
oratnenin pyeekaro saka u caosecnocru Hunep. Akamem. say, 1915 1. vol. XX, 4.
Petrograd 1916., 187—254).
“ Poznavao ga je već njime se donekle poslužio Toma arhidakon
i
(+ 1268), no mnogo je značajnije, što ga je ekscerpirao za pričanje o saboru na Du-

vanjskom polju sam Andrija Dandolo (f 1354) u svojoj velikoj kronici (ap. Mura-
tori, Seriptores XII, col. 182
# Uporedi o tom moju r: ju, O smrti hrvatskoga kralja Zvonimira, u Vjesniku
hrv. arheol. dr. N. S. VIII. (190
ovom djelu,
kao
i poglavlje o kralju Dmitru Zvonimiru u
ta je hrvatska redakcija .Ljetopisa popa Dukljanina“ bila glavni izvor

historijskoga znanja Hrvat4, a naročito dalmatinskih.
Mnogo ije važniji pisac od anonimnoga barskoga svećenika arhidakon
splitske crkve Toma (*1201., + 1268.).! On je napisao malo pred smrt
pod natpisom Historia Salonitana povijest svoje crkve od rimskih vremena,
začinivši je obilno opće političkim svojim ličnim doživljajima, ali je kod
i
toga spram Hrvata često nazloban, tendenciozan i pristran. Toma naime

bješe u Splitu vod ,latinske“ (talijanaške) stranke, a ta je mrzila, gotovo
prezirala, sve što je bilo slovensko“ (to jest hrvatsko), a naročito slo-
venski crkveni jezik, nazivajući ga ,heretičkim“, tobože gotskim“ (t. i.
arijanskim), i hrvatsko plemstvo, ove tobožnje ,sluge ugarskoga kralja“,
voleći udaljenu mletačku pa i ugarsku gospodu. Uza sve ove mane, Toma
ie ipak najodličniji i najvažniji dalmatinski srednjevjekovni pisac, a naročitu
važnost ima u njegovu djelu ono, što govori o vremenu splitskoga nad-
biskupa Lovre u doba hrvatskih kraljeva Petra Kresimira IV. (1058. -1074.),
Slavca (1074.—1075.) i Dmitra Zvonimira (1076.—1089.), i ono o tatarskoj
najezdi za vladanja kralja Bele IV. (1242.).
Poslije arhiđakona Tome javlja nam se u Splitu tek oko sredine
XIV. vijeka ljetopisac Miha, sin Madijev, od romanskoga plemena Bar-
bazana (* o. 1284., + poslije 1358.), nam se djelo s natpisom De gestis
čije
Romanorum imperatorum et summorum pontificum sačuvalo

to jest dio drugoga dijela (,pars secundae partis“), a sadrži čas opširnije
kraće bilješke ne samo o hrvatskim, već i o nekim svjetskim doga-
jima između godine 1290. i 1330.5 Miha mrzi Hrvate, naročito kne-
I
i to banove Pavla i sina mu Mladena,

zove Bribirske, pa cetinske Nelipić
od plemena Svačićeva, no ipak u glavnom kaže istinu. Mnogo bujnije
razvila se historiografija u Zadru, ali nam se sačuvala samo historija pod-
sade grada 1345. 1346. (Obsidionis Jadrensis libri duo) od inače nepoznata
i
pisca, bezuvjetno Zadranina,* i

ljetopis patricija Pavla Pavlovića (Pauli
de Paulo Memoriale) od 1371. do 1408.7 Oba su djela veomavažni izvori,
* Tekst izdao Rački, Thomas arcidiaconus, Historia Salonitana. Zagreb 1804.
vol. XXVI. zbirke MHSM. O Tomi kao piscu gl. Rački, Ocjena, u Književniku I. (1864.),
388 i Šegvić, aso arcidiacono. Il suo tempo e la sua opera. Split 1914.
(Prilog Bulićevom ,Bullettino“ za god. 1914.).
4 Tekst je prvi izdao Lucius, De regno (edit. Amsterdam 1666.) pag. 371—380,
onda Sehwandtner, Scriptores rer. Hung. vol. Ill. Beč 1748, 636—653., ali najbolje
Brunelli u programu gimnazije u Zadru škol. god. 1877—1878., pag. 3—61. O Mihi
Madijevu kao piscu up. Šišić, Miha Madijev de Barbazanis (Rad Jugosl. Akad. knj.
). Zagreb 1903.
*#
Prvi puta objelodanjena od
Lucija o. c. pag. 387—422., a onda od Schwandt-
0. e. vol. Ill, 665723. O spisu up. Rački, Ocjena u ,Književniku“ 1
(1865.)
2. i
Baumgarten, stanulmanyok Nagy Lajos ćs Velencze viszonya tortć
netćhez (Szdzadok 1902, 1—20, 112—130).
+ Prvi
puta štampan kod Lucija o. e. 423—438, onda kod Schwandtnera 0.
c. vol.
I
723-754. Kritično izdanje s hronološkoga gledišta s nužnim tumačenjem
i
se
naročito ima ljetopisu Pavlovićevu mnoštvo dragocjenih vijesti ne samo
u
IB
za lokalne zadarske, nego i za hrvatske političke događaje od 1382. do
1408., dakle iz doba hrvatskoga ustanka protiv kraljice Marije i muža joj
Žigmunda Luksenburgovca. Vijesti ovih domaćih pisaca XIII. i XIV. vijeka
dopunjuje u prvom redu mletački najodličniji srednjevjekovni ljetopisac
dužd Andrija Dandolo (+ 1354.), koji u svome djelu Chronicon Ve-
netum donosi osobito važnih podataka o hrvatsko-mletačkim odnosima od
godine 1009. do 1280., redovno na osnovu pouzdanih izvora mletačkoga
arhiva.“ Nastavljač njegov je Rafain de Caresino (i 1390.) dopunivši
Dandolovo djelo do 1388. (Continuatio chronicorum Andreae Danduli).““
U Ugarskoj sastavio je u drugoj polovici XV. vijeka važnu kroniku
protonotar Ivan Thuroczy od Szentmihalya (* o. 14335., o. 1490.)
+
s natpisom Chronica Hungarorum, a možemo da je podijelimo na dva

nejednaka dijela. Prvi dio obuhvata njegovo pričanje sve do smrti Karla
1. Dračkoga (+ 1386.); ovdje je Thuroczy prepisao ,Bečku ilustrovanu
kroniku“ (Chronicon pictam Vindobonense, tako prozvana po četrdeset sto
i
dvjema sitnim slikama u rukopisu bivše bečke dvorske biblioteke), sa-
stavljenu oko 1358., onda životopis Ludovika I. Anžuvinca (1342. 1382.),
što ga ie napisao tajnik njegov Ivan Aprod Totšolimoški, arhiđakon
kiikiilleški (Chronicon de Ludovico rege),"! a najposlije donio je u prozi
ono, što je Mlečanin Lorenzo de Monaci (Laurentius de Monachis
+ 1429) ispripovjedio u pjesmi Carmen de casu illustrium reginarum et de
lugubri exitu Caroli Parvi u stihovima iz ugarsko-hrvatske historije od
izdao Šišić u Vjesniku kr. zem. arkiva“ god. VI. (1904) pg. 1-59. Ljetopis Pavla
Pavlovića nastavili su njegov nećak Mavro do 1430., onda Šime Kožičić Begna
do 1550, Šime Ljubavac do 1660, Lovro Fondra do 1690. Ivan Tanzlinger
i D. Bonaldi do 1702, Ivan Marija Albert Canova do i
Šime Custera 1730,
do 1746. Matija Maslavčić do 1795., ali

i
svi ovi nastavci nažalost izgubiše, tako

da su nam samo po imenima autora poznati (gl. Brunelli, Storia della citta di Zara,
vol. 1. Venecija 1913., 1319). str.
*S
Jedino izdanje danas Muratori, Scriptores
još
i
Italicarum, vol. XII,
rerum
Milano 1728 to po
teke u Modeni, koji
i
t.
zv. ambrozijanskom rukopisu u Milanu dvama estenske biblio-
i
puni pogrešaka, dok je Dandolov autograf, što se čuva u biblio-

su
teci Sv. Marka u Veneciji, još neizdan. Ja sam medutim sva mjesta što se tiču historije
Hrvata Srba i
iz
toga autografa prepisao tim se korektnim tekstom i
djelu. O Dandolu gl. Simonsfeld, Andreas Dandolo und seine Geschichtswerke. Miin-
služim u ovom i
chen 1876.; Lenel, Die Entstehung der Vorherrschaft Venedigs an der Adria. Strassburg
1897, 85 —103.
**
Izdan kod Muratorija 1. c.
# Sastavio ju je neki redovnik Marko (otale Marci Chronicon). Izdao Florijan
i
Maty4s, Historiae Hungaricae fontes domestici, vol. II. Leipzig 1883., 100-245. Za naj-
je
tariju historiografiju u Ugarskoj up. odlični članak, što ga je napisao profesor budim-
tanskoga universiteta HO man, A magyar tčrtčnetirds els6 korszaka (Minerva, vol. II.
.
1923,
11-40).
dana samo u Thurdezyja. Gl. o piscu P6r, Janos Kukiillei iGesperes Nagy
Lajos kiraly tortčnetiroja (13491397). U časopisu Szdzadok 1893, 115, 97 106.
N S
1382. do 1386. Poslije ovoga nesamostalnoga prvoga dijela slijedi mnogo

važniji samostalni rad Thuroczyjev, to jest ugarski ljetopis od 1386. do
1464., sastavljen ne samo po pripovijedanju suvremenika, naročito palatina
Mihajla Orszagha, po autopsiji, jer je Thuroczy bio kroz neko vrijeme
i
i član kraljevske dvorske kancelarije, nego i na osnovu pisanih izvora, ne

rijetko kraljevskih isprava, do kojih je lako mogao doći po svojem polo-
žaju. Thuroczyjeva Chronica Hungarorum štampana je prvi put još za nje-
gova života potkraj vladanja Matijaša I. Korvina u Brnu 1488., a to veoma
je
važno za prosuđivanje vjerodostojnosti njegovih podataka od 1440. dalje."

Ubrzo poslije Thuroczyja bavio se ugarskom historijom na želju
kralja Matijaša I. Korvina rođeni Talijan Antun Bonfin (* o. 1434.
+ 1503.) Askolija (kod Ankone), profesor retorike u Rekanatiju i u
Rimu. On je na poziv kralja Matijaša došao na ugarski dvor još 1456.,
odnosno 1480., no svoje djelo Rerum Hungaricarum decades libris XLV
comprehensae, svršio je tek 1495., dakle po smrti kraljevoj a za vladanja
Vladislava II. To je dielo u glavnom kompilacija, napisana svježom hu-
manističkom latinštinom, a podjedno je panegirik familije Hunyadijevaca
i
i Vladislava Il. Jagelovića. Kao pouzdan historijski izvor može da nam

služi (uz izvjesni oprez) samo za drugu polovicu vladanja Matijaša I., od
1464. do 1490. i
za prve godine Vladislava II. od 1490. do 1495." Mnogo
ie važnije djelo učenoga Dubrovčana Ludovika Tuberona (zapravo
Alojzije de Cerva iliCrijević, * 1459., + 1527.) s natpisom Commentarii
de temporibus suis. Tubero učio je u Parizu, a onda je ušao u red bene-
diktovski i prijateljevao s kaločkim nadbiskupom Grgurom Frankapanom.
Niegovo dielo ne obrađuje samo ugarsku hrvatsku historiju od 1490. do
i
1522., već se ono obazire i na ostale poglavite evropske događaje, a odli-

kuje se klasičnom latinštinom
ivelikom objektivnošću kao i istinoljubljem.
Pravi tekst Lorenzov izdan je u drugom njegovom djelu Chronicon Venetorum
seu historia Veneta ab origine urbis usque ad a. 1354. Ed. Cornelius. Venecija 1758.
# Osim već pomenutoga vrlo rijetkoga izdanja, Thurćezyjeva kronika najpristu-
pačnije izdana je kod Schwandtnera 0. c. vol. 1, 39291. O Thurčezyju gl. Kaszik,
Thurdezy Janos člete krćnikaja.
ćs
Bdpst. 1906. Da su Thurćcza izvješćivala neka hr-
i
gospoda, kaže on sam: ,Quid autem comes Ciliae Vlricus, reginae avunculis,
diebus in cisdem, in illius vindictam operatus sit, semes regni Selauoniac memorant
usque modo“ (1. c. pg. 246).
# Bonfinovo djelo izdano je više puta; prvi puta u Baselu 1544. (rdavo izdanje),
onda 1368. (u Baselu od Zsimbokyja, najbolje), 1581. (u Frankfurtu), 1606. (u Hanau-u),
1690. (u Kolnu), 1744. (u Požunu), I744. (u Beču) I771. (u Leipzigu). O Bonfinu gl.
i
Kemćny, Bonfini Antal. (Uj magyar muzeum 185 270); Zsilinszky, Bonfinius
Antal tortćnetirć jellemzćse (Szdzadok 1877, 510
r, Bonfiniusnak mint
trtćnetironak jellemzćse ćs miive kittičinek kimutatisa s birdlati mćltatisa. Bdpst. 1876;
Beigel, Adalčk Bonfinius ćlete tortčnetčhez (Szdzadok 1902, 88—91)
Izdano prvi i drugi put u Frankfurtu 1603.
#
1627, a onda kod Schwandt-

i
11, 107—387. O Tuberonu gl. Vajda, Tubero Lajos mint tortčnetiro. Bdpi
e, Ludovicus Cervarius Tubero emlćkiratainak miivelodćstirtćneti adatai.
28
U Hrvatskoj uzela se historiografija dosta kasno razvijati. Ostavivši

na stranu neke kraće ljetopise, prvi važniji pisac jeste fra Ivan Toma-
šić (+ poslije 1562.) sastavivši do svojih dana Chronicon breve regni
Croatiae, i to na osnovu pisanih izvora
bilješke ima u njega i veoma dobrih
i
tradicije. Uz neke manje vrijedne
samostalnih podataka, naročito za
drugu polovicu XV. vijeka za
i
XVI. (do 1562.).“ Osobito je dragocien
opis podsade Sigeta godine 1566., što ga je napisao hrvatskim
jezikom a čakavskim dijalektom neki očevidac, jamačno tajnik Nikole
Zrinskoga Franjo Črnko; to
je prvi opsežniji historijski spis napisan
na hrvatskom jeziku, a odlikuje se živahnošću i historijskom vjernošću."
Nešto docnije sastavio je zagrebački kanonik, potom župnik varaždinski,
Antun Vramec (* 1538., 4 1587.) prvo hrvatsko a kajkavskim dija-
lektom štampano historijsko djelo Kronika, koja ima nekih dobrih po-
dataka za XVI. vijek." Kao historik sve je starije ugarske i hrvatske pisce
natkrilio Nikola Istvanffy (rođen 8. decembra 1538. u Ki zonfalvi
kod Pečuha, a umr'o aprila 1615. u Vinici u hrvatskom Zagorju), ugarski
i
1.
propalatin i slavonski velikaš, a po tom član hrvatskoga sabora. Njegovo

djelo Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV obuhvata vrijeme od
1490. do 1606. i odlikuje se biranom latinštinom i velikim poznavanjem
događaja o kojima govori, a naročito od druge polovice XVI. vijeka dalje.
Bez sumnje ono je jedan od najdragocjenijih izvora ugarske i hrvatske
historije.
Ovo su glavni pisci o hrvatskoj prošlosti do kraja XVI. vijeka. P
XVII. i XVIII. stoli treba da budu obrađeni u odjelitom članku, jer je
rad njihov više književna značaja negoli historijsko-izvornoga.
+ Originalni rukopis nalazi se u arhivu Jugosla enske Akademije. Izdao ga Ku-

kuljević u Arkivu knj. IX., str. 334. GI. o Tomašići ić, O smrti kralja Zvonimira l. c.
# Izdao ga Ivšić, Podsjedanje i osvojenje Sigeta u glagolskom prijepisu hrvat-
skoga opisa iz god. 1366. ili 1567. (Starine XXXVI, Zagreb 1918, 390 -429.). Prvi put
objelodanio ga Kidrič, Oblega Sigeta v sodobnem hrvaškem opisu. Maribor 1912. (U
Časopisu za zgodovino in narodopisje. Let. VIII). Isti je opis dosada bio poznat samo
u latinskom prijevodu Samuila Budine (kod Schwandtnera 0. c. L, 741) i u
723
njemačkom (posljednji puta Stier, Zrinyi und die Zriniade. Bdpst. 1876., str. 339).
1
latinski i njemački prijevod učinjeni su još

1568.
»*
Štampana prvi put u Ljubljani 1578. s punim natpisom: Kronika vezda znovich
zpravliena kratka szlouenzkim iezikom po D. Antolu pope Vrameze kanouniku za-
grebechkom“. Ponovno izdana
s instruktivnim uvodom od Klaića u Monumenta speci.
hist, Slav. merid. Scriptores vol. V. (Zagreb 1908.)
# |stvanfiyjevo djelo izdano je više puta: u Kčlnu 1622., 1€ 1685. 1724, a i
1758. u Beču. O njemu gl. Holub, Istvinfty Miklos histori ard 1909,
— 20
3.
Literatura.'"
Historiografija hrvatska u pravom smislu te riječi začinje se tek u
drugoj polovici XVII. vijeka, kad je zagrebački kanonik Juraj barun
Rattkay od Velikoga Tabora (* o. 1612 1. sept. 1666.) izdao u Beču
1652. prvu sustavno napisanu hrvatsku historiju s natpisom Memoria regum

et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae. To ie djelo za
|
čitavo starije doba osnovano na veoma nepouzdanim izvorima, a dana
ima vrijednosti samo za vo doba, dakle za prvu polovicu XVII. vijeka.
Pored sve
nekritičnosti, ipak je značajno stoga, što je Rattkay prožet

hrvatskim duhom svoga vremena razlikujući strogo Hrvatsku od Ugar-
ske.! Mnogo je
bolje djelo, što ga je napisao Trogiranin Ivan Lucius
(Lucio, Lučić [?], rođen u septembru 1604., umr'o u Rimu 11. januara
1679.), a štampom izdao u Amsterdamu 1666. s natpisom De regno Dal-
matiae et Croatiae libri sex. Lucijevo djelo ide od naj: jih dana do 1420.,
to jest do onoga vremena, kad je čitava Dalma trajno prešla u mle-
tačke ruke. Lucius je pravo reći utemeljitelj (otac) hrvatske kritične
historiografije; šta više, naša nauka još danas počiva ponajviše na nje-
i
govim oštroumnim rezultatima, a naročito za čitavu hrvatsku historiju do

početka XIII. vijeka, naime do nastupa Andrije II. (1205.), s razloga, što
ie Lucius u svom djelu sabrao sve isprave i suvremene pi: do kojih
ie mogao doći, dakle do izvora prve ruke, pa se isključivo njima služio.
Time nam je i spasao mnogo izvora, kojima danas nema više traga.
Dielo Lucijevo međutim više odiše duhom mletačkim negoli hrvatskim.!%
Dalji historik Pavao Ritter-Vitezović (* 7. jan. 1652. u Senju,
++ 20. januara 1713. u Beču) nije doduše napisao sustavne historije, kao
Rattkay ili Lucius, ali se odlikuje nekim važnim monografijama, kao što
su Kronika aliti spomen vsega svieta vikov (Zagreb 1696), zapravo nastavak
Vramčeve Kronike“ do kraja XVII. vijeka, a onda Plorantis Croatiae saecula
duo carmine descripta (Zagreb 1703), ljetopis hrvatski XVI. XVII. vijeka i
u heksametrima, no s mnogo veoma dobrih i

pouzdanih podataka. Ali
najbolji, najveći najvažniji
i
rad Ritterov nalazi se jednako u rukopisu
(ponajviše u kr. universitetskoj biblioteci u Zagrebu); to je rasprava:
Offuciae Ioannis Lucii ,De regno Dalmatiae et Croatiae“ refutatae ab equite
Paulo Ritter. U tom spisu hoće da dokaže, kako je Lucijevo djelo ten-
denciozno i kako sve vrvi od protuslovlja i ,opsjena“ (offuciae), kojima
1 O
hrvatskoj historiografiji gl , Priručnik 37—107.
1 O porodici Rattkay u Hrvatskoj gl. La )wskoga članak u Prosvjeti 1895
greb 1869), 176-187.

3%
Up. Rački, Povjesnik Ivan Lu
102). Zagreb 1879; Brunelli, Giovanni Lucio (Rivista dalmatica Zadar, 1889, 1900, 1901).
je pisac a
gledao zastrti pravu i suštu istinu; djelo je pisano s velikom
spretnošću, premda rijetko kad postizava svoje svrhe. Dalje valja još
istaknuti Banologia seu de banatu Croatiae cum continua banorum chronologia
ab an. Ch. 641, u kojemu raspravlja u deset poglavlja o svemu, što se
če banske časti i vlasti, i to s veoma dobrim rezultatima, koji i danas
još zaslužuju našu pažnju. Međutim pojava i rad Ritterov mnogo su
važniji s gledišta političkoga. Ni kod jednoga od njegovih suvremenika
mi ne nalazimo kao u njega tako krepko razvijen nacionalni hrvatski
s težnjom, da provede kulturno i političko jedinstvo hrvatskoga
naroda. S tim u i izradio je gramatiku rječnik skrenuvši pažnju na
i
sva tri hrvatska dijalekta i

nastojeći oživotvoriti iz njih jedan svima jedin-
stven književni jezik i
pravopis (tako on poznaje č [za cz] &). U poli- i
om pak pravcu, polazeći stanovišta, da ilirski“ znači

sa koliko ,,slo-
venski“, a slovenski koliko hrvatski“, Ritter je prvi izrekao misao ujedinjenja
Hrvata, Srba, Slovenaca i
Bugara s imenom hrvatskim, nazvavši ,Crvenom
Hrvatskom“ Srbiju, Macedoniju, Bugarsku i Traciju (Odriziju), a ,,Planin-
skom Hrvatskom“ (Croatia Alpes Kranjsku, Korušku Stajersku. I
i
grbove dao svim tim zemljama, što prave, koji su tada bili u upotrebi,
a što izmišljene, u djelcu Stemmatographia sive armorum lllyricorum deli-
neatio, descriptio et restitutio (Beč 1701), od kojih su najpoznatiji ilirski,
to jest polumi; i zvijezda, srpski, to jest krst četiri ropske potkove
(docnije preudešene u ćirilsko pismo S (C) bugarski, to jest uspravljen
i
lav. Uopće je radom svojim Ritter postao učiteljem i provodičem, i ako

ne svojim suvremenicima, na koje je imao samo veoma slaba utjecaja, a
ono hrvatskim preporoditeljima u prvoj polovici XIX. vijeka, napose Lju-
devitu Gaju.!
Ritterov nastavljač, ili bolje reći baštinik, jeste zagrebački kanonik
Baltazar Adam Krčelić (rođen 5. febr. 1715. u Brdovcu kod Zapre-
šića, umr'o potkraj marta 1778. u Zagrebu); on nam
djela, ponajviše u rukopisu, a najvažnija su mu MHlistoriarum cathedralis
je
ostavio mnoga
ecelesiae Zagrabiensis partis primae tomus 1. Zagrabiae (1770), onda De

regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares. Zagrabiae 1770
i Annuae sive historia ab anno inclusive 1748 et subsequis (1767) ad poste-
ritatis notitiam (Zagreb 1901). Prvo djelo obuhvata historiju biskupije
zagrebačke od utemeljenja do biskupa Nikole Stjepanića Selničkoga (od
1094. do 1602.), zapravo i
još do Petra Petretića, ali je drugi dio (od
1603. do 1667.) ostao u rukopisu (u arhivu Jugoslavenske Akademije);
Krčelić sam, a i njegovi suvremenici, visoko su cijenili to djelo; tako
naročito i sam Farlati posluživši se njime obilno. Dakako, danas mu
značenje kud i kamo slabije; u starijim je dijelovima uopće bez vrijed-
je
nosti, ali u novijim, u nizu biskupa od XVI. vijeka dalje, još uvijek ima
dobrih podataka. Najbolje je svakako ono, što Krčelić pripovijeda u drugoj
s o njemu gl. Klaić, Život i
djela Pavla Rittera Vitezović: Zagreb 1914.
Sa
(rukopisnoj) knjizi, a u prvoj (štampanoj) ono, što se odnosi na vrijeme
biskupa Gašpara Stankovačkoga (1588. 1596.)
i
na bojeve oko Siska
(1591. -1503.). Za to
je djelo Krče-
lić iscrpao biskupski
i
kaptolski
arhiv. Drugo djelo, koje crta poli-
tičku historiju hrvatsku do smrti
Ferdinanda I.(1564.), postalo je na
želju kraljice Marije Terezije, koja
mu je u tu svrhu još 1748. poklo-
nila bogatu književnu ostavštinu
Ritterovu. Svršio ga je 1768., a
onda se odlučio posvetiti ga kra-
liici, što je ona dopustila. U po-
i
sveti kaže Krčelić: ,Pravedno je,

da se svakomu vrati ono, što je
njegovo; više, i nauk je to Spa-
šta
siteljev, jer ugledavši novac s pri-
ha
likom carevom, reče: ,Dajte Bogu
božije, a caru carevo“. Baš zato je
Krčeliću i stalo, da u svome djelu
dokaže prava svete ugarske krune
i
na Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju,
svim
Bosnu Srbiju, dakle da izvrši
zadaću, koju je nekoć preuzeo Rit-
ter, ali je nije ispunio. ,Svrha jei
onu
e
Sl. 5. Dr. Franjo Rački.
cilj ovoga djela kaže sam Krčelić

—
i
da iznesem historijska prava naših kraljeva na Dalmaciju, Hrvatsku,
Slavoniju, Srbiju i Bosnu; ocijenit ću vlast kraljevsku sjaj (eminentiam),
pa će onda izići na vidjelo, da su kraljevi, naši gospodari, u svojoj pravoj
pravcatoj svojini, da su prirodni gospodari, to jes
amovladari. Djelu sam
dao natpis Praeliminares notitiae, jer ne pišem povijest ovih zemalja, nego
samo bilješke, koje će poslužiti za podlogu onomu, koji preduzme, da
napiše sistematsku historiju.“ Iz tih se riječi Krčelićevih vidi, da se on
poglavito trudio oko toga, da dokaže pravo ugarske krune na hr-
vatske srpske zemlje, a kad to pokaže, onda prepušta drugome
i
i
samu historiju. Znajući ili sluteći, da to baš ne će biti svakomu čitatelju
pravo, domeće: ,Vidjet ćete, da li sam ja izdajica domovine koje li sam
krune podanik, pa to, i da li sam nevjernik svojih kraljeva. Držim da će
moja nastojanja steći pohvalu, kad se bude vidjelo, da sam u svome djelu
svijetlio stvari domovine naše tako, kako toga ne učini još nijedan sin
njezin.“ Ovo je
djelo Krčelićevo bez ikake naučne vrijednosti, već samo
“, pa i to stoga, što je poslije njega u Hrvatskoj
32
rona“, to jest s izvjesnom moderno - političkom pozadinom. Najvažnije
Krčelićevo djelo jesu Annuae, koje su u neku ruku memoari njegovi, na-
isani težnjom, da ispričaju događaje od 1748. do 1767. ,s punom vjer-
nošću i cijelom iskrenošću“. Premda baš ne odgovaraju toj nakani, ipak
su Amnuae dragocjen izvor hrvatske historije XVIII. vijeka. Ostale su
u
rukopisu sve do početka XX. vijeka, kad ih

je
objelodanila Jugoslavenska
Akademija u redakciji Smičiklasovoj.''
Istodobno s Krčelićem radila su na crkvenoj historiji Hrvata Srba i
tri učena talijanska isusovca: Filip Riceputi (+ 1742.), Daniel Far-

lati (+ 1773.) i Jakov Coleti (+ 1827.). Riceputi umr'o je još za vre-
mena pripravnih radnja, tako da su pravi posao izvršili Farlati
i Coleti;
prvi je napisao prvih pet svezaka ovoga glomaznoga djela, dok_je drugi
uredio a od č napisao ostale četiri sveske. Djelu je natpis Illyricum
i
sacrum (Venecija 1751. -1819.). Prve tri sveske obuhvataju historiju salo-
nitansko-splitske nadbiskupije, četvrta historiju sufragana njenih (Makarska,
Nin, Hvar, Trogir, Šibenik, Knin, Seni, Krbava [Modruš] i Bosna), peta
obrađuje historiju zadarske nadbiskupije i njenih agana (Osor, Rab,
Krk), a onda sisačku i zagrebačku biskupiju, šesta prikazuje povijest du-
brovačke nadbiskupije i njenih sufragana (Trebinje, Mrkan, Ston i Korčula)
i historiju crkve Risanske i Kotorske, dok sedma i osma rade o izvan-
dalmatinskim crkvama, naime o drevnoj srijemskoj nadbiskupiji, docnije
biskupiji (od 1229. dalje) i katoličkim crkvama u Albaniji, Srbiji Bugar-
i
i
skoj, kao što su Duklja, Bar, Drač, Skoplje, Sofija, Marcianopol, Ohrid
Trnovo. Djelo Riceputi-Farlati-Coletijevo jedno je od najvažnijih djela
cjelokupne svjetske historiografije i upravo je golema riznica za hrvatsku
i
srpsku povij ne samo crkvenu, kojoj je u prvom redu namijenjeno,
nego i
za političku i kulturnu.'%
Suvremenik i drug ove trojice odličnih Talijana bijaše hrvats
sovac Josip Mikoczy (rođen u februaru 1734. u Zagrebu, gdje je
i
umr'o 22. marta 1800.), poslije ukinuća reda naiprije gimnazijski profesor
u Zagrebu, onda bibliotekar u pravoslovnoj akademiji. Proučivši temeljito
sve dotada štampom objelodanjene pisce i izvore, Mikoczy se uze spre-
mati da napiše djelo o hrvatskoj historiji za doba narodnih vladara (prije
1102.). To je djelo najvažniji plod čitave starije hrvatske historiografije,
a izdano je poslije njegove smrti god. 1806. u Budimu
Croatiae liber unus, u kojem su
kritički raspravljena neka pitanja
s
natpisom Otiorum
iz historije
hrvatske prije 1102., dakle ono nije ematska povijest čitavoga doba.
istra-
Od tih rasprava bez sumnje zavrjeđuju najviše pažnje Mikoczyjeva
1091. do
živanja oko pitanja postanka državne zajednice s Ugarskom (od
1102.). Još ie Mikoczy napisao historiju hrvatskih banova do XV. vijeka,
od koje je prvi dio, sežući do početka XIV. vijeka, štampom objelodanio
i GI.
15 Up.
Smičikla
Šišić, Priručnik
»tB.
78
A.
—79.
Krčelića, Uvod u Annuae (Mon. Slav. merid. XXX.).
Sua
Kukuljević u Arkivu kni. XI. (str. 1206), dok se drugi dio De banis regni
Croatiae saeculi XIV. et XV. notata varia još i danas nalazi u rukopisu
u arhivu Jugoslavenske Akademije. Ovo je vrijedno djelo, koje daleko
nadvisuje kritičnošću sva starija (tako Ritterovu ,Banologiju“) izrađeno
ne samo na osnovu štampane građe, već i na arhivalnom blagu; stoga je
i danas od vrijednosti. Treba uopće istaknuti, da je Mikoczy pored Lucija
i
prvi hrvatski pravi naučni radnik na polju naše starije historiografije."
Uporedo s njime zabavio se hrvatskom prošlošću ugarski Nijemac
činovnik u erdeljskoj dvorskoj kancelariji u Beču Johann Christian
Engel (rođen 17. oktobra 1770. u gradiću Levoči (L6cse) u spiškoj županiji
pod Tatrom, umr'o 20. marta 1814. u Beču). Izradujući za zbirku Allgemeine
Welthistorie, koja je izlazila u njemačkom gradu Halle, opću historiju
Ugarske (Geschichte des ungarischen Reiches und seiner Nebenlčinder, 1797 bis
1804, četiri sveske) napisao je kao drugu svesku djelo Staatskunde und
Geschichte von Dalmatien, Croatien und Slavonien (Halle 1798), zanimljivo
još i danas, ne samo kao hrvatska historija pisana na njemačkom jeziku,
već poglavito stoga, što donosi neke izvore, naročito veoma važne stati-
stičke podatke o Hrvatskoj, Slavo: i Dalmaciji potkraj XVIII. vijeka.
Pored toga Engel je još napisao Geschichte von Serbien und Bosnien (Halle
1801), inače neznatne vrijednosti, ali uz nju još i danas dobru knjigu
Geschichte des Freistaates Ragusa (Beč 1807.). Kud i kamo važniji je za
razvitak ne samo hrvatske, nego i cjelokupne slovenske h
riografije
rad i djelovanje Engelova zemljaka, slavnoga Pavla Josipa Šafaiika
(* 13. maja 1795. u Kobeljarovu u gemerskoj županiji, + 26. juna 1861. u
Pragu). Još kao gimnazijski profesor u srpskoj gimna: u Novom Sadu
stao je izučavati slovenske starine, dok nije konačno izdao u Pragu, gdje
je docnije bio činovnik u universitetskoj biblioteci, svoje glasovito djelo
Slovdnske starožitnosti (Prag 1837. u dvije sveske), u kojem je prvi put
po načelima moderne historijske kritike izrađena historija Južnih Slovena,
dakle i Hrvata i Srba, do kraja IX. vijeka.!%
Na Šalatikov rad nadovezuje se u neku ruku i rad hrvatskih prepo-
roditelja. Sam je Ljudevit Gaj (+ 1872.) ostavio u rukopisu hrvatskim
jezikom napisanu (inače malo vrijednu) kroniku s natpisom Dogodovština
Velike Ilirije, a čuva se danas u universitetskoj biblioteci u Zagrebu. Mnogo
ie važniji rad što ga je objelodanio kateheta u gimnaziji požeškoj, potom
župnik u Sesvetama (kod Požege), Ivan Švear (* 1775. u Ivanićgradu,
i 1839. u Sesvetama kod Požege) napisavši djelo Ogledalo Ilirije u četiri
e (Zagreb 1830. do 1842.). Prve tri sveske obrađuju stariju povi
hrvatsku do 1114., to jest do smrti kralja Kolomana (ispravno 1116.), držeći
ć, Priručnik 82—83.
'halldezy, Johann Christian von Engel und seine Korrespondenz (1770 bis
1814). Ungarische Rundschau, vol. IV. Leipzig 1915, 247—385.
8 Šišić, Priručnik 85—90.
Sam
da su lliri autohtoni, a Južni Sloveni njihovi potomci. Četvrti svezak ide
do 1790. i nešto je bolji. Švearovo djelo prva je historija pisana novim
književnim jezikom hrvatskim. To je znao
i sam autor,
pa je stoga i za-
ključio svoje djelo ovim riječima: ,Dovršujem moju dogodovštinu, koju
str.
na poštenje, slavu i diku naroda moga ilirskoga, zatim slovinskoga, a naj-
poslije hrvatskoga i srpskoga zvanoga, kroz četiri godine što jest,
i više
tako sam vručoželjno pisao, da sam od čitanja različitih knjiga, od mlo-
i
goga i sveudilinoga noćom danjom pis: nja najposlije
obolio i tako osla-
bio, da jedva pisati mogu . . U ostalom, narode moj ilirski, veselim se,
.
da sam ti štogod u narodnom našem ilirskom, to jest hrvatskom jeziku

ostavio, veselim se, velim, stim više, sam prvi, premda slabim i neu-
što
mješnim perom, u materinskom našem jeziku našu dogodovštinu kušao

pisati“. Poslije Šveara izdaše omanje knjige Ivan Krst. Tkalčić,
Hrvatska povjesnica (Zagreb 1861), Šime Ljubić, Pregled hrvatske povjesti
(Na Rijeci 1864) i konačno Šime Balenović, Povjesnica hrvatskoga na-
roda (Zagreb 1870). Dok Tkalčićeva knjiga u prvom redu htjela da
i
je
zadovolji potrebi tadanjih učitelja inteligenata za povraćena ustava (,okto-

barska diploma“ 1860.), a Balenovićeva bila namijenjena širokim pučkim
mletačkih iz-
slojevima, Ljubićeva knjiga ima i danas zbog upotrijebljenih
vora, a
prave naučne
iampom neobjelodanjenih, naročito od
vrijednosti.
XVI. vijeka naprijed,
Modernom naučnom radu oko hrvatske historije položio je temelje
umr'o 1. augusta 1880. u Puhakovcu u hrvatskom Zagoriu),

hrvatski i kroz neko vrijeme veliki župan zagrebački. Pored već
njegova rada oko obielodanjivanja izvora hrvatske histori.
izdavao
napisao mnoštvo monografija iz sviju epoha hrvatske prošlosti
i
je Arkiv za povjesnicu jugoslavensku (Zagreb 1851. do

1875. u dvanaest
svezaka) kao organ 1850. utemeljena ,,Društva za jugoslavensku povjesnicu
i starine“, kojemu bio predsjednikom. Rad oko hrvatske historiografije
je
steče još krepču bazu osnutkom Jugoslavenske Akademije zna-
nosti i
umjetnosti, naročito otkad je ona započela sistematskim djelova-
njem svojim (1867.), i to ne samo objelodanjivanjeni historijske građe, nego
i
izdavanjem historijskih monografija (rasprava) u svom organu Radu.
Naučenjački krug prvih akademika sačinjavahu: njezin predsjednik zagre-
bački kanonik Franjo Rački (rođen 25. novembra 1828. u Fužinama,
umr'o 13. februara 1894. u Zagrebu), historik doba hrvatskih narodnih
vladara, profesor hrvatske historije u universitetu u Zagrebu (od
onda
sb o. e.
91.
Smičiklas, djela Ivana Kukuljevića Sakcinskoga (Rad
Ž
1w GL. o njemu vot i
Jugoslav. Akad. knj. 110.). Zagreb 18

m e Život i djela Zagreb 1895.; Zagorski,
dr. Franje Račkoga.
Francois Rački et la renaissance scientifique et politique de la Croatie. Paris 1909;
Honaw, Hajuekn Jyrocaoren XIX. croneka (Hosa Espoua IX, 6. Zagreb 1924, 165— 180).
M
35
1874.) Matija Mesić (rođen 19. februara 1826. u Brodu na Savi, umr'o
6. decembra 1878. u Zagrebu), historik doba dvaju kraljeva iz kuće Jage-
lovića (od 1490. do 1526.),'!? ravna-
telj hrvatskoga arheološkoga mu-
zeja Sime Ljubić (rođ. 24. maja
1822. u Starom gradu na Hvaru,
umr'o ondje 19. oktobra 1896.), hi-
storik hrvatsko-mletačkih odnosa!'“
i
Radoslav Lopašić (rođen 20.
maja 1835. u Karlovcu, umr'o 25.
aprila 1893. u Zagrebu), historik
hrvatske Vojne Krajine.'*
Uporedo s radom ovih hrvat-
skih naučenjaka teče i obrađivanje
nekih epoha hrvatske historije od
stranih ljudi odlična glasa. To su
bili universitetski profesor u njema-
čkom gradu Halle Ernst Diim-
mler (rođen 2. januara 1830. u Ber-
linu, umr'o 11. septembra 1902. u
Friedrichsrodi) historik njemačkih
Karolinga," bečki universitetski
profesor Maks Biidinger (rod.
1. aprila 1828. u Kasselu, umr'o 23. SI. 6. Prof. Tade Smičiklas.
februara 1902. u Beču) baveći
austrijskom historijom,'!* onda Aug. Girčrer (rođen 5. marta 1803. u
Kalwu, umr'o 6. jula 1861. u Karlsbadu), universitetski profesor u švajcar-
skom Freiburgu, koji se naročito zabavio u vezi
s
vizantijskom i mletačkom
historijom i hrvatskom prošlošću u doba narodnih vladara,!? a taj je pe-
riod privukao i pažnju kazanskoga universitetskoga profesora Ivana Ni-
1 Rački, Matija Mesić (Rad knj. 47). Zagreb 1879.; Smičiklas, Spomen-
knjiga Matice Hrvatske (Zagreb
1892) str. 138147.
18 Smičiklas, Život i djela Šime Ljubića (Ljetopis Jugosl. Akad. za 1897.) Za-
greb 1898.
*4 Smičiklas, Radoslav Lopašić (Ljetopis Jugosl. Akad. za 1894.). Zagreb 1895.
18 Upredi njegova djela: Uber die siidostlichen Marken des frinkischen Reiches
unter den Karolingem (795—907). Beč 1883 (Archiv f. die Kunde oster. Gesch. vol X),
Uber die šlteste Geschichte der Slawen in Dalmatien (349—928). Beč 1856. (Sitzungs-
berichte der phil. hist. Cl. vol. XX)
18$7—1888. iGeschichte des ostfrinkischen Reiches, 3 vol. Leipzig
#6 Oesterreichische Geschichte bis zum Ausgange des XIII. Jahrh. Leipzig 1858.
i Ein Buch ungarischer Geschichte (1058—1100). Leipzig 1866.
1 Byzantinische Geschichten, vol. Il. Izdao profesor gradačkoga universiteta
Weisz (Graz 1873).
ME
kolajevića Smirnova (rođen 1856. u Orinji, a umr'o 1904. u Kazanu).''*
uni-
Sve je ove strane naučenjake daleko nadvisio rad profesora bečkoga
24. jula 1854. u
versiteta Konstantina Josipa Jirečeka (rođen
više navrata izučavajući hi-
Beču, umr'o ondje 10. jan. 1918.), koji je u
obazre na stariju hrvatsku
storiju Bugara i Srba došao u priliku, da se
i
historiju, a navlaš na Dalmaciju.''

Rezultatima Kukuljevićeva rada, kao i publikacijama Jugoslavenske
za-
Akademije i pomenutih stranih naučenjaka, prvi se poslužio profesor
Akademije,
grebačkoga universiteta, a potom predsjednik Jugoslavenske
i
Žumberku, umr'o
Tade Smičiklas (rođen 1. oktobra 1843. u Reštovu u Matice Hrvatske“
8. juna 1914. u Zagrebu). On
u dva omašna sveska djelo
je
objelodanio u izdanjima ,,
Poviest hrvatska (Zagreb 1879. i 1882.), od
do dana ugarske kata-
kojih prvi obuhvata događaje do 1526., ili točnije
11.
strofe na Mohačkom polju (29. augusta), a drugi seže do uključivo
kod
septembra 1848., to jest do onoga dana, kad je ban Jelačić prešao
Smičiklas izradio
Varaždina sa svojom vojskom Dravu i
upao u Ugarsku.
je svoje djelo na osnovu svega tada mu pristupna i štampom objeloda-
je gdie-
njena izvornog blaga i literature, a u drugom svesku upotrijebio
i
u smjeru pragma-
gdje i neke arhivalne podatke. Kako je bilo napisano
tičkom s jakom patriotskom žicom, a kom stilom nada sve ugodnim,
bila je u svoje vrijeme možda najpopularnija hrvatska knjiga. Međutim
kako je od onda, kad je ono izrađeno, prošlo više od četrdeset godina,
veliko mnoštvo novih izvora, a od tih
a za to je vrijeme objelodanjeno
danas
zamjeran broj upravo njegovim trudom, naročito diplomaticus,
Codex
je ono ponajviše stvarno zastarjelo.
universitetski
Prema stanju današnje nauke i izvora objelodanjuje
u Garčinu
profesor u Zagrebu Vjekoslav Klaić (rođen
28. jula 1849.
Hrvata. Od ovoga je
kod Broda u Slavoniji) djelo s natpisom Povijest
hrvatsku prošlost do godine
djela dosad_izišlo pet knjiga, a obuhvata
i na prilike u Ugarskoj (od 1102. dalje)
1608., obazirući se kod toga još
s
Osepin neropin xopsarckaro rocynapcrsa ao nmoasukenia ero vropekoli
1879, Oruomewu Besenu kr ropozekujm obinunami Jaanaviu
ce XII ao
kO-
post (Kazan
2 ucropin 101m,
toma, Ouepiv kyavtypxoli
nonommiu XIV etika (Kazan 1880—1884.)
Caanattw, 2 sveske. Kazan 1900.
1% Od mnogobrojnih radova ovoga odličnoga naučenjaka navest ćemo samo:
Ge-
Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und
schichte der Bulgaren. Prag 1876;
Bosnien wiihrend des Mittelalters. Prag
1876; Die Romanen in den Stiidlen Dalmatiens
wdhrend des Miltelalters, tri dijela u Denkschriften bečke Akademije kni. 48 i 49 (Beč
1, U, 1. Gotha 19111918; Staat und Gesellschoft
1902, 1904); Geschichte der Serben, vol.
912—
im mittelalterlichen Serbien, četiri dijela u Denkschriften bečke Akademije
(B
Konstantin Jireček (Narodna Starina sv
1919). O prof. Jirečeku up. Radojčić, Jos.
časopisu Oesler-
Zagreb 1924, 198—216) i Murko, Josef Konstantin Jireček (1854—1018)
u
reich, vol. I. Beč 1918, 537—592.

u
37 —
i u Austriji (od 1526. dalje).'?? Svoje izvore autor ne navodi, nego je na

kraju svake knjige dodao kratak pregled upotrijebljenih izvora literature, i
ali je djelo zato ukrašeno mnogim slikama, od česti naučne vrijednosti.
Inače ovo djelo nije jednakom pomnjom izrađeno; piva je knjiga (Narodni
vladari i Arpadovići) danas zastarjela,*! a druga (Anžuvinci i kralj Žigmund
do 1409.) u glavnom je osnovana na tadanjim literarnim pomagalima.
Prava naučna vrijednost Klaićeva djela počinje tek s trećom, kao što je
i
razdoblje od 1409. do 1608. u njemu prvi put metodički temeljito obra-
đeno na osnovu ne samo objelodanjene građe, nego i nekih arhivalnih
podataka. Od Smičiklasova djela razlikuje se prije svega stilom, jer se
teško čita; zato i nije doživjelo one popularnosti, što je nekoć pratila
»Povijest Hrvatske“ u izdanju ,Matice Hrvatske“.
Kraći pregled hrvatske historije izdao je Rudolf Horvat (rođen
14. marta 1873. u Koprivnici) s natpisom Povjest Hrvatske (Petrinja 1904)
u jednoj knjizi. Prošireno izdanje ovoga rada počeo je autor izdavati
nedavno. Prva knjiga Povijesti Hrvatske (Zagreb 1924) obuhvata građu do
god. 1657., to jest do nastupa kralja Leopolda I. na prijestolje, dok bi
druga knjiga imala prikazati vrijeme od 1657. do 1918. Prošireno izdanje
razlikuje se od prvoga još i time, što tobože ,navodi izvore“. U stvari
pak to je budi puko citiranje nekih literarnih pomagala, budi mehanično
navođenje gdjekojega poznatijega izdanja izvora. Zajedničko je objema
izdanjima to, da su napisana nemetodički i primitivnim stilom. Pored ove
temeljne mane, autor poznaje izvore (pa i štampom objelodanjene)
raturu (navlaš stranu) tek u veoma ograničenoj mjeri. Za napredak
lite-
iWe
historije kao nauke knjiga je Rudolfa Horvata od neznatna značaja.
Na kraju još mi je napomenuti, da sam ja objelodanio Pregled
Ho
i
povijesti hrvatskoga naroda od dana do godine 1873. (Zagreb

1916), u kojem sam pokušao da donesem rezultate moga rada i onoga
drugih domaćih i stranih historika. Došlo je i do drugoga proširenoga
Prva knjiga (Zagreb 1899) ide do 1301., druga (Zagreb 1900) od 1301. do
+0
1409.,treća (Zagreb 1901) od 1409. do 1458., četvrta (Zagreb 1904) od 1458. do 1526.,
peta (Zagreb 1911) od 1526. do 1608., a od šeste izišao je dosada samo ,prvi snopić“
(Zagreb 1922) s kulturnom slikom Hrvatske XVI. vijeka. Još ranije napisao je Klaić
»Pripoviesti iz hrvatske poviesti“ (izdalo ,Društvo Sv. Jeronima“) tri dijela (Zagreb
1886—1891), a ide do smrti bana Ivana Karlovića (f 1531.). Mnogobrojne njegove mono-
grafije bit će navedene gdje treba.
11 O toj
se knjizi izjavio poljski publicista Eduard Boguslawski (Methode
und Hilfsmittel der Erforschung der vorhistorischen Zeit in der Vergangenheit der Slaven.
Berlin 1902) ovako: ,So eine Povjest Hrvata (Zagreb 1899) von Klaić war schon
Zeit ihres Erscheinens veraltet, cin Anachronismus“.
in der
Rudolf Horvat napisao je

# još
i knjigu Najnovije doba hrvatske povijesti (Za-
greb 1906). U pomanjkanju kakva naučna djela, ova knjiga — kao zbirka data od 1848.
do 1906.
— ima izvjesnu praktičnu vrijednost. Srećniji je autor bio u nekim monografi-
jama; tako Seljačka buna godine 1573. (Sarajevo 1897, iz ,Nade“) Borba Hrvata s Tur-
i
cima za Petrinju (Petrinja 1903).

— 38
izdanja natpisom Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana

s
do 1. decembra 1918. (Zagreb 1920), no dosada izišla je samo prva knjiga
do god. 1790.'?
Rad na hrvatskoj historiji od 1848. dalje veoma je težak, jer se nai-
važniji izvori čuvaju u mnogobrojnim arhivima, ne samo domaćim (držav-
nom i županijskim), nego najviše u stranim (u prvom redu bečkim i
peštanskim). Tako isto nagomilala se literatura, domaća i strana, gotovo
do nepreglednosti. Samo onaj, koji je potpuno vješt uz hrvatski
i
jezik bar
još i u njemačkom i madžarskom, može da napiše naučnu kritičnu hr-

vatsku historiju od 1848. do 1918.'** Jer na osnovu suvremenih novina,
biografija, brošura, letaka i gdjekojeg privatnog pisma, da se doduše
prikazati slijed spoljašnjih događaja, ali se ne da udovoljiti glav-
nom i osnovnom zahtjevu historije kao nauke, naime: jasno i objek-
tivno pokazati, zašto je baš tako bilo i kako je postalo ono, što
se zbilo.
1 _Ja sam još ranije objelodanio u malom formatu tri knjižice pod natpisom
Hrvatska povijest (Prvi dio: od najstarijih vremena do god. 1526.
Zagreb 1906; Drugi
dio: od godine 1526. do godine 1790. Zagreb 1908; Treći dio: od godine 1700. do
godine 1847. Zagreb 1913). Prva dva dijela ušla su — ispravljena i nešto proširena —
u oba moja Pregleda, dok je treći dio, koji je osnovan na arhivalnoj građi, još danas
i
jedino djelo hrvatske historije, koje dosta detaljno (na 511 stranica) prikazuje vrijeme
od 1790. do 1847.
# Ovaj zahtjev važi i za madžarske i austrijske, kao i
sve druge historike. Zato
nas ne mogu da zadovolje dosada napisani radovi njihovi, jer austrijski madžarski
i i
historici ne znadu hrvatski i ne obaziru se na naše izvore publikacije.

i
PRVA KNJIGA.
PRIJE DOSELJENJA.
il
Pozorište hrvatske historije.'

Rasprostranjenje Hrvata i Srba. — Geografski smještaj hrvatske zemlje. — Pre-
vaga zapadnoga utjecaja. — Geografski dualizam. — Kontinentalni karakter.
Onaj dio Južnih Slovena, što je docnije obrazovao države hrvatsku

i
srpsku, naselio je malo po malo do prve polovice VII. vijeka naše ere
onu prostranu zemlju, kojoj su otprilike bile ove etničke granice: na jugu
rijeke Bojana i Drim (danas u Albaniji) pa Šara planina, na istoku otpri-
like pravac povučen od Šare i Kosova polja do ušća Timoka u Dunav,
na sjeveru Dunav, Drava i Mura današnje štajersko-kranjsko-hrvatsko
i
pogranično gorje, a na zapadu otprilike rijeka Raša (u Istri) i Jadransko

more. Unutar tih međa nalaze se danas pokrajine: istočna Istra, Međimurje,
Hrvatska, Slavonija sa Srijemom, Dalmacija, Bosna, Hercegovina, Crna
Gora, dio sjeverne Albanije, negdašnji Novopazarski sandžak i sjeverna
Srbija. Ali dok je narod što je naselio taj golemi prostor od kakih
180.000 kl? s etničkoga gledišta vazda bio — izuzev neznatne razlike —
jedan isti, zemlja se sama nikad nije našla sve do najnovijega vremena
zajedno kao jedna politička cjelina. Tako se zgodi, da je proširenje
imena hrvatskoga i srpskoga u prošlosti vazda zavisilo o političkoj snazi
i moći
jednoga ili drugoga dijela našega naroda.
U ovoj nas knjizi u prvom redu zanima historijsko pozorište Hrvata.
Niihovo je pravo središte i jezgra iznajprije bila zemlja između Raše i
i
ušća Cetine (potom Neretve) na zapadu, a Vrbasa i donje Bosne na istoku,
onda Drave štajersko-kranjskoga pograničnoga gorja na sjeveru. Ali ni
Up. Klaić, Hrvatska zemlja (Povijest Hrvata vol. I., 10—13); Jireček, Die
*
Natur des Landes und ihr Einflus auf die Geschichte (Geschichte der Serben
I,
Thall6czy, Bosznia mint tčrtćnelmi szintćr (Foldrajzi kozlem, XXX., 1902); Cvijić
3-11);
La peninsule Balkanique. Gćographie humaine. Paris 1918; Cvijić, Balkansko polu
i
ostrvo južnoslovenske zemlje. Osnove antropogeografije, vol. 1. Zagreb 1922.; Panoj-
i
: h, Oanoc reorpadmje u cpnexe ueropuorpaduje (360punx Llunjitkes. Beograd 1924.,

175504). Up. još i opća djela: Ratzel, Anthropogeographie, 2 vol. Leipzig 1922 (če-
izdanje); Brunhes-Vallaux, La gćographie de I histoire. Paris 1921; Febvre,
La
terre et I'ćvolution humaine. Introduction gćographique & I'histoire. Paris 1922.
42
ta teritorija nije vazda i stalno stvarala jednu političku cjelinu, već

je bila sada prostranija, sada opet tješnja. Razlog toj pojavi treba da ti
žimo u geografskom smještaju hrvatske zemlje. Pogled na kartu jugoistočne
Evrope uči nas, da hrvatska zemlja većma naginje Zapadu
caju, negoli evropskom Istoku. Ona se doduše prostire i
njegovu utje-
znatnim
,istočnim“,
dijelom
na Balkanskom poluostrvu, ovo
a rado nazivlju još i
no upravo
u svome sjeverozapadnom dijelu seže Balkansko poluostrvo daleko na
zapad; tako su primjerice Osijek (18%41'44" ist. duž. Green.) nedaleko od
sjeveroistočne i Sara-
jevo (18925 44") blizu
jugoistočne hrvatske
granice gotovo iste
geografske dužine kao
južnoitalski grad O-
tranto (18% 30447), a
Požega (17% 40' 567)
pa Banjaluka (177 10'
44") i Imotski (17% 12'
59") gotovo pod istim
meridijanom kao Ta-
ranto (17% 12' 44"), dok
je Zadar (15% 14' 28")
nešto zapadnije smje-
šten od Mesine (16%
1' 147) na Siciliji, a
Rijeka (14926'44") od
Salerna (149 44' 147),
i
samo malo istočnije
od Napulja (14% 15“
14"). Sve nam ovo po-
kazuje, da hrvatska
zemlja ima prema za-
padu isti smještaj kao
i južna Italija, a baš
to i jeste razlog, što

je najveći dio naših zemalja za definitivne podjele rimskoga carstva go-
dine 395. po Hr. pripao Zapadu, a tek docnije Istoku zbog političkih
interesa njegovih. Hrvatska je dakle zemlja (kao i južna Italija) dugo ko-
lebala između zapada i istoka, dok najzad nije poglavito uz more —
prevagnuo u njoj zapadni utjecaj.

Dalje nalazila se hrvatska zemlja na međi srednje i južne Evrope. Ona
se naime prostire onim krajevima, gdje se Balkansko poluostrvo hvata
evropskoga trupa. Ogledamo li na karti tri južnoevropska poluostrva, opazit
43
ćemo, da Pirenejski odvaja od trupa teško prohodno gorje

Pireneja, a
Apeninski opet visoke Alpe; Balkansko pak poluostrvo nije — osim u
svom najzapadnijem dijelu odvojeno visokim planinama, već su mu
u prvom redu prirodnom granicom
rijeke Sava i Dunav i na zapadu Soča.?
Sto je ovoj međi na sjeveru, pripada evropskom
trupu ili srednjoj Evropi,
a što je na jugu, Balkanskom poluostrvu
ili južnoj Evropi. Znatan dio
pomenute granice prolazi kroz hrvatsku zemlju i to tako, da manja čest
njezina ostaje evropskom trupu ili
koga podunavskog nizozemlja i al skoga
srednjoj Evropi kao sastavni dio veli-
gorja, to jest hrvatsko Zagorje,

Podravina i čitava Slavonija sa S: emom, dok veći dio
pripada Balkan-
skom poluostrvu i dinarskom sistemu
ili
južnoj Evropi. Taj geografski du-
alizam hrvatske zemlje, koji se jasno još odrazuje i
u klimi, fauni i flori,
često je puta nepovoljno utjecao na razvoj
političke narodne prošlosti.
Ne može se poreći, da je onaj kraj naše
zemlje, što se prostire između
Save, Drave, Kupe i Dunava, a pripada srednjoj
Evropi, vazda pokazivao
drugi karakter od krajeva njemu na jugu; šta više, bilo je i
vremena, kad
su oba dijela stajala u suprotnosti i neprijateljstvu jedan
protiv drugoga.
Zato već Rimljani podijeliše našu zemlju među
dvije provincije, Panoniju
i
Dalmaciju, a na njenim se ostacima docnije podigoše
obje hrvatske kne-
ževine, Panonska i Dalmatinska, a potom obje banovine,
naime Slavonija
pa Hrvatska s Dalmacijom.
Hrvatska zemlja protegla se uz more i
obiluje ostrvima. Hrvatska
obala ima i lijepih zatona, zaliva, draga i
zgodnih mjesta za pristanište
brodova, napose Kvarnerski i Kaštelanski zaliv, i u tome daleko
nad-
visuje sučelnu jednoličnu talijansku obalu. To i jeste bilo
glavnim raz-
logom, što se za nju toliko otimala Venecija, jer_u
vrijeme, kad se plovilo
duž obale, a voljelo se uklanjati
otvorenoj pučini, bez nje nije ni moglo
da bude stalne vlasti nad Jadranskim
morem, niti bezbrižne plovidbe na
Levant. Primorski je smještaj
mnogo pridonio, da su se neke varoši, među
njima u prvom redu Seni, Zadar i Split, lijepo razvile. Ali
položaj naše
zemlje uz more bio bi kud i kamo važniji i
po naše nutrašnje krajeve
korisniji, kad bi u nj ulazile oveće plovne rijeke iz
nutrašnjosti i tako
spajale primorje sa zagorjem. Međutim one rijeke, što
utječu u Jadransko
more, na primjer Raša, Zrmanja, Krka i Cetina, ne
mogu se dovoljno
razviti, jer su suviše kratke i plitke sjem jedine Neretve,
a i ta ie jedino
u najdonjem tijeku plovna za veće brodove.
Konačno rastavljaju primorje
od zagorja visoke planine, a dižu se
nerijetko u visinu neposredno nad
obalom; tako Učka, Velebit, Mosor i Biokovo. Zbog
toga nema — izuzev
usko primorje preostala naša zemlja od mora osobite koristi, ili
—
drugim
*
Ja uzimam granicu Balkanskoga poluostrva po
Cvijiću (Balk. poluostrvo 5),
i
koji predlaže, da se njegova sjeverna granica ,produži uzvodno od ušća Kupe (kod
Siska) dolinom Save ljubljanskim basenom do veze sisteme dinarskih planina
pima. Na zapadu je njegova granica jasno obeležena sa Al-
Sočom“.
al
riječima: sam karakter čitave hrvatske zemlje, pored sve svoje
razvedene morske obale, ipak je pretežno kontinentalan.
duge
i
U historiji hrvatskoj treba dakle vazda da imamo pred očima ge-
i
ografski smještaj hrvatske zemlje: ona se nalazi na razmedi srednje južne
i
Evrope, ona je u sredini između evropskoga Zapada

Istoka, i
najposlije
razvio konti-
u njoj se uza sav primorski položaj njen ipak pretežno
nentalan život.
—
II.
Predhistorijska tisućljeća i njihova kultura.

Ranije kvarterno doba i diluvijalna fauna. — Predhistorija čovjeka i njeni
kulturni odsjeci. Paleolitsko doba i naseobina u Krapini. Neolitsko
doba; glavne naseobine i nalazišta; Butmir. Bakreno doba i glavna na-
lazišta. — Brončano doba i glavna nalazišta. Željezno doba; Prozor i
Kompolje. Glasinac.
Prvi nesumnjivi tragovi čovjeka našli su se u diluvijalnoj formaciji

antropozojskoga ili kvarternoga perioda naše zemlje. Klimatske prilike, u
predidućem kenozojskom ili
tercijarnom periodu još blage, ne poznavajući
snijega ni leda, sada se sasvim izmijeniše. U tom se naime periodu, ka-
rakteristična s obilja padalina, znatno snizila iz nama nepoznatih razloga
i
osrednja zemaljska temperatura uopće, pa su zbog toga čitava sjeverna a
od ti i srednja Evropa bile pokrivene debelim naslagama snijega leda,
osobito visoke planine, dok su se u južnijim krajevima valjale rijekama i
potocima goleme množine vode. Ali ovo Glacijalno ili Ledno doba nije
bila jedna neprekidna vremenska cjelina od više stotina tisuća godina,
nego su ga prekidala toplija Interglacijalna (međuledna) razdoblja, od kojih
je svako potrajalo mnogo desetaka tisuća godina. Za tih toplijih Inter-
glacijalnih razdoblja bijahu snijeg i led ograničeni na krajeve oko oba
zemaljska pola i na vrhunce visokih planina, a doline i planinske kosine
bile su pokrivene bujnim pašnjacima gustim prašumama.! i
1
Za Glacijalno doba glavno je
djelo Penck-Briickner, Die Alpen im Eiszeit-
alter, Leipzig 19011909. Ovi naučenjaci
3 vol. razlikuju četiri Glacijalna doba i tri
Interglacijalna, a onda još jedno odulje Postglacijalno doba na prelazu u geološku
i
sadašnjost naše Zemlje. Trajanje svih tih razdoblja zajedno, računaju oni na pet sto-
tina tisućljeća ili
500.000 godina. Razumije se, ovaj je broj samo provizoran i aproksi-
mativan, ali uza sve to je svake sumnje Glacijalno doba, pa
izvan
svako njegovo
i
pojedino podrazdoblje, potrajalo kud kamo duže od sviju docnijih predhistorijskih i

i
historijskih razdoblja zajedno. Up. Obermaier, Der Mensch der Vorzeit (Der
još
Mensch aller Zeiten), Berlin 1912, 17-110 (veoma pregledno); Steinmann, Die Eiszeit
und der vorgeschichtliche Mensch (Aus Natur und Geisteswelt Nr. 302), Leipzig 1917
Meunier, Les glaciers et les Montagnes, Paris 1920; Perrier, La terre avant I'histoire.
Les origines de la vie et de I'homme (L'6volution de I' humanitć. Premičre section,
vol. 1). Paris 1920.
< 46 —
Za Glacijalnoga doba nije se u zapadnim našim današnjim zemljama

otegla vječna zima, već su u njima za vrijeme najjačega zaleđivanja pre-
vladavali hladni kišoviti dani s čestim snježnim vijavicama, naročito na
visovima, od kojih su najviši bili pokriti ledenjacima (glečerima). Tako
Dinara (Troglav 1913), Osječenica (1795), Klekovača (1961), Šator (1873),
Čvrsnica (2227), Vran (2074), Vratnica (Loćike 2107), Treskavica (2088),
Bjelašnica (2063), Preni (2102), Velež (1968), Orjen (1895), Lovćen (1759)
i
Maglić (2388),? a pored njih zacijelo jaš i Velebit (Veliki Malovan 1760),
Risnjak (1528) i Gola Plješivica (1649).% Glacijacija ovih visokih planina
Sl. 7. Neandertalac (s lica) Sl. 8. Neandertalac (u profilu)

(po Osbornu). (po Osbornu).
+
Egzistenciju ledenjaka (glečera) na Balkanskom poluostrvu prvi je dokazao
g. 1897. prof. CvijiRezultate svoje sabrao je u studiji Horu pesyararn
enocu Baaxaickor noayocrpsa (1 ić Cpn. Kp. Akagennje vol. LXV.
o
raauujasioj
Beograd 1908.),
Uporedo s njime radilo je poslije 189 i više drugih geologa, od kojih je za naše kra-
jeve najistaknutiji Grund, Neue Eis citspuren aus Bosnien und der Herzegovina. Globus
1902 Nr. 10 str. 148 i dalje
s Ove
planine nijesu još temeljito proučene s te strane, ali kako su Cvijić i Grund
ustanovili kod onih planina, na kojima su danas pouzdano konstatovani nekadanji lede-
njaci, visinu glacijalne snježne linije između 1200 1400 metara,
i
vjerojatno je, da će
se sigurni tragovi ledenjaka naći i na Velebitu, Risnjaku, Goloj Plješivici i ostalim vi-
sokim hrvatskim planinama prelaze ovu liniju. Uopće, zapadni dio Balkanskoga
što
poluostrva pokazuje veću glacijaciju od istočnoga, što Cvijić tumači obilnijom množinom
atmosferskih padalina u diluviju zbog blizine Jadranskoga mora, koje je onda u svom
i
i
plićem sjevernom dijelu postojalo, a samo su dalmatinski otoci školji tada još bili
47
—
ipak je bila jednostrana, upravo ograničena na njihove sjeverne i sjeve-
roistočne strane, to jest, ona je bila okrenuta od jadranskoga primorja
prema nutrašnjosti, a sama se snježna međa spuštala do 1400 metara.
Budući da se na atlanskom primorju današnje Norveške između 60%30' i
61% 30' sjev. širine snježna međa također spušta do te visine, a uz to

još i tamošnji ledenjaci okrenuti
su
prema sjeveru sjeveroistoku, zaključio
je prof. Cvijić, da je glacijalna klima u krajevima dinarskog sistema u
i
diluvijalno doba bila slična današnjoj norveškoj klimi pomenute geograf-
Sl. 6. Kamene sjekire iz Jakova (Zagrebački muzei)
ske širine.* Tada je napunio riječne doline današnjeg hrvatskog tla, napose
Podravinu Posavinu, gorostasni rutavi mamut, a rogati sob guste prašu-
i
me, u kojima su prebivali još špiliski medvjed, svizac, div mačka, a
vepar, rogati jelen, los, srna, dabar i rutavi

nosorog, a po nepreglednim
pašnjacima skitahu se tur i zubar (bison).? Ali lagano za nebrojenih sto-
sastavni dio kopna (o. c. 220
. Za postanak Jadranskoga mora up. Wunjuk, A6pa-
znona cepnja Janpancke oGane u enuporenercku noxperu (Imacini reorp. ap. ce. 7—8.
Beorpax 192
VO. e aRAE npuanićE cine osma kaže Cvijić koje
Gucmo aočuai, KAM Geo namac nam Baaxkancko Ioayocrpeo oko 1f cenepunje
NOAOJRKENO
Od sviju ovih životinja našle su se kosti u paleolitskoj naseobini krapinskoga

čovjeka. Gorjanović-Kramberger,
U
.
Život kultura diluvijalnoga čovjeka iz i
Krapine u Hr Zagreb 3—5. Tur je dao ime Turovu polju kraj Zagreba.
.
1913.,
Još oko g tio je srpski krali Stjepan Prvovjenčani ugarsko-hrvatskom kralju

Ha
životne prilike opet mijenjati, dok najzad
ljeća uzi se ove klimatske i
nije nastupilo poslije posljednjega Glacijalnoga i Postglacijalnoga doba

današnje podneblje, a s njime se pojavila današnja fauna i flora; to je
aluvijalna formacija n: Zemlje, za koje je ona u glavnom stekla današnji
svoj oblik.
Počeci kulture (civilizacije)" ili prvi pouzdani znaci čovjeka, koji se
svojim razumom emancipovao od prirode, gube se u Predhistoriji. Ona
obuhvata najstarije i
starije odsjeke u razvoju ljudskoga roda i njegove
prosvjete, a od kojih nam se nijesu sačuvala nikaka pismena svjedočan-

stva.? Predhistorija dijeli se obično na tri glavna doba: na Kameno,
Brončano i Željezno, već prema građi, od koje su sadjeljana pojedina
oruđa i oružja, tako noževi, sjekire, vršci strelica i sulica, pa bodeži,
mačevi, čekići, nadžaci i drugo. Ta glavna doba raspadaju se na pod-
razdoblja: Kameno doba na starije ili Paleolitsko, koje je po nekima
trajalo oko 200.000 godina, dakle dulje negoli su potrajala sva ostala
doba zajedno, onda na novije ili Neolitsko razdoblje.“ Prelaz na Brončano
Andriji Il. nekoliko komada ove životinje (roypu u roypux€); ona je tada zacijelo već
i
bila dosta rijetka (Jireček, Geschichte der Serben. Gotha 1911, I, 15).
*
Postoji razlika između germanskoga romansko-anglijskoga poimanja riječi kul-
i
tura. Kultura (culture) je Romanima i Anglijcima u prvom redu obrađivanje tla, tima-
renje izvjesnih životinja i gajenje biliki, a civilisation ono, što se kod Germana Slovena
eva kad se kaže 4ultura ili kulturan.
?
Definiciju Predhistorije daje D6&chelette, Manuel d' Archćologie prćhistorique,
vol. 1. (Paris 1908): ,L'archćologie prehistorique est la science des antiquitćs antćrieures
aux documents historiques les plus anciens“ (o. c. 1). Up. i Morgan, L'humanitć prć-
historique. Paris 1921, 23.
$
je
Ovu razdiobu prvi iznio1836. Danac Kristijan Thomsen, direktor muzeja
u Kopenhagenu. Ali je o njoj imao dosta jasnih pojmova već rimski pjesnik Tit Lu-
krecije Karo (živio oko 97.—353. pr. Hr.), kako to pokazuju ovi njegovi stihovi (De
Natura Rerum v.Arma 12, 82 i dalje):
antiqua manus, ungues, dentesque fuerunt,
Et lapides, et item sylvarum fragmina rami;
Et flamma atque ignes postquam sunt cognita primum,
Posterius ferri vis est, aerisque reperta
Et prior aeris erat, quam ferri, cognitus usus.
Buduć da je Lukrecije bio pristaša epikurejske škole, on je u ovim stihovima
zapravo zabilježio tek njezino mišljenje.
+
Još nije pouzdano dokazano, ali je veoma vjerojatno, da je čovjek živio već u
posljednjem razdoblju tercijera (pliocen). Ovo doba zovu arheolozi Eolitskim. Paleo-
litsko dobau diluviju, to jest doba cijepanoga kamena oruda, dijeli se na dva razdoblja:
i
1. na staropaleolitsko s ručnim orudem i najprimitivnijim parasitskim gospodarstvom i
2. na mladopaleolitsko sa savršenijim oruđem naprednijim parasitskim gospodarstvom.
Staropaleolitsko razdoblje raspada se na ove periode: a) Chelćen; b) Acheulćen
i e) Moustićrien, Mladopaleolitsko razdoblje dijeli se opet na ove periode: a) Auri-
gnacien; b) Solutrćen i c) Magdalenien. Poslije toga počinje Neolitsko doba. Up. otoj
detaljnoj razdiobi Paleolitskoga doba, koja važi za čitavu Zemlju: Obermaier o. c
113i dalje; Hoernes, Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa, Beč 1917 (drugo
— 49 -
doba čini Bakreno, ali je ono ipak bliže Neolitskom negoli Brončanom,
dok se Željezno doba odvaja starije ili Halštatsko i mlađe
na
Latensko.'!
Ipak ne valja ova doba shvaćati kao da su po čitavoj Zemlji započela i
ili
svršila u jedno isto vrijeme; zbilo se nešto sasvim protivno. U nekim
naprednijim stranama, poglavito po Istoku (tako u Egiptu i u Mezopota-
miji) već je čovječanstvo odavno poznavalo metale, dok je u drugim
Sl. 10. Zemljana posuda iz

(Zagrebački muzej).
Vučedola Sl. 11. Dno zemljane posude
(Zagrebački
iz Vučedola
muzei).
sjevernijim i udaljenijim krajevima ponegdje čovjek još živio u Neolitsko

doba. S tom je pojavom dakle upravo tako, kao što
je primjerice s grčkom
ili rimskom literaturom; one su već davno ocvale u njihovoj postojbini,
a da istodobno kažimo — Sloveni i Gerinani još nijesu ni pisma
poznavali. Šta više, i dandanas
još pro življuju neka primitivna plemena
— ponajv u Australiji i u Južnoj Americ Kameno doba, a kojih
nam način života daje znatnu pomoć za razumijevanje uvanih fragmen-
tarnih ostataka drevne ljudske kulture. Stoga može da bude kamena sjekira
nekoga kraja potpuno suvremena s brončanom pa i željeznom drugih sa
krajeva. Ova razdioba u tri doba dakle nije toliko hronološka, koliko ona
karakteriše izvjesni kulturni stepen čovječiji, ma da se u glavnom može
kazati, da su gotovo svi današnji evropski krajevi prošli, i ako ne isto-
dobno, ona tri pomenuta kulturna doba.'!
izdanje), 71 Dechelette o. c. vol. 15 dalje; Morgan o. a
1,
i
dalje; O
i
Pittard, Les races et I'histoire. Introduction etnologique a I' histoire (L' olution de
V'
humanite, vol.
+ Predhi toriju mogli bismo podijeliti ovako: Paleolitsko doba odgovara otpri-
i
like Starom vijeku, Neolitsko Bakreno Srednjem ijeku, a Brončano i Željezno Novom
i
vijeku ljudskoga pravijeka.

1!
O Predhistoriji ima danas napisana golema literatura na svim kulturnim
cima svijeta. Prije svega gl. informativni članak Truhelka, Osvrt na predhistorički
rad u Bosni (Carapunap, Tpeka cepuja xi. 1. (1922), ypemmnć Bynuh. Beograd 1925
j
4
=
Paleolitsko doba hranio se čovjek, živeći bijedno u omanjim
U starije
skupinama, ne toliko biljem, što se jede, plodovima, na koje bi se slu-
i
čajno namjerio u prirodi, koliko od lova, a taj mu je bio i glavnim
SI. 12. Ornamentika iz Vučedola. (Zagrebački muzej).

a ću ovdje navesti samo ona djela, kojima sam
prčhistorique, celtique et
se
galloromaine;fvol.
služio: Dćchelette, Ma-
II., 1, 2, 3. Paris 1908 do
nuel d archćologie L.
1914 (danas glavno djelo); Morgan, L' humanite prčhistorique (Bibl. de synthčse histo-
rique. L'evolution de I'humanitć, vol. IL). Paris 1921; Miiller Sophus, Urgeschichte
Europas. Strassburg 1903; Forrer, Urgeschichte des Europilers, Stutigart
Reallexicon der priihistorischen, klassischen und friihehristlichen Altertiimer,
1908
i njegov
Berlin 1908;
Obermaier, Der Mensch der Vorzeit, Berlin 1912. Napose valja istaći djela bečkoga
— Si
zanimanjem. Lagano, poslije množih tisućljeća, on je u tome sve više

napredovao na stepen vještijega lovca i spretnijega
boravište kao nomad vazda mijenjao tražeći hrane i
ribara. On svoje
zaklona ispred divlje
je
zvjeradi i nepogoda vremena, budi pod krošnjastim deblom, budi u peći-
nama, u koje bi često dovlačio svoju lovinu, čitavu ili u komadima, ogulio
ioj kožu da njome zaštiti tijelo od studeni, razbijao kamenom krupnije
kosti i onda posrkao iz njih moždinu; meso pak ispekao bi na ognju.
Sl. 13. Zemljan idol iz Surčina, sprijeda Sl.14. Zemljan idol iz

Surčina,
(Zagrebački muze). sa strane (Zagrebački muzei).
Samiu važnost ognja upoznao je
čovjek, kad bi grom oborio i zapalio koji
dub. Ali pravu epohu, zacijelo najkrupniju u životu pračovječanstva, učinio
je pronalazak umijeća, kad je čovjek naučio da sam sebi pravi vatru, kad
godje htio, trenjem dvaju komada drva. Tim momentom začinje zapravo
kulturni život u razvoju ljudskoga roda.'* Inače paleolitski čovjek još nije
profesora Ho ernesa (+
1917), e on obazire i na naše krajeve iz autopsije: Ur-
geschichte der bildenden Kunst in Europa, Beč 1917 (drugo izdanje); Natur und Urge-
schichte des Menschen, 2
vol., Beč 1903 (drugo izdanje); popularan je spis Driesmans.
Der Mensch der Urzeit, Stuttgart 1923 (peto izdanje). S čisto historijskog
gledišta
vrijedi ogledati ono, što kaže Eduard Meyer, Geschichte des Altertums, vol. 1,
2, Berlin 1914 (treće izdanje). U najnovije doba začeo je
izlaziti Reallerikon der Vorge-
schichte unter Mitwirkung zahlreicher Fachgelehrter herausgegeben von Max
Ebert,
Berlin 1924 (dosada ) je
samo prvi prvoga toma). Ovo će odlično djelo,
kad bude završeno, biti jedan od najvažnijih priručnika za proučavanje
Predhistorije.
* U krapinskom se nalazištu našao ,komadić surovo obrađena bukova
drvca u
obliku palice“, za koje prof. Gorjanović drži (o. c. 35), da je čovjeku služilo
,za
umjetno produciranje“ vatre trenjem.
# Paleolitski čovjek nije pravio vatru samo da gotovi tečniju hranu i da
se
nego još i zato, da se noću u svom obitavalištu brani od divlje zvjeradi. Up. D&che-
grije,
letteo.c. 97—098. O važnosti ognja za postanak ljudske prareligije gl. Driesmans

1,
o. 6. 3 i dalje.
*
se
32
znao obrađivati zemlju, timariti domaće životinje i praviti glinene po-

sude, a jedino oruđe i oružje bili su mu isprva drvo kamen, ponajviše i
kremen (silex), od kojega je otkidao, odlamao odbijao manje komade, i
da mu služe kao noževi, strugala ili

ručni batići ostavljajući ih
inače u onom stanju, kako*su mu ispali, to jest: niti ih je znao izgladiti
niti provrtati. Tek u mlađe Paleolitsko doba naučio je čovjek da služi se
Sl. 15. Vršci strelica iz Donjega Klakara (Sarajevski muzej).
još iživotinjskim kostima i rogovima kao podesnim oruđem, pa čak

nakit. Uzevši sve u svemu, on se u to doba nalazio na veoma nisku
za
i
stepenu obrazovanosti, svakako na mnogo nižem od današnjih naipri-
mitivnijih australskih južnoameričkih plemena".
i
Tielesnih preostataka paleolitskoga čovjeka našlo se na mijesta v
u Evropi, najviše u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj, a ovdje jasno se i i
sigurno opaža razlika između čovjeka iz ranijega paleolitskoga razdoblja

i
čovjeka iz mlađega; ona se prva skupina mazivlje Homo primigenius,
1 O paleolitskom čovjeku literatura je
obilna; ja ću navesti imo meni poznata
upotrebljena djela: Hoernes, Der diluviale Mensch in Europa, Braunschweig 1903;
i
Reinhardt, Der Mensch zur Eiszeit in Europa und seine Kulturentwicklung bis zum
Ende der Steinzeit, Miinchen 1908; Geikie, The antiquity of man in Europe, Edin-
burg 1914; Keith, The antiquity of man, London 1915; Osborn, Men of
the old Stone
Age, their environment, life and art, New-York 1918; Klaatsch, Der Werdegang der
Menschheit und die Entstehung der Kultur, Berlin, Bo ule, Les hommes fossiles,
1920;
Paris 1923 (drugo izdanje); Werth, Der fossile Mensch. Grundziige einer Palianthro-
pologie, Berlin 1921. Rezultate nauke sabrao je
u kratkoj preglednoi formi Heilborn,
i
Der Mensch der Urzeit (Aus Natur und Geisteswelt Nr. 42), Leipzig 1918 (treće iz-
danje); ima srpski prijevod: Xaja6opua IIpexucropnic&n sosex (Maza Bu6amore
i
Gp. 3340), Beograd-Sarajevo 1922 (po drugom njemačkom izdanju preveo V. V.).
Vrijedi zagledati i
ono, što o paleolitskim rasama kaže Pittard o. c. 6494. Najzad
hoću još samo da istaknem, da u Neandertalu, nedaleko /Disseldorfa u Njemačkoj,
našao 1855. prvi puta komad lubanje paleolitskoga čovjeka, a u mjestu Spy, kod Na-
mura u Belgiji, otkriveni su 1885. preostaci dvaju ljudskih kostara. U novije doba
se čitavih skeleta neandertalskoga čovjeka u La Chapelle aux Saints nekim drugim
i
n
mjestima u Francuskoj (Bo ule 188 dalje). i
53
po starijim glavnim nalazištima obično još Neandertal-Spy, a druga

ili
Homo recens ili sapiens fossilis. Među najvažnija nalazišta paleolitskoga
čovjeka u Evropi ubraja sč naseobina koju je 1899. otkrio profesor zagre-
bačkoga universiteta Gorjanović na pristranku Hušnjakova brda u Krapini
nad potokom Krapinicom.'? U toj polupećini našlo preostataka čovje
sva
se
kostura skupine Neandertal-Spy bar

od deset individua razne starosti. Baš
ovaj veliki broj individua čini krapin-
ski nalaz jednim od najvažnijih; šta
više, on je bio tai, koji je uopće u
nauci riješio pitanje o formi lubanje
paleolitskoga čovjeka. Sada je naime
definitivno konstatovano, da su pa-
leolitski ljudi imali izrazito snažne
obluke iznad očiju, onisko natrag po-
loženo čelo i donju čeljust bez brade
ili s bradom u prvom njezinom za-
metku; samo zubi u glavnom nalik
su na zube moderna čovjeka. Pored
toga još je veoma zna: da se gor-
nja donja čeljust
i u ih ljudi S -16. Kamene sjekire iz Novora
pojavljuje u dva tipa: jedan ima vi-
kri
Šehera (Sarajevski muzei).

soke čeljusti, a drugi ni što znači,
da su tada oko Krapine živjele dvije ljudske rase, od kojih je ona nižims
čeljustima očito bila i

još
nižega rasta. Prof. Gorjanović prozva prvu

rasu Homo primigenius var. Spyensis, a drugu Homo primigenius var.
Krapinensis.!" Uz preostatke ljudskih kostura još se u pećini našlo poviše
kostiju diluvijalnih životinja, nekoć hrana krapinskih ljudi, a poglavito od
ovih: Rhinoceros Mercki (preko 300 komada), Bos primigenius, Ursus spe-
laeus i Elephas (?) antiquus, onda gomila primitivnoga ka nenog oruđa staro-
paleolitskog tipa Moustićrien i devet ognjišnih zona. Po istraživanju
naseobina cvala preko osam hiljada godina, dakle
je
krajevi su oko današnje Krapine bili relativno dugo nastavani. Čudno-

vato je, da se uza sve i najpomnije traženje do danas ni u Dalmaciji ni
u Bosni i Hercegovini — ma da ove zemlje obiluju špiljama i pećinama
O krapinskom paleolitskom čovjeku up. Gorianović-Kramberger, Život

13
i
kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj. Zagreb 1913; isti autor: Der
diluviale Mensch von Krapina in
Kroatien. Wiesbaden 1905 (glavno djelo
ilustracija); Hoernes, Natur und Urgeschichte des Menschen I.,
s velikim brojem
Osborn
151—185; Klaatsch o. c. 324 i dalje; Heilborn o. c. 47 dalje; Obermaier
i
i
Wertho. c. 148—132, kao ostala djela evropske literature o Pred-

er nema nijednoga, koje se ne bi obaziralo na krapinski nalaz.
Po isprženim ljudskim kostima drži prof. Gorjanović
krapinski pračovjek bio ljudožder (0. c. 37).
mnogo razloga, da je
+ - 54
nije nigdje našao pouzdan trag diluvijalnoga čovjeka, već samo njegova
suvremenika, špiljskog medveda.'' Stoga je veoma vjerojatno, da su u
(e,
a
Sl. 17.
O;
Primjeri ornamenata iz Butmira (Sarajevski muzej).
u
Paleolitsko doba današnji naši zapadni krajevi bili samo rijetko gdje na-
seljeni od nekolikih gomila nomadskih lovaca.
Truhelka u Glasniku bos. herc. muzeja 1914 (XXVI., katalog), 4445.
5O
—
Ima arheologa geologa koji drže, da su Evropu između Paleolitskog
i
i
Neolitskog doba, na prelazu iz diluviuma u aluvium, iznenada zatekle
klimatske revolucije, za kojih propade paleolitski čovjek zajedno sa svojom
i
kulturom tek poslije mnogih vijekova, kad Evropa opet postade podesnom
za stan ljudski, naseli je novo žiteljstvo s Istoka, iz Azije, noseći sobom
sve preduvjete više kulture. Ova ,hiatus“-teorija nema baš mnogo pristaša
SI. 18. Ornamentirane posudice iz Butmira (Sarajevski muzej).
u nauci, ali izvan svake je sumnje, da Evropa u Neolitsko doba pokazuje

gusto žiteljstvo s tjelesnim osobinama sasvim jednakima s današnjim lju-
dima, i da se sve do danas još nije našlo tragova, koji bi nam mogli da
pokažu siguran prelaz od paleolitske na neolitsku kulturu. Postanak je
neolitske kulture dakle — bar zasada veoma taman."
Neolitsko doba otvora neprekidni slijed ljudske kulture do danas.''
Prije svega javlja se sada nov gospodarski osnov ljudskoga života: čovjek
O ,hiatus'-teoriji
članke Hiotus (str.
up.
Transneolitische
358) i
D6chelette
0. c. L, 309
Zeit (str.
i
dalje; Forrer, Reallexikon
843-846); Hoernes, Urge-
chichte (1912), 48—54 ,Man hat daher schon lange an die Einwanderung fremder
kaže:
Stiimme gedacht, welche die Elemente der neuen Kultur aus siidlichen oder ostlichen
Lander nach unserem Weltteil gebracht haben sollen. Diese Vorstellung lčsst sich schwer
ganz abveisen“.
Slika što sam
#
je
ovdje dao o kulturi neolitskoga čovjeka, izrađena je isklju-
osnovu predmeta nađenih u našim zapadnim zemljama. Ovo vri-
i
čivo na
jedi i
za ostaleslike o bakrenom, brončanom željeznom razdoblju. Građa sabrana
hrv. arheol. društva, od kojega
je
poglavito po ovim našim stručnim časopisima: Vjesinik
u Zagrebu izdavao Ljubić, a novu seriju od 189:
je stariju seriju od 1879. do 1892.
dalje izdaje Brunšmid; onda Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini, izdavali
su ga u Sarajevu od 1889. dalje Ho rmann Truhelka
i (njemačko izdanje s natpisom
Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina izlazilo je od 1893. dalje
u Beču redakciji profesora Hoernesa), pa Bullettino di storia e archeologia dalmata,
u
od 1878. dalje izdavao u Splitu talijanskim i hrvatskim jezikom Bulić; od
i
što ga
je
god. 1920. dalje Bulleftino promijenio je ime u Vjesnik za arheologiju historiju dal-
matinsku i izlazi na hrvatskom jeziku. Up. još i Ljubić, Popis arheologičkoga odjela
nar. zem, muzeja u Zagrebu. Svezak I. Prehistorička zbirka. Zagreb 1880. Veoma poučan
GB
nije više isključivo nomadski lovac i ribar, nego je sebi približio neke
korisne životinje i biljke. On je postao stočar i ratar, a to ga je navelo,
naročito obradivanje zemlje, da je sebi uzeo stvarati stalna naselja, to
jest veća ili manja selišta, gradeći ponajradije budući da bez vode
m
Sl. 19. Zemljani idoli iz Butmira (Sarajevski muzei).
nije mogao živjeti po dolinama uz rijeke i potoke pa uz jezera i
—
more svoje kolibice povrh iskopanih jama, nad kojima bi podigao raš
kolje, opleo ga granjem i pleterom, a onda sve to oblijepio ilov:
Takova su selišta, navlastito u ravnicama, iz daljine izgledala kao go-
mila orijaških krtorovina, opasanih uz veće rijeke, zacijelo zbog poplav 4,
kadikad još
i
i
nasipom. Baš sti povodanj u doba nestalnih rijeka i
bujica, a onda strah od nevaljalih ljudi i grabež zvjeradi bi e po-
katalog predhistorijskih predmeta u rajevskom publikovao je Truhelka, Voda
i
muzeju
kroz prehistoričku zbirku zemalj rajevu (Glasnik XXVI., 43-139

napose). O Predhistoriji Dalmacije još uvijek nije ni ta sistematski deno, pa smo
stoga upućeni na neke dosta slabe radnje u Bulleftinu.
su
II =
glavitim razlogom, s kojega čovjek još u Neolitsko doba uzeo pra-
je«
viti svoje stanove na sošicama (sojenicama, njem. Pfahlbauten, franc. sta-
tions
lacustres). U tu bi svrhu u zemlju zabijao u riječnim jezerskim ili
pličinama, tik do obale, u nepravilnim razmacima iznad najviše visine
vode, dovoljno visoke a odozdo zašiljene odeblje sohe (sošice) ili stu-
pove. Na njih bi položio jedan ili
više redova horizontalno položenih
kolaca ili
letava, koje su počivale na poprijeko položenim gredicama, a te
su bile kadikad pokrite daskama, najposlije bi na tom temelju podigao
i
okruglastu (ili četvoro-uglastu) kolibicu od granja pletera, oblijepljenui
ilovačom. Dalja je karakteristika Neolitskoga doba, da je čovjek tada

s ao praviti glinene posude s tragovima primitivne ornamentike, od kom-
SI. 20. Bakreni predmeti iz Karavide (Sarajevski muzei).
binacije tačaka poteza, ali od linearno-geometrijskih motiva, kao što

i
su čitavi nizovi trokuta, romba i koncentrič ih rombičkih pote: pai

od spiralnih zavojaka. Od domaćih životinja gaji on kozu, ovcu, sviniče,
govedo a uza nj je kao vjeran lovski drug i kućni čuvar pas; samo konju
kao domaćoj životinji nema u Neoli ko doba — bar kod nas i
nigdje traga. Od žitarica čovjek je tada sijao pšenicu, je m i proso, ja
mačno blizu svoje kolibe? pa njegovao lan da se oblač Služio se oru-
Zmje ovih žitarica ljudi prije svega nešto malo opržili na vatri, a onda
polagali na kamenu ploču i
u rukama manji plosnati kamen, pravili krupno
držeći
mlivo. Više komada takih neolitskih kamenih mlinova“ nadeno je u Butmiru

po i
raznim stranama Evrope (osobito kod Wormsa u ženskim grobovima). Poznavali su

ih i
stari Kaldejci, Egipćani, Grci
i
Itali, pa danas još služe i
njima neka divljačka
plemena u centralnoj Africi. G1. D&chelette o. e. 1, 344.346; Hoernes, Natur u.
se
Urgeschichte Il., 14—16; Morgan c.

o.
180.
= 08
žjem i oruđem od izglačana kamena razne vrste, koji bi često dobavljao

iz daleka ili su mu ga donosili trgovci; bez sumnje čovjek je već tada
putovao pored rijeka ili po rijekama, i morem, dakle znao je izdupsti
veće i manje čamce.*! Lovio je ribu mrežom vješajući na nju glinene
uteze, onda koštanom udicom i ostvama, a hranio i mesom goveda i
divljači, jer lova sasvim napustio, i nije
pio kravlje mlijeko. Mrtvace svoje često

bi pokapao
u
grobišta, i to svakoga odje-
lito, u skvrčenom možda spavajućem po-
ložaju, tako da mu je jednu ruku stavio
pod glavu, a noge savio bliže k tijelu.
Više je nego samo vjerojatno, da je čovjek
već tada imao ponekih religioznih pre-
dodžbi, pa i o životu s one strane groba,
ili bolje reći u grobu.*? Isto je tako vjero-
jatno, da živeći u svojim
je,
selištima u
ovećem društvu, poznavao i neku obi-
teljsku pa društvenu organizaciju, no da
i
li je ta organizacija imala korijen svoj u
21. Kameni bat iz Novigrada proširenom

porodičnom čak plemenskom ili
Neolitsko doba
Sl.
kod Broda (Zagrebački muzej), Savezu, toga ne znamo. je
položilo temelj ratarskomu ili seljačkomu
. Fibula iz Brončanog doba iz Drvara (Sarajevski muzej).
Mikroskopskim istraživanjem prof. Kiš patić dokazano

*t a
je,
da su neka kamena
u Posavini, potekla od stijena
oruđa od serpentina, nadena u hrvatskom Zagorju i
e gore, a obratno, druga neka od diabaz enita, nadena u Srijemu, od stijena

sa Zagrebačke gore. Up. Kišpatić, Prehistorijsko kamenito oruđe iz narodnoga muzeja
(Ljubićev Vjestnik IX., 1887, 76—85, 115—121) Serpentin serpentinu nalično kamenje
i i
(Rad Jugoslav. Akad. kni. 66. Zagreb 1883, 205).

O religioznim predodžbama neolitskoga čovjeka gl. D&chelette o.
**
1, 449 .
i dalje. Morgan
dalje, 594 i c.
o.
243 i dalje.
O problemu neolitskih rasa kod nas
|
gl. Županić, Etnogeneza Jugoslovena
(Rad Jugosl. #kad. kni Zagreb 1920, 149) upanić, Les premiers habitans des
iz
su
st.
—
—
— 590
staležu, ali ratnika — kao stalež — još nije poznavalo. Datirati

ga možemo
za naše zemlje otprilike između 10.000 i 2.000
godina prije Hrista.**
pays yougoslaves. Ethnologie palćolithique et nčolithique de
(,Revue Anthropologique“), Illyricum, Paris 1919
# Čovječanstvo
nije mnoge vijekove razumijevalo neke od ovih nijemih tragova
kulture neolitskoga čovjeka, a tako ni ostataka
pradavnih antidiluvijalnih i diluvijalnih
visi
životinja. U okamenjenim kostima pretpotopnih
golemih životinja gledali su Grci i Ri.
mljani preostale kosti onih giganata, koji su tobože
s
nekoć kao nepokorni sinovi majke
Zemlje zametnuli borbu olimpskim bozima. A.i ne samo njima, već i narodnim hero-
jima pripisivali bi se slučajno otkriveni životin
kao bajagi nađen grob Orestov; skelet
Tako
je
kod Tegeje u Arkadiji
bješe dugačak oko deset metara, a pripadao
je jamačno nekom pretpotopnom
niku Pauzaniji ove kosti kao neku
gušteru. Još u Il. st. poslije Hrista pokazivali su put-
bože kosti nesrećnoga Ajanta, a sam ih
svetinju. Kod stare Troje (u Maloj Aziji) nadoše
car Hadrijan dade svečano sahraniti i posta
to-
mu spomenik. Tako vidimo, da je čovječanstvo sebi
na temelju slučajno nađenih fosilnih
golemih životinja konstruisalo u mašti i jedno ljudsko
džinovsko pokoljenje. To je mi-
šljenje iz Staroga vijeka prešlo u Srednji. Sam Sv.
Augustin napisao je knjigu, u kojoj
je dokazivao, da su ljudi prije
općega potopa tijelom bili divovi, a živjeli neobično dugo:
kod toga pozivao se očevidno
na kutnjak mamutov, kao na zub pretpotopnoga čovjeka.
Još XVIII.
u
našlo se učenih ljudi, koji su se zanimali pitanjem,
koliko je visok bio
&dam pa su izračunali ravno četrdeset metara, a
i
za Evu, da je bila za metar i po niža.
Šta više, isti čuveni botanik Linć držao
pzbog siromaštva i
je, da su Adam Eva bili divovi i da
drugih uzroka“ postajali sve to manji. Neki pak ostaci su
ljudi
topnih životinja stekoše čak ugled relikvija: preipo-
mnogo stolj ela je neka mamutova
u
kljova nad ulazom crkvu Sv. Stjepana u Beču
Rlesentor), a u Krakovu pred ulazom u avorsku crkvu
(otale se još danas ona vrata zovu
i
na Vavelu, i danas taki

komad. Tek u XIX. stoljeću
još
riješio
metku. Ali i o predhistorijskim predmetim
je Francuz Cuvier (+ 1832) ovu tis
mnogo stoljeća u zabludi. Već su
ih Grci
su ih dovodili u vezu s djelovanjem strijele (groma). Pored
lani iskapali po svojim poljima,
pa
kao amajlijama čudotvorne moći. Tako kaže toga još su se njima služili
Sotaka —
Plinije Sec.
da Sotak poznaje dvije vrste strelnoga kamena, crni
pozivajući se na starijega
crveni; obje vrste
i
slične su sjekirama, a cri da pomaže kod

osvajanja gradova pa čak i čitavoga bro-
dovlja (Natur. hist. lib. XXXVII., 51: ,Sotacus et alia duo
genera fecit cerauniae, nigras
rubentisque, similis eas
securibus, ex his quae nigrae sint ac rotundae sacraš
esse
esse, urbis per illas expugnari et classis, baetulos vocari,

quae vero longac sint cerau-
nias). Srednji je vijek slično vjerovao;
je
1
vizantijski car Aleksije I, Komnen poslao

&. 1081. caru Henriku IV. taki
kamen, a biskup francuskoga grada Rennes (u Bretagni),
arbod, piše u XII. st, da se s pomoću ,strelnoga kamena“
mogu nadvladati dušmani,
a kad ga čovjek ima uza
se, može da se bez straha povjeri morskim valovima;
više, njime se može od groma obraniti ne samo
u XVII. st. općeno
pojedina kuća, nego čitav grad. Još
vladala taka mišljenja. U hrvatskom Zagorju, Slavoniji, Bosni,
Hercegovini, Dalmaciji i na Krčkom otoku vjeruje narod
mjestu, gdje udari grom u zemlju, stvara ,strijela“ ili strelni kamen,još danas, da se na onom
i
pod kojim razumijeva

samo neolitske izglačane i
kovite svrhe. splitskom
šiljaste a
predmete, voli se njime
i
u lje-
služiti
i
muzeju ima jedna kamena sjekira, koju je nekoć nosio neki
U
seljak iz
sinjske okolice oko vrata, tobože da ga čuva od groma od puščanoga zrna
(up. Bulletfino XXI., 14). — Prvi je
upoznao pravo značenje paleolitskih i neolitskih
kamenih predmeta Francuz Boucher de
Perthes (f 1868) objelodanio o njima
i
djelo De Pindustrie primitive ou les arts leur

origine (Paris 1846), dok je prvi naučni
— 60 —
U hrvatske i srpske zemlje prodirala je ova visoka kultura veoma

sporo koje s juga, koje posredovanjem žitelja iz docnije Grčke s obližnjega
azijskoga Istoka današnjega Egipta, gdje treba da tražimo ishodište
i
ljudske kulture, a tek hrvatsko i dalmatinsko primorje s najbližim svojim

zaleđem bilo je većma pod utjecaj sučelne Italije. Najviše preostataka
neolitske kulture našlo se u današnjoj Slavoniji, u županijama virovitičkoj
i
sremskoj, a nešto manje u požeškoj. Ondje su po-
red pojedinih nalaza i nalazišta konstatovane jo:
mnoge naseobine, kojima kulturni kontinuitet sež
kadikad s prekidom ili
bez prekida do rimskih vre-
mena, pa i do
današnjih dana. Take se naseobine re-
dovno nalaze kraj vode, bilo tekućice bilo stajačice,
na uz enijim mjestima; narod ih po svima našim
zemljama obično zove Gradac (dial. Gradec) ili Gra-
dina. U županiji bjelovarsko-križevačkoj, varaždinskoj
i zagrebačkoj nije se dosad našlo pouzdano kon-
statovanih neolitskih naseobina, no brojni pojedinački
nalazi, naročito iz kotara križevačkoga i hrvatskoga
Zagorja upućuju nas, da ih je i ondje bilo. Županije
na
modruško-riječka i
ličko-krbavska veo na siromašne
acima neolitske kulture, pa i na pojedinačkim
su
nalazima; neolitski se čovjek očito klonio planin-
skih krajeva. To se isto opaža i u Bosni, gdje su
tri glavne dosada konstatovane naseobine otkrivene
jedna uz Savu, a dvije uz ku Bosnu, a samo po-
jedini nalazi nalazišta po drugi n stranama daju nan
i
pravo pomišljati, da je u tim krajevima bilo ovećih

i
naseobina. Tako je i u Dalmaciji; i

ondje su najzna-
a nalazišta i pojedini nahodaji otkriveni ponai-
više uz more i po ostrvima.
Od karakterističnih neolitskih naseobina treba da
istaknemo u Slavoniji ove: Jakovo-Kormadin (kod
SI. 23. Brončani mač
iz Vel. Mošunja (Sara-
Zemuna), Bal (kod Šida), Zemun-Gardoš, Kar-
jevski muzej). lovci, Vinkovci, Ilok, Vukovar-Vučedol, Lovas (kod
Vukovara), Se (kod Osijeka), Samatovci (kod Bi-
zovca nedaleko od Osijeka)** i Kutjevo (kod Požege); u Bosni: Donji Klakar
sistem predhistorije izradio drugi Francuz Mortillet 1898) u djelu(4
Prehistorique,
Le
Antiquit de U! homme (Paris 1859). Pa danas Francuzi u predhistoriji,
i
i
kao što je predhistorijski muzeju St. Germain en Laye (kraj Pariza) ne samo naj-
stariji na s
g0 najpoučniji najbogatiji po sabranoj
i i
klasifikovanoj
i
predhistori gradi. Up. historiji predhistorijske nauke D&chelette, Manuel vol. I,
ii
koj
o
5
nanitć prčhistorique dalje; Hoernes, Natur und Urge-
23 i
schichte 9383; Obermaier 0. 4-13. c
*
Ova još 1869. Up. Jean Victor, Le pelerin Slave
Osijek 1870.
Bi =
(Lanište) kod Bosanskoga Broda, Novi Šeher (kod Žepča) i Butmir (kod
Sarajeva), a u Dalmaciji: Ražanac (na moru između Novigrada i Nina) i
Grabovac u Imotskom kotaru. Od manjih neolitskih naseobina pojedinih i
nalazišta ističu se u Slavoniji i u Hrvatskoj: Deč (kod Zemuna), Hrtkovci

(kod Rume), Novi Banovci na Dunavu, Rakovac (kod Iriga), Ledinci (kod
Iriga), Ruma, Sot (kod Iloka), Erdut, Viškovci, Gorjan, Štrbinci (kod Đa-
kova), Londžica, Mitrovac i Sapna (kod Požege), Cernik (kod Nove Gra-
SI. 24. Brončani predmeti iz Kompolja. (Zagrebački muzej)
diške), Drenovac (kod Broda), Topolovina (kod Grubišnoga Polja), neka

mjesta oko Zlatara, Stubice i Ivanca, pa špilja Sv. Ane u Dragi kod
Bakra; u Bosni Hercegovini: Gradina (kod Cazina), Gaštica (kod Bo-
i
sanske Gradiške), Gračanica, Tuzla, Majdan (kod Varcar-Vakufa), Maklje-

novac (kod Doboja), Nezdravice (kod Ljubuškoga), Buhovo (kod Mostara)
i Neum
na moru (Klek), a u Dalmaciji: špilje Grabčeva, Markova i Sveta
Nedelja na Hvaru?" kod Komiže na Visu, špilja kod Žrnova na Korčuli,
Brstilova špilja (kod Kučića na Cetini), Tradan špilja (kod Šibenika), onda
Gardun (kod Sinja), Nin, Klanice (kod Nina), Potravlje (kod Sinja)
(ispod Mosora), Biskupija (kod Knina), oko Vrlike, Đeverske (kod Bribira),
Vaćane (kod Bribira), Varivode (kod Skradina), Plavno (kod Knina),
Unešić (kod Knina) pa i osamljena Palagruža.
Od tih neolitskih nalazišta ističu se istočnoslavonska zbog osobito
značajna keramičkog tipa svojih glinenih posuda raznovrsnom ornamen-
s
tikom, koja je osobito istaknuta bijelim ulošcima od krede (ili sadre), ali
su ipak samostalna lokalna produkcija. Značajne su i prstenaste glinene
1924,
O tim
10-15.
š ima gl. Grgo Novak, Hvar (Istorijska biblioteka knj. Il), Beograd
— (69 —
bočice (nađene u vukovarskom Vučedolu). Uopće, neolitička keramika

srijemska čini spojnicu između srednje Evrope jugoistoka."
i
kud i kamo važnije je nalazište sarajevski Butmir. Ono se uopće
Ali
broji među najčuvenija neolitska nalazišta u Evropi.** Ondje je nekoć
bilo povrh plitkih jama različite veličine i raznolika oblika rasuto mnoštvo
koliba od kolja i pletera a oblijepljenih ilovačom, kojih su se stanovnici
više zanimali fabrikacijom kamena oruđa i oružja i lončarstvom, negoli
Sl. 25.
Fibula Brončanoga doba iz Jablanca. (Zagrebački muzej).
stočarstvom i poljodjelstvom. Na fabrikaciju upućuje poglavito to, što se

pored savršeno izrađenih predmeta našlo ne samo napola izrađenih, nego
još i alata
pa čak i neizrađena materijala, a sve to u golemoj množini.
Neizrađeni materijal (kremen, bjelutak, kvarcit, jaspis, kremena ilovača,
ilovasti škriljevac, serpentin, amfibolit i dr.) dobavljali su ovi kamenari iz
valuća potoka Željeznice, ali su ga i uvažali kao gotov artefakt, no
ne znamo odakle. Obradivali su ga posebnim alatom od dva komada;
jedan bješe okivalo (Schlagstein), to jest duguljasti kamen, kojim kasu
menje okresivali, a drugi veći ili manji grumeni ili ploče pješčenjaka,
upravo brusovi, na kojima su izbrušavali pomno okresane ko nade, da im
načine oštricu i podadu polituru. Ovim alatima butmirski su neolitski ka-
menari izradivali klince sjekire, dlijeta, strugala, vrške strelica, pile,
noževe, čekiće i svrdla. Ali mnogo je
važnija od kamene industrije butmirska
keramika, izrađena možda od ženske ruke, a osobita lokalnog umjetničkog
i Hoernes, Bild. Kunst (prvo izdanje) 224, 208299.
*
Hoernes-Radimsky-Fiala, Die neolitische Station von Butmir bei Sara-
jevo in Bosnien, 2 vol. Beč 1895—1898 (glavno dielo u folio formatu s mnoštvom slika).
Gl.
još Hoernes, Bild. Kunst 225— 294, 302—303 i Truhelka, Vođa
Iskopavanje vršilo se kroz godine 18! Važnost nalazišta u Butmiru istič
,
chelette 0. c. I., 217, 3851—362, 498, 553, 581 562, 602, 613—614. O neolits
u našim zemljama up. Županić o. c. Rad 222, 149. On drži, da se može kazati, ,da
je neolitsko stanovništvo Ilirika bilo nežne konstitucije, na granici između srednjeg i
i
niskog uzr: izdužena oblika mozga, bez sumnje mrke (braun) ko
tamne kose. Ilirik je primio neolitske doseljenike s juga bili
istoka, i oni su verojatno
u glavnom hamitskoga podretla.
Činili
su oni jednu rasnu komponentu za etnološki
amalgam, koji docnije Jelini nazvaše Pelazgima“.
63 —
obilježja; ova je keramika poznata i uvažena u čitavom svijetu. Ostaci

posuda dvovrsni su: ili prosto suđe za dnevnu upotrebu bez ornamentike
ili bogato ornamentirane posude, napravljene očevidno u sakralne svrhe
i za ures. Ornamentalni elementi složeni su od nizova trokuta ili rombičkih
likova, ispunjenih tačkama, onda od šrafiranih trokuta
i četvorokuta i
vrpčastih ornamenata. Ali sve ovo natkriljuje raznolika
i
pomno izrađena
spiralna ornamentika, koja podsjeća na mikensku kulturu. Po obliku ima
SI. 26. Brončano oruđe iz Mačkovca rajevski muzei).
zdjela s visokim stalkom, okruglastih posuda i bočica s tijesnim vratom.

Još ie savršenija od keramike butmirska plastika, a nađeno je toliko obilje
idola kipića kao ni u jednom drugom evropskom neolitskom nalazištu.
i
i
I u tome se opaža velika raznolikost, pa naturalistički osjećaj, kaki inače

rijetko gdje nalazimo u predhistorijskoj umjetnosti. Gotovo svi su idoli
ženske figure, ponajviše gole s izrazitim ženskim atributima, a nijedna
u položaju sjedeći, nego samo stojeći. Neke su glave dosta spretno
izrađene, tako da je gotovo teško vjerovati, da potječu iztolike davnine,
a ima ih crnih, smeđih, crvenih, žutih i sivih. Butmir bijaše u Neolitsko
doba jamačno središte jedne razmjerno visoke kulture, a podrijetlo ima
joj se tražiti na jugoistoku, odakle se ona širila dalje na sjever do Karpata.
Bakar bijaše prvi metal, kojim se stao čovjek da služi još potkraj
Neolitskoga doba za izrađivanje oruđa, oružja i
nakita. Bakreno je doba
stoga prelaz od Kamenog na Brončano, ali je ipak bliže Kamenom, jer
čovjek još tada izdašno služio jeftinijim kamenom; zato ga u ltaliji i
i
vole nazivati Bakreno-Kamenim (Eneolitskim) označujući tako koegzisten-

ciju obadvaju kulturnih materijala. Pored toga treba još istaknuti, da većina
i
dosada nađenih bakrenih predmeta pripada oblikom tehnikom neolitskoj
c.
— 64 -
kulturi, budući da se bakar tada obdjelavao isto onako kao kamen. Lije-
vanjem u posve primitivne glinene kalupe dobio bi čovjek prije svega
krupan surov oblik onoga predmeta, što ga je želio da napravi, a onda
ga je kovanjem i brušenjem učinio gladim
i
ljepšim. Metaličko svojstvo
davalo je lijepom bakru neke prednosti pred lomljivim kamenom, ali bakar
ima i svoju slabu stranu, jer je suviše mek, pa zato bakreno oruđe nije
onako podesno za
sječenje i rezanje kao što je kameno. Tako se zgodi,
Sl. 27. Hrastov lijes sa skeletom iz D. Doline (Saraj
da bakar sam sebi nije ni mogao posvema da istisne kamen, a uz to

o
ovjek morao nastojati oko toga, da ga
i
ni tvrdim, dakle
m. To se odista i zbilo, kad je čovjek naučio, da čistom bakru
pridoda nešto kositera i onda dobio tvrdu, sjajnu, žutu metalnu slitinu
bronce (tuč
Bakreno doba ostavilo je nekoliko veoma karakterističnih tragova u
hrvatskim i srpskim zemljama (oko 2000—1600 pr. Hr.).** Po obliku ovi
A:
su predmeti sasvim srodni onima, što su nađeni u Ugarskoj, gdje je bila
Bakreno doba razmjerno veoma razvijena kultura, pa i Srbija, Galic
Su
1
i idu u njeno područje.*! Bakrenih predmeta našlo se u našim

zapadnim zemljama najviše u i to u naumice zakopanim po-
većim gomilama, koje prof. Brunšmid smatra skladištima (dčpot) bilo
domaćih ljevaonica, bilo putujućih trgovaca“. Dalje našlo se mnogo ba-
krenih predmeta u današnjoj zapadnoj Bosni. O njima misli Truhelka, da
o |O žiteljstvu u na im zemljama u Bakreno doba kaže Županić (o. 50):
»Pošto bakar u Egiptu i u Prednjoj Aziji bio pre poznat nego na Balkanskom polu-
ije
istoka preko Male
ostrvu, verojatno je,
da su u Bakreno doba morali dolaziti osvajači
Azije (sc. na Balkansko poluostrvo)... Možda ne grešimo tvrdeći, da je etnička meša-
vina između tih,Etiopljana“ (t. negroida) Prednje Azije okrugloglavih Mongola iz
i
su ti
i.
centralne Azije dala tako zvani Hetitski tip i da ljudi doneli na Balkan po-
znavanje prve metalurgije, orijentalske ijske obrede elemente kulture Prednje
i
Azije“. — Za Bakreno (Eneolitsko) doba uopće gl. Truhelka, Voda 68 i

dalje; D&-
chelette o. €. If. (1910), 91 i dalje; Morgan 0. c. 106 dalje. i
O tom Brunšmid, Nahođaji Bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i

susje-
dnih zemalja (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. VI. (1902), 32—67) i Truhelka, Voda 63 70.
! Up. Hampel, A reszkor Magyarorszagban. Bdpst. 1883 (glavno djelo).
su ,zaostala skladišta putujućih trgovaca“, koji su kupovali pokvareno

oruđe a prodavali novo, dok za jedno nalazište (kod Karavide nedaleko od
Bosanske Gradiške) drži, po nađenom kulturnom sloju s ostacima ugljena,
pepela i troske, da_je ondje bila livnica. Pored ovih glavna su nalazišta
bakrenih predmeta Brekinjska (kod Pakraca), Vukovar i Bečmen (kod Ze-
muna) u Slavoniji, pa Griča (kod Varcar Vakufa), Kozarac i Ka
sjeverozapadnoj Bosni. Pojedini komadi nađeni su još u Slavonij
vatskoj u Surčinu (kod Zemuna), Rumi, Mikleušu (kod Slatine), Klakarju

(kod Broda), Kutjevu (kod Požege), Očuri (kod Varaždina), Samoboru i
okolišu i u Lukovu (kod Senja); onda u Bosni i Hercegovini u Laktašima
(kod Banjaluke), Travniku, Svilaju, Orašju (na Savi), Tešnju i Gorici
(kod Ljubuškoga), a u Dalmaciji u Grabovcu, Vinjanima (kod Imotskoga),
Muću (kod Splita) i po vrličkoj okolici.
I Brončano doba -—-
kojemu bismo mogli za naše krajeve odrediti

početak nekako oko godine 1600. pr. Hr. a kraj oko 1000. — razdvaja
se sasvim prirodno na više podrazdoblja, zavisnih o sve to vještijoj iz-
radi metala. Ono se u početku napose odlikuje kratkim bodežima a docnije
mačevima, pa kopčama (fibulama), vršcima kopalja strelica, srpovima,
i
sjekirama (,keltovima“ i ,palštabima“)* i spiralnom ornamentikom. Bu-

dući da se bronc morao uvoziti, bila je trgovina u Brončano doba veoma
razgranjena, a nađeni brojni mačevi, štitovi, kacige, kao i vršci kopalja
i strelica jasno nas upućuju u to, da je tada bilo još i ratnika. Ratnički
stalež opet nužno suponira razvijeniju društvenu organizaciju s gospoda-
rima, kmetovima i robovima, a tako i veće ili manje privatno vlas
Tada
se javlja i konj kao domaća životinja, a uza nj kola. Zato i pomišljaju
neki arheolozi, da se doseljavanje svijetlih, plavih Indoevropljana, obo-
ružanih brončanim oružjem, u zapadnu. i južnu Evropu, zbilo u to doba.
#
,Kelt“ je brončana sjekira s rupom, kroz koju se provlačio drveni držak, dok
»balštab“ (njem. Palstab) nema rupe, već se sjekira umetavala u raskoljen držak, a onda
užetima čvrsto oni privezala.
s
66 —
Tada gradi čovjek i utvrđene gradove od nagomilana kamena po uzvisi-

bez sumnje ratna značaja, dok je niži stalež ljudski, u prvom redu
i
nama,
seljački, još dalje
i živio u kolibama i
na icama. Uz ratnički seljački
i
stalež razvio se i obrtnički, jer su samo vješte ruke broncu mogle da
podadu potrebnu ljepotu sjaj. Uporedo procvale su raskoš gizda; igle
i
ukosnice za žene, ogrlice, narukvice, podlaktice pa raznovrsne fibule na

luk, jasni su dokazi raskošnijega života odličnijih razreda ljudskih. Ne-
Sl. 29. Brončane narukvice s Glasinca (Sarajevski muzei).
sumnjivo već u to doba podigao ukus ljudski u hrani i pravilo alkoholno

se
piće, Pa i način odijevanja također usavršio, a kroz to i trgovina

se
s domaćim i stranim putujućim trgovcima, koji tada hrpimice prolazili

su
Evropom.**
I Brončano je doba obilno zastupano po svim našim zemljama.
Osobito su karakterakteristične čitave gomile (dćp6t) namjerice zakopanih
predmeta. Slavonija i u tom prednjači ostalim krajevima, jer su glavni i
u
i
najbogatiji nahođaji na gomili nađeni u Bizovcu (kod Osijeka), Be-
ravcima (kod Broda), Binguli (kod Mitrovice), u Brodu, između Otoka
Privlake (kod Vinkovaca), u Pocrkavlju (kod Broda), u Tenju (kod Osijeka)
i
Velikom Nabrđu (kod Đakova); u Hrvatskoj ističu se nahođaji na gomili
u Topličici (kod Budinščine),#* Podrutama (kod Novoga Marofa) i Ja-
i
c. II. 1.
o. €. 150—153.
Za Brončano doba uopće, up. Truhelka, Voda
Age du bronze. Paris 1910; Morgan o. 119—135. .
70
i
O
dalje Dćchelette
žiteljstvu gl.
o.
Županić
34
Iskopan 1895. na tadanjem posjedu grofa Gustava Normanna. Nađeno je u
svemu 149 različito ornamentovanih srpova različito ornamentovanih keltova, 7 pal-
ba, 7 fragmenata mačeva, 8 vršaka kopalja, 3 štita i dr. Up. izvještaj u Vjesniku hrv.
arh. dr. N. S. vol. I. (1895), 214
%
ovom se nahodaju ističe najstariji tip italske fibule od žice, tako zvanog
U
Peschiera-tipa (ad arco di violino), što nam može da bude dokazom saobraćaja ovih
soji
vornju (kod Dvora), a u Bosni Hercegovini naseobina tik do Sarajeva
i
(Sobunar, Debelo Brdo i Zlatište); ta je naseobina bila naseljena bez

prekida od kraja Neolitskoga doba do Srednjega vijeka i dalje do danas,
pa tako Sarajevo — kako dobro kaže Truhelka — predstavlja
koje svojom dugovječnošću nadvisuje sva ostala u Bosni; onda Gr
kod Varvare (nad izvorom Rame), Krehin Gradac (kod Mostara) i dosada
utvrđene sošice u Ripču (nedaleko od Bihaća) i u Savi kod Donje Doline
SI. 80. Brončane privjesice s Glasinca (Sarajevski muzej).
(blizu Bosanske Gradiške). Od pojedinačkih nalaza treba istaknuti u Sla-

voniji i u Hrvatskoj Novigrad na Savi (kod Broda) s naseobinom so na
cama,“ Dolinu (s lijeve obale Save sučelice bosanskoj Donjoj Dolini),
Štitar, Kopanicu, Vinkovce, Vukovar, Bijelo Brdo (kod Dalia), Kalnik, Virje,
Kloš Sisak, okolicu Zagreba (nalazi u šumama oko Medvedgrada i
Susjedgrada) Jastrebarsko, dok su brončani nalazi u Zagorju rjeđi od
i
onih u Neolitsko doba, a samo su nešto obilniji u ličko-krbavskoj županiji.

U Bosni i Hercegovini ističu se Podzvizd (kod Bihaća), Ivanjska (kod
Banjaluke), Mačkovac (kod Bosanske Gradiške), Tešanj, Drvar na Uncu,
Varcar Vakuf, Lašva (kod Travnika), Paklenica (kod Maglaja) i Livno, a u
Dalmaciji Sitno (ispod Mosora), Muć, Grabovac, Postranje (kod Imotskoga),
Orašić (kod Vrgorca), Solin, Gardun, okoliš Knina, Vrlike i Sinja pa razna
mjesta na ostrvima Korčuli i Šolti.“
krajeva s današnjom sjevernom ltalijom. Takova se fibula našla i
u Bosni kod Štr-
baca
(nedaleko Uvca), gl. Truhelka, Voda 135—6. tomtipu gl.
O
D6chelette o. c.
323 i dalje.
Up. o tom Brunšmid, Naseobina Brončanoga doba kod Novoga grada na
“
Savi (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. IV. (1900). 43—58).

“ O tom Ljubić, Popis 58101; Truhelka, Vođa 70—99; Bulleftino XV.,
118; XVII, 78—80; XX., 192; XXI., 1415.
*
=
Početke upotrebe željeza u današnjim našim zemljama možemo da-
tirati oko godine 1000. prije naše ere. Nema sumnje, da je i ono došlo
s juga (iz Grčke) i sa zapada (iz Etrurije), kao nekoć bronce, ali još dugo
vremena željezo nije nikako moglo da p istisne brone kao ljepši ma-
terijal za pravljenje nakita. Kako je već rečeno, Željezno se doba odvaja
u dva glavna razdoblja, u starije ili Halštatsko ** i u mlađe ili Latensko.*'
U našim zapadnim zemljama može se Halštatsko doba staviti od prilike
Tipni oblici fibula sa Glasinca (Sarajevski muzej).

. 31.
u vrijeme od godine 1000. do 400. pr. Hr., a Latensko od 400. do početka

naše ere. Ono je dakle savremeno Ilirima i Keltima, kao grčkoj koloni- i
zaciji na Jadranskoj obali, pa rimskoj okupaciji i pokorenju llirije i Pa-

nonije. Tada se već zbog jeftinijeg željeza posvuda rasprostranilo oružje,
često upravo umjetnički izrađeno, a mogle su se da obrazuju i čitave
velike vojske. Ali u upotrebu došao je tada i koristonosni plug, da rataru
umnoži žetvu. Tada čovjek gradi kuće od kamena i pečene cigle, a za
nakit uzima pored bronca još i srebro, zlato, jantar (ćilibar) staklo,''
dok se u trgovini pojavio metalni novac, najprije strani (grčki i makedon-
ski), a onda i domaći (ilirsko-keltskih plemena i južno-ilirskih vladara).
Budući da u staro doba nije novac brojio, nego mjerio prema težini
se
metala, vim je isto, da li je gdjekoji zlatni, srebrni ili brončani komad

ovoga ili onoga vladara, ove ili one države.*!! Tada je, razumije se, i
društvena organizacija s pojmom države i vladaoca posve i svuda pro-
vedena, a dotjerane su i razne religiozne predodžbe, na koje imađahu
moćna utjecaja i susjedni kulturniji vjerski sistemi. Mrtvace svoje čovjek
je tada spaljivao, a pepeo stavljao im u žaru ili
ih je sahranjivao. U oba
* Tako prozvano po bogatom nalazištu kod Hallstatta u Gornjoj Austriji, otkri-
veno 1846. O toj kulturi up. Hoernes, Urgeschichte 105-127 i
D&chelette o. c.
11., 2. Premier Age du Fer ou ćpoque de Hallstatt, Paris 1913.
Prozvano pličini
po La Tene kod sela Marin na sjevernom okrajku Neutci
skoga jezera uŠvajcarskoj. O toj eminentno keltskoj kulturi up. Hoernes o. c
135
D&chelette
i
4 U našim
o.
e. Il,
3.
Second Age du Fer ou ćpoque de la Tene. Paris 1914.

zemljama dosada našlo malo takih nakita iz Brončanoga doba.
+ Veoma
je
značajan nalaz nekih numidskih kartažanskih novaca (dakle starijih
u
i
od 146. pr. Hr.) kod sela Mazina u Lici (up. Brunšmid Vjesniku hrv. arh. dr. N.
S. II.
Sig
slučaja on bi im u grob stavljao raznog nakita i oružja, a jamačno hrane
u posude, vjerujući, da pokojnik u grobu produžuje život. Uopće, Željezno
i
doba pripada u našim zapadnim zemljama u svom mlađem Latenskom ili
razdoblju punom historijskom vremenu.
Nahodaji iz Željeznoga doba obilni su po svima našim stranama,
ali karakteristično ije, da u Hrvatskoj i Slavoniji ima tek izuzetno čiste
halštatske kulture, kao Velika Gorica kod Zagreba s veoma značajnim ze-
Sl. 32. Latenski predmeti iz okolice Zemuna (Zagrebački muzej).
mljanim žarama, već je ona dosada nađena ponajviše koje pod jačim koje
pod slabijim utjecajem latenske. Pretežno su halštatskoga značaja nalazišta
u Šarengradu (na Dunavu kod Iloka, nahođaj u gomili), Dalju (kolibe i
grobovi), Vukovaru (grobovi), Račinovcima (kod Županje), Hrtkovcima
(kod Rume), Sarvašu (kod Osijeka), Krupači (kod Krašić groblje u ža-
rama), Otoku na Dobri (groblje), Dugoj Gori (kod Ogulina, groblje), i u
Širokoj Kuli (kod Gospića, groblje u Vranića gomili), a halštatsko-laten-
skoga ona u Sotinu (latenski grobovi), Surčinu i Jakovu (kod Zemuna),
Smiljanu (kod Gospića), Vrepcu (kod Gospića), dok naročitu važnost
imadu nalazišta u okolišu Otočca: Prozor, Kompolje, Srpsko Polje i
Drenov Klanac. Uopće, ova miješana kultura Željeznog doba, najbogatije
je zastupana u Hrvatskoj i Slavoniji.
Od tih nalazišta valja istaknuti u prvom redu Prozor, Kompolje i
Srpsko Polje. Ta nalazišta mogu se smatrati najvažnijim predhistorijskim
nalazištima što su dosada otkrivena u Hrvatskoj, a ne odlikuju se samo
golemim mnoštvom nađenih predmeta. nego i rijetkom raznolikošću. U
tim nekropolama lješine su pretežno sahranjene, ali ima i tragova spalji-
(1897), 42 i dalje).
a ne za trgovinu,
Sva
je prilika da je ovaj novac bio sabran za izrađivanje predmeta,
c.
qa
vanju.'? Od predmeta nađenih u grobovima ističu se prije svega fibule,
načinjene kao dvostruka spirala od žica, onda brončane kape slične da-
ornamentici, pa
našnjim ličkim crvenkapama, ne samo po formi, nego po
i
i sa strane namještenim resama od bronca, i najzad tri su

brončane ploče
s figurama, koje prikazuju ratnike sa štitom
i šljemom, pa konjanike u
i
kasu. Čisti karakteristični oblici latenske kulture nađeni su ponajviše u
grobovima, a to su svinuto oružje i mrtvačke paljevine; osobito se
i
nalazišta u jugoistočnom Srijemu od Mitrovice do Zemuna, u prvom
redu Kupinovo, Surčin, Novi Banovci Boljevci, a uz njih ioš i Popinci,
Zemun-Gardoš, Bežanija, Karlo Sušak-Neštin, Petrovci, Ruma, Bielač
(kod Požege), Vojakovac (kod Križevca), Orešje (kod samoborske Sv.
Nedjelje), Podsused-Goljak, Malunje (kod Jastrebarskoga) Velika
i Gorica
kod Zagreba.“
U Bosni valja na prvom mjestu izhijeti nekropolu Glasinac s okoli-
nom (istočno od Sarajeva), koja ide među najbogatije najvažnije u Evropi.
i
Glasinačko polje bješe nekoć odasvuda zaštićeno gradinama, smještenima

po važnijim glavicama, tako
da
se
tu, rekaou bih tvrđavu, mogao u ratno
doba skloniti mnogobrojan narod. Ovo je
polje prepuno mogila ili gro-
mila (tumuli); ima ih daleko preko 20.000, od kojih su se mnoge gromile
odlikovale obiljem brončana nakita i željezna oružja, a jasno se razliko-
vahu pojedinački grobovi s jednim kosturom od mobiteljskih grobnica“
tako
s više, kadikad i deset kostura. Nijedno nalazište u Evropi ne podaje
jedinstvene slike kulturnih prilika čistoga prvog Željeznog doba kao ovo,
tako da za glasinačkim zaostaje samo halštatsko, ma
i da su u Halštatu
kulturni
poneki grobovi bili bogatiji. Uzrok je tome to, što halštatski
oblici Željeznog doba nijesu tako jedinstveni; šta više, gl inački željezni
mačevi, skovani po uzoru onih Brončanoga doba, dokazuju, da je pozna-
vanje željezne metalotehnike došlo ranije do glasinačkih starosjedilaca,
veća
negoli do halštatskih. Dalje je od važnosti i tipološka strana, jer
čest brončanih nakita predstavlja niz oblika sasvim autohtona lokalna
značaja, nađenih isključivo u glasinačkim gromilama, što nas upućuje na
samoniklost njihove tehnički i umjetnički napredne kulture, dok je mnogo
+: O Prozoru up. i D&chelette o. c. Il, 2, 591 i II., 3, 1099. GL. i
Županić o.
c. 153—159.
4 Gl. Popis 103—183 (od česti nepouzdano, neke slike pretjerano nari-
Ljubić,
sane); Brunšmid, Groblje sa urnama u Krupačama kod Krašića u Hrvatskoj (Vjesnik
hrv. arh. dr. N. S.
III, 1898, 137—143); Prehistorijski predmeti Željeznoga doba
doba
Ša
iz
iz
rengrada u sremskoj županiji (o. c. IV., 1900, 59—70; Predmeti Halštatskoga
grobova u Vranića gomili u Širokoj Kuli (o. c. V., 1901. 63—72); Prehistorijski pred-
meti iz sremske županije (o. c. IV., 1902, 68—86; X., 1909, 231—237); Hoffiler, Pre-
historijsko groblje u Smiljanu kraj Gospića (o. VIII.. 1905, 193-203); Staro groblje
u Velikoj Gorici (o. c. X., 1909. 120-134); Prehistorijske žare iz Velike Gorice kraj
Zagreba (Bulićev Zbornik. Zagreb-Split 1924, 18).
2,
NA
manji broj nakita izrađen (a možda od česti i importiran) pod stranim
utjecajem, u prvom redu kavkaskim (neke fibule), italskim i grčkim.“
Oblika latenske kulture nema u glasinačkoj nekropoli
gotovo ništa.
To je s tim čudnije, što baš latenska kultura, nošena
sa sjevera od
keltskih osvajača, prevladava svagdje po Bosni, kao i u Hrvat-
susjednoj
skoj i Slavoniji, nad domaćom ilirskom. Tako u nekropoli u Sanskom
Mostu i u krematoriju u Gorici (kod Ljubuškoga), dok nekropola u
Jeze-
rinama (kod Bihaća) sa grobovima i žarama pokazuje halštatsko-latensku
mješavinu kao i susjedna nalazišta kod Otočca, a tako i ona u Ribićima
(kod Bihaća) većma mladi latenski značaj.'* Halštatsko-latenskoj mješavini
pripadaju i poznate Gomile i Rotne Gomile u Dalmaciji, od kojih se kao
izvanredne veličine ističu one kod Danila-Kraljica (nedaleko od Šibenika),
nad Plavnom prema Radiljevcu, na Ljupču kod Knina, kod Drniša
a ima ih i po ostrvima Br: i Hvaru,
drugdje,
pa uz Neretvu kod Pasičina i i
Struge, kod Zagvozda
iRunovića (nedaleko od Imotskoga), u Konavlima u
Boci Kotorskoj. Inače je glavno dalmatinsko nalazište, pretežno halštat- i
skoga značaja, Nin, gdje je prof. Jelić iskopao više grobova s oružjem i
paljevinama, a tako i u susjednim Prahuljama. Uz njih se još ističu Gra-
bovac, Postranje i Zagradina (kod Imotskoga).
Koja su plemena bila vlasnici ovih drevnih svjedočanstva ljudske
kulture, ne znamo; samo za industrijske predmete iz Željeznoga doba
možemo s punom pouzdanošću kazati, da su preostali od prvih nam
po-
znatih žitelja na današnoj našoj zemlji, od Ilira i docnije doseljenih Kelta.
Dćchelette o. c. II, 591—502, I1., 3, 1100, O

1349.
Županić o. 154: ,Stanovnici ovih zemalja imali

cc.
su u Gvozdeno doba obično vertikalno, ređe nagnuto čelo; poslednja osobina bila je
mnogo više skopčana s dolihoidnim nego s brahikefalnim ličnostima. Pada
uoči,
izvestan malen broj lubanja ima istaknute nadočne kosti (arcus superciliares), dok se
što
kod većine ne mogu ni primetiti. Kod dolihoida zatiljak je (norma occipitalis) obično
peterouglast i
odozdo okruglast, kod brahikefala je pak zatiljak odozgo okruglast i
odozdo široko ulučen. Zaušne kosti (processus mastoidei) kod većine stanovništva beše
velike, bez razlike na index cranii. Isto je tako kod dolihokefala i brahikefala nos
pro-
minentan s velikim nosnim kostima, koje prave kod sastava oštar hrbat nosa“.
# O tom Truhelka, Vođa 119—136; Hoernes o. c. 673—674;
Dćchelette
o. €. 11.,3, 10981099, 12281230, 1349.
+ Kako mi kaže fra
Luigi Marun, narod u Dalmaciji zove Roinom Gomilom
svaku poveću gomilu, koja se ističe nad okolnim manjim. ,Rotni“ se shvaća —
bar
danas — u značenju stariji ili glavni; tako n. pr. ,rotni brat“ je ,najstariji brat“ (u
Sinju); ,rotno groblje“ (u Otoku kod Sinja) je starinsko groblje sa stećcima. Prema
tome ,rotna gomila“ je koliko ,starinska ili glavna gomila“.
“ Za Dalmaciju gl. Hovorka, O važnosti značenju dalmatinskih gomila
i
(Vjesnik
hrv. arh. dr. N. S. III, 1898, 127—130); Bulletfino XXI., 14—15. 153.
—
ul.
Iliri, Kelti i Grci. Borbe s Rimljanima.

Tračani i doseljenje Ilira. — Grčka kolonizacija. Provale Kelta. Ilirsko-
keltska plemena. — Karakteristika Ilira. — Južno-ilirska država; Agron
(t 231.) i Teuta (231. do 228.); prvi ilirsko-rimski rat. Drugi ilirsko-
rimski rat (219.); Demetrije Farski. — Skerdilaida (f o. 206.) i Pleurat
(7 0.181.). Gentij i propast južnoilirske države (167.). — Početak delmatsko-
rimskoga ratovanja (156.—155.), borbe s Japudima (129., 119.), Delmatima
(119. —117., 78.—77.) i Panonima
(119., 83.). — Cezar u lliriku (57./56. i 54.),
ponovne borbe s Delmatima (52.—50., 47.), Oktavijev veliki rat s Japudima,
Panonima i Delmatima (35.-33.). — Veliki panonsko-ilirski ustanak (6.—9.
po Hr.).
Ima danas naučenjaka, koji
misle, da su najstariji poimence
poznati žitelji na današnjoj hr-
vatskoj i srpskoj teritoriji bili
Tračani (9gt; Opšzsć, Thrae-
ces, Traces). | odista, nesumnjivi
tragovi njihovi između Trebinja
i Cavtata, u Posavini, na sre-
dnjem Vrbasu, napose između
Neretve i morske obale do Ce-
tine dokazuju jasno, da su Tra-
čani nekoć nastavali čitav trup
Balkanskoga poluostrva od Cr-
noga do Jadranskoga mora.! Do-
Sl. 33. Brončana kaciga korintskoga oblika
selivši se zacijelo iz današnje
(Sarajevski muzej). Rusije i istočne Ugarske preko
Dunava, oni potisnuše većma na
jug ranije stigle Grke. Za ove se opet drži, da su došli na Balkansko
*
Na Tračane kao
na pražitelje zapadnoga dijela Balkanskoga poluostrva prvi
je skrenuo pažnju Patsch, Trakische Spuren an der Adria (Jahreshefte des Oster
archeol. Institut. Vol. X., 1907, 169—174), onda Scala, Umrisse der iltesten Geschichte
Europas. Miinchen 1912, 28;
Kazarow, Beitrige zur Kulturgeschichte der Thraker
(Schriften zur Kunde der Balkanhalbinsel. II. Quellen und Forschungen, vol. 5. Sarajevo
I.
2.
3.
II
poluostrvo iz Podunavlja preko ugarske nizine još prije sredine treći
tisućljeća.“
Poslije Tračana sašli su na jug lliri (D0opsoi, "Dogss
Hilarii, Ilurii, onda fllyrici pa llyrii):sa sjeverozapada i otisnuše Tra
dalje na istok, tako da ih je u historijsko doba odvajala crta povučena
otprilike Moravom i Vardarom. Iliri su baš kao i Tračani Indoevropljani,
ali inače odjelit narod. Među vrletnim planinama nove domovine svoje
znali su kroz v sto-
ljeća da očuvaju svoju
individualnost, dok se
najzad ne izgubiše naj-
prije u rimstvu, a onda
u slovenstvu među Hr-
vatima i Srbima; kako se
čini, od njih je preostao
samo mali ostatak u
današnjim Arbanasima.“
Za seobe na jug, jamačno
oko XIII. vijeka pr. Hr.
čitavo istočno jadransko

primorje i nutrašnjost
sjeverozapadnog dijela
Balkanskog poluostrva
pa zapadno osrednje Po-
dunavlje protegnuvš ši se
od desne obale dunavske Sl.34. Brončana kaciga ilirskoga doba (Sarajevski muzej).
u okolišu današnjega
Beča kao Panoni (Ilaw6vos, docnije i Iaiov Pannonii) do grčkih međa
1914), 2 i dalje; Nopesa u Wissenschaftliche Mitteilungen vol. XII., 223; Jokl, Alba-
nisch (Geschichte der indogermanischen Sprachwissenschaft, vol. II., Strassburg 1917,
122). Međutim u novije doba sumnja se u ispravnost ove teorije; up. Apxus sa ap&a
o
io
uacky crapuiy, jesnk u ernonorujy. Ypeauux X. Bapuk, vol, 1. Beograd 1923, 207-
i vol. I. 1924., 151 — Županić, Tragom za Pelazgima (Narodna Starina,
urednik Matasović, vol. Zagreb1922.,
211226), izrekao je mišljenje, da su pra-
žitelji Balkanskoga bili Hetiti, odnosno Pelazgi, doseljeni iz Male /
(gl. gore str. 62 bili.

:
2 O tom Ed hichte des Altertums, vol.1,,

(treće izdanje od
1913.), 804806, 856 Tada nijesu svi Tračani pošli na jug; u pradomo-
vini zaostaše docniji Dačani, Karpi i Geti (Niederle, Slovan. starož., vol. Il, 1., 41—45).
To je već opazio Hahn (Albanesische Studien. Jena 1854., 211 i dalje). Uz
pomoć današnjih arbanaških dijalekata pokušali su Truhelka (Les restes Illyriens en
Bosnie. Paris 1900.) i
Thall6czy (lllyrisch-Albanische Forschungen, vol. I. Miinchen
1916, 10—11) da objasne neka geografska imena u današnjoj Bosni Hercegovini.
i
Tako:
Drinus (Drina), alb. driin = ključ, brava; Oinaeus (Una), alb. uj = voda, plural ujna;
=
Si:
—
na jugu kao. Taulanti (Tovišve Taulantii), na zapad do ušća rijeke
Pada kao Veneti ('Eyscoi, Veneti) a na istok kao Dardani (A4s3ayo:, Dardani)
oko vrelišta Južne Morave i Vardara ('A&ićc, Axis), gdje su se sastajali
s tračkim Tribalima (To184).0i, Triballi).*
Prve historijske vijesti o istočnoj obali Jadranskoga
mora u vezi su s
i
grčkim imenom, kao što su najstariji pisani historijski spomenici grčkoga
postanja. Od početka IV. vijeka pr. Hr. naime, uzeše se Grci, koji su
još u VII. i VI. stoljeću naselili ostrva Korkire (Kogzipa, Krf) duž današnje
albanske obale varoši Apoloniju (Az0)).ovia, Pojani kraj Valone), Epidamno
Lim, alb. lom-i, lum-i rijeka; Pliva (u Srednjem Vijeku IIXć24, Pleva), alb. plehe
iga (Pliva je oko Jajca doista puna t. zv. bigra (Tuffstein); Lašva, alb. Isue — bujica,
brzica; Sana, alb. zan = glas, buka; Botin (kod Nevesinja) alb. bot — humak; Maje-
vica, alb. malj, maj — planina, maj-a vršak (-vica je docniji slovenski sufiks); Prenj,
alb. preh'n-i — vrhunac; Skupi (Skoplje), alb.
sgiip — orao, dakle koliko Orlov:
Manje su uvjerljive ove kombinacije: Illyr, alb. i-lirr, lirrue — slobodan, oslobod
dakle Ilir je koliko slobodan čovjek, a llirija slobodna zemlja. Delmatae
(Dalmatae),
alb. djal, plur. djelmt, djelmat momci, junaci. Dardani, alb. dardh-a kruška, dakle
ljudi koji goje kruške (voće). Basante (danas rijeka Bosna), alb. bas, mbas — s
one
strane, i nd, nt = lanac, to jest rijeka s one strane gorskog lanca. Tomu nasuprot
Narenta (Neretva), alb. nar — kod, ili ner — među, pa nt, nd, dakle rijeka koja
stoji
uz planine ili među planinama.
teče
*
Neka \ plemena nastaniše
se i onkraj Jadranskoga mora u Južnoj Italiji;
tako Mesapijci (Messapii) i Japigijci (I&roys«,
Japygii). Up. o tom Pais, Storia d'Italia
dai tempi piu antichi sino alle guerre Puniche, vol. I. Storia di Sicilia
e \
Torino 1844; Jatta (La Puglia preistorica.
I
Trani 1914) skreće pažnju na

sličnost pu-
ljeških predhistorijskih predmeta s onima,
što su nađeni po Istri, Bosni i Hercegovini.
Da su drevni Veneti ilirskoga podrijetla, pokazao je Pauli, Altitalische
Forschungen,
vol. II. Die Veneter und ihre Schriftdenkmaler. Leipzig 1801, str. 298 i dalje, onda
Kretsehmer, Einleitung in die Geschichte der griechischen Sprache. Gttingen 1896,
B=
Aoppd/so, Drač) i Lis (Misao ješ) akropolom
i Adprroni, d4-
dapwoc, docnije s
6313005), sve to više
zanimati za Jadransko more(4
Maosa, ed "Ačgranixdy m8ho(05,
6 "Ačgiac ud) jer su ih
nebrojena ostrva i pitome
luke, podesne za naselji-
vanje, snažno privlačile.“
Prva bje naseljena dorske iz
Sirakuze za vladanja ta-
mošnjega tirana Dionizija l.
Starijega, nešto prije 385.
pr. Hr., vinorodna Isa (“lo
Issa, Vis), a ta osnova još
u istom vijeku novu naseo-
binu na Crnoj Korkiri
(Kogznpa 4 pšhava, Coreyra
nigra, staro-hrvatski Krkar,
danas Korčula) sa sred tem
još Oberziner, Le guerre di Augusto contro i popoli Alpini.
|
str. i dalje.
: .
i
Rim 1900, 1$
str.
dalje; on griješkom drži
i Venete Tračanima, tako i
stare a
Za opću informaciju o pradavnom žitelistvu na obalama Jadranskoga mora, up. Ca

1 mare Adriatico. Milan 1915, 5—41.
Bilo je naučenjaka koji držahu, da su
«
još
prije Grka dolazili po trgovini jantara
i
kositera u Jadransko more Feničani (O berziner c. 190), no ovo
o. mišljenje danasje
napušteno. GI. Pais €. I, 148
di commercio fenicio sulle coste dell' Adria
o.
n. 1; on izrijekom kaže: ,che non v'& traccia aleuna
Kod Lumbarde na Korčuli naden
je oveći fragment grčkoga natpisa iz IV. vijeka pr. Hr., a nalazi se danas u hrv. arheol.
muzeju u Zagrebu. To je
uopće najstariji pisani spomenik što se dosada našao na hr-
vatskoj srpskoj zemlji. Grčke natpise
i i novce objelodanio
und Miinzen der griechischen Stidte Dalmatiens (Abhandlungen des arch. epigr. Se-
je
Brunš mid, Die Inschriften
minars, Heft XIII. Beč 1898); hrvatskim jezikom napisan izvadak iz ove radnje dao
gl. dodatak prvoj radnji:
je
. arh. dr. vol. VIHI., 1905, 91-102;
;
S., N.
Nov ulomak grčkoga natpisa iz Lumbarde na otoku Korčuli (Vjesnik N. S., V., 1901,
nida bavio se starogrčkim novcima i Patsch, Die griechischen
z
Landesmuseums (Wissenschaftliche Mitteilungen, vol. IV., 118—
. Up. još Rački, O dalmatinskih ilirskih novcih najstarije dobe (Rad Jug
i
Akad., vol. 14. Zagreb 1871). — Od stranih grčkih pisaca sadrži tako zvani Skilaks
iz Kariande
( (II
i
Kagvav opis pomorskoga putovanja
&
<) po Sredize
mnom Jadranskom moru, napisan oko 347. pr. Hr. (izdali ga Karlo Miiller, Geo-
graphi Graeci minores, vol. I. Paris 18 3 Fabricius, Annonymi vulgo Scy
i
Caryandensis periplum maris interni. Leipzig 1879). Sličan spis, ali u jambičkim trime-
trima, napisao je tobože Skimno Hija (Suvoc iz
Š
4
zapravo sastavljen oko godine 100. pr. Hr. (izdao ga K. 37; za

Dalmaciju versovi 369-428). O ovim spisima up. Berger, Geschichte der wissenschaft-
lichen Erdkunde der Griechen. Leipzig (drugo izdanje). O koloni
1893
Farosa (danas
Starigrad na Hvaru) daje dobre vijesti Diodor (462wg6<), koji je živio u doba Cezara
5,
u blizini današnje Lumbarde“ i podloži neposredno svojoj vlasti tik obale

na ostrvcu današnji Trogir (Tpajo6giov, Tragurium), a na samoj obali luku
Epetij ('Erćee Epetium,
danas Stobr: na istok
Splitu). Malo potom, oko
385. pr. Hr., osnovali su
Parani na ostrvu Hvaru
ili
(Giroš
da svoje ime (naj-
ioi
prije zvana Il4gog onda
<b4pas, danas Starigrad), a
po njoj bi onda tako pro-
zvano čitavo ostrvo. Iz tih
naseobina Grci su baveći
se trgovinom, u prvom redu
antarom, dolazili i do si
Silbe i Oliba (M zopiče

pa Lošinja-Cresa (Alog
730:) i do Krka (Kong
venetske (ne etruške) v

roši Atrije (Az;
Par brončanih potkoljenica iz Čitluka. Grčki
nedaleko od Padova u
.
import (Sarajevski muzei).

ta dade moru ime.' U isto
vrijeme oni upoznaše ,kozama čuveni“ Brač (capris laudata Brattia), pa Mljet
Augustau Rimu, u djelu B 13, 14 (edit. Vogel, vol. III. Leipzig 1894,
(
i
a 0 Isi i njenim posjedima Strabon

378), ws + poslije 19. po Hr.) u djelu
(edit. Meineke, vol. II. Leipzig 1907, VII.,
zu
433). Od novije literature up.
Brunšmid, Inschriften I.—IX. (uvod); Ad. Bauer, Griechische Kolonien in Dalmatien,
Roms erster illyrischer Krieg (Arch. epigr. Mitteilngen vol. 128—150); Pervan-
XVIII.,
dea degli antichi Grechi sulle rive dell' Adriatico (Archeogr. Triest.,
Nemesi,
5 i dalje); Dei primi coloni Greci alle coste del mare Adriatico (I. c. vol.
IX., 857 dalje i vol. X., 20 i dalje); Colonie Greche sulle coste orientali del mare
i
Adriatico (I. c. vol. VIL, 103 dalje); Thall6ezy, liyrisch-Albanische Forschungen

i
vol. 1, 3—6; Sehiitt, Untersuchungen zur Geschichte der alten lllyrier. Breslau 1910;
Patsch, Historische Wanderungen im Karst und an der Adria. I. Die Herzegowina
inst und jetzt (Osten und Orient). Beč 1922; Grgo Novak, Hvar. Beograd 1924 ;
io. 47
(Atti della R. Accademia dei Lincei. Ser
“
i
Od starijih radnja gl. još Beloch, L'impero siciliano di Dionisio
vol. 7). Rim 1881.
,
Nešto docnije osnovali su drugu naseobinu na Korčuli bjegunci iz maloazij-

skoga Knida (Pseudo-Skimno 428 v. Strabon VIL. 5, ed. cit. 433). Up.
i
Brunšmid o. c. VI. —VII.
O imenu Jadranskoga mora gl. Pervanoglu, Sulle origini del mare Adriatico
7
(Archeografo Triestino vol. VII, 290-301). Već stari poznavali ovu vezu. Tako kaže
su
(Mehier, ušće Neretve (Nagwv, Naro, Nar), gdje

Melite) i
E
nalazila varoš se
O
Narona (Nopeva, danas selo Vid kod Metkovića, dok se ime učuvalo u
rječici Norin ili _Nori onda Epidaur ili (Ezičaogos, Cavtat)* i
Boku Kotorsku (6 'Pičovizog 26)m0s
po vare “Piswov, Rhizon, dan.
Risan), koju su u starije vrijeme smatrali ušćem siroke rijeke (ža rov
Sl. 38 Nalazi iz krematorija u Gorici ilirskoga vremena (Sarajevski muzej).
“Pičodvca
pouzdano
7or4u69). Da li je i
ondje bilo baš naseobina
odrediti." Mi samo znamo, da su sva ta mjesta
grčkih, ne da se
živi dokazi one
tihe grčke seobe, koja je donosila istočnoj obali Jadranskoga mora nova
Livije (V. . vocare Italicae gentes“, a Plinije
(o. c. Il.
Hadriaticum
16, : »Atria, a quo Atriaticum mare antea appellabatur, quod nunc
*
Ime očito odaje grčko postanje ('Exičevgos i u Ptolemeja), no Epidauro prvi nam
se puta javlja tek u doba gradanskih ratova između Pompeja latinskim (rim-
Cezara
m) žiteljstvom. Dubrovčani zvali su ga u Srednjem vijeku Civitas Vetus ili romanski

i
s
Civilate; od toga nastade najprije naše Captat, onda Cavtat. Za Naronu
up. Patsch,
Zur Geschichte und Topographie von Narona (Schriften der Balkankommission). Beč 1907.
Još se spominje u Pseudo Skilaksa (ed. Fabricius 6) i kolonija Herakleja (Hz4-
*
zdes 4), ali joj nije poznat pravi položaj, a tako ni nekoj
koloniji, kojoj je ime počinjalo
(na novcima) sa Atmos]; up. Brunšmid o. c. VIII. IX. Lanza (Le origini primitive
1 DN
di Salona Dalmatica. Venecija 1859, 32) drži, da je Herakleja identična
lonom, dok Grgo Novak (Dim[os] i Herakleja. Bulićev Zbornik. Zagreb 5058)
traži s mnogo razloga Dim(05) u varoši Hvaru na ostrvu Hvaru, a Herakleju na obali
između Šibenika i Trogira, u današnjoj Rogoznici
života i kulture, svagdje stvarajući

prave gradeći, a nigdje ne ruši i.
i 1
u nutrašnjost, branjenu visokim klisurastim obalama, dopriješe Grci, naro-

to po trgovini, ali samo izuzetno i časovito, jer (kako se čini) nastojanje
njihovo nije nikad i nigdje bilo upravljeno na jednu točku, pa se tako i
nijesu uzmogli da učvrste kao stalni gospodari. Tome nasuprot grčke

primorske naseobine, napose Isa i Far, bile su neko vrijeme tako moćna
središta, kakova raznovrsna varvarska plemena, što su im bila za leđima i
težila na more, nikad nijesu mogla da podignu. Borba što se sada zametnu
Sl. 39. Par brončanih potkoljenica ilirskoga oblika (Sarajevski muzej).
između Grka i varvara, a u kojoj propadoše možda još

prije godine 230.
pr. Hr. sve naseobine, osim jedine Ise s njezinim posjedima Tragurijem
Epetijem, izlazna je tačka historijskoga razvoja od dvije tisuće godina
i
ovih krajeva. U toj borbi ukrštavaju se na ovoj inače jedinstvenoj teritorij
dva suprotna utjecaja: jedan (strani) teži s mora k nutrašnjosti, a drugi
(domaći) silazi planina da obrani svoje more i obalu. Prvi obilježuju
na početku historije Grci, a drugi Iliri.
Ali i na kopnu došli su Iliri u sukob s novim provalnicima na istoj
strani, otkud su nekoć i sami došli. Još od prve četvrti IV. stoljeća pr.
Hr. sve se više uzeše tiskati na jugoistok Kelti (Gali) njihovi sjeveroza-
padni
=
susjedi.!! Zauzevši plodnu Posavinu i pokorivši ilirske Panone,
ratarski Kelti osnovaše u porječju Kupe (K6).z; K6>wd, Colapis), Save
(Xd0s, Saus) i Drave (Apdos, Apdgog, Draus) poviše jakih plemer kih obla-
sti, od kojih se ističe vodama dobro zaštićeni grad Segestika (
docnije Xtoxia, Siscia, dan. Sisak). Potom provale oko sredine IV. jeka
i
Ne-
pr. Hr. na Balkansko poluostrvo i dopru na jednom kraju do donje
retve i blizine Jadranskoga mora, a na drugom do Morave dalje na jug,
650
i
prouzroče među Ilirima općeno komešanje, utisnuvši se među njih kao
klin, negdje jače a negdje slabije. Sada uzmakoše trački Tribali iz svojih
starih sjedišta oko vrelišta Južne Morave i Vardara čak na donji Dunav,
a ilirski Ard stanujući na desnoj obali srednje i donje Neretve, pređu
na lijevu, gdje su već i dotada dolazili u krvav sukob s Autarijatima zbog
nekih slanih izvora. Potučeni i potisnuti od Kelta moradoše se Autarijati
odseliti na Južnu Moravu i Taru, koja je možda po njima i dobila svoje
ime (oko 350. pr. Hr.).'!
Poslije keltske provale — a to je bila za mnogo stoljeća posljednje
seljenje naroda u većim gomilama bijahu po sjeverozapadnom dijelu
Balkanskoga poluostrva naseljena ova istaknutija ilirsko-keltska plemena: '?
GI. o tom D'Arbois de Jubainville, Les Celtes depuis les temps les plus
anciens jusqu' en I'an 100 avant notre čre. Paris 1904, 117 dalje, naročito 195 dalje
i i
dans des Balkans); Bertrand-Reinach (Les Celtes dans

i
(Les Gaulois la pćninsule
la vallće du PO et du Danube. Paris 1894, 20 dalje) drže, da je pradomovina Kelta
bila Podunavlje, otkuda se oni veoma rano po Noriku i po cisalpinskoj Galiji,
srodni ipak odjeliti Gali provalili preko Alpa; u tom
svakako prije negoli su njima ali
bi slučaju Kelti i Iliri već odavna bili susjedi. Up. i rezultate moderne nauke, kako ih
de Gaule. Paris izdanje) dalje.
je sabrao Jullian, Histoire la 1920 (četvrto 227 i
Preglednu historijsko-etnografsku sliku Dalmacije od najstarijih dana do danas

predavanje prof. Oberhummera, Zur historischen Geographie von Kiistenland, Dal-
matien und der Hercegovina (u Brilcknerovoj knjizi: Dalmatien und das osterreichische
Kiistenland. Beč 1911, 77—114).
u Gl. o tom Zippel, Die rčmische Herrschaft in Hilyrien bis auf August
Leipzig 1877, 3143; Thall6czy, Illyrisch-albanische Forschungen vol.
I., 29
Patsch (Herzegovina 43-48) traži sasvim ispravno slane ove izvore kod sela Oraho-
vice, 9 klm sjeverozapadno od Konjica.
12 0
ilirsko-keltskim plemenima u našim zapadnim stranama glavni su izvori pored
već pomenutog Strabona (ed. Meineke vol. 420—438): Plinije Stariji (C. Plinius
II.,
Secundus 0. * 23.—24. po Hr., + 79.), Naturalis historia 1. III. c.

2126 (ed. Mayhoff,
vol. 1, Leipzig 1906, 288—205); Ptolemej (Ileodsuaig, živio radio o. g. 150. po Hr.),
i
I 1. Il. 6. 14—16 (ed. K. Miiller, vol. 1. Paris 1883) i Apijan (4

adio u Rimu 0. 160. po Hr.) Popoieš I, IX. Man: ov: zak Tikopeei; (ed.
mtavde,
c.
q
Mendelssohn, vol, I, Leipzig 1879, 346—370). Od modernih djela up. Zippel 0.

i dalje;
Forbiger, Handbuch der alten Geographie vonOsterreich. Europa, vol. Il. Hamburg
1877; Kae mmel, Die Anfiinge deutschen Lebens in Leipzig 1879, naročito
Beilage 1. Die Stimme Pannoniens 303—316; Jelić, Najstariji kartografski spomenik
oj pokrajini Dalmaciji (Glasnik, Sarajevo 1898); Schiitt o. c. 13-28. Za pa-

dalmatinska plemena gl. članke što ih je napisao Patsch u Pauly- Wissowa,
Reallexikon (novo izdanje): Breuci (1II., 831), Colapiani (IV., 2231), Delmati (IV., 2448
—:
1230—1231) i Docleates (V., 12521

najvažniji), Dindari (V., 651), Ditiones (V.,
i
80
Ardijeji (Apšeato, Vardaci) od rijeke Vojuše ("Awcc Aous) do donje Neretve

,
edištem najprije u Rizonu, onda u Skodri čpa, Scodra, dan. Ska-

dar), Delmati ili Dalmati (Ashu. Delmatae, Dalma-
us) sa središtem u utvrdi
tae) između Neretve i Krke (Tico
Delminiju (Ashpiov, A4hupsov, Delminium, Dalminium, danas gradina Borčani
na Duvanjskom polju) i pristaništem
Yahasvx, Salonae) i
u Saloni (#5 žzivnov 2drov X4hov, inače
Liburni (\:fopvoi, Liburni) od Krke do Raše (Arsia),

Dinare i Velebita, pa po sučelnom otočju, sa središtem u Skardoni
(Szapde&va, Scardona, Skradin), na zlu glasu kao drski gusari sa svojim
brzim lađama (Liburnicae naves). Liburnima na sjeveroistoku
današnjih Julskih AMpa (Ocra), onda Snježnika, Risnjaka, Kapele planine
i
istoku između
i Gole Plješivice (u Starom Vijeku ra "AXftoy čgoc ili 14 "AdBavdv čpoc) 1?

i Velebita (e% Bs&a šo) po zapadnoj Kranjskoj, Lici do gornje Zrmanje
(Tedanius), oko gornje i srednje Kupe, srednje Une (Ot&sog, Oeneus) kod
današnjega Bihaća i do
na dohvat Save, sjedili su keltsko-ilirski mješanci
ratoborni Japudi (l4mošecg, 'lamodec, Japudes) sa središtem u utvrdi Metulum
(M&ronhov, MeropAov, danas možda Smihel kod Postojne),'! na Savi i s obiju
obala donje Kupe Kolapiani (Kohsmaoi, Colapiani) sa središtem u Sege-
stiki (danas Sisak), a s lijeve obale Save, otprilike od Sutle do Lonje,
Varciani (OBopzeavoi, Varciani). Njima na sjever uz Dravu, između dana-
šnjega Varaždina i Daruvara, nastavahu [asi (laos, /asi), u današnjoj
zapadnoj Slavoniji između Drave i Save do Osijeka i Novigrada (kod
Broda) pa u susjednoj bosanskoj Posavini snažni Breuci (Bosoxoi, Breuci),
dok su u jednom dijelu Srijema uz Dunav (Aavosfeog, Aivovgis, Danuvins)
obitavali Amantini (Auarwoi, Amantini), a oko sastavaka Save i Dunava
i
po današnjoj sjeverozapadnoj Srbiji do Morave (M46q,s, Margus, Margis)
keltski Skordisci (Šz0g8is%0, Scordisci), koji su se nekoć širili mnogo
dublje na zapad po današnjoj Slavoniji. Porječje Rame gornjega Vrba a i
(Urpanus) kao da je bilo sjedište Sardeaa (Zagd.mra, Sardeates), porječi

Sane, srednjega Vrbasa između današnjega Jajca i Banjaluke, pa Vrbanje
i
dalje na istok do donje Drine (Agsivoc, Drinus) bješe postojbina Mezeja
(Mačaio, Maezei), a vrelišta Krke, Une i Unca s današnjim Grahovskim
poljem Ditiona (A Ditiones). Njima na jugu s istočne strane Dinare
,
planine (“A&piov &gos) stanovali su Dindari (Awč4go, Dindarii), kojih ime

kao da podsjeća na ovu planinu, a oko gornje Bosne, otprilike od da-
našnjega Sarajeva do Vranduka, pa dalje do (gornje i srednje Drine hrabri
1 Up. Pichler, Austria Romana (Sieglin, Quellen und Forschungen zur alten
Geschichte und Geographie). Leipzig 1902, 109-110 s. v. Albani montes; Patsch, Lika
in romischer Zeit. Beč 1900, 5—6 (karta) i 29.
1! Veoma
je vjerojatno, da su groblja iz halštatsko-latenskoga doba, otkrivena
oko Otočca kod Prozora, Kompolja, Srpskog polja i Drenovog klanca pripadala Japu-
dima (up. gor. str. 69.). O ubikaciji utvrde Metulum gl. niže bilješku 48.
Dunav se u donjem tijeku od ušća Save (po Pliniju Apijanu) ili od Željeznih
)% i
u
vrata (po Strabonu) zvao starih pisaca dačko-tračkim jezikom 6
"Ise245,
ili
Ister Hister.
ine
gorštaci Dezitiati (Amom&ra, Daesitiades)," dok su u porječju gornje i
srednje Neretve, nekako oko današnjega Mostara, pa oko Nevesinja i
Sl. 40. Grčki natpis iz Lumbarde (Zagrebački muzei).

i oko Pive i Tare živjeli Nareziji (Napiowo, Naresii), a s lijeve
Gackoga
obale Neretve u današnjem stolačkom kotaru Daorsi (Azopooi, Aqo$pstat,
*#
Jamačno pripada veći dio čuvene nekropole na Glasincu (up. gor. str. 70.) njima.
6
pe
—
Daversi, Daorsei) sa središtem kod današnjih Ošanića nedaleko Stoca i
konačno u većem dijelu današnje zapadne Crne Gore, od Grahova sve

do Skadarskoga jezera (Palus Labeatis) i rijeke Drima (Apikev, Drilo)
naročito u porječju Zete i Morače (Oriundes) Dokleati (Aozkear4t, Docle-
atae), sa središtem u gradu Doklea (Ao%X84, danas Duklja kod Podgorice
u Crnoj Gori).
lliri bili su ponajviše
i hrabri, vazda spremni
i
stasiti i visoki, crne kose tamnih očiju, slobodni
srnuti u boj i pogibao.'' Glavno oružje njihovo
bilo je koplje (s1(8vq) nasađeno na dugoj šipki širokom, uskom, dugačkom
ili kratkom oštricom, pa strelica umočena u otrov ,ninon“ (vtvov), a suština
njihove borbe drsko gusarenje na moru i smjelo hajduštvo na kopnu, to
jest gorski okršaj, napadaj iz zasjede i prijevarni bijeg. Inače bijahu uz
more i uz rijeke ribari, u nutrašnjosti ponešto ratari, ali većma lovci i
pastiri, kojima je sva imovina i sva sreća bila u obilatom lovu, sočnoj
paši i pretilom krdu ovaca i koza. Tijelo svoje voljeli su tetovirati kratkim
debelim brončanim iglama, četvorasta proreza, a na oba kraja jako za-
oštrenima, od kojih bi jedan kraj usadili u koštanu ili drvenu dršku, a
drugim bockali kožu; takih igala nađeno je dosta često među nalazima
ranijega Željeznog doba u Bosni, navlastice na Glasincu, dok se sam običaj
tetoviranja učuvao sve do danas u bosanskih katolika, osobito u području
Lašve.'* Pored dobrih svojstva, kao što
su hrabrost i otpornost, velike su
im bile mane požudna odanost piću (vina, koje bi dovozili u buradima čak iz
Italije preko Akvileje, i piva, što su ga sami
varili iz ječma, a zvalo se sabaja),' pa strasna
u
nesloga stalnoj pratnji krvne osvete. Raspadali
kako vidjesmo, u mnogobrojna manja
plemena, redovno dušmanski rastavljena,
a svijest rodbinska izbila bi kod njih tek onda,
ih je
kad zajednička pogibao natjerala na dužnost
uzajmične obraneili navale. Značajno je, da se
i u arheološkim iskopinama odrazuje razrožnost
ilirskih plemena, jer svaki kraj ima u sebi
Sl. 41.
i 42. Novci Daorsa
(Bečki muzei). i
onako kao
obilježje
glasinački — neko osobito lokalno
i osobite lokalne forme,
jasno svjedo-
i
1 O Ilirima up. Truhelka, Starosjedioci današnje Bosne (Nađa, vol. II.
1896, 204—205, 226227, 247248); Thall6ezy, Forschungen 6 dalje; Sehittt
c
10-12; Pats ch, Herzegowina 43 i dalje; Jireček. Geschichte der Serben, vol. I., 17
# Truhelka, Voda 109.

3 Ovo piće spominje A mijan Marcelin (Ammianus Marcellinus, i
po Hr.) pričajući kako se izrugivahu caru Valentu, rodom Panonu
XXVI.
iz Cibala, daju;
| Sv. Jerolim
nadimak Sabajarius ivska mješina) (Res gestae 1. c. 8, 2).
(Comment, VII. in Isaiam 19) kaže, da je sabajum piće od žita ivode. Teopomp
( 4 poslije 323. pr. Hr.) opisuje pijančevanje Ilira. Kad bi sjeli da piju
a
,
kaže on raspustili bi remene, bi

što više pili, sve bi ih više raspučili. Kad bi se
88 —
čanstvo slaba međusobna saobraćaja

i
utjecaja.*! Baš česte međusobne borbe
bile su razlogom, da su ilirska plemena gradila po svojim oblastima na
zgodnim visovima nebrojene utvrde (gradine), nastavane i u mirno doba;
u vrijeme rata pak, ove utvrde bijahu narodni zbjegovi. Ima jasnih dokaza,
da su plemena, bar ona bliže moru, kod
gradnje svojih utvrda dozivali vješte Grke,
graditelje i klesare, jer zidovi složeni od
ogromnih kamenih pačetvorina, što ih iz-
niješe na svjetlost iskopine kod Podgrada
(u rimsko doba Asseria), u današnjem
Bribiru kod Skradina (u rimsko doba
Varvaria), nekoć u zemlji Liburna i kod
Ošanića nedaleko Stoca, nekoć u zemlji
SI. 43. Novac Kol.
Ise (Vis)
(Zagrebački muzei).
Daorsa, izvan svake su sumnje grčkoga
tipa a podignuti po primjeru onih kod Fara (Stari grad).*!
Ilirska plemena bijahu složena od bratstava (decuriae), a ova kao da
još nijesu poznavala pojam privatnoga vlasništva, jer su iznova dijelila
između sebe pašnjake i oraću zemlju poslije nekoga vremena, tako Del-
mati svake osme godine.*? Žene svoje
poštovali su veoma; više, u njihšta
i
bilo je i vladarica.“ Već u doba Ciceronovo pričali su Rimljani o llirki-
njama, kako su snažne radišne, ne zaostajući u poslu nimalo za muževima
kako čuvaju stoku, donose drva do ognjišta i gotove jelo. Diecu same su
dojile, gdjekad i dvojke, a rađale su čudo lako: tik pred porodom otišle
bi iz kuće i sakrile se negdje u obližnjoj šumi, a onda bi se vratile
s djetetom govoreći, da su ga našle u šumi, ,Ššto im se i vjerovalo“.%*
ma pouzdanih tragova, da su se Iliri bavili i rudarstvom, tragajući uz to
i
u riječnom pijesku za zlatnim zrnjem. Živjeli su ponajviše u jadnim po-
tleušicama; za Liburne čak se kaže, da se sklanjahu u špilje, a zacijelo
bilo je uz rijeke i močvare još u doba rimskih ratova sojenica. Vjera bila
ponapili, odvele bižene njihove, koje su također voljele da piju, kući (Fragm. 41
ih
Miiller, Fragmenta historicorum Graecorum, vol. I,, Paris 1874, 284). Ardijejci izo-
i bi se jamačno hercegovačkim dalmatinskim vinom (gl. Patsch, Herzegowina
i
4647 n.
,
# Truhelka, Vođa 103. kaž Ilire, da su brojan narod,
Pseudo-Skimno
a stanuju na kopnu i uz more
RAJNUkopanja kod para pod nadzorom fra L. Maruna još nijesu publi-
kovani; imao sam prilike da ih vidim. O Ošaniću up. Patsch, Zbirke rimskih i grčkih
starina u bos. herc. zem. muzeju (Glasnik vol. XXVI., 1914, 144—145).
*#
Strabon o. €. 433.
Pseudo-Skilaks (. a te
i
c.)
priča za Liburne, da su njima vladale žene, da
su se mogle podavati svakomu, pa svojim robovima i strancima.
M. Terentius Varro, Rerum rusticarum libri tres, vol. II., 10 (ed. Goetz)
Leipzig 1912, 108—109.
.
— 84
im je koliko se iz oskudnih izvora razabira — neka smiesa pastirsko-

bojovnih lokalnih tradicija individualizovanjem prirodnih sila. U njih bilo
je okruglo sagrađenih svetišta po brežuljcima, gdje su se oni molili idolima
s mačevima u obje ruke, a znali su im u osobitim prigodama prinositi i
i
ljudskih žrtava. Od božanstava poimence poznati su: Medaurus bog rata,
na pomamnom konju
(kod Japuda) božica i
sa zavitlanim oružjem
Latra
u
(kod Liburna), pa
ruci, Bindus bog voda
Vidas i Tiana (oko
izvora
današnjeg
Topuskoga). Da li je kod njih bilo i svećenika, nije poznato. Bez sumnje
poznavali su život u grobu; mrtve svoje
akapali bi na primorju pod gomilama ka-
menja, a u nutrašnjosti pod humcima zem-
lje. Ali već rano stalo je bar na ple-
mena bliže moru — utjecati grčko vjero-
vanje, što nam dokazuje uklesani lik Pana
-
i Nimfa, kao zaštitnika stada i
pašnjaka
(nađen kod današnjega Županica). Grčki
SI. 44. Novac Kol. Farije (Stari-
grad) (Zagrebački muzej). se utjecaj još najjače prihvatio susjeda
grada Narone, promećurnih Daorsa. Oni
su već u ll. vijeku pr. Hr. kovali lijepe brončane novce, na jednoj strani
s grčkim natpisom AAOPYQN, pod kojim je urezana otvorena lađa na
vesla s rostrom, a na drugoj Hermova glava.
Historijski podaci — koliko ulaze u opseg ove knjige —
počinju
razmjerno dosta kasno.
Oko polovice III. stoljeća pr. Hr. osnovaše ratoborni Ardijeji prvu
nam poznatu saveznu državu raznih južnoilirskih plemena s monarhijskom
organizacijom, a tu podiže do zamjerne snage na kopnu i na moru krali
Agron (Aqpov 4 zov Dvpioy Basikebc), sin Pleurata 1. On stupa čak u
prijateljske i savezničke veze sa susjednom Makedonijom
Demetrijem II. Ova se ilirska država protegla uz
i njenim vladarom
primorje
međa do Neretve, a u nutrašnjost sve do oblasti Dardana, s kojima je
od epirskih
živjela u neprijateljstvu. Obuhvatala je današnju južnu Hercegovinu i

Dalmaciju, Crnu Goru i Albaniju, a središte bio joj je grad Rizon (Risan)
u Boci Kotorskoj. Tada procvate ilirsko gusarenje na malim brzim ladama
(ću8a) do savršenstva, a tako i hajduštvo Agronovih kopnenih četa. Na

poziv svoga makedonskoga saveznika uplete se Agron i u grčke razmirice,
i njegove čete potuku u jesen 231. Etoljane pod akarnanskim gradom
Medionom pa se vrate s bogatim plijenom kući. Sav radostan s ovoga
uspjeha uze Agron pijančovati, što je brzo platio životom. Vladanje preuze
potom s potporom pouzdanih prijatelja njegova udovica Teuta (Ts$r2), žena
osobito spretna i puna varvarske lukavosti. Ohrabrena dojakošnjim uspie-
sima svojih podanika, ne samo da im je dopuštala gusarenje po miloj
volji, nego ih je
i sama slala u pljačku do daleke Elide i Mesenije po
moru, dok su joj kopnene čete pod vodstvom Agronova rođaka, možda
85 —
brata, Skedilaida (Š4spč0i45) napale i zauzele epirotski glavni grad

Fojniku (Powixq), onda se vratile obilnim plijenom natrag. Poslije toga
a
baci se Teuta na Isu, tada još jedinu slobodnu grčku naseobinu u ja-
dranskim vodama. Ali upravo u taj par započe akcija rimske republike,
koja sve do toga vremena nije skretala mnogo pažnje na istočnu obalu
Jadranskoga mora."
Za boravka pod Fojnikom neki su ilirski gusari oplijenili, poubijali
i odveli u ropstvo mnoge italske trgovce, što su onuda prolazili, a jer
Si. 45, Grčke zidine grada Fara.
ie šteta bila golema, senat odluči se na tužbu oštećenih na odrešit istup.

Dva poslanika njegova, braća Gajo i Lucije Korunkanije (Kogorx4v:05),
i
stupiše pred Teutu (230.) baš onda, kad je ona sa svojim brodovljem
i vojskom
podsjedala Isu. Kraljica primi braću oholo prkosno, odvrati,
da će već poraditi oko toga, da Rimljanima od strane ilirske države više i
= Glavni je izvor o Agronu i oba rata Polibije (lloxć6
ilirsko-rimska
120. Hr.), lovopia: IL, 2—12, III.16, 1819 (ed. Bitttner-Wobst, vol. I.
po.
pr.
1, 233235), dok su docniji pisci Apijan (ed. cit. 350 do
s Dio [Aiw»] Cocceianus, * 0. 150. + o. 235 po Hr.), Pw-
g
(ed. Boissevain, vol. I. Berlin 1895, 180—182, 187) za
.
ovo vrijeme netačni i nepouzdani. Glavno je moderno djelo Niese, Geschichte der
griechischen und makedonischen Staaten, vol. II. Gotha 1890, 276-2%6, 436—438. Up.
još Zippel o. c. 43—60; Mommsen, Romische Geschichte, vol. 1. Berlin 1907 (deseto
izdanje), 550—553; Cavaignac, Histoire de I'antiquitć, vol. III. Paris 1914, 261-262,
281—282; Beloch, Griechische Geschichte, vol. III., 2. Strassburg 1904, 214 i
dalje;
Patsch, Zbirke 146—147; Thall6ezy, Forschungen 33—36; Sehiitt o. c. 69 i dalje;
Grgo Novak, Hvar Bauer, Griechische Colonien in Dalmatien (Arch. epigr.
33—36;
Mitteil., vol. XVIII. Beč 1895, 128—150), ali je njegovo mišljenje, da je Apijan pouzdaniji
izvor od Polibija, neispravno (up. Niese
o.
c, Il., 277 n. 4).
— 86
ne bude nanesena nikakva nepravda, no podjedno dometnu, da ona

nema prava, da sprečava pojedine Ilire u gusarenju. Uzbudjeno reče nato
mladi poslanik, da su u Rimljana drugi običaji i da će oni umjeti, da
dobrza poprave ilirske zakone. Ovaj slobodni govor poslanikov toliko
razgnjevi Teutu, da je zaboravila međunarodno pravo i poslala za
Rimljanima nekoliko oružanih ljudi, a ovi ubiše smiona govornika. Poslije
ove drske uvrede Rimljani se uzeše spremati na rat, i tako se započne
teška borba od puna dva stoljeća stavi hrabrost i mudrost rimsku na
izdašnu kušnju.
Sl. 46. Grčke zidine gradine Varvarije (Bribir).
Međutim odluči se Teuta s proljeća 229. na nov pothvat. Njezine su

čete dotada samo pljačkale; sada su trebale da osvoje dva grčka grada
na ilirskoj obali, Epidamno i Apoloniju i otok Korkiru (Krf). Pobijedivši
grčku mornaricu Iliri su odista zauzeli bogati otok i ostave posadu s Teu-
tinim vazalom Demetrijem Faraninom (Aruijzgtos 4 P4g1o2) na čelu, a
onda krenu na Epidamno. Uto su Rimljani dovršili svoje priprave i za-
počnu rat. Brodovlje od 200 lađa ostavi pod zapovjedništvom konzula
Gneja Fulvija Centumala ušće Tibere, a kopnena vojska, sastavljena od
20.000 pješaka i 2000 konjanika, pođe s Aulom Postumijem u Brunduzij,
da se ondje ukr Konzul je s brodovljem ravno udario do Korkire, našto
se Demetrije Faranin, s namjerom da se
učini nezavisnim, pridruži Rimlja-
nima i otplovi s njima kao vodič do Apolonije, gdje je pristala kopnena
c.
rimska vojska. Tada pohiti

Ilire i
požuri dalje na sjever. Ali
—
7
sjedinjena rimska sila pod Epidamno, protjera
kad se rimsko brodovlje približilo Isi,
Teuta pobježe na nekim ladama u Rizon, dok se preostalo njezino bro-
dovlje spase u Neretvu." Borba se potom nastavila na kopnu, ne bez
privremena uspjeha Ilir4,?% no najzad Teuta se ipak našla primorana, da
na proljeće 228. zamoli mir: ona je obećala da će plaćati nametnuti joj
danak, odrekla se gotovo čitave Ilirije i obavezala se, da njezini podanici
i
ne će s više od dvije, i to neoboružane lađe ploviti od Lisa (Lješa) dalje
na jug; samo kraj oko Boke Kotorske i otprilike do ušća Bojane
Drima, se, da je ostao u njenoj vlasti,
čini
ali i to ne zadugo, jer joj poslije ugovo-

rena mira nestaje i traga. Preostali veći
dio ardijejske države razdijele Rimljani među
bivše njene vazale, od kojih nam je po-
imence poznat Skerdilaida,* no najviše je
dobio Demetrije, to jest pored ostrva Fara
i susjednih otoka još i znatan dio sučel-
noga kopna, dok su Korkira, Apolonija, Epi-
damno i Isa, dakle grčko žiteljstvo, pro-
glašeni slobodnima pod rimskim protekto-
ratom, a to znači, da su tada uvršteni u
krug rimske interesne sfere, koja se tim
ratom protegla na istočnu obalu Jadranskoga gi, 47,
Relijef Pana iz Županjca
mora. Još iste godine proslavio je pobjednik (Sarajevski muzej).
Gnej Fulvije Centumal prvi triumf nad lli-
rima (ex /llurieis).*
Nov poredak stvari na istočnoj obali Jadranskoga mora nije bio
i
duga vijeka. Koristeći se neprilikama Rimljana zbog zapletaja s Kartaža-
nima u Hispaniji, a onda i sumnjivim odnosima između republike cisal-
pinskih Kelta, koji su se spremali da provale u Italiju, Demetrije Farski
=...
+#%
Tradirani Polibijev tekst ima doduše »
*Agbwwa (ed. cit. 136), što bi bilo
ostrvo Rab. Ali to nije bilo u Teutinoj državi, niti mu
je ime igdje još ovako ubilje-
ženo (samo "Acga, Arba) pa zato dobro predlaže Schweighauser emendaciju sic
«
Nagwva (up. Niese 0. c. Il., 284.n.2 i Patsch, Zbirke 147). Značajno

je,
Arabo, Arabon (danas Raba u Madžarskoj) postoji i staro ime Narabon (Pichler, Au-
da za rijeku
stria Romana, vol. Il. Leipzig 1904, 116, 117).

Rimljani su pretrpjeli naročito teških gubitaka kod grada Nutrije (s=gi Neoszia),
inače nepoznata položaja.
% Ovu
su posljednju obavezu bez sumnje morali prihvatiti i one ilirske poglavice,
među koje Rimljani podijeliše Teutinu državu.
##
Apijan i Kasije Dion spominju nedorasla pastorka Teutina imenom Pines (Il&v1<).
Međutim sve da je postojao, Pines se u historiji nikad ne javlja kao zreo čovjek, a
i
gdje bismo ga mogli očekivati, javlja se Skerdilaida (up. Niese o. 279 n. 1

285 n. 2).
i
Pais, Fasti triumphales populi Romani, 2 vol. Rim 1920, 112. Ovo je izdanje
zbog komentara zgodnije od Mommsenova u CIL vol. 1.
— 88
podiže svoju moć do znatne visine upirući se na jako uporište Dimalu

(Ap2dr)*! na kopnu i na ostrvo Far s istoimenom varoši na moru. Pod-
jedno pregnuo je za vrhovnim gospodstvom nad čitavom ilirskom obalom,
dakle i nad grčkim varošima, pa i za punom slobodom na moru, ali mu
i
Rimljani toga ne dopustiše, dobro znajući, da bi to značilo obnoviti vre-
mena Agronova Teutina. Vidjevši se zbog toga prevaren u svojim nadama,
Demetrije Farski okrene se u drugoga punskoga rata susjednoj Ma-
Sl. 48. Keltski novci iz Narte kod Belovara (Zagrebački muzej).
kedoniji i njenom vladaru Antigonu Dozonu, skrbniku malodobnoga Filipa,

sina Demetrija II. (+ zimi 230. na 229.) i sklopi s njime savez. Kad to su
saznali u Rimu, odluči se senat, da još prije sukoba s Kartagom raščisti
prilike u Iliriji, ,da sebi osigura leđa“, a pogotovu kad se Demetrije
usudio, da s pedeset oružanih lađa zaplovi južnije od Lisa i da opljačka
čak neke kikladske otoke u egejskom moru. Ljeti 219. pode konzul Lucije
Emilije s brodovljem i kopnenom vojskom preko mora i napadne odmet-
nika najprije u tvrdoj Dimali a poslije njena osvojenja na Faru, gdje se
vodila žestoka borba oko istoimena jako utvrđena grada. Potučen pobježe
Demetrije s dvije lađe kralju Filipu V. u Makedoniju, našto Rimljani pod-
vrgnu svojoj vlasti ostrvo Far okoliš
grada Dimale, dok su ilirske
i
poglavice postale što rimski saveznici, a što ostale slobodne; tako

Skerdilaida.** Potkraj ljeta iste godine 210. vrati se Lucije Emilije u Rim
i
proslavi triumf.“
3! Ne zna se,
gdje se nalazio taj grad.
(. priča, da je Rim
i
Apijan c.) ovako blago postupio s llirijom na molbu Pine-
sovu. Budući da ga Polibije uopće ne spominje, ova je docnija rimska tradicija veoma
sumnjiva. Niese (o. c. 438 n. 3) zato
zweifelhafter Realitit“.
kaže sasvim ispravno, da je Pines ,eine Figur
Pais o. e. 120—121.
89
Skoro po tom zače dugotrajni drugi punski rat, a taj je lliriju opet
probudio na nov život. Kao vladar ističe se u to vrijeme najprije Skerdi-
laida, a onda njegov sin Pleurat. U prvi kraj bi; i Skerdilaida saveznik
i
Filipov,** no brzo ga ostavi i
pridruži se Rimljanima (217.) vojujući na
njihovoj strani protiv Makedonije. Od 212. spominje se uz Skerdilaidu
njegov sin Pleurat kao ilirski vladar, a
od 205., po očevoj smrti, samo
Pleurat II. ([M=5po08). Ove iste godine sklopi Filip V. s Rimljanima i
Sl. 49. Keltski novci iz Narte kod Belovara (Zagrebački muzei).
llirima mir u Fojniki. Njime održa republika svoj posjed na jadranskoj

obali: ostrva Isu i Far pa varoši Apoloniju, Epidamno i Korkiru, dok se
llirija
opet podigla do stare svoje moći. Pleurat uzme kraljevski naslov i
učini Skodru prijestolnicom prostrane države od Lisa sve do na domak
rijeke Krke, otkad su i Delmati došli pod njegovu vrhovnu vlast (oko
196.). Ali već po Pleuratovoj smrti (nešto 181.) otpadnu Delmati,
tako da je za vladanja njegova sina Gentija (Lsvihog) i opet Neretva činila
sjevernu granicu ilirske države.“ Novi vladar bješe surov čovjek veoma
nestalna karaktera strasno odan piću. U početku prikazivao se Rimlja-
i
nima vjeran, no 169. on se iz pohlepe za obećanim zlatom pridruži ma-
s 15
# Kad je Filip V. udario 218. na ostrvo Kefaleniju,
lađa (Polibije V, 3, 4 ed. cit., vol. Il, 110111).
podupro ga je i Skerdilaida
O tom up. Niese o. c. vol. Il., 444, 458, 465 466, 468, 473475. Za ovih bo-
jeva pogibe u Filipovoj vojsci oko 214. Demetrije Farski kod peloponeske Mesane (Po-
libije cit.
Il., 19, ed. vol. I.,
s Up. Livije XXVI., 2 XXVII., 30; XXXI., 28 i
Polibije X., 41. Gl. i
Niese
o. cc. ll. 474.
O tom Niese o. c. vol. ll., 480481,
*
488—480, 501-504, 570, 507—508, 632,

764, 766; vol. IH., 15.
=
kedonskom kralju Perseju, sinu i nasljedniku Filipa V.
(r 179.), a taj je
baš tada ratovao s republikom. Saznavši za Gentijevu nevjeru, Rimljani
odluče s njime što brže obračunati. Pretor Lucije Anicije iskrca se kod
Apolonije_s 20.000 momaka i potuče ilirske čete, našto se Gentije povuče
do Skodre, da ondje još jednom pokuša bojnu sreću. Ali
ponovno pora-
žen i ostavljen od svojih podanika, zamoli mir i pođe glavom Anicijev
zahtjev u rimski tabor predavši se pobjedniku na milost i nemilost. Nato
na
Sl. 50. Liburna (prema modelu ilirskih gusara sagrađena od Rimljana).
uđe pretor u Skodru, kuda mu dovedoše još i u Meteonu (danas Međun

kod Podgorice) zarobljene članove Gentijeve porodice: ženu, dva sina,
Skerdilaida i Pleurata, pa brata Karavantija. Sv! oni otpremljeni u Rim,
gdje su (167.) kao osobit ukras sudjelovali u triumfu Lucija Anicija (de
rege [Gen]tio et llluricis).* Poslije dovršena rata odasla senat u lliriju pet
komisara, da urede s pretorom ilirske prilike. Kad se Anicije sastao s komi-
sarima u Skodri, proglašeni su Gentijevi ilirski podanici slobodnima, to
jest kraljevska je vlast ukinuta, a rimska se vojska imala da povuče iz
zemlje, dok je Gentijeva država razdijeljena na tri odjelite oblasti s pot-
Pais o. c. 178179. Koliko su blaga nakupili ardijejski razabira se
kraljevi,
iz kazivanja Livijeva (XLV., 43) o triumfu pretora Anicija:

, Transtulit in triumpho multa
militaria sigma spoliaque alia et supellectilem regiam, auri pondo viginti et septem, ar-
genti decem et novem pondo, denarium decem triamilia, et centum viginti milia Illyrii
argenti . . de praeda militibus in singulos quadragenos quinos denarios, duplex
.
centurioni, triplex equiti, sociis nominis Latini quantum civibus, et sociis navalibus dedit
quantum militibus . . sestertium ducentiens ex ea praeda redactum esse auctor est
.
Antias, praeter aurum argentumque, quod in aerarium sit latum“. GL. o tom Patsch,
i
Herzegowina 70.
4
c.
i
punom autonomijom pod upravom domaćih plemenskih glavara, ali su
morale kao saveznice priznati vrhovnu vlast rimsku, okaniti se svakoga
utjecaja u spoljnu politiku i gusarenja te primiti obavezu plaćanja godi-
šnjega danka. Izuzetak činila su plemena — među njima i Daorsi — koja
su se odmah na početku rata pridružila Rimljanima iznevjerivši se kralju
Gentiju, jer su tada bila oproštena od plaćanja danka. I
tako je ardijejske
države nestalo zauvijek, ma da se Rimljani i taj put zadovoljiše samo
Isom, Farom
i
Dimalom kao svojim direktnim posjedom, dok su sva ostala
ilirska plemena od Neretve do Raše i Drave, kao i ona u gorovitoj nu-
trašnjosti, ostala slobodna od svakoga rimskog utjecaja, premda se brzo
pokazalo, da je sukob s njima samo pitanje vremena.“'
Prvi izazvaše napadaj rimskih legija Delmat Dalmati. U doba pro-
pasti ardijejske države imali su oni između Neretve i Krke, Jadranskoga
mora i gornjega Vrbasa snažnu i dobro organizovanu političku zajednicu,
sastavljenu od sitnijih plemenskih oblasti, koje bi u ratno vrijeme
sebi birale između odličnijih porodica zajedničkoga vođu. Međutim tež
delmatsko nije bilo na primorju, kao nekoć ardijejsko, nego podalje u
nutrašnjosti kod grada Delminija, koji se kao jaka utvrda visio na Hlib-
planini nad Duvanjskim poljem. Slabe veze s primorjem bijahu razlogom,
da su Delmati živjeli u mnogo primitivnijim ekonomskim prilikama od
svojih južnih susjeda, ali zato su bili otporniji i složniji od njih. Otkada
su Rimljani stupili na ilirsko tlo, bilo je vazda omanjih sukoba, a na-
vlastice između Delmata grčkih kolonista s Ise oko Salone, u Epetiju i
i
Traguriju jedne, a pograničnim ilirskim Daorsima uz Neretvu s druge

s s
strane. Kad su se taki slučajevi nagomilali, poslao je rimski senat na molbu
Isana i Daorsa k Delmatima poslanstvo s Gnejem Fanijem na čelu, da
izravna nesuglasice (158. pr. Hr.). Ali oni istupi: ram poslanstva veoma
3 Glavni izvor o Gentiju, njegovom ratu s Rimljanima
ve jesu fragmenta
i
o propasti ilirske (ardi-
Polibijeva knjiga XXIX. i XXX., onda Livije (Titus

\ pr. Hr. 17. po Hr.), Ab Urbe condita lib. XL., XLII. -XLV. (ed. Weis-
senborn, vol. Leipzig 1899) i Apijan (ed. cit. 352354). Od moderne literature
V.,
up.Niese o0.c. vol. HIl., 1385, 140—144, 151154, 157—159.

15, 112, 118—119, 177—178;
Zippel 0. c. 79—098; Mommsen
vol. L, 760, 769, 771, 7738; Cavaignac o.
o.
e. vol. IlI., 352, 354—355, 357; Patsch, Zbirke 147—148; Thall6czy o. e. 36 dalje.
O
i
Duvanjskom polju up. Klaić, Duvanisko polje (Kolo Mat. Hrv., vol. II.
Zagrčb 1907, 47 dalje). Valja razlikovati dva Delminija: raniji predrimski na Hlib-
i
planini (danas gradina Borčani iznad istoimena sela) i docniji rimski kod današnjeg
Županica ili Duvna. GI. Patsch, Prilog topografiji i povijesti Županjca-Delminiuma
(Glasnik, vol. XVI. Sarajevo 1904, 307 dalje). Ranije mišljenje Mommsenovo (CIL
i
111, 358), da je Delminium stajao kod Garduna kraj uz rijeku Cetinu, danas je
“
napušteno. Međutim u najnovije se vrijeme Dessau, Geschichte der rčmischen Kai-

serzeit, vol. 1. Berlin 1924, 398 n. 2 opet povratio — inače bez ikake argumentacije
na Gardun. O imenu Delmatae (Dalmatae) i Delminium — Duvno, up. Skok, Studije
iz ilirske toponomastike (Glasnik, vol. XXIX. Sarajevo 1917, 128). O oblasti Delmata
Bulić, Stridon 76—77.
s.
€.
2
uvredljivo odgovorivši, da ,,s Rimljanima uopće nemaju nikaka posla“,
a za one Isane i Daorse, što dopratiše poslanstvo, kaže se, da su ih po-
gubili. Zbog toga započe konzul Gajo Marcije Figulo godine 156. rat
s južne granice, s Neretve, provali dolinom Trebižata i Tihaljine pa
Ljubuškim, Imotskim i Duvaniskim poljem do Delminija, popali ga doduše,
ali ne zauze. Utvrdu osvoji tek poslije dugotrajne ponovne podsade njegov
nasljednik konzul Publije Kornelije Scipion Nazika (155.) i proslavi potom
triumf (/dJe De[lmateis]).*! Premda nije bila snaga Delmata ovim ratom
skršena, ipak je bila toliko oslabljena, da su oni dulje vremena mirovali.
Inače se vlast rimska još i tada osjećala samo na primorju, a plemena u
nutrašniosti ostala su i dalje slobodna.'*
Dvadeset godina docnije još se jednom podigoše Ardijeji napadnuvši
135. pr. Hr. u društvu s Plerejima, zapadnim susjedima Daorsa, neke pri-
morske rimske posjede lliriji. Rimljani pokušaše prije svega da ih sklone
u
na dobrovoljnu odštetu, a kad im to ne uspije, pođe na njih konzul Servije

Fulvije Flako s ovećom vojskom (10.000 pješaka i 600 konjanika) i brzo
ih pobije do nogu. Da Ardijejcima onemoguće zauvijek gusarenje, Rimljani
ih presele dalje od mora nekud u
nutrašnjost današnje Hercegovine, gdje su
životarili, a onda potpuno iščezli historije.iz
još neko vrijeme kao Vardeji
Međutim dođoše Rimljani u sukob i
sa sjevernim Japudima (u zapadnoj
Kranjskoj). Još je 170. pr. Hr. upao u njihovu zemlju konzul Gaj Kasije
Longin dolazeći iz sjeveroitalske Akvileje, no ovaj je vojni pohod ostao
bez većih posljedica. Tek godine pošao je s uspjehom protiv njih
120.
konzul Gaj Sempronije Tuditan, da ih kazni zbog čestih njihovih provala

do Tergesta (danas Trst) i Akvileje, a onda pode brodovljem od riječkoga
zaliva duž obale do ušća Krke, dakle kroz oblast Liburna. Vrati
potom u Rim proslavi svečani triumf (de /apudibus).** Tim se ratom zacijelo
« Pais 0. e. 180—181.
+ Izvori 0 prvom delmatskom ratu — a tako i o idućim do velikoga ilirsko-
panonskoga ustanka — veoma su oskudni: dva fragmenta o povodu rata kod Polibija
XXXII,,
Apijana
9 (18),
(ed.
13
cit
(23) (ed.
354-350),
cit.
dok
vol, IV., 372373), onda
Livije (epit.1.
o
XLII.
tečaju rata Marka Figula kod
ed. cit. vol. V., 300)i
neki drugi
manje važni pisci imadu podataka o Scipionovoj vojni. Nekih je važnih vijesti još učuvao
i
vizantijski ljetopisac Zonara (Zwvogas), 'E: ov IX., 285 (ed. Dindorf, vol.
ll. Leipzig 1860, 323324). Od literature up. Zipppel o. 120—132; Mommsen
o. 6. Il, 165; Patsch, Zbirke 148—149 i Pauly-Wissowa R. E. v. Delmaten;
Thalldezy, A R6maiak Bosznidban (Szdzadok 1904, 729731); Patsch, Herzegowina
51-52; Bulić, Stridon 68—69.
4 Pais o. e. 180—181. O Tuditanovoj vojni up. Premerstein, Ein Elogium
des C. Sempronius Tuditanus (J/ahreshefte vol. X. Beč 1907, 264282); Reisch, Die
Statuenbasis des C. Sempronius Tuditanus (/ahreshefte vol. XI. Beč 1908, 276—297).
Vojevanje Tuditanovo po Lici ima se zabaciti, jer za to nema pouzdanih podataka.
Vjerojatno je — osim ratovanja po zapadnoj Kranjskoj u zemlji sjevernih Japoda — samo
to, da je Tuditan poslije ove vojne dopro brodovljem uz obalu do ušća Krke i
pokorio Liburne, ali ne i prekovelebitske južne Japode.

još
= 03
raširi (129.) rimsko gospodstvo po istočnoj obali Jadranskoga mora, dok

su nutrašnji planinski krajevi ostali i dalje u staroj slobodi. Poslije deset
godina (119.) pojavio se rimski konzul Lucije Cecilije Metel u zemlji južnih
Japuda i Liburna, krećući sa sjevera kopnom protiv Delmata, a da ovi
nijesu dali (kako se bar čini) nikaka povoda ratu. Što se upravo zbilo,
ne znamo; iz mršavih izvora čujemo tek toliko, da je konzul prezimio u
Saloni — koja se tom prilikom prvi put spominje, a bila je poslije pada
Delminija središte Delmata — i ostao u zemlji još i kroz svu iduću godinu,
potom 117., po svom povratku u Rim, dobio pridjev Delmaticus pro-
i i
slavio triumf (de Delmateis).** Ali rimski uspjeh ni tada nije bio trajan.
Godine 78. bukne ponovo ustanak delmatski sve do primorja tolikom
žestinom, da je prokonzul Gaj Koskonije morao kroz pune dvije godine
ratovati, dok je svladao Delmate a Salonu povratio rimskoj vlasti. Upo-
redo s ovim vojnama započe i pokorenje panonskih plemena. Prvi ih put
Rimljani upoznaše za vojne godine 170.; a sukobili su se s njima tek
119., kad je konzul Lucije Cecilije Metel, još prije japudsko-delmatske
vojne, provalio sve do Siscije pa je zauzeo, i ako samo privremeno, jer
godine 83. došlo je do novoga panonskog rata, u kojemu je konzul Lucije
Scipion Aziagen i opet časovito zauzeo Sisciju.“
Godine 50. ušao je i Ilirik u prokonzularsko područje Julija Cezara.
Cezar je dva puta pohodio današnje hrvatske zemlje; prvi puta zimi 57.
na 56., kad je htio, kako sam kaže, ,da i ove narode obađe i da upozna
ove zemlje“,*“ i na početku 54., kad je došao da izravna neke nesuglasice
na jugu svoje provincije oko u: Neretve. Inače nije Cezar mnogo mario
za Ilirik dajući više pažnje Galiji i samom Rimu, pa stoga i jeste u tim
krajevima baš za njegove uprave nastala potpuna anarhija, za koje se
Japudi Delmati opet osoviše na noge.
i Ustanak je buknuo a iduće
52.,
godine preotmu Delmati Liburnima važni i osobito jaki grad Promonu

(Mpowpćva, [odipov, danas Klanac kod sela Teplju ispod brda Promine
nedaleko od Drniša), a kad je god. 50. stigla pod Promonu rimsko-libur-
nijska vojska, Delmati je ametom poraze. Ustanak delmatski nađe krepke
potpore malo potom i u građanskom ratu između Cezara i Pompeja.
Budući da je Pompej izabrao Balkansko poluostrvo glavnim svojim upo-
rištem, dobilo je pitanje, tko će biti gospodar Jadranskoga mora, krupno
značenje. I odista, mi vidimo gdje je sav llirik stao uz Pompeja osim
Salone i Epidavra, koji bijahu uz Cezara. Dva Pompejeva viša časnika,
M. Oktavije i L. Skribonije Libo, uđu zato s brodovljem u Jadran, dok
« Pais o. e. 206; Bulić, Stridon 69. O Saloni gl. Abramić, Zur Geschichte
Salonas (Forschungen in Salona verčff. vom čster. arch. Institute, vol. 1. Beč 1917, 1-10).
“ O tim vojnama up. Zippel o. c. 96, 132, 188189; Mommsen
168169; Thalloczy 1. e. 782733; Patsch, Herzegowina 52—53; Patsch, Lika
o.
€. Il,
25; Oberziner o. c. 190 i dalje; Bulić, Stridon 6
4, .,., ista hieme in Illyricum profectus esset (Caesar), quod eas quoque natio-
nes adire et regiones cognoscere volebat (De bello Gallico HIl., 7).
— 94
je Cezar tada zabavljen u Hispaniji — povjerio obranu sjeverne Italije

i
susjednoga jadranskog primorja G. Antoniju i Dolabeli. Od ovih Ceza-
rovih vojskovođa utaborio se Antonije kod današnje Kraljevice, a Dola-
bela usidrio se brodovljem na Krčkom otoku, ondje gdje se taj najbliže
s
primaknuo obali, otprike kod današnje uvale Voz. Ali skoro potom pređe
i
Antonije s većim dijelom kopnene vojske na Krčki otok i utabori se
blizu brodovlja Dolabelina. Nato napadnu ljeti 49. zapovjednici Pompejeva
brodovlja, Oktavije i Libon, Dolabelino mnogo slabije brodovlje, pobijede
ga i natjeraju ostatke u bijeg, a onda opkole u zajednici s Krčanima sa
svih strana Antonija i njegove čete, tako da ih je doskora uzela moriti
glad. Uto dođe opkoljenima u pomoć odred Cezarove vojske, no brodovlje
pod Hortenzijem bi razbito, a kopnene čete pod Bazilijem utaboriše se
blizu današnje Kraljevice. Bazilije posla doduše Antoniju splavi da prede
s vojskom na obalu, no pothvat nije uspio: dvije su splavi prešle tek 700
metara široko morsko tijesno, ali već treću splav zadržaše Pompejevci.
Nato se Antonije predade s preostalom vojskom.
Poslije bitke kod Farzala (6. juna 48.) posla Cezar iz Italije kopnom
protiv buntovnika konzulara Aula Gabinija, no Japudi nanesu mu zimi 48.
na 47. teških
SEE
a Delmati potuku ga do nogu nedaleko od utvrde
Sinodija (Zvv6810v, Zovdrov, Synodium, danas Balina glavica južno od Drniša)
u nekom klancu; više od 2.000 vojnika, 38 centuriona i 4 tribuna ostadoše
mrtvi, pa i ratni znaci rimski padoše neprijatelju u šake, dok se ostatak
vojske zajedno s Gabinijem spase u Salonu, gdje on malo potom umre.
Tada opkole Delmati Salonu s kopnene strane, dok je Oktavije s pompe-
janskim brodovljem zatvorio grad još i s mora. Međutim Salonjani ju-
nački odbijahu sve juriše neprijateljske i hrabro izdržaše nevolje duge sve
podsade. Najzad ih oslobodi Cezarov legat Publije Vatinije dolazeći od

Brunduzija; on pobijedi (47. pr. Hr.) kod ostrva Tauride (danas Šipanj
nedaleko od Dubrovnika) Pompejevo brodovlje i primora ga, da je potpuno
napustilo Jadransko more. ako su tada i Delmati prekinuli podsadu
I
Salone, ipak su oni ostali, a tako i Japudi, potpuno slobodni. Zbog toga
trebalo je rat protiv njih započeti nanovo. odista, pobijedivši republi- I
kansku stranku, Cezar uze se spremati na vojnu i čak zamisli pokoriti

sve zemlje do Dunava, da na taj način obezbijedi Italiju sa sjeveroistočne
strane. Kad Delmati to saznaše, otpreme god. 46. diktatoru poslanstvo u
Rim i pokore mu se
dragovoljno, predavši taoce i obvezavši se na plaćanje
godišnjega danka. Ali kad saznaše za smrt Cezarovu (15. marta 44.) oni
se opet pobune vojevahu dalje s velikom srećom protiv rimskih legi
i i
+ Glavni izvor ove ratove Apijan (ed. cit. 355—357) uz još neke manje
je
pisce, od kojih se ponajviš ačuvaše tek neki fragmenti. Od literature up. Zippel.o.
e. 201—213; Mommsen o. c. vol, ll, 41-42, 302, 444—445; Thalldczy1. e. 783—734;
Patsch, Zbirke 1
; Bulić, Stridon 70-72. Za vojnu oko Krčkog ostrva g. 49.
najvažnija [e radnja Veith, Zu den Kampten der Caesarianer in Ilyrien (Bnličey_Zbornik
287—274), a za pomorsku bitku kod otoka Tauride Štuk, Insula Tauris
—
Tek kad je Cezarov baštinik Oktavijan republikance potpuno skršio,
mogao se 35. pr. Hr. dati na tešku zadaću, da opet pokori buntovna
ilirska plemena i da se zabavi mišlju svoga poočima proširenjem dr-
žave do Dunava. Vojna započe velikom energijom, a glavni zapovjednik
bio je sam Oktavijan uz suradnju još nekih najboljih rimskih generala,
među njima Agripe (Agrippa), zeta Oktavianova, koji je prije svega navalio
brodovljem na obalu, da obezbijedi iskrcavanje kopnene vojske. Operacije
započele su na sjeverozapadu kod današnjega Senja (Senia), a uperene
bijahu u prvom redu protiv Japuda i panonske Siscije (Segestike). Izgu-
bivši glavnu utvrdu Arupij (Prozor kod Otočca), japudska se bratstva na
zapadu Kapele planine predadoše poslije neznatna otpora, no ona na
sjeveru s one strane Risnjaka Snježnika, hrabro se oprije:
i
Poslije
teških gubitaka, su ga snašli na prolazu kroz te planine, Oktavijan
najzad prodre do njihova središta Metula,** ali zauze ga tek poslije ogor-
čenih bojeva, u kojima čak i sam dopade rand, kao ruševinu s izgorjelim
ženama i djecom, dok je sva hrabra japudska posada listom izginula.
Skršivši Japude Oktavijan pođe prema Sisciji, koja je u to vrijeme s po-
moću umjetno iskopana spojnog kanala bila opkoljena Kupom
I
sa
svih strana.
ondje je rimska vojska naišla na hrabar otpor, jer je grad pao tek poslije
tridesetdnevne podsade. Po tom se vrati rimska vojska natrag i prošavši
pokorenom zemljom Japuda, upade u južnu Liburniju u današnjoj sjevernoj
Dalmaciji. Još prije toga Rimljani su Liburnima
i
drugim gusarima, navlastice
na Korčuli i Mljetu, oduzeli lađe, pa tako bješe oko toga vremena zatrt
i
posljednji trzaj ilirskoga gusarenja. Ali hrabri Delmati, dobro organizovani,
Šipan? (Bulićev Zbornik 215278). O podsadi Salone Abramić (Forschungen vol.
2-3); on misli da ,hOchstwahrscheinlich hat noch Ciisar selbst Salona seinen Dank I,
fir das freue, unerschrockene Standhalten den Pompeianem gegeniiber bewiesen, indem
er die rechtlich noch zum Gemeindegebiet von Issa gehorige Ansiedlung zur Wiirde
einer rčmischen Kolonie als Colonia Martia Julia Salonae erhob (Coloniae Juliae sind
alle Griindungen der Triumvim und Octavians vor 27 v. Chr.). Auch die Einreihung
in die Tribus Tromentina spricht dafiir, dass die
Erhebung Salonas zur Kolonie aut
des Caesar Veranlassung, wenn nicht noch zu seinen Lebzeiten so doch sicher bald
darauf erfolgte, da die augustiiischen Stiidtegrimndungen in Dalmatien mit der Sergia
bedacht wurden“, Za Gabinijevu vojnu up. Veith, Die Feldziige des C. Julius Caesar
Octavianus in Illyrien in den Jahren 35—33 v. Chr. (Schriften der Balkankommission).
Beč 1914, 82 i
dalje.
4 Metulum (Ms=55)sv kod Apijana, M&e0ko» kod Strabona) tražili su sve do Veitha
(Feldzilge des Octavianus 29 dalje) po raznim mjestima Kranjske (Metlika na Kupi,
i
i
Metule kod Loža Šmihel kod Postojne). Veith je prvi upozorio na Čakovac kod Ogu-
lina upiraći se na neki ondje nađeni natpis, na kojem je prof, Brunšmid čitao kraticu
M MET kao m(unicipii) Met(ulensium), a tako i na
terenske prilike onoga kraja (g
Brunšmid, Kameni spomenici hrv. narod, muzej rebu [Vjesnik hrv. arh. d
N.
S. vol. IX. 1907, 91]). Ali danas je ovo mišljenje i
čitanje napušteno, a uzima
se kao najvjerojatnije ono profesora gradačkoga universiteta W. Schmidta, koji opet
traži Metulum kod Šmihela blizu Postojne (Metulum und Fluvius Frigidus.
Ja/ireshefte
vol. XXI—XXII. Beč 1924, Beiblatt 495—502.).
— 06
odlu: se na ljut otpor uloživši u ni sve svoje sile. Ratovanje potrajalo
je pune dvije godine (34.—33. pr. Hr.) i započe već na liburnijskoj granici
kod vanredno jakog grada Promone, koju je branio s 12.000 momaka
vojvoda Verso (O58goog, Versus). Poslije osvojenja Promone opriješe se
Delmati u utvrdi Sinodiju (Balina glavica), a najposlije u tvrđavi Setoviji
(Xsroviz, Setovia, danas po svoj prilici brdo Šutani nad Dugopoljem na
istok Klisu), koju su predali tek onda, kad ih je na to natjerala ljuta
glad. Poslije ta tri snažna otpora bijahu Delmati klonuli; oni prihvatiše
sve uvjete pobjednikove: obećali su da će se odsele držati mirno,
predali su 700 dječaka kao taoce, povratiše zaplijenjene ratne znakove
Gabinijeve i obavezaše se kao i sva ostala pokorena ilirska plemena —
na vojnu alužbu i na plaćanje go! jega danka, što su ga bili obrekli
Cezaru. Porazom najznatnijega ilirskoga plemena svršio je rat skorim po-
korenjem svih plemena od mora do Drine i od Drima do Drave, a ubrzo
i do ušća Save, kad je Tiberije godine 12.
pr. Hr. pronio pobjedonosne
rimske orlove do Dunava pokorivši Breuke i Amantine. Vrhovni je vojsko-
vođa velikim triumfom proslavio svoju pobjedu (27. pr. Hr.) a ta nija
značila samo slavu rimskoga oružja, veličinu i samodrštvo Augusta Cezara,
nego je i ovjekovječila državnu rimsku snagu, slomivši žilavi otpor ilirskih
plemena i noseći nov život na mjesto onoga, koji je poništila."
Apijan, glavni historik ovih vojna, crpući iz originalnih i Oktavijanu
Augustu bliskih izvora, držao je, da će Delmati otsada biti pokorni po-
danici rimski. Tako je očito mislio i sam August, i zato je predao pro-
vinciju Ilirik senatu (27. pr. Hr.); ali se prevario. Gotovo kroz puna tri
decenija vladala je u lliriku tišina, a pokorena plemena kao da su se
primirila. Tragom legija već su počeli ulaziti u zemlju rimski kolonisti
i
njihovi bogovi vladaju daleko preko granica Italije, no tužbe podjarmljenih

još ne dopirahu do foruma. Rimski narod nije nikad bio sebičniji nego
tada, u doba njegova svjetskog gospodstva: izvan Rima nema slobode
ni čovjeka, nitko nije od njega ništa dobivao, a davati morao je sve.
Odvodio je mladiće delmatske i panonske u vojnike u daleke krajeve, u
Aziju i u Galiju, a od onih, što su kod kuće ostajali, uzimao je grabe-
žljivom rukom sve od čega su živjeli. Za uzdarje dobivali su ceste, koje
ih samo bliže primakoše osvajačima i dovedoše rimske koloniste u nji-
hovu zemlju. Iz delmatskoga hajduka postade tako najprije prosjak, a onda
+ Za Oktavijanovo ratovanje glavni je izvor A pijan (ed. c 61—369), a glavna
monografija pomenuta Veithova (Feldziige des Octavianus). Up. |
Thallčezy1. 6.
225—235; 734—738; Patsch, Lika 28—30; Patsch, Zbirke 1
Gardthausen, Augustus und seine Zeit, vol. 1.

1. Leipzig 1891,
o
160—164); Kromayer, Kleine Forschungen zur KES des zweiten Triumvirats.
RE
V. Die illyrischen Feldziige Octavians (Hermesvol. XXXIII., 1—13); Byank. Okra-
Bujakow uMpek“ par u usruame Ckopancka 13 Topise (Tanac Kp. Cpn.Anak. vol.
72. Beograd 1907, 2—26); Bulić, Stridon 72—73; Dessau, Kaisergeschichte, vol. I.,
401—404. Za Setoviju (dan. Šutani) gl. splitski Bulletfino 1916, 177.
Su
rob. Sasvim je prirodno, da je sve dublje ogorčenje zahvatalo maha među
pokorenim ilirsko-panonskim plemenima, a gdje su svi nezadovoljni, po-
treban je samo hrabar čovjek da stane na čelo pokreta i da oduševi u
odlučnom trenutku svoju braću. I odista, brzina kojom je planuo veliki
ilirski ustanak zadivljuje nas još i danas, a Rimljane upravo je prenerazio,
najviše samoga starca Augusta."
Sl. 51. Asseria (Podgrađe). Grčke zidine kod ulaza.
Za veliki je ilirsko-panonski ustanak glavni izvor Kasije Dion o. c. LV,

#4
LVI, 11—17 (ed. Boissevain, vol. II. Berlin 1898, 5

34
carski namjesnik u Dalmaciji (

i
) erpući iz dobrih vrela; za njime zaostaje,
očito
jasnoće prikazivanja
i
iscrpljivosti, inače ne samo suvremeni, nego na bo-

i
lištu prisutni Velej Paterkul (C. Velleius Paterculus), Historia Romana

ll,
(ed. Halm. Leipzig 1909). Od modernih pisaca up. Abraham, Zur Geschichte der ger-
110—116
manischen und pannonischen Kriege unter Augustus (Jahresbericht iiber die Sophien-
i Gardthausen, Augustus, vol. III, 1. Leipzig 1904,

Realschule. Berlin 1875), 11
1171—1198
Patsch,
Ill, 2, 772786; Thall6ezy
|. e. 730—746; Patsch, Zbirke 154—155:
Herzegowina 59—62; Bulić, Stridon 7476; Dessau, Kaisergeschichte.
vol, 1. 428—4:
7
om
polovici godine 6. po Hr. prede Tiberije kod Karnunta (danas
U
i
Deutsch-Altenburg nedaleko od Beča) Dunav s namjerom, da poslije pobjede
nad Morabodom, kraljem Markomana i Kvada, ujedini današnju Češku
Moravsku s rimskom Germanijom. U toj su rimskoj vojsci, sastavljenoj
od deset legija, bile i čete iz ilirskih garnizona, koje je doveo tadanji
carski namjesnik u Iliriku Valerije Mesalin, pa stoga bijahu Dalmacija i
Panonija samo slabo zaštićene. U ovom je zgodnom času buknuo Tibe-
riju iza leđa ustanak većine ilirskih plemena u nutrašnjosti provincije od
Drave do Drima. Iskra je vrenula prigodom novačenja najprije kod snaž-
noga plemena Dezitiata a pod vodstvom hrabroga i za vojskovođu rođena
Batona (Baze», Bato), pa se za tren oka raširi poput pohlepna plamena
na sve strane, navlaš u današnju srednju Slavoniju, gdje su prvi podigli
oružje protiv svojih tlačitelja jaki Breuci, kojima je tada vladao Pines
(IIiwns), a uza ni se još isticao kao vojskovođa i opet jedan Baton. Kad
se Dezitiatima i Breucima pridružiše i druga ilirska plemena, broj ustaša
poraste toliko, da se u Rimu govorkalo, da ih ima oko 800.000, a među
njima 200.000 za rat sposobnih pješaka i 9.000 konjanika, od česti izvje-
žbanih. po rimskom načinu; bilo je čak i takovih, koji su znali latinski
Breuci odmah pohitaše do rimske tvrđave Sirmium i podsjednu je, dok je
dezitiatski Baton pobio sve rimske čete, koje mu stadoše na put i prodre
do morske obale, gdje je navalio na Salonu. Ali bi tamo teško ranjen
kamenom u nogu, tako da u prvi kraj nije sam ništa mogao da radi.
Zato dade od svojih podzapovjednika opustošiti svu obalu do Apolo-
nije. Oni su svagdje ubijali rimske vojnike, građane i trgovce, dok su
druge čete ustaša provalile duboko u Makedoniju. Na glas o tim nena-
danim događajima teško se zabrinuše u Rimu, pa i sam je August izjavio
u senatu: ako ne napnemo svu našu snagu, dušmanin je za desetak dana
pred Rimom. Stoga su poduzete sve moguće mjere: grozničavom žurbom
skupljali su vojnike vrstajući u vojsku i veterane i na slobodu puštene
robove (voluntarii), a pored toga još su raspisani i novi porezi. Vojsko-
vođom imenovao je August pastorka svoga Tiberija, toga žilavog pod-
muklog i neumoljivog čovjeka, davši mu ujedno nalog, da hitno ugovori
s Marabodom mir i
napusti osvajanje današnjih čeških zemalja.
Brojeve daje Velej Paterkul (l, 110): ,Gentium nationumque, quae rebella-
s!
verant, omnis numerus amplius octingentis milibus explebat, ducenta fere peditum col-
ligebantur-armis habilia, equitum novem ... In omnibus autem Pannoniis non disciplinac
tantummodo, sed linguae quoque notitia Romanae plerisque etiam litterarum usus et
familiaris armorum erat exercitatio.“ Ako su ti brojevi pouzdani, imao
t. i. Dalmacija i Panonija do Drave, najmanje milijun žitelja.
je tada Ilirik,
Znanje latinskoga jezika
rimsku vojničku vještinu mogli su neki od ustaša lako steći u vrijeme svoga službo-
i
i
vanja u pješačkim kohortama konjaničkim alama provincijskih pomoćnih četa (auxilia).

,Audita in senatu vox principis, decimo die, ni caveretur, posse hostem in
3%
urbis Romanae venire conspectum.“ Velej Paterkul ed. cit. 112.

99
Još prije toga, tek što je saznao za ilirski ustanak, Tiberije je —

imajući pred očima u prvom redu obranu Italije — poslao namjesnika
Valerija Mesalina u lliriju s dosta slabom vojskom. U to se i dezitiatski
Baton, premda još nije sasvim ozdravio, požurio na sjever, ne bi li se
dokopao ceste što vodi u Akvileju. Mesalinu ne preostade sada drugo,
Sl. 52. Mladi Tiberije u vojničkoj opremi (Muzej u Torinu).
nego da uznastoji, da na svaki način zakrči Batonu put, no bi u prvom

sukobu poražen i tek u drugom, posluživši se nekom ratnom varkom,
e svoju svrhu i tako spase Italiju od provale Ilira. Uto
bješe i drugi
5 ,Cuius immensae multitudinis (t. i.
ustaša) parentis acerrimis ac peritissimis
ducibus, pars petere Italiam decreverat iunctam sibi Nauporti (danas Vrhnika
neda-
leko od Ljubljane) ac Tergestis (dan. Trst) confinio.«
Velej Paterkul ed. cit. 111.
100
Baton prisiljen na uzmak. Jamačno na poziv podsjednutog rimskog garni-

zona u Sirmiju pohita namjesnik susjedne provincije Mezije, Antonije Cecina
Sever, gradu u pomoć, našto se Breuci povuku u svoju zemlju između Save
i Drave, ali Cecina pođe za njima i potuče ih poslije očajna i krvava boja
negdje na Dravi. Malo potom stiže u rimski tabor vijest, da su Dačani
provalili u Meziju. Zbog toga ostavi Cecina žurno Panoniju
i
vrati se kući.
Oko toga vremena stiže i Tiberije iz Češke s deset legija u Panoniju
i
odmah se prihvati teške zadaće s velikim oprezom
pomno, da ne učini neumjesnom žurbom sudbonosne
i
hladnokrvnošću pazeći
pogr ške. Držao se
stoga u početku rata više defenzivno utaborivši sto u Sisciji, ma
da je raspolagao velikom vojskom od kakih 100.000 momaka: imao je u
svemu 10 legija, 14 konjaničkih ala i 70 pješačkih kohorta pomoćnih četa
(auxilia), oko 10.000 veterana i mnoštvo ,dobrovoljaca“, oslobođenih ro-
bova.** Ali s držanjem Tiberijevim nijesu bili zadovoljni u Rimu, pogla-
vito zato, što je hrana sve to više poskupljivala i trebalo sniziti potrebe
državnoga izdatka, dok je narod prijekim okom gledao, kako neprestano
novače bez izabiranja. I na samom dvoru uzeli su Tibe sumn kao
da naumice zavlači rat, samo da što duže u svojoj ruci drži vojsku, ka-
koge Rim već davno ne vidje. Zbog toga pošlje August iduće godine
7. u Panoniju mladoga Germanika, nećaka Tiberijeva, da mu pomaže kao
komandant armije, a sam pode iduće god. 8. u Ravenu, samo da bude
bojištu što bliže.
Taktika Tiberijeva doskora je pokazala dobre plodove. Ograničivši
se samo na mali rat haranje neprijateljskoga zemljišta, Rimljani brzo
i
i
primoraše dezitiatskog Batona, da se povukao k Breucima da je napustio

napadanja na njihov tabor kod Sis Mezije u istočnu
7
Panoniju Cecina Sever i azijski Ivan s pet legija i

mnoštvom tračkoga konjani tva. Ali kad je ta vojska stigla do bari
Vuke (zpčc t), između današnjih Vinkovac
bi ona iznenada napadnuta od obojice Batona; ustaše su očito htjeli da
spriječe toj vojsci združenje s Tiberijem. Ali u krvavoj bici biše najzad
potučeni, a položaj njihov u Panoniji postade neodrživ. Tada istupi rimska
vojska smjelije: Germanik prodre u zemlju dalmatinskih Mezeja između
Vrbasa i Drine i pobivši ih, opustoši im gotovo č avu oblast. Zbog toga
uzeše ustaše, mučeni pored toga još i glađu i boleštinama, popuštati, na-
ročito u Panoniji. Prije svega pokušaju na početku godine 8. pregovore o
miru s Rimljanima, no kako oni ne htjedoše pristati na pomilovanje ustaških
vođa, do sporazuma nije došlo. Tvrdokornost rimsku kao da tumači oso-
bito presudan udarac, što stiže ustaše još te godine: vođa Breuka, drugi
Baton, bez sumnje potajno predobiven, nagovori svoju vojsku, da je na
5 Ove brojeve daje Velej Paterkul ed. cit. 114. Kad je Tiberije iduće godine
i
je
primio pojačanja još iz Italije Azije, imao svega 15 legija.
— WI
Batinu (Bathinus, danas Bednja u hrvatskom Zagorju) položila oružje,

a sam izruči Rimljanima svoga sudruga i poglavicu Breuk4 Pinesa, našto
bi Baton za nagradu priznat jedinim vladarom toga plemena. Na taj glas
pohita dezitiatski Baton iz Dalmacije onamo da kazni izdajnika i da na-
novo digne ustanak; on potuče imenjaka, zarobi ga i stavi pred sud, a
taj ga odsudi na smrt. Uza to Baton ne uzmože da se održi u Pano-
niji, već se ograniči na Dalmaciju zaposjevši sve klance i uniš
Sl. 53. Gemma Augustea (Bečki muzei).
poljske plodove, da tako uzme Rimljanima priliku da sebi pribave hrane.

Tim događajem bješe Panonija konačno pokorena, a Tiberije smatrao je
rat u glavnom dovršenim, pa zato predade komandu nad četama legatu
Marku Emiliju Lepidu i vrati se krajem godine 8. u Rim.
Glavna svrha iduće ratne godine. 9. po Hr. bila je pokorenje Dal-
macije. Ali to se pokazalo kao veoma k zadatak, jer u toj je pla-
ninskoj zemlji, punoj utvrda po visovima, trebalo osvajati jedno uporište
ustaša za drugim. U Dalmaciji je zapovijedao Germanik i bacio se naiprij
na grad Splonum (%mh29vov), negdje na granici između japudske zemlje i
102
Liburnije u današnjoj Lici ili zapadnoj Bosni, a onda na Retinij (Pa
«=
Raetinium, danas Golubić kod Bihaća) i Seretij (Sgše0», Seretium,
nepoznata položaja) i zauze ih tek poslije veoma teška napora. Ali ipak
ratu još nije došao kraj na veliko negodovanje vojske i grada Rima,
pa
stoga vrati se Tiberije na proljeće 9. po Hr. na bojište. Ondje se Baton
baš tada posljednji puta opirao u teško pristupačnoj tvrđavi Andetrium
(danas Gornji Muć sjeverno od Splita). Videći najzad da nema izgleda
u srećan uspjeh, predade se Tiberiju, a
taj ga časno primi odredivši mu
Ravenu boravištem, gdje je po tom i umro (poslije 12.
po Hr.) kao
politički zatočenik.** Značajno je, da je na sastanku, na Tibe ijev upit o
razlozima pobune, Baton odgovorio: ,Sami ste krivi, jer ste k našim
stadima slali umjesto pasa i pastird vukove“, s jasnom aluzijom na rimske
namjesnike u Dalmaciji." S Batonovim padom i predajom pojedinih ilir-
skih plemena svrši konačno teški trogodišnji ,Batonski rat“
(bellum Ba-
tonianum). Posljednji su bili Dezitiati braneći se očajno protiv Germanika
u tvrdoj Ardubi (* pšo danas možda Vranduk na rijeci Bosni). Arduba
g
4,
dizala se na goloj stijeni, a oko nje tekla je, izuzev samo mali komad
suha tla, brza rijeka."? Još prije osvojenja rimskoga planuše među brani-
teljima razmirice, jer se jedni htjedoše predati, a drugi ne htjedoše. Ovim
se drugima pridruže i žene prvih, voleći smrt od tužnoga i
sramotnog života
u rimskom ropstvu. Tako je na oči Rimljana došlo među
njima do sukoba
a kad oni drugi podlegoše, baciše se očajne žene sa
svojom djecom u
plamen svojih gorućih kuća ili
niz strminu u rijeku.
|
Nato zauze Germanik zgarište — simbol ilirske slobode.*
1. 11, ep.
Batona, toga posljednjega pravoga
1, vers 46): ,In
spominje
quibus et belli summa caputque Bato.
lira
Ovid (Epist. ex Ponto. i
Kasije Dion o. c. LVI, 16: rai «ško: š
vat zoi
ini
(ed. cit. II,

“
Batonov od a
podsjećaju docnije Tiberijeve riječi (Sueton,
Tiber. 12, ed. Ihm. Leipzig 1908, I, 129): ,Boni pastoris esse tondere pecus, non
deglubere.“
" Kasij Dion
(LVI, 15) ovako opisuje Ardubu: ,ab5%
rodnodac adrod xdxhy
do isyopis 4
gura,
Bonjšog megy (I. c.). Jedva da ima
zkiju
tiatskom kraju, koje bi bolje odgovaralo današnjem Vranduku,

ma da ova ubikacija nije inače ničim poduprta. Nije nemoguće, da Arduba ne- je bila
gdje na gornjoj Drini oko Goražda, Foče
%
Višegrada. ili
Zbog Varonove katastrofe u Teutoburškoj šumi (9. po Hr.) Tiberije je pro-
slavio, uz sudjelovanje Batona Pinesa, svoj triumf ex Pannoneis et Delmateis tek 16.
i
januara 12. po Hr. U slavu ugušena ustanka načinjena

u Narodnom muzeju (National-Museum) u Beču.
čuvena gemma Augustea, danas
Razdijeljena je na dvije
je
skupine. U
gornjoj sjede na prijestolu August božica Roma, okruženi s desne strane božanstvima,
i
dok lijeve izlazi Tiberije pred njih iz triumfatorskih kola, kojima upravlja Victoria;
i
između Tiberija božice Rome i
stoji
Germanik. U drugoj (donjoj) skupini prave rimski
vojnici trofej (znak pobjede), dok zarobljeni ustaše, žene ljudi, sjede lijevo na zemlji,
a desno ih dovlače za kosu.
Iv.
Rimsko vladanje i kultura.'

Političko-geografsko razdjeljenje Dalmacije i Panonije, - Varoši i važnija
mjesta u Panoniji i Dalmaciji. — Žiteljstvo. — Ilirsko-keltska plemena u rimskoj
vojsci. — Rimske garnizone u Dalmaciji i Panoniji. — Ceste. — Carski na-
mjesnici. — Uprava i sudbenost; tri dalmatinska konventa. — Provincijski
sabori (concilia). — Ilirsko-keltske plemenske organizacije.
kolonije i municipiji, duoviri, edili, ordo i dekurioni. —
Uprava
Slika
—
rimskih
u
varošima:
varoši
u Panoniji i Dalmaciji. — Kolegija. Porezni sistem i carina. Rudarstvo.
—
— Kovnica novca u Sirmiju i Sisciji. — Duševna obrazovanost. — Diokle-

cijanova palača kod Salone. — Vjera, Mitrasov kult. — Kršćanstvo.
Konačno pokorenje ilirsko-keltskih plemena po svojim posli dicama

hrvatskih
je
i srpskih
jedan od najkrupnijih događaja u prošlosti današnjih
zemalja. Proširenje rimske kulture s novim idejama na polju uprave, su-
dovanja, poreza, civilizacije i rata, postepeno nestajanje drevnoga ilirstva
i keltstva, gotovo općena romanizacija, napose na primorju i u ravnoj
Panoniji, _pa definitivno utvrđenje kršćanstva — sve su to bili događaji
kulture
Izvori
i
i literatura. Glavni su izvor zahistoriju rimskoga vladanja
današnjim našim zapadnim zemljama prije svega latinski natpisi u djelu Cor-
u
i rimske
pus inscriptionum Latinorum (CIL), vol. Ill. Berlin i1873 k tome Supplemen-
i
tum
u dvije sveske, Berlin 1902. Ostala je građa sabrana
stručnim časopisima. To s
obrađena u glavnim našim
esnik hrv. arh. dr. 1879 do 1892, N. S. 1895 do 1914;
Glasnik bos. hi a 1889 do 1924 i splitski Bulletino 1878 do 1919 pa
Vjesnik 1920-1924, Od modernih literarnih pomagala up. Thall6czy, A Romaiak
Bosznidban (Szdzadok 1904); Kuzsinszky, Pannonia ćs Dacia (u djelu Szil4gyi,
A magyar nemzet tirtćnete, vol, 1. [Bapst 1895], str. LVII—CCLIl); Patsch, Bosnien
und Herzegowina in romischer Zeit. Ein Vortrag. Sarajevo 1911, Die Herzegowina cinst
und jetzt. Beč 1922 i njegov članak: Zbirke rimskih grčkih starina u bos. herc. zem.
i
muzeju (Glasnik 1914, 141—219); Jung, Rčmer und Romanen in den Donaulindem.
Inusbruck 1877 18873; Cons, La province romaine de Dalmatie. Paris 1882. Od općih
i
djela o rimskoj upravi up.: Marquardt, Rimische Staatsverwaltung, vol. I., ll. Leipzig
1881—1884:; Mispoulet, Les institutions politiques des Romains, vol. 1, II. Paris
1882—1883; Herzog, Geschichte und System der romischen Staatsverfassung, vol. ll,
1, 2. Leipzig 18871891; Madvig, Die Verfassung und Verwaltung des romischen
tes, vol. II. Leipzig 1882; Schiller-Voigt, Die romischen Staats- Kriegs-, und
Privataltertiimer (Miiller, Handbuch der klas: hen Altertumswissenschaft, vol. IV.,
2). Miinchen 1911. Specijalni izvori pojedine monografije bit će navedene odjelito.
i
i.
su
104 —
zemljama od velika značaja i po naš glavni zadatak.
45.
Već godine 10. po Hr., odmah poslije ugušena ustanka, Rimljani su
podijelili doslije jedinstvenu provinciju Ilirik (provincia Hillyrici, Illyricum)
Dalmaciju.* Potkraj 1. stoljeća po Hr. obuhvatala
i ij
u dvi Panoniju
Panonija svu današnju zapadnu Ugarsku s desne obale Dunava, istočni
dio Donje Austrije i Štajerske, gotovo čitavu današnju Kranjsku, onda
Hrvatsku na istok od Risnjaka i Kapele planine i južno od Drave do
donjega Pounja, dalje čitavu današnju Slavoniju sa Srijemom, bosansku
Posavinu i srpsku Mačvu. Dalmacija je opet zapremala svu zemlju od

ušća Raše do blizu albanske rijeke Mat (Mathis Staroga vijeka) pa se
Jadranskoga mora do na dohvat rijeka Kolubare Ibra u današnjoj Srb: i
U to doba bilo
je
središte Panonije zacijelo Poetovio (Ptuj) a Dalmacije
Salona. Ali otkad se rimska vlast utvrdila po čitavoj desnoj obali Dunava,
ubrzo se pokazala potreba, da se Panonija podvoii. Dioba te provincije
u dvije odjelite, Gornju ili Zapadnu (Pannonia Superior, o Ilawovia)
Donju ili Istočnu (Pannonia Inferior, #| »4ze lawoviz), zbila se za cara
Još prije toga Rimljani jedinstveni Ilirik dijelili na Gornji ili docniju Dal-
:
maciju Donji ili docniju Panoniju (up. natpis podignut u čast rimskom namjesniku
i
Dolabelli godine 14. po Hr., naden kod Cavtata: P. Corne[lio| Dolabell[ae|, [co(n)s(uli)],
VII viro epul[oni] sodali Titie|nsi IJeg(ato) pro prae(tore) divi Au[gusti et Ti(berii) Cae-
saris Augusti, civitates superioris provinciae Hillyrici (C IL WI, 1741. Danas
natpisa izgubljen, ali je te jim prijep
veći dio
bio još čitav).
je
Naziv Illyricum služio je starima više kao etnografska oznaka za sva srodna plemena,
što su nastavala vas kraj od Dunava oko današnjega Beča i Budima do planine Bal-
kana (Aluoc, Haemus) a od Alpa do dunavskoga ušća. Stoga su se llirik računale u
provincije Panonij
i
ijeme još i Retija Norik (up. Zip-
i
pel 0.6. 1-2; Marquardt o. vol. ; podrobnije Bartoli, Das Dalma-
s
c.
tische, vol. I. Beč 1006, 114 dalje); I

i — Piperković), To Miwopmdu zul
zidu “Poipqe avoosediswc. Atena 1919. Kad je llir
u užem smislu (to jest Dalmacija i Panonija) postao u duhu rimskoga državnog prava
teško
,
je
kazati. Ljubić je ustvrdio (O upraviteljih Dalmacije za rimskoga
vladanja, Rad Jugosl. Akad. knj. XXXI., Zagreb 1875, 11—12 n. 1), da Rimljani ,već
i
poslije prvoga ilirskoga rata osnovaše svoju ilirsku državu (t. provinciju) među Dri-
mom Epirom“. Zippel (o. €. 180—189) izrekao je mišljenje, da je Ilirik vjerojatno
uređen kao provincija s osobitim upraviteljem 118. pr.Hr., poslije vojne L. Cec
dok su Mommsen (CIL Ill, 279 komentar) Marquardt (o. c. vol. I,
u
i
događaj dovodili u vezu s Cezarovom upravom Galiji (58. 51. pr. Hr.); njima se
potom pridružio Thall6ezy (Szdzadok 1904, 749). Svakako u
stoji, je već oko toga
dalje sam August kao carskom provincijom. Prvi

vitelj Ilirika bješe P. Vatinije —4. pr. Hr. (C icero, Philipp. 10, 5, 11).
granicama Dalmacije na jugu do Mata, a na istok do Kolubare i Ibra, up.
O
*
Domaszewski, Die Grenzen von Moesia Superior und der lllyrische Grenzzoll (Archeol.
epigr. Mittheilungen vol. XII. Beč 1890, 129 i dalje); Jireček, Romanen vol. I, 10 i
SOS
Trajana između 105. i 107. po Hr. Granica među njima tekla je na da-
našnjoj hrvatskoj zemlji otprilike pravcem povučenim od Moslavine na
s =
BR
Koi;
Sl. 54. Ulomak Ptolemejeve karte (Rim, Vatikan).

Byauk, Okrannjakos uaipciu par (Drač Cpn. Kp. Aaa. xis. 72. Beograd 1907), $—10.
Za panonsko-dalmatinsku granicu up. Patsch u Glasniku 1895., 576 i
|elić
u Glasniku
1898., 244245. Zapadnu granicu Panonije spram Norika i Histrije (Italije), ispitao je
Kos, Črtice o naši domovini
pred prihodom Slovencev (Letopis Slovenske Matice za
leto 1897., 1-5). Up. i Bulić, Stridon 80—81.
—
106
Dravi do blizu istočne obale Vrbasova ušća u Savu. Središta pak bila su
Gornjoj Panoniji Carnuntum (Petronell na Dunavu nedaleko od Beča), a
Donjoj Aquincum (O-Buda kod Budimpešte).* Potom provede krajem III. vi-
jeka car Dioklecijan novu promjenu, a ta se onda konačno ustalila za Kon-
stantina Velikoga (oko 325.). Primjeri mnogobrojnih uzurpatora u rimskom
carstvu — navlastice između 235. i 285. — no su pokazali, kako može
da bude opasna jedinstvena civilna i vojnička vlast u rukama jednoga
namjesnika; s druge strane zahtijevali su i neprekidni ratovi s varvarima,
da vojno vodstvo ne sprečavaju građanski poslovi, a najzad trebalo je i
zbog uspješnog rada i lakše kontrole nad carskim činovništvom umanjiti
pojedine upravne jedinice. Stoga je car Dioklecijan oko 297. i proveo
poznatu reorganizaciju čitavoga carstva razdijelivši ga u četiri prefekture
(Orientis, Illyrici, Galliarum, Italiae), 13 dijeceza (dioecesis, Bioixnaeg) 118 i
znatno umanjenih provincija. Tada se raspadoše dotadanje obje Panonije
O
na četiri odjelite provincije, od kojih su obrazovale na današnjoj hr-
zemlji s desne obale Drave i Dunava, od dravskoga do savskoga
Savia (Ripariensis, Interamnia) sa sred jednu, a Pan-
nonia II. (Secunda, Inferior, docnije Sirmiensis) sa središtem u Sirmiju drugu,
ji
dok se Pannonia I. (Prima, Superior) sa središtem u Savariji (Szombat-

su
hely) Valeria? sa središtem u gradu Sopianae (Pečuh) sterale u dana njoj

i
zapadnoj Ugarskoj. U isto je vrijeme Dioklecijan razdvojio i Dalmaciju na

dvije provincije: na Dalmaciju, sastavljenu od Liburnije (od ušća Raše
do Krke) i od prave Dalmacije (od Krke do blizu današnje Budve na
iugu Boke Kotorske) sa središtem u Saloni, na Praevalis (provincia Prae-
i
valitana) sa središtem u Skodri.' Sve četiri Panonije i Dalmacija ušle su

još s oba Norika (Noricus Ripensis i Noricus Mediterranea) u panonsku
dijecezu (dioecesis Pannoniarum), koja se docnije zvala i Zapadni Ilirik (II-
lyricum occidentale), a podređena bješe prefekturi Italije, dok je Prevalitana
ušla u mezijsku dijecezu (dioecesis Misiarum) podređenu najmanjoj
pre-
fekturi Iliriku, docnije prozvanoj za razliku od gore pomenute dijeceze —
Istočni Ilirik (Illyricum orientale).? Kad su najposlije po smrti cara Teodosija
+
Up. Mommsenov komentar u C IL Ill. pg. 415. Granicu između Gornje
Panonije crta Ptolemej (Il,, 14), ali ne sasvim točno (Kuzsinszky 0. c. CXXXIII).
5
Tako prozvana u čast Valerije kćeri Dioklecijanove a žene cara Galerija:
i
Donje
,Cuius
(sc,Galerii) gratia provinciam zxoris nomine Valeriam appellavit* (Sextus Aurelius
Victor, Liber de Caesaribus 40, 10, edit. Pichlmayr. Leipzig 1911, 122).
*
Ovo
se
ime učuvalo do druge poleXII. vijeka kao Privilit (kod Popa Dukljanina
ed. Črnčić 6), pa danas još nazivlju Bjelopavlići u Crnoj Gori neki kraj oko Ska-
i
darskoga jezera Prevala (Honaxosuk, Cpnexe oGaacri. Zračni epa. ywen. ap.
vol. 48. Beograd 1880, 16).
*
Glavni izvor o Dioklecijanovoj razdiobi provincija dijeceza jesu: Laterculus
i
Veronensis od g. jedan vijek docnije (oko 425.) sastavljena Notitia digni-

297.
i
tatum; oba izvora izdao je Seeck, Berlin 1876. Up. Mommsen, Verzeichnis der
en um 297 (Gesammelte Schriften, vol. V. Berlin 1908, 561-588);
Jullian, De la reforme provinciale attribuće a Diocićtien (Revue historique, vol. XIX.
— 107 —
Velikoga (395.) njegovi sinovi Arkadije i Honorije podijelili očinsku baštinu

na dva carstva, Istočno i Zapadno, koja se nikad više ne sastaše u jednoj
ruci, pripadoše Dalmacija i sve četiri Panonije Zapadnom carstvu, a Pre-
valitana Istočnom; granica među oba carstva tekla je sada otprilike od
današnje Budve sjeveroistočnim smjerom preko crnogorskih planina i
spuštala se na gornju Drinu, kojom je polazila dalje prema njenom ušću
u Savu.“ Ova je razdioba bila od presudnih posljedica ne samo političkih,
Sl. 55. Ulomak Tabule Peutingeriane (Beč, Narodna biblioteka).
nego i vjerskih i kulturnih za sva docnija vremena; šta više, one se još
i danas opažaju.
Paris 1882;
up. Schiller,
o Panonijama
i
o Dalmaci ). O Dioklecijanovoj reorganizaciji uopće
Geschichte der rčmischen Kaiserzeit, vol. H. Gotha 1887, 44 i dalje;
Seeck, Geschichte des Untergangs der antiken Welt, vol. I. Berlin 1921 i vol. Il. Berlin
1901. Tom
su prigodom otpali od Gornje Panonije gradovi Emona ("Hywss, Ljubljana),
Nauportus (Vrhnika) i Poetovio te udoše u Noricum Mediterranca (Kos 1. c.).
Idenpenning, Geschichte des ostrimischen Reiches unter den Ka
cadius und Theodosius II. Halle 1885, 8. Veoma je vičrojatno, da su krajevi ist
Drine (u današvjoj zapadnoj Srbiji) otkinuti još za Dioklecijanove reorganizacije pro-
ija od Dalmacije i dodijeljeni Prevalitani
Gornjoj Meziji (Moesia Superior).
i
se
108 —
—
—
Pored već pomenutih središta bile su u obje Panonije s desne

obale Drave i Dunava još i ove varoši i važnija mjesta: Aqua Viva (Va-
raždin), Aquae Jasae toplice), Andautonia (Ščitarjevo na
(Varaždinske
Savi kod Zagreba)", Aquae Balissae (Daruvar), Servitium (Bosanska Gra-
diška), Marsonia (Brod na Savi)! Ad Basante (na ušću Bosne u Savu),
Certissa (Đakovo ?), Mursa (Osijek donji grad), Cibalae (Vinkovci)'!, Teuti-
burgium (Dali), Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok), Malata docnije zvana
Bononia (Banoštor)'%, Cusum (Petrovaradin), Acumincum (Stari Slankamen),
Burgenae (Novi Banovci), Rittium (Surduk), Taurunum (Zemun), Bassi-
anae (Petrovci) i Saldae (Brčko?), a u Dalmaciji i Prevalitani: Albona
(Labin), Flanona (Plomin), Tarsatica (Rijeka), Ad Turres (Selce), Senia
(Seni), Lopsica (Sveti Juraj), Ortopla (Stinice), Vegium (Karlobag), Argy-
runtum (Starigrad), Corinium (Karin), Aenona (Nin), Jader (Zadar), Tra-
gurium (Trogir), Oneum (Omiš), Muicurum (Makarska), Epidaurum (Cavtat),
Acruvium (možda docnije Asz4repa4, Kotor), Butua (Budva) i Olcinium
(Ucinj) na moru, dok su u nutrašnjosti bili: Stridon (Zrinj kod Dvora ne-
daleko od Une?) Avendo (Crkvina kod Brloga), Monetium (Brinje), Aru-
Današnji Zagreb bio je jamačno neko selo uz potok Medvešćak, pripa-

#
(vicus) a
dalo je municipiju Andautoniji, kako to dokazuju rimski novci (od I.—IV. nađeni u
v.)
koritu istoga potoka, pa i glava kipa, iskopana u današnjoj Petrinjskoj ulici. GI. Vjesnik
hrv. arh. dr. N. S. vol. IV., 1900, 217 vol. Vill., 1907, 42. Današni
i
ka (nekoč
Laška) ulica zvala u Srednjem vijeku Vicus Latinorum.
19
Neka se močvara tik Broda uz Savu još i danas zove Mrsunja.
nje je vrijedno, da se južno od Vinkov: ca (oko Morovića) još danas neka
i
poviša mjesta u polju nazivlju Cipale (up. specijalnu k: u 1:75.000 bivšega austr. vojno-
geograf. instituta).
1 Fr&hlich, Castellum, Onagrinum (Areheol. Ertesitč, U. F. vol. II. Bpst. 1889,
2 i dalje) i
Kuzsinszky o. e. CLXVIII.
Ime je učuvano u današnjem Trsatu; još na početku IX. vijeka kaže pin
Liburnia iuxta Tharsaticam marilimam civitalem“ (Einhard, Vita Caroli M. Rački,
Documenta 300). U Zborniku u čast prof. Hortisa (Miscellanea di Attilio Hortis. Trst
1910, vol. I., 203-220) napisao je Vassilich članak ,Tarsatica“, u kojem iznosi mi-
šljenje po mom sudu neispravno — da Ptolemejeva Tazsoriza niti je Rijeka niti Trsat,
_ma da inače ne dolazi ni do kakova rezultata, gdje da traži ovo ,luogo misterioso“.
skim nekim mjestima up. Premerstein, Bevorrecitete Gemeinden Libu
niens in den Stiidtelisten des Plinius (Bulićev Zbornik 203 —208).
O ubikaciji varoši Stridon, rodnoga mjesta crkvenoga oca Sv. Jerolima, up.
sehiitz, Stridon i Zrin (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. vol. VI, 1902, 87—98, 226 do
. Niegovo mišljenje kao da je najbliže istini, Inače glavna je monografija Bulić,
Stridon (Grahovo polje u Bosni). Rodno mjesto Svetoga Jeronima (Vjesnik za arheolog.
i historiju dalmat., vol. 43, 1920 Miscellanea Geronimiana. Rim 1920, 253-330). Prije
va dodanas izrečena mišljenja o tom pitanju, a onda obrazlaže svoje
ljenje tražeći Stridon na današnjem Grahovu polju u zapadnoj Bosni. Glavni dokaz
ima da bude natpis: iudex datus a Flavio Valerio Constantio (viro clarissimo ?),
,...
P(reside) P(rovinciae) Dalm(atiae), fines inter Salviatas et Stridonenses determinavit“
(Stridon 87—88). Ovaj je natpis tobože prepisao pok. Josip Ala iz bilježaka
pok. Stjepana Petkovića iz Knina, a jer je Petkovićev ,materijalni“ prijepis bio
k
1=
—
pium (Prozor kod Otočca), Raetinium (Golubić kod Bihaća), Clambetae
(oko Obrovca na Zrmanji), Asseria (Podgrađe), Burnum (Šupljaja kod
Kistanja), Varvaria (Bribir kod
Skradina)!", Scardona (Skradin),
Promona (Teplju kod Drniša),
Magnum (Kljake kod Drniša), Ri-
ditae (Danilo kod Šibenika), Ae-
quum (Čitluk kod Sinja)“, Salviae
(Grkovci na Livanjskom polju),
Pons Tiluri ili
Tilurium (Trilj na
Cetini), Delminium (Županjac, u
Srednjem vijeku Am5umHo), Bi-
geste (Ljubuški), Narona (Vid kod
Metkovića), Delontinum (Sto-
lac 2), Novae (Runovići kod
Imotskoga), Bistue Vetus (Var-
vara nad izvorom Rame), Bistue
Nova (Zenica), Domavia (Gra-
dina kod Srebrnice) i Doclea
(Duklja kod Podgorice u Crnoj
Gori). Od otoka ističu se: Absyr-
tides (Cres [Crexa] i Lošinj)
s gradom Apsorus (Osor), Cu-
SI. 56. Car Dioklecijan (Kapitolski muzej, Rim.)
rictae (Krčki otok) s gradom Cu-
veoma
tobože
loš,
osim
Alačević ga je ,ispravio dopunio“. Inače sam je natpis propao,
Petkovića — nikad nitko
i
vidio. Međutim v je nego samo

i nije ga —
vjerojatno, da
i
je ovo lažan natpis (gl. Bymk, Stridon. Belićev Zbornik. Beograd 1921, 30—32).
Lažnim smatral: ga i Mommsen Hirschfeld, a danas i prof. Hoffiler i Dr. Abramić.
Vulić se domi kako\
je
Alačević taj natpis udesio. ,Axo 6u ce cweao npernocra-
narnuc, y kom ce cnowume Crpnaos u xoju je
Amarenuh
pnru kaže
on na je
—
OH Će MOTIO NOMHIJEATH H Ha TO, HA Koju je

očjanno, cacraBJpeĆH y Hane aqo6a, onga
HauHH OH cacranseeN. Mn namo msa Harmica koju canpike eee esemenre 18
KOjNX Ce
OH cacroju. Tpelano je camo yseru npsu eo uarnica CIL IH. 9938 u apyru neo HaT-
nica CL I.
9973, ma ux caemirn. OGa osa uarnuca Guna cy Amasenky noanara.
Ocum rora Anauesnk je Ha roquiny mana npe Ho iro je raj HaTnuC očjasuo 6ro Bek
uupena, za Crpmoy rpeća rpaškuru orapumie Tano, rae ra nocae cravaa (Belićev
Zbornik 32). ,Premrou, Della patria di S. Girolamo (iz Scuola cattolica. Monza 1921)
kao dobar Slovenac traži Stridon ,a sud o a sud est di Lubiana, verso
—
Premrou da Sv.
il
Jerolim
gia
confine Dalmato-Pannonico“. više,
1 čini se da misli, je po
narodnosti bio — Sloven pa baš Slovenac!
1: Danas potpuno utvrđeno novonađenim natpisom u okolišu Bribira, a nalazi se
u hrv. starinarskom muzeju u Kninu. O Varvariji up. Premerstein1.c. Kubitschek,

i
Dalmatinische Notizen (Bulićev Zbornik 211—214). O imenu Varvaria — Bribir up. Skok,
Prilog ispitivanju hrvatskih imena mjesta. II. (iz Nast. Vjes. 1913).
15
Mišura, Colonia Romana Aequum Claudium (Čitluk). Graz 1921 (natpis trebao
bi da glasi: Colonia Romana Claudia Aequum).
1 Up. o tom mjestu Alačević, Delminium (Bulletino 1897, 102—111).
= irs
ricum (Krk), Arba (Rab) s istoimenim gradom, Pamodus (Pag), Solentia
(Šolta, Sulet), Brattia (Brač), Pharus (Hvar) s istoimenim gradom (danas
Starigrad), a tako i Issa (Vis) i Corcyra Nigra (Korčula), pa Lađesta (La-
stovo) i Melite (Mljet)"*.
Žiteljstvo bješe sastavljeno u obje provincije od tri raznorodna
elementa: od originarno grčkih, ali u carsko rimsko vrijeme već podosta
romanizovanih primoraca i otočana, onda od naseljenih i sve to na-
prednijih rimskih (latinskih) varošana i najzad od ilirsko-keltskih drevnih
plemena, koja su obitavala u velikim masama u prodolima među plani-
nama, uz rijeke i po zelenim vispoljanama kao i po plodnim ravnicama.
Stari grčki i novi rimski element, stanujući ponajviše u varošima uz more
i
u nutrašnjosti, predstavnik je varoškoga života, s kojim je ilirstvo i
keltstvo, živući u plemenskim jedinicama, imalo u ranije vrijeme samo
slabih veza. Glavna svrha rimske uprave spram ovih raznovrsnih elemenata
mogla je stoga da bude samo ta, da stvori takovo zajedništvo interesa,
u kojemu će svatko uzmoći da provede svoje nastojanje; zato ona i jeste
računala s postojećim prilikama i prema njima udešavala svoj sistem.
Poučenoj iskustvom dalmatinsko-panonskog ustanka rimskoj je vladi
bila prva briga, da objema provincijama oduzme mogućnost eventualnih
je
i
novih buntovnih pokušaja. To ona postigla zgodnim razmještajem vojske
u podignutim tvrđavama izgradnjom brojnih odličnih cesta, koje su zemlju
činile lako pristupnom, a onda i tako, da je svu mladež sposobnu za
e uvrstila među svoje čete, u kojima onda mnogo godina službo-
je
vala isključivo van domovine, a mnogi se nikad više i ne povratiše kuć

llirsko-keltska su plemena u ranije doba, nemajući još rimskoga građan-
skog prava, porazdijeljena bila među pomoćne čete kao pješaci konja- i
nici, tako: cohors I—VII Delmatarum, cohors I—IV Pannoniorum, cohors

I—VII Breucorum, I ll
Pannoniorum, ala I lllyricorum, a službovala su
u Meziji, Dakiji, Britaniji, Germaniji, u afričkoj Mauretaniji, no mnogo
**
Geografsko-topografske podatke
lil. 2126), Strabo
od I.
do V. vijeka donose od pisaca Plinije
(Nat. (VII, 5, 313—318) Ptolemej (Il, 14—16), onda tako zvana
i
Tabula Peutingeriana iz druge pol. IV. vijeka (Miller, Weltkarte des Castorius.
Ravensburg 1898), pa Itinerarium Antonini (ed. Parthey-Pinder. Berlin 1848) iz
prve polovice IV. vijeka (up. o njemu Kubitschek, Eine rčimische Strassenkarte, u
Jahreshefte des osterr. archeol. Instit. vol. V. 1902. 31 i dalje) i
Ravennati annonymi
Cosmographia (ed. Pinder-Parthey, Berlin 1860) iz VII. vijeka, ali izrađeno na starijim
imskim izvorima. Od literature up. Forbigero. c. vol. Ill, 351, 552—581;
Jelić u Glasniku 1898; Cons o. cc. 184-259; Pichler, Austria Romana. Leipzig 1902;
Grgo Novak, Topografija etnografija rimske provincij
i
i
Vjesnik,
vol. XXVII.. Zagreb 1918) Suplemenat splitskom Bullettinu za god. 1915; Jelić, Die
i
Halbinsel Bosoljina (/ahrbuch f. Altertumskunde, Bd. VII. 227—230. Beč 1913). Od mo-
i
dernih geografskih karata najbolja je ona u atlasu Kieperto vu, Formae orbis antiqui
nr. XVII. (s tekstom), kao ona istoga autora, priložena djelu C1L Ill. Suppl. II. GI.
i moju kartu
priloženu ovoj knjizi, izrađenu s naročitim obzirom na tekst, a u skladu
s najnovijim rezultatima nauke.
AS
73
ih je uvršteno bilo u obje rimske mornarice smještene pod
i
zapovje-
dništvom dvojice prefekata u Mizenu (kod Napulja) i u Raveni.
Potkraj
Augustova i na početku Tiberijeva vladanja, nalazile su se u Dalmaciji
legio VII. (docnije Claudia pia fidelis) i XI. (docnije također Claudia
p. f)
a u Panoniji legio VIII. Augusta, IX. Hispana i XV.
Apollinaris, sasta-
vljene pored građana rimskih iz sjeverne ltalije poglavito od
građana iz
raznih dijelova prostranoga carstva." Tada je legija obično
brojila oko
Sl. 57. Zadarski natpis iz Augustova vremena (Zadarski muzei).

00 momaka, a raspadala se na 60 centurija; uz to
legijama se još do-
dijeljivalo po nekoliko turm4 konjanika. Osim legija kao redovne
vojske,
ioš su se nalazile po provincijama i tako zvane pomoćne čete (auxilia),
inače ne toliko brojne kao one, a stvarale su ih oni
provincijali i rimski
podanici, koji još nijesu imali rimskoga građanskog
prava; dijelile su se
na lako oružane pješake (cohortes) i konjanike (alae), a
zapovijedali su im
isprva vojnički tribuni, a docnije prefekti. Kod pomoćnih četa rimski je
vojnik imao služiti punih 25 godina, a kod legija 20, no
zapravo
ioš i koju godinu duže. Za to vrijeme primao ie legionar godišnju plaću
služio je
od 225 denara (za Augusta), odnosno 300 denara (od
Domitijana dalje),
dakle nešto oko 230 i 300 dinara (u zlatu) našega novca. Od dalmatinskih
garnizona glavne bijahu Burnum, onda kraj Tilurija današnji Gardun (iugo-
istočno od Sinja na Cetini) i nedaleko od Narone
današnje Mogorjelo na
Neretvi, a u Panoniji opet Emona, Siscia i Sirmium.*% Međutim već
pot-
7 Pripovijedajući o pobuni panonskih legija na
po Hr), Tacit ih (Ann. 1,, 20) izrijekom navodi:
glas
o smrti cara Augusta (14.
soluti piaculo suis quisque
,. . . et
hibernis redderentur. Primum octava, dein quinta decuma legio rediere:
monanus oppe-
riendas Tiberii epistulas clamitaverat .“, a u Ann. IV.,
. . 5 (za god. 23.) opet kaže:
»: ++ tipamque Danuvii egionum duae in Pannonia
+! O ova ,.. totidem apud Delmatiam locatis“.
tri panonska garnizona gl. Domaszewski, Die
Beneficiarierposten
und die rčimischen Strassennetze (Westdeutsche
Zeitschrift vol. XXI. 1902, 163 do 169)
i
Patsch, Herzegowina dalje. Za Emomu gl. Schmidt, Emona (Jahrbuch 1.
i
Altertumskunde, vol. VII. Beč 1913, 61 - 188).

=
i
kraj Neronova vladanja ostavi leg. VII. Dalmaciju bi smještena u Meziji,
i
a za Vespazijana (oko 70.) pošla je i leg. XI. u Germaniju; od toga vre-

mena Dalmacija nije više imala legija (provincia inermis), već samo tamo
amo po koju kohortu pomoćnih četa one, što su ih podržavale pojedine
i
varoši reda i sigurnosti radi.?! Istodobno nastale su i u Panoniji neke

promjene. Za cara Klaudija pošla je leg. IX. Hispana u Britaniju u rat i
ostade ondje, a za Nerona premještena bi VIII. Augusta u Meziju,
leg.
dok je leg. XV. Apollinaris otišla u rat na Istok, gdje je ostala kroz duže
vremena. Na mjesto tih legija došle su u Panoniju dvije nove: leg. XIII.
Gemina iz Germanije i leg. VII. Gemina, koju je osnovao car Galba i
odmah smjestio u Panoniju. Ali za cara Vespazijana premještena bi leg.

VII. Gemina u Hispaniju, dok se leg. XV. Apollinaris vrati poslije židov-
skoga rata godine 71. natrag u Panoniju, tako da su odsele ondje bile
leg. XIII. Gemina i leg. XV. Apollinaris. No potkraj I. i na početku II. vijeka
izazvali su dački ratovi opet važnih promjena, a garnizone panonske biše
i
smještene uz dunavsku granicu: Domitijan doveo je onamo I. Adiutrix

iz Hispanije i leg. II. Adiutrix iz Germanije i Britanije, a Trajan leg. X.
leg.
Gemina i leg. XIV. Gemina Martia Victrix, obje iz Germanije. Od tih
legija tri su došle u Gornju Panoniju: Vindobona (Beč) postade sjedištem
leg. X. Gemina, Carnuntum leg. XIV. Gemina Martia Victrix, Brigetio
(O-Szony kod Komarna) leg. I. Adiutrix, a jedna u Donju, naime leg. II.
Adiutrix najprije u mjestu Acumincum (Stari Slankamen), a onda
Aquincum (O-Buda). Od Trajanovih vremena više nema kod panonskih
varo: u
legija znatnijih promjena; one su na svojim mjestima ostale u glavnom
sve do kraja rimskoga vladanja.*? Pored ovih kopnenih četa, rimska je
vlast podržavala na rijekama jako brodovlje (elassis Flavia Pannonica)
i
pod komandom prefekta, da bdije nad kretanjem varvara, i to ne samo

po Dunavu, nego i po glavnim mu pritocima, Dravi i Savi; brodarske
1 O Dalmaciji kao ,provincia inermis“ up. Jung, Die Militiir-Verhalinisse der
sog. provinciae inermes des romischen Reiches (Zeitschrift fir die osterr. Gymnasien,
vol. XXV., 1874, 680681).
promjenama kod panonskih legija up. Jung, Romer und Romanen (187%),
i
# O
41—45 i Kuzsinszky o. c. CLV i dalje. Broini natpisi u kamenu pečati na opekama,
nađeni u Srijemu, dokazuju stoljetni bujni vojnički život u tim stranama, a napose pored
Sirmija još u Surduku (Rittium), Novim Banovcima (Burgenae) i Dalju (Teutiburgium).
Ti se spomenici danas nalaze ponajviše u hrv. arheol, muzeju u Zagrebu, a publikovao
ih je Brunšmid u više godišta Vjesnika Arv. arh. dr. Među ostalima sačuvali su se
tragovi ovih četa: u Novim Banovcima bijaše zaposlena cohors I. Thracum civium Ro-
matiorum, a u Dalju ala 1. civium Romanorum, onda ala II, Arvacorum i cohors II. Au-
gusta Dacorum veterana. U Mitrovici i Osijeku našlo se opeka s pečatom cohors VII.
znači, da su sinovi ovoga snažnoga panonskoga plemena, bar kroz neko
vrijeme, služili kao pomoćne čete u domovini. Opeka i
kamenih natpisa, u kojima se
spominje legio VI. Herculia, našlo se u Čereviću, Banoštoru Osijeku, a sličnih još
i i
po
drugim mjestima.
SM
postaje bijahu u prvom redu Mursa, a onda i Taurunum, Sirmium, Servi-
tium i Siscia.**
Sve su te čete bile još i zaslužni pioniri rimske kulture, jer osim
toga što su one bile romanizatori šireći svagdje, kuda bi došle, latinski
jezik, one su i sušile močvare*!, dizale ekonomsku snagu zemlje*, pravile
opeke, gradile ceste, mostove i utvrđene tabore, uz koje se zbog prometa
i trgovine ubrzo uzeše stvarati oveća mjesta*. Kad bi vojnik odslužio
Sl. 58. Silvanov žrtvenik iz Vrapča kod Jupiterov žrtvenik iz Crne Vode
Sl. 59.
Zagreba (Zagrebački muzej). kod Zagreba (Zagrebački muzei).
i
svoje godine, dobio bi otpust (honesta missio), a to je kod pomoćnih
četa značilo podjeljenje rimskoga građanskog prava legitimovanje nii-
3 Up. Frčhlich, Romische Inschriften (Arch. epigr. Mitfheil., vol. XIV., 51). Kod
brodovlja trajala je služba najprije 26, a od III. vijeka dalje, 28 godina.
# Životopisac cara Proba Flavije Vopisko (Vopiscus, živio u prvoj poli IV.
vijeka) kaže za nj: ,Nam cum Sirmium venisset, ac solum patrium effecundari cuperet
et dilatari, ad siccandam quadam paladem multa simul milia militum posuit ingentem
parans fossam, qua deiectis in Savum navibus loca Sirmiensibus profutura siccaret“
(Probus c.
XXI., edit. Peter, vol. II., 217).
+ Panonski namjesnik Seksto Aurelije Viktor (u drugoj polovici IV.
kaže djelu De Caesaribus 37, 2 (edit. Pichlmayr 115) za cara Proba:
u ,Hic G
Pannoniasque et Moesorum colles vinetis replevit“, a Flavije Eutropije (živio u
drugoj polovici IV. vijeka) u spisu Breviarum ab urbe condita |. IX. c. XVII. (edit.
Riihl 73): ,Opere militari Almam montem apud Sirmium (Fruška gora) et Aureum
apud Moesiam Superiorem (Gradište kod Smedereva) vineis conseruit et provincialibus
colendas dedit“.
mjesta zvala najprije camabae (up. hrvatsku riječ konoba = podrum,
krčma). ne Kostroman nedaleko od Babine Grede na Savi, tumači
Klaić, Topografske sitnice (Vjesnik hrv. arh. dr., vol. XI., 1911, 2339) kao Castra
romana.
8
114 —
hovih brakova i djece. Tom su prilikom otpušteni vojnici dobili od

cara diplomu pomenute sadržine, a sastavljene bijahu od dviju ispisanih
i žicom povezanih
pačetvorinastih brončanih ploča (diptychon). Od takih
rimskih vojničkih diploma našlo se u hrvatskim zemljama nekoliko ko-
mada, među kojima se naročito ističe dal-
matinska od god. 71., danas u berlinskom
muzeju i sisačka cara Trajana od
godine
100.*' Osim diplome isluženi su vojnici do-
bivali za odštetu i nagradu pored gotova
novca još i nešto od državnoga zemljišta
a za koje nijesu trebali da plaćaju poreza
— obično nedaleko od tabora u kojem
bi proživjeli mladost svoju; oni su često
ondje ostali do kraja života.
Ali reforme careva Dioklicijana i Kon-
stantina Vel. nijesu poštedjele ni stare rimske
vojne organizacije. Od toga vremena raz-
likuju se vojnici graničari (milites limitanei
ili riparienses) od četa, koje su bile pri-
dijeljene dvoru kao redovna carska tjelesna
straža (palatini) i od onih, koje su bile u
stalnoj pratnji carevoj (comitatenses i_pseu-
docomitatenses) Te tri skupine bile su
porazmještene u nutrašnjosti rimske dr-
: žave po raznim stalnim garnizonama (ot-
Sl. 60. Ulomak
kipa Be Augusta većmaprilike kao. danas), a bile su brojnije,
(posjeduje g. Dojmi u Visu). cijenjene i bolje držane u svakom
pogledu od graničara, koji su tada spali
na vojsku drugoga stepena. Dalja reforma Dioklecijanova bješe trajno i
potpuno odvojenje pješadije od konjice; pješadiju sačinjavale su otada
legiones, auxilia i cohortes ne poznavajući više razlike između građanskih
i podaničkih
vojnika, a konjicu vexillationes, cunei equitum, equitas
Broj legija doduše možda se i početvorostručio, no mjesto 5.600 momaka
imala je tada, osim graničarskih, koje su u glavnom ostale netaknute,
i
alae.
svaka legija samo hiljadu, a auxilium i cohors po 500 momaka; ta je re-

forma plod uvjerenja, da je probitačnije staviti protiv malih varvarskih
skupina žustrije i lakše gibljive taktičke jedinice, a baš stoga je
i naročita
Brunšmid, Rimski vojnički diplom iz Siska (Vjesnik hrv. arh. dr., vol. XI.
1911, 23—39).
* Obijesne i nepouzdane pretorijance ukinuo je car Konstantin zauvijek poslije
bitke kod Milvijskoga mosta (312.). Palatini, comitatenses i pseudocomitatenses (prije bili
su od česti graničari) sačinjavali su dobru trećinu rimske pješadije gotovo polovicu
i
konjice.
SMS
pažnja bila posvećena konjici. S tim u skladu stajala su otada rimskoj
vojsci na čelu pored cara kao vrhovnoga vojskovođe i dva glavna zapovje-
dnika, jedan pješadiji (magister peditum), a drugi konjici (magister equitum),
premda se znalo zgoditi, da su se oba zapovjedništva sastajala u jednoj
ruci (magister peditum et equitum ili magister utriusque militiae), dakle kao
maršal u moderno vrijeme; šta više, u docnije doba bilo je u isti par
nekoliko magistra equitum i peditum, a oni koji su bili u neposrednoj
Sl. 61. Ulomak spomenika Oktavijana iz Tasovčića (Sarajevski muzei).
okolini carevoj, zvali su se magistri militum praesentales. Poslije njih dola-

zili su generali s naslovom comites ili duces, a ti su imali pod sobom
čete pojedinih provincija, dok su izvjesnim dijelovima državne granice
zapovijedali comites ili duces militis. Pojedinim legijama i konjaničkim
četama opet stajali su u to doba na čelu fribuni. Ali bitna promjena u
rimskoj vojsci od Ill. vijeka dalje jeste njeno sve to jače varvarizovanje.
Već u početku II. vijeka Rimljani su stvarali u pograničnim provincijama
od varvara osobita vojnička odjeljenja zvana mumeri, no car Marko Aurelij
nađe se prinuđenim za dugotrajna i teška markomanskog rata (166.—180.),
da primi u službu i varvare, ponajviše Germane, iz slobodnih prekogra-
ničnih krajeva, i to kao ,saveznike“ (foederati) s redovnom platom. Pored
toga uzeše varvari naseljavati i na opustjelim državnim i općinskim, a
onda privatnim zemljištima u carstvu kao slobodni kmetovi (tomo liber
i
in mancipio), s obavezom, da će plaćati porez i vršiti vojnu službu. O

*
HO
kakovoj mržnji spram carstva ili rimskog društva ne može da bude go-
Šta
vora, jer tada još nije bilo osjećaja antipatije između ljudskih rasa.
i slave,
više, oni bi ula u carstvo ne kao osvajači željni vlasti nego
ponajviše kao bjegunci tražeći utočišta ispred nereda svoje zemlje. To
prelaženje varvara u rimsku vojnu službu i tiho naseljavanje na ispražnjenom
zemljištu, dobi osobita maha za cara Proba (276. 282.); otada ulaze
varvari gomilama u rimsku vojsku i bili su u njoj ne samo obični vojnici
nego i časnici, pa i najviši. Sam car Konstantin pobijedio je kod Milvij
Sl, 62. Burnum. Rimski lukovi.
skoga mosta (312.) Maksencijeve rimsko-italske čete s vojskom pretežito

germanskom ikeltskom, a za njegovih nasljednika čitava je rimska vojska
ponajviše sastavljena od varvara*'. Od toga kao da čini izuzetak Dalma-
3 O rimskoj vojsci glavni su izvori pored natpisa, pečata i vojničkih otpusnih di-
ploma: Hyginus gromaticus (živio na početku III. vijeka), Liber de munitionibus ca
strorum (edit. Gemoll. Leipzig 1879), onda Flavius Vegetius Renatus
između 383. i 450.),
rei
Epitome militaris (edit. Lang. Leipzig 1885') i_Notitia dignitatum
(napisana oko 425.
po Hr., edit. Seeck. Berlin 1876). Od literature up. Grotefend,
Legio. Geschichte der einzelnen rčmischen Legionen in der Kaiserzeit (još uvijek veoma
poučan članak u Pauly, Real-Encyclopidie, vol. IV. Stuttgart 1846, 868001); Bor-
ghesi, Sulle iscrizioni Romane, u njegovim Ouevres complčtes, vol. IV. Paris 1869,
182—265) s kratkom historijom svake legije; Cagnat, Legio (Daremberg-Pottier, Dic-
i
tionnaire des antiquitćs, vol. K & O. Paris 1905, 10471093) s historijom pojedinih legija;
Cichorius, članci Alae i Cokors u Pauly-Wissowa RE v.I., 12241270 IV. 231356
s historijom pojedinih ala i kohorta do Dioklecijana; Marquardt o. c. Il, 412—612;
Schiller-Voigt o. c. 237-267; za Dalmaciju i Panoniju prije Dioklecijana Brun-
šmid, Nadgrobni spomenik rimskoga centuriona M. Heremnija Valenta nađen u Vin-
kovcima (u Ljubićevu Vjesniku hrv. arh. dr., vol. XIV. 1892, 33—43; Domaszewski,
Die Rangordnung des romischen Heeres (Bonner Jahrbiicher, Heft 117., IV., 1—275).
Bonn 1908; Patsch, Rimske pomoćne čete (alae et cohortes auxiliares) u provinciji
Dalmaciji (Izvještaj vel. gimn. u Sarajevu 1894/5). Za razdoblje poslije Dioklecijana
=
I.,
==
cija, jer četa s dalmatinskom oznakom, navlastice konjanika, nalazimo u
raznim provincijama carstva u tolikoj mjeri, da se ukupni broj njihov
može odrediti s 20.000 momaka".
Najvažnije djelo rimskih vojnika zacijelo su ceste ili putovi, kojih je
poglavita svrha bila: omogućiti što lakše i što brže otpremanje četa u
svim pravcima, kako pro-
vincije tako i čitava carstva,
a onda podupiranje trgo-
vine i prometa. Po važnosti
vrijednost je njihova da-
leko veća negoli naših da-
našnjih cesta, a ispravno
mogli bismo ih uporediti
samo sa željeznicama. Siz-
gradnjom počelo se u Dal-
maciji i Panoniji još za
Augusta i do polovice I.
vijeka bile su najvažnije zi
strateške ceste dovršene. Sl. 63. Rimska kaciga (Zagrebački muzej).

Kod gradnje pazilo se, da
cesta bude što kraća, pa stoga strmenitost zemljišta nije igrala uloge. U
ravnici vodi ona sasvim ravno, no ipak tako, da se rado uklanjala za-
prekama zbog štednje, no
u planinskom kraju nije se
na to gledalo. Zbog jaka
prometa stvarali su se s vre-
menom u vazda velikim
poligonim kamenjem po-
pločenim ili pijeskom po-
sutim cestama čitavi žlje-
bovi, kao kolotečine, što
elo nije vožnju činilo
glavne su radnje Mommsen,
Das romische Militiirwesen seit
Diocletian (Gesam. Schriften,
vol, ll. Berlin 1910, 206-283) Sl. 64. Rimska kaciga (Kninski muzej).
i
Grosse, Rčmische Milit
geschichte von Gallienus bi
Zum Begin der byzantinischen Themenverfassung. Berlin 1920. Up. 208 još Seeck, Ge-
schichte des Unterganges der antiken Welt, vol. Berlin 1910, 234
1.
(Das rčmische
Heer), 391—428, (Die Barbaren im Reich), vol. II. Berlin 1901, 351 (Der Kaiser und
seine Offiziere) i Nodilo, Historija Srednjega vijeka, vol. Zagreb 1898, 146—187
sw
Prema Notitia dignitatum razmještaj dalmatinskih konjaničkih četa bijaše
na početku V. vijeka ovaj: na Istoku su pod ilirskim vojničkim zapovjednikom
stajale
(magister militum) 4 dalmatinske konjaničke divizije (UI.. V., VI. IX.) po 500 momaka
i
— 118 —
nimalo ugodnom."! Širina ceste nije bila uvijek jednaka, a bilo je pet
i po do šest metara širokih. Sve su one bile ukrašene brojnim spomen-
ih
i
stupovima u slavu careva,* odnosno miljokazima s tačnim podacima uda-
SI. 63. Vojnička diploma iz Siska (Zagrebački muzej).
svaka, dakle 2.000 momaka; po 1 divizija dalm. konjanika (equites dalmatae) s 500 ljudi,
u Palestini, Feniciji, Edesi Arabiji, ukupno 2000 mom.; u Meziji dva dalm. konjanička
i
odjela (cuneus equitum Dalmatorum) s 1000 mom.; u Dakiji Ripensis (današnja podu-
navska Bugarska) 5 dalm. konjaničkih odjela (cunei), ukupno 2.500 mom. Na Istoku je
dakle služilo svega 7.500 mom. Na Zapadu stoji pod panonskim pograničnim zapo-
vjednikom (dux Pannoniae) 1 dalm. konjanički odio (cuneus) s 500 ljudi dalm. ko-
6
njaničkih četa (equites), ukupno 3.000 ljudi; pod valerijskim desnodunav. (akvinkumskim)
pograničnim zapovjednikom 11 dalm. konjaničkih četa s 5.500 mom.; pod pograničnim
zapovjednikom Prve Panonije 1 dalm. konjanički odio (cuneus) s 500 ljudi i 5 konja-
ničkih četa s 2.500 mom.; u Belgiji 1 dalm. konjanička četa s 500 ljudi. Na Zapadu
služilo 12.500 mom.; to jest svega 20.000 momaka. Thall6czy o. e. (Szdzadok 1904,
je
967969) sumnja, da je Dalmacija sama mogla dati toliko konjanika, ali mislim da
nema pravo, jer je Notitia dignitatum posve pouzdan izvor, kojem se autoritet ne
može samo sumnjom oslabiti. Up. broj konjanikau kraljevini Hrvatskoj X. vijeka.
s Još do nedavno mislilo se, da su ti žljebovi ili kolotečine odmah od početka
gradnje načinjene poradi sigurnije i lakše vožnje. Inače baš su ove toliko karakteri-
stične kolotečine najpoznatije obilježje rimskih cesta. Up. Patsch, Zbirke 171—172.
3! U Bakarcu nađen je miljokaz s natpisom: ,Im(perator) Caes(ar) M(arcus) An-
nius Florianus p(ius) i(elix) Aug(ustus)“. Ovaj ie miljokaz osobita rijetkost, jer je car
ljenosti u
ug
rimskim miljama (po 1482 metra jedna). U izvjesnim razmacima,
a u prvom redu kod većih mjesta, bile su podignute stanice konzularnih
beneficijarija (beneficiarii consulares), koji su jamačno vršili sigurnosnu službu
Brončana glava Mitrasa iz Siska (Zagrebački muzej).

Sl. 66.
onako, kao današnje oružničke postaje, a običavali su podizati u svetištu

postaje oltare Jupiteru, Junoni, Martu, Minervi i drugim božanstvima. Oveće
stanice, gdje se moglo prenoćiti, zvale su se mansiones, a manje, gdje su
se samo konji mijenjali, mutationes.*! Pored toga bješe podignuto uz ceste
mnoštvo kula, u kojima su oružani stražari pazili na bezbijednost putnika
i
prometa, jer ima podataka, koji dokazuju, da su dalmatinski planinski
krajevi još dugo skrivali u sebi drskih hajdučkih četa.** Inače su se ca-
revi i u najkritičnijim vremenima brižno starali, da ceste budu u dobru
stanju, što dokazuju onakovi miljokazi, na kojima je ubilježeno, kad su
mostovi i ceste popravljane, neke čak i po više puta. Možda se baš u tu
svrhu i plaćala na glavnim cestama cestarina i prolaznina, a kod mostova,
kojima bijahu svi potoci i močvare pa i neke rijeke presvođene, mostarina.
Florian vladao, bolje reći kao od vojske isklicani car živio na Istoku samo dva mjeseca
godine 276. Up. Brunšmid, Kameni spomenici (Vjesnik, vol. IX. 1907, 146). O ostalim
u Hrvatskoj nadenim miljokazima
4 G1. Itinerar.
gl. str. 147—152, a o bosanskim Patsch, Zbirke |. c.
Hieropol. ed. cit, 266—267.
CIL III, adio abducto a latronihus.
=
120
Ishodište cesta za Panoniju i Dalmaciju bijaše Akvileja (Aquileia),
otkuda je jedna vodila na Nauport, Emonu, Celeju, Petovio i dalje do
Savarije i Karnunta. Iz Petovija, gdje je bio sagrađen most preko Drave,"
vodila je druga cesta u mjesto Aqua Viva, pa onda dalje desnom obalom
iste rijeke do Murse, odanle do grada Cibala i Sirmija, gdje je jedan
odvojak prelazio izgra-
denim mostom preko Sa-
ve njenom desnom oba-
i
lom tekao dalje do Sin-

giduna, a drugi današnjim
Srijemom preko grada
asiana do Tauruna; iz
Singiduna vodila je ču-
njega ssus.
Sofije (Serdica), Plovdina
(Philippopolis) i Dreno-
polja (Hadrianopolis) u
sam Carigrad (Byzantion
ili Constantinopolis). Iz
Murse vodile su još dvije
ceste: jedna u Sopiane
(Pečuh), a odanle onda
s jedne strane do Sava-
rije s druge u Akvinkum,
i
pa druga idući desnom

obalom Dunava od ušća
Drave do ušća Save.
Inače bila je Mursa spo-
jena sa Siscijom oso-
bitom cestom preko
Sl. 67. Ostaci rimske ceste u Kamenici. Aquae Balissae, dok je
direktna cesta preko An-
i
dautonije (sa prelazom preko Save) spajala Sisciju s mjestom Aqua Viva.
Dalje je važna ona cesta, što je spajala Akvileju sa Sirmijem Singi-
dunom duljeći se desnom obalom Save preko Emone, Nevioduna (Drnovo
na Krškom polju), Romule (Jesenice), Sis
i
Servitija. Od dalmatinskih
cesta glavna je ona, što je vodila iz Akvileje uz more preko mjesta Pa-
rentija (Parentium, Poreč, Parenzo) i Pole,* Albone i Flanone do Tarsa-
Škrabar, Die rčmische Draubriicke bei Pettau (Jahreshefte des dsterr. arch.
Institutes, vol. XVII. 1914, 155—160).
% Iz Pole polazilo se onda do Jadera lađom: fraiectus sinus Liburnici lader
usque (Itin. Anton. 129).
— 121
tike, koja bješe spojena još i izravno kopnom preko grada Tergesta (Trst)
s Akvilejom. Iz Tarsatike, tekla je cesta dalje uz more do Senije, a odanle
onda preko Vratnika do Avenda, gdje se odvajala u dva ogranka: jedan
je vodio preko stanice Bivium?? dolinom Gline u Sisciju, a drugi kraj
Sl. 68. Miljokaz cara Florijana

iz Bakarca (Zagrebački muzej).
Sl. 69. Miljokazcara Gordijana Il.
iz Renića (Sarajevski muzej).
Arupija današnjom Likom u mjesto Clambetae (po svoj prilici oko dana-
šnjega Obrovca) i Burnuma, otkuda se moglo s jedne strane u Jader, a
s druge u Salonu, gdje se velika cesta nastavljala uz more preko Narone,
Epidaura, Rizinija, Lisa do Dirahija. Ondje je onda počinjala čuvena
via Egnatia vodeći u Tesaloniku (Thessalonica, Solun) i Carigrad.* Inače
ie još jedna cesta vodila iz Bivija u Neviodunum i Emonu (s nastavkom
u Akvileju), a druga iz Bivija u Retinij (Golubić kraj Bihaća), otkuda se
s Bi cesta.
3 Potkraj IV. sve je više upotrebljavana ova cesta u Carigrad, budući da
i
vijeka
su ostale bile ugrožene od varvara. Tako

početka XIII. stoljeća.
je onda ostalo u docnijim vijekovima sve do
S.
dolazilo preko današnjega Petrovca Knina (Ludrum
i ?) u Burnum. Iz Jadera
Skardone, Ridita i Tragurija u
vodila je cesta uporedo s morem preko
Nadin) Hadre (Medviđe), Burnuma
i
Salonu, a preko Nedina (Nedinum, i u Na-

kod Sinja), Tilurij, Nove, Bigeste
Magnuma u Ekvum (Čitluk Gabi-
ogranak preko Andetrija (via
ronu; iz Salone opet vodio je jedan treći preko
Ekvuma i Salvija u Servitij, a
niana) u Magnum, a drugi preko se
dalje u Sirmij. Iz Bistue Vetus polazilo
Tilurija, obiju Bistua do Drine
r
i
(rimsko nam ime njegovo poznato)

otprilike preko današnjega Sarajeva do srebrnih i olovnih
na Drinu
rudokopa (Argentaria, Domavia
i Plumbum), produžujući se
do
one važne ceste, što je vodila
u Sirmij. Pored tih cesta još
je bilo mnoštvo drugih,
većma
lokalna značaja, a od tih neke
su nam i poznate; one su spa-
jale sva važnija mjesta u nutra-
šnjosti međusobno
i nutrašnjost
s morem. Sve su te ceste
ostale
u javnoj upotrebi još mnogo
vijekova poslije Rimljana i čine
jednu od najdr: gocienijih baština
iz vremena njihova vladanja
;""
još u doba cara Justinijana ju-

rila je po njima državna pošta
otale
(cursus publicus, viz. &e4oc
hrvatske riječi drum i kaldrma
(2083 čpćpac).
SI. 70. Oltar konzul. beneficijara iz Liješća Do
potkraj III. vijeka stajao
(Sarajevski muzei). provinciji (Panoniji i
je svakoj
XII. vijeka redovno se zova via antiqua
GU docnijim ispravama XI, XI. i
69 Smičiklas, Cod. dipl. IL, 107, 319).
(gl. Rački, Documenta natpisa, miljokaza i otkrivenih tra-
i
% Za rimske ceste glavni su nam izvor pored

(edit. Miller), Itineraritm Antonini Augusti i Itin. Hiero-
gova: Tabula Peutingeriana Od rasprava najvažnija je: Domaszewski,
čolymitanum (ed. Parthey-Pinder). Zeitschrift fiir
Die Beneficiarierposten und die
rimischen Strassennetze (Westdeutsche
158211 s kartom), dok je slabija radnja
Geschichte und Kunst, vol. XXI. Trier
1902,
Riimische
K. Miller, ltineraria Romana.
havlaš za dalmatinsko-panonske ceste —
1916, koja ne pozro i k

Tabula Peutingeriana. Stuttgart
Raisewege an der Hand der recenziju u Gottin-
ni Domazsewskoga (up. o tom Kubitschekovu veoma pot
1917, 1 —117).G1. još Kubitschek, Itinerar-Studien.
i
gische gelehrte Anzeigen. Berlin Beč 1919). Up. napose još Ballif-Patsch,
vol. 61.
(Denkschriften Bečke Akademije kartom). Beč 189: Tomaschek
i
Rimisehe Strassen in Bosnien vol. XXII. Beč 1880, 4977

und der Herzegovina (s
545—561). Za dalmatinske
(Mittheilungen der geogr. Gesell. i Bulića (1881,
ima više podataka u splitskom
Bullettinu od Alačevića, Zlatovića
(ite
123 -
Dalmaciji) na čelu carski namjesnik s naslovom legatus Augusti

pro praetore*!
s godišnjom platom, vazda bivši konzul, vrš
i
neposredno upravnu i
sudačku vlast i zapovijedajući legijama i pomoćnim četama, a
ije u znak počasti, kad bi javno izlazio
pratilo ga
u službenim poslovima, vazda
liktora. Ali Dioklecijanovom reorganizacijom pet
odijeljena bi zauvijek civilna
vlast od vojničke, pa stoga nosi otada vojnički
zapovjednik titulu dux,
a civilni upravitelj u Dalmaciji i Prevalitani
praeses provinciae, dok nam
se u srijemskoj Panoniji pored zasebnoga duksa spominje
consularis, a
u savskoj samo dux (jednom i
corrector). Do Dioklecijana i Konstantina
Sl. 71.
te
Muška glava (Kninski muzej) .
72. Ženska glava (Kninski muzei).
Velikoga, carski su namjesnici u provincijama bili direktno odgovorni

caru; otada pak stajali su pod neposrednim nadzorom vikara (vicarii),
koji su bili na čelu dijeceza, a ovi su opet bili podređeni prefektu
pre-
torija kao vrhovnoj glavi prefekture. Dalmacija i sve četiri Panonije ušle
su s Italijom i Afrikom u opseg italske prefekture, koje je prefekt
stolovao
u Mediolanu ilano). Carski namjesnici stolujući u glavnim varošima
provincija imali su uza se glavne vojničke i civilne urede, a mijenjali su
1882, 1887, 1891), a od Patscha u Glasniku (1891), dok je
o rimskim cestama u da-
našnjoj Hrvatskoj i Slavoniji iznio više podataka Brunšmid u Vjesniku I,,
i IX. Up. još i Kos o: c.
Il, Ill, V.
(Letopis Mat. Slov. 1897, 7—21).
\
To jest namjesnik carev s vlašću kakovu su prije (u doba republike) imali
(pro)pretori, kao senatom određeni glavari provincija. Prokonzuli nijesu mogli da
budu,
jer je car sam bio prokonzul tako vrhovni upravitelj provincija, Grčkim jezikom
i
zvao
se provincijalni carski namjesnik žg70v, što je docnije ušlo i u upotrebu
vizantijskoga
carstva. Zato nazivlje Kasije Dion (LV, 29, ed. Bois.ll., 513) Valerija Mesalina
(g. 6.
po Hr.) ,& al Aeliarias zal Mavvoviag žozov“,
cije
Sile
suviše ne sprijatelje
se u pravilu svake treće do pete godine, očito da se
s provincijalima, no bilo ih je dosta, koji su i dulje ostajali na svome
bilo upravi provincija najvažnije
mjestu. Pored carskoga namjesnika je u
lice finansijalni ravnateli, procurator Augusti, redovito član viteškoga sta-
onima
i
napose nad
leža, sa zadaćom, da bdi nad carskim prihodima, a
iz bogatih dalmatinskih rudokopa zlata srebra, imajući za prve (aurariae)
Domaviji.
glavni ured uza se u Saloni, a za druge (argentariae) u
SI. 73. Drugi hodnik (iter) na jugoistoku arene s izvanjim pilonima u Saloni.
Težište uprave padalo je na provincijsku sudbenost. Carski je na-

mjesnik naime bio dužan da putuje provincijom i da na stalno određene
dane u izvjesnim varošima rješava u zgradi zvanoj praetorium kaznene
i
čivilne parnice dotičnoga kraja. To se zvalo conventus iuridicus ili kraće

conventus, a ta riječ nije značila samo sudovanje, nego i mjesto i vrijeme,
kad se ono vršilo. Tom je prigodom namjesnik izabrao među provinci-
jalima onoga kraja neke ljude, da mu pomognu kao suci ili
porotnici,
dok su rasprave bile javne pred mnogobrojno sabranim narodom, a znale
su potrajati i po više dana. Ako je namjesnik bio spriječen, da lično dode
u konvent, zamjenjivao ga je napose određeni legatus iuridicus.** U Dal-
maciji bila je jurisdikcija podijeljena na tri taka sudbena upravna kon-
venta, od kojih je sjeverni sačinjavala Liburnija sa sijelom u Skardoni,
« Up. Kornemann, Conventus (u Pauly-Wissowa RE IV. Stuttgart 1901,
1173—1200).
=
JOE
48
srednji prava Dalmacija do Neretve sa sijelom u Saloni, a južni preostali
dio provincije sa sijelom u Naroni.'? Carski je namjesnik, navlaš u ranije
vrijeme vršio svoju vlast neograničeno, napose nad provincijalima, a je-
dino je rimskim građanima pristajalo apelirati na cara;*! sudovanje teklo
je brzo i korektno, po vojničku, bez zanovetanja i otezanja. Jedina ne-
prilika bijaše isključivo ure-
dovanje latinskim jezikom,
što je bilo u prvom redu
od koristi omraženim rim-
skim advokatima.
U prvo vrijeme po-
slije konačnog pokorenja
ilirsko - keltskih plemena,
kad se varoški element još
nije toliko razvio, da bi mo-
gao da bude baza prave
konventske organizacije —
kako je to bilo po drugim
provincijama, gdje su je
sačinjale upravo varoši —
bio je dalmatinsko pa-
nonski conventus zapravo
-
cjelina onih plemena (po-
puli), koja su nastavala nje-
Pocit.
21, 22 ed.
Pliniju
vol.
(Nat. hist. Il,
I, 288—291)
potpadali su oko
I. vijeka u li-
KN
burnijski konvent — pored
nekih manjih plemena— Japudi
i Liburnorum civitates XIIII.; Sl. 74. Car Prob (Napuliski m
ovaj je konvent prema tome
sezao u nutrašnjost do granica
Panonije i do donjega Vrbasa. U salonitanskom nalazili su se Delmati, Ditioni,
Mezeji i Sardeati, pa
je stoga sezao na istok od izvora Une i Unca do gornjega
i sre-
i
dnjega Vrbasa, donje i srednje Bosne i Drine. U naronskom konventu bili su Daorsi,
Dezitiati, Nareziji i Dokleati; on je
dakle dopirao do gornje Neretve, Bosne
pa niže na jug do Mata Drima. Nema sumnje, da su oba ova posljednja konventa
i
Drine,
sezala još i preko Drine do Kolubare i Rudnika. Da

li je i u Panoniji bilo takih kon-
venata, iz sačuvanih nam izvora nije poznato; nije nemoguće pomišljati na siscijski
sirmijski, prema docnijoj razdiobi savijske i srijemske Panonije. Značajno je, da sjevero-
albanska plemena još i danas nazivlju svoje dogovore kuvćnt-di, a ta riječ u širem
i
smislu znači još i govor, riječ (up. G. Meyer, Etymologisches Woirterbuch der alban.
Sprache. Strassburg 1891, 219). Thall6czy drži, da je ,vrlo vjerojatno, da je ova
riječ preostala još iz rimskih vremena“ (Szdzadok 1004, 752).
+ Samo na provincijalima mogla
er su rimski građani od nje bili izuzeti.
se
izvršivati smrtna kazan pribijanjem na krst.
Up. Jung o. c. 38
n.
= 126 =
govu teritoriju. Ta su plemenajoši tada sačinjavala bratstva (decuriae); tako
su u salonitanskom konventu imali Delmati 342 dekurije, Ditioni 230, a

Mezeji 269. Plemena su dakle reprezentovala i neku izvjesnu administra-
tivnu jedinicu, otprilike ono, što su danas srezovi spram okruga, a tako
Sl. 75. Vojnička diploma iz Siska (Zagrebački muzei).
i dekurije kao općine; znamo pouzdano, da su bar neke dekurije imale

i svoju osobitu blagajnu." Ali se s postepenim romanizovanjem pro-
vincija, varoški elemenat sve to više razvijao i tako je upravo rastvorno dje-
lovao na staro ilirsko-keltsko plemensko uređenje. S jedne strane vojništvo,
“ CIL III, 2107: ,si quis eam arcam (=> blagajna) post mortem eorum aperire
voluerit, (inferet) decuriae meae denarios XXV“,
=
i
—
a s druge neprekidni međusobni saobraćaj, porušiše konačno ograde iz-
među pojedinih plemena.
Tu je koncentraciju kao i romanizaciju provincija u velike podupirala
zajednička institucija vjerskih zborova (concilium, #016), koji su se obi-
čavali obdržavati svake godine u neku ruku
kao pokrajinske skupštine, i to jedan za
sjeverni konvent u Skardoni, a drugi možda
za oba dalmatinska u Epidauru, dok se u
Panoniji sastajahu jedan u Savariji, drugi
u Akvinkumu, a poslije Dioklecijanove re-
organizacije, kad je važnost tih provinci-
jalnih skupština porasla, zacijelo još u
Sisciji, Sirmiju i u Skodri. Na tim je skup-
štinama bio zastupan svaki grad i svako
pleme po jednom poslaniku (legatus), a ti
su između sebe birali na godinu dana pred-
sjednika s titulom sacerdos provinciaeili
sacerdos ad aram Augusti, jer je ondje,
gdje se obdržavala skupština, bio po-
dignut oltar, okićen kipovima, na kojem
bi on izvršivao glavnu zadaću prisutnih:
žrtvovao je božici Romi caru (Romae et
Augusto). Pored toga još su oni na skup-
štinama birali odgovorne blagajničke či-
novnike, izricali hvalu carskome namjesniku
i slali caru poslanstva; tek docnije do-
bile su skupštine širi djelokrug, kad su
njihovi članovi mogli da dignu i tužbe
protiv nevaljala namjesnika, dakle kad su
stekle pravo kontrole nad upravom. Me-
dutim s pobjedom kršćanstva u IV. vijeku
te su skupštine izgubile svoje vjersko obi-
lježje carskoga kulta. Tada postadoše sasta-
jalištem rimskoga plemstva provincije, ho-
norat4 senatorskoga čina i varoških kuriala
(ili possessores), Honorati nijesu trebali lično
da polaze skupštine, jer su ih i drugi mogli
zamjenjivati, ali kurijali, naročito odličniji
(principales, primates), morali su dolaziti. Sl, 76. Brončani
kipić Atene iz
Skupštine su se i tada sastajale ponajviše Grbavca (Zagrebački muzej).'
u glavnim varošima provincija, no mogle su
se naći na okupu i po drugim većim mjestima. Tko im je tada predsjedao,
kad nije više bilo sacerdosa, ne zna se. Raspravljanje je bilo sasvim slo-
Si
bodno, a zaključci skupštinski zvali su se i tada decreta, koja je car trebao
da potvrdi. Raspravljalo se najv o potrebama nutarnje uprave pro-
vincije, o sudovanju, o radu namjesnikovu, protiv koga se skupština mogla
da žali direktno caru.“
Inače su ilirsko-keltska plemena, a naročito ona u teško pristupačnoj
dalmatinskoj nutrašnjosti, bar u prvim decenijama rimskoga vladanja,
produžila svoj plemenski drevni život s tom razlikom, da se promije.
nilo ime glavara u središtu, a
oblasti njihove dobiše ime ci-
vitas ili respublika (tako: respu-
blica Jasorum, respublica Doclea-
tium, civitas Maezeorum). Unutar
svoje teritorije jamačno su još
dugo sudili u usmenoj raspravi
izabrani suci i izvršioci osude
po starom načinu i po obi-
čajnom pravu. Kod toga ije
nesumnjivo vladalo načelo, da
starci što sačinjavahu sud, sude
samo svome plemenu da protiv i
njihova pravorijeka nema priziva;
isto je tako mogao osudu izvršiti,
izvršilac (pristav), koji je isklju-
čivo pripadao plemenu. Prizivu
na carskoga namjesnika moglo
je da bude mjesta jedino onda,
ako se stranke raznih plemena
nijesu mogle da sporazumiju ili
ako je tekla parnica između va-
roške (kolonijalne i municipalne)
i koje plemenske stranke. Između
plemena namjesnika posredo-

i
vale su njihove poglavice, koje

Glava iDioskura iz Iloka
(Zagrebački muzej). se nazivlju u natpisima: prin-
ceps Delmatarum ili
prefectus ci-
vitatis Daesitiatium. U prvom početku rimskoga vladanja bijahu ovi pre-
fekti jamačno Rimljani, no kad je
nestalo nepovjerenja, stekla su plemena
pravo samouprave (autonomije), pa je onda imenovan načelnikom (prae-
positus) pripadnik plemena. Zbog toga se raspala uprava u provinciji na
varoške i plemenske općine. Uz plemenskoga glavara stajalo je vij i
“ O konciliju up. Kornemann, Concilium (Pau y-Wissowa RE IV., 801—830)

i
Guiraud, Les asse mblćes provinciales dans I' empire romain. Paris 1887.
=
a članovi se njegovi nazivlju principes; ta je čast bila na ljedna, a mogao
se između njih birati praepositus. Glavno mjesto plemen ske teritorije bio
je grad (castellum, tako: castelium Daesitiatium)."'
Po kulturni razvitak Panonije i Dalmacije od većega su zamašaja
varoške općine, koje su zapravo bile osnov rimske uprave. Varoši bijahu
ELEK
EK
HE VIIELIJEL
s
JETRI A
ETIA
g
i TIaš ETO DEI
me
BO m
H
ILICI Vje
DIOSA U
SLI
E
JE
TMTDIJETI
Sl. 78. Mozaik iz St0ca. Poprsje Minotaura (Sarajevski muzei).
koje kolonije koje municipija. Kolonija je bilo manje, a po svojoj uredbi,

pravnom životu i društvenim običajima sličile su Rimu, pa su stoga u
carsko doba bile odličnije od municipija, u kojima je većma prevladavao
domaći život, tako da su ona tek onda mogla da budu podignuta na
stepen kolonije, kad se u njima jače razvio latinsko-rimski život. Sve do
Trajana rimski su carevi naseljavali po Dalmaciji i Panoniji koloniste,
poglavito islužene vojnike (veterane). Budući da su stanovnici kolonija,
4 Up. o tom Thall&ezy (Szdzadok 1904, ) i od istoga pisca raspravu:
Horvat szokdsjog (Gazdasdgtortenelmi szemle 1895, 4—5).

9
=
Sim
stekavši rimsko građansko pravo, ujedno morali pripadati kojemu od
35 tribusa, carevi su im redovno davali ime svoga tribusa. Najstarije ko-
lonije jesu Salona (Col. Martia Julia Salonae) i Narona (Col. Julia Naronae),
utemeljene još od triumvira Oktavija između 43. i 27. pr. Hr., onda Jader
(Colonia Augusta), utemeljena od
cara Augusta poslije 27. pr. Hr.,
pa Ekvum (Col. Claudia Aequum),
utemeljena od cara Klaudija (41.
do 54.); Epidavar (Colonia Julia)
navodi samo Plinije kao koloniju.
U Panoniji su još u I. vijeku
osnovane kolonije Siscija (Col
Flavia Siscija, kasnije još i Col.
Septimia Siscia Augusta) i Sirmij
(Col. Flavia Sirmium), jer pridjev
Flavia dokazuje, da potječu od
Vespaziana (ili od kojega nje-
gova sina), a tako i uvrštenje
njihovo tribus Flavijevaca, Qui-
u
rina.** Siscija postala je još

pr. Hr. vojničkim garnizonom,
a malo docnije i Sirmij; obje
su varoši podignute na kolonije
možda onda, kad su legije pre-
mještene na dunavsku granicu.
U prvoj polovici II. vijeka po-
digao je car Hadrijan (oko 133.)
Mursu načast kolonije (Col. Aelia
Mursa) dodijelivši je svome tri-
busu Sergia.*" Na početku III. vi-
jeka postadoše (možda za cara
Karakale 212.) kolonijama Ba-
siane i Cibale.*% Municipija je
Sl. 79. Brončani
lik
Erosa iz Vinkovaca pilo u Panoniji i u Dalmaci
(Zagrebački muzei). po
veoma mnogo, napose ističu: se
Andautonia, Tarsatika, Skardona, Magnum, Bistue Nova, Salvija, Domavija

(od druge polovice III. vijeka kolonija), Delminij Doklea.
i
Uprava svake varoši, kojoj redovno pripadaše sada veća sada manja
naokolna teritorija sa svim selima i selištima (vici, pagi), bila je sasvim
o
Siscija nosi još i pridjev Septimia, jamačno znači, da je i car Septimije
Sever stekao za nju nekih zasluga.
4 CIL 8279: ,Mursenses Hadriano conditori suo“. Up. Brunš
IIl.,
id, Colonia
Aelia Mursa (Vjesnik hrv. arh. dr. vol. IV. 1900, 21—42)
% Up.
Brunšmid, Colonia Aurelia Cibalae (Vjesnik vol. Vi. i902, 117—166).
— 181
samostalna (autonomna), a po uzoru dvojice rimskih konzula u rukama

dvojice načelnika, koji su se godišnje izmjenjivali a nazivali su se duoviri
(ili duumviri) iure dicundo ili ukratko duoviri. U prvo vrijeme biralo ih je
građansko a docnije općinsko vijeće. Služba je njihova bila: upravljanje
baštinama, općinskom imovinom i prihodom, sudovanje, utjerivanje varoš-
koga i državnoga poreza i novačenje za vojsku. Svake pete godine imali
SI. 80. Rimska brončana posuda iz Vinkovaca Sl. 81. Brončani lik Atene
(Zagrebački muzej). (Kninski muzej).
su pregledati listine građana, općinskih vijećnika i vojnih obvezanika,

urediti općinski proračun i ustanoviti oporezovanu imovinu; u toj su go-
dini načelnici nosili počasni naslov duoviri quinquenales. Poslije duo-
vira prvo su mjesto zapremala dva edila, a i ti su se svake godine izmje-
njivali i vršili u prvom redu nadzor nad tržištima i gradnjama, i službu
nad javnom bezbjednošću. U nekim varošima, tako u Saloni i u Naroni,
edili su s duovirima stalno činili kolegij zvan quatuorviri. Varoški blagaj-
*
c.
— 132 —
ničari bili su kvestori (quaestores), a ostala niža mjesta popunjavali su

općinski robovi (servi publici). Svi su ti zvaničnici (o/ficiales) zavisili od
općinskoga vijeća (ordo decurionum ili kraće samo ordo ili
samo decuriones),
koje je vršilo kontrolu nad varoškom upravom, no ipak ordo nije mogao
bez viših zvaničnika, od kojih su sjednicama predsjedali duoviri, stvarati
pravomoćnih zaključaka (decretum), pak i njih je trebao da potvrdi carski
namjesnik, komu pristajalo pravo, da u slučaju nereda u varoškoj upravi
je
izašalje osobitog slanika (curator reipublicae). Općinsko vijeće (ordo)

imalo je u varošima
većim
redovno sto članova, dok ije
Ne S
$
u manjim bio broj razmjerno
manji. Članom općinskog vijećća
(decurio) postajali su oni, koje
bi prema cenzusu imenovali duo-
viri guinquenales, pa su stoga
dekurioni njihove porodice bili
i
u svakoj varoši prvi stalež, upravo

gradsko plemstvo (docnije patri-
ciji). Službeni jezik u upravi bio
ie isključivo latinski; zato su
varoši i bile pored vojske naj-
važniji romanizatori provincija."
Po svojim gradnjama dal-
matinske su i panonske varoši
odgovarale italskim uzorima. Go-
tovo u svakoj bieše izgrađen
forum s općinskom vijećnicom,
ukrašenom kipovima careva i
drugih zaslužnih ljudi, onda hra-
movima i kupalištima, do kojih
Bo
je vodio vodovod (aquaeductus,
Sl. 82. Klasična glava iz Čitluka. Lice iz veće uda-
aqua publica) često
(Sinjski muzej).
ljenosti.?? Osobitim se sjajem
odlikovala Salona, jedan od naj-

naseljenijih gradova u ca stvu, s svojim teatrom, amfiteatrom, bujnom
1 O municipijama uopće, up. Marquardt o. c. vol. L,
kolonijama i i dalje; 1
Sehiller-Voigt o. i dalje;
Kornemann, Coloniae (Pauly-Wissowa RE
168
IV., 510—588); Seeck o.
c. vol. Il, 145—190 (Die Verwaltung der Stidte). Za Dalma-
cijui
Panoniju napose:
o. 6. CLXXIX i dalje;
Thall&czy
Bulić, Stridon 74.
1
c.; Patsch, Zbirke 182—186; Kuzsinszky
Jaderski vodovod uređen je u doba cara Trajana CIL lll., 209: ,Imp. Nerva
*
Traianus . . aquaeductum colonis s. p. perfecit in quod antea impenderant iussu sa-

.
cratissimi principis“ (naden u Zadru, gl. Alačević, L'antichissimo aquedotto di Zara.

u splitskom Bullettinu 1898, 1—12). Salonitanski vodovod doveden je s izvora Jadra,
sirmijski iz Fruške gore, a siscijski iz bregova gradu na jugu.
— 183
trgovinom pa tvornicom oružja. Od vremena cara Marka

om i
Aurelija bila je Salona (između 167. i 170.) opasana visokim zidinama

s četvorim gradskim vratima i mnoštvom kula.“ Pored Salone docnije
sve se to više ističe Sirmij carskom palačom, amfiteatrom tvornicom i
štitova, a naročito poslije Dioklecijanove reorganizacije, jer od toga vremena

dalje nije Sirmij samo glavni grad provincije Pannonia ll. (Sekunda), nego
i
sjedište prefekta istočnoilirske prefekture, pa je tako došao stepen u
isti
s prestolnicama Augusta Treverorum (Trier) i Colonia Agrippina (Koln).
Ne samo da su u njemu boravili
mnogi carevi, kao Galerije, Lici-
nije, Konstantin Veliki, Konstan-
cije, Julijan Apostata, Valentinijan
1. i Valens,
nego u njemu su ro-
deni Decije, Klaudije Il., Aure-
lijan, Prob, Maksimijan i Gra-
tijan, dok je Valentinijan rođen
u susjedoj koloniji Cibale. U Sir-
miju živjelo se isto tako elegantno
kao u Rimu, obdržavale su se
gladijatorske igre, a kad bi rimski
gladijatori polazili na put van
Rima, dolazili bi i u Sirmij.** Va-
ii
roši bijahu središta razgranjene
trgovine industrije, naročito tek-
stilne, staklarske i draguljarske,
kako to svjedoči crkvena dal-
matica (jamačno preuzeta iz sta-
i
rijega vremena), mnoge prekrasne
staklene posude u splitskom
SI. 83. Klasična glava iz Čitluka. Profil
zagrebačkom muzeju, i nebro- (Sinjski muzei).
jene geme od karneola, jaspisa
(bijela, crvena, zelena, žuta siva), ahata, kalcedona, opala, agatoniksa,
i
smaragda, ametista, ponajviše u splitskom muzeju. Rimski obrtnici bili su

organizovani u kolegije (collegium), to jest cehove; tako su nam poznati u
3! O Saloni
up. Forschungen in Salona (verčifentlicht vom čster. archiol. In-
stitute. Erster Band. Beč 1917 (više nije izišlo); Bulić, Salona (program gimnazije
splitske). Split 1855; Bulić, Po ruševinama staroga Solina (Spomencvijeće Mat. Hrv.
biskupu Strossmayeru. Zagreb 1900, 322—385); Jelić, Bulić i Rutar, Vođa po Splitu
i Solinu. Zadar 1894.
* Acta S. Demetrii u Acta Sanctorum Bolland. Octob., vol. IV.
Odavči dmdozwv) — 59 iv
zad
poza du
x ši
o
bv kodšav av: a
totius mundi druge polovice(iz IV. v., edit. Riese 121 »Pannonia regio, terra
dives in omnibus, iructibus quoque et iumentis et negotiis et parte manc El
semper
— 134
Saloni i po ostaloj Dalmaciji: collegium fabrum (kovači), dok su colle-

gium fabrum et centonarionum zajedno činili dobrovoljne vatrogasce, na-
dalje collegium fabrum Veneris (zlatari), collegium dendroforum (tesari),
collegium lapidariorum (kamenari), collegium aeneatorum (glazbari), colle-
gium saccariorum (trhonoše)
na Pagu, a Sisciji
u
ističe se
i
collegium purpurariorum (bojadisari grimizom)
pored posavskoga collegium naviculariorum
(lađari) naročito collegium cento-
narionum zajednici sa collegium
u
dendrophorum (tesari) kao dobro-

voljni vatrogas Obrtnici i tr-
govci stvarali su collegium ne-
gotiantium, pa glumci collegium i
scenicorum. Svaki kolegij imao je

svoga patrona, odabrana između
najuglednijih građana, a spomi-
nje se i mater collegii. Poslo-
vanje kolegija vodili prefekti, su
članarinu ubirali su po svoj pri-

lici kolegijski kvestori, dok su
se magistri brinuli za svečanosti,
jer su se kolegiji znali sastajati
na v lja u vlastitim prostori-
jama (schola, 5/6), dvorana).
Rimsko državno pravo smatralo
je svako provincijalno zemlji e
habitatio imperatorum est. Habet autem
et civitates maximas, Sirmium...“ Na
akvilejskom crkvenom saboru (381.)
reče biskup sirmijski Anemije: ,Ca-
put Illyrici non nisi civitas Sir- est
miensis“ (Mansi, Collectio concil.

vol, Ill, 604) a car Justinijan u No-
veli XI. (od 535): ,Cum enim anti- in
quis Sirmii praefectura fueratconstituta
4. Brončan lik Diane iz Taleža
ibique omne fuerat fastigium tam in
(Sarajevski muzej). civilibus quam in episcopalibus .
.“
.
(Corpus iuris civilis edit. Krueger-

Mommsen, vol. III. 1904, 04) Patsch, Zur Geschichte von Sirmium (Bulićev Zbornik
i
229—232). Toliko nužne monografije o Sirm

XI
XVI,
x
131; XXVIII
A
;
XXIX., 1 —88 i CIL

III, 10.
i
Supl. 10. Liebenam, Zur Geschichte
chen Vereinswes pzig 1890; Waltzing, Etude sur
les corporations professionelles chez Romains,
les
vol. I.
Bruxelles 1895 (glavno djelo):
Kornemann, Collegium (Pauly-Wissowa, RE IV., 350—479).
1385 —
vlasništvom rimskoga naroda (ager publicus, ager ili praedium populi Ro-
mani). Pokoreni prasjedioci, koliko su ostali na svojim baštinama, bili
su samo užitnici, a plaćali su direktni porez (tributum) i indirektni (vec-
tigal), od kojega je do Dioklecijanovih reforma bila oproštena jedino
Italija. Razlika u tom pogledu bila je između nje i provincija toliko go-
lema, da je i građanin Rima morao plaćati porez od zemlje, što ju je
posjedovao u ma kojoj od provincija, a samo je veoma malo varoši u
carstvu uživalo povlasticu oprosta od plaćanja poreza. Budući da je prihod
od carskih provincija bio jedini, koji je ulazio u ranije doba u carsku, a
Sl. 85. Nadgrobni spomenik iz Petrovaca (Zagrebački muzej).
poslije Dioklecijanove reorganizacije, kad je nestalo svake razlike između

provincija, u državnu .blagajnicu, iz koje se onda podmirivahu troškovi za
vojsku i carski dvor, bilo je u interesu države, da skrene pažnju na kup-
ljenje poreza. Opći census strogo proveden, bijaše još od Augustovih vre-
mena osnov rimskog poreznog sistema i zato je popisana ne samo imovina
svih podanika u carstvu, nego je i učinjen spisak žiteljstva, inače potreban
još i za novačenje. Taj je ogromni posao dovršen po svoj prilici u doba
Trajanovo, a onda se započelo s procjenom zemljišta. Uz površinu
označen bi vazda i kvalitet zemljišta, dok je porez određen prema
prihodu. U Panoniji bila su zemljišta u doba cara Trajana razvrstana
(kako je pribilježio gromatik Higin) u pet razreda: oranice prvoga razreda
(arvum primum), onda drugoga razreda (arvum secundum), pa livade (pra-
i
tum), žirorodne šume (silva glandifera) i obične šume za sječu i paš
(silva vulgaris pascuae). Značajno je, da su rimski činovnici kod popisi-
vanja toliko strogo postupali, da je tre-
balo navesti čak i broj voćaka i čokota.
Središte kod ubiranja poreza bila je va-
roška općina (kolonija il municipij), jer
je ona imala da vodi oko toga svu brigu
na čitavom svom područ to jest i po
onim selima i posjedima, koji su ležali
unutar njihove teritorije. Gdje nije bilo va-
roških općina, ondje su tu dužnost pre-
uzimale plemenske organizacije (civitates,
respublicae). Vlada je samo: određivala
svotu, ne brinući se za sve ostalo, jer su
dekurioni ili varoško vijeće bili dužni,
da tu svotu na osnovu cenzuralnih li-
stina rasporezuju između zemljoposjednika
(possessores), a osim toga bili su za
ispravnu i potpunu provedbu zatražena ESSEN
poreza do određena roka i odgovorni

svojom privatnom imovinom, zbog čega je
s vremenom odnos između države
i varoši
postao upravo nesnosan utječući štetno

na općinski život. Već su u Ill. vijeku
građani na sve načine nastojali, kako bi
se izmakli časti dekurionskoj, samo da se
od "materijalne propasti. Spiskove
iz
Sl. $6. Nadgrobna ploča Zenice spasu
(Sarajevski muzej). poreznika (fundi tributarii) čuvali su va-
roški činovnici, a revizija censusa vršila
se u ranije vrijeme svake pete, a docnije svake petnaeste godine. Nadzor
nad tim poslom vršio je carski namjesnik, a pomagali su mu prokura-
SI. 87. Asseria. Glavni vijenac (Kninski muzei).
tori s naslovom ad census accipiendos censibus accipiendis. Revidirane

listine bjehu potom položene u varoški arhiv (fabularium), dok su pre-
pisi odaslani u Rim, jer je konačna odluka vazda pripadala caru.
JS
Glavni prihod od direktna poreza sačinjavala je zemljarina (tributum),
a nju su posjednici morali plaćati u gotovu novcu ili (u žitorodnim kra-
jevima) in natura. Ali porez plaćali su, i to dohodarinu, i obrtnici, kojima
bješe poradi toga popisana ne samo sva nepokretni nego i pokretna imovina.
Kmetovi (coloni) koji su obrađivali zemlju svojih gospodara (domini), a
s koje se nijesu smjeli seliti (glebae adscripti), plaćali su glavarinu (tri-
Sl. 88. Rimske lampice (Splitski muzej).
butum capitis), no tu su zapravo podmirivali njihovi gospodari, pa su je

onda od njih utjerivali.*! Dalji je prihod ulaziou državnu blagajnicu od
# Pitanje o postanku kolonata (kmetstva) veoma je važno, jer po svojim
po-
sljedicama seže kolonat i u Srednji vijek, pa stoga treba da mu Skrenemo osobitu
p:
o U prvom početku vrijedilo je: colonus est is,

ilo je koliko naše ratar, seljak. Sasvim
je
qui terram colil, dakle kolon
isto bilo, da li je obrađivao
svoju zemlju ili kao zakupnik (conducior) tuđu; inače bješe kolon slobodan
čovjek
s pravom da može po volji seliti. Ali otkad su potkraj republike poradi nesnosna
po-
reza sve to više stali vati seliački posjedi u bogataškim latifundijama, a veliki
posjednici nijesu sami mogli obrađivati tolike zemlje, riječ kolon stala je sve to više
značiti onoga slobodnog čovjeka, koji je obradivao tudu zemlju, dakle zakupnika.
— 138
zemljišta dana u zakup, jer nije sva zemlja bila razdijeljena među pro
vincijale. Izvjesni dio pridržala je država sebi, a na njemu su bili
SE
MESSI
SI. 89. Osnova Dioklecijanove palače (po Niemannu).
Od Augustovih vremena zakupništvo je u državi sve to više preuzimalo maha,

da su najzad gotovo svi zemljišni posjedi u čitavom carstvu došli u ruke nekolicine
imućnika, a obradivali su ih koloni uz pomoć robova. ranije doba plaćali su koloni

U
svojim gospodarima zakupninu u gotovu novcu, no kako se s vremenom jako zadužiše, I tako se
ušlo je u običaj, da više nijesu smjeli seliti, dok potpuno ne isplate dugove.
kolonat, kao zakupništvo, malo po malo preobrazi iz pravnoga odnošaja u staleški,
a plaćanje zakupnine u podavanje izvjesnoga dijela priroda. Tako postadoše koloni
od
1. vijeka dalje tobože slobodni ljudi, koji obraduju tuđu zemlju, ali ne smiju seliti
— 139 —
(nuuewiN
od)
euefipopjoijq
e1e9
efojoznew
ei19xmasuoxNI
106
18
i
podignuti vojnički tabori, pa i ceste bijahu vlasnost države. Svakom
taboru opet pripadalo je i neko područje (territorium legionis), na kojemu
je znalo da bude pašnjaka i oranica. Na tim su državnim dobrima onda
naseljavani vojnici na obranu Krajine (limitanei), koji su kako je već
—
rečeno — redovno dobivali zemljišta za nagradu i odštetu poslije dovršene

službe. Ono zemljište, što je još preostalo, davala bi država u zakup.
Osobiti su prihodi (dakle indirektni porez) bili: caduca, imovina, koja je
. Stinga pred Dioklecijanovim mauzolejem.
u nedostatku zakonitih baštinika pripala državi, a njome je upravljao

procurator a caducis, onda 5%, porez, što su ga svi rimski građani plaćali
kod preuzimanja baštine (vicesima haereditatium), ili kad bi dali robu slo-
bodu, već prema njegovoj novčanoj vrijednosti (vicesima manumissionum
s gospodareve zemlje /possessioni ascripti. praedio ascripti). To je bilo običajno pravo
fconsueludo praedii) do Konstantina Vel. Ali kad su ratovi, provale varvara i bolesti
(kao kuga) prorijedile naselja, a koloni sami stali jatomice bježati ispred varvar-
skoga noža, pomenuti car, da očuva poreznu snagu podanika, izdade 30. okt. edikt,
332.
kojim pod prijetnjom smrtne kazni zabrani kolonima seljenje i ostavljanje one gospo-
dareve zemlje, koju je dotada obrađivao. Tim je ediktom kolonat dobio za-
konsku sankciju kao takav prešao u Srednji vijek. Koloni nastavali su
i
sela vici), koja su obično posjednici dizali na svojim zemljama, a upravljao je njima
osobiti magister. Gospodari (patroni, domini) nijesu ih mogli pojedinački prodavati,
nego samo sa zemljom zajedno, uz koju su bili vezani od oca na sina, Kod toga imala
je i država svoju korist; baš stoga što je kolon bio vezan na zemlju, država bila je
i
sigurna za novake. Irače su koloni, kao teoretski slobodni ljudi, tražili pravdu isto
tako, kao svi ostali slobodni Rimljani. Up. o tom temeljnu radnju Fustel de Cou-
langes, Recherches sur quelques problčmes d'histoire. Paris 1885, 3—186 (Le colonat
romain), onda Schulten, Der rčmische Kolonat (Hist. Zeitschrift, vol. 78, 1—17) i
eeck, Colonatus (Pauly-Wissowa REIV., 483—510). GL. i djelo Rostowzew,
Studien zur Geschichte des rčmischen Kolonates (Archiv fiir Papyrusforschung vol. 1).
Leipzig 1910, ali ono se u glavnom osvrće samo na Egipat.
6.
ili S
libertatis) i najzad ukonačivanje i gošćenje cara, njegova namjesnik;
njegovih zamjenika, kad su bili na službenom putu.
Važan je prihod odbacivala i osobita carinska uprava. Bezbjednost
državnih granica iziskivala je, da pogranične provincije budu valjano za-
štićene od varvarskih provala. Ali zadaća limesa nije bila samo to, već i
nadzor nad robom, koja se budi izvozila budi uvozila, jer su primjerice
željezo, oružje, vino, ulje, žito, so i zlato bili izuzeti od izvoza, dok se
za svaki uvoz plaćala carina (portorium). U tu je svrhu rimska vlada na
Sl. 92. Tritonov relief (Splitski muzei).
izvjesnim mjestima postavljala carinske postaje (stationes), a saobraćaj

s varvarima bio je samo na tim postajama dozvoljen. Za carinu bile su
Dalmacija, Panonija, Norik, Dakija i obje Mezije (istočna Srbija i sjeverna
Bugarska) jedno zajedničko carinsko područje (publicum portorii vectigalis
lyric). U početku bilo je carinskih postaja jedino na državnoj granici,
no s vremenom mogla roba prevoziti i jedne provincije u drugu
iz
se
samo uz carinu. U ilirskim provincijama plaćalo se 2!/,%, (quadragesima)

U
g
od vrijednosti uvezene robe, a prihod pripadao je u ranije doba zaku-

pniku, docnije fisku, jer u republikansko doba carina davala pod zakup
se
pojedinim društvima (societates) sastavljenima od publikana (publicani).

Tako je svakako bilo i u onoj ilirskoj provin koja je već tada bila
pod rimskom vlašću na današnjem dalmatinskom primorju i u susjednoj
Ovaj posljednji porez bijaše veoma težak. Ulpian ima
“i
(Digesta 1., 16, 4): Ob-

servare proconsulem oportet, ne in kospitiis praebendis oneret provinciales. O
pore-
znom rimskom sistemu, koji je bio u čitavom carstvu u glavnom jednak, up.
Marquardt
9. vol. IL, 180 i dalje; Schiller-Voigto. c. 195—202; Kuzsinszky 0. 6. CXLI—CL;
Seeck o. c. Il, 191209 (Geld und Tribute i Die neuen Steuern).
k.
Ss
o
nutrašnjosti. U prvo carsko doba međutim stajali su na čelu
carinske
događalo se, da je
uprave zakupnici (conductor publici portori a
Illyricii),
jedan čovjek sam mogao da dobije zakup

i za čitavo carinsko područje.
Prvi put saznajemo za cara Komoda godine 182., da je carinom upravljao
sam car, a ubirali su je carski robovi pod nadzorom prokuratora (pro-
curatores Augusti publici portorii), koje treba razlikovati od prokuratora
provincij Po uzoru fiscus Gallicus provinciae Lugdunensis zacijelo je
imalo i ilirsko područje svojih pokrajinskih blagajnica. Koliko pojedini
)3. Neptunov relief (Splitski muzej).
prihodi nijesu bili određeni za što drugo, oni su prije sv a bili otpre-
mljeni u provincijsku blagajnu, a onda je namjesnik, isplati
činovništvo, višak poslao u Rim.“
vojsku
i
S tim je državnim prihodima u vezi rudarstvo, jer osvojenje
dalmatinsko-panonskih krajeva nije samo krupan vojnički događaj, već
i
događaj pun važnih ekonomskih posljedica. Ovim se osvojenjem otvoriše

Rimu današnji hrvatsko-bosanski rudni krajevi, koji počinju kod Topu-
8 O carinskom uređenju rimskom up. Cagnat, Etude historique sur les impots
indirects chez les Romains. Paris 1882, naročito str. 20—46 za

ilirsko područje; Do-
der illyrische Grenzzoll (Arch.
maszewski, Die Grenzen von Moesia Superior und
epigr. Mitt. vol. XII, 1890, 120 i dalje); Patsch, Zur Verwaltung des illyrischen Zolles
(Mittheilungen des deutschen arch. Instituts. Rčmische Abt, vol. VIII. Berlin 1893,
193200); Rostovcev, Eine neue Inschrift aus Halikarnas (Arch. epigr. Mitt., vol.
XIX., 1898, 127—141 Geschichte der Staatspacht in der romischen Kaiserzeit bis Dio-
i
kletian. Leipzig 1903, 393 i dalje); Bynut, Haupcxa napuwa y pumcko noba (Irac Kp.
Coa. Akaa. kni. 72.
Beograd 1907, 37—54).
—
skoga i Gvozdanskoga, i tekući jugoistočnim smjerom, dulje se do Sre-
brnice blizu Drine. U te su krajeve rudarstvo unijeli jamačno još spretni
Kelti, no ono se podiže do visine tek za rimskoga gospodstva. Već je
car August izdao Delmatima zapovijed, da ispiru zlato," a mora da
ga
je tada mnogo bilo, jer Plinije
priča, da se u doba cara Nerona
znalo naći zlata ,na površini
zemlje“ gdjekoji dan i po 50
funti; šta više, pjesnici izri-
iekom ga zovu ,dalmatinskim
metalom“. Glavna nalazišta zlata
sterala su se u porječju Vrbasa,
Foinice, Željeznice i Lašve. Do-
biveno zlato bijaše u prvom redu
jedan od glavnih prihoda carske
blagajnice, no pored toga i pred-
met industrije, dakle umjetničke
obradbe. U Saloni bavio se zla-
tarstvom odjelit kolegij pod za-
štitom Venere (collegium fabrum
Veneris), dok su mnogobrojni
zlatni predmeti, nađeni po raz-
nim stranama Dalmacije i Pano-
nije — vjerojatno podosta impor-
tirani jamačno znatnim dijelom
i domaći fabrikati. Međutim
pre-
okret u povijesti proizvodnje sj,
4. žrtvenik Binda-Neptuna iz okolice
zlata obilježuju reforme cara Tra- Bihaća (Sarajevski muzej).
jana. On je u jednu ruku uredio
pravnu stranu rudarstva i uveo red u upravljanju dalmatinskim rudo-
kopima, a u drugu započeo obrađivanjem bogatih dačkih zlatišta. Ali možda
» Florus(iz II. v.), Epitomae 1. HI., c. 25, spomenuvši
pokorenje Delmata na-
stavlja: ,Sed Augustus perdomandos Vibio (dalm. namjesniku) mandat, qui efferum
genus fodere terras coegit aurumque venis repurgare; quod alioquin gens omnium cu-
pidissima eo studio, ea diligentia anquirit, ut illud in usus suos eruere videantur“ (edit.
Halm. Leipzig 1872, 99).
“ Plinius, Nat. hist. XXXIII, 4, 67: ,Aurum
... invenitur aliquando in summa
tellure protinus rara felicitate, ut nuper in Dalmatia principatu Neronis singulis diebus
etiam guingenas libras fundens“.
4 Tako P. Papinius Statius (iz I. vijeka), Silvarum
libri quinque (edit. Klotz.
Leipzig 1911), I, 2, 158: robora Dalmatico lucent satiata metallo (pg. 13); IIl., 3, 89090:
quicquid ab auriferis eiectat Hibernia fossis — Dalmatico quod monte nitet (pg. 86);
IV, 7, 14 (pg. 124): quando te dulci Latio remittent — Dalmatae montes, ubi Dite
viso — pallidus fossor redit erutoque — concolor auro? Onda M. Valerius Mar-
tialis (iz I. v.), Epigrammaton libri (ed. Gilbert. Leipzig 1896): ibis litoreas, Macer,
Salonas, felix auriferae colone terrae (li. X, nr. LXXVIII., v. 1. i 5., str. 247—248).
— 144 —
ie najvažnijaposljedica reforama cara Trajana ta, da je uz proizvodnju zlata

napredovalo rudarstvo drugih kovina, otkad su Rimljani uzeli obrađivati
i
okolicu na sjeveroistoku današnjem Sarajevu, gdje su se nalazili Plumbum
Sl. 95. Stijena hrama u Šipovu (Sarajevski muzei).
(danas Olovo) Domavia, dva glavna mjesta rimskih olovnih i srebrnih

i
rudnika. Da je odanle došla znatna količina srebra u opticaj, dokazuje

SIS
ime Argentaria, a to, što je još i poslije stoljetnih pustošenja i borba
i
ostala uspomena na rimsko rudarstvo u srednjevjekovnom i današnjem

imenu Srebrnica.*? Međutim rimska je uprava razvila znatnu djelatnost i
na polju željezne rude i njene obrtničke izradbe. Rudnici otvoreni su u
Panoniji (po svoj prilici oko današnjega Topuskoga i Gvozdanskoga) i u
Dalmaciji (zacijelo kod Ljubije, Sanskoga Mosta, Fojnice, Visokoga i Va-
a glavna uprava željeznih rudnika panonsko-dalmatinskih bila je u
8 Naizad valja istaći još kamenolome po raznim stranama primorske
SI. 96. Silvanov žrtvenik iz Topu- SI. 97. Oltar Jupitera depulsora s Brda
skoga (Zagrebački muzej). kod Jajca (Sarajevski muz:
Dalmacije, najviše oko Tragurija (Tragurium marmore notum, kaže Plinije),

i na Braču (bijeloga vapnenca). U Panoniji ističe se kamenolom odli-
čnoga građevnog kamena u Fruškoj gori (Alma mons), a spominje se i
# CIL Il, 6675. Natpis: proc(urator) argentariarum Pannoniarum et Dal-
,.
. .
matiarum“ dokazuje, da je uprava dalmatinsko-panonskih srebrnih rudnika bila zaje-

dnička, no gdje su se nalazili panonski srebrni rudnici, to ne znamo; svakako
u mogli da budu daleko od dalmatinske granice (dakle negdje u današnjoj Hrvat-
bi
skoj), jer inače ne bili pod zajedničkom upravom s dalmatinskim rudnicima. GI. još
Patsch, Zur Geschichte von Sirmium (Bulićev Zbornik 229—232).
% CIL
III, 39853: ,Fi(avius) Verus Metrobalanus, proc(urator) Aug(usti) n(ostri),
praepos(itus) splendidissim(i) vest(igalis) ferr(ariarum) per Asclepiadem arc(arium)
i(ionis) Sisc(ianae)“; natpis je naden u Sisku. Da su panonski željezni rudnici bili u
st
Saviji, pokazuje najsigurnije, što ih je docnije dao eksploatisati gotski kralj Teoderik
(up. o tom u idućoj glavi).
10
—
146
onaj kod današnjega Vrapča nedaleko od Zagreba." Da li se kod današnje

Tuzle (u X. vijeku Z4hrvsg [zar u rimsko doba Ad Salinas|, docnije Sale,
Coe) kopala sd, ne znamo iz sačuvanih nam izvora, ali je svakako više
nego samo vjerojatno.“
Sa zlatnim i srekrnim rudnicima najtješnjoj su vezi kovnice novca.
u
U Dalmaciji samoj nije ih nikad bilo, no u Panoniji radile su dvije ko-

vnice sa više oficina, jedna u Sirmiju, a druga u Sisciji. U Sirmiju se nalazila
Sl. 98. Mitrej u Konjicu (Sarajevski muzej).
kovnica prvi puta 324. i 325. za vladanja Konstantina Velikoga, a onda

opet od 351. dalje do vladanja istočnog cara Arkadija (395.—408.), dakle
sve do kraja IV. vijeka; sačuvalo se naime više komada zlatnih novaca
# Za fruškogorski kamenolom od interesa je ovaj natpis iz druge pole III. ili
prve IV. stoljeća, nađen u Splitskoj na Braču: ,Herculi Aug(usto) sac(rum). Val(erius)
Valerianus cum insisterem ad capilella columnarum ad termas Licin(i)an(a)s, 'q(u)as
[fliun (= fiunt) Esirmi (= Sirmium), v(otum) I(ibens) s(olvi).“ Up. Skok, Pojave vul-
garno-latinskoga jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije. Zagreb 1915, 90—91.
O kamenolomu u Vrapču up. Brunšmid (Vjesnik hrv. arh. dr., vol. I. 1895, 161).
% O rudarstvu u Dalmaciji up. Jireček, Die Handelsstrassen und Bergwerke
von Serbien und Bosnien. Prag 1879, 41 i dalje. Napose valja istaknuti Walter, Beitrag
zur Kenntniss der Erzlagerstiitten Bosniens. Sarajevo 1887 i Foullon, Uber Goldge-
winnungsstiitten der Alten in Bosnien. Beč 1892; onda Hoffer, Zlato i druge rude u
travničkom kotaru (Glasnik bos. herc. muz. 1897, 411—423) i Thall6czy
zadok 1904, $M—851).
o. c. (Szd-
- 147
kovnica u Sisciji;
ovoga vladara, a skovanih u Sirmiju. Mnogo je važnija
ona je radila više od vijeka po. Postala je za cara
i Galijena oko godine
265., a posljednji poznati nam njeni novci potječu iz vremena Arkadijeva.
U Sisciji stolovao je procurator monetae Siscianae.“
I duševna je obrazovanost bila u Panoniji i Dalmaciji na visoku
stupnju, što nam dokazuje činjenica, da su one dale rimskoj državi po
više valjanih careva, kao što su Klaudije Il., Aurelijan, Prob, Karo i Dio-
ši
9. Mitrej u Konjicu (Sarajevski muzej).
klecijan (rodom iz Salone). Smisao za umjetnost, naročito kiparsku i kle-

sarsku, dokazuju mnogobrojno nađeni likovi (od kamena i kovine: bronca,
srebra i zlata), ponajviše bogova božica, po svim stranama Panonije
i i
Dalmacije, a našlo se i više veoma lijepo izrađenih mozaika, onda umjetno

izrađenih nadgrobnih ploča i sarkofaga. Ali najodličniji spomenik rimskoga
vremena na hrvatskom tlu bez sumnje je palača, što ju je sagradio car
Dioklecijan nedaleko od Salone, a u kojoj je proživio posljednje dane od-
rekavši se prijestola (305., + 3. dec. 316.). Ta se palača dizala neposredno
uz more, a imala je oblik vojničkoga tabora, to jest ne sasvim pra-
i zapadna strana bijahu dugačke svaka 191 metar,

i
vilna četvorokuta, opasana visokim jakim zidinama poput tvrđave. Istočna
sjeverna 151, a južna
uz more 157 metara po. i Svaka je strana osim južne imala u sredini ve-
s Notitia dignitatum (ed. Seeck 150). O obje kovnice up. Vjesnik hrv. arh.
dr. vol, I. 1896 84; III. 1897, 190.
+
sre
lika vrata, dok su mala vodila po stepenicama ravno u more. Na svakom
kod svakih vrat stršili su u vis četvorokutni ili osmoro-
i
uglu, a tako i
kutni tornjevi, a bilo ih je i između uglova vrata. Iz Salone vodila je cesta

do sjevernih vrata (u Srednjem vijeku porta Romae, od XVI. stoljeća porta
Aurea), gdje je bio glavni pristup u palaču, koju su dvije ulice dijelile
na četiri dijela, naime jedna idući ravno do južnih vrata (porta Aenea), a
druga od zapadnih (porta Ferrea) do istočnih (porta Nova u Srednjem
vijeku, danas porta Argentea). Ondje, gdje su se ukrštavale obje ulice,
bješe u nastavku one, koja je vodila do južnih vrata, peristil (danas
Plokata Sv. Dujma) s prekrasnim stupovima, koje od crvena egipatskog
granita, a koje od bijela mramora, okrunjenima korintskim kapitelima,
na koje bijahu prislonjeni jaki lukovi od bračkog bijelog vapnenca.
strane peristila dizala se osmorokutna velika zgrada s dvjema egipatskim
S
lijeve
sfingama pred ulazom, Dioklecijanov mauzolej s kriptom (danas stolna

crkva Sv. Dujma), a s desne mali četvorasti hram Jupiterov (danas
krstionica). Od peristila dalje širila se sama carska rezidencija, ukrašena
krasnim arhitektonskim umjetninama od skupocjena kamena svake vrste,
a s otvorenim trijemom, po kojemu je Dioklecijan mogao šetati. Prostor
između sjevernih vrata i ulice, koja je vodila od istočnih do zapadnih vrata,
bješe ispunjen gospodarskim zgradama i stanovima za dvorske časnike,
vojnike stražare i sluge. Dioklecijanova palača bilježi u historiji početak
nove umjetnosne ere; nestaje doduše finoće u izradbi arhitektonskih de-
talja, ali zato prevlađuju bogate masivne skupine i veliko obilje oblika.
Detaljna izradba odaje istočni utjecaj, koji zazire od sitne dotjeranosti i
upravo hoće da djeluje svojom veličajnom masivnoš uz to je on uveo
u graditeljstvo stupovni slavoluk, kojemu nije bio kolijevkom Rim, nego
helenistički Istok. Zato je veoma vjerojatno, da su graditelj i dekorativno-
klesarski majstori bili Sirci. Ovo remek-djelo novoga graditeljstva, koje
prodire s Istoka, prva je etapa romanske umjetnosti na Zapadu, a isto-
dobno
i miljokaz umjetnosnoga razvitka.“
Kao drugdje tako je i u ilirskim provincijama službeni rimski kult
tražio dodira s onim vjerskim elementima, što ih je zatekao kod staro-
sjedilaca. Već se dosada našlo mnoštvo sigurnih tragova obožavanju svih
i
važnijih predstavnika grčko-rimskoga Olimpa, s kojima stadoše staro-
sjedioci (a možda Rimljani) identifikovati svoja drevna božanstva, romani-
zujući im kod toga imena. Značajno je, da je Panonija, koje su velik
Zvonik je docnije dograđen: započet je u XIII. a dovršen tek u XIX. vijeku.
Up. Jelić, Zvonik spljetske stolne crkve (Vjesnik hrv. arh. dr, vol. 1.
“8 O
toj palači ima već ogromna literatura; od novijih publikacija naj :
Niemann, Der Palast Dioklezians in Spalato. Beč 1910; H&brard-Zeiller, Spalato

le palais de Dioclčtien. Paris 1912; Weilbach, Zur Rekonstruktion des Diokletians-
Palastes (Bulićev Zbornik 119—125). Up. još Dieh1, En Mediterranće. Paris 1902;
i
Bulić, Car Dioklecijan (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S., vol. XIV.); Reisch, Die rčmischen
Baudenkmiller in den Kiistenlanden und Dalmatien (Briickner, Dalmatien 115—148).
149
dio pokrivale tada guste prašume, iskazivala osobito poštovanje šumskom

bogu Silvanu (u Sisciji, kod današnjega Vrapča nedaleko od Zagreba, oko
Topuskoga i Dobrina u Srijemu) da se kao lokalna božanstva spo-
i
minju u natpisima Savus, Dravus i Danuvius, dok je ilirski bog izvora i

rijeka Bindus izjednačen s Neptunom (oko današnjega Bihaća). Ali strani
vojnici i kolonisti uniješe u zemlju i neke svoje religiozne osobine, od
SI. 100. Plutej s natpisom Sv. Domnija (Splitski muzei).
kojih se najvećma proširio kult perzijskoga sunč a boga Mitrasa (deus

Sol invictus). Taj kult uopće znao da sebi osvoji u rimskoj državi
odlično mjesto. Dosada mu se našlo sigurnih tragova u Prozoru i
Sincu kod Otočca, na Vratniku kod Senja, u Sisku, Topuskomu, Iloku,

Petrovaradinu, Surduku, Potocima kod Mostara, Konjicu, Vratnici kod
Lisičića, Milima kod Jajca, Golubiću kod Bihaća i u Solinu, ali samo na
isima. Taj se kult držao strogom tajnom, a do punog znanja mi-
a dolazilo se samo postepeno, poslije sedam posvećenih stepena.
Svif'su Tmitreji (spelaeum) bili male bogomolje, podignute na skrovitu
mjestu uz periferiju varoši ili mjesta, a imale su predvorje, s ko-
— 150 —
jega se stepenicama silazilo prirodnu

u ili
umjetno načinjenu podzemnu
tijesnu špilju, u kojoj se nalazila relief- slika boga Mitrasa i žrtvenik, na
od najbolje saču-
kojem je svećenik prinosio životinjske žrtve. Jedan je
vanih mitreja onaj, što je otkriven u Konjicu (u Hercegovini), a Patsch
s obje strane iski-
ga opisuje ovako: ,Slika bogočašća duga je ploča,
ćena relijefima. Prednja strana predstavlja kao glavnu sliku ,,Stvorenje“:
na jednoj pećini, koju nadvija luk, ubija Mitras — u orientalnoj nošnji
— svetog bika; jedno pseto i zmija skočili su mu za
vrat. Prvo živo
biće, prabik, mora da gubi život, da iz njegova tijela nikne torisna flora
i fauna. Njegova duša, koju štiti pas, diže se na nebesa. Uzalud kuša zao
čuda. Na luku
duh, da sa zmijom i skorpionom spriječi izvršenje toga
sjedi gavran kao glasnik boga Sunca; on je donio Mitrasu zapovijed
za
tu žrtvu. U okrajcima nad lukom bila su smještena poprsja Sola (sunca,
Lune (mjeseca, desno). Ta slika sadrži još jedan drugi simbol.
lijevo) i
Dva dječaka (Cautes i Cautopates) u istoj nošnji stoje Mitrasu s obje

inkar-
strane, desno sa uzdignutom, lijevo sa spuštenom bakljom. Oba su
nacija boga, sva tri sačinjavaju trojstvo ,trokratog Mitrasa“, sunce na
izlazu, zenitu i zalazu
Dalmacija i Panonija nijesu bile obične kolonije; one su se brojile
među najodličnije provincije carstva. Kako vidjesmo, silna je organizatorna
i obrtna središta, u ko-
snaga imperija u njima stvorila bujna trgovačka
do proletari-
jima nađoše se na okupu i svi razredi rimskoga društva sve
jata. Upravo to nam tumači razmjerno brzo romanizovanje obadviju pro-
vincija. Varoši bile su jamačno još u prvom vijeku sasvim romanizovane
a onda malo po malo i sva mjesta na njihovoj teritoriji,
dok su ilirsko-
keltska plemenska središta i njihova okružia došla na red mnogo docnije,
da se najkasnije do početka IV. vijeka od veće česti izgube u rimstvu.
Rimski jezik, vjerski kult, nošnja i običaji doprli su tako, naročito uz
ceste, i do naizapuštenijih dolina, kako to dokazuju brojni spomenici na-
deni uz Lašvu oko Travnika, rijeku Bosnu kod Doboja, Vrbanju kod
Kotor-Var' i uz Drinu kod Zvornika, a drevni ilirski pastirski elemenat
bješe potisnut na divlje visoravlje

i gorske pašnjake današnje Bosne,
Hercegovine, Dalmacije i Hrvatske, dok ga je s plodnih panonskih polja
zajedno s keltskim ostacima sasvi nestalo. ta zim je prilika na prirodno,
U n
i ideje, koje su uzljuljale
7
da su u to društvo našli puta i svi oni pravci
i ostalim rimskim društvom. Od njih je najvažnij
Patseh, Zbirke 194—197 i 82—99, 93—95. O kultu boga Mitrasa uopće,
Lika
Handbuch, vol. 4. Miin-
up. Wissowa, Religion und Kultus der Romer (Miiller,
V.,
chen 1902, 307—312), gdje je i sva literatura navedena. Za hrvatske zemlje up. Brun-
ju Vjes. arh. dr. vol. III, 189; 110; IX., 116, a tako i o bo-
šmidove publikacije V.,
Silvanu (IX., 121 i dalje).

žanstvima Savus, Dravus i Danuvius (IX., 120) i o
o O
kršćanstvu u Dalmaciji Panoniji up.
i Zeiller, Les origines chretiennes
chretiennes
dans la province romaine de Dalmatie. Paris 1908; Zeiller, Les origines
dans les provinces Danubiennes de I empire Romain. Paris 1918; Bulić, Mučenici
13h —
Prvi su se tragovi kršćanstva pojavili u Dalmaciji potkraj I. vijeka.

U to doba može da bude govora samo o pojedinim općinama, koje su se
u drugoj polovici III. vijeka združile u biskupiju sa sijelom u Saloni, kad
je u Delminiju umr'o mučeničkom smrću Sv. Venancije, prvi poznati nam
ne samo salonitanski nego uopće dalmatinski biskup (možda oko 257.). Ali
najteži dani stigoše kršćanstvo potkraj vladanja Dioklecijanova, kad je car
izdao protiv kršćana poznata svoja tri edikta (303. i 304.). Za trećega pro-
gona pretrpi 10. aprila 304. mučeničku smrt salonitanski biskup Sv. Dujam
(Domnius), a s njime i više njegovih drugova, tako Sv. Staš (Anastasije)."!
Međutim nastadoše već za Dujmova nasljednika i sinovca Prima (Primus,
između 304. i 325.) mirnija vremena, napose poslije Konstantinova mi-
lanskoga edikta (313.). Tada se kršćanstvo stalo naglo širiti Dalmacijom
i steklo je — svakako još u IV. vijeku — svoju organizaciju. Kako
tucija metropolitanska na Zapadu uvedena tek poslije milanskoga edikta,
insti-
je
prilagodivši se strogo tadanjem političkom provincijalnom uređenju, metro-
politansku vlast vršio je onaj biskup, koji je stolovao u središtu provincije.
Zato bijaše Salona metropolom samo za teritoriju, što je tada i admini-
strativno potpadala pod nju, to jest za provinciju Dalmaciju s Liburnijom.
Stoga i nijesu biskupije južno od Boke Kotorske u provinciji Prevalitani
uopće nikad ni bile u opsegu salonitanske nadbiskupije? u kojoj su se
zacijelo još potkraj IV., najkasnije na početku V. vijeka, nalazile biskupije
sa sijelima biskupa u ovim gradovima: Arba, Jader, Skardona, Narona,
Solinski (Bogoslov. smotra). Zagreb 1919; 1. S. B(ervaldi) L., Sveti Dujam biskup
mučenik solinski. Split 1906; Bulić-Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa (Bogosi.
smotra. Zagreb 1912); Lenzi, San Domnio vescovo e martire di Salona. Roma 1913;
i
Tkalčić, Crta o bivšoj sisačkoj biskupiji (Katol. list 1904, 17—20); Balits, regi A
Pannonia piispčikiik metropolitija (Magyar Sion, vol. XIV. Ostrogon 1900, 721—741);
Ritig, Martyrologij srijemsko-panonske metropolije (Bogoslov. smotra, vol. Il. Zagreb
1911, nedovršen članak); Šišić, Priračnik, vol. 1, 115—116, 149—150, 165—166.
sluga je Don Frana Bulića, da se danas može smatrati riješenim pitan je, da je
salonitanski biskup i mučenik Sv. Dujam (a tako Sv. Staš) živio i djelovao na kraju
i
Ill. i na početku IV. vijeka naše ere, a ne potkraj I. i na početku II. vijeka, to jest, da
je mučeničku smrt prepatio za trećega progona cara Dioklecijana (upravo 10. aprila 304
a ne za cara na, kad uopće nije ni bilo kršćanskih progona (tobože 7. maja 107
S time udjedno otpadaju i sva ostala kazivanja docnije izmišljene ,tradicije“, to jest
Sv. Dujam nije bio učenik Sv. Petra, a jer mu
je papa Ivan IV. dao godine 641. pre-
nijeti tijelo u Rim (gdje se i danas još nalazi), ne
stoji ni to,
da mu tijelo počiva u
stolnoj crkvi u Splitu. Radnje Zeillerova, Bervaldijeva i
Lenzijeva počivaju poglavito
na Bulićevim brojnim radnjama objelodanjenima kroz više godišnjaka njegova Bullet-
tina prigodom nalaska važnih natpisa među razvalinama Salone.
*
Ovo važi naročito za doklejsku crkvu, koja je, kao i sve ostale prevalitanske,
najprije jamačno potpadala pod Skodru, a onda pod Justinijanu Primu. Docnije tobožnje
i
je
«tradicije“ iz XII. i XII. vijeka, kao da nekoć vlast salonitanskoga metropolite sezala
ovamo, naprosto je izmišljena, ne bez izvjesne tendencije, kako ćemo vidjeti na
drugom mjestu ove knjige.
i
Epidavar, Bistue Nova,'* Baloe (Varcar Vakuf?) i po svoj prilici Dekatera ili
Katera (Kotor). Međutim nadbiskupski naslov pojavljuje se tek na početku
VI. vijeka. Pored svjetovnog klera ističu se u Dalmaciji, najviše po ostr-
vima, još i mnogi samostani, a potpadali su nadzoru onih biskupa, na
kojih su se teritoriji nalazili. Kakova je bila organizacija ovih monaha,
toga ne znamo, no veoma je vjerojatno, da su živjeli od milosti dobrih
kršćana i vijek svoj posvetili postu i molitvi, onako kao istočni njihovi
drugovi. Već 396. spominje ih Sv. Jerolim u svom pismu Heliodoru govoreći
i
o zborovima ,nabožnih ljudi“, koji ispuniše ,samoću dalmštinskih ostrva“,
a Julijanu dakonu akvilejskom opet pi; Ti gradiš samostane
izdržavaš velik broj svetih ljudi po dalmatinskim ostrvima“.""
U isto se vrijeme razvilo kršćanstvo i u Panoniji. Moglo ga je doduše
i ondje da bude već u
II.
vijeku, ali ipak samo sporadički; tek III. u
proširili su ga trgovci, radnici i kršćanski vojnici, koji tamo dolazili, a

su
u prvom redu s Istoka, tako da je u to doba bilo biskupa u Sirmiju, Ci-

balama, Sisciji, Mursi i Basianama. Progoni cara Dioklec
i
tamo; među mnogobrojnim panonsko-srijemskim mučenicima
naročito: Sv. Kvirin (otale hrvat. Kirin) biskup siscijski (bačen 303. u Sa-
variji u rječicu danas zvanu Gyongy0s), Sv. Polion (mučen u gradu Cibale),
biskup sirmijski Sv. Irenej, Sv. Hermagoras ili Hermogenes (hrv. Mogor,
sloven. Mohor), Sv. Fortunat, Sv. Donat, Sveta Anas a i pet kipara u
fruškogorskim kamenolomima (Klaudije, Kastorije, Simfronijan, Nikostrat
i Simplicije), koji su ondje radili pod nadzorom tehničkih upravitelja
(philosophi), no kad oni odrekoše caru Dioklecijanu poslušnost, ne hoteći
kao kršćani klesati kip boga Eskulapa, biše živi zatvoreni u olovne sanduke
_i bačeni u rijeku (Dunav) 8. novembra 306." Za provala varvarskih u II.
vijeku prenesena su tjelesa sirmijskih mučenika poglavito u Italiju, gdje
1 U okolišu današnje Zenice, gdje je nekoć stajala Bistue Nova, iskopani su
jasno vidljivi temelji ovelike bazilike, a to je svakako bila stolna crkva ove biskupije.
Up. Truhelka, Die christlichen Denkmiiler Bosniens und der Hercegovina (Rčimische
Quartalschrift, vol. IX. Rim 1895, 210—221).
1 Nije nemoguće, da se u potpisu ,Victor epi: opus ecelesiae Martaritanae“,
na kraju akata salonitanskoga sabora od 530., ima u ispravak u Caleritanae ili
Decateritanae. (Up. moj Priručnik, vol, I., 1, 160).
13
Prvi je nadbiskup bio Stjepan oko 510. do 523. (Bulić-Bervaldi, Krono-
g
taksa 46—50).
5 S. Hieronimi Opera omnia l. (Migne, Patrologia latina vol. 22. Paris 1842),
. vel certe insularum Dalmatiae, quae Altino tantum freto distant, soli-
tudines occupare“; ,extruis monasteria, et multus a te per insulas Dalmatiae sanctorum
numerus sustentatur“. Veoma je značajno, da je najstariji samostan u Carigradu nosio
naslov dalmatinski (,,qui dit monastčre le Dalmate dit le monastčre le plus ancien de
Constantinople“), up. Pargoire, Les dčbuts du monachisme a Constantinople (Revue
des questions historiques, vol. 65, 1899, 104).
1 O srijemskim mučenicima up. Acta SS. mensis Novembris, dies 8; Zeiller,
Prov. Danub. 73 dalje; Ritig, Martirologij (I. c. 264—268, 353—261).
i
— 153 —
ih sahraniše po raznim crkvama, a tijelo Svete Anastasije dospje u Cari-

grad.** Poslije milanskoga edikta razvila se i u Panoniji crkvena organizacija.
Na čelu stajao joj je sirmijski biskup kao metropolita, a vlast se
njegova
širila ne samo po Srijemskoj nego i po Savskoj Panoniji, kao i
po su-
siednoj Meziji (tako i na Singidunum). Kršćanski se život sada bujno razvi;
šta više, i u vrijeme arijanskog pokreta našlo se ondje dosta privrženika
njegovih. Glavni predstavnici arijanske hereze bili su mursijki biskup
Valens (možda učenik Arijev) i singidunski Ursacije. Poslije teške i
ogor-
čene borbe od gotovo pola vijeka, u kojoj se s protivne strane ističu
sirmijski metropolita Dujam (Domnius), Euterij i Anemij pa siscijski biskupi
Marko i Konstancij, bješe arijanska sekta istrijebljena.?'
i
*
Tijelo Sv.
Hermagora dospje u Akvileju; docnije
izmisliše, da je on bio učenik
Sv. Marka prvi akvilejski biskup. Tjelesa Sv. Kvirina i
petorice kipara prenesena su
u Rim, a glava Sv. Donata u Furlansku. GI,
* Up. Zeiller, Prov. Danub. 214
o tom
dalje.i
Ritig I. e. i Zeiller |. c.
—
V.
Spoljašnji događaji i Seoba naroda.

Markomanski rat (166.—180.) i njegove posljedice. — Važnost panonsko-
ilirskih legija i građanski ratovi pretendenata na Vearski prijest
—-
Provale varvara u Panoniju i Dalmaciju u drugojpoli IV. vijeka.
IV. vijeku.
Dal-
u —
macija i Panonija poslije podjele carstva (395.); Alarih i Atila (u prvoj po-
lovici V. vijeka). — Nezavisni dalmatinski glavar Marcelin (i 468.). — Slom
zapadno-rimskoga carstva (476.) i Julije Nepot (f 480.). — Odovakar i Teo-
derik Veliki (493.). — Gotsko vladanje u Dalmaciji i Panoniji; uprava, su-
dovanje, porezi, trgovina i rudarstvo. Crkvene prilike za gotskoga vladanja ;
salonitanski sinodi (530. i 533.). Propast gotske vlasti u Panoniji i Dal-
—
maciji (535.—555.).
Ništa nije tako karakteristično za brzu i uspješnu romanizaciju Pa-

nonije i Dalmacije, kao uloga njenih legija baš u najkrupnijim pitanjima
Izvori. Herodijan (Howšimćs, iz II. vijeka), Tie usr% Mdgxov gaot\siag
1
isropia, ed. Mendelssohn. Leipzig 1883; onda zbirka Seriptores historiae Augustae
(edit. Peter vol. l., II. Leipzig 1884). Ona sadrži (u neku ruku kao nastavak Sve-
tona) biografije careva od Hadrijana do Numerijana, a od raznih pisaca (E
Julije Kapitolin, Vulkacije Galikan, Trebelije Polio, Flavije Vopisko e Lampridije);

i
u današnjoj redakciji potječe iz druge pole IV. vijeka; Seksto Aurelije Viktor
(iz
O
IV. vijeka), Liber de caesaribus (edit. PichImayr. Leipzig 1911); nepoznata pisca
iz IV. vijeka Epitome de caesaribus (ibidem); Sv. Jerolim (f 420.), (edit.
Migne, P. L. vol. XXII., Paris 1842); Zozim (u drugoj polovici V. vijeka), N& orogia
(edit. Mendelssohn, Leipzig 1887); komes Marcelin (iz prve pol. VI. vijeka),
(
Chronicon (379—534) edit. Mommsen u MGH auct. antiquiss. vol. XI. Berlin 1603;
Kasiodor poslije 575), Variae (epistolae), edit. Mom msen_u MGH auct. antiquiss
vol. XII. Berlin 1894; Prokopije (i poslije (ed. Haury
$
vol. I,, I. Leipzig 1905).

Literatura. Cons o. c.; Thall6czy o. e.; Kenner, Noricum und Pannonia,
Beč 1870; Rappaport, Die Einfille der Goten
in
das romische Reich bis auf Con-
stantin. Leipzig 1899; Seeck, Geschichte des Untergangs der antiken Welt, vol. 1.—VI.
Leipzig 1921—1920; Guldenpenning, Geschichte des ostr&mischen Reiches unter
den Kaiser Arcadius und Theodosius II. Halle 1888; Strakosch-Grassmann, Ge-
schichte der Deutschen in Osterreich-Ungarn, vol. I. Beč 1895; Gibbon, History of
ihe decline and fall of the Roman empire (novo izdanje Buryjevo), I.—VII. London
1896—1900; Thierry, Recits de I'histoire romaine au V sičcle, vol. I—VI. Paris
18601879; Bury, A history of
the later Roman empire from Arcadius to
Irene (395—800),
vol, I. London 1889; Kyaaxosckiii, Meropin Bugarin, vol, I. (305—518). Kijev 1913:;
135 —
carstva III. i IV. vijeka i istodobna markantna pojava snažnih careva dal-
matinsko-panonskog podrijetla. Ovo se može donekle objasniti periferi-
jalnim smještanjem provincija (naročito Panonije) kao konačnu granicu
carstva uz Dunav. Ali kud i kamo razložitiji tumač u tome je, što je
Rim osvojenjem panonsko-dalmatinskih krajeva ne samo proširio državne
granice u ekonomskom i vojničkom smislu, nego se još osnažio i ljudskim
,
materijalom, voljnim da se prilagodi pobjedniku i da uvidi, kako braneći
hrabro i ustrajno rimske državne interese, ujedno i brani sebe. U suštini
Sl. 101. Medaljon cara Septinija Severa (po Froehneru).
se ipak razvio u Panoniji i Dalmaciji nejednak život, jer dok je prva

provincija igrala eminentno vojničku ulogu, druga je — daleko od štro-
pota bojnog oružja — gotovo puna četiri vijeka uživala sve plodove
blagoslovena mira.
Ove je promijenjene prilike prvi stavio na kušnju veliki germansko-
sarmatski rat (bellum Germanicum et Sarmaticum), danas obično zvan mar-
komanski, a vođen u četiri odsjeka između 166. i 181., kad su susjedni
varvari, Markomani, Kvadi i sarmatski Jazigi, zar pritisnuti od svojih sje-
vernih susjeda, prvi puta uzeli snažnije uznemirivati granicu (limes) na
srednjem Dunavu provalivši kroz Panoniju i preko karnijskih Alpa do
same Akvileje. Car Marko Aurelije učini ,sve, što je bilo potrebno na obranu
Italije i llirika“,? no rata ipak nije dovršio umrijevši u Vindoboni (u martu
180.). Tu je zadaću na samrti povjerio tromom sinu Komodu, ali već
Yenenckiii, Heropia nusanrišickoit umnepin, vol. 1. (395—716). Petrograd 1914; Cra-
nojesuk, Bankatcko noayocrpono ao VIL. seka (Buaanmnja i CpGu, vol. 1). Novi Sad
1903; Nodilo, Historija Srednjega vijeka, vol. I, ll. Zagreb 1898—1900; Thall6ezy,
Got uralom Boszniaban (Archeol. ćrtesiti, vol. XXIV. 1904, 250—302); Diculescu, Die
Gepiden, vol. I. Leipzig 1922; Bulić-Bervaldi, Kronotaksa; moj Priručnik vol, I
1, 139—170.
*
Jul. Capitolini Vita M. Anton. c. 14: ,Denique transcensis Alpibus longius

processerunt (L. Verus et Marcus) conposueruntque omnia, quae ad munimen Italiae
atque Illyrici pertinebat“ (ed. Peter, vol. I., 60); šta više, car je uzeo u vojsku dalma-
tinske i dardanske razbojnike (c. 21: ,latrones etiam Dalmatiae atque Dardaniae milites
fecit“ o. c. 66).
— 156
iduće godine 181. ugovori novi car mir s Markomanima i Kvadima uz

dosta nepovoljne uvjete; posjed Ilirika bio je doduše obezbijeđen, no zato
je otada zahtijevao dvostruku pažnju: stalnu spremnost vojske i spo-
razum s varvarima, koji su od toga vremena uvrštavani u sve to većim
skupinama u redove rimske vojske i naseljavani unutar granica carstva,
gdje ih je vlast kušala da priuči kao kolone na mirno obrađivanje zemlje.
Tada prestade slavno doba rimske ofanzive, a začinje teško doba defan-
zive; legije su doduše tada pobjedivale, ali novih provincija više nijesu
i
SI. 102. Rimski željeznišljem iz Klakarja Sl. 103. Rimskiželjezni šljem iz Siska
(Zagrebački muzej). (Zagrebački muzej).
stjecale. Sasvim je stoga prirodno, što su ove prilike nužno iziskivale, da

se u noričko-panonskim pograničnim stranama uveća broj vojske i njoj
stave na čelo vješti i hrabri ljudi: u Noriku se borio za germanskoga
rata pod Markom Aurelijem Pertinaks (docnije car + 193.), u Dalmaciji
održao je red Didije Julijan (car + 193.), a u Panoniji stekao je slavu
Septimije Sever (car 193.—211.). Tako zgodi, da su ilirske legije na
se
sreću carstva stekle za neko vrijeme izvjesnu premoć postavljajući na

prijesto valjane vladare, kao što su to bili pomenuti Septimije Sever, De-
cije (248.—251.) i Aurelijan (270.—275.).
Doskora postade Panonija pozorištem građanskih ratova između nekih
pretendenata na prijesto. Protiv Galijena podiže se Ingenuus, no izgubi
i
kod Murse bitku život (258.).? Mnogo važniji događaji odigraše se u IV.
vijeku. Nesuglasice zbog razdiobe carstva između Konstantina Velikoga i
9
Aur. Victor, De caesar. (edit. PichImayr 108).
Si
Licinija, budući da je ovaj sebi uzeo panonsku i mezijsku dijecezu, do-
vele su ih do rata, u kojem bješe Licinije 8. oktobra 314. kod grada Cibala
potučen i ubrzo poslije novih poraza prisiljen, da Konstantinu odstupi
obje prijeporne dijeceze.* Nekoliko decenija docnije i opet se sukobiše u
Panoniji vojske Konstancija Il., sina Konstantina Velikoga, i protucara
Magnencija, kad se ovaj u Galiji proglasio carem. Vojna započe na pro-
ljeće 351. na panonsko-noričkoj granici, no potučen morao se Konstancije
povući preko Siscije u Cibale, gdje je izgradio dobro utvrđen logor, dok
Sl. 104. Medaljon cara Galijena (po Froehneru).
ie Magnencije međutim osvojio i opljačkao Sisciju, a onda pošao preko

Posavine i Sirmija za Konstancijem. Videći da je preslab, da s uspjehom
kod Cibala napadne dobro utvrđena protivnika, Magnencije okrene pod
Mursu u namjeri da je zauzme. Sada pođe Konstancije s jakom svježom
vojskom za njim i potuče ga 28. septembra 351. pod Mursom kod amfi-
teatra, što se nalazio van grada. Potučeni Magnencije jedva se hitnim
bijegom spase ropstva i skoro se potom sam ubije.? Posljednji puta sa-
staše se dvije neprijateljske rimske vojske u Panoniji 388., kad je Teo-
dosije Veliki kod Siscije na početku jula razbio uzurpatora Maksima; malo
potom Maksim je
u Akvileji ubijen."
U isto vrijeme sve su više učestavale provale varvara u Podunavlje.
Još u doba markomanskoga rata stali su se Goti približavati rimskoj
Dakiji, a u drugoj polovici III. stoljeća njihove su navale postale toliko
opasne, da je car Aurelijan morao, da povuče rimsku vojsku iz nje
i da rimske koloniste preseli na desnu obalu Dunava u sjevernu Me-
ziju i Dardaniju, a onda obrazova od tih krajeva novu Dakiju, sa-
+
Zozimos Il, 18 (edit. Mendelssohn 74—77) i nepoznata pisca Epitome de
caesar. (edit. Pichlmayr 166). Up.
41 Seeck o. c. vol. I, 153—1682 i Brunšmid,
Cibalae (Vjesnik hrv. arheol. dr. vol. VI. 1902, 126—127).
šmid
*
Zozimus
1 c.
Il, 4551
127—129.
(I. €. 191—108). Up. Seeck o. c. vol. IV., 97—117 i Brun-
5
Up. Seeck o. vol. c. V., 212—216.
— 158 —
stavljenu od dviju provincija; jedna bješe Dacia Ripensis, između Miroč-

planine, Timoka i Iskera sa središtem u Ratiariji (danas Lom Palanka kod
Vidina na Dunavu), a druga Dacia Mediterranea, oko današnjega Niša i
Kiistendila, sa središtem u gradu Serdici (Sofija). Tim se događajem
rimska državna granica opet vratila na Dunav, gdje je otada trajno ostala
sve do početka VII. vijeka. Pored Gota i brojnih drugih varvara ističu se
i trački Karpi. Poslije poduže borbe s njima, car ih Galerije konačno na-
seli (295.) u Panoniji s lijeve obale Drave oko grada Sopiana (Pečuh).
SI. 105. Medaljon cara Konstantina Vel. (po Frochneru).
Ali pravo doba Seobe naroda počinje s provalom Huna u Evropu (375.)
i
preseljenjem Gota iz Dakije i sjeverozapadnoga crnomorskoga pomorja
na Balkansko poluostrvo. Tada zadesiše teški dani Panoniju, a doskora
i
Dalmaciju, jer se varvarske čete, poglavito gotske, razliše kao nagla
bujica koritom rimskih cesta po ovim naprednim krajevima; one opustoše
Mursu (o. 378.) i prodru harajući i pljačkajući s jedne strane u Norik
do Akvileje, a s druge do sjevernih okrajaka Dalmacije, gdje su razvalile
Stridon. Pogranične tvrđave bile su doduše još uvijek u rimskim rukama,
i
ali žiteljstvo bježi jatomice ispred varvarskoga noža i ropskoga lanca.
Ekonomski i društveni okviri raspadaju se: posjedi rimskih građana ostaju
pusti i neobrađeni, a varvar postaje gospodin i prezirući Rimljanina čini
ga svojim robom i radnikom. Pad pravnoga poretka uzastopce slijede
razne pošasti, od kojih pogibaju ljudi iživotinje, a nevolja pritisnu toliko
strašno, da je svijet izgubio i volju da živi usmrćujući se sam. Tu je
bijedu veoma plastično ocrtao Sv. Jerolim u pismu Heliodoru (396.): ,Već
je dvadeset i više godina — kaže on — da između Carigrada i Julskih
Alpa dnevno teče rimska krv. Got, Sarmat, Kvad, Alan, Hun, Vandal i
Markoman pustoši, pljačka i razara Skitiju, Trakiju, Makedoniju, Dardaniju,
i sveukupne Pano (cunctasque
Dakiju, Tesaliju, Ahaju, Epir, Dalmaciju
Pannonias). Koliko je matrona, koliko božjih djevica, koliko odličnih i
plemenitih tjelesa palo žrtvom strasti ovih divljih životinja. Zarobljeni su
biskupi, poubijano je svećenstvo, nema više Božjega štovanja. Crkve leže
— 159 —
u ruševinama, uz oltare Hristove privezani su konji, a moći su mučeničke

porazbacane: svagdje samo tuga i užas i mnoštvo slika smrti. Rimski
svijet može da se raspadne, se ali naša šija ne će saviti“.? Iz ove tu-
žaljke izlazi, da je tada propalo mnoštvo odličnih porodica, a njihovi
koloni i roboviili su se razbježali ili su pali u ropstvo. No bilo bi po-
grešno iz toga svega izvoditi posvemašnje uništenje Panonije i jednoga
dijela Dalmacije; varvar, željan zemlje i blaga, s velikom se žudnjom hvatao
svega, što je mogao dostići, no unutar rimskoga carstva niti je htio niti
SI. 106. Medaljon cara Konstanta II. (po Froehneru).
je mogao stvoriti novo carstvo, pa je tako besvijesno samo tražio načina,

da sebi nađe u njemu mjesta. Car se opet morao u takim prilikama snaći
i
ne mogavši ništa drugo, primio je nezvane goste za svoje saveznike
(foederati). Zbog toga je ostala drevna rimska uprava u glavnom na snazi,
ma da je zemlja velikim dijelom došla u ruke tuđinaca, koji su se njenom
uređenju prilagodili, kako su znali.
Zbog podjele carstva potkraj IV. stoljeća položaj se Dalmacije i
Panonija znatno pogoršao. S državopravnog gledišta one su bile pridije-
ljene Zapadu, s kojim ih je osim prošlosti naročito vezao i latinski značaj
njihova žiteljstva. To je doduše moglo da bude povoljno, ali zato su te
provincije u obrambenom pogledu zlo prolazile. Težište carstva bijaše u
to doba Istok, gdje je od vremena Konstantina Velikoga procvalo novo
snažno središte, Carigrad, dok je na Zapadu ideju carstva podržavala neko
vrijeme još samo uspomena na prošlost. Njegova vojna snaga nije više
dostajala za obranu, a situaciju su ubrzo još kritičnijom činile svađe, ne
toliko među carskom braćom Honorijem i Arkadijem, koliko među nji-
hovim glavnim ministrima, Stilihom na Zapadu i Rufinom na Istoku, jer
oni su zapravo bili izvršioci carske vlasti. Posljedica je toga bila, da je
Dalmacija, koja je doslije osjećala opasnost samo sa sjevera, postala pro-
lazištem neprijateljskih četa. Najprije je prošao njome Stiliho hitajući
protiv Alariha, kad se taj energični varvar spremao da sa svojim Vezegotima
i S.
Hieronymus, Epistolae 1. c. 600.
— 160 —
opljačka Grčku, a onda se — još prije ozbiljna sukoba s neprijateljem —

opet povuče u Italiju, kad je saznao, da Rufin podupire zulumćara (ljeti
395.). Taj uzmak zapadnorimskoga vojskovođe bio je raznim varvarskim
elementima u Panoniji i Meziji mig, da
mogu po volji haračiti. Tada je
ljuto postradala Srijemska Panonija, a kad je malo po tom Alarih prvi put
kroz nju krenuo u Italiju, našao ju je gotovo pustu (401.)*. Doskora se u
Panoniji pojave i Huni u društvu različitih naroda, među kojima je, pored
Gepida i drugih Germana, jamačno bilo još i Slovena. Od svih tih razno-
530. SI. 107. Medaljon cara Teodosija Vel. (po Froehneru).
likih naroda obrazova daroviti i energični Atila, jedan od najvećih osva-

jača u historiji čovječanstva, ogromnu državu od azijskih stepa do Rajne,
od.koje su drhtala oba carstva. Bez naročita povoda provali on 441.
iz današnje velike madžarske ravnice, gdje mu je zar negdje oko današnjega
Debrecina bila prijestolnica, na Balkansko poluostrvo. Huni osvoje da-
našnju slavonsku ravnicu sa Sirmijem i tako prekinu Dalmaciji svaku
vezu s linijom donjega Dunava; samo je okolica Siscije još bila rimska.
Budući da je tom prilikom sirmijski metropolita zajedno s ilirskim pre-
fektom umakao u Tesaloniku, a i sama biskupska stolica ostala puno sto-
ljeće nepopunjena (otprilike do 535.), pretrpi organizacija panonske crkve
težak udarac". Malo po tom pridružila se siscijska biskupija salonitanskoj
metropoli, a s njome možda i čitava Savska Panonija Dalmaciji, koja je
baš nekako u to vrijeme stala pokazivati znakove stare rimske energije.
*
19
Jordan, De rebus Geticis (edit. Mo mmsen 29): ,Per Sirmium dextro latere
quasi viris vacuam intravit Italiam“.
%
Osvojenje Sirmija po Hunima izrijekom spominje Justinijan u Noveli XI. (Corpus

iuris civilis, edit. Krueger-Mommsen), vol. Ill. Berlin 1904, 94.
God.
i
533. siscijska je biskupija član metropolije salonitanske (up. moj
Priručnik I., 1, 160—164). Ta se promjena zacijelo zbila skoro poslije pada Sirmija u
hunske ruke. GI. Tkalčić, Crta o bivšoj sisačkoj biskupiji (Kat. list 1904, 221). O
slomu rimske vlasti u Panoniji up. Alf&1d , Der Untergang der Romerherschaft in
Pannonien (Ungar. Bibl. A. L., vol. 10). Berlin 1924.
161 —
Varvarske provale poštediše još taj put Dalmaciju, ma da ioj se

zaplašeno žiteljstvo, ponajviše na istoku, razbježalo na sve strane tako,
da se jezgra provincije sve to više uzela povlačiti na zapad, na obalu.
Salona se napuni bjeguncima, ali i uz liburnijsko primorje zakuca življe
rimski život, dok su rudarski krajevi posve prepušteni zastoju
i
propasti.
SI. 108. Gala Placidija sa sinom Valentinijanom Ill. i Aecijem

(Diptih god. 432. u katedrali u Monzi).
Pomoći nije bilo ni sa Zapada ni s Istoka, pa stoga ne treba da se ču-

dimo, što je najzad u Dalmaciji zahvatila korijena ideja provincijalne
nezavisnosti. Tada je upraviteljica zapadnorimske politike, Gala Placi-
dija, mati mladoga Valentinijana lll., oženila sina Licinijom Eudoksijom,
kćerkom istočnoga cara Teodosija Il., a kao svadbeni dar predala je
Vizantiji, na želju istočnoga dvora, Dalmaciju do panonskih granica (29.
1
okt. 437.)!'. Ženidbom su

dakle htjeli da poprave ono,
što je zgriješeno 395. dio-
bom carstva, i sada — po-
slije tridesetgodišnje ne-
moćne uprave i kad je
Dalmacija već zakrvarila —
povjeriti brigu oko njene
obrane Istoku. Ali se pre-
brzo pokazalo, da ni ta
IS
promjena ne će Dalmaciji
601
donijeti pomoći. Prije svega
snašla ju je poradi velike
suše ljuta glad*?, a onda su
efjoxnasuoxN
Atiline divlje čete opusto-
šile Italiju i istočno carstvo
duž velike ceste što je vo-
dila iz Singiduna do Cari-
grada, pa i vandalski su
gusari plijenili dalmatinske
obale, dok su Ostrogoti i
saouefpajjoja
Gepidi s dopuštenjem isto-

čnoga cara iskočili kao ba-
štinici Huna u Meziji i Pa-
noniji. U takim prilikama
ogejed
ustade magister militum (ge-

s
neral) Marcelin, nekoć prvi
čovjek Atilinog pobjednika
Jom
od)
Ovaj krupni fakt sa-
znajemo iz Kasiodorovih Varia
XI, 1, (edit. Mommsen 329):
«(nuuewsain
,Nurum_denique sibi (sc. Pla-

cidia) amissione Illyrici com-
paravit factaque est coniunctio
is divisio dolenda pro-
znade i Jordan,
,datamque pro mu-
nere soceri sui totum Illyricum“
Da se radilo samo o pred:
Dalmacije bez Panonije, dokazao
je Gildenpenning o. c. 310
i 311, nota 23. Up. i Seeck
o. e. VI, 121—122.
+ Up. podatak ap. Far-
lati, Illyricum sacrum, vol. 1I., 88.
ll
Aecija. Bješe Dalmata, čija se porodica brojila među najuglednije u zemlii,
a hvale ga da je bio hrabar, mudar i veoma obrazovan čovjek. Kad je Va-
lentinijan III. dao pogubiti Aecija (454.), Marcelin odreče caru na čelu svojih
četa poslušnost i pođe u Salonu, gdje je faktički preuzeo u svoje ruke svu
vlast s odobravanjem svojih zemljaka. Tim je odlučnim istupom Dalmacija
izišla ne samo iz zajednice s Italijom, nego je kao nezavisna oblast
važila i spram istočnoga carstva. I tako su primorski provincijal našli u
odrešitom Marcelinu vođu, spremna braniti njihove specijalne interese:
dotada oni su vazda branili carstvo a sami su kod toga propadali; sada
Sl. 110. Zlatni novac kralja Teoderika Sl. 111. Zlatni novac kralja Teoderika
(avers) (revers)
(po Pieilschifteru).
brane svoje ognjište. Zato ipak ostaše i dalje dobri Rimljani, jer gdjegod
se podudarahu interesi cjeline s njihovom koristi, javljahu se i oni'*,
Tada su glavna briga carstva bile neobuzdane navale vandalskih
gusara, stoga i vidimo Marcelina, gdje sa svojim brodovljem ratuje s njima
oko Sicilije. To je bilo i razlogom, da je istočni car Leon nastojao, kako
bi s njime stupio u prijateljske veze. Marcelin se odazva pozivu te zapo-
djene s carskim zapovjednikom Baziliskom vojnu protiv Vandala i istjera
#0 Marcelinu_ glavno je ono, što kaže Prokopije(de bello Vandalico I,
ip. 0 njemu Thierry, Derniers temps de Iempire d' OG

dent. La mort de I'empire. Paris 183% Gibbon
84;
o. c.
(edit. Bury) IV., 25. Hodg-
kin, Italy and her invaders, vol. II. (376—476). Oxford 1880, 445—446; Thallo&czy
(Szdzadok 1904, 973—974); L. Schmidt, Geschichte der Wandalen. Leipzig 1901, 85,
o.
c.
8893; Martroye, Gensćric. Paris 1907, 195 i dalje; Seeck

Kynaxosckiii 0. c. vol. I, 365; Yemeuckili 0. c. vol. 1, 290.
o.
c. vol. VI, 346 i dalje;
*
c.;
— 164 —
ih iz Sardinije. Ali kad se spremao da ih napadne u samom gnijezdu

njihovu, u Kartagi, bi mučke ubijen na Siciliji (u augustu 468.)* Posljednji
brzom slijedu.
prizori drame zapadnoga carstva odigraše se malo po tom u
Sim:
CVSRE XI
RH
Sl. 112. Kralj Teoderik (po rukopisu XII. vijeka).
« Prokopijel. e. Smrt Marcelinovu donosi Marcellinus Comes, Chronicon
s. an. 468 (edit. Mommsen u Mon. Ger. Hist. Auctor. antiquis vol. XI., 90): ,Marcel-
linus Occidentis patricius idemque paganus (2) dum Romanis contra Vandalos apud
Cartaginem pugnantibus opem auxiliumque fert, ab iisdem dolo confoditur, pro quibus
palam venerat pugnaturus“. Od literature up. Thierry o. c. 85—89, 9495; Hodgkin,
o. c. 456495; Thall&czy |. Martroye o. c. 223; Sehmidt o. c. 98; Seeck o.
e. vol. VI, 3868; KyaakoBckiii o. c. vol. i, 388—368.
165
U tim ovima još je jednom zaplamsala rimska Dalmacija, kad je

sin Nepotijana i Marcelinove sestre (inače nepoznata imena), Julije Nepot,
preuzeo vrhovnu komandu nad dalmatinskim brodovljem i četama, i na-
stavio vladavinu samostalne provincije. Toj se promjeni priklonio i vi-
zantijski car Leon; dao je Juliju Nepotu za ženu nećakinju svoje žene
Verine i učinio ga patricijem. Šta više, on uze svom snagom nastojati,
kako bi ova nova ,dalmatinska“ dinastija došla i na čelo Zapada. S pot-
porom njegovom odvaži se Julije Nepot sa svojim brodovljem i vojskom
do Rima, gdje je zarobio Glicerija i primorao, da kao rascar zamijeni
Sl. 113. Rekonstrukcija gradske bazilike u Saloni (po Gerberu).
carski grimiz s biskupskom mitrom

u
Saloni (474.).* Ali carevanje nje-
govo trajalo je u svemu tek petnaest mjeseci; sa svojim slabim četama
Julije Nepot se nije mogao održati i kad je njegov general, Panonac
Orest, posadio na prijestč svoga sinčića Romula (Augustula), vrati se u
Dioklecijanovu palaču kraj Salone. Međutim se doskora podiže protiv Oresta
i
njegova carskoga sina od varvarskih četa kraljem isklicani Odovakar
skine djetetu grimiz. S tim se događajem utrnulo zapadno rimsko carstvo
i
(476.), premda je Julije Nepot još i dalje smatran na istočnom dvoru pa
i u Galiji zakonitim carem. Ali tri
godine i po docnije pogibe on u svojoj
vili
kraj Salone, po svoj prilici na podstrekavanje rascara biskupa Gli-
cerija, od urotničkoga mača dvojice doglavnika, Viatora i Ovide (u junu
480.). A kad je malo potom maknut s puta ,kralj ubojica Ovida“, proširi
se vlast italskoga kralja varvara Odovakara na Dalmaciju Savsku Pano-i
niju.!* | tako je zapadnocarska misao, koja je nikla oko početka naše ere
u Italiji, konačno usnula na današnjoj našoj zemlji.
18 O Juliju Nepotu up. Thierry o. €. 18. Thalldezy |. e. 975—976.
Hodgking o. c. 491496. Martroye o. c. 246 i dalje; Martroy L'occident a
l'6poque byzantine. Paris 1904, 1 i dalje; Seeck o. c. vol. VI.,
kao salonitanskom biskupu up. i Bulić-Bervaldi, Kronotaksa 41—43.
3 O Gliceriju
1 Thierry o. c. 219—281. Thalldezy o. ce. 976. Hodgkin, o. e. 508-515;

Martroye, L'occident 8; Seeck o.
c. vol. VI., 376.
166 —
Promjene, što su nastale poslije sloma zapadnorimskoga carstva, nijesu

uništile onih administrativnih, ekonomskih i kulturnih temelja, na kojima
za punih pet vijekova razvilo u snažan organizam društvo u obje
bivše odlične provincije carstva, u Dalmaciji i Panoniji. U prvom je redu
posljedica tužne sudbine cara Julija Nepota bila ta, da je Odovakar u njima
preuzeo faktičnu vlast, ma da je pravni i legalni izvor te vrste bila
tobožnja koncesija od strane istočnoga, sada već jedinoga, rimskog cara.
Zbog takova shvaćanja niti su Odovakar niti njegovi ostrogotski baš
nici uzmogli sp: , da su kod svakoga rimskog ogni a napose u
dalmatinskim primorskim gradovima, smatrali pravim gospodarom samo
Augusta u Vizantu. Takovo shvatanje i poimanje riječi car (643) ostalo
je u Dalmaciji i u njenom zaleđu, u docnijoj Hrvatskoj i Srbiji, u suštini
sve do pada Carigrada u vrijeme četvrte krstaške vojne (1204.), a podu-
piralo ga je poglavito to, što su Odovakar i Ostrogoti ostavili u miru
staru društvenu organizaciju, postavivši se samo kao vojnici zemlji na
čelo. Zato oni i nijesu postali gospodari rimstva, nego su od njega još
i učili: legija doduše više nije bilo, a i stara se rimska vojna taktika
izmijenila, ali rimski birokrat i pravnik, obrtnik i graditelj preživio je sve
udarce sudbine. Zato i jeste sasvim prirodno, što se ne opaža ni u Pa-
noniji ni u Dalmaciji, premda su ušle u sklop zapadnoevropskoga razvoja,
težnje za emancipacijom, kao što se to zbilo u Galiji ili Hispaniji, već
nasuprot svom su dušom, a naročito primorske varoši, težile k preostalom
rimskom Istoku.
onda,
Tako je stari rimski aparat funkcionirao u glavnom
kad je Odovakar poslao u Salonu i dalje još i
osobitog namjesnika; šta više,
kao što ni carstvo nije uzmoglo da čitavom snagom svojom obrani du-
navske linije, tako nije za taj golemi posao dostajala ni energija Odova-
karova: on je naprosto ostavio njenu obranu, a Ostrogoti postadoše od
Panonije do Trakije gospodarima, kojih su političke težnje kulminovale
u želji da postignu plemensku hegemoniju. Iz ovoga trvenja među varva-
rima izišli su na površinu varvarski osvajači, s težnjom da silom ujedine
pobijeđena plemena, a samo im
prirođenu zavist, koju je
je rijetko kad uspjelo svladati još i onu
osjećao siromašniji i
pokoreni varvar spram
imućnijega i vladajućega varvara. Vizant opet nije se ni mogao uspješno
da služi drugim oružjem protiv naroda, koji su provaljivali preko neza-
štićene i neobranjene dunavske linije, nego ovom očitom slabosti nji-
hovom. I kao što se nekoć kazivalo za imperatora, da je krvlju provin-
pobjeđivao provincije“ tako je i Vizant snagom jednih varvara pobje-
divao
ili bar u potrebnoj udaljenosti od sebe držao druge varvare. Zbilo
se stoga sasvim u duhu ove i ovakove vizantijske diplomatske mudrosti,
kad je car Zenon, nasljednik Leonov, protiv Odovakara izigrao Teoderika
i
njegove Ostrogote. Budući da se osim neznatnih izuzetaka cio narod
gotovo bacio na Italiju, oprostilo ga se istočnorimsko carstvo izravnavši
ujedno još i
Sit
račune svoje s Odovakarom, dok su Goti, vidjevši pred
sobom cilj za koji se vrijedi boriti, s besprimjernom žilavošću slijedili
svoga vođu."
Sl. 114. Natpis biskupa Simferija i Ezihija (Solin).
U jesen 488. krenuo je Teoderik na osvajalački put. Stigavši Goti

iz okolice današnjega bugarskoga Svištova (Novae) na donjem Dunavu u
Srijem, morali su prije svega slomiti otpor Odovakarovih saveznika Gepida,
koji se ondje učiniše gospodarima još 473., kad su Goti ostaviti Panoniju
ti
Thallčczv,
Up. Got uralom |. e. 280—290; Martroye, L'occident 9 i dalje;
Hartmann, Geschichte Italiens im Mittelalter, vol. I. Gotha 1897, 51—72; Barth,
Kaiser Zeno. Basel 1894; Loncao, Fondazione del regno di Odoacre e suoi rapporti
con I' Oriente. Scansano 1907; Sundwall, Abhandlungen zur Geschichte des aus-
gehenden Rčmertums. Helsingfors 1919; Diculescu, Gepiden 101 i dalje; Gaudenzi,
Sui rapporti tra Pitalia e I'impero d'oriente. Napulj 1888; Juris, Das Reich des
Odoaker. Kreuznach (Programm des Obergymn.) 1883; Kleissl, Odoaker in seinen
Beziehungen zum byzant. Kaiser Zeno und zu dem ostgot. Konig Theoderich. Gorica
(Giirz, Progr.) 1883; Mastin, Theoderich der Gr. bis zur Eroberung ltaliens. Frei-
burg 1888.
— 168 —
Po svoj prilici u močvarama Vuke, negdje

prešli na Balkansko poluostrvo.
i
između današnjih Vinkovaca

i Vukovara, došlo je (na kraju 488. na ili
bjehu Gepidi teško potučeni, a
početku 489.) do krvave bitke, u kojoj do gra-
Gotima poslije pogodišnjega boravka u Sirmiju otvoren put i Savske
i
490. riješena sudbina Dalmacije
nica Italije, gdje je na proljeće
i
kod Verone na Adi, pa predaje Ravene

Panonije. Poslije poraza na Soči,
na osnovu koncesije po-
i
pogibije Odovakarove (493.), Teoderik postade s jedne strane
(491.—518.)
tekle iz suvereniteta rimskoga cara Anastasija
upraviteljem Italije, a s druge opet kraljem osvajalačkoga
vojnim
i civilnim
i Dalmacija do Drine na istok, a do
gotskoga naroda. Savska Panonija se
u okvir gotskoga kraljevstva, koje
granica Prevalitane na jug, udoše rimskog
i dalje sastavnim dijelom cjelokupnog
inače smatralo u Vizantu još
položaj u državopravnom ob-
carstva. Prema tome dakle nije se izmijenio toleriranom uzur-
od cars
ziru, jer rimstvo, koje se dotada pokoravalo zakonitom
Teoderiku kao svomu
patoru Odovakaru, tada se poklonilo Izmijenila zapravo
investiturom određenom neposrednom gospodaru. rimskim
skom shvaćanju), a taj je
samo ličnost novoga uzurpatora (po
podanicima nagradio rnost i
poslušnost pravnom i ličnom sigurnošću
i mirom, premda im nije mogao da dade nov
procvat."
Panoniji i Dalmaciji šezdesetak godina;
Gotska vlast potrajala je u
tridesetisedam godina, a ostalo
od toga otpalo je na mirno doba ravno
na ratovanje. na otvorenoj
bilo kralju Teoderiku, da je zbog bezbijednosti
Prvo je
istočnoj granici, 504. svoju vlast proširio na
Srijemsku Panoniju pokorivši
505. na susjedne me! ijske krajeve u
onamošnje Gepide, a iduće godine važni Singidun. Otada se gotska
današnjoj sjevernoj Srbiji, naročito na
cjeline: na Dalmaciju s Libur-
teritorija dijelila na dvije odjelite upravnei
Saloni, na Srijemsku Panoniju s pome-
nijom i Savijom sa središtem u
Svakoj od tih upravnih
i
nutim dijelom Mezije i središtem u Sirmiju. Got

čelu kao kraljevski namjesnik odličan
vojničkih cjelina stajao je na
s naslovom comes, u jednu
ruku glava vojnih posada, sastavljenih isklju-
o od Gota osvajača, a u drugu glava
rimskoga građanstva kao osobite
između Gota i Rimljana bila
autonomne narodne kurije, ma da je razlika
Inače je comes u gotskim
tolika, da brak među njima nije bio dopušten.
a u mješovitim (kad je jedna
parnicama sudio u smislu gotskoga prava,
da mu je pomagao još i oso-
stranka bila Got, a druga Rimljanin) tako, kod izricanja osude,
biti sudac Rimljanin, vješt rimskomu pravu s glasom
i
da jednako Rimljane kao i svoje Gote.

voli
jer je Teoderik izrekao princip,
U čisto rimskim parnicama opet, sudio je
osobiti princeps (officil), inače
i Savij Apelaciju pridržao je sebi
glavni činovnik Rimljana u Dalmaciji
kralj u svakom slučaju. Uredbe
Teoderikove bijahu razumne i pune dobre
Martroye o. c. 18 i dalje; Hartmann 0. €
1 Thallčezy o. c. 20- 91;
72 i dalje.
— 169 —
volje, tako da bi bile na čast i dobrim rimskim carevima, a u načinu

uprave učinio je samo toliko promjene, koliko se to zbog vojničke uloge
osvajalačkoga gotskoga elementa činilo prijeko potrebno, ostavivši u
glavnom sve drevne rimske institucije sasvim netaknute; šta više, on je
uzeo sebi za uzor i rimski vojni sistem, premda nijedan Rimljanin nije
mogao da bude vojnik.
Sada se opet pridigoše Dalmacija i Panonija. U doba mira nanovo
je oživio promet na obali, a osobiti plovidbeni nadzornici (tribuni mari-
timorum) pazili su na interese žiteljstva, koje se bavilo trgovinom, ribar-
stvom i iskuhavanjem morske soli. Glavna je hrana žiteljstvu bila pšenica,
maslina (ulje), vino, riba s gorskih strana dotjerane ovce i koze, i u
=
Sl. 115. Zlatan novac cara Justinijana (po Dichlu).
manjoj količini govedina svinjetina. Dobava mesa nailazila je na znatne
i
poteškoće poradi nesigurnosti u nutrašnjosti, naročito u Saviji, gdje je

bile na dnevnom redu otimačina marve, ubijstva i krađe. Da se tome
stane na put, Teoderik je poslao u provinciju Fridibada, a kad se u tim
krajevima narod bunio još i zbog poreza, otpravio je kralj onamo Rimlja-
nina Severina da je uti Godine opet 508. krenuo je comes Simon u
Dalmaciju s tim osobitim nalogom, da uredi rukovođenje 4%, poreza (sili-
quaticum), što se imao ubirati od prodavača. Osim toga imao je comes Simon
još jednu veoma važnu misiju za nutrašniost Dalmacije, jer mu je krali
stavio na srce, da istražuje željeznu rudu otvorivši rudokope
vatrom željezo od primjesa“. Hvaleći korist i
nodjeljujući
željeza, kojim se brani do-
movina i ore polje, došao je Teoderik do velike istine kad reče, da do-
duše ,zlato gospodari željezom, ali s oružjem u ruci može i siromah pri-
siliti bogataša da mu služi“. Teoderik priznaje, da ,zlato ljuje promet
19
,Praeterea ferrarias praedictae Dalmatiae cuniculo te
veritatis iubemus inqui-
rere, ubi rigorem ferri parturit terrena mollities et igne decoquitur, ut in duritiam trans-
feratur. Hinc auxiliante deo patriae defensio venit: hine agrorum utilitas procurantur
et in usus humanae vitae multiplici commoditate porrigitur. Auro ipsi imperat
cogit locupletes pauperibus constanter armatis“. Kasiodor, Variae, edit.
etservire
cit.-92.
pa
— 170 —
i da je glavna žila države“, no zato ,neka grob krije mramor

i
ne meće u nj zlata“, kaže odredba njegova, kojom naređuje, da oni gro-
neka nitko
bovi, za koje se naslućuje da bi u njima moglo biti zlata i srebra, pripa-

daju državi, a koja tako živim bojama osvjetljuje mišljenje njegovo po-
kazujući, koliko je cijenio zlato.*? Ali ona je i dokaz, da je tada u Dalmaciji
već sasvim zapelo potraživanje zlata i srebra, jer je više nego samo
vjerojatno, da bi kralj pokušao, da napuštene rudnike ponovo stavi u
posao, kad bi to donosilo bar toliko koristi, koliko je stajalo službeno
pregledavanje (bolje reći pljačkanje) grobova. Teoderik se dakle zado-
voljio željezom, da mu služi za pravljenje oružja.
Uza sve to, što je kralj toliko pažnje skretao Panoniji i Dalmaciji,
ipak su Rimljani prijekim okom gledali njegovo vladanje. Jedan od glavnih
razloga nesumnjivo je to, što je Teoderik jednu trećinu (fertia) plodnoga
zemljišta porazdijelio među svoje Gote. Sasvim je prirodno, da je zato
Rimljanin gledao u Gotu otimača svoje imovine, pa da ga je na sve mo-
guće načine prikraćivao. Zato je opet Got gledao u Rimljaninu varalicu,
koji ga hoće da liši pravom stečene imovine. Najposlije bješe i
vjerska
opreka golema, jer su Goti bili od reda Arijanci. Sve je to bilo razlogom,
da je još i u docnijim vijekovima dalmatinskim Romanima značio Got
koliko otimač i varvarski provalnik, ali i neznabožac, poganin, a u ovakom
pojmu kao da je prešlo ime ,Got“ i na Slovene.
Premda su Goti religiozno bili odvojeni od Rimljana, nijesu ipak
smetali život pravovjerne dalmatinske cr' “Još je salonitanski biskup Sim-
ferije (oko 390. do 405.) započeo gradnju velike gradske bazilike (ba-
silica episcopalis urbana), a dovršio ju je njegov nasljednik i sinovac biskup
Ezihije (oko 405. do 425.). Ova je stolna crkva dugo vremena bila uz
Dioklecijanovu palaču možda naiveličajnija zgrada u Dalmaciji, a zadivljuje
nas i danas sa svoje veličine, otkad su joj zaslugom Frana Bulića otkriveni
temelji i ostaci stupova. U dužinu imala je nešto preko 58 metara, a u
širinu 28 i po, dok su je četiri reda stupova dijelila na pet lađa, a patos
bješe načinjen od krasna mozaika.*? Neposredno uz ovu baziliku dovršio
je, a možda i iz temelja sagradio, novu crkvu, na način grčkoga krsta
nadbiskup Honorije II. (oko 525.—550.), a bila je duga široka bez apside
i
do 40 metara. Od ulaza idući k apsidi dijelile su je dva reda stupova, na

tri lađe a tako bješe i njezina širina u krstu razdijeljena od dva reda
= Up. naredbu ,Dudae Saioni“ edit. cit, 129.
#1 O
gotskom vladanju up. moj Priručnik 139—148., gdje su odštampane najva-
žnije Teoderikove uredbe za Dalmaciju i Panoniju, i navedena sva ostala literatura.
Isprava salonitanskog gradana Kvirina od 503. up. Kukuljević, Cod. dipl., vol. I, 1
(iz Lucija Mem. di Trag. 8) je falsifikat.

# O tom Bulić-Bervaldi, Kronotaksa 29—33. Up. i Gerber, Untersuchungen
und Rekonstruktionen an altchristlichen Kultbauten in Salona. Beč 1911 i Gerber, Alt-
christliche Kultbauten Istriens und Dalmatiens. Dresden 1912, 118—122; Forschungen
in Salona. Izd. austr. arch. Inst., vol. I. Beč 1917.
— Ta
stupova.“ Budi u ovoj crkvi, budi u starijoj bazilici, održana su za nad-
biskupovanja Honorijeva dva sinoda dalmatinske crkve. Prvi se sastao
15. juna 530., a došli su na nj pored Honorija, koji je kao nadbiskup pred-
sjedao, ovi biskupi sufragani: Andrija zadarski, Tician rapski, Ivan sisački,
Fabricije cavtatski, Konstantin skradinski, Marcelo naronski, Andrija be-
stuenski (Bistue Nova) i Viktor, vjerojatno kotorski.?' Iz ovoga se niza imena
razabira, da se tada nadbiskupija salonitanska sterala po čitavoj gotskoj
Dalmaciji i Saviji. Odmah u početku sinoda izjavio je nadbiskup Honorije,
da mu je nedavno predana pismena predstavka svećenstva bestuenske
biskupije, u kojoj se ti da im je crkva opterećena tolikim dugovima,
da ne može da udovolji ni svojim po-
trebama, a kamoli da pomaže sirotinju.
Iz toga jasno izlazi, da tamošnje siromašno
žiteljstvo nije moglo da daruje crkvu, već
je naprotiv od nje tražilo pomoći, zbog
čega je kler morao da zajmovima kod po-
jedinih imućnijih ljudi izdržava sebe i
crkvu. Poslije izjave nadbiskupove, sabor Sl.116. Bakren novac kralja Totile
uze vijećati o tom pitanju, a onda se (PO
PS
kete).
zabavi ređenjem svećenika po nekom stalnom redu u smislu kanoničkih
propisa, i nekim odredbama o pokori, stvorivši u svemu četrnaest članaka.
U članku VI. govor je o samostanskim predstojnicima (monasterii praesi-
dentes), što nam je dokazom, da su se pojedine skupine monaha održale
po Dalmaciji i poslije vremena Sv. Jerolima. Drugi sinod sastao se u
Saloni 4. maja 533.) Za saziv njegov bila su odlučna dva razloga. Po-
kazalo se potrebnim urediti izvjesne zloupotrebe u crkvi, a onda htjedoše
ioš da na podesan način razdijele odviše prostranu salonitansku biskupiju,
koja se jedva dala valjano nadzirati. Stoga bješe zaključeno, da se osnuju
tri nove biskupije: prvoj bješe određeno sjedište u mijestu Sarsenterum
(po svoj prilici okoliš današnjega sela Aržana), drugoj u mjestu zvanom
Muccur, jamačno današnja Makarska, a trećoj u mjestu Ludrum, koje se
po svoi prilici nalazilo u današnjem selu Biskupiji kod Knina.*' Poslije
ovoga zaključka zamoli bestuenski biskup Andrija sinod, da bi i njegovu
biskupiju razdijelio na dvoje i tako njemu olakšao posao u nadziranju, a
i vjernici bi imali
duhovnoga svoga pastira u većoj blizini. Ali nadbiskup
Honorije, priznavši inače opravdanost ove molbe, odgodi zaključak o tome
5 Bulić-Bervaldi o. c. 50-51; Gerber, Untersuchungen 1—72.
# Victor episcopus ecclesiae Martaritanae (— Catheritanae?) o tom
str.
gore 152
bilj ka 74.
s Datum: Post iterum
atque iterum consulatus Lampadii et Oresti“, koji se do-
slije griješkom uzimao kao godina 532. naše ere, sasvim su sigurno raščistili Bulić-
Bervaldi, Kronotaksa 53.
* Up. Klaić, Episcopatus Ludrensis u Dalmaciji (Vjesnik hrv. arheol. dr. N. s.
1912—13, 314—315).
pitanju na docniji zgodniji čas.

zaključaka zacijelo nikad nije ni došlo, a nije
I
Međutim do provedbe ovih zamašnih
ni poznato, da li ih je papa
ikad i potvrdio. Poglaviti razlog neprovedenju zaključaka drugoga
tanskoga sinoda očito ima da se traži u dugotrajnom
ratu, što
saloni-
je malo
carstva.
po tom izbio između Gota vizantijskoga
i
ruku razmirice između
rat
izazvale jednu čla-
Poznato je, da su ovaj u
smrti Teoderikove (+ 526.), a u drugu težnje
nova kraljevske porodice poslije
vizantijskoga cara Justinijana (527.— 565.),
da:bi opet povratio carskom žezlu
Teoderikove kćeri
Zapad. Neposredni povod sukobu dalo je utamničenje
Amalasunte, što ga je izveo njen sestrić suvladar
i Teodahad (u novembru
ratu, u kojem
534.), a prijeka joj smrt (30. aprila 535.) dvadesetgodišnjem
njime iščeznu i ostrogotski narod iz
propade djelo Teoderikovo, a Ss
14. aprila 535. podvrgao novo-

historije. Prema tome, što je car Justinijan
osnovanoj metropoli u gradu Justiniana Prima (Zlokućan kod Skopia?)
Sirmij i Singidun, mogli bismo zaključiti, da su neprijateljstva započela
oko donje Save
još u rano proljeće 535. baš na mezijsko- panonskoj
granici
i Dunava, a Sirmij privremeno opet došao poslije stogodišnjega

prekida u
vlast rimskoga cara (sada istočnoga) dobivši
i biskupa, podčinjena novom
metropoliti, pod koga padoše tada još i obje Dakije,
Prva Mezija, Dar-
danija, Druga Makedonija Prevalitana s dukljanskom
i biskupijom.“ Nešto
Mundo u Dal-
docnije na početku rata, upao je ilirski carski vojskovođa
slabe gotske čete, zauze
maciju i razbivši bez osobita truda iznenađene
Ali Goti osjećajući dobro
Salonu, koja je radosno pozdravila osloboditelja.
čete pod zapo-
strategijsku važnost Salone, odmah pošlju onamo jake
doduše Rimljani, no budući
vjedništvom Azinarija i Gripe. U boju pobijediše
sin Maurikije, oni se
da su im poginuli zapovjednik Mundo njegov
i
utvrdama, no u
povuku iz Dalmacije, našto se Goti utvrde u susjednim nimalo bili
Salonu nijesu ušli, ,jer im ondje nastanjeni Rimljani nijesu
car
skloni“, već tek onda, kad su primili pojačanja. Na taj glas otpremi
novom vojskom pod vojskovodom
Justinijan u Dalmaciju jako brodovlje s Salonu
Konstancijanom, a kad je oma pristala u Epidavru, Goti ostave
i povuku se prema Skardoni. Uto stiže rimski vojskovođa sa svojom voj-
gradske utvrde.
skom i brodovljem idući pored Ise, do Salone oprav joj
i
rimsko prisili Gote na dalji uzmak; šta više, oni ostave

Napredovanje
Dalma-
Dalmaciju i povuku se u ltaliju. I tako su već prve ratne godine
vlast istočnog rimskog
cija s Liburnijom i Srijemska Panonija došle u
samo Savija ostala je još i dalje u gotskim rukama.
carstva;
Akta obadvaju salonitanskih sinoda najpristupnija su u mojem Priručniku,
157 do 164., gdje je ujedno
iraspravljeno pitanje o njihovoj autentičnosti.
» Obje Justinijanove novele o metropoliji u Justiniana Prima gl. u Corpus
O početku nepri-
iuris Civilis (edit. Mommsen-Krueger) vol, lll., 94,der654—664. Deutschen in Osterreich-
jateljstava up. Strakosch-Grassmann, Geschichte
Ungar, vol. I. Beč 1895, 240. GI. moj
i
Priručnik 165—170.
—
173
Gubitak Dalmacije bješe i suviše težak udarac za Gote, poglavito

stoga, što je širom otvorio vrata Italije carskim četama. Novi gotski krali
Vitigis (536.—540.) pokuša zato sve, kako bi je opet natrag predobio: u
ji
skupljao je čete, a istodobno opremio je i jako brodovlje da krene
pod Salonu. Godine 537. provali gotski vođa Vilegizel ne čekajući po-
jačanja što ih je imao da dovede Azinarije u Liburniju s težnjom, da što
—
prije prodre do Salone i da je uz pomoć gotskoga brodovlja prisili na

predaju. Međutim već kod Skardone dočekaju ga carske čete i potuku,
našto se Vilegizel povuče u Burnum, gdje se sastao s Azinarijem i nje-
govom netom stiglom vojskom. Kad su vojskovođe saznale, da je gotsko
brodovlje doplovilo pod Salonu, požure se i oni do središta dalmatin-
skoga te ga tako podsjednu s kopna i s mora. Još prije toga carski je
vojskovođa Konstancijan jako učvrstio grad, a kad je porazio gotsko
brodovlje u salonitanskom zalivu, našla se brzo i kopnena vojska pri-
morana da napusti podsjedanje da se povuče u Italiju. Od tada bješ
i
Dalmacija ponajviše prolazištem i sabiralištem rimskih četa, pa i sam

Belizar 545. njome prošao idući iz Ravene u Drač. No dugotrajni je rat
je
sa svojim težištem na dalmatinskoj obali učinio, da su krajevi podalje od
mora ostali nezaštićeni. Pustošenju varvara, naročito Gepida u Srijemu,
a Langobarda u Panoniji i u dalmatinskoj nutrašnjosti, pridruži se glad,
poslije koje je pet godina docnije došla kuga. Rimske čete, jer su mo-
rale svu pažnju obraćati ltaliji, nijesu bile podobne da pomognu, i
baš zbog prehrane one su se morale povući na primorje. Doskora po-
stade i vojnički položaj opasan, kad je na čelo Gota stupio energični
Totila (541.552.) i kad je pokušao, da Rimljane potisne na najslabijim
tačkama. Belizar je doduše opremio Salonu svim potrebnim priborom, no
njegove čete, sabrane iz najnižih masa Trakije i Ilirika; nijesu se mogle
mjeriti s Totilinim Gotima, pa tako se i zgodi, da je 548. pod komandom
vojvode Indulfa zaplovilo gotsko brodovlje s ovećom vojskom put Dal-
macije, pristalo kod Muikura (Makar tik Makarske) i opustošilo čitavo
primorje do Salone usmrtivši mnoštvo Rimljana (548.). To bješe po-
sljednji uspjeh gotske snage, pa je i Totila smatrao Dalmaciju izgublje-
nom, izjav: se spremnim prepustiti je Justinijanu da dobije mir (551.).
Ai car ne prihvati Totiline ponude htijući rat nastaviti u interesu carstva
do punog uspjeha. Prošavši Dalmacijom i Liburnijom, od Salone dalje,
uđe rimski vojskovođa Narses s kopnene strane u Italiju i najzad slomi,
poslije dugotrajne i teške borbe, hrabri gotski narod uz sno krvo-
proliće (555.).*'
+ Glavni izvor za ovaj ratje Prokopije (de bello Gotico edit. Haury. Leipzig
1905, naročito str. 25, 26, 32—34, 36—38, 84—85, 247, 275, 337, 352, 443—444, 456—457,
i
477—478, 601). literature
Od
up. Strakosch-Grassmann o. c. 300302. Hartmann
0. €. 248—343; Martroye 283 dalje.
— 14 —
Pregnuće Justinijanovo imalo je samo formalni uspjeh, ma da je zna-

čilo restauraciju starog rimskog carstva. Tada su u Dalmaciji i Saviji pri-
vremeno opet uspostavljene sve stare rimske institucije, a ideja jedino
zakonite carske vlasti potjera nove mladice, napose u primorskim grado-
vima. Ali pobjeda Justinijanova uistinu nije značila za Panoniju i Dalmaciju
početak novog procvata i eru mira, već početak novih promjena, uvjeto-
vanih provalama novih osvajača, a te zahvatiše gotovo čitav sjeverozapadni
dio Balkanskoga poluostrva. Te promjene i osvajanja donosi u historiju
nov elemenat — Sloveni. S njihovom pojavom na granicama Panonije i
Dalmacije počinje se i povijest hrvatskoga naroda.
DRUGA KNJIGA.
DOBA KNEZOVA.
Južni Sloveni na početku historije.'

Indoevropljani. — Najstarija postojbina Slovend. Ideja slovenske prado-
movine u Podunavlju. — Venedi, Sloveni i Anti. Najstarije vijesti o Slo-
venima, — Domaći život Južnih Slovena u vrijeme seobe na jug. — Tamne
i
strane u karakteru njihovu. — Porodica ili rod; vasi ili sela. — Karakteri-
stika njihova ratovanja. — Njihovo vjerovanje. Pjesma pjesničko shvatanje.
Komparativna je
filologija već davno utvrdila, da su Sloveni s Indima,
Iranima (ili Arijcima), Jermenima i Baltima (,satem“-skupina) pa Grcima,
Za najstarije vrijeme južnoslovenske historije ne samo da nema domaćih izvora
*
nego onakih, kakve imadu Germani u Cezaru ili Tacitu. Prve opsežnije podatke
ni
donosi Got Jordan (Jordanis, oko 551.), koji je živio vizantijskom carstvu, u djelu De
u
origine actibusque Getarum (ed. Mommsen u Mon. Germ. hist, Auctor. antiquis., vol. V,
1. Berlin 1882) Vizantinci
i
Prokopije (G o. De bello Gotico (ed. Haury.
Leipzig 1905) Maurikije (jamačno identičan s carem Maurikijem (582.—602.), S 20
i
zvmćv (jedino izdanje još uvijek je Scheiferovo, štampano u Upsali

1664., no ulomak
o Južnim Slovenima preštampali su Šafažik, Slov. Star., vol. II.', 604—606 i Nie-
derle, Slov. Star. Život star. Slov., vol. I, 1., 2732). O Maurikiju up. Aussaresses,
L'auteur du Strategicon (Revue des &tudes anciennes, vol. III. Bordeaux 1906, 23—40)
i L'armće byzantine & la fin du VI+ sičele d'aprčs le Strategicon de I' empereur Maurice.
Bordeaux 1909 (Bibliothčque des Universitćs du Midi, fasc. XIV.). Aussaresses drži
s mnogo razloga, da je car Maurikije napisao ovo djelo između 580. i
584., vjerojatno
još
kao general. Arapi Ibrahim-ibn- Jakub (o.965.), ed. Westberg (Petrograd 1898)
i Abu Obaid-al-Bekri (o. 1066.), ed, Rosen i Kunik (Petrograd 1873), koji pisali
su
na osnovu starijih podataka, imadu takoder nekih dobrih i pouzdanih detalja. Poglavito
na osnovu tih pisaca, onda komparativne slovenske filologije i folkloristike, izrađena
je obilna literatura, od koje ću ovdje navesti samo najvažnija i najznačajnija djela:
Jagić, Historija književnosti naroda hrvatskoga i srpskoga, vol. I. Staro doba. Zagreb
1867 (i danas veoma korisno djelo); Krek, Einleitung in die slavische Literaturge-
schichte. Graz 1887; Nodilo, Historija Srednjega vijeka, vol. |. Zagreb 1898; Niederle,
Slovanske starožitnosti. Dil I. Pivod a počatky ndroda slovanskćho. Svazek 1. (Prag
1902), svazek 2. (Prag 1904) (ekscerpt iz toga donosi Gruber, Davni Slaveni i njihova
pradomovina. Prosvjeta 1908, 416—419, 440—446, 479—484). Dil II. Pavod a počatky
Slovani. Jižnich. Svaz. 1.
i 2. (Prag 1906—1910). Dil HI. Pivod a počatky Slovani! za-
padnich (Prag 1919). Dil IV. Pivod a počatky Slovanii vychodnich (Prag 1925); Nie-
derle, Slovanske starožitnosti. Oddil kulturni. Život Star$ch Slovani.. Dil I. Svaz. 1.
(Prag 1911), svaz. 2. (Prag 1913). Dil Il. Svaz. 1
zek 2., koji ima da
napiše Kadlec, još nije izišao). Dil Ill. Svaz. 1. (Prag 192 oš nije izišao);
Janko, O pravčku slovanskćm. Prag 1912; Cranojennh, Jimi
O Caonennwa y
12
1B =
Italicima, Tračanima, Ilirima, Keltima Germanima (,kentum“-skupina) u

i
tijesnom jezičnom i
plemenskom srodstvu. Odatle izvodimo, da njih sve
veže u davnoj prošlosti zajedničko podrijetlo od jednoga prajezika i pra-
naroda, tako zvanih Indoevropljana. Pitanje, gdje nam valja tražiti po-
stojbinu ovoga pranaroda, često i mnogo je raspravljeno, no uza sve to
nije, do danas bar, došlo do općeno prihvaćena rezultata. Čini se ipak,
kao da jeistini najbliže mišljenje, osnovano na filološkim, arheološkim
iterijima, da je indoevropska pradomovina bila negdje u
i
i
antropolo:
sjevernom dijelu srednje Evrope, pribrojivši amo današnju Dansku južnu
Skandinaviju? Sigurno tek je to, da su Indoevropljani živjeli u zajednici
još u Neolitsko doba, a to znači, da je indoevropski pranarod tada stajao
(oko trećega tisućljeća prije Hrista) na razmjerno visoku stepenu kulture.
Raseljavanje njegovo, i s time u neposrednoj vezi stojeći postanak poje-
dinačkih naroda, zbio se jamačno najkasnije na početku Brončanog doba,
ali zašto i kako, toga problema nauka nije još riješila.
Vi., VIl. VII. sexy (Iaac Cpn. Kp. Axan. Kn. 80). Beograd 1909; Jireček, Geschichte
u
der Serben, vol. I. Gotha 1911; Gruden, Slovenski župani v preteklosti. Ljubljana
1916. Pažnje su vrijedne radnje profesora praškoga universiteta, Čeha Peiskera: Die
šiltesten Beziehungen der Slaven zu Turkotataren und Germanen. Stuttgart 1905 po-
i
glavlje: The expansion of the Slavs (u djelu The Cambrigde medieval history, vol.
II.
Cambrigde 1913, 418—458), premda se mnoga od njegovih mišljenja ne mogu primiti.

Ovo vrijedi još u većoj mjeri i za tvrdnje, što ih iznosi Kramaš, Die Ankunft der
Germanen, Litauer und Slaven aus der Urheimat am Altaj. Budčjovice 1916. Nasuprot
sasvim je neozbiljno ono, što hoće t. zv. ,autohtoniste“: Poljak Ed. Bogusiawski,
Historya Slowian, vol. I, II. Krakov 1888—1899 (iz toga njemački izvadak: Methode
und Hilfsmittel der Erforschung der vorhistorischen Zeit in der Vergangenheit der Slaven.
Jena 1904), Slovenac Žunkovič, Die Slaven ein Urvolk Europas. Beč 1911 (i
danje) Hrvat Ružić, Stara nova postojbina Hrvata. Zagreb 1903. Najzad izdao je
i
i i
Niederle kraći izvadak iz svoga velikoga djela, ali u nekim partijama ispravljen
dopunjen, na francuskom jeziku: Manuel de I'antiquitć slave, vol. I. L'Histoire. Paris
1923
(drugi kulturni dio još ni 0). Pojedinačne monografije napomenut ću ondje,
kud pripadaju.
: Drugi opet misle, da se kolijevka Indoevropljana nalazila negdje u srednjoj
Aziji, u današnjem Turkestanu ili u Armeniji; posli stoljeća, kad se rasturilo
plemensko a potom
i jezično jedinstvo ar
i to tako, da je samo jedna grana
i
telji toga kraja raseljavati,
to indijska, pošla na jugoistok, a sve ostale na
zapad, izuzev iransku i jermensku, koje su ostale u pradomovini. Ali se ova seoba
nije vršila odjedared, već lagano više stoljeća, tako da su poneki susjedi ostajali duže
zajedno. Treći pak traže
pradomovinu Indoevropljana u istočnoj Evropi uz Crno more
i u srednjem Podunavlju. Razumije se, sve su to manje ili više oštroumna nagađanja;
do pozitivna općeno prihvatljiva rezultata nauka nije još došla.
i
s
O Indoevropljanima i njihovoj pradomovini up. rezultate kako su ih sabrali
Kretschmer, Einleitung in die Geschichte der griechischen Sprache. Gottingen 1896;
Schrader, Sprachvergleichung und Urgeschichte, vol. I. i Il. Jena 1906—1907%; Schra-
der, Die Indogermanen. Leipzig 1916'; Hirt, Die Indogermanen, ihre Verbreitung, ihre
Urheimat und ihre Kultur, vol. [. II. Strassburg 19051907; Feist, Europa im Lichte
i
der Vorgeschichte und die Ergebnisse der vergleichenden indogermanischen Sprach-

wissenschaft. Ein Beitrag zur Frage nach den Ursitzen der Indogermanen. Berlin 1910;
2.
— 179 —
Za najstarije sjedište što su ga Sloveni zapremali kao odjelit narod,

možemo
svelikom vjerojatnošću uzeti one plodne srednjo-evropske krajeve,
što se nalaze između rijeka Visle, Dnjepra, Desne, Zapadne Dvine i pla-
ninskoga vijenca Karpat4*. Ondje su im bili susjedi na Zapadu Germani,
BALTIČKO MORE
CRNO MORE
117. Pradomovina Slovena (po Niederlu)
Feist, Kultur, Ausbreitung und Herkunft der Indogermanen. Leipzig 1913; Ed. Meyer
Geschichte des Altertums, vol. I.
Stuttgart1913%,
846—895.
4
O tom pitanju up. Niederle, Slov. star. vol. I, 1, 4 i
dalje, 114 i dalje;
Život star$ch Slovanii, vol. I., 1., 37—52 i
njegov članak: Novć theorije o pravlasti
slovanskć (Česky časopis historicky, vol. XXI., 1915, 1—11); gl. Manuel 13—14; Šulek,
*
se
- 180 —
Čudi (Fini), na
na sjeveru Balti (Litavci, Leti Prusi), na sjeveroistoku
i
u Karpatima
jugoistoku u crnomorskim stepama Irani (Skiti), a na jugu
Tračani. Još u toj zemlji, po razlikama što se javljahu među njima pa se
sve jače isticahu, Sloveni podijeliše na tri odjelite grane: zapadnu (Česi
sa Slovacima, Poljaci, Lužički Srbi i
Polapski Sloveni), istočnu (Rusi i
Ukrajinci) i južnu (Slovenci, Hrvati, Srbi
i
Bugari), već prema tome, gdje
je koja od njih sjedjela. Te su razlike vjerojatno postale pod
utjecajem
onih istih faktora, koji su po mišljenju filologa razlogom, da se i nekadanje
indo-evropsko jezično jedinstvo rasturilo, a to su: diferencijacija dijalekata
poradi trajnih lokalnih utjecaja, napose fizio-
nutarnjim razvojem govora
mjesna izolacija, koja omogućuje razvitak novih oblika i
loških;? drugo:
riječi, i treće: asimilacija tudih elemenata, u prvom redu pokorenih pra-
žitelja, kako nam to još u historijsko doba vidljivo pokazuje postanak
romanskih jezika iz latinskoga.“
U onom dijelu ove knjige u kojemu je
bilo govora o drevnim Ilirima
kako
u Panoniji i u Dalmaciji, imali smo dovoljno prilike da se uvjerimo,
drevni narod
je upravo nemoguće identifikovati taj zapadno-balkanski
Hrvatima i Srbima. Ali tako se nije vazda mislilo ;
s docnijim i današnjim
šta više, tvrdnja o južnoj pradomovini Slovena, napose o autohtonstvu
Hrvata Srba, i njihovo identifikovanje s Ilirima i Panonima, seže po-
i
stanjem svojim daleko natrag. Prvi je put nalazimo izrijekom ubilježenu

u ruskom ljetopisu XII. stoljeća, poznatom po imenu monaha
Nestora'.
Pogled iz u pravijek Slavena, a napose Hrvata (Rad vol.
biljarstva 39, 1-65). Poljak
Rostafinski, pierwotnych siedzibach i gt
O arstvie Slowian (Rozpravi Akad.
Krakov 1908), a po njemu Peisker (The expansion l. c.) drže, da se prvobitna po-
stojbina Slovena ima da unutar pojasa graba (carpinus betulus), ali izvan pojasa
traži
bukve (fagus sylvatica), (larix Europaea) i tisa (taxus baccata), a to znači, samo
ariša
unutar porječja srednjega Dnjepra. Prema tome bila bi najstarija postojbina Slovena
močvarno Polesje (Ioatcie) kojim protječe rijeka Pripeti; taj je kraj nalik na trokut,
kojemu vrhovi stoje otprilike ondje, gdje su danas varoši Brest-Litovsk, Mohilev Kijev,
i
c. Za
Neosnovanost toga mišljenja pokazao je Niederle, Život, vol.1. pradomo-
1.
vinu Slovena up. CapeaounHa, Heropnseckaa reorpadis. Petrograd 1916.

i
ist gewiss — kaže Jagić — dass schon in der vorgeschichtlichen Zeit

5
Es
der slavischen Sprache, wo man von einer Ursprache zu reden pilegt, nicht unbedeu-
tende dialektische Abweichungen vorhanden waren. Eine urslavische einheitliche dia-
lektlose Sprache hat es nicht gegeben“ (up. članak: ,Eine einheitliche slavische Ur-
sprache“, Archiv, vol. XXII., 33).
Hirt, Die Verwandschaftsverhiiltnisse der Indogermanen (Indogerm. Forschungen,
%
vol. IV., 1894, 43) kaže veoma lijepo: ,Die grossen Dialektgruppen der indogermanischen
Sprache erkliiren sich in der Hauptsache aus dem Ubertragen der Sprache der indogerm.
Eroberer auf fremdsprichige unterworfene Bevolkerung und dem Einfluss dieser Sprache
auf die Kinder“.
Ovu kroniku Rusi danas obično zovu Haxamnax (= početna) s$romci. O njoj
+
ima ovelika literatura, a poglavite priznate rezultate sabrao je KawweBckiit, Kypci

i
pycekoii ucropin, vol. 1. (peto izdanje). Moskva 1922, 80 i dalje. On drži, da je nawazn-
naa gbromuci, ta baza čitave starije ruske historije do XIV. vijeka, zapravo zbirka
1,
Sie
Pričajući kako su poslije općeg potopa Noevi sinovi podijelili Zemlju,
kaže ljetopisac, da su Jafeta zapale među ostalim ,Macedonija, Dalma-
cija, Ilirik i Sloveni“, a kad se prigodom gradnje babilonskog ,stupa do
nebesa“ narodi po Božjoj odredbi raziđoše širom svijeta ,sa 72 jezika“,
nastavlja ljetopisac ovako: ,Poslije mnogih vremena sjedoše Sloveni oko
Dunava, ondje gdje su sada Ugarska i Bugarska, a raziđoše se po Zemlji,
prozvavši se svojim imenima, već prema mjestima, gdje sjeli. Oni koji su
sjedoše oko rijeke Morave prozvaše se Moravci, a drugi dadoše sebi ime
Česi; još su Sloveni Bijeli Hrvati, Srbi i Korutanci“*. Kad su Vlasi“ ,na-
valili na Slovene oko Dunava i kad su sjeli među njih i uzeli im činiti
nasilja, ti Sloveni odoše (iz podunavske pradomovine) i sjedoše uz Vislu
i prozvaše se Ljahi (]laxore), od kojih se jedni prozvaše Poljani a drugi
Ljahi, Ljutići i Mazovšani Pomorani“. Po tom nabraja ljetopisac Slovene

ili
i
uz Dnjepar, Pripeti, Dvinu, Desnu i oko Iljmenskoga jezera i grada Nov-
goroda, naime Poljane, Drevljane, Dregoviće, Poločane Sjeverane, kaže
da se ,tako razišao Slovenski narod!“ Nešto dalje i opet se ljetopisac
i
vraća na današnje južnoslovenske zemlje govoreći o apostolima Sv. An-
droniku i Sv. Pavlu: ,l tako je učitelj slovenskog naroda Andronik apostol
došao u Moravsku, gdje je i
apostol Pavao učio; tude je naime Ilirik,
u koji je došao apostol Pavao, i
ondje bješe prvo (naselje) Slovena“"!,
raznovrstnog historijskog materijala, u kojoj su nanizani pojedini kratki zapi:

nija pričanja o nekim događajima, a napisana od raznih autora. Jasno dadu se
raspoznati tri različite skupine; prvu čini staro doba (u njoj je i podatak o podunavskoj
pradomovini Slovena) od stvorenja svijeta do pred g. 1054., druga je umetnuto pričanje o
krštenju Rusa (986.—988.), napisano negdje na početku XII. vijeka, a treća kijevsko-pečerski
ljetopis, koji je krajem XI. i na početku XII. vijeka odista vodio i napisao Nestor,
monah pečerski, kako kaže stara tradicija (od 1228.), a koju ne možemo ničim pobiti.
Nestorov dio prekida se godinom 1110., a drži se, da je i sam umr'o nešto poslije 1114.
Prema tome pada Nestorova redakcija ovoga ljetopisa jamačno najkasnije u početak
XII. vijeka. Gl. Iuuera, Bnegenie ps pyeckyo ucropmo. Herounuki u teropirorpadia.
i
Moskva 1923.
ya ce TH ske CaontHn: Xopsare Bihanu u Cepe6a u Xopyrane“. JItronuce
8
no Jlaspenriesckomy cmicky (izdanje ruske arheograf. komisije). Petrograd 1897 5.

%
Ljetopisac imao je jamačno na umu Rimljane. Na Kelte nije dopušteno po-
mišljati, kao što čini Šafašik, Slovanskć starožitnosti, vol. I. Prag 1862, 257 i dalje,
već stoga, što se ovdje radi o prastaroj slovenskoj tradiciji, nego tek o ljetopiščevoj
ne
književnoj kombinaciji. Up. Niederle, S.

S., vol. 1., 141—146; I,, 317—318; III,
2.,
199 n. 1; Manuel 15—18. Ključevskij, (o. c. 121-122) drži, da

je
ljetopisac pomišlj
na tom mjestu na razrušenje dačkoga carstva rimskog cara Trajana.
za
1%
(u) Tako pasuneca CaoBta&ckait saski“ 1 oc.
u
The CaoBMINCKY sanky yulrem, ecre Attmiponitku anocrom, so Mopass
60 xox anocrom Mape yurimy; ty Go ecrs Hopi.
(eroxe noxONIH ano-
crom» Masem, Ty 60 Gbua Caosene nepwoe“ o. e. 27—28). Govoreći o doseljenju Ma-
džara, kaže ljetopisac i opet: ,Cbuixy 60 Ty npeskne Caonbnu u BoaoxoBe npusima
aemmo Caonenscky; moceme ske nonsama Bogsxa 1 nacatmia semmo (ry] u chiaqoma
co Caontuu, noxopmeme 1 noga ca [u] orrone nposraca sema Yropicka“ (o. e. 24).
— 182 —
Sve su nam te riječi jasno svjedočanstvo, da je drevni ljetopisac ruski,

najkasnije na početku XII. stoljeća, držao, da su ne samo Južni nego i
Sjeverni Sloveni (Česi, Poljaci, Rusi) potekli iz srednjega i donjega Podu-
navlja, to jest, da su se doselili s juga.
Od toga vremena dalje veoma se često susrećemo s ovim mišlje-
njem u raznih slovenskih ljetopisaca i historika, a ima i danas pisaca
diletanata, koji se ne znadu osloboditi ove bajke. Ponoseći se naime
starinom od punih osam vijekova, ovo je mišljenje od stoljeća do sto-
ljeća i od pisca do pisca sasvim prirodno poprimalo sve to dotjeraniju
formu i puniji sadržaj. Već prvi posljednici Nestorovi, poljski ljetopisci
Kadtubek (oko 1206.) i Boguchwal (+ 1253.) pišu, da su Panonija
(= Ugarska) i Bugarska pradomovina Slovena,'? dok stariji češki ljeto-
pisci (tako zvana Dalimilova rimovana kronika, napisana između 1282. i
1314. i Pulkavina kronika od 1374.) opet znadu, da se Čeh, praotac
češkog naroda i osnivač češke države, doselio s juga iz zemlje ,Hrvati“.
Danas ne sumnja više nitko u nauci, da su te tvrdnje prešle upravo
putem literature iz Nestora u pojedine poljske i češke ljetopisce, a tako
isto ni o tome, da Nestorovo kazivanje nije stara slovenska tradicija, nego
autorova lična kombinacija. Kako se ovo književno pričanje, prelazeći
od jednog pisca do drugog, usavršivalo, najbolje pokazuje pisanje učenoga
Poljaka, kanonika Diugosza (+ 1480.), koji ovako priča: Poslije razdje-
ljenja naroda Sloveni u Evropu, i to u Panoniju, a onda su na-
došli su
selili Bugarsku, Srbiju, Bosnu, Hrvatsku, Dalmaciju, Illiriju, Korutansku

i
druge zemlje uz Jadransko, Jonsko i Egejsko more. Dalmacija, Srbija,
Slavonija, Hrvatska i Bosna pripadahu braći Lehu i Mehu, sinovima Jano-
vima. Braća prebivahu na gradu Psari na visokoj hridini, koju je prala
rijeka Huj; ovaj grad više ne postoji (to jest u XV. vijeku), no po ruše-
vinama razbira se nekadanja veličina njegova, dok mu je selo Psari, što
se nalazi ,i danas“ ispod ruševina gradskih, učuvalo ime. Hoteći ukloniti
se razmiricama što su sve to više uzimale maha među Slovenima, braća
Leh i Meh ostave sa svojim porodicama blagom n;
i
ćnu domovinu i
grad Psari, i odsele na sjever, gdje su osnovali češku i poljsku državu;

poslije njih pođe i treći brat Rus i osnova Rusku.*! Sve je ovo u gla-
vnom ponovio i ki ljetopisac Hajek (+ 1553.), ali dodavši izrijekom,
2 Boguchwal već smjelo pi: »Scribitur in vetustissimis codicibus, quod Pan-
nonia sit mater et origo omnium Sclavonicarum nationum... Ex his itaque Pannoniis
tres fratres, filii Pan (sc. a Jano, nepote Japhet), principis Pantioniorum nati fuere, quorum
primogenitus Lech, alter Rus, tertius Czech nomina habuerunt. Et hi tres haec
tria regna Lechitarum, Ruthenorum et Czechorum, qui et Bohemi, ex se et ex sua
gente multiplicati possederunt, in praesenti possident“. Bielowski, Mon. hist. Polon.,
vol. II., 468.
1 Vrlo oštroumno dokazao Niederle o. c. vol. 1., 1., 5 i dalje. Up. još i Ba-
rani it, Pycckas ncropiu, vol. I, Moskva 1914, 122—124.
« Dlugosz, Historia Polonica (ed. Przezdziecki), vol. I. (Opera omnia, vol X.).
Krakov 1873, 1
— 183 —
da su oba brata vladala u Hrvatskoj kao knezovi, i to Leh na gradu

Krapini, a Čeh na Psarima nad potokom imenom Krupa.'* Iz ovih poljskih
i čeških ljetopisaca,
napose iz Hajeka, preuzeše tu bajku od kraja XVI.
vijeka dalje neki dalmatinski i hrvatski pisci, no popularnom i tobože
narodnom pričom s još romantičnijom sadržinom, učini je u Hrvatskoj tek
u XIX. vijeku Ljudevit Gaj." Razumije se samo sobom, u njoj nema hi-
storijske istine ili bar neke jezgre, no ipak ije bistro svjedočanstvo o živoj
svijesti slovenske srodnosti već od XII. vijeka dalje."
Uhistoriji se Sloveni javljaju razmjerno dockan. Pisci iz ranijega
rimskog carskog doba (Plinije, Tacit Ptolemej) nazivlju ih Venedima
i
(Veneti, Venedi, Odev&ča:) i smještavaju u porječje gornje srednje Visle, i
između Karpata i Baltičkoga mora, koje Ptolemej izrijekom zove Vened-

skim zalivom (OBevečxos 76400), što može da znači, da su Rimljani i
Grci saznali za Slovene preko Germana, zacijelo germanskih trgovaca
jantarom i krznom; još i danas živi u Nijemaca ovo ime (Wenden, Win-
den), kojim oni označuju neke Slovene, tako Lužičke Srbe u Saskoj (Wen-
den) i Slovence, naročito u Štajerskoj (Winden). Značenje i podrijetlo
ovoga imena veoma je tamno, no van svake sumnje, da se Sloveni
je
sami njime nikad nijesu služili, dakle ono je

strano. Neki ruski nauče-
njaci vide u njemu keltski naziv; kad bi to mišljenje bilo istinito, moglo
# Hajek z Libočan, Kronika Prag 1541 (patisak 1819),
česka.
1%
Prvi puta iznio je Gaj pričanje o krapinskom gradu u broširici Die Schlosser
bei Krapina (Karlovac 1826, 14—22), koju je napisao još kao šestogimnazijalac, to ne i
na osnovu narodnoga pričanja (kako bismo očekivali), nego aus der Uebereinstimmung
mehrerer Geschichtsschreiber. Međutim rukopis s natpisom ,Brevis descriptio antiquis-
simi et famosi loci Krapina eiusque oppidi privilegiati in Zagoria comitatuque Varasdi-
nensi situati, necnon conventus nostri hoc in oppido collocati“, nekoć vlasništvo Gajevo,
sada u universitetskoj biblioteci u Zagrebu, a napisan oko 1800. od nekoga krapinskog
franjevca (docnije ga Gaj zove: Otac Sklenski, rodom Č eh), pokazuje, da je Gaj, osim
nekih neznačajnih mjesta (i bez botaničkoga dodatka) svoju broširicu doslovno složio
po njemu. Već je Jordan (De originibusSlavicis, vol. II, Beč 1745), koji je lično bio
u Krapini oko 1740., napisao: , Neprekidna predaja (traditio perpetua) lamošnjih žitelja
kaže, da su na ova tri brda (t. i. Krapina, Sv. Josip [= Psar| i Šabac) stolovala u
odjelitim gradovima
i razišli
tri
brata, Čeh, Leh i Rus, no da su se zbog svoje sestre zavadili
Iz ovih riječi razbira se, da je već u prvoj polovici
po stranim zemljama“.
XVIII. vijeka u krapinsku okolicu ne samo ušla bajka o Čehu, Lehu Rusu (Mehu). i
nego da je ona ondje i tačnije lokalizovana, jamačno od načitanih ljudi. U Gajevoj

biblioteci čuvao se nekoć rukopis Vsakojačka pripovedanja od Krapine iz vust stareh
ljudih pobrana. Dupljačka jama vu gori t. d., napisan od samoga Gaja oko 1830.
i
(Knjižnica Gajeva. Zagreb 1875, 187—188). Bez sumnje bilo je ovdje sabrano sve
ono, što je Gaj docnije (oko 1851.) složio u jednu cielinu (up. njegovu autobio
grafiju 1. €. XIV. —XV.), no taj je rukopis nažalost danas izgubljen, pa nam tako nije
više moguće tačno odrediti opseg krapinskoga fobožnjega narodnog pričanja. Gl. o
tom llumuhk, Hwe Xpsar u Cpćua (Doguuienya H. Hyanho, xw. XXXV. Beograd
1922, 35-51.
#
O tom up. Klaić, Slike iz hrvatske povijesti. Zagreb 1903, 5—17 i Niederle
S.S, vol 1, 1, 728,1, 2, 71101.
— 184
bi značiti, da su Germani Slovene upoznali preko Kelta, to jest, da su
Sloveni razumije morem se prije došli u saobraćaj s Keltima, nego
—
li s Germanima, od kojih su ih dijelile guste prašume

i
opasne močvare."
Domaće ime bješe Slovčne (Coste, sing. CaoBtnnnw), koje nam je
carstva na
prvi puta ubilježeno u nekoga nepoznata pisca vizantijskog
docnije u VI. vijeku Zzhafrvoi, ZxhdBo;,
početku V. vijeka (kao Xehavrvoi,
Y0).480., Selaveni), a poznadu ga
i zapadni pisci (Sclaueni, Sclauini, Sclaui),
i
pa i arapski (Sakdlib). S obzirom na geografsko proširenje, ono se spo-
minje u IX. vijeku kod Tesalonike Sirmija, u Dalmaciji i Panoniji, u
Istočnim Alpama i Zapadnim Karpatima, oko Labe i kod Novgoroda, ali
Ranije mišljenje bilo je, da je ime Venedi, Veneti germansko, pa su ga jedni
i
15
tumačili sa staronjem. winid, danskim vand (= voda) staroislandskim vinđr kao ,one
koji stanuju kraj vode“ (*exed. up. Boisacq, Dictionnaire s. v. 82wg i Walde, Etim.
Worterbuch s. v. unda), drugi s wenden kao ,die herumziehenden Wanderer“, treći
s gotskim vinja, odnosno s njemačkim weiden kao ,die weidenden Hirten“ (up. Nie-
187205). U novije doba prvi je pokušao Ioronuiw, Ha
derle, S. S. vol. I, 1.,
ime Veneda
uetopiu caanancknxo nepezsnieniii. Petrograd 1901, 17—18, da protumači
kao ,bijeli, svijetli“ (up. Bijeli Hrvati, Bijeli Rusi), uz pomoć keltskoga: ,5l ayMa1o, 4To
STO TO WE COBO, KOTODO& BCTPIHACTCA BECIMA YACTO Bi
KEJIRTCKHXI FEOTPADNAECKUXH
HASBANIAXH H SHANNTO BB KEIBETCKOM 3HKB: ,O

Bb
(vindos, upa. find, kumep. gwynn
u ap. cm. Stokes crp. 265)“. Poslije Pogodina postavio je Šah matov (Zu den šltesten
slavisch-keltischen Beziehungen, Jagićev Archiv, vol. XXXIII., 1912, 51—99 i Buenerie
i
1. Petrograd hipotezu, da Plinijevi, Ta-
pw Kypcw ueropili pyeckaro jašmia, vol. 1916)
u porječju Visle, nijesu
citovi i Ptolemejevi Venedi na obalama Baltičkoga mora, kao
ni Germani ni Sloveni, već Kelti, koji su sebi od
česti
podjarmili negdje u III.
Il. vijeku prije Hrista susjedne Slovene, kojima se evropska pradomovina ima
tražiti u
od-
porječju gornjega Njemena i Zapadne Dvine sve do Iljmenskoga jezera njegova
i
virka Volhova, no ovi se keltski Veneti potom izgubiše među brojnijim podanicima
svojim onako, kao što to se dogodilo s Bugarima ili s Francima. Posljedica ovoga pod-
jarmljenja i pretopljenja bijaše snažan kulturni utjecaj Kelta gospodara — tada mnogo
obrazovanijih ne samo od Slovena nego i
od Germana — na Praslovene, a taj se
i naročito u
odrazuje i u leksikalnom sastavu jedinstvenog prajezika slovenskog,
još
tome, što je ime poslovenjenih keltskih gospodara Veneta prešlo na podanike njihove
Slovene, ali ne kao narodno, domaće, već dano im od susjeda, napose od Germana;
značajno je, da Fini još dandanasi zovu Rusiju na svom
jeziku Vendijd, Vendi, Vendit.
Samo keltsko ime ,Veneti, tumači Šahmatov, suglasno s Francuzom D'Arbois de
Holderom, kao saveznici od *itenos = prijatelj * tenja
Jubainville i Nijemcem
— srodstvo, dok među riječima, uzajmljenima od Kelta (Veneta) gospodara, nabraja

i
skok i skočiti,
ove: bik, jak, jabuka, klijet, kob, kotac, košulja, ljeto, otac, sluga,
(8čit), tat, tijesto. Nesigurnost ove hipoteze pokazali su Niederle, Nove theorije
(Česki časop. hist., vol. XXI. 1915, 3—11), Buga i Vazmer (Rocznik slawislyczny,
vol. VI., 1—39 i
172—213). Gl. još i Vazmer, Untersuchungen iiber die šltesten Wohn-
sitze der Slaven. 1. Die Iranier im Siidrussland (Verčffentliiungen des baltischen und
slavischen Instituts an der Universilt Leipzig). Leipzig 1923, 2. U najnovije vrijeme
i Dudlebi Poljak A.
pokušao je da objasni imena Veneti, Sloveni, Anti, Srbi, Hrvati
Slavia vol. II. Prag 1924, 198224),
Briiekner (Wzory etymologji i krytyki žrodiowei.
ali nije ništa sigurno privrijedio nauci ovim svojim egzotičnim tumačenjima.
se
= 185 —
značenje njegovo još nije konačno i pouzdano objašnjeno.'" Istodobno

sa slovenskim imenom javlja se kod nekih pisaca vizantijskog carstva
VI. i VII. vijeka i treće ime Anti (Ava [Agra], Antes, Anti), a za ni
znadu još u X. vijeku i neki arapsko-perzijski putnici (kao Artanija-pleme),
ali ono se u docnije doba odnosi samo na Slovene između moldavskih
1 Dosada se uzimalo, da je najstarije svjedočanstvo o slovenskom imenu zabi-
lježeno u nekom dijalogu Cezarija iz Nazianza (brata poznatoga Grgura iz Naz.) oko
god. 525.—330. (Miillenhoff, Deutsche Altertamskunde, vol. Il., 367). Gl. grčki tekst
ap. Kos, Gradivo, vol. 1., 8. Ali Seeck je dokazao (Pauly- Wissova, RE IIl., 1300),
da je onaj dijalog napisan od nepoznata pisca već ma početku V. vijeka. —Šta se
tiče
etimologije značenja slovenskoga imena,
i
su Dobrovsky, Šafašik i Mikloš
već
upoznali u sufiksu -nin, -ne derivat nekoga topijskoga imena * Slovy, možda u vezi
s litavskim salava = otok, ostrvo. Prema tome bili bi Sloveni koliko otočani. Razu-
mije se, taj je naziv vrijedio najprije samo za jedan manji dio Slovena,
menom proširio na sve Slovene. Za ove etimologije gl. Mikkola (CGopmxy crareii
noci. oprynarosy. Varšava 1902) Niederle, Slov. Star, vol. Il., 2, 469 i dalje.
i
itek se s vre-
U novije doba izniješe slično mišljenje o etimologiji imena

Slovčnina, a s gotovo
istim rezultatom Budimir (levr. * kleu-, teći, plaviti, prati, čistiti 36opuux Beanhen.
Beograd 1921, 97—112)i Rozwadowski (Encore une ćtymologie — ou pseudologie —
du nom slave. 360piux Bemhen 129—131). Budimir zaključuje: ,Prema dosada izlože-
nom, čini se da ime slovčnins i slavjanin« označuje čoveka i pleme koje
stanuje
u krajevima oko reka, jezera i voda sa imenom izvedenim od osnove *
slov-, * slav-.“
Rozwadowski pak kaže: ,En somme, je pense qu'il y avait un fleuve, nomme Slova
ou Slava, ou peut-čtre un pays marćcageux, appelć, Slovo, habitć par nos ancetres,
qui, conformćment aux lieux de leur habitation, regurent le nom Slovčne, plus tard
associć avec les noms communs slovo et slava de tout autre origine“. | odista, starija
su tumačenja (u hrvatskih pisaca već u XVII. vijeku) od slav- (slaviti, slava), prema
kojoj bi Sloveni bili koliko ,slavni (ljudi)“ ili kako piše Hrvat Pavao Ritter tezović
(f 1713.) gens Slavna; onda drugo od slovo, to jest ljudi koji govore razumljivim je-
zikom“ ili ljudi jednoga jezika plemena“. Ovo se drugo
i
tumačenje naročito upiralo na
antitezu Nijemci ili ljudi nijemi“, tudi, nerazumljiva strana govora. Danas su u nauci
oba ova tumačenja (slava slovo) sasvim napuštena (up. Niederle,
i
S. S., vol.
II,
i
2,
479—482). Da ime Nijemci nije i ne da bude u vezi s nijem, drži se danas op-
može
ćeno kao sigurno, jer između Slovena Nijemaca bijaše tako živahan saobraćaj, da
prosto nepojmljivo, kako zašto da im Sloveni dadu ime, koje bi imalo smisla tek za
i
je
kakovo udaljeno, kulturno inferiornije slabo poznato pleme. Dalje, kako da se s ta-
i
kovim tumačenjem objasni utvrđena činjenica, da su Sloveni već u pradavno doba baš
i
od Nijemaca primili toliki broj rije ,jer to nas mora prije svega da navede na mišljenje,
da su Sloveni uz granicu i sami bili objema jezicima, svome
vješti
kako tako njemač-
komu. Najzad riječju Nijemac Sloveni bi trebali da označuju i ostale susjede nerazum-
ljiva i strana govora, a ne samo i isključivo Germane s kojima bijahu, kako je već
istaknuto, u mnogo živahnijem saobraćaju, negoli primjerice sa susjednim Litavcima,
Finima i
Romanima (Vlasima). Stoga se kušalo ime ,Nijemci* dovesti u vezu sa zapadno-
njemačkim plemenom Nemeti uz srednju Rajnu, no taka hipoteza mora odbiti, jer
je ne dopušta međusobna geografska udaljenost (up. Florschiitz, Utjecaji Turkotatara
i
Germana na Slavene. Nast. Vjes., vol. XIV., 1906, separatni otisak 11—13). Šahmatov
0. 6. 82—85 drži, da
je riječ ,Nijemci' kelfskoga postanja, a znači ,plemeniti“; najprije
da su njome Sloveni zvali susjedne Kelte, među kojima je čak moglo da bude i koje
pleme toga imena, a docnije preniješe ga na sve Germane. O Nijemcima up. još i Nie-
derle, S. S., vol. Ill. (Zapad. Slov.), 67—68.
186 —
Karpata i ušća Dunava do sjevernoga okrajka stepe, dakle na porječje

srednjega i donjega Dnjestra i Dnjepra.?
Premda
se Sloveni pod pouzdanim imenom mogu tek razmjerno dockan
utvrditi historijskim spomenicima, ipak se može kao dokazano uzeti, da
se oni zapravo javljaju mnogo ranije pod drugim imenima. Većina slavista
zato s pravom gleda u Herodotovim Neurima (Ne»gsi), u porječju gornjega
Dnjestra i Južnoga Buga. jedan slovenski narod, a tako isto i u njegovim
Budinima (Bov3ivo: i z0o)46v), u predmnjevi da su oni odi
bili neposredni istočni susjedi Neurd, a to bi nas dovelo u V. vijek prije
Hrista. Poslije toga nema o Slovenima uopće nikakih historijskih poda-
taka sve do I. i II. vijeka, ili bolje reći sve do IV. i V. vijeka naše ere.
Već je Plolemej (u II. vijeku) ubilježio za Venete, da ih valja ubrojiti
među ,najveće narode“ (šq 3), a Tabula Peutingeriana (iz IN. vijeka)
navodi Venete na dva mjesta na sjeveru Dakije i dunavskoga ušća; no u
V. vijeku Sloveni se prikučiše još bliže ušću. Oni su se dakle u doba
Seobe naroda stali kretati širinama današnje zapadne Rusije i Poljske na
istok i na jug s jedne, a jamačno još i na zapad rijeci Visli prema Odri
s druge strane. Međutim moglo je da bude, kako čini, već i u II. vijekuse
po Hristu pojedinačnih slučajeva, da su poneke omanje čete Slovena prešle

Karpate i naselile se gdjegdje u današnjim slovačkim krajevima, no prije
početka VI. vijeka nema govora o njihovu prodiranju na Balkansko polu-
ostrvo. U to doba oni se po svjedočanstvu Jordanovu i Prokopijevu
raspadahu na dvije velike skupine, na Slovene Ante. Sloveni bili su za-
i
padna, Anti istočna skupina, i to tako, da ih razdvajala rijeka Dnje:

je
pored toga još se Anti izrijekom pominju kao mnogobrojniji i hrabriji.

Ali Sloveni i Anti govorili su po svjedočanstvu Prokopijevu istim jezikom,
imali su jednako društveno uređenje, vjerovanje i običaje, kako kućne
tako i ratničke, pa i fizičkim ustrojstvom tijela bili su jednaki, dakle su
bili u stvari jedan narod. Veoma je važno ono, što nam
Jordanov stariji izvor (zacijelo bar iz druge pole V.
o
Slovenima kaže
vijeka): ,Ovima s druge
koja
ini.
strane (t. i. Gepidima) leži Dak: ie kao vijencem zaštićena visokim
Alpama (= erdeljskim Njima (=> Alpama) na lijevoj strani
spram sjevera, naselio se od izvora Visle po neizmjernim prostorima lju-
dima bogati narod Veneta, kojih se imena doduše mijenjaju već prema
raznim rodovima (= plemenima) i mjestima, no ipak oni se u glavnom
nazivlju Sloveni i Anti. Sloveni stanuju od mjesta Novijetunskoga i jezera
mursijanskoga (t. i. od ušća dunavskoga) sve do Dnjestra i Visle na
veru.?! Anti opet, koji su najhrabriji među njima, šire se od Dnjestra i
sje-
Značenje imena Anti sasvim je tamno; up. Niederle, Antove. Prag 1909.
Nije nemoguće, da je tuđega postanja i
upravo ime onoga stranog dijela, koji je zavla-
dao izvjesnom skupinom Slovena, dakle nešto slično kao kod Bugara.
#! Civitas
Novietunensis je Noviodunum na ušću dunavskom, danas Isakči; /acus
Mursianus tumačio je Rossler (Uber den Zeitpunkt der slav. Ansiedlungen an der
iz
su
= 187 —
od obluka Crnoga mora sve do Dnjepra, a te su rijeke jedna od

druge
znatno udaljene.“** Kad se Veneti podijeliše na dvije skupine, ne da se
odrediti, ali ova je podjela nesumnjiva historijska činjenica.
Prvi narod s kojim su Sloveni došli u doticaj, a što se dade histo-
rijskim spomenicima utvrditi, bili su Skiti?! (440%, asirski Ašgiizai
Iškazai). Oni su najkasnije potkraj VIII. ili na početku VII. vijeka prije
Hrista provalili srednje Azije u crnomorsko primorje te se s vremenom
proširiše po beskrajnim ravnicama od Azovskoga mora i Dona do Pruta
i
i ušća
dunavskoga, i tako zakrčiše Slovenima širenje na jug do Crnoga
mora; šta više, Skiti su stali prodirati u pravcu sjevernom sjevero-
zapadnom u nutrašnjost sve do blizu ušća Samare u Dnjepar (kod Jeka-
terinoslava) na sjevero-istok i do gornjega Dnjestra (oko današnjega ga-
ličkoga Sambora i Nižnjova) na sjeverozapad, i nametnuše ondje nekim
slovenskim plemenima svoje gospodstvo. Skiti su bili nomadski
pastiri i
lovci surova života i običaja, poglavito strijelci na konju, koji
nijesu po-
znavali ni varoši ni sela, niti težili zemlju, jer su im bojna kola bila ko-
liko kuće i kolibe, a pili su kobilje mlijeko i pravili od njega sir
maslo; i
ubiti čovjeka bila im je najveća radost i dika, a Herodot

izrijekom kaže
»Kad Skit ubije prvoga pije krvi njegove“.** Hramova nijesu
i
poznavali, a tako ni svećeničkoga staleža ni kumira, a

jedino go mač
bješe im simbol boga rata. Žrtvovali su goveda, no radije konje,
pa i
untern Donau. Sitzungsberichle Bečke Akademije, knj. 73, 86—88) kao neku močvaru
kod Murse ili današnjega Osijeka. Da je ovo tumačenje neispravno, pokazao je Kyna-
KOCKI, Tat nasRAČTCA TeppuTOpIA CaAKAKH NO lopAAKy? OKypHaJm MuH. KADOM
npocn. 1905, mart, čast 358, Petrograd 1905, 123 i dalje); lacus Mursianus očito je
ime neke močvare oko dunavskog ušća
# Iordan (ed. Mommsen 62 ): Introrsus illis Dacia est, ad coronae spe-
ciem arduis Alpibus emunita, iuxta quorum sinistrum latus,
qui ab aquilone vergit, ab
ortu Vistulae fluminis per inmensa spatia Venetharum natio populosa consedit,
quorum
nomina licet nunc per varias familias et loca mutentur, principaliter tamen Sclaveni
Antes" nominantur. Sclaveni a Novietunensi et laco qui appellatur Mursiano
civitate
et
usque ad Danastrum et in boream Viscla tenus commorantur... Antes vero, qui sunt
eorum fortissimi, qua Ponticum mare curvatur, a Danastro extenduntur
usque ad Da-
naprum, quae flumina multis mansionibus ab invicem absunt“. Iz tih se riječi vidi,
da već tada (pol. VI. v.) među Slovenima pored glavnog
živjela i
općenog još i
različita plemenska imena.
Glavni izvor je Herodot lib. IV. Up. Niederle,
većina zapadnih pisaca uzima, da
je
S. S, I, 2, 215288. Dok
iransko podrijetlo Skita dokazano, zagovara Nagy
G., A Skythak. Bdpst. 1909, turansko podrijetlo, poglavito s
filoloških razloga kod uču-
vanih nekih skitskih riječi i imena. Kao mješavinu iransko-turansku
uzima ih Peisker,
Beziehungen 22—54. Iransko podrijetlo Skita veoma vješto brani Vazmer, 0. c. 7-28.
# Herodot IV, 64: ,šmidv dy mgimov čvčna
xavaf iq dvije Zwddme, mod aiparog
šuzivei“, Ovo mjesto glosira Nodilo o. c. vol. I, 256 ovako:
,Krvolok“, ,krvopija“,
»krvopilac“, sad su u nas pučki prečesti, no metaforični izrazi. Ne bi čudo bilo, da se
to govorilo od zbilje u slavenskoj davnini. Prisvojiše li Neuri
skitske običaje sasvim,
to
kako
Slavene“.
tvrdi Herodot, prilično je misliti, da od surovosti Skita nešto
prionu i uz druge
= 18 =
ljude zarobljenike. S kraljem svojim pokapali bi jednu od njegovih žena,
služinčad i konje, a nad grobom načinili bi ogromnu gomilu (mogila,
kurgan). Skiti su se raspadali u plemena, ali je među njima bilo i ne-
skitskih naroda. Herodot razlikuje Skite ratare i težake (Zx58%. ewpyoi,
4gorips<), nomade (S. kraljevske (X. gasio), koji su bili naj-
vop4%es) i
znatniji očito vladajući razred. Nomadske i kraljevske Skite već je sam

i
Herodot označio pravim Skitima (to jest onima, koji su došli iz Azije), a
valja ih razlikovati od Skita ratara
i
težaka (to jest od urođenika), jer su
ovi provodili sasvim drugi način života kao stalno nastanjeni
poljodjelci.??
Veoma
je
vjerojatno, da su ovi ratarski Skiti
bili Sloveni, našto nas upućuje neposredno njihovo
bar od česti — upravo
—-
susjedstvo s pouzdano
zajamčenim nam Slovenima, a među ove valja svakako ubrojiti i od Skita
nezavisne Neure (u današnjoj Podol , Volinju i istočnoj Galiciji),
a za-
cijelo i Budine (možda oko gornjega Dnjepra).*' Ali još u IV. vijeku
pr. Hr. uzela je moć kraljevskih Skita opadati, a naročito otkad ih pri-
tisnuše s jugoistoka njihovi susjedi i iranski srodnici Sarmati (Žavpapdrar
u Herodota, docnije Sapusra, Sarmatae), za
koje još Herodot kaže, da su
stanovali s lijeve obale Dona“? U drugom
vijeku prije naše ere oni su
već obvladali svom zemljom od Kavkaza do ušća dunavskoga i na
sjever
duboko u današnju južnu Rusiju, dok su Skiti ograničeni bili na današnju
Dobruču; tada su, razumije se, i skitski Sloveni pali pod Sarmate, a i
ostali Sloveni dodoše s njima u tješnji doticaj. Preokret u tome odnosu
nastade tek s istupom istočnogermanskih Gota.
Prvi Germani s kojima se Sloveni sukobiše bijahu Bastarni (Basr4gwo:,
Bastarnae), koji se još oko polovine III. vijeka prije Hrista potisnuše do
ušća dunavskog i obližnjeg crnomorskog primorja pošavši od
i obala
donje Odre
Baltičkoga mora smjerom jugoistočnim. Tom
prešli Vislu ušli u Zakarpatsku slovensku zemlju do Dnjestra i Buga,
i
su
prilikom Bastarni
gdje su jamačno odigrali prvi nam u historiji zajamčeni bojevi između

se
Slovena i Germana, a u kojem su Sloveni podlegli

vještijim napadačima.
Bastarne opisuju stari pisci, naročito Polibije, Livije, Tacit i Kasije Dion
kao velik, odvažan, piću odan narod snažna uzrasta i strašna
pogleda, a
koji nije znao ni za ratarstvo ni za plovidbu i prezirao timarenje stoke,
jer je volio samo ratovati. Na njihovim su vojnama žene i djeca slijedili
vojsku u kolima, a konjanici njihovi borili su se ispremiješani s pješacima.
Herodot
i
%
IV., 17—20.
Ratarski Skiti stanovali su na uzini između južnoga Buga
**
Dnjepra i dalje na
sjever. O tom gl. Maretić, Slaveni u davnini 7—11 i
266—285. Neuri
Niederle, S. S, vol. I, 2,
Nuri, Hoypu) stanovali su (po Herodotu) oko
gornjega Dnjestra i
(=
Buga, otprilike ondje, gdje se u historijsko doba pominje ziemia Nurska. Oni
su dakle
najstarije poznato nam slovensko pleme, tako i Budini, kojih je ime očito
a
slovensko.
I,
#'
Up. o njima Niederle, S. S. 321—335, a sada napose odlično raspra-
vljanje Vazmerovo
(o. c. 23—39),
— 189 —
S.,
Raspadali su se na različne plemenske skupine (mheio g5)a) i odjele pod
,malim kraljevima“ (reguli zove ih Livije), od kojih je jedan stajao na
čelu kao vod vojske. Ali brojan narod bez ratarstva i stočarstva ne može
samo o plijenu da živi i ne može da bude sam u zemlji; on treba drugi
još brojniji narod kmetova, među kojima se onda smještava kao gospo-
dujući stal Tako dakle nastade najstarija nam poznata germansko-
slovenska država.* Utjecaj Bastarna (ili Peucina) na Slovene bješe snažan,
a Tacit crta ga ovako: ,Ne znam bih li narode Peucina, Veneda Slo- (=
vena) i Fena pribrajao Germanima ili

Sarmatima, premda su Peucini, koje
neki zovu Bastarnama, po govoru, po životu, po sjedištu i po kućama
slični Germanima. Zamrljani su i tromi, a u velikaša (proceres) jer se —
žene uzajmice sa Sarmatima — imade nešto sarmatske grdobe u spolja-

šnosti. Venedi su mnogo prisvojili od njihovih običaja, jer štogod ima
šuma i gora između Peucina i Fena (od Karpata do Baltičkoga mora i
i
dalje na istok) prolaze oni hajdukujući. Venedi opet pravije vrstaju se
među Germane, jer grade kuće, nose štitove, rado hodaju pješke trče, a
to se sve protivi Sarmatima, koji živu na kolima i
na konju.“ Bastarni *'
dali su ime planini Harfađa fjčll, koje je u Starom vijeku jedini Ptolemej
ubilježio kao Karpati (Kagzi ze čpo a onda ga opet uskrisiše na osvit
Novoga vijeka humanisti i pomalo uvedoše u sadanju upotrebu; ovo Har-
fada preuz: Sloveni — koji nijesu ostavili svoje zemlje, već su i dalje
živjeli u njoj uz Bastarne gospodare — kao *Harvate, Horvate, što se docnije
proširilo i na one žitelje, što su stanovali uz ovu planinu.“ Još su Ba-
starni dali Slovenima ime Dunav prema svome *Donawi (Tuonoua) za
keltsko Danuv-ius.*! Ako ne istodobno, a ono samo malo docnije, utisnuli
su se sa zapada u zakarpatsku zemlju do u današnju Besarabiju keltski
Volki, koje su germanski Bastarni zvali *Walhoz (sing. *Wali) a po njima
ih onda prozvaše Sloveni *Volhi (Vlasi). To su ime oni docnije prenijeli
na romanizovane jugozapadne i južne susjede svoje i najzad uopće na
sve Romane.**
% O Bastarnima up. Niederle, S. vol. 1, 2., 289—319, vol. IIl., 22—23 i Pei-
sker, Expansion 430. Da su Bastarni istočni Germani (kao Goti) gl. Niederle,
i
S, S.
vol. 1, 2., 291—202. Ad. Bauer, Die Herkunft der Bastarnen (Sitzungsberichte Bečke
Akad. vol. 185, 1918) kušao je da dokaže, da su Bastarni Kelti. Ali Lud. Schmidt
(Berl. phil. Wochenschrift 1919, 106 dalje) dokazao je, da je Bauerova hipoteza neo-
i
drživa i da su Bastarni Germani. GI. Dessau, Kaisergeschichte, vol. 1., 390 n. 4. Up.
i
još Ebert, Siidrussland im Altertum. Berlin 1921 i Sehmsdorf, Die Germanen

den Balkanlinder bis zum Auftreten der Goten. Leipzig 1899.
in
*#
Tacit, Germania c. 46.
3 Ime ,Karpati“ nije uopće bilo poznato u Srednjem vijeku. Da su Karpati dobili
ime od germ. od toga onda slov. Harvati, Horvati (— Karpaćani), up. Nie-
Harfađa, a
derle, S. S., vol. I, 297, 300—301. GI. niže kod značenja imena Hrvat.
i
ši Milllenhoft 0. e. 382—371 drži da su Sloveni ovo ime preuzeli od Gota, no

2.,
ja smatram Niederlovo mišljenje ispravnijim (o. c. 301). Up. i Vazmer

3 Up. Niederle, S. S., vol. I., 1., 311—313.
o. c. 60.
— 190 —
Getima
vrijeme prije Hristova rođenja padaju još i dodiri Slovena tračkim
U
(Pirat, Tere, Getae, Getes), koji su još u Herodotovo doba

s
stanovali u današnjoj sjevernoj Bugarskoj između Dunava i Balkana, no
u IV. vijeku prije Hrista oni se povukoše — zacijelo ispred Kelta — na
lijevu obalu donjega Dunava u današnju Rumunjsku, a u I. vijeku pr. Hr.
nalazimo ih od česti još i između donjega Pruta i Dnjestera (Togsysra:
Geti na rijeci Tiru, danas Dniester).* Međutim za mnoga stoljeća izgubiše
j. t.
se Bastarni i Kelti (Volhi) među brojnijim Slovenima, a naročito otkad
O
o u Trakiju, gdje ih konačno ubrzo i nestade iz historije. Ali se
oko toga vremena nađe nov istočnogermanski narod, da zavlada u još
jačoj mjeri zakarpats im to su bili
Goti. Najstarija pouzdano s
polovice 1. vijeka po "Hristu, nešto prije velikog:ga klaromanskoca rata, sta-
doše
i oni, kao nekoć Bastarni, tiskati jugoistočnim smjerom prema Crnomu
moru, kuda su stigli najranije oko godine 230., i osnovaše između ušća
dunavskoga Dona svoju državu, koja se raspade na dvije: na istočnu
i
ili ostrogotsku i zapadnu

ili
vezegotsku.“" Tako su Sloveni oko Karpata,
gornje i srednje Visle, Buga, Pripetja i Dnjestra došli pod vrhovnu vlast
Gota, a kroz to i pod kulturni utjecaj njihov. Slovensko-gotske drevne
odnose pribilj Jordan, doduše po starijem pisanom izvoru, ali taj
je
je
je očito crpao iz gotske narodne tradicije. Po njemu prvi historijski

zajamčeni ostrogotski kralj Ermanrich (oko 350.) pokorio vlasti svojoj ne
samo ,sve Slovene“ (Venete i Ante) nego Litavce.*' Ali kad se na istočnim
i
granicama ostrogotske države pojaviše Huni, dignu Anti ustanak na Ostro-

gote u prvom sukobu doduše poraženi od Anta
—
konačno ih pobijede -—
i pogube
tadanjega antskoga vladara Boža (regemque eorum Boz nomine)
s njegovim sinovima i mnogim velikašima (primatihus). Uto navale Huni
3 Up. Niederle, S. S., vol. I, 319-320. 1.,
# O Gotima gl. Rappaport, Die Einfille der Goten in das romische Reich bis
auf Constantin. Leipzig 1899 L. Schmidt, Allg. Geschichte der germ. Volker. Miin-
i
chen 1900, 82 i dalje. Niederle, S. S., vol. lIl., 23 dalje. Up. i Maretić, Slav. u
i
davn. 21
**
Ime Ostrogota izvodi se od germ. *
— a Vezegota od germ.
austra sjajan,
*
wesu =
dobar; na istok i zapad pomišlj
# Jordan ed. Mommsen 88—89 (c. XXIIl.): ,Post Herulorum cede item Herma-
naricus in Venefhos arma commovit, qui, quamvis armis despecti, sed mumerositate pol-
lentes, primum resistere conabuntur. Sed nihil valet multitudo inbellium, praesertim ubi
et deus permittit et multitudo armata advenerit. Nam hi
ab una stirpe exorti, tria
. .
nunc nomina ediderunt, id est Venethi, Antes, Sclaveni; qui tamen omnes
Hermanarici imperiis servierunt. Aestorum (= Litavci) quoque similiter nationem, qui
. .
...
longissimam ripam Oceani Germanici insident, idem ipse prudentia et virtute subegit
omnibusque Scythiae et Germaniae nationibus ac si propriis lavoribus imperavit“.
s Jordan 121 (e. XLVIII). Boz = Bo: »To je skraćeno od Božidar ili
Boželjeh ili od drugoga sličnog imena“, kaže Maretić (o. c. 23). Bož prvi je Sloven
koga historija poimence spominje.
— 191 —
na Ostrogote (375.), potuku ih i razvale im državu, a Sloveni (Anti i

Veneti) dospješe pod vrhovnu vlast hunsku.* S tim se događajem svršava
tamno doba slovenskoga praživota i začinje se historijsko, a s njime i
počeci južnoslovenskog kretanja iz pradomovine na jugozapad. Ali prije
negoli obratimo pažnju našu na pitanje o prodiranju Južnih Slovena na
Balkansko poluostrvo, nužno je, da se upoznamo s tadanjim životom
njihovim, kako nam ga zabilježiše s nekoliko podataka već pomenuti
neki pisci vizantijskoga carstva VI. i VII. vijeka, a onda napose još prema
rezulatima komparativne slovenske filologije i folkloristike.**
Poznato je, da se viša civilizacija razvila sama od sebe jedino
kod onih naroda, kojima je topla klima i plodna zemlja ublažila tešku
borbu oko redovnih potreba života. Gdje takih uvjeta nije bilo, kulturu
je ili nametnuo pobjednik pokorenomu, ili je ona unesena od stranaca,
u prvom redu trgovaca iz naprednijih krajeva. Zemlja, u kojoj su Sloveni
živjeli, dok su još stvarali jednu cjelinu, bješe hladna i močvarna, pokrita
od najveće česti barama i prašumama. Stoga i nije u nju dolazila nika-
kova lada s bogatijega juga, i samo prekrasna krzna njegove obilate di-
vljači, a možda i traženi jantar na obali Baltičkoga mora, primamljivahu
u nju po gdjekojega smjeloga trgovca. im je dakle prirodno, da su
u doba Plinija, Tacita i Ptolemeja Venedi-Sloveni bili u glavnom na takom
i
stepenu, koji se baš nije mnogo razlikovao od primitivne kulture indo-
evropskoga pranaroda, a možda je on u mnogočemu spao ispod njega.“
Međutim su Sloveni sve to više napredovali, poglavito zbog tješnjih do-
dira s već pomenutim istočno-germanskim Bastarnima sa zapada i sa
skitsko-sarmatskim plemenima s juga, a docnije još i s turanskima, pa i
Jordan
# 121—122. O datiranju gotsko-slovenske vojne prije provale Huna 375.,
up. Marquart, Osteuropiische und ostasiatische Streifziige. Leipzig 19 67.
# Kako je poznato, Šafašik nije u svojem čuvenom
djelu ,Slovanske star
nosti“ (prvo izd. Prag 1837, drugo 1862-1863, oba puta u dvi ije knjige) obradio i kul-
i
turni dio drevnoga slovenskoga života, već samo etnografski
i politički. Ovaj golemi
teški posao započeo je Niederle (gl. gore str. 177 n. 1). Up. još Cranojenuk, O
Jyoxuu Caosenima (Izac, kni. 80) i Jireček, Gesch. der Serben, vol. I, 72—80. Na
neke osobite radnje upozorit ću napose.
# Značajno je kako Tacit opi vernih slovenskih susjeda Fina (Fenni):
»Feni su strašno divlji gadno siromašni, kaže on, nemaju oružja, ni konja, ni penata
(= kuća); za hranu im je bilje, za odijelo k #0; jedina su im nada
strelice, koje zašiljuju kostima nemajući željeza. Od istoga se lova jednako hrane muš-
karci žene: one ih naime svakuda prate te ištu dio plijena. Djeca nemaju od zvjerova
i
i od
drugoga zakloništa, nego da
aćaju mladići, ono je uto
se sakriju u kakvu zakrilju grana: onamo se
oni misle da je to blaženije nego stenjati na
ma, mučiti se u kućama, živjeti u nadi i u strahu zbog svojega tuđega dobra
za
i
_mareći ljude, ne mareći za bogove, postigli su što je najteže — da im ne treba

e“ (Germ. c. 46). Ova
crna slika, po svoj prilici i malko pretjerana, prikazuje
Ham
Fine kao ljude iz Neolitskoga doba, a s tim se Sloveni u vrijeme Tacitovo već
davno _raskrstiše.
— 182 —
s Gotima. Nesumnjivi tragovi tih stranih utjecaja najbolje se odrazuju

u riječima, što su ih Sloveni još u zajednici preuzeli od svojih susjeda.“'
Stari Južni Sloveni bijahu, kako kaže Prokopije, ponajv neobično
visoki i snažni, a puti ne suviše bijele ili plave kose, niti sasvim crno-
manjasti, već crvenkasti“.'? Ovaj krepki tjelesni ustroj pun zdravlja činio
ih je podobnima, da su lako podnosili svaku
nepogodu vremena kao i
oskudicu hrane i nedostatak valjana odijela, pa stoga je sasvim pri- i
rodno, kad Prokopije kaže, da im je način života bio ,tvrd i zanemaren“

kao Masagetima i da ,od nečistoće zaudaraju trajno“, što se bez sumnje
amo na najprostiju čeljad.“* Hranili su se svima poljskim plodo-
vima, ribom i mesom divljači kao i svih domaćih životinja, pa voćem, a
pili su mlijeko, medovinu (4865) i pivo svareno od ječma (#4uo5, up.
kom) i pravili car Maurikije izrijekom kaže: Ima u njih obilje svako-
sir;
jakih životinja i različna žitka spremljena u kupovima, napose prosa i

žita“.** Inače živjeli su priprosto i jednostavno u drvenim domovima ili
4!
Up. o tom Peisker, Die šilteren Beziehungen (i njegove recenzente: Flor-
sehiitz, Utjecaji Turkotatara Germana na Slavene (Nast: Vjesnik vol. XIV., 1906),
i
Janko, O stycich star$ch Slovani! s Turkotatarj a Germany (Vestnik Česke akad. 1908),
Krček, Teorya o niewoli praslowiaiiskiej w $wietle krytyki. Lavov 1909), Od rječnika
up. Miklosich, Die Fremdwoirter in den slavischen Sprachen (Denkschriften vol XV).
Beč 1867; Miklosich, Etymol. Worterbuch der slavischen Sprachen. Beč 18$6; Be
neker, Slavisches etymologisches Wiirterbuch, vol. I. (A-1). Heidelberg 1908-1913.
Dosta je nepouzdan Matzenaner, Cizi slova ve slovanskich šečech. Brno 1870. Up.
i
Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik. Zagreb 1908--192
. Prokopije De bello
Gotico. I, 14, 27 (ed. Haury o zak
e zat "Ayrat) pas
pas
godgoi
gčvat, xai adrsl šjoo

naš imao 4
: Već u staroslovenštini dolazi riječ

cMpomi ili
cmepnio (cwtpa») u značenju plebeius (Miklosich, Lex. palacoslov.

a tako i u starim ruskim spomenicima, u ,Ruskoj pravdi“ (oko 1050.) i u t. zv. Nesto-
s.
v.),
rovom ljetopisu, gdje smerd » znači koliko ratara, seljaka (up. Ceprbe#n%, Pycckis
spumseckin apesiocm, vol. I, Petrograd 1890, 165—176). U istom značenju poznadu
je i isprave XII. i XIII. vijeka kod polabskih Glomača (Dalemincija) kao smurdi, zmurdi,
zmurdones, a tako i
poljski izvori kao smrod. smerd (,nie dla was to piseza statuty,
smerdowie, ale dia panow“, Miklosich, Le: :). Up. Peisker, Beziehungen
118—120 i N iederle, S. S., Život, vol. I., 1., 127-128.
+ Ove su sve riječi zajedničke svim Slovenima (a od česti i Litavcima)
skih plodova: pšenica, ovas, ječam, raž, proso, žito, zo, bob, grah, leća,
mak, cvekla, liik, česan (češnjak); od voća: jabuka, kruška, š
od životinja: jelen, srna, vuk, ris, lisica, jazavac, jež, vjeveri kuna, miš, zec,
,
vepar, brav, svinja, ovca, ovan, koza, krava, bik, tele, vo, goveče, bivol, koni, osal,
pas; od ptica: kokoš, guska, utva (patka), vrabac, vrana, žerav, tetrijeb, labud, lastavica,
golub, kos, djetao, čavka, gavran, kukavica, jastreb, orao; od riha: pastrva, jesetra,
linjak, som, krap (šaran), štuka. Isto tako poznadu svi Sloveni riječ lov, ribar, meso,
kost, koža, pero (perje), stado, mlijeko, sir, skorup, maslo i mast. Riječ vino preuzeta
je od latinskoga preko germanskoga (win). Up. rječnike Miklošićev Berekerov.
i
iz
—W8—
kućama sa sljemenom (krovom), stijenama (zidovima) oblijepljenima ilo-
vačom, oknima (prozorima), pragom, vratima i dverima, pa ognjištem i
pećima u izbama (sobama), u kojima se nalazilo pokućtvo: postelje, po-
lica, sto i klupe. Oko doma širio
se vrt i dvor (dvorište) sa zgradama za
stoku i domaće životinje: hlevina, staja i kotac, pa uljanik s rojevima
bučnih pčela, koje su punile uljišta (košnice) medom i voskom. Od me-
tala poznavali su željezo, mjed (bakar), olovo, srebro i zlato, a domaćom
privredom podmirivahu oni sve svoje potrebe. Od oruđa imali su Južni
Sloveni pilu, sjekiru, teslu, dlijeto, kliješta i nož, kojima su umjeli dupsti
korita, tesati duge i praviti obruče za bačve i badnje, plesti koševe, ko-
| tarice, sita i rešeta. Žene su opet prele vretenom i na preslicu, pa na
stanu (razboju) uvodeći u brdo, tkale platno i sukno i tako izrađivale
što je god bilo od potrebe kućnoj čeljadi. Krojene su i iglom šivene:
|
košulje, gaće, suknje, plaštevi i ostale rize (haljine); još su se nosili
| kožusi, na glavama klobuci i kape, a na nogama kao obuća crevlje i
| opanci. Kovane su i potkove i pravljeni lonci od gline i kotlovi od
| miedi.% Razumije u vrijeme seoba i pomicanja na Balkansko polu-
ostrvo bješe život mnogo neredovniji, naročito su domovi budući od
danas na sutra — bili ponaj slabi, ne rijetko jadne potleušice, koje
ie svak lako ostavljao, kad je trebalo krenuti dalje, pa stoga i kaže Pro-
kopije: ,Stanuju u bijednim kolibama, podaleko jedan od drugoga, pa i
kraj boravišta svak obično mijenja“, a car Maurikije opet: ,Nastavaju u
šumama uz rijeke, kaljuže i močvare, kamo se teško prilazi, a stanova
imaju izlaza svakog oblika zbog opkolenja ni se — koja ih snalaze.
Potrebni dio imovine zakapaju na skrovitu mjestu i ništa zališno ne po-
sjeduju javno“.
Običaje i privatni život njihov crtaju naši izvori ponajviše povoljno.
Stari Južni Sloveni bijahu narod tih i marljiv baveći se ponajradije ratar-
stvom i stočarstvom, premda se ne da tajiti, da su u prilikama znali biti
divlji i okrutni; ,opaki i prevarljivi nijesu ni najmanje, ističe Prokopije,
nego i u čistoći srca odaju hunsku (=> varvarsku) ćud“. Naročito im hvale
gostoljubivost, koja ije gdjekad prelazila u rasipnost." Tako kaže car
Maurikije: ,Prema tudincima prijazni su i blagonaklonjeno ih prate od
mjesta do mi kamo žele da dođu, jer ako se zbog nemara domaći-
nova dogodi gostu nezgoda, rat diže (m6)s; ) na ni onaj, koji mu
+ Sve su te riječi
zajedničke svim Slovenima, dakle su stvari, koje one ozna-
i
čuju, bile poznate još
u doba slovenske zajednice. Poznavanje kovina dovodi nas u

kulturni stepen Brončanoga Željeznoga doba, pa stoga besmisleno drevne Slovene
je
prikazivati ili shvaćati kao troglodite bez ikakve kulture. o tom Jagić 17—20.
i
Up. o. e.
1 Riječ gost je općeslovenska nije preuzeta od Germana, ma da zvuči sasvim

jednako (gotski gasts, staronjem. gast), a značila je starije doba
u i stranac,
još
trgovac
(up. Berneker 337). O gostoprimstvu up. Hajkanosuk, Cryauje 1š pesiruje u poa-
xaopa (Cpucwit eumozpadieka a6opnnk vol, 31). Beograd 1924, 124.
18
— 194 —
ga predade, držeći za svetu dužnost osvetiti gosta.“ Osim toga car Mau-
rikije još nam napose iznosi njihov postupak s ratnim sužnjima. One, koji
su kod njih u ropstvu, ne drže u sužanjstvu zauvijek poput ostalih na-
roda, nego im određuju izvjesno vrijeme i onda im puštaju na volju,
žele li se uz neku ucjenu povratiti kući ili će i dalje ostati kod njih kao
slobodni ljudi i prijatelji“. Kao osobitu krepost starih Južnih Slovena
treba istaknuti njihov bračni život, ponajviše — naročito u širokim
slojevima — u monogamiji, uz prerijetku vjernost žena, kojih je položaj
li kod drugih
u slovenskom društvu uopće bio mnogo povoliniji, nego
naroda, na što nas upućuju i legendarne vladarice, kao što su ruska
Olga, češka Libuša, poljska Vanda i hrvatske sestre Tuga i Buga. Car
Maurikije izrijekom kaže za njih: ,| žene su njihove razboritije nego
drugdje i mnoge od njih drže smrt svojih muževa i za svoju smrt, pa
same svoje volje zagušuju, jer život udovički ne drže za život“, a drugi
nam je jedan vizantijski pisac zabilježio, kako je go dine 626. među palim
Slovenima bilo na razbojištu i poginulih žena. Čini se kao da drugi brak
nije bio u običaju, pa otale i ženina dobrovoljna smrt po muževljevoi,
ali je značajno
i to, da je inače općeslovenska riječ udova (v»dova) pre-
uzeta od Germana (got. widuwo, staronjem. wifuwa).'* Žena bi dakle sama
sebi zadala smrt, a nijesu je živu ukopali ili spalili na lomači s lješinom
muža, kako se to zbivalo u docnije doba kod istočnih Slovena (Rusa), a
a pored toga ona nije bila razmažena s glavnom svrhom života, da se
sviđa mužu, nego je bila muškara, prateći sv vojna u vojnu kao
ivna družica. Ali koliko god bješe njezin položaj u društvu cijenjen, bila
je ipak bez prava, jer se nevjesta stjecala kupnjom ili
otmicom, a to znači,
da je žena smatrana vlasništvom, pa stoga brak i nije mogao da bude
vezan uz stalne općene forme. Tko je s kojom ženom živio u trajnoj
i
zajednici, jamačno se smatrao njezinim mužem, gospodarom, pa doša
« S time je u vezi krvna osveta, ,was mit den Regeln der heutigen siid
und albanesischen Blutrache ganz iibereinstimmt“, domeće Jireček o.
c. 74. Religiozno
značenje daje Yajxanomnk 1.
c.
4 Up. Miklosich EW 398 i Fremdwrter (Denkschriften 1. vol. XV., 137).

6.
O istočno-germanskim Erulima ("Ego0k#:), koji su odmah Gota (još u HIl. v. po

poslije
Hr.) sašli iz južne Skandinavije i obale Baltičkoga mora preko slovenske zemlje do
Azovskoga mora, a onda bili od Ermanriha podloženi ostrogotskoj državi, po tom hun-
skoj vlasti, a konačno dospješe u Panoniju na Balkansko poluostrvo
i dakle su bili
—
dulje vremena u tješnjim odnosima s im Slovenima — pripovijeda Prokopije

ovo: ,Kad koji Erul umre, onda treba njegova žena, ako štogod drži do svoga glasa
i do dobre ukopa na grobnom humku
uspomenepo svojoj smrti, da se ubrzo poslije
muževijevu sama skonča. Ne učini li to, smatraju je nepoštenom, a rođaci mužev-
osjećaju se uvrijedeni od nje (De bello Gotico Il, 14,6, ed. Haury 299)“. Ovako
ljevi
je nekako jamačno bilo i kod Južnih Slovena. GI. o tom Niederle, S.$. Život, vol. 1.,
1., 248i
dalje.
— 195 -
do nje na koji mu drago način; otale i nema kod starih Južnih Slovena
pojma kopilana.*'
Pored tih svijetlih strana slovenskog drevnog života, znamo još i
za neke tamne. Teška nesloga i svađa točila ih je ne samo u doba nji-
hove seobe na jug, nego jamačno još i prije u zajednici? O tom kaže
već toliko put spominjani svjedok car Maurikije ovo: ,Kako kod njih
naš
ima mnogo glavara (£1q(ev, zar župana ?), a jedan s drugim živi slozi, ne u
nije nezgodno neke od njih pridobiti obećanjima i darovima, napose one,

koji najbliže međaše (vizantijskom carstvu uz Dunav), a onda na ostale
napadati, da ih ne bi mržnja na nas (Vizantince) sve ujedinila, pa da ne
postanu jedna država.“ Posljedice ove nesloge bile su veoma sudbonosne,
a car Maurikije izrijekom kaže: ,Nevjerni su dokraja i nepouzdani u ugo-
vorima, i većma popuštaju od straha nego poradi darova. Ako se naime
razilaze u mišljenju, ili se uopće ne mogu složiti, ili ako se i slože, brzo
jedni od njih prestupaju zaključke, jer su jedni drugima krvni neprijatelji
i nijedan ne će da popušta drugomu“. Najposlije bješe veliko zlo kod
starih Južnih Slovena prekomjerna odanost piću; ta strast znala je da
bude i od teških posljedica. Tako uhvatiše godine 593. Vizantinci na do-
njem Dunavu slovenskoga vladara Mužoka (Monc&zoz) i njegovu vojsku
mrtve pjane; knez Mužok spremio je
obilatu daću svome pokojnome bratu.
Dok su Južni Sloveni živjeli u zajednici s ostalim Slovenima, njihovo
se društveno uređenje nije razlikovalo od uređenja ostalih: živjeli su slo-
bodno ne trpeći nad sobom vladalačke vlasti, ili kako kaže car Maurikije
ioš za VI. vijek: ,Plemena Slovena i Anta živu na jednak način, jednake
su ćudi i slobodna, i nikako se ne dadu sklonuti da robuju ili da budu
podanici“. Stoga i nijesu imali organizovanih država."! Osnovica društve-
noga života starih Južnih Slovena bješe rod, porodica, zacijelo nešto slično
što se danas nazivlje zadružni dom ili
kraće zadruga, u kojem su
bili skupljeni ljudi povezani najtješnjim krvnim srodstvom. Rodom, odnosno
zadružnim domom, upravljao je domaćin, obično najstariji, a svakako naj-
razboritiji među svima, koga su ostali budi priznali budi odredili za to
4 Kopilan ije po Miklošiću arbanaska riječ kopilj = arbeitsknecht, bastard (EW
129), a po Bernekeru ,ein Balkamwort“, kojem je inače der Ursprung dunkel“ (1., 564),
svakako starim Južnim Slovenima nepoznata. O riječi kipil(e) up. Skok, Apxns sa
apGancky crapusy, vol. I 220. Kajkavsko fačuk je riječ madžarska, fattyu. Čini
se da ni pojam priležnice nije bio poznat; riječ kurva, inače općeslovenska, po mi-
i
šljenju je i većine njemačkih naučenjaka germanska (horwa, staronjemački Auora, sre-
dnjenjemački Auore, s
slandeški Ara). Up. Miklosich 149, Berneker l,, 631
Niederle Kult. od. vol. I., 1., 125—126.
%)
Riječ svađa ie općenoslovenska (up. Miklosich EW 373—374 s. v. vada 4).
Već na početku V. vijeka kaže neki nepoznati vizantijski pisac za Slovene, da
su »prkosni, samostalni i bez vodstva“ (o Up. Kos,
(75 3
adeivoj dvrnrepa
Gradivo 1., 8. Up. gore str. 185, bilj. 19. Za pravne prilike up. Kaaaeu, Ipno6nrao
caosencko paso mpe X. sexa. IIpeseo Tapasoscku. Beograd 1924.
*
— 196 —
između sebe. Glavno blago i imovina roda bješe blago

kao
ili stoka po pa-
posrednom vrjednotom.'*
šnjacima, kojom se kupovalo i
prodavalo
Sasvim je dakle i prirodno, da je pohlepa za umnažanjem ovoga blaga
zacijelo često dala povoda sukobima, ne samo među susjedima, nego i
među plemenima, jer se potrošeno blago dalo najbrže
i najlakše nakna-
diti pljačkom. Mnogo manje od blaga (stoke) vrijedila je u praslovensko
svaki rod i svako pleme moglo
doba zemlja, koje je toliko bilo, da je
vrste
sebi uzeti, koliko je moglo uzorati ralom i plugom sijući sve glavnije
i varila kaša. Ako je možda upravo nemo-
žita, od kojih se pravio hljeb
doba,
guće govoriti o zemljišnom vlasništvu pojedinaca u praslovensko
onda se to još mnogo manje može u vrijeme seoba na jug, jer mijenja-
redu upućen na
jući mjesto svoga boravka, rod bješe zacijelo u prvom
i
lovinu i svoju stoku, koju je bez većih neprilika, bez kola
i čamaca, lako
među starim Južnim Slovenima
mogao pred sobom tjerati dalje. Stoga
nije moglo da bude ni velikoga bogatstva ni velike sirotinje. Onoga,
koji
slušati, izgonili bi iz doma ili roda; ti prognanici kao da
nije htio raditi i
značilo i siromaha i ne-

bijahu jedina sirotinja, a zvali su ih kadi, što je
domaći
valjalca. Dalja posljedica porodičnoga života bješe bujno razvijen
život i visoka moralnost, ali odatle ta rđava strana,
i da u Južnih Slovena
i pregnuća, što je docnije, kad je trebalo obra-
nije bilo lične inicijative
zovati državnu organizaciju, štetno djelovalo. Još je jedna posljedica:
među Južnim Slovenima nije bilo staleških razlika, oni bijahu svi
među
sobom jednaki, dakle živjeli su u demokratiji, koju Prokopije crta ovako:
,Nad tim plemenima, Slovenima i Antima, ne vlada jedan čovjek, nego
od davnine žive u demokratiji (šv Šruoxposia = 993), pa zato
rješavaju vazda i korisne i štetne poslove u zajednici“,
ili drugim rije-
čima: ova demokratija znak je, da kod starih Južnih Slovena nitko nije
mogao (bar u eme mira) doći do vlasti, do samovlade, očito zbog
prejakoga otpora drugih."
od Germana
Riječ pjenez (p&nenga), inače općenoslovenska, preuzeta je
(* penninga, staronjem. pfennig). Up. Miklosich EW 245 Peisker,
Bezichungen 8),
i
i
a tako kup, kupiti (* kaupa, kaupjan, got. kaupon,

* Miklosich 148, Peisker 88). U
(EW 308): ,Zu-
staroj crkvenoj slovenštini znači cxor» stoku novac; Miklošić
i kaže
sich nicht in
sammenhang von skot» mit got. skatts, geldstiick, geld, ahd. scaz, lisst
Abrede stellen; ob Entlehnung stattgefunden und wer entlehnt hat, ist dunkel“.
u Južnih Slovena, koje označuju
riječi
Svakako je veoma značajno, da su sve
vladaoca (car, kralj, knez, ban) preuzete od drugih naroda, naročito Germana.
U no-
da slovenski zadružni dom kao uredbu tek

vije su doba neki pisci pokušali prikažu
posljedicu vizantijskoga,
jednoga dijela Hrvata Srba, i to novijega postanja, to jest
i kao
a još većma tuskog poreznog sistema (up. Peisker,

Slovo o zadruge. Prag 1899 i
njemački: Die serbische Zadruga. Berlin Strohal, Pravna povijest dalmatinskih
1900;
i ocijenio Ba-
gradova, vol, I.
Zagreb 1913, 150 i dalje. Teorije o zadrugi sabrao je
Sarajevo 1921—1922, 63—108); prvi dio s istim
cu Mononuh,
natpisom izišao je
3aapyra (Glasnik.
u Sarajevu 1921. kao zasebna knjiga). Ali je pitanje
danas ipak toliko
doma, kao od pradavne
razbistreno, da nemamo razloga da odstupimo od zadružnog
j.
i:
s.
197
Kad bi se rod prekomjerno umnožio, jedan bi se dio odvojio i po-

digao nov dom negdje u okolini staroga, s kojim ne bi prekidao veza.
Više takih novih domova stvarali bi vasi“! ili sela, u kojima su vazda
kuće bile razdaleko jedna od druge, svaka usred svoje zemlje. Takovo
selo, naseljeno domovima srodnima po krvi, smatralo se kao jedno brat-
stvo, a njime je upravljao kao starješina čelnik," koga bi svi domaćini
priznali ili odabrali između sebe. Bratstvo je imalo zajedničko prezime,
obično po pradjedu onoga roda iz kojega je poteklo, onda zajedničko
groblje, zajednički žrtvenik, paše i šume. Šteta, sramota ili uvreda nane-
sena jednomu članu bratstva, smatrala se zajedničkom, pa stoga bješe
cijelo bratstvo dužno osvetiti svoga člana, naročito kod ubijstva; to je
krvna osveta.
Kao što je bratstvo postalo od jednoga roda, tako je i pleme po-
stalo, kad se bratstvo stalo razgranjavati i dijeliti na više bratstva nase-
ljenih u više sela povezanih između sebe krvnim srodstvom.“ Teritorija na
kojoj je pleme živjelo, zvala se župa, a ta je dobila svoje ime ili po
plemenu ili
po rijeci ili po mjestu. Glavar plemena bijaše župan, jamačno
vrhovni sudac i vojskovođa čitavoga plemena, i to redovito iz bratstva,
koje bi se istaklo red ostalih hrabrošću, drevnošću ili veličinom.*? Na
ne samo slovenske, već gotovo opće ljudske uredbe. Up. Jireček, Staat und
Gesellschaft in mittelalterlichen Serbien, vol. 1912, 36 dalje, onda Kadlec,
I. Beč i
Roddinnj nedil čili zadruha v pr4vu slovanskem. Prag 1898 K_,Slovu o zadruge“.
Prag 1900 pa Balzer, O zadrudze slowianskiej. Lavov 1899 (oba protiv Peiskera),
Gruden, Slovenski župani 8—14 i Dopsch, Die šltere Sozial und Wirtschaftsver-
fassung der Alpenslaven. Weimar 1909, 147—175, gdje je dokazano, da je zadružnih
domova bilo u slovenačkim alpskim krajevima u davno doba (od IX. do XIII. v.).
Up. ioš
Artur Meyer, Die biuerliche Hauskommunion (zadruga) in Kroatien. Hei-
delberg 1910, Cohn, Gemeinderschaft und Hausgenossenschaft (Zeitschrift f. vergl.
i
Rechtswissenschait 1899), gdje je jasno dokazano, da je zadruga prvobitno uređenje

gotovo svih primitivnih naroda.
si Riječ vas ili ves (nneu) je općenoslovenska, Miklosich EW 399.
s Riječi bratstvo (Gparscrso = &e)eseng, fraternitas) čelnik (uemAwea — prae-i
fectus) poznadu već spomenici staroga crkvenoslovenskoga jezika. Up. Miklosich,

Lex. palaeoslov. v.
Ovaj drevni slovenski plemenski život, koji imađaše
*9
korijen u krvnom svoj
srodstvu, jasno ističe Jo rdan riječima: ,. Venetharum natio populosa . quorum . .
nomina licet nunc per varias familias et loca mutentur“. Up. gore 187 bili. 22.str.
“!
Postanak i značenje župan dosta je zamršeno. Peisker (Expansion
riječi
443—444) smatra je
altajskom, koja da je
preko Avara i turanskih Bugara prešla k Slo-
ima. On kaže: ,Od ostalih naslova koji su iz altaiskoga prešli u slovenski, najva;
su župan pan (potonji dolazi od gpan1). Obje se riječi nahode u oblicima čova4»
i
na natpisima spomenika, što ih je bugarski kan Omortag (814.—831.) postavio

i
zazove
im pokojnim visokim službenicima, koji su nosili te titule. Oba su očevidno

per-
zijske uzajmljenice u altajskom, premda se originalne perzijske riječi ne dadu obnoviti.
Potonji naslov rkopan pan) nahodi se takoder među Pečenezima (704), ali župan
t.
bijaše u običaju kod više altajskih naroda različnim izgovorima. Važan historijski
u
kriterij pruža činjenica, da se

izvjesni počasni naslovi izgovaraju yabgw, yugur (avarski),
—
ila —
—
taj se način zbilo, da je županstvo ostajalo nasljedno u pojedinim brat-
stvima. Ovo je zametak slovenskoga plemstva, što su ga Sloveni uzeli
po
izgledu germanskomu," premda se u praslovenskom društvu ne može
govoriti o plemstvu u pravom smislu ove riječi, jer gdje još nema prava,
ne može ni privilegija da bude. Slavni djedovi i oci dakle bješe jedina
legitimacija za odličnije mjesto u društvu, a takove junake i odličnike
zvali su možda i susjedi u pomoć. Njih predobiti za sebe, bila je nepri-
jatelju prva stvar, kako nam to pokazuju već pomenute riječi cara Mau-
rikija, jer tako se odista najzgodnije i dala slomiti snaga svakog plemena.
U sredini većine južnoslovenskih župa, koje su bile omeđene šumom,
planinom ili močvarama, nalazilo se njezino središte, zvano grad (rpams).*
Sloveni redovno svoje gradove gradili u barama ili na kakvom humku;
su
grad bijaše zaštićen umjetnim utvrdama od rova, nasipa, plota i brvana,

a kod posla sudjelovali bi svi stanovnici župe. U gradu nije se živjelo,
već je on bio mjesto, da župi služi kao zbjeg u slučaju nevolje, kad
na-
. Osim toga se u gradu prikupljao narod iz župe na zaje-
Vi
dničko žrtvovanje, a župan je sudio po priznatim običajima i zdravom

ra-
vopan (avarski) u istočno turskom, dok se u zapadnim dijalektima izgovaraju jabgs,
čodgzao (bugarski), čaozds (bugarski). (Pomenute natpise iz vremena
Omurtagova objelo-
danio je Ycnexcxili, Hanteria pycck.
apxeo1. uncer., vol. VI, 1900, 216 i vol.
1905, 198)“. Drugi naučenjaci (naročito
Brugmann) uzimaju, da je župa, župan indo-
evropskoga postanja od *geupa (staroindijski gopa = čuvar, gopaydtii on čuva) i
tumače je kao pašnjak, odnosno gospodar na pašnjaku
(up. Florschiitz, Utjecaji 6—7).
Brilckner u članku Ueber etymologische Anarchie (Indogerm. Forsch. vol., XXIII., 1908,
217) kaže ovako: ,Das interessanteste Wort der slav. Altertumskunde ist
allerdings župan,
zu dem vielleicht erst župa neu gebildet wurde (wie gospoda zu gospodn!); župan
und župa haben nie etwas mit Hirt und Weide
zu tun gehabt, wie Historiker
sker), verfihrt durch die Brugmannsche Etymologie, anzunehmen pilegen;
(z. B. Pei-
sie bezeich-
nete den Beamten als Verwalter von Regalien (župa — Gau ist mehr eine moderne
Erfindung); das Wort ist vielleicht avarisch (die šlteste Nennung erscheint auf einer
avarischen Goldschale), nicht slavischen Ursprungs“. Protiv sviju
ovih teorija ustao je
praški profesor Janko u recenziji Peiskerove knjige Beziehungen (Vestnik česke akad.,
vol. XVII., 1908, 185—187) dokazujući s filološkoga stanovišta
njihovu neosnovanost,
no ne izrekavši konačna suda o samoj riječi. Up. i Berneker EW s. v. g»pana,
koji zabacuje turansko podrijetlo s Jankom. Sve nam ovo pokazuje, da nemamo
razloga
odstupati od suda Miklošićeva, da
u tome nas samo može učvrstiti
su riječi župa i župan čiisto slovenske (EW 413), a
činjenica, da se riječ župan kao jopan spominje u
jednoj ispravi bavarskoga kneza
stari crkvenoslovenski spomenici
a 777. (Kos, Gradivo 1, 290), da je poznadu
(Miklosich, Lex. pal. s. v.), a tobože ,modernu
tvorevinu“ (moderne Erfindung) župu, kako kaže Briickner, nalazimo već na
i
početku
XIII. vijeka ubilježenu kao gorska župa u ispravi srpskoga manastira Žiče
Mon. Serb. 14).
(Miklosich,
3 Prvu svoju riječ za plemstvo šlechta, szlakta,
šljahta udesiše razna slove:
plemena prema staronjem. slahta, danas Geschlechi. Hrvatska riječ plemeniti zn
od plemena, dakle u smislu isto.
» Riječ rpam» drži Florschiitz germanskom (got. gards
= kuća, anglosaski
geard = vrt, starosaski gard = stan, staronjem. gart starije * gard (Utjecaji 14).
— 199: —
i
zumu, pa stoga u njemu nije bilo drugih zgrada do hrama i županskoga
stana. Pored toga se još širio u gradu i trg, gdje se kupovalo i proda-
valo, a obično se tamo sastajahu i plemenska vijeća glavara svega ple-
mena. Tek se docnije oko grada počinju javljati podgrađa (varoš, sub-
urbium) i u njima naseljavati trgovci i obrtnici.
Južni Sloveni kao ratari nijesu bili ratnički narod, no kad bi ih
tkogod napao, branili su hrabro i ustrajno svoju kuću i slobodu. Odmah
na vijeću izabrali bi, jamačno klicanjem, sebi vojvodu, redovno plemen-
skoga župana, koji će ih povesti u boj. Oružje bješe im dugo koplje ili
kratka sulica zgodna za bacanje, a upotrebljavali su i neku vrstu zastave
zvanu prapor.“ O njihovu načinu vojevanja znadu naši vizantijski svjedoci
veoma mnogo. Tako kaže car Maurikije: ,U svojoj su zemlji veoma hrabri
i ustrajni, jer lako podnose i žegu i studen i kišu i golotinju i nestatak
hrane. Provode život hajdučki pa rado navaljuju na svoje protivnike na
mjestima, koja su gusto obrasla, tijesna i strmenita. Vješto namještavaju
zasjede, navaljuju iznebuha, kradu i noću i danju izmišljajući svakojake
načine. Mimo sve su ljude izvješteni u prelaženju preko rijeka, a junački
izdrže i u vodi. Često neki od njih, dok su kod kuće, umaknu opkolii-
vanju tako, da zarone duboko u vodu držeći u ustima trstike izrađene
naskroz šuplje,
za
to,
dug: i
koje dopiru do površine vode, pa legnu u vodu
naleđaške i dišu kroz njih; tako izdrže mnogo sati, da nitko i ne sluti
gdje su. A ako se i desi, da se trstike i vide s kopna, nei ni će ljudi
držati, da su porasle iz vode. Zato oni koji to znadu i poznaju takovu

trstiku po tom o je ozgo odrezana i onako izviruje, probadaju s njima
usta njihova ili im trstike iskinu, pa tako i njih istjeraju iz vode, ne
jer
mogu dulje izdržati ispod vode."! Oružani su kratkim sulicama, dvjema svaki
muškarac," a neki od njih i štitovima, koji su čvrsti, no i teški. Imadu
drvene lukove i malene strelice omaštene otrovom, koji je smrtonosan,
ako se onaj, kojega ranjava, prije ne natare životinjskom žući ili drugim
i
lijekovima, što ih znadu vješti ljekari, ili ako se rana smjesta ne izreže,
da se otrov ne raširi po ostalom tijelu. Kako nemaju vlade i jedni mrze
na druge, ne poznaju reda niti se običavaju na okupu boriti niti pojavljivati
na golim i ravnim mjestima. Zbude li se ipak kadšto, da se usude u zgodan
čas navaliti, viču i ujedno napreduju polako, pa ako se neprijatelji zbune
od njihove vike, napadaju žestoko; ne bude li pak toga, uzmiču istim
# Prapor je općeslovenska riječ (Miklosich, EW 259 s. v. por por:).
“S tim u vezi donosi Peisker (Expansion 430) ovaj zanimljivi podatak: ,Još
g. 1768. jedan dio pobunjenih seljaka opkoljenih od poljske vojske spasao se u Dnjepru
dišući kroz trske duže od po dana
“Ovo potvrđuje i sirskim jezikom pisana Crkvena povijest Ivana Efeskoga (iz
druge polovice VI. vijeka) prema prijevodu Schonfelderovu (Miinchen 1862) (Die ,
Slaven sind) cinfžiltige Leute, die sich ausserhalb der Wilder und holzfreien (Gegenden)
nicht sehen zu lassen wagen und nicht wissen, was eine Waife ist, ausgenommen zwei
oder drei Lonchadien (kor7a3ie), d. h. Wurfspiesse“,
— 200 —
pravcem i ne mare, da izbliza okušaju snagu svojih protivnika, nego trče

u šume, koje su im velika pomoć, jer se umiju vješto boriti u klancima.
Često pak puštaju plijen, tobože od straha, i poteku u šume, a kad pro-
tivnici navale i rastrču se oko plijena, brzo ih napadnu i lako zatru. To
čine na različite načine i rado, da protivnike smame na meku.“ Prokopije
opet kaže: ,Odlazeći u bitku većina navaljuje na neprijatelje pješke
s malenim štitovima i kopljima u rukama, a nigda se ne štite oklopom.
Nčki nemaju ni košulje ni kabanica, nego navuku samo gaće do slabina i
tako polaze u sukob s protivnicima. U ravnicu nijesu nikad rado

silazili,
već su se voljeli držati brda; lukavo su običavali neprijatelja domamijivati

uzmicanjem, a onda bi ga opkolili i pobili.“ Inače su za provale na Bal-
kansko poluostrvo Južni Sloveni često znali i veoma okrutno postupiti
nabijajući protivnike na kolje i bacajući ih u vatru, a znali su, kako pri-
povijeda Prokopije, i svojim dušmanima ,odirati remenje s leđa“. U roblje
povlačili bi odrasle ljude koje bi sreli, grabeći
sve imovinu njihovu. Ali
Vizantince je najv plašila lukavost njihova, pa stoga preporučuje car
Maurikije zimsku vojnu protiv njih, kad su rijeke i močvare smrznute, a
ogoljeno drveće ne može da ih krije, pa sam snijeg odaje stope bjegunaca.
i
Stari su Južni Sloveni vjerovali, da cijelim svijetom upravljaju božanstva

za koja su mislili, da imaju ljudsku priliku i ljudske osobine, samo mnogo
savršenije od ljudi. U glavnom im je vjera bila obožavanje prirodnih sila,
ali nažalost znamo vrlo malo pouzdana o njoj.“ Najvažnije najpouzdanije i
je ono, što kaže Prokopije: , Vjeruju samo u jednoga boga, tvorca strijela,
gospodara svega, a žrtvuju mu goveda i svakojake žrtve; o udesu (stuzp-
$yq) ne znaju ništa, niti dopuštaju da ima moć kakovu nad ljudima, nego
kadgod im zaprijeti pogibao smrti, bilo da obole ili polaze u boj, zavjetuju
se, ako izmaknu, da će odmah žrtvovati bogu žrtvu za život, pa kad iz-
maknu žrtvuju, što su obrekli i drže, da su tom žrtvom kupili svoj spas.
Poštivaju mimo to i
rijeke i nimfe (vdpgas = vile) i druga neka božanstva
(2muu4w2), pa i
njima svima prinose žrtve i kod tih žrtava vračaju (p2v-
ac z0105ye2t).“ Iz tih se riječi vidi, da se staro vjerovanje Južnih Slovena
a suštini podudaralo s onim ostalih Indoevropljana, dakle da im
postanak
# Pitanje o starom vjerovanju Južnih Slovena ide u red najtežih i
najslabije ispi-
tanih. Nema sumnje da su one nekolike izreke Prokopijeve veoma dragocjene, no tako
isto nema sumnje, da njima nije
ni iz daleka iscrpano staro vjerovanje Južnih Slovena.
Na osnovu narodnih pjesama, priča i
govora napisao je opsežnu monografiju Nodilo,
Religija Srba i
Hrvata (Rad Jugosl. Akad., vol. 77, 79, 81, 84, 85, 89, 91, 94, 99, 101)
ali su joj rezultati, pored nekih pouzdanih prihvatljivih, ponajviše
i
ipak nesigurni.
U novije vrijeme
nović
pošaoje dobrim putem profesor beogradskoga universiteta Čajka
u već pomenutom djelu (gl. gore str. 193 bil
O vjeri starih Slovjena. Dio I. Zagreb 1900. Up. je
pričanja u Hrvata i Srba (Rad, vol. 60 i si.

Pouzdane rezultate o starijoj
rovanja i
vjeri Indoevropljana, u kojoj se mogu bez sumnje tražiti i elementi koga drev-
s
noga vjerovanja, donosi Ed. Meyer, Gesch. des Altertums, vol. 2.2
I, 866—874.
=
- 201
seže natrag u pradavno doba indoevropske zajednice. Pored omanjih bo-

žanstva, zacijelo zaštitnika plemenskih ili čak porodičnih, Južni Sloveni
poznavali su vrhovno kozmičko božanstvo, koje se javlja ljudstvu u svijetlom
nebeskom svodu i na njemu stoluje. To
(možda Perun), koji vlada svijetom i
je
svijetli Bog,“ nesigurna imena
pobjeđuje svoje tamne dušmane u
oluji munjom, a tvorac je svega živa, i manjih božanstava i čovjeka. Od
ovih manjih božanstava ističe se Sunce (možda Dajbog), koje bješe izvor
svakomu dobru na zemlji te sve obasipaše blagotvornom svjetlošću svojih
životnih i toplih zraka. Niže od bogova bila su rječna i druga božanstva,
od kojih se sačuvaše u uspomeni čovjeku dušmanski zmajevi i vile. Svima
se ovim božanstvima Južni Sloveni obraćahu molitvom i prinošahu im
žrtve, obično volove, ovce i razne plodove. Pri žrtvovanju pazilo se na
različite znakove, po kojima bi ,vješti“ ljudi (otale vještac i vještica) pro-
ricali budućnost Žrtvu vršio je zacijelo domaćin, odnosno plemenski
župan, jer hramova, idola i svećeničke kaste kao da nije bilo. Prema
Prokopijevim riječima Južni Sloveni tobože nijesu znali za sudbinu, usud,
ali ipak imamo sigurnih tragova, da su vjerovali, kako neka božanstva vla-
daju čovjekom; to su suđenice ili rođdenice. Duša (uaBe) je čovječja be-
smrtna, a nas avlja po tielesnoj smrti pokojnikovoj u raju (pau) onaki život,
u kakvom se čovjek nalazio, kad je promijenio svijetom. Zbog toga su
Južni Sloveni u nesrećnom boju dragovoljno ubijali, samo da ne bi
pali u ropstvo, nego umrli kao slobodni ljudi. Još mislilo, da se poneki
se
čovjek može poslije smrti pretvoriti u vuka, povukodlačiti, pa u toj prilici

lutati po svijetu i da je taki vukodlak obdaren nadčovječnom moći i snagom;
on goni i vodi oblake, a kad sunce ili mjesec pomrače, to ga vukodlaci
žderu. Sahranjivanje bilo je dvojako, ilispaljivanje ili pokapanje u zemlju.
S pokojnikom ostavljalo što mu je u životu bilo najmilije, a nad
grobom podigla bi se mogila (gomila), na kojoj se davahu junačke igre
i daća zvana ,strav:
Različite mijene u životu starih Južnih Slovena pratila je pjesma, vjerna

slika cijeloga narodnoga života, a napose vjerskoga, jerse jamačno pjevalo
uz obrede i
običaje. Zacijelo je već u to drevno doba bilo među njima
kako ženskih (lirskih), tako i junačkih (epskih) pjesama u slavu
i
i obilje
bogova i pojedinih junačkih pradjedova, a pratili su ih i glasovi tambura

gusala. Jedan nam vizantijski pisac izrijekom priča, kako je godine 592.
%
Općeslovensko bog u vezi je sa
staroindijskim &hdgas onaj koji daje, go-
spodar i s novoperzijskim bag — bog (u Avesti baga — gospodar, bog). Berneker
(I, 67) domeće: ,Das Zusammentreffen der lav und der arischen Worter in der spe-
zialisierten Bedeutung Gott list vermuten, die Slaven das Wort von den iranischen
dass
Scythen iibernommen haben“.

edva može da bude sumnje, da Južni Sloveni nijesu poznavali pisma, no ako
su imali kake znakove slične pismu (upire
i
ptse), služili su im samo za vračanje
i
i
gatanje.
202
car Mauricije na vojni u Trakiji uhvatio tri Slovena
i
ne našavši u nji
oružja već tambure (#:$4p2:), gotovo se začudi. Ali mu Sloveni rekoše:
,Mi smo Sloveni i stanujemo uz žalo zapadnoga mora; mi udaramo u
tambure, jer nijesmo vikli oružju, a u našoj domovini nema željeza. Zato
živimo mirno
i
tiho i ne znamo za bojne trube.“ Na razvijeno pjesničko
shvaćanje upućuju nas i mnogobrojna drevna narodna imena, muška
ženska, naročito ona, što podsjećaju na bojnu slavu i rodbinsku ljubav."
i
3 Tako: Berislav, Berivoj, Bogdan, Borislav, Borivoj, Branimir, Bratoljub, Brato-

njeg, Budimir, Čedomil, Čudomir, Dobroslav, Domagoj, Dragomuž lav, Godeslav,
Pribi-
Gojslav, Gojmir, Inoslav, Kresimir, Ljudevit, Milislav, Miroslav, Mislav, Mutimir,
drug, Pribigoj, Prvonjeg, Radivoj, Slavogost, Ratimir, Slavoljub, Svetoslav, Tjehomil,
'Tješimir, Tomislav, Trpimir, Sebedrag, Višeslav, Vladislav, Vratislav, Zdeslav, Zvoni-
drag, Zvonimir, Želibor, Želidrag, Želislava, Žitomir. O značenju narodnih imena hrvat-
i prezimenima u Hrvata i Srba
skih i srpskih gl. Maretić, O narodnim imenima
(Rad, vol. 81 82).
i
u.
Doseljenje Južnih Slovena u Panoniju i

Dalmaciju.'
(VI. i VII. vijek)
Prve slovenske političke organizacije. — Najranije pomicanje Južnih Slovena
k Dunavu (od II. do V. vijeka). — Južni Sloveni
pod vlašću Huna (V. vijek).
— Prve provale Južnih Slovena preko Dunava (u
prvoj polovici VI. vijeka).
— Avari dolaze u Podunavlje (568.); njihovo državno uređenje. — Avari i
Južni Sloveni provaljuju u vizantijsko carstvo; podsada i pad Sirmija (579.
do 582.). — Avarsko-slovenske provale za cara Maurikija (582.—602.).
—
Dalmacija uoči pada rimske vlasti, — Carevi Foka (602.—610.) i Heraklije
(610.—641.); pad rimske vlasti u Dalmaciji (o. 614.). — Podsada Carigrada
(626.) i slom avarske sile.
Ne samo zbog nestašice većih samostalnih političkih organizacija za

čitavo ranije vrijeme, nego i zbog neposrednog susjedstva s ratničkim i
Izvori. Vizantijski pisci Prokopije (up. gore str. 154 bilj. 1); Agatija
582 .), Iz: "lavovi u
(edit. Dindori, Historici Graeci

92); Menander (M&vavžg03 Ilgozixrwo + poslije 602.),
Fragmenta (edit. Dindorif
iipoxdene
+ poslije
o. c. vol. Il.,
640.), I
1—131); Teofilakt Simokates (e xTOS
; Teofan (9soedvns
iqeijs 1 9818.), Xooworpagia (edit. de Boor. Leipzig 1883); Konstantin Porfiro-
genit (up. gore Zapadni pisci: Jordan (up. gore str. 177 bili. 1); Pavao
dakon (i potkr ), Historia Langobardorum (edit. Waitz
usum scho- ,in
larum“. Hannove pisma pape Grgura 1. (390.—304.) u Mon. Germ. hist. Epi-
stolae, vol. I., U. (edit. Ewald et Hartmann). Berlin 1887—1899); Toma arhiđakon
(gl. gore str. 20).
Literatura.
Šafažik, Slovanske starožitnosti, vol. I., Il. Prag 1882—1863';
Zeuss, Die Deutschen und die Nachbarstiimme. Miinchen 1837;
IIpuno#w, 3acenenie
Baaxaiciaro momyocrposa Crasananu. Moskva 1873; Miillenhoff, Deutsche Alter-
tumskunde, vol, II. Berlin 1906 (str. 376—394; Pniower, Die Slaven
vor 527); Rossler,
Uber den Zeitpunkt der slavischen Ansiedlung an der
unter Donau. Beč 1873 (Sitzungs-
berichte Bečke Akad. vol. 73); Moroaunw, Has ucropin Crananciuxn
mepeaninkeniji,
Petrograd 1901; Niederle, Slov. star,, vol. II. 1,, 2. Pivod a počatky Slovani Jižnich.
Prag 1906—1910 (ekscerpt iz toga donosi Gruber, Smještenje Hrvata u novoj postoj-
bini poslije seobe (Kolo ,Mat. Hrv.“, vol, V. Zagreb 1909,
3-54); Peisker, The ex-
pansion of the Slavs (The Cambridge medieval history, vol. II. Cambridge 1913, 418—458);
Jireček, Geschichte der Bulgaren. Prag 1876 Geschichte der Serben, vol. Gotha
i I.
v
1911; Kos, Iz zgodovine Jugoslovanov šestem stoletju (Izvestja društva muzejskega
Sa
dobro organizovanim narodima na zapadu, istoku jugu, Južni se
spomenicima.
i
Sloveni
Njih
s pravim svojim imenom javljaju dockan u historijskim
germanski Goti i turans
upravo uvlače u svijet drugi narodi, napose
i
Avari. Kako veze i odnosi s njima nijesu vazda bili prijateljs!

i, to su se
Južni Sloveni stali jedan uz drugoga pribijati

i prikupljati: mjesto malih
plemenskih jedinica ističu se malo po malo veća plemena, ojačana u bor-
bama, a neka od njih obuhvataju po vi župa velikim županom ili
kojega se izrijekom spo-
s knezom na čelu po germanskom ugledu,? uz
predstavljali pojedine
minje i savjet odličnika, to jest župana, koji su
nove slovenske poli-
prvobitne dijelove, od kojih bijahu sastavljene ove kneže-
tičke organizacije. Može se stoga kazati, da su ovake plemenske
u stvari
vine, kao najviši stepen prvobitne slovenske državne organizacije,
život slovenski
bile neke ruke ,savezi država“, a to znači, da se politički
započeo na federativnom principu. Tada Južni Sloveni bolje izvježbaše
se
od Germana savršenije oružje“ i stvarajući vojske.*

u ratnoj vještini primivši
jer je
a kroz to se kneževska vlast, kao vojvode, sve to više ustaljivala,
borbama. Ali i o tom
seljenje i pomicanje na jug vazda bilo skopčano s
redu bilo posljedica
jedva može da bude sumnje, da je seljenje u prvom
krvavih domaćih svađa između pojedinih plemena. U takim su zgodama
i tek u
knezovi jamačno sazivali najodličnije župane u skup sporazumu
bi se u pljačku, ponaj za blagom (stokom). Razumije
s njima pošlo
vilo, da se ide boj u tuđu
se, da je već onda vrijedilo
i u glavnom pr u
ćemo, kako su Južni Sloveni, ili pojedince ili u omanjim

zemlju, no vidjet
skupinama, prelazili u službu i k neprijatelju, napose u vizantijsko carstvo.
Jer o dužnosti spram domovine ne može uopće uto vrijeme još da bude
govora; onda se ratovalo, gdje se mislilo naći lične koristi, a protiv koga
ili za koga, bješe svejedno. To je prirodna posljedica seljenja;
šta više,
šume
kad bi neprijatelj navalio jačom silom, Južni se Sloveni povukoše u
i bare, ili sasvim ostaviše svoje kolibe, pa se nastaniše u drugom kojem
kraju. Stoga je domovina tada bilo pleme, a ne zemlja.
Pored toga od
za Kranjsko, vol. VIII. Ljubljana 1898); Kosasesnh-Josanosmk, vol. I. HI. Novi

Meropnja cpu-
cxora uapona, vol. 1. Beograd 1893;
Cranojevuk, Busanrija u CpOn,
Sad 1903—1908; Yenenckxiii, Heropis unaasrilickoi umnepin, vol. 1. Petrograd 1914;
vol. II. (S18—1
Kyaaxosckiii, Heropir Buaanriu, vol. (395—518). Kijev 19133;
1.
Kijev 1912; vol. Il. (602717). Kijev

1915; Kaxaeu, Iprođurno cioseNcko npao.
1924. Pojedine izvore i radnje navest ću gdje treba.
Beograd
: Od kuning (sada njem. konig); najprije xvHenrs, onda eHari, po ije kašaon
pa današnje knez.
i
Tako: Gpnu = oklop (brynja, brunja —

Brine); wear, meče (got. mekeis čit.
mekis); nany — puk, vojska (folk); erptna (strala, strela); mitu»
* (*helmu, šelma,
= zastava, horuga (* rungo, hrunga) ;
helm); mrav (vitegr, up. Vithungi); xop»rw
praslovenska riječ. Up. Miklosich EW
1px6a (rumba), dok i ko mirwrw
s. v.; Berneker EW s. v.; Florschiitz o. c. 14; Peisker, Bezichungen 71—72.

to općeslovenske prariječi (up.
+
Vojska, vojna, voinik, vojvoda, vojevati, sve su
Miklosich EW 3%.
staroindijsko srodno vaina = plijen borba).
i
se
205:
presudnoga je značaja, što su se odmah od prvog početka, kad su na-
stajale slovenske državne organizacije, one umanjivale diobom između
vladarskih sinova i braće, što je dovodilo do stvaranja različitih središta,
oko kojih su se okupljali pojedini rodovi, a među njima je onda dolazilo
i do krvavih borba.? Samo u većim pothvatima, a zbog obilnijeg plijena,
oni su se znali složiti u oveće skupine, no.to bi prestajalo, čim bi cili

bio postignut. Ta slabost državne svijesti i narodnoga osjećaja, potrajat
će još dugo među Južnim Slovenima
njihove starije historije. Zato i ne
i
glavni je tumač za razumijevanje
Južni
će Sloveni — a
to
vrijedi uopće
za sve Slovene — na početku svoje historije istupati kao jedinstven narod
s jedinstvenim ciljem, nego tek u omanjim plemenskim organizacijama.
Stoga se jeste slovensko proširenje
i seljenje vršilo samo postepeno,
i
bez osobitih događaja, sasvim protivno germanskomu. ,Germanska seoba

bješe eruptivna poput vulkana, kaže Peisker, slovenska je slična poste-
penom prolijevanju ili prokapljivanju, kao kad se povodanj polagano po-
miče naprijed. Neki germanski narod ostavlja svoj dom i tražeći nov
dom on uzbuni svoje susjede, a ovi opet uzbune svoje, i tako to napre-
duje, dok jedna hemisfera nije smućena i uznemirena. Jake se države
raspadaju, moćni narodi pogibaju, pa se i samo rimsko carstvo drma. A
Sloveni? Oni su posvojili i gusto naselili beskrajne prostore, a da ljeto-
pisci za to nijesu ni saznali, pa i danas uzalud
pitamo, kako se to moglo
siti bez buke i otkud dođoše bezbrojni milijuni Slovena
Vidjesmo da su hunskom provalom (375.) Goti bili prinuđeni, da se
sklone preko donjega Dunava u rimsko carstvo. Već potkraj IV. vijeka
provališe neka hunska plemena u docniju madžarsku nizinu, a u prvim
decenijima V. vijeka nastani se tamo sama jezgra toga naroda ovladavši
Gepidima i ostacima Gota, a onda prodriješe i u Panoniju (dana: nja
Madžarska s desne obale Dunava). Tada stupe Huni na čelo svim varva-
rima, što su okruživali carstvo jeveroistoka, a organizovao ih je u
snažnu državu Atila.“ Ali se po njegovoj smrti (453.) ta organizacija stade
naglo raspadati. Prvi se podigoše Gepidi s Gotima i nekim drugim ger-
manskim plemenima pa istjeraše Hune preko Karpata u istočnu vlašku
i
pontsku ravnicu. Tako postanu Gepidi gospodari u bivšoj Dakiji (iz-
*
(u
Još u historijsko doba starije vrijeme) vrijedio je kod svih Slovena princip
diobe države i zajedničke vlade pod starje rijega brata, a nalazimo ga
jasno izražena i kod Germana; mi ćemo se snjime češće sastajati i u hrvatskoj srp-
i
skoj historiji od IX.—XI. vijeka. Stoga ne može da bude sumnje, da je taj princip pra-
star, a mogao je postati ovako: kad vladar (župan, ostavi više sinova, činilo
knez)
se nepravedno, da jedan dobije sve, a drugi malo

ili
ništa; stoga bi najprije preuzimali
vladanje zajedno, no, jer je to ponajviše bilo uzrokom svađama, uzeli su oni dijeliti
očevu baštinu, čime se ipak nije svaki puta postigla i željena svrha.
*
Peisker, Expansion |. €
i
Jordan, Getica (ed. Mommsen 116): ,igitur ab Dacia et Pannonia provinciis

in quibus tune Huni cum diversis subditis nationibus insidebant, egrediens Attila ...“
je
— 206 —
—
među Tise, Dunava, Alute i Karpata), a Goti u Srijemu i u Panoniji
oko Blatnoga jezera, i to kao ,saveznici“ (1013
Kad Goti ostave ove zemlje (473.), zauzmu Gepidi privremeno S:
Panoniju, no doskora ih odanle istisne Teoderik Veliki poslije utemeljenja
ostrogotske države (504.). Tek 535., kad je začeo gotsko-vizantijski veliki
rat, Gepidi se opet vrate i učine Sirmij svojom prijestolnicom. Ali ubrzo
se nastane s dopuštenjem cara Justinijana u Noriku i Panoniji germanski
Langobardi (oko 546.) i tako steku Gepidi u neposrednoj blizini opasna
neprijatelja.“
Među onim narodima, koji su bili pod hunskom vrhovnom. vlasti,
nalazili su se i Sloveni, ne samo u današnjoj južnoj Rusiji, nego ih je
bilo i u samom središtu Atiline države, u današnjoj Madžarskoj između
Dunava i Tise.' više, čini se, da su Sloveni nastavali već u III. i IV.
Sta
vijeku u Potisju, gdje su ih sebi pokorili iranski Sarmati.“ a na kraju IV. i

na početku V. vijeka turanski Huni. Sloveni su jamačno bili u tim kratko-
vremenim državnim organizacijama onaj dio pučanstva, koji je obrađivao
polja.!! Poslije raspada hunske države potpadoše Sloveni u Potisju pod
*
Up. Schmidt,
Allg. Geschichte der germ. Volker 90, 98, 131—132. O Gepi-
dima gl. uvijek korisnu disertaciju Kropatschek, De Gepidarum rebus. Halle
još
1369 i
Diculescu, Gepiden. Leipzig 1922.
+
Pitanje, da
naše ere i s južne
li
je Slovena — bar u manjim skupinama bilo već u I. II. vijeku
strane Karpata, raspravio Niederle, S. vol. II.,
S.,
1
i
Ali se ne može prihvatiti njegovo mišljenje u svemu, što se

odnosi na tumačenje geo-
grafskih imena, jer ona — zbog nesigurne tradicije još nijesu sama po sebi dovoljan
dokaz za slovenstvo nekih mjesta i krajeva. To se tiče u prvom redu starih imena
rijeke Hron (Lgavoods kod Marka Aurelija), Blatnog jezera (Peiso kod Plinija, Pelso
u Aurelija Viktora, Pelsodis, Pelsois docnijih pisaca, no slovenska forma je macco =
jezero), rijeka ,Črna“ madž. Cserna (stationis Tsiernensis natpisa iz Il. vijeka, munici-
pium Dierna drugoga natpisa, Atigva Ptolemejeva, Tierna Tab. Peut.) rijeke ,Brzava“
i
(Berzovia, Bersobio itinerara). Up. općenite prigovore Pniowerove (Miillenhof o.

c.,
vol. Il, 378—379) skepsu Jirečekovu (Gesch. der Serben, vol. 1., 69). Slovenstvo
i
imena Tsierna i Bersobio poriče Melich (A honfoglalaskori Magyarorszdg. Bp. 1925,

70-71) smatraju i
Stari pisci razlikuju dvije vrste Sarmata: robove (servi, žedko, litigantes) i
>
gospodare (domini, liberi); ,a tito prvni byli po mem piesvčdčeni Slovan, dru
matšti Jazygove“, zaključuje Niederle S. S., vol. II., 1., 134 poslije veoma uvjerlj
razlaganja; toga mi jenja bio je već Šafašik o, c. vol. I., 284.
1!
Opisujući svoje poslanstvo k Atili (448.), Pr ško_ daje više podatak
kao da izlazi prisutnost Slovena u Potisiu, i ako ih i
nje vrijedno
2 sveo 6
pov na m (ed. Dindorf,

Scrp. Graeci min., vol. I,
300)%, dakle domaći ljudi po selima go oljubivo ih podvoriše
prosenicom (#517205), ,mjesto vinom medovinom“ (& a slugama dali su da
,
piju ,od ječma svareno piće xćpoc“ iče, da Sloveni imadu obilje
prosa (up. gore str. 192), no rij da bude drugo, nego općeslo-
vensko mea» (medovina), dok nas #4uos podsjeća na kom (komina, komov). Na tu-
c.
— 207 —
vlast Gepida, dok su se oni dalje na istoku stali spuštati na obalu do-
njega Dunava, i to jedni kao slobodne organizacije s knezom na čelu, a
drugi kao saveznici još zaostalih Huna i Bugara, kad se i ovi na kraju
V. vijeka pojaviše oko dunavskoga ušća. Već smo vidjeli, da vizantijski
pisci toga vremena zovu Slovenima one, koji su nastavali lijevu obalu
vše
Dunava, a Antima one, koji su sjedjeli istočno od dunavskoga ušća.
Prve provale Slovena
i Anta u rimsko-vizantijske
provincije južno od do-

njega Dunava, a koje nam
bilježe vizantijski pisci s nji-
hovim pravim imenom, po-
činju se u prvoj polovini
VI. vijeka. Od toga vremena
dakle datira i historija Ju-
žnih Slovena, obilježi
vladanjem cara Justina I.
(518.—527.). ,Kad je carovao Justin, stric Germanov, kaže Prokopije, Anti,
prvi susjedi Slovena, prijeđu preko rijeke Istra (Dunava)
ran: imis, komus nije već
i
provale s velikom
stoga prilično pomišljati, jer se on pravio od kobiljega
mlijeka. Na drugom mjestu Prisko opet kaže, da je
u Atilinoj državi bilo raznih naroda,
a ,Skiti“ govore ,osim svoga varvarskoga
Iria
ili hunski ili
gotski
ili latinski
samo rijetko tko grčki (&
aljualurov
vjerojatno, da se u tom petom neime-
je
novanom varvalskom jeziku kr slovenski. Dalje opisuje Prisko razne običaje u
i
ers državi.
»S jelom
poslanici došli s Atilom u neko selo, dočekala ga je
vinom za dobrodošlicu“ uz pjevanje ,skitskih pje-
EM a kod gozbe Atila je
i
m vina pozdravio sve kod stola“, ,redom

a onda
,
je s »U njegovo zdravlje“ (o. c. 317). Potom
su uveče došla ,dva Skita“ pred Atilu i uzeše pjevati pjesme, ,u kojima su opjevali
njegove pobjede i ratne vrline“, Svi su prisutni
pozomo pratili pjevače: mladi su se
sler nij še htjeli da ostanemo kod pijanke“ (0. c. 317— 315)
, sjutradan, opet ih po: čašom vina, a kad su je ispili,
i
ih i izljubiše (o. 319). Jordan (o. 124) opet kaže, govoreći Atilinoj
o
smrti, ovo: ,Postquam talibus Zamentis est defletus (= naricanje?), stravam super tu-
mulum eius, quam appellant ipsi (t. i. Huni), ingenti comessatione concelebrant et
con-
bi copulantes luctu funereo mixto gaudio explicabant“; to je očito daća.
loš i
danas živi ova riječ kod nekih Slovena s općenim značenjem jela, talo češki
s.
i
strava, poljski strawa, ruski crpawa (litavski strova) (up. Miklosich, EW v.);
nih spomenika, koji dokazuju, da je još u XV. vijeku kod Čeha Poljaka
strava značila upravo daću, tako: ,svićku s nieho riicho za ziravu“ (gl. Niederle,
S. $., vol. Il, 1., 136). Ime Atila tumačio je Rus Ilovajski (gl.
Moronnua o. c
40) 2013 kopna Ara T. €. zara m vara“, dakle otac, ćaća, a njemački filolozi vide u
njemu gotski deminutiv od affa — otac. Prvo tumačenje ruski naučenjak Pogodin
— 208
vojskom u
rimsku zemlju. Malo prije imenovao je car Germana strategom
čitave Trakije. On se pobije s neprijateljskom vojskom, ametom je potuče
u bici i gotovo sve poubija; zbog toga steče veliku slavu kod svih ljudi,
a napose kod svih varvara“.'? Posljedica toga teškog poraza Anta (oko
519.) bješe, da su varvari s lijeve obale donjega Dunava mirovali za
svega vladanja Justinova. Ali otkad žezlo preuze njegov sestrić Justinijan I.
(527.—565.), Sloveni
i
ostali varvari, Bugari i Huni, a docnije još i Avari,
opet se osmjele pa su ili samostalno ili
zajedno prelazili Dunav, u čem ih
je naročito podupiralo to, što su zbog perzijskoga (527.—532., 540.—545.),

vandalskoga (533.—534.) i gotskoga rata (535. 555.) carske čete bile po-
vučene s Balkanskoga poluostrva i odvedene na druga ratišta. Prokopije
izrijekom kaže, da su ,gotovo svake godine otkad
Sloveni Anti čitavu
je
Justinijan stupio na
Trakiju, Heladu, Her-
vladu, Huni, i pustošili Ilirik,
sones svu zemlju do Jonskoga
i zaliva i do okoliša carigradskoga, po-
činivši čuda među onamošnjim žiteljima“. Međutim u prvi kraj još su
vojnički talent i lična hrabrost tračkoga stratega Hilvuda (X:)8098:05) umjeli
da odbiju provalnike, no kad on 534. pogibe u boju sa Slovenima na
lijevoj obali Dunava, ,otada su varvari prelazili rijeku, lako napadajući
rimsko carstvo kad god su htjeli — kaže Prokopije — i sva rimska država
nije mogla da zamijeni vrlinu jednoga čovjeka“.!! Kod toga nijesu Slo-
uje kao neozbiljno. Drugo,
h-Gombocz,
t.j. kao gotski deminutiv od atta, smatraju i
Magy. etym. szotir 173, kao najvjerojatnije (legvaldsziniibb).
Odjelito mišljenje iznio je G&za Nagy. On kaže: ime Atila vezi
Konstantina
u
je s imenom rijeke
Volge, koju vizantijski pisci zovu Atil (Ari). u cara cap. 37), arapski /til,
a stari madžarski Etul, Etil, pa i
danas još kažu Tatari Edel, Edil, Idel. Otkud dakle
Volgi slovensko ili gotsko ime? Međutim najveća rijeka u vogulsko-ostjačkom kraju
Obili As (u zapadnoj Sibiriji) znači koliko otac (vogulski abd, ostjački azi, as — otac
starac, madž. ap), a to znači, da su obje ove velike rijeke (Volga i Ob) dobile ime
po istom pojmu, to jest, one su kao ,otac“ spram mnogobrojne njihove ,djece“ —
pritoka, i pojam podudaraju s gotskim apa (gl. Ma-
gyarorszag tčrtćnete a iipvindoa. koriban u Szilagyi, Magy. nem. tort, vol. I,

ČeXCIX, bili. 3).
u Prokopije, De bello Gotico Ill, 40 (ed. Haury 476). Svi rukopisi imadu
'lovssivac. a ipak su ovo ime svi dosadanji izdavači (i Haury) emendirali u "lov
neispravnost ove emendacije dokazao je Niederle, S. S,
vol. Il., 1.,
191—193,
i
su prihvatili Jireček, Gesch. der Serben, vol. I, 81, i Uspenskij, Heropix snsanr.
umnep., vol. I, 464465. Još do nedavno uzimali su mnogi pisci, da su car Justin
sestrić njegov Justinijan bili Sloveni s Balkanskoga poluostrva. Justinijan imao se za-
i
pravo zvati Upravda, otac njegov Istok, a mati Biljenica (— Albula). Danas je doka-
zano, da su sve to ,patriotske“ izmišljotine Šibeničanina, zagrebačkoga kanonika titu-
lamoga biskupa bosanskog, Ivana Tomka Mmnavića +
(* 1580 1637). Up. o tom Šišić,
Kako je vizantijski car Justinijan postao Sloven (Nastavni Vjesnik 1801, 214—229,
390—415, 561580).
*
Prokopije, Historia arcana

c. 18 (ed. Haury354).
» Stratega Hilvuda smatraju i ozbiljniji pisci Slovenom; tako kaže Niederle
o. c. vol. 1.,
Il,
,podle imćna soudic rodem patrnč Slovan“, možda Ant, jer Pro-
196:
kopije priča, kako se jedan nesumnjivi Ant izdavao po Hilvudovoj smrti za nj, što nas
209 =
venima nikakih zapreka pravile one nebrojene tvrđave
i
utvrde, što ih je
car Justinijan dao posagraditi na obranu Balkanskoga poluostrva ne samo
uz Dunav, nego i po nutrašnjosti. Uopće, čini se da Justinijan, neprekidno
zaokupljen krupnijim poslovima i idejama, nije davao slovenskim pljačka-
škim provalama većega značenja, jer kako Južni Sloveni nijesu imali ni
države ni stalno provedene vojničke organizacije, car odista nije ni mogao
doći na misao, da će se iz njih vremenom izleći veće zlo za državu. Do
545. ne spominju izvori izrijekom novih slovenskih provala, možda stoga,
jer nam je zabilježeno, da su po Hilvudovoj pogibiji Sloveni okrenuli
s uspiehom oružje protiv Anta, a to bi značilo, da su među njima nastali
domaći sukobi, kao negda još u pradomovini.'* Uto su carstvu zaprijetili
Bugari, a Justinijan, zaokupljen gotskim ratom, pokuša da u takim prili-
kama sklopi protiv njih savez s Antima; uspjeh carev nije poznat, no
svakako je značajno, da Prokopije za Justinijanova vladanja više ne go-
vori o četovanju Anta u carstvu; šta više, čak u Italiji vojuju u više na-
vrata slovenske, antske i hunske čete kao vizantijski plaćenici protiv Gota.
Sve su dotadanje provale Sloveni poduzimali, da se u carstvu na-
grabe plijena i roblja, vraćajući se svaki put natrag preko Dunava u
svoja stalna obitavališta. Ali od 547. dalje, provale Slovena poprimaju
malo po malo sve to
ozbiljniji značaj: sada Sloveni idu za tim, da stvore
i
na prekodunavskom ispražnjenom carskom zemljištu stalne naseobine, iz
kojih bi potom polazili u pljačku s jedne strane prema Egejskomu ]
dranskom moru, a s druge prema Carigradu. ,Tada prijeđe vojska Sloven4
preko Istra, kaže Prokopije, i počini svim Ilirima do Epidamna (Drača)
strašna djela ubijajući i zarobljujući sve odrasle ljude, koje bi
sreli, i gra-
beći imovinu njihovu. Pa mnoge tvrđave, za koje se prije držalo, da su
i
jake, mogli su ondje zauzeti, jer ih nitko nije branio i obilažahu naokolo
po miloj volji i pretraživahu sve. Arhonti su ih ilirski slijedili s vojskom
od 15.000 ljudi, ali im se nigdje ne usudivahu približiti“. Značajno je,
da je oko toga vremena (548./9.) pošlo pod vodstvom Langobarda IIdiga
(DB 6000 Slovena Gotima u pomoć u sjevernu Italiju, gdje su oni
zili rimsku vojsku, a onda se vratiše natrag. Ovo je prvi historijski
zajamčen upad Slovena u Italiju.'* Poslije dvije godine (549.) pređe četa
Slovena od ,najviše 3000 ljudi preko rijeke Istra a da ih nitko nije pri-
ječio, pa prijeđu bez ikaka truda preko rijeke Hebra (Marice) i razdijele se
dovodi na mišljenje, da
Hilvudu up. Prokopije,
je
pravi Hilvud bio Ant, dakle Sloven. O pravom
i
De bello Gotico lll., 14, (ed. Haury 354—357).

i lažnom
Maretić
(Slov. 35) misli, da je ovo ime zapravo glasilo Mt&6pč:5 — Milbud.
ibidem (ed. Haury 356).
Prokopije BG
+#
I,
5 (Haury 25), I, 27 (130), II., 4 (166), 1II., 6 (322), III., 22
(394—395), IV., 26 (631), IV., 30 (650), IV., 31 (651).
oo. e. III, 29 (423).
+
o. e. Il, 35 (456).
— 210 —
na dvoje. Jedan njihov dio imaše 1800 ljudi, a drugi ostale. S oba dijela,
ma da su rastavljeni bili jedan od drugoga, pobiju se vođe rimske vojske
i u liriku i u Trakiji, no budu svladani protiv očekivanja, i jedni ondje
poginu, a drugi pobjegnu u neredu i tako se spasu. Kad su obje var-
varske vojske suzbile sve (rimske) vođe, premda su bile kud i kamo malo-
brojnije, jedan se dio neprijatelja pobije s Asbadom“ kopljanikom Justi-
nijanovim i
njegovu vojsku“
zapovjednikom tračkih konjaničkih
i ,bez muke
četa
natjeraju u bijeg“, a
no
,Asbada
i
,Sloveni potuku
uhvate isprva
puste na životu, no docnije bace ga u vatru spale, pošto su najprije
i
s leđa njegovih oderali remenje. Svršivši to, još lije pustošahu sve
krajeve i Tračana i Ilira, pa jedni i drugi podsjedajući zauzmu mnoge
tvrđave, premda se ranije nijesu borili oko zidina, niti su se usudili saći
u ravnicu“, Pobjednici Asbadovi opustoše tako svu zemlju do Egejskoga
mora, zauzmu trački grad Toper'' poslije hrabra i lukavo zamišljena ju-
riša i ,sve muškarce, do 15.000 na broj, odmah poubijaju i razgrabe sve
blago, a djecu i ženu zarobe“
Iduće godine 550. i opet provali ,rulja Slovena, koliko nigda prije“
do Naisa (Niša), a u cilju ,kako bi podsjedajući zauzeli i samu Tesalo-
niku (Solun) i gradove oko nje“. Na taj glas naloži Justinijan svom voj-
skovođi Germanu, koji je baš tada skupljao i uređivao u Serdiki (Sofiji)
vojsku za gotski rat, ,neka zasada odgodi put u Italiju i pohiti u pomoć
Tesalonici i ostalim gradovima, i na svaki način odbije navalu Slovena“.
Međutim doznadu Sloveni za pripreme Germanove u Serdiki, ,pa ih po-
pade strah“, jer su držali, da German ,vodi sa sobom veoma veliku vojsku,
budući da ga car protiv Totile i Gota“. Zato oni ,prekinu put prema
i
šalje
Tesalonici nijesu se više usudili sići na ravnicu, nego prevale sva ilirska
brda dođu u Dalmaciju“, to jest nekud u današnju jugoistočnu Bosnu
i
ili u kraj oko Kosova. Uto sazna German, da su Sloveni ostavili Nais
(Niš) i napustili navalu na Tesaloniku, i ,ne mareći više za njih izda
zapovijed čitavoj vojsci, da se sprema, jer će je za dva dana povesti
put Italije“. Ali German iznenada umre, našto Justinijan stavi toj vojsci
na čelo Germanova sina Justinijana i zeta Ivana. Nove vojskovođe odmah
krenu u Dalmaciju i ,odluče zimovati u Saloni namjeravajući odande, kad
mine zima, putovati ravno u Ravenu. A Sloveni, i oni, koji su već prije
došli u zemlju carevu, i drugi (novi), koji su malo docnije prešli preko
Istra i sjedinili se s prvima, provaljivahu sasvim slobodno u rimsko carstvo.
Bilo ih je — ističe
Prokopije — koji su slutili, da je Totila sklonio ove
varvare mnogim novcem i
poslao ih na tamošnje Rimljane, da car ne bi
mogao valjano spremiti vojne protiv Gota ne imajući mira od tih varvara.
Jesu li Sloveni došli onamo za volju Totili ili nezvani, ne mogu reći. Ali
1 Toper ili Topir (Tćrqgo) kod ušća Meste (Nestos), na podnožju Rodope planine.
38
0, 6. Hl., 38 (462—471).
— 211 —
pošto su se razdijelili na tri čete, ovi varvari počiniše po čitavoj Evropi

nesnosna djela, jer nijesu samo uzgred provaljivali u one krajeve i plja-
čkali ih, nego su i zimovali ondje kao da su kod kuće (550. na 551.) i
cit.
ništa se nijesu bojali neprijatelja“. Tada opustoše Sloveni svu zemlju do
Hadrianopola, gdje su ametom potukli carsku vojsku i dopru sve do ne-
posredne blizine Carigrada, gdje ih najzad stigne poraz i prisili na po-
vratak.?! Ali još potkraj iste godine 551. Sloveni i opet provale u Ilirik,
»i počine ondje strahota, koje se ne dadu ispričati“, a to stim lakše, što
se ona carska vojska, koju Justinijan posla protiv njih, ,budući da je
po broju bila mnogo slabija od neprijatelja (t. i. Slovena), nigdje nije
usudila s njima pobiti, nego je vazda bila varvarima za leđima i napadala
one, koji bi zaostajali“. Zbog toga su varvari počinjali strahota; kako su
potratili na tome plačkanju dosta vremena, ,napune sve putove leševima
i pošto su nakupili nebrojeno mnoštvo roblja i sve opljačkali, a nitko im
se nije opirao, vrate se kući sa svim plijenom. Pa ni onda, dok su pre-
lazili preko rijeke Istra, ne mogoše im Rimljani stati u zasjedu na drugi ili
koji način nanijeti silu, jer su ih za plaću dočekali Gepidi i prevezli preko
rijeke dobivši mnogo novaca; za svaku glavu plaćao se zlatan statir
(dukat)
Poslije toga vremena nije nam kroz nekoliko godina ni u jednom
se
izvoru učuvao i trag o provalama varvara u carstvo. Tek 558. opet se

digla nova bura, a protegla se i u iduću godinu,
još
kad se hunski Ko-
triguri spustiše sa sjevernih obala Crnoga mora i dođoše za ljute zime
na zaleđeni Dunav te ga prijeđoše sa svojom pješadijom i konjicom u
društvu nekih slovenskih četa. Ne naišavši nigdje na carsku vojsku Anti
i Sloveni pregaze Meziju i upadnu u Trakiju, gdje se podijeliše na tri
odreda: jedan provali preko Tesalonike u Grčku do Termopila, drugi do
Vizanta, a treći do tračkog Herzoneza (Galipoljskoga poluostrva) te opu-
stoše i orobe ove već otprije toliko postradale krajeve, u kojima se po
kazivanju Agatijinom ,nigdje nije čuo ni lavež pasa“. Samo hrabrom
istupu starca Belizara i spremanju cara Justinijana, da s mornaricom ude
u Dunav i tako prepriječi varvarima povratak, imalo je carstvo zahvaliti,
da su ove varvarske čete uzmakle brže bolje natrag.** Ovo je posljednji
put, što se izrijekom navode nekoć toliko silni Huni; poslije toga nestaje
2 o. e. II., 40 (475—483).
#2
0. e, IV. 25 (623—624); ovo plaćanje ,zlatni statir od glave“ očito je pretjerano.
O tim provalama up. Cranojesuk, Bua. u Cp6n vol. I., 188—150 i Niederle, S. S.
vol. II, 1., 196—199.
38, Sony
urijes zovi ča #4 (ed.
Dindorf 369).
(ed.
a ovu je provalu glavni i najopsežniji izvor suvremeniA
364392), a uza nj Teofan (edit. de Boor 233-234), Agatija doduše ne
gatija
i neki drugi kraći ljetopisci.
spominje izrijekom još i Slovena, no to čine uz Teofana još
Up. Cranojenuk o. c. vol. 1. 151—159, 2 0 (bilješka 15) i Niederle S. S.,
vol, II, 1., 199200.
*
— 212 —
im i traga, ali ne možda zato, što su propali, nego zato, što se naskoro
ostaci njihovi izgubiše u jednom novom srodnom plemenu, koje se oko
toga vremena prvi put javlja na pozornici, a koje bješe ujedno i od
presudnoga značenja po vas dalji razvoj južnoslovenske historije. To su
bili Avari.5
Sl. 119. Car Justinijan I. (mozaik VI. vijeka u Raveni).
Pradomovinu turanskih Avara valja tražiti u porječju gornjega Jeni-

seja njegove desne pritoke Abakana, a na sjeveru planini Altaju, otkale
i
+ Za Avare glavni su izvori Menander, Teofilakt Simokata, car Maurikije, Teofan,

Konstantin Porfirogenit i Pavao đakon, a literature pored već pomenutih općih
od
djela up. još Chavannes, Documents sur les Tou-Kiue (Turcs) occidenteaux (C 60 p-
HHKI TPYAOB+ OpxOHCKOH sKCNEMUIH VOL. VI. Petrograd 1903; Vambery, Der Ur-
sprung der Magyaren. Leipzig 1882; Decker, Dijiny Avari. Tfebona 1889; (Groh,
Geschichte des ostrimischen Kaisers Justin II, nebst den Quellen. Leipzig 1889; Lu-
kinich, Az avar-ghrok haborak tirt6netčhez (Tortćneti szemle vol. IlI., 1914, 46—60,
161—190); Stein, Studien zur Geschichte des byzantinischen Reiches vornehmlich unter
den Kaisern Justinianus II. und Tiberius Constantinus. Stuttgart 1919.
i
= 213 —
do 08milje ošioai eipoinoct no svome

e
i
Ara
loa ol Jona su Smo s!

Avara, no veoma je vjero-
plemena, u kojem bijahu uz druge
HO ica upon pore Avari
:
u većini. Čini se da su to bili dijelovi uji-
gurskih plemena Var i Hun, koja sama sebe prijevarno prozvaše Avarima,
:
Oko sre-
ne bi li tim strašnim imenom plašili svoje zapadne susjede.*'
dine VI. vijeka stigoše Avari »proputovavši mnoge zemlje“ pod vodstvom
obali Ka-
hagana Bajana u kraj oko rijeke Kume Tereka na zapadnoj ih
i
i
i zamole susjedne iranske (sarmatske) Alane, da upo-
spijskoga jezera
znadu sprijatelje s Rimljanima. Alanski vladar Sarozije isporuči potom
se baš tada desio pod Kav-
njihovu želju vodi carske vojske Justinu, koji
avarski poslanici dođu preda nj
kazom, a nato naredi car Justinijan, da
u Carigrad. U početku 538. stupi pred
cara vođa avarskoga poslanstva
i reče, da su Avari ,od sviju naroda najveći, najhrabriji
Kandih (K4všty)
uništiti sve
nepobijeđeni“, koji će s uspjehom suzbiti potpuno
i
i zaista
da sklopi savez
carske dušmane; stoga je samo u carevu interesu, s
službu
njima
rimskog carstva
i da steče njihovu pomoć, no Avari će stupiti u
darove, godišnje vojničke
samo pod uslovom, ako budu primali dragocjene
da žive. Justinijan iznese
plaće i ako dobiju plodne zemlje, gdje mogu
tu ponudu u senatu, koji prepusti
odluku caru. Obradovani bogatim
se Kandih i
darovima i u pratnji rimskoga poslanika Valentina, povrate
njegovi drugovi natrag. ,Car je veoma
razborito sudio — opaža suvre-
Avari ili bili potučeni, u oba slučaja
meni Menander — ili pobijedili
korist“. Avari odmah krenu,
kakogod stvari svršile, ispast će u njegovu
Ante i dopru oko
na zapad: pregaze neka hunska plemena, pobijede
M
u današnju Dobruču
i vlašku ravnicu na podnožju jugoistočnih Karpata,
Avari i opet zatraže od
kao neposredni susjedi carstva. Poslije pobjede
im ponudi Srijemsku Panoniju, no oni
Justinijana zgodno zemljište, a car
Avari su naime tada imali na
to odbiju s izjavom, da vole ostati, gdje su.
obali Dunava (u današnjoj sjevernoj Bu-
umu, da se smjeste na desnoj
Balkanu. Saznavši za tajne
garskoi), odakle bi lakše mogli plijeniti po
kod sebe u Carigradu njihove poslanike
ciljeve Avara, Justinijan zadrža
međutim vojskovođe njegove utvrde
što je dulje mogao as namjerom, da
darovima, dade im usput
dunavsku granicu. Kad ih je potom otpustio s
Sasvim je prirodno, da
oduzeti ono oružje, što su ga kupili u Carigradu.
odnosi između pohlepnih varvara i
su se zbog toga dotadašnji prijateljski bilo još samo
carstva toliko pomutili, da je pitanje otvorena neprijateljstva novembru 565.) i na-
Uto umre Justinijan (u
pitanje kratkog vremena.
prilici istim jezikom kao Huni, ili bar bliskim dija-
+ Avari su govorili po svoj i
Pored toga valja istaknuti,

Carigradu poslužio njima,
\ektom, jer je hunski tumač u
i
Avara primijetili, da se oni oblače kao Huni,

da su Carigrađani odmah kod prve posjete Streifziige 43-44.
a niz pleći da im vise kurjuci spletenih
vlasi. Up. o tom Marquardt,
O tome nas izvješćuje jedini Menander (ed.
+ Dindorf 49).
— 214 —
slijedi ga nećak Justin II. (565.—578.), koji je od prvoga dana svoje vlade
radio na tome, da sačuva dostojanstvo carstva i da pokaže varvarima snagu
rimskog oružja.*j Kad su Avari saznali za promjenu na prijestolu, ot-
preme novom caru svečano poslanstvo i drskim glasom zatraže od njega
povišenje godišnje vojničke plaće, ako želi da i dalje živu u prijateljstvu
Ali Justin dočekavši ih u punom sjaju vizantijskog imperatora odgovori
im, da su oni došli da mole, pa ipak se tako drsko vladaju, i dodad
»Idite, vi ste već mnogo dobili time, što smijete da živite; mjesto novaca
ponesite strah od nas.“ Sasvim zbunjeni vrate se poslanici svome haganu
Bajanu, ali u taj par ne odgovori on caru otvorenim neprijateljstvom, jer
je bio zaokupljen na drugoj strani.“
Oko toga vremena stajale su avarske brze konjaničke čete s Bajanom
negdje na zapadu rijeke Labe u borbi s Francima, možda pozvane u po-
moć od Sasa. Ipak franački (austrazijski) vladar Sigibert postigao,
je
da se doskora izmirio s Bajanom i s njime sklopio savez, izručivši mu

hrane i stoke." Taj je vojni pohod avarski veoma važan događaj u slo-
venskoij historiji: kroz današnju Ugarsku Avari nijesu mogli doći do Labe,
jer bi im putovanje prepriječili Gepidi; morali su stog:ga proći kroz sjeverno-
karpatsku slovensku zemlju. Sada su došla s njima u tješnje dodire i
odnose neka zapadnoslovenska plemena, a posljedica bijaše, da su si
verni Svevi ispraznili najstariju germansku teritoriju između Labe i Odre,
u koju potom nagrnuše pod avarskim vodstvom razna slovenska plemena.#!
Uto se zavade Gepidi i Langobardi. Kako već rekosmo, još oko 546.
dopusti car Justinijan langobardskom kralju Audoinu, da se njegov narod
naseli u Panoni desne obale Drave (u današnjoj Slavoniji i Hrvatskoj)
i u Noriku (u današnjoj Sloveniji), i obeća im čak godišnju movčanu
potporu. Malo po tom došlo je između Langobarda i susjednih .Gepida
do sukoba. Gepidi naime bili su još na kraju V. stoljeća pored Bačke i
Banata gospodari i Srijema, no 504. oduzeše im ga Ostrogoti tek kad
car Justinijan započeo veliki gotski rat (535.), Gepidi vrate u Srijem. se
i je
I tada je došlo do sukoba
s Langobardima baš zbog Srijemske Panonije,
ali Gepidi biše u ratu potučeni (551.). Nato se uplete u tu raspru Justi-
nijan kao posrednik i izmiri protivnike za više godina. Međutim kad po-
Groh, Justin II, 6169;

# Up. Stein o. c. 2 dalje. i
Menander ed.
*
O toj audienciji ostavio je

cit. 33—36. i
afrički Rimljanin, FI
vije Kreskonije Korip (Corippus), tada u carskoj službi Carigradu, pjesnički
u
prikaz u epskom djelu /n laudem lustini (ed. Petschnig, Corippi quae supersunt.
Berlin 1886), 1. III., v. 151—402.
# Menander
(ed. Arndt) IV. c. 29;
ed. ci
Up. Peisker, Expansion 436. Neki

3!
Grgur
Pavao dakon 0. Oie
c. Il,
Turski (+ 594), Historia Francorum
10.
drže, da su poslije toga vojnoga
pohoda Avari naselili Češku slovenskim pučanstvom (tako Bretho1z, Geschichte Miih-
rens, vol. I. Brno 1894, 26); neispravnost toga mišljenja dokazao je Novotny, Česke
dčjiny, vol. I., 1. Prag 1912, 202-206.
219
stade langobardskim kraljem Alboin, neprijateljstva se obnove i tada po-
bijede Gepidi pod vodstvom svoga posljednjega kralja Kunimunda uz
pomoć cara Justinijana, kojem obećaše povratiti Srijem (565.). Poraženi
se langobardski kralj Alboin nato obrati za pomoć Avarima pod uvjetom,
da će im prepustiti svu gepidsku zemlju. U toj tjeskobi i opet se Gepid
Kunimund obrati za pomoć caru, tada Justinu Il., obećavši mu predati
ne samo Srijem, nego i kraj ,unutar rijeke Drave“ (slo Agpdoo morauo?),
to jest današnju Slavoniju, a možda i sjeveroistočni dio Hrvatske. Ali
car prevaren prvi puta obećanjem Kunimundovim — odluči, da će u
varvarskom sukobu ostati po strani, pa zato se nije odazvao molbi ni
Kunimundovoj ni Alboinovoj, koji mu se također obratio za pomoć.
Jedino što je poduzeo bilo je to, da je za vrijeme rata u zgodnu času
zauzeo sa svojim četama Srijemsku Panoniju. U krvavu ratu, što se
međutim odigrao, bijahu Gepidi poraženi; njihove države nestane iz hi-
storije a zamijeni je avarska (567.). Nemogući živjeti u susjedstvu Avara,
Langobardi napuste u aprilu iduće godine svoj (zapadni) dio Panonije i
krenu se u Italiju, našto se avarska vlast protegla i u ove krajeve (568)."*
Ovim krupnim događajem utemelje Avari s težištem u srednjem Podu-
navlju saveznu državu raznih, ponajv slovenskih plemena, kojoj se
interesna sfera kroz neko vrijeme prostirala od Donjeca i Dona do Alpa
pa od Save i donjega Dunava do Labe i
Baltičkoga mora, a s organiza-
cijom sličnom
ENI
Avari (oi "Afapot,
svojoj
malobrojni:
hunskoj prethodnici.
Abari, Avari) ili slovenski Obri“* bili su,
bar isprva, dosta Menander bilježi, da ih je 568. pooko
mišljenju Turaka, njihovih prijašnjih gospodara, bilo otprilike 20.000."

Stoga su u avarskoj državi vazda sačinjavala razna slovenska plemena,
pokorena i savezna, glavno pučanstvo i pretežiti broj njihove ratne snage,
a nije nimalo neumjesno, kad je Peisker zove ,avarsko-slovenskim kra-
ljevstvom“ (Avar-Slavonic kingdom). Avari su se raspadali na plemena i
rodove, kojima je stajao na čelu vrhovni vladar s istočnim časnim na-
slovom kakan ili hagan ((a14w0<), a taj još i danas živi kod Turaka i
Sehmidto. c. 132—133; Cranojenuk o. 6. 164—168; Stein o.

c. 8—9.
# Stara crkvenoslovenska forma je asapmi» (Miklosich, Gloss. palaeoslov.
v.). Kod tako zvanog Nestora OGpu, sing. OGpuiw (on bilježi i rečenicu, što se čuje
s.
10 cero ane: norućoma aru O6pt“). Rije i danas kod zapadnih Slovena u
|
značenju orijaš, gorostas; tako češki obr, obri; slovački obrin, obor; poljski oibrzym,
obrzym; ško-srpski Aobor, hoborski muž. O tragovima obarskom imenu kod Hrvata,
up. Ekskurs I. Kako su se Avari sami zvali na svom jeziku, da li ovim imenom ili
E drugim (onako kao što je primjerice kod Madžara narodno ime:
i
magyarok, slov.
Ugri (Hungari), vizant. To$gxot), nije poznato. Svakako je veoma značajno, da sredo-
vječni madžarski ljetopisci, koji inače toliko toga znadu o Hunima o Atili, čak
i
džare dovode s njima u direktnu vezu, ne spominju Avara ni jednom riječi.

$ Menander ed. cit. 48.
i
p8)as4, kaže car Maurikije (ed. Scheffer 263).
—
S ReaeS
Mongola potpunom i u skraćenom obliku «dn. Hagan
u s bičem umjesto
sa žezlom u ruci sjedio na zlatnu prijestolu, s kojim se nikad ne bi
je
rastajao, a tako ni sa svojim haremom," pa ni na bojnom polju. On je
bio vrhovni zapovjednik vojne sile, jedinog osnova na kojem je počivala
čitava državna zgrada avarska, a vodio je bahatim i drskim glasom pre-
govore sa stranim vladarima puštajući zlobno njihove poslanike — kadi-
kad i više dana — da čekaju dok mu se svidjelo, da ih primi pod svoj
čador. Volio je kao i svi Avari
—
sjaj i raskoš, napose krznene i
i
svilene haljine, zlatan nakit, šarovito oružje i lijepo pokućstvo, od kojega
mu je svileni krevet bio
krvi vanredno ćudljiv, čas
iskićen zlatom. Bieše kao svi vladari njegove
preko reda plemenit, a čas opet besprimjerno
grozan, puštajući sada iz slovenskoga plijena bez otkupa na slobodu
nekoliko tisuća vizantijskih zarobljenika, sada opet izručujući ih hladno-
krvno na tisuće krvniku. Zadane riječi ili svetosti prisege nije poznavao
ni on ni njegovi avarski drugovi; svi ih vizantijski pisci u jedan glas
prikazuju kao prevarljive, lažljive i vjerolomne ljude u svakoj prilici.
Hagana bi pokapali, a tako i ostale dvorske odličnike, zajedno s konjem,
uzdama, stremenom, oružjem, nakitom i s više komada zlatnih vizantijskih
novaca. Ali hagan mije vršio apsolutnu vlast, jer se spominju uza nj
—
naročito u docnije doba — kao visoki dostojanstvenici jugur** i kapkan

(capcanus, kod Bugara #27405), dok se odličnici (plemići) nazivaju tu-
dun$$ i tarhan.* Istina, jedini nam po imenu poznati hagan Bajan vršio
je, kao nekoć Atila, punu vlast, no samo lično, jer po njegovoj smrti moć
je haganova veoma opala i bila gotovo izjednačena s onom jugura.* Sje-
dišta haganovo i ostalih Avara, zvali su Franci u docnije doba kring
(= Ring), to iest prsten,!! po okruglastu obliku, okruženu na široko
— gdjegdje i po više kilometara — rasprostranjenim rovovima, opkopima
i plotovima s tijesnim otvorima za ulaženje. Glavni hriag, naime haganov,
nalazio se — kao nekoć Atilina drvena prijestolnica — negdje između
Tise i Dunava, možda po tradiciji i na istom mjestu, a okružen bješe u
središtu, gdje je hagan stolovao, jakim drvenim zidom. Hringova bilo je
po čitavom avarskom vladanju, najviše u ravnoj Panoniji, a bijahu
tako
10 asGlavna haganova žena zvala
se katun (up. tursko katun i novohrvatsko Kaduna).
si Vambery, Ursprung 44 drži, da ova riječ zapravo glasi jagur, jakur, a znači
gatati, dakle svećenika ili vrača.
izvodi od tud, tuj, duj = znati; riječ da živi i danas, kaže
» Vambery 49 još
on, u obliku fujun svećenik.
3%
Vambery 67 izvodi od tor, ter, tar =
skupljati; on drži da je
značila koliko
skupljača ili sabirača četa.
+ Pred propast avarske države potkraj VIII. vijeka pišu franački ljetopisci: ,ca-
ganus et iuguri princeps Hunnorum“ ili ,ckagan
Gradivo, vol. I., 293, 326).
et
iuguro principibus Hunnorum oc-
cisis (gl. Kos,
i! Up. Zeuss, Die Deutschen 738 i Yenenckiit, Bus. vol. 1, 468—469. Kako
ili Obrovac,
su hring zvali Avari i Sloveni ne znamo; Sloveni jamačno Obrov, Obrovo,
up. Ekskurs I., gdje se govori o tragovima obarskim u hrvatskoj zemlji.
Sin
reći logorišta avarskih četa, udaljeni jedan od drugoga samo toliko, ko-
liko je trebalo, da se za slučaj opasnosti moglo dati rogom znak. Pored
toga grabežljivi bi i pohlepni Avari u njima čuvali plijen i novce; naro-
čito se haganov hring pretvorio s vremenom u pravi majdan zlata i srebra.
Između hringova bijahu rasijana bijedna i tiha sela pokorenih Slovena,
koji su obrađujući zemlju hranili svoje gospodare, služili im u vojsci, a
uz to još, naročito zimi, morali su im hraniti stoku i s užasom u duši
prepuštati svoje žene i kćeri. Osim toga još su im morali praviti lađe i
graditi mostove preko voda i rijeka. Inače im nijesu dirali u stare ple-
menske uredbe, a navlaš su oni Sloveni, što su živjeli podalje od njihovih
hringova, bili dosta slobodni pod upravom domaćih glavara. Avari bijahu
ponajviše stasiti ljudi, no prave nakaze i listom konjanici nespretna hoda,
obučeni u željezne ili kožnate oklope i oboružani kopljem, mačem, lukom
i strelicom a u borbi su voljeli služiti hinjenim bijegom ili napadanjem iz
se
busije. Lako su podnosili kao nomadska djeca prirode svaku nepogodu

vremena i svaki napor, dok ih je munjevita brzina, kojom bi iznenadili
protivnika, činila strašnima. Kao pješaci, ponajviše bez oklopa, vojuju uz
njih velike gomile pokorenih Slovena, tvoreći vazda prvi bojni red. Glavni
je cilj Avara bilo pljačkanje, a kao ideal lebdilo im je pred očima: opli-
jeniti i razrušiti slavni i bogati Carigrad.*? Vjera im je bila šamanska, po-
znavajući pored vrhovnog boga (nepoznata imena), gospodara munja i
svega na svijetu, još i manja neka božanstva, pa i obiteljske idole. Ga-
tali su im vješti ljudi (juguri?) paleći žrtve i izgovarajući kod toga izvjesne
obredne formule uz halabuku bubnjeva svirala. i
Sl. 120. Novci cara Justina Il. (po Wrothu).
Kad Bajan poslije gepidskog rata našao Srijemsku Panoniju za-

ije
posiednutu od Vizantinaca, stade se odmah spremati da je osvoji smatrajući
se pravnim baštinikom Gepida. Saznavši Vizantinci za to, otpreme k njemu
O njihovoj vojničkoj organiz: iji up. ono, što kaže car Maurikije, ed. Scheffer
260—268.
— 218 —
dva poslanika, da se s njime mirno nagode, ali ih hagan baci u okove

i
s vojskom pade pod dobro utvrđeni Sirmij. Posjed ovoga grada bješe
od
velike strategijske važnosti, jer je s jedne strane otvarao put u Dalmaciju,
a s druge preko Singiduna u sam Carigrad; stoga bješe Bajanu prijeko
potreban, da mu olakša provedenje glavne njegove težnje: učvrstiti se na
desnoj obali Save i Dunava. Sve su to i u Carigradu dobro znali, pa se
zato i odlučiše, da ne će nipošto Sirmij prepustiti ratobornom haganu.
Zato se požuri podsjednutom gradu u pomoć ilirski magister mililum Bon
(Bovos) i postavi čete u bojni red tik grada. Premda je bitka ostala ne-
odlučena, Bajan ipak započne pregovore o miru. Ali rimski vojskovođa
odgovori haganu, da on sam ne može ništa ugovarati bez odredbe iz
prijestolnice, pa stoga treba da Avari pošlju poslanike ravno caru, što je
Bajan i prihvatio. Ali ujedno zatraži on od Bona, da ga obdari daro-
i suviše
vima, da mu ne bi ,pao ugled u vojsci (kod Slovena i Hun4)“,
još, da ga oskrbi hranom, jer
je nije dosta sa sobom ponio. Premda su
sirmijski biskup i predstavnici građanstva zagovarali ispunjenje haganove
želje, plašeći se dugotrajne podsade, ipak je zahtjev Bajanov odbijen s po-
zivom, da vrati u svoju zemlju, gdje će naći potrebne hrane, a novaca da
se
nema više nego li treba za isplatu rimskih četa. Ljutit s ovoga odgovora,
Bajan zaprijeti, da će poslati svoje čete u pljačku po carskim provin-
cijama, a kad mu Bon odvrati, da on to doduše može da
učini, ali će oni,
koji će poći na taj posao rđavo proći, odgovori hagan, da će poslati ta-
kove čete, za koje ne će biti štete, ako propadnu. I doista,
hagan je pri-
jetnju svoju ispunio: čim su pregovori prekinuti, prešlo je 10.000 hunskih
Kotrigura nesmetano Savu i upade sirmijsko-salonitanskom cestom u Dal-
maciju, to jest nekud u današnju sjeveroistočnu Bosnu, dok se sam Bajan
povukao s
Medutim
ostalom vojskom preko Dunava u bivšu gepidsku zemlju (568.).'*
je
Bajan izravno pregovarao s
carem Justinam tražeći uporno
ne samo Sirmij, nego i znatne svote zlata. Najzad poslije ponovnog ra-
tovanja i ponovo utanačenih privremenih primirja, došlo je zimi 574. na
575. do mira. Hagan se odreče Sirmija i zadovolji se godišnjom subven-
cijom od 80.000 zlatnika, jamačno pod pogodbom, da ustreba li, i
sam udariti na carske neprijatelje, dok je carstvo od svoje strane priznalo
Avarima zemlje, koje su držali. Dok je energični Justin živio, Bajan je
odista mirovao, možda zabavljen gdjegod na drugoj strani, a možda
uređenjem podunavske jezgre svoje države. Tada su ona južnoslovenska
i
plemena, koja se nalažahu unutar neposredne avarske vlasti među Tisom
i Dunavom
i
u Panoniji, a naročito poslije odlaska Langobarda, sve to
snažnije uzela prodirati na zapad kroz Panoniju u Norik, budi sama od
& Menander ed. cit. 58—62, 68. Up. Groh 83—85; Cranojesuh 16 188;
Stein 10—11.
4 Menander ed. cit, 62—66, 69—70, 98, 121, Gl. Stein o. c. 46, 53 n. 11, 59,
71-72, 104.
ZO
svoje volje, budi primorana od Avara, da pođu s njima zajedno. Južni
i
Sloveni dakle naseliše oko toga vremena (na kraju VI. vijeka) sasvim tiho
i
nečujno zapuštena zemljišta oko Blatnoga jezera, Drave, Save njihovih
pritoka, dakle i znatan dio današnje Hrvatske na sjeveru rijeke Kupe i
današnju zapadnu Slavoniju. Uto se poslije poduljega prekida stanu kre-
tati i ona slovenska plemena, koja su živjela sasvim slobodna od avarske
vlasti na podnožju erdeljsko-moldavskih Karpata i s lijeve obale donjega
Dunava. Ojačana u borbama s raznim turanskim nomadima, Bugarima,
Avarima i ostacima Huna, ona pokazuju u to doba ne samo veću ratnu
vještinu i savršeniju vojnu organizaciju, nego i jasan cilj u navaljivanju.
I tako prijeđe 578. po kazivanju suvremenog Menandra tobože 100.000 Slo-
Sl. 121. Novci cara Tiberija Il. (po Wrothu).
vena donji Dunav i upadne kroz T; u udaljenu Grčku. Kako je car-
i
stvo još od 571. bilo zaokupljeno teškim ratom s Perzijom, novi car Ti-
berije II. (578. — 582.) cbrati se za pomoć Bajanu. Hagan se
rado odazva
i
udari tobože sa 80.000 konjanika idući desnom obalom Dunava na Slovene,
popali im sela i najuri ih u šume zbjegove, a onda se vrati natrag uzevši
od Slovena obećanje, da će mu plaćati godišnji danak.
Taj je vojni pohod avarski jasno pokazao slabost carstva i uvjerio
hagana, da nigdje uza sjevernu granicu nema carske vojske. Zato se Bajan
domisli, kako bi u tom povoljnom času ostvario stari svoj zahtjev na
ioš na proljeće 579. godišnju subvenciju od 80.000 zlat-
nika, dođe iznenada, bez ikaka povoda, s čitavom svojom vojskom na
obalu Save između Sirmija i Singiduna i pokuša da čamcima premosti
rijeku. Na taj glas carski strateg u Singidunu Set (24%%<) pošlje Bajanu
glasnika i upita ga, ,s kakovom li je namjerom došao do Save, budući
da postoji čvrst mir i prijateljstvo između njega i Rimljana“, i ujedno mu
poruči, ,da ne će ostati miran, bude li on kušao da premosti rijeku, jer
car toga nikako ne dopušta“. Ali Bajan odgovori, da ,gradeći most ne
' Menander ed. cit. 88—100. Up. Cranojesuk 172—174 i Stein o. c. 105—106.
0
snuje ništa protiv Rimljana, nego sprema se protiv Slovena (u
pa ako će i prijeći preko Save stupiti na rimsko tlo, on
i
vratiti preko Dunava protiv Slovena, jer mu mnoge splavi za prijelaz

sprema car rimski; ta to je
će
reče — već i prije uradio s voljom cara

Vlaškoj),
se opet i
rimskoga i
mnoge tisuće rimskih podanika zarobljenih od Slovena vratio
slobodne Rimljanima. Sada mu se pak Sloveni rugaju, jer mu ne će da
i poslanike su
plaćaju danka, što su ga dotada davali svake godine, a
avarske, koji bijahu poslani k njima, poubijali“. Sve se to Setu i ostalim
i onda, kad je
Rimljanima u Singidunu činilo slabo vjerojatno, pa
još
Bajan zatražio od stratega, da primi njegove poslanike, koje šalje caru

i kad je
s molbom, da mu spremi lađa za prelaz preko donjega Dunava
Bajan suviše još ponudio, ,da je spreman zakleti se zakletvama, koje se
drže za najveće i kod Avara i kod Rimljana, da želi sagraditi most ne
snujući nikakovu pogubu ni Rimljanima ni gradu Sirmiju, nego za vojnu
protiv Slovena“; ali znajući dobro, da raspolažu s premalim brojem vojske
i lađa, da bi
se s uspjehom mogli oduprijeti haganu, uzeše Rimljani popu-
štati. Na to ih natjera naročito još i
prijetnja Bajanova, da on , ostaje do-
duše kod ugovora o miru, što ga je uglavio s Rimljanima“, no ako se
prigodom gradnje mosta, od koje nikako ne odustaje, koji Rimljanin drzne
odapeti samo jednu strijelu, onda će mu to biti potvrda, da su Rimljani
prvi pogazili mir, a poslije toga, pošto bi tako zavoištili na pleme Avara,
neka se ne žale, ako država rimska pretrpi od njih kakove štete“. Zato po-
avarskim zakletvama: povukao je mač i prokleo sebe

zaželjevši neka izgine od mača on i čitavo koljeno Avara,
i
zove Set hagana u Singidun da položi zakletvu, ,a on se odmah zakune
čitavo pleme Avara,
i neka nebo i
Bog na nebu spusti na njih ni, a rijeka Sava neka se razlije i njih sve
potopi ako želi premostiti Savu u namjeri, da štogod zla učini Rimljanima.
Pošto se tako na varvarski način zakleo, reče hagan: ,Sada želim, da se
zakunem i zakletvom Rimljana“. I odmah ih stade ispitivati, što drže za
tako čvrsto i sveto, te krivokletnici, ako se tim zakunu, ne mogu izbjeći
srdžbi božjoi. Smjesta mu vrhovni svećenik (biskup) grada Singiduna iz-
ruči božanske knjige (evanđelje) po ljudima, koji nošahu poruke od jednih
do drugih. I
on veoma lukavo prikrije svoje mišljenje, ane sa stolice
pa gradeći se na oko da ih prima s mnogo straha i
počitanja i prignuvši
koljeno sasvim se spremno zakune govoreći zakletvu za onim, koji je čitao

riječi božje iz svetih knjiga, da ne će slagati ni u čemu od onoga, što
se ugovorilo“. Poslije toga otpremi Set Bajanove poslanike u Carigrad, a
hagan vrati se
natrag i s najvećom žurbom potjera gradnju mosta preko
Save, , želeći prijeći preko nje prije negoli car doznade za njegov naum
i
pokuša da ga svojom snagom spriječi“.
Međutim stupiše pred cara Tiberija avarski poslanici i isporučiše
mu želju Bajanovu s primjedbom, da hagan ,već gradi most preko Save
i želi smrviti Slovene, te zajedničke dušmane svoje i Rimljana“. Kad to
=
Sos
ču Tiberije, odmah se domisli pravoj nakani lažljivoga varvara, naime da
sželi osvojiti grad Sirmij i da gradi most, da bi prepriječio dovoz živeža
i tako
glađu predobio grad za se“, no pritaji se i odgovori, da ,je i
njegova želja, da Avari krenu protiv Slovena“, tek sada da nije zgodno
vrijeme za taki posao, pa stoga da će ,zasada biti bolje, pričekaju li i
odgode li pokušaj za kasnije“. Ali i avarski je poslanik prozreo cara, pa
stoga se i on ,pričini kao da sluša, i obeća, da će svakako zadržati
hagana“. Međutim na [povratku bi ovaj avarski poslanik zajedno s pratnjom
Sl. 122. Grčki natpis na opeci iz Sirmija god. 580 (Zagrebački muzej).
nekih rimskih vojnika ubijen od onih Slovena, ,koji se skitahu onim

krajevima“, a nato stupi pred cara drugi, imenom Solah (X6)x7'
drsko i otvoreno: ,Već je sagrađen most preko rijeke Save i doskora
će (Avari) prijeći preko nje i ništa ne će Rimljanima očuvati grada Sir-
mija, jer se u buduće ne će u ni unositi ni hrana ni ikaka druga pomoć,
osim ako dođe toliko mnoštvo Rimljana, koji bi uzmogli snagom silom
otjerati vojsku Avara i razoriti most“. Stoga će car najmudrije učiniti, ako i
grad isprazni i preda haganu, kome Sirmij treba zbog sigurnosti od
# Vdambećry, Ursprung 48 tumači ovo kao Solakh sa značenjem nevješt, ne-
zgrapan i kaže, da se ta riječ još danas upotrebljava kao lično ime. Poznavale su ga
i
i
Osmanlije n. pr. Solak-zade sin Solakov (ime nekoga ljetopisca).
Rimljana u budućim vremenima; stoga

Sirmij i naseli čitavo ostrvo Sirmijanu,“
jer je to prije toga bila tekovina
u će on i sve učiti, da ,svlada grad
Gepida,
što mu
a
i posjed Gepida po pravici većma pripada njemu nego
njih
i
su
pripada s punim pravom,
od
svladali Avari, pa tako
Rimljanima“. Ljutit
kćeri, ma da ih imam
odvrati Tiberije: ,Prije bih dao haganu jednu
Sirmij.“ Tako zače
samo dvije, nego li da mu dobre volje predam grad
vizantijsko-avarskih ratova, a ti su u naitješnjoj
vezi s doseljenjem
doba
Hrvata i Srba u njihove današnje zemlje.
perzijskim ratom,
Kako je u to vrijeme rimska vojska bila zaokupljena
prvi kraj naloži nekim
U
bješe Tiberiju veoma teško da pomogne Sirmiju.

što se nalazila raštr-
časnicima da brže bolje priberu ono nešto vojske,
kana po lliriku i po Dalmaciji, i povjeri ie Teognisu i(9805)
s nalogom
napraviti drugi most preko
da pode gradu u pomoć. Uto dade Bajan
Teognisu ne
Save više Sirmija i opkoli grad sa svih strana, pa stoga
možda
preostade drugo, nego se tobože upustio s haganom u pregovore,
u nadi, da će međutim stići jača pomoć
od cara. Sastavši se na ugovo-
Slika 123. Novci cara Maurikija (po Wrothu).
renom mjestu s rimskim vojskovođom, ,Bajan sađe s konja

i
sjedne na
stolicu, koju su mu spremili kad su podigli (nad njom) od vezene
zlatnu
neku vrstu kolibe; pred prsima i pred licem držahu mu štitove kao
tkanine
da ne bi možda Rimljani odapeli na ni koju strelicu, kad budu
zaštitu,
ovako na okupu“. Ali pregovori odmah se razbiju, jer
niti se Bajan htio
pez; oineuboncat
bkv
O
y
U
(Menander ed. cit. \otok Sirmijana“ Srijem, kraj između Dunava,

je
je
se
vijsov
Save, Bosuta i močvara Vuke. Iz ovih riječi vidi, da ne samo grad Sirmij, već i
967. dalje) u rimskim rukama.
sav Srijem bio sve do toga vremena (od
=a
odreći Sirmija niti Rimljani. Ma da je Teognis pozvao hagana za sutradan
na bitku, ipak ne učini ništa, znajući da je preslab tako stegne avarska
i
vojska Sirmij, zbog čega zavlada najposlije u drugoj godini podsade u

gradu glad i svaka nevolja. U tim je teškim časovima neki čovjek u Sir-
miju urezao u mekanu opeku ove riječi: ,Hriste Gospode! Pomozi
još
gradu i odbij Avarina i

čuvaj Romaniju (t. i. rimsko carstvo) i onoga,
koji je to napisao.“ '* Kad car
Tiberije sazna za sve to, i uvidjevši da
gradu ne može pomoći zbog perzijskoga rata, dok se nada u langobardsku
pomoć pokazala kao varava, naloži Teognisu, da ,završi rat uz uvjet, da
smiju iz grada izići svi stanovnici ne noseći sa sobom ništa od pokretne
imovine, nego samo život i jedno odijelo na sebi“. Kad Bajan prihvati
ovu ponudu, zauzmu Avari prazni Sirmij (na proljeće 582.), no iduće već
I
godine plane u gradu požar, a taj ga svega uništi.“ tako propade nekad
toliko slavni grad, koji se sjajem i ljepotom mogao da mjeri i s najvećim
gradovima u rimskom carstvu.
Tiberije nije dugo preživio pada Sirmija. Umr'o je 14. augusta 582.,
a naslijedi ga energični general Maurikije (582.—602.).* Već iduće godine
583.
u maju otpremi Bajan novom caru poslanstvo i zatraži, da mu povisi
godišnju subvenciju od osamdeset na sto hiljada zlatnika, no Maurikije
ga odbije. Nato zauzme hagan slabo za tićeni Singidun i Viminac
Dunavu
te pi a do Anhiala (A na Crnom moru, što je cara
:)
najzad prisililo, da je s Bajanom sklopio mir pod uslovom, da carstvo

odsada plaća Avarima 100.000 zlatnika godišnje (na prolje' 84.). Ali već
ljeti iste godine upadnu — možda po nagovoru perfidnoga hagana
Sloveni u carstvo i opljačkaju ga do carigradskoga ,Dugog Zida“
(7% uazpov zsiyoc), a samo poslije teških borba i muka uspjelo je carskom
strategu Komentiolu protjerati ih iz zemlje. Tek što se malo odahnulo,

začne hagan na proljeće 585. nov rat, tobože zbog jednoga svoga bi:
gunca i zauzme i oplijeni čitav niz gradova uz Dunav od Singiduna niže.
už sdv
K(4p)s Borje:
1378)
>
'Aury4. Opeka je
vodebavca,
bo MO ,
x? šgni v
u
edv "ABagwy : oy sij Popaviav
(ili starom Sirmiju)i nalazi se u

hrv. nar. muzeju u Zagrebu. Up. Brunšmid, Eine griechische Ziegelinschrift aus Sir-
mium (Eranos Vindobonensis. Beč 1893, 331—333) i moj Priručnik, vol. 1, 1,, 116—117.
+ Glavni izvor za pad Sirmija je Menander ed. cit. 121—131, ali o samoj po-
sadi donosi veoma malo. Nešto više znadu sirski ljetopisac Ivan Efeški (prijevod
Schčnfelderov) i Mihajlo Sirski (Niederle, S. S. vol. II., 1, 204, n, 2). Up. Cra-
nojenuk 174—182; Niederlel.c.; Lukinich 164—169. Za hronologiju gl. Jireček,
Gesch. der Serben, vol. L., 87 n. 3; Lukinich 169 i sada napose Stein
i 115—116 n. 7—10.
o. c. 109—113
# Glavni izvori
za njegovo vladanje jesu već pomenuti Teofilakt Simokates
(živio na dvoru u Carigradu u vrijeme cara Heraklija između 610. i 640.) i Teofan
(I 818.); up. o njima s obzirom na Maurikijevo vladanje Adamek, Beitrlige zur Ge-
schichte des byzantinischen Kaisers Mauricius (582-602), Jahresbericht des k. k. ersten
Staats-Gymnasiums in Graz, 1890 i 1891. Naročito je Teofan važan za kronološke po-
datke služeći se dobrim izvorima.
So
Ratovanje potraje pune tri godine, najviše po Trakiji,
i sv konačno
i opet
avarskim (587.).! U tom su ratu Sloveni i Avari po-
s porazom
kušali u septembru 586. da osvoje tvrdu Tesaloniku, no bili su i taj put
suzbiti. Zato su već poslije dvije godine (589.) Sloveni i Avari opet
i
opustošili istočni dio Balkanskoga poluostrva, napose Trakiju sve do

Dugoga Zida, pa čak i daleki Pelopones. Međutim svrši se 591. dvadeset-
godišnji teški perzijski rat i tako se pruži caru Maurikiju prilika, da se
jačom snagom odupre provalama Avara i Slovena. Vojevanje zače na
proljeće 592., a odigravalo se ponajviše oko Singiduna, uz donji Dunav
izmjeničnom srećom, no najposlije ipak se Avari vrate natrag,
obećavši da će za nešto malo zlata ostati mirni.
Oprostivši se Avara, Maurikije okrene oružje protiv Slovena, od
kojih je carstvu prijetila dvostruka pogibao, i to s jedne strane od onih,
koji su već prešli granicu i naselili se po raznim krajevima Balkanskoga
poluostrva, a s druge od slobodnih dačkih Slovena, koji su neprestano
upadali u carstvo i pljačkali. Maurikije se okrenuo protiv ovih drugih, sma-
trajući ih očito većma opasnima, i pošlje na proljeće 593. na donji Dunav
kod Dorostola (Asp4szoko,, dan. Svištov) stratega Priska (IIgisxos) s jakom
vojskom. Prešavši rijeku Prisko potuče najprije kneza Radgosta (Agč4 2 <)
i oplijeni i opustoši sav kraj njegov, a onda uz pomoć nekoga izdajničkoga
Gepida, koji je prebjegao od Slovena, napadne iznenada noću Radgostova

susjeda kneza Mužoka (Movse&ziog, Movsob: baš kad je
slavio pjesmom
i vinom daću svoga brata, te ga pjana uhvati živa još s nekim drugim
rimsku
poglavicama. Međutim se Sloveni prikupe sa svih strana napadnu
vojsku i
prisile je na uzmak. Potkraj slijedeće godine 504. bude Prisko
opozvan a zamijeni ga nesposobni carev brat Petar.
Ma
da ie prvi kraj
u
prešavši Dunav pobio kneza Pirogosta (II: IIried; ), naskoro

Dunava (595.), našto
ga Sloveni ametom potuku i prisile na uzmak preko
car Maurikije opet postavi na proljeće 596. Priska na čelo dunavskoj
Nov4
vojsci. Već iduće godine 597. prijeđe Prisko Dunav oko Gornjih
(Neba ai švw, dan. Ram u Srbiji), no tu ga nađe poslanik Bajanov spo-
i
čitne mu, da je to avarska zemlja. Prisko se nije dao smesti, već dobaci
obalom
Avarima, da su ,klatež s istoka“ i pode dalje lijevom dunavskom
da provali u slovensku zemlju. Poslije deset dana stiže mu glas, da su
Avari porušili zidine Singiduna i da nagone žitelje da sele iz grada u avarsku
zemlju kao roblje, našto se Prisko vrati natrag i sastavši se lično s Ba-
Prisko
janom uze s njime pregovarati, no bez uspjeha. Zbog toga pošlje
5! ratovima up. Teofil. Sim. (ed. de Boor), 45—55, 90105, 16—117;
O tim
Teofan (ed. de Boor) I, 232—254, 25 Up. Cranojesuk
. 1,183—192; Luki-
nich e. 160—176 (naročito za
I. hronologiju).
Octobris,
3 Da taj događaj sv. Dimitrija: Acta Sanctorum, ed. Bolland.,
(Žitije
u 586.
tom. IV, (1866), 143—156), koji su dosada svi pis ui
godinu 597., pada
up. Crauwojesuh, vol. Jireček,
II, 208; Serben 89 bili. 2.
i.
SES
Singidunu u pomoć podstratega Guduisa (Lov&ošis, Ponšos1g), koji pobije
pod gradom avarske čete. Ljutit s ovoga poraza Bajan poruči Prisku, da
smatra da su Rimljani mir prekinuli, i pode na čelu svojih avaro-slovenskih
Doraciju jamačno starom cestom, što je vodila
četa u pljačku u iz Sir-
mija u Salonu (lje ,Varvarin
8
dade načiniti dovoljno zidodera
kaže suvremeni t Simokata — i krene prema Vonkama,** kako se
7
277
grad s opsadnim spravama razori četrdeset stra-
ko) za te strahote, dade Guduisu 2000
konjanika i posla ga da razgleda, što se događa. Guduis uzme od teško
oružanih vojnika najvrsnije i krene na put, ali se uklanjao javnim cestama
i prolazeći samo pustim krajem i po nepoznatim stazama, da ga ne bi
neprijateljsko oko gdjegod spazilo i slijedilo, i da nenadano ne osvane
mnoštvo varvara njemu na propast. Kad tako dođe u blizinu varvara,
gledaše s nevidljiva nekog visa mnoštvo naroda gdje putuje mimo njega.
Zato posla trideset pješaka i zapovjedi im, da slijede dušmane. I odista
Rimljani putovahu nekim pobočnim putevima. Oko druge noćne straže
opaze uhodeći, da su varvari u nekakoj kotlini. Krijući se zato u šumama
navale Rimljani, kad je noć već prolazila srednjim znamenjima (t. oko
ponoći), junačkim srcem na varvare, koji su spavali. Od znakon pak
dvojica namjere se na tri čovjeka polusnena, su se suviše napili
koji
vina, žive ih zarobe, pa su tako, ispita

i
ih, mogli doznati za sve na-
mjere dušmana. Rimljani ih potom svežu užetima i žive
pošlju Guduisu.
A zapovjednik čete Guduis dozna od njih, da se hagan okružio sa 2000
teško oružanih vojnika, da čuvaju plijen, i
poradova se toj vijesti sa- i
krije se u nekoj guduri. Varvari pak, kad je svanuo bijeli dan, čuvahu
izlaz, a Guduis im dođe iza leđa, brojno na njih navali i kopljem ih sve
pogubi, i pošto je spasao plijen, otpremi ga Prisku ponoseći se tim činom.
A kad je hagan doznao za tu nezgodu, postade sasvim malodušan; i tako
osamnaest mjeseci i duže ne u pomena vrijedno ni Rimljani

ni varvari, koji taborovahu oko Duna
egdje potkraj 599. opet obnove Avari neprijateljstva na donjem
i
Dunavu i podsjednu grad Tomeju (Tć stari Tomi), no Prisko dođe
gradu u pomoć tako prezime obje vojske pod gradom. Na proljeće 600.
već nasta glad u gradu, a kad bi o Uskrsu (10. aprila), sklopi hagan primirje
i
grad se spase. Uto sazna hagan, da rimska vojska pod Komentiolom dolazi
u Nikopol na Dunavu; tada on ostavi Tomeju, baci se na rimske čete,
potuče ih na rijeci Jatru (lozoće, dan. Jantra) i pođe prema Carigradu. Na
Teofil. Sim. 0. €. i Teofan o. €. Cranojesnk 1, 192—207; Lukinich
177i
Teofilakt265 piše ovo mjesto Boyse, a Teofan B4kxns; ne zna se,
gdje je bilo, no svakako uz veliku cestu između Sirmija Salone, negdje u dana-
i
šnjoj Bosni.
# Teofil. Sim NR
66,
— 226 —
taj glas zavlada u prijestolnici tolika strava, da su mnogi pomišljali na

bijeg u Aziju; zato Maurikiju ne preostade drugo, nego zatražiti mir. Kako
je baš oko toga vremena bjesnjela u avarskom taboru kuga, koja je
zadavila i sedam Mhaganovih sinova, rimski je poslanik imao uspjeha.
Po tom miru ostao je Dunav granicom između Rimljana i Avara, a Ri-
mljanima bješe dopušteno prelaziti ga svaki put, kad bi htjeli da vojuju
protiv dačkih Slovena; konačno je Avarima još i povišena godišnja sub-
vencija za 20.000 zlatnika."
Slika 124. Novci cara Maurikija (po Wrothu).
Međutim su Avari vojevali u isto vrijeme i na zapadu napadajući

s Langobardima i Slovenima vizantijsku Istru, dok su neke slovenske čete
zaprijetile i primorskim varošima Dalmacije. Još na proljeće 599. obavijesti
vizantijski egzarh Italije Kalinik (Callinicus exarchus Italiae), koji je sto-
lovao u Raveni, papu Grgura I. o pobjedama rimskih četa možda pod
njegovim vodstvom — nad Slovenima, jamačno negdje u Istri," no ljeti
600. javi salonitanski nadbiskup Maksim neke crne glase u Rim, našto mu
Grgur I. odgovori (u julu) ovako: ,Zbog Slovena, koji vam opasno zapri-
jetiše, veoma sam žalostan i zabrinut; žalostan sam, jer dijelim vašu tugu,
zabrinut sam, jer su (Sloveni) već počeli da prodiru kroz Istru u Italiju“.
Prilike toga vremena u Dalmaciji, nekoliko godina prije provale avarsko-
slovenske do morske obale, samo su nam od česti poznate, i to ponajviše
s Teof. Sim. o0.C Teofano.c; Cranojesuk 209—211. Lukinich 185—187.
57
victorias
U maju
nuntia:
599.
(edit.
papa Grgur
Ewald-Hartmann,
I.
Kaliniku: ,lnter hoc, quod mihi de Selavis
vol. Il, 154). Hartmann drži (Unter-
suchungen zur Geschichte der byzantinischen Verwaltung in Italien (540—750). Leipzig
1889, 11—12), da_,wihrend die Waffen hier (s Langobardima Italiji) ruhten, war der
u
Exarch mit einem Kriege gegen die Slaven in Istrien beschćiftigt“.

s Ewald-Hartmann, vol. II, 249: ,Et quidem de Sclavorum gente, quae vobis
vatde imminet, et affligor vehementer et conturbor. Affligor in his quae iam in vobis
patior; conturbor, quia per Histriae aditum iam ad Italiam intrare coeperuni“.
su
— 227 —
iz pisama pape Grgura I. (590.—604.). Zna se, da je provincijom, koja je

u nutrašnjosti bila na mnogo mjesta sasvim pusta i nenastavana, nepo-
sredno upravljao iz Salone carski prokonzul," koji po svoj prilici bio pod-
je
vrgnut ilirskom prefektu, a svakako neodvisan od egzarha Italije u Raveni,

inače još i vrhovnoga upravitelja Istre.“ U crkvenom obziru Dalmacija je
tada bila u vezi s rimskim papom; nadbiskupa naime birao je ,narod i
kler“ u Splitu, a onda bi ga s papinskim privoljenjem posvetili njegovi su-
fragani. Dakle odnos dalmatinske nadbiskupije prema Rimu bio je onaki,
kao i milanske crkve.“ Kad je za vladanja Justinijanova (546.) buknuo
raskol ,Triju poglavlja“, salonitanski biskup Frontinijan stupi s bisku-
pima Ilirika u opoziciju protiv cara Justinijana i pape Vigilija (538.—555.)
priznavajući valjanost onih spisa, a čini se, da je s biskupom bila i ve-
ćina klera i građanstva u Dalmaciji, a zvahu ih Frontinijanistima. Zbog
toga otjera Justinijan salonitanskoga biskupa u progonstvo (554.), u kojem
je i umr'o.* Ali već drugi nasljednik njegov, biskup Probin, izabran od
salonitanskoga klera i građanstva, bješe i opet Frontinijanista, pa je i on
doskora bio prisiljen da napusti svoje mjesto i da pođe u Akvileju (oko
).Međutim je s novim biskupom Natalom (o. 580.—592.) mogla da
vna vlast zadovoljna, jer nam ga
izvori crtaju kao čovjeka ,neuk:
načitana“, dakle ne šta teološ kim prepirkama, koji je ,tratio
vrijeme poglavito gozbama i svakidnevnim
cima“, no mnogo gore bješe to,

pijankama
je ,blago i crkveno posuđe razdavao
što
s
prijateljima i znan-
U maju ili junu 509. piše papa Grgur I. ,Marcellino proconsuli Dalmatiae“ (o.
c. Ii., 159).
#0 Za
Dalmaciju gl. Dieh1, Etudes sur I' administration byzantine dans I'exarchat
de Ravenne (368—751). Paris 1888, 170—171. Neposredni glavar Istre bješe u to doba
magister militum, podređen egzarhu; gl. pisma pape Grgura, ed. cit. vol. I., 160; Il,
399: ,Gregorius Smaragdo patricio et exarcho ... Directis itaque excellentiae vestrae
iussionibus Ais qui in Histriae partibus locum vestrum agere deo auctore moscuntur di-
sirictius iubetote . .* (juna 603.).
.
“ GL. o tom Wisbaum, Die wichtigsten Richtungen und Ziele der Tiitigkeit
des Papstes Gregors des Grossen. Koln 1884, 31—32, M4—45 i Hartmann, Italien
1., 176—177.
II,
Tri poglavlja (se tria capitula) zvali se nestorijanski spisi Teo-
dora iz Mopsuestije, Teodoreta iz Cira i Iba iz Edese. Car Justinijan osudi u jednoj
dogmatičkoj zapovijedi 346. ta poglavlja, a kasnije učini to isto crkveni sabor sazvan
i
553. u Vizant, na koji biskupi dalmatinski i ilirski ne htjedoše doći, no papa Vigilije
potvrdi njegove zaključke. Dalmatinskom ilirskom kleru pridruži se još i onaj
evemnoj Italiji, napose u Akvileji, u Galiji i Hispaniji, pa i dva sinoda akvilejska
(854. i 555.) baciše anatemu na onaj crkveni sabor (,peti vaseljenski“). Tako dakle n
stade u crkvi kršćanskoj raskol, obično zvan schisma trium capitulorum, osobito
po historiju akvilejske crkve. Pristaše tih triju poglavlja smatrali su svoje protivnike
hereticima, a pape i carevi njih opet skizmaticima.
5 Up. o tom Bulić-Bervaldi, Kronotaksa 56—58.
54
0. 6. 6061. Probin bi oko 570. izabran akvilejskim biskupom.
se
rodu prijateljima“.“ Protiv nedostojnog vladanja biskupova digne se
i
upravitelj crkvenih salonitanskih dobara, arhidakon Honorat, našto Natal

zamisli, kako bi ga uzvisio na svećenika i tako maknuo s položaja. Zato
stane Natal prije svega lijepim riječima nagovarati Honorata, da primi
i
m
prezbitersku čast, a po tom javno pred čitavim klerom nagoniti ga na
to, no ne popusti. Kad ga je Natal na to suspendirao od službe
i
beneficija, Honorat se potuži u Rim papi Pelagiju II. (578.—590.) s mol-
i
bom, da naložio biskupu, neka ga više ne muči; ujedno javi papi, kaki
nevaljali život provodi Natal. Nato naloži Pelagije II. biskupu, da ne na-
goni Honorata da primi viši red, kad ne će, i pozove ga do određena
dana da stupi pred apostolski prijesto da se pravda. Uto umre Pelagije i
naslijedi ga Grgur l., a međutim je Natalu ipak uspjelo, da je nagovorio
Honorata, da mu udovolji želji. Ali tek što ga je biskup posvetio za prez-
bitera, odmah ga i svrže s uprave crkvenih dobara, namjesti sebi odana
i
čovjeka. Prevareni Honorat obnovi tada žalbu kod Grgura koji nale
I.,
biskupu Natalu, da ga vrati u službu, dok je njihove razmirice odlučio

sam da riješi u Rimu. Ali Natal nije se odazvao papi i zato pošlje Grgur I.
u Salonu svoga pođakona Antonina s punomoći, da zabrani Natalu
upo-
trebu palliuma i da ga kazni izopćenjem iz crkve, ne bude li pokoriose
i okanio razvratna života. Papa je znao, da je

svjetovna vlast sklona Na-
talu, stoga zatraži i od prefekta llirije Jobina (u martu 592.), da se ne pača
u crkvene poslove, ,ier ako je prekršio kanonska pravila, Natal treba da
bude kažnjen“. Tek tada, p: ut sviju strana, popusti salonitanski
sa
biskup, no naskoro izazva nov spor, kad je gao s biskupske stolice u

Epidavru svoga sufragana, biskupa Florencija, tobože optužena s nekih
inače nedokazanih zločina. Na taj glas naloži
papa Grgur I. Natalu i svom
podđakonu Antoninu, da vrate Florencija na biskupsku stolicu, jer ,dok
nije kanonički osuđen, ne može ni kanoničke kazne da pretrpi“. Uto umre
Natal (592.) i tada bješe papi prva briga, da u Saloni bude ,redovno i
zakonito izabran“ nov biskup, koji će onda biti ,posvećen papinom pri-
volom (od sufragana), kako je to od starine bivalo“. Još je Grgur I. na-
ročito poručio svom podđakonu Antoninu, da bdije nad tim, da u izbor
ne bi miješao bivši upravitelj patrinonija Sv. Petra za svu rimsku Dal-
maciju, delminijski biskup Malho, možda prisni drug Natalov."" I odista,
izbor pade na papino zadovoljstvo na Honorata, no protiv njega se po-
O Natalu kaže Toma arhiđakon, koji se na tom mjestu služi očito pouz-
danim izvorima, pa pismima pape Grgura I., ovo: ,Temporibus vero Pelagii et Gre-
i
gorii . .Romanorum pontificum, fuit quidam archiepiscopus Salone,

. Natalis nomine,
eiusdem indigena civitatis, qui cum multorum esset propinquorum potentia circumfultus,
multum a pontificali honestate devius incedebat. Cum enim esset inops scientie, non
lectioni erat deditus, sed epulis et cotidianis conviviis cum cognatis et amicis vacabat,
et quod erat deterius, thesauros ecclesie et vasa ministerii dando suis contribulibus et
complicibus sacrilega dilapidatione vastabat (ed. Rački 13—16).
U
Ewald-Hartmannovu izdanju pisama pape Grgura I. ima — prema ruko-
$
pisima, od kojih nijeda od XI. vijeka ,Malchus episconus Dalmatiae“

—
1,
sa
— 229
dig: ostali dalmatinski biskupi% pa i državna vlast, tako da je i sam
Grgur bio voljan, da ne potvrdi njegov izbor uz uvjet, ako nov izbor
I.
ne padne na nekoga Maksima. Ipak bi kod novoga izbora upravo taj

Maksim izabran i odmah od svojih sufragana posvećen, najviše nastoja-
njem italskoga egzarha Romana, na što papa upravi Maksimu pismo, u
kojem mu spočitnu bezakonja učinjena prigodom izbora i posvete, i na-
loži, da se ne usudi ni on, ni oni, koji su ga posvetili, izvršiti ma koji
svećenički čin, pa ni
misiti ne smiju (u aprilu 594.). Kad je Maksim primio
to pismo, dade ga javno razderati, našto se papa obrati na carski dvor
za pomoć u tom poslu; ,ako se budu raspre biskup4, koje su meni po-
vjerene — piše Grgur I. carici dne 1. juna 505. avale na dvoru
radim u toj crkvi? Za-
protekcijom drugih ljudi, što da ja nesrećnik još
cijelo moji su grijesi razlog, što mi se moji biskupi izruguju
i
protiv
mene nalaze zaštite kod svjetovnih sudaca“. Ali Maksim nađe uza sve to
baš na dvoru moćnu zaštitu, pa i kod većega dijela klera i građanstva,
i
nesamo u Saloni, nego i po ostaloj Dalmaciji. Zato se Grgur najzad za-
dovolji posredovanjem egzarha Kalinika: Maksim je došao u Ravenu
ondje je javno izjavio, da kaje za sve ono, što je skrivio protiv pape
se
Grgura. I tako ie konačno Maksim neosporno zauzeo salonitansku stolicu

primivši od pape pallium (5! i jednji salonitanski
aih
biskup historijskih
čistih izvora, jer samo tradicija bilježi još suvremenika
Salone Teodora.“
(vol. 49), što je općeno rečeno, a za Dalmaciju, u kojoj je već davno bilo više
I,
nema smisla. Očito je ono Dalmatiae griješkom prepisivača postalo od Del-

minii ili_Dalminii, to jest varoši Dalminija (danas Duvno, gl. gore str. 91 bili. 40).
Biskup se delminijski doduše ne spominje
gore str. 171), ali zato pozna splitski crkveni sabor
u
aktima salonitanskih sinoda 530.
928. pored skradinske
(gl.
sisačke
i
i
533.
biskupije i delminijsku (delmine ecel.) kao ispražnjenu (Rački, Doc. 195). Prema
tome postala je delmini poslije 583. (vjerojatno u vezi sinodalnim za-
ključkom), no ona već je
između 610. i 615.
za avaroslovenskih provala propala. Među
porušenim gradovima Pop Dukljanin (ed. Črčić 5) izrijekom navodi grad Dalmu.
Obnovljena opet oko 1320., ali ne znam kojim povodom (gl. Farlati, Ill. sacr.
je
vol. IIl., 318 dalje i Theiner, Mon. Slav.

i merid. vol. 1., 206207, 217, 218). O Malchu
kao upravitelju papinskih dobara u Dalmaciji o. c. 1., 120, 146, 180, 286.
s: Iz Grgurovih pisama ne saznajemo, koje su sve biskupije tada bile u Dalmaciji
jer papa upravlja pisma samo universis episcopis Dalmatias (ili per Dalmatias) consti-
1utis (o. c. vol. 118, 249). Jedino se spominju biskupije zadarska i njen biskup Sabi-
nijan epidavarska (cavtatska)
i s biskupom Florencijem,
p. o tom pisma Grgura I. ed. cit. vol. 1, 11—12. 26, 49, 116
168716 179—181, 189—190, 202, 248—249,
402-405, 421—422, 460—461; vol. II., 13—14, 25—26,
250, 375—-376. Dalje Toma arhidakon (ed. Ra
u
Ini17:
baum, Die wichtigsten Richtungen und Ziele der Thitigkeit des Papst Gregors des
Grossen. Kčiln 1884, 31 i dalje; Hartmann, Geschichte ltaliens im Mittelalter, vol. II.,
1. Gotha 1600, 176—179; Bulić, S. Gregorio Magno papa nelle sue relazioni colla
Datmazia (590604). Split 1904 (Supplem. Bullett. 1904 nr. 1—3); Bulić-Bervaldi,
Kronotaksa 62 Tarducci, Storia di S. Gregorio Magno e del suo tempo. Rim
1909, 183—190, 205—207.
>
i
Malo poslije bukne opet rat s Avarima, a započeo ga je sam car
Maurikije (na proljeće 601.). Carski strateg Prisko prijeđe kod Viminacija
Dunav, upade u avarsku zemlju i potuče u više bitaka ametice haganove
čete, a onda prijeđe Tisu i pobije ih nanovo velikoj bici zarobivši 3000
u
Avara, 5000 Slovena i 3200 drugih varvara." Iduće godine 602. pošlje car
k dunavskoj vojsci svoga brata Petra — ne znamo s kojih razloga — a
taj pošlje u zemlju dačkih Slovena već pominjanog podstratega Guduisa,
jačka. Da što bolje is-
koristi uspieh, car naredi vojsci,
da prezimi u slovenskoj zemlji,
no vojnici ne htjedoše da se
pokore govoreći, da je plijen
veoma mršav a varvara da ima
mnogo. Kad je Petar odlučno
zatražio od vojske, da se pokori
Slika 125. Novac cara Maurikija žene mu carevoj zapovijedi, ona se po-
Konstantine i sina Teodosija (Berlin. muzej). buni, poleti do Carigrada, ubije
Maurikija (23. novembra) i pro-
glasi carem surovoga Foku (602.—610.)."
Zbog pobune vizantijske vojske na osvitu VII. vijeka dolaska
i
Fokina na prijesto došlo je carstvo u kritičan položaj, u kakovu se od

postanka svoga još nije nalazilo. Historiju Fokina vladanja naime sači-
njavaju ogorčene stranačke borbe, zavjere i nemiri po svim većim varo-
šima, ubijanje političkih protivnika, raspadanje vojske, teške pošasti, pot-
puna nestašica novca i žestoko navaljivanje neprijatelja na sve granice
carstva. To padanje karakteriše i to, da Foka i nasljednik njegov He-
raklije nijesu našli historika, razumije se ne stoga, što se tobože nije ništa
zgađalo, nego zato, jer su opći nazadak i materijalno osiromašenje došli
do izr: i
u opadanju stare rimskogrčke kulture i literature. Tada je
za dugo vremena slomljena moćcarstva, a navlastito na Balkanskom polu-
ostrvu, gdje je ona tako reći uništena zauvijek, napose etnički, jer su tada
preko nezaštićenih sjevernih granica u gustim hrpama stala prodirati raz-
ličita slovenska plemena, naselivši se trajno po carskim provincijama.
Tek što je Foka stupio na prijestolje, odmah mu objavi rat perzijski
vladar Hozroje, tobože da osveti smrt prijatelja cara Maurikija. Zbog toga
bješe Foka prisiljen, da svu vojsku baci na istok, a da to uzmogne uči-
niti, trebalo je prije svega kupiti od Avara mir povišenjem godišnje sub-
vencije (604.).'! Ali Fokine su vojske nesrećno ratovale s Perzijancima i

% Ovi brojevi
suvremenoga Teofilakta Simokate (ed. cit 9) najbolje nam
prikazuju narodnosne razmjere u sastavu avarske vojske.
Teofil. Simok. ed.
?%
200313; Teofan ed.
cit.
cit 4201. Up. Crano-
jeenk 211216; Lukinich 187—190.
%
Teofan ed. cit., vol. I.,
"CI
Sei
čak su neki njihovi konjanički odredi prodrli sve do Halkedona na domak
Carigrada, što je u čitavoj državi izazvalo opću smutnju i ogorčeno vri-
jenje protiv nevaljala cara. Tom se pokretu staviše na čelo bivši Maurikijev
podunavski strateg Prisko i Heraklije, sin afričkoga istoimenog egzarha.
Dne 5. oktobra 610. zauze Heraklije Carigrad, a uhvaćeni Foka izgubi
prijesto i život, na što senat i puk proglase svoga spasitelja carem.*? Car
Slika 126. Novci cara Foke (po Wrothu).
i? Glavni savremeni izvor

za Heraklijevo vladanje napisao je tadanji arhivar crkve
Sv. Sofije Georgije Pizidski (Deoigy:oc 4 1isižne), od koga se sačuvalo više pjesama
u jambskim trimetrima historijskog sadržaja s dobrim i pouzdanim podacima;
stup Heraklijev na prijestolje (Hgče “Hgdxao
g
vra zoi kg
Dux ), 0 prvoj vojni protiv Persijanaca 622.
6
(|
i avarskoj podsadi Carigrada
o 625.
siv adrav dovozi, čxdeoic rod
99 sie oz si;
:
zwG poza
izdao Sternbach, Georgii Pisidae carmina inedita (Wiener Studien, vol. XIII. 1891,
4 i dalje) a druge dvije Bekker (Bonn 1836) ili Migne, Patologia graeca, vol. 92.
Nekoliko podataka za Heraklijevo vladanje do 627. ima
izdana
a;
i
tako zvana Uskrsna kro-
nika (Chronicon Paschale), koju je sastavio nepoznat klerik nekako pod kraj Herakli-
od Dindorfa (Bonn 1832) ili Migne, Patr. gr. vol. 92. Ali
je
je izvor Teofan (+ 818.), Ngowerzasiz ed. de Boor, crpajući iz

i
najvažniji i najopsežniji
dobrih vrela. S obzirom na hrvatsku srpsku historiju, amo ide i Konstantin Por-
firogenit. Od zapadnih pisaca treba napomenuti pored već poznatih nam Pavla
dakona Tome arhidakona, još i suvremenog sevilskog biskupa Izidora (Isi-
i
dorus Hispalensis + 636.), Chronica (ed. Mom msen, Mon. Germ. hist. Auctores anti-
quissimi, vol. XL) i tako zvanoga Fredegara (Fredegarius Scholasticus oko 658.),
Chronicon (ed. Krusch, Mon. Germ. hist. Scriptores rerum Meroving., vol. II). Glavna
djela danas su Pernice, L'imperatore Eraclio. Firenca 1905 i Kyaaxo&ckiit, Heroma
Busanrn vol. HI, (602—717). Kijev 1915, 28—170.
— 232 —
Heraklije (610.—641.) bješe bistar i pronicav čestita značaja, a valjan di-

plomata i vrstan vojskovođa, koji je odista poslije teških muka postigao
da spase vizantijsko carstvo od rasula. U času, kad je preuzeo žezlo, bješe
položaj carstva, ugrožena s jedne strane od Perzijanaca a s druge od
Avara i Slovena, veoma žalostan. Glavna nevolja bili su Perzijanci; oni
su 611. zauzeli Antiohiju, 613. Dam 614. Jerusalim, a 615. Egipat
s Aleksandrijom. Šta
više, oni su doprli doi
Bospora. Stoga i jeste sasvim i
razumljivo, da je težište političkih interesa carstva tada bilo na

strani, a to znači, da je obrana Balkanskoga poluostrva koliko napuštena.
Slika 127. Novac cara Heraklija (po Wrothu).
U tako povoljnim prilikama Sloveni se raširiše kao povodani po

svim provincijama Balkanskoga poluostrva, ponajviše sami, a manje u
društvu s Avarima, koji su se voljeli poslije pljačke vraćati u svoje
prekodunavsko središte. Sloveni naseliše oko toga vremena Panoniju,
Dalmaciju, Meziju, llirik, Trakiju pa i druge ve do Peloponeza i
carigradskih vrati. Tada propadoše Singidun, Viminacij, Nais, Sardika, ali
i Skardona,
i Tesalonika uz Egejsko more održaše

i
Salona, Delminij, Narona i Epidaur; samo Jader Tragurij uz
se kako tako, navlastice
Jadransko
Tesalonika, ma da je ljuto pritisnuše više puta Avari i Sloveni, što
pobožni Tesaloničani pripisivali pomoći i čudima svoga zaštitnika
Sv.
Dimitrija. Pad rimske vlasti i kulture u sjeverozapadnom dijelu Balkan-
skoga poluostrva povezan je naročito sa sudbom Salone, koju su Avari
i Sloveni osvojili oko 614. Samo malen dio gradanstva umače na lađe
spase se na bližnja ostrva Bratiju, Solenciju, Fariju, Liziju (t. j. Isu)
i
i
Korkiru, a svi preostali jadno izginuše od varvarskoga noža, dok je oplja-

čkana varoš zajedno s crkvama i palačama izgorjela do temelja; ioš ne-
koliko vijekova docnije označivale su veličajne ruševine mijesto, gdje ie
nekoć stajala ,duga Salona“, ali na obnovu nikad se nije pom ljalo. Su-
sjedna palača cara Dioklecijana kao da je ipak u glavnom ostala pošte-
dena, u prvom redu zbog svoje masivne kamene građe, no inače jamačno
bješe opljačkana do posljednjeg kuta.
+
Opadu Salone up. Nodilo, Historija Srednjega vijeka vol. IIl., 303—314;
fra
Bulić, Sull' anno della distruzione di Salona (Bullett., vol. XXIX., 1906, 268—304);1910,
della distruzione di Salona (Bulleđl., vol. XXXIII.
Tomašić, Ancora sull'anno
136—140).
— 233 —
U takim prilikama nije se dalo pomišljati na uspješan rat protiv

Perzije bez uglavljena mira s Avarima, pa stoga pošlje Heraklije novom
haganu, mlađem sinu Bajanovu (1 poslije 582.), poslanike, da s njime
pregovaraju o miru. Za to je određen lični sastanak oba vladara u He-
rakliji, nedaleko od Carigrada, na početku
juna 623.7 Ali se ubrzo pokazalo, da
hagan snuje varku želeći da uhvati cara,
i samo hitri bijeg spase Heraklija od te
sramote. Medutim velika opasnost, što je
carstvu zaprijetila od Perzijanaca, prinudi
cara, da je obnovio pregovore, koji tada
i uspješe. Po ovom miru dao je Heraklije
haganu osim bogatih darova 200.000 zla-

tnika i mnoštvo talaca iz najodličnijih po-
rodica vizantijskih. Pa ipak se Heraklije
doskora nađe prevaren, jer je Perzija
mogla nagovoriti lažljivoga hagana da pre-
krši
sklopljeni mir; šta više, ona sklopi

s njime i savez zaradi zajedničkog na-
padaja na Carigrad. Po tom ugovoru imali
su Perzijanci, kad Avari dodu pod Cari-
grad, iz Halkedona prebaciti jedan dio
svojih četa na evropsku stranu i tako
pojačati haganovu vojsku, a prijevoz imali
su izvršiti Sloveni na svojim lakim čam-
cima. I odista, krajem juna 626. stigoše
prva odjeljenja Perzijanaca na azi
stranu, a avarske čete na evropskoj pred
Dugi Zid. Već potkraj jula prodr'o je hagan
neposredno do gradskih zidina i stao uda-
rati na varoš sa svojom ogromnom voj-
skom od nekih 80.000 ljudi, koja se po-
dijeli u dvije skupine: u jednoj su bili
Avari s Bugarima, a u drugoj Sloveni. Ali Slika 128. Car
Heraklije (u Barleti).
svi napori haganovi ostadoše jalovi, a
tako isto propade i pokušaj jedne čete
Slovena, da na čamcima prijeđu Bospor i ukrcaju perzijske čete, jer ih
jako vizantijsko brodovlje od veće česti potopi, dok one Slovene
o iOvaj datum daje suvreme: Chron. Paschale (ed. bon. 1., 712), dok docniji
Teofan (ed. de Boor I., 130) bilježi 619. Da je
prvi datum mnogo pouzdaniji, pokazao
je Gerland, Die persischen Feldziige des
Kaisers Herakleios (Byzant. Zeitschrift,
vol. Il. 1894, 330 i Byz. Zischrft, vol. XV. 1906, 305—306), a prihvatiše ga Crano-
jesuk, vol, H., 20-21 i 200—210 Jireček, Gesch. der Serben, vol. 1., 98, dok
i
Pernice 96—97 Kyaaxoscxim daju prednost Teofanu.

i
— 234 —
koji se spasoše na obalu dao hagan u srdžbi pohvatati i pogubiti. Po-

slije tih neuspjeha diže hagan 7. augusta podsadu i vrati se natrag, a
to isto učiniše nešto ranije još i ogorčene slovenske čete.“ Poraz ha-
ganov pod Carigradom bješe od presudnih posljedica po Avare, jer od
toga časa datira opadanje njihove gorde sile, a pokoreni narodi, u prvom
redu Sloveni, napose djeca Avara od slovenskih žena," počeše redom
dizati ustanke i vojevati za svoju slobodu, kod čega ih je jamačno po-
magao kako god je znao i mogao car Heraklije, idući u prvom redu za
Slika 129. Novac cara Heraklija (po Wrothu).
tim, da Avarima spriječi svaki dalji pristup na Balkansko poluostrvo."?

Tada se oproste avarskog jarma gomile onih Slovena, što su s vremenom
naselile Norik, Dalmaciju, Savsku Panoniju, Ilirik i Meziju, a pod vod-
stvom Franka Sama skočili su još 623. na oružje i zapadni Sloveni stvorivši
prvu slovensku saveznu državu, kojoj se po svoj prilici pridruži i dio
noričkih Slovena u dolini gornje Drave, tako da se Samova država pro-
stirala od Sale do blizu koruško-kranjsko-štajerske međe.'* Za slovenskim
ustašama povedoše se na poticanje cara Heraklija i Bugari između uš a
8 O podsadi Carigrada gl. Chron. Paschale ed. cit. 1., 716—726, pjesmu Geor-
|
gija Pizide (I.
€) i Teofana ed. cit. 315316. Up. Nodilo o. €. 326—331; Cra-
nojesnhk 22—27;
Pernice 137—133, Kyaakosckin 76—91
# Fredegar 6. 144145: ,Anno 40 regni Chlotariae (—
623.)... Sclavi iam
contra Avaris coinomento Chunis et regem eorum gagano ceperant revellare... Chuni
aemandum anni ingulis in Esclavos veniebant, uxores Sclavorum filias eorum strato
sumebant... Filil Chunorum, quos in urores Winodorum et filias generaverant, tandem
et
non subferentes maliciam ferre et oppressione, Chunorum dominatione negantes, ut supra
memine, ceperant revellare“.
|
7?
Ovo je historijska jezgra one tradicije Hrvata, što ju je u X. vijeku ubilježio
Konstantin Porf. Up. o tom iduće poglavlje.
** O
Samu glavni je izvor Fredegar c. 144—145, 154, 155, 158. Up. o njemu
(među ostalim) Nodilo vol. Ill. 341—346; Goll, Samo und die Karantanischen Slawen
— 235 —
Dunava i Dnjestra, pa i oni učine pod svojim kanom Kuvratom Kur- (ili
tom) oko godine 635. kraj avarskomu gospodstvu,"" a kad još buknuše i
među Avarima u prekodunavskoj Panoniji građanski ratovi, avarska sila
bješe toliko oslabjela, da je najposlije ostala ograničena na srednje Po-
dunavlje i na Srijem. Negda toliko silna Avarija više nije postojala, a
pljačkaške horde njene rijetko će kad prelaziti Dunav i ugrožavati Ca-
rigrad; zato od toga vremena dalje gotovo i ne susrećemo kod vizan-
se
tijskih pisaca s imenom avarskim.

S padom avarske sile svrši se i posljednji prizor doseljenja Južnih
Slovena, a među njima i Hrvata i Srba.
(Mitteilungen d. Inst. f. sterr. Gesch. Forschung vol. XI., 443—446); Nameček, Das
Reich des Slawenfiirsten Samo (/ahresbericht der deutschen Landes-Oberrealschule in
Mihr. Ostrau 1905/6); Novotn#, Českć dšjiny, vol. I., 1. Prag 1912, 207—226; naj-
bolje Hauptmann, Politische Umw8ilzungen unter den Slowenen vom Ende des sech-
bis zur Mitte des neunten (Mitteilungen d. Inst. f. čsterr. GF vol.
9), gdje je veoma uvjerljivo razloženo, protiv mišljenja Gollova
, da se i dio noričkih Slovena pridružio saveznoj državi kralja Sama
71
O tom8aarapeku, Host ušBšcnHa sa Haliqpesana nepnox na Grarapciara
ucropua (C60piINGI 3
KAPOMKU YMOTROpENN, RAJKA H KIRITRNMKA vol, XI. Sofija 1894,
i
145—154). Up. recenziju Jirečekovu u Jagićevom Archivu vol. XXI., 607;
Heropw na npx&oTo Gvarapcko napereo vol. I, Sofija 1918, 95—9.
3a1aTapcxi,
I.
Teorije o doseljenju Hrvata i Srba.
Etimologija imena Hrvat i Srb. — Izvještaj cara Konstantina Porf. o dose-
ljenju Hrvata i Srba na Balkan. — Mišljenje Šafašikovo, Kopitarovo i Mi-
klošićevo. — Diimmler prvi napada autoritet Konstantinov. — Rački dopunjuje
i
rad Diimmlerov. — Grot Florinskij kušaju da spasu autoritet cara-pisca. —
Jagić dopunjuje rad Račkoga filološkim razlozima.
*— Bury o podrijetlu Hrvata
i njegova kritika o carevu djelu. — Neozbiljnosti Bogustawskoga. — Mišljenje

Klaićevo o dolasku Hrvata na jug iz Samove Velike Hrvatske. — ,Gotska“
teorija Gumplowiczeva. — Nodilo brani vjerodostojnost cara Konstantina ;
njegova ,antska“ teorija o podrijetlu Hrvata i Srba. — Pavićev zališni posao.
— Westberg i Niederle utvrđuju zakarpatsku Hrvatsku i Srbiju. — Župani-
ćevo i Hauptmanovo mišljenje.
Imena Hrvat i Srbin veoma su tamna postanja i značenja. Mi i čak
ne znamo, da li je ime ,Hrvat“ uopće slovenskoga podrijetla. Puštajući

a stranu starije etimološke igrarije,! valja da prije svega istaknemo mi-
1
Car Konstantin Porf. tumači ime ,Hrvati“ kao one, ,koji imaju mnogu zemlju
očito je car pomišljao na formu Nwgg4ro pored Xgw&dm: nju izvodio od grčkoga
i
giga (= zemlja). Ime Srbi (Yše5ko) tumačio

rimskom“, to jest od latinskoga servus,
je opet kao one ,koji
je nesmisao, jer
što
postadoše robovima
sam car kaže, da su
i
Srbi s tim imenom već došli na jug odruživši se od ostalih Bijelih Srba oko Visle,
i
dakle da su ga već imali prije, negoli su d tobože u službu caru rimskomu, a
onda ima lužičkih i ruskih Srba, koji nijesu nikad nikojemu rimskomu caru robovali.
Car je očito imao
pred očima vazalni pol rba svoga vremena za kneza Ča:

kako ga sam karakteriše, odnosno snažni položaj Hrvata u prvoj polovici X. vijeka.
i
Toma arhidakon tumačio je Hrvate (Chroatae) od starinskoga Cureles ili Coribantes,

naime od žitelja današnjega Krčkog otoka, kao tobože starilega imena, a ,dicebantur
vero Curetes quasi currentes et instabiles, quia per montes et
silvas aberantes agrestem
i
vitam ducebant“, dakle kao hajdučke skitalice. Talijanac Bonfin (gl. gore str. do-
22)
sjetio se, da je Hrvatska dobila ime, a po njoj onda narod, od rimskoga vojskovođe
u lliriku Korvina Mesale (a Corvino Messala), pa da se najprije zvala Corvatia, onda
Croatia (o Mesali up. gore str. 99). Rattkay (gl. gore str. 24), kao Hrvat, izvodio je
svoje narodno ime od glagola #rvati se (ab Iuctando). Madžar isusovac Timon iz
XVIII. vijeka držao ,Croatarum genti a Croato sive potius Crobato quodam appel-
je:
lationem inditam esse veritati proximum est. Nam Theophanes Bizantius meminit Cro-
bati Bulgarorum ducis“ (Imago novae Hungariae, vol. Il. Beč 1754, 116), dakle od bu-
garskoga kana Kuvrata (gl. o njemu gore str. Drugi neki pisci opet su se domišljali,
da su Hrvati koliko Horovati ili Horaki, što da
Hrvati znači Gorani, kao Poljani (Poljaci) od polje.
je
u vezi s iiora = gora, to
jest, da
su
—
87
šljenje, što ga je izrekao Šafaiik; po njemu je ime Hrvat u tijesnoj vezi
s imenom planine Karpati, koju Rusini još i danas zovu Horby, to jest
Chrby, dakle od sveslovenskoga korijena ctrb, cirio (XprOsr», Xpu6nTh,
Xpu6e, hrv. hrbat), a sa značenjem Gorani; najstariji oblik bio bi Chr'-
To se mišljenje mora otkloniti, jer se u svim slovenskim
jezicima u riječi hrbat (chrsbrtw), vazda ponavlja 6, dok se u imenu
Hrvat uvijek javlja samo v.* U isto je vrijeme Zeuss pokušao izgubljeni
korijen cinv“ dovesti u sklad ,s također izumrlim njemačkim #ers gla- =
dius“ (mač), jer u poljskom jeziku još i danas karwat znači kratak mač,
pa tako bi
se dalo ime Chorwati uporediti s njemačkim Herusci ili Saxones,
što je bez ikaka temelja.! Daničić opet izreče misao, da je Hrvat ,od
osnove koja sama nije u običaju, a koja će biti postala nastavkom va od
korijena možebiti sar čuvati, braniti“? U isto je vrijeme Geitler iz-
—
vodio ime Hrvat od korijena /rorv-, dharv, sarv, koji još i danas živi u
slovačkom jeziku kao glagol charviti u značenju braniti (fueri, protegere,
defendere), dok u litavskom szanwotas znači oboružan, pa zato ime ,Hrvat“
i
Xp»Bare) znači koliko ,oklopni
ili branič (defensor, armatus).* Ali s
naučenjak Baudoui
iznio ii
germanski Bastarni naime dali planini, uz koju se nastani

*
fada (fi6ll), a nju po tom prozvaše Sloveni * Harvate, * Horvate, Hrvate.
Prema tome bili
bi Hrvati koliko Karpaćani, dakle onako kao Bužani od
rijeke Buga ili Humljani od brda Hum, a to je veoma vjerojatno.' Najzad je
: Šafašik, Slov. Star. vol, I., 531—533; vol. II, 112, 321—323.
Gl.Perwolf, Slavische Volkernamen (lagićev Archiv vol. VII, 625—626) i
Geitler, Etimologija imena Hrvat (Rad Jugoslav. Akad., vol. 34, 111—112).
+
Zeuss, Die Deutschen 608.

Janmunh, Ocnone cpnčkora uaw xpearckora jesca, Beograd 1876, 211 i
Kopnjenu 218.
5
Geitler o. c, 111—118.
+
U časopisu buaoaor. san, 1879, 1,
4.
»
Jagić,
Archiv, vol. IV. 1880, 174: leh hebe u. a. hervor, dass Baudouin,
wie es mir scheint mit Recht, die Schwierigkeiten des von Prof. Geitler gegebenen
Erklirungsversuches des Namens Xpwwar» betont und die Deutung selbst wenig wahr-
seheinlich findet“.
+
Bpayna, Pašnickan 4
OGaACTH roTOCAARAHCKHXK OTHOMENIl (CG60pHHKA
Petrograd 1899, 105, 173). Ovo mišljenje prihvatio je
ora. pye. 18. vol. 64, nr.
[oroanna, Caas. nepeas. 8789. Up. Niederle, Slov. Star., vol. I., 2, 297, £28 i
vol. Il., 484—485, koji mu se takoder priklanja. Odlučno ga odbija Briickner (Jagićev
Archiv, vol. XXII., 1900, 246) kao ,grundfalsch“, jer ,der Name (t. j. Hrvat) ist ein ur-
slavischer und dient allen moglichen Slaven“, što dakako još nije dokaz za prasloven-
stvo njegovo, dok Jagić u recenziji Pogodinove knjige (Archiv, vol. XXIII., 1901, 612)
kaže: ,Die Ableitung des Volksnamens Chorvat oder Chrovat von dem Karpatenge-
bierge, wobei erst die germanische Lautverschiebung zu Hilfe genommen werden muss,
um auszukommen, finde ich bei weiten nicht so glatt und leicht. Wenn man wenigstens
—
28
Pogodin upozorio na neko lično ime Nopodikog, Nopovdiboc na dvjema nat-
pisima iz Il. ili III. vijeka po Hristu, nađenima u Tanaisu. Ovo ime tumači
Vsevolod Miller kao iransko a sa značenjem sunčev put (chor znači osetski
sunce), a Justi (u rječniku iranskih imena) kao onoga, ,koji ima svojih
privrženih prijatelja“; u tom bi s
ju ime Hrvat (Chorvat) bilo lično ime
iranskoga podrijetla.'
I
za srpsko ime iznesene su različite hipoteze. Šafašik je najprije sma-
trao ime ,Srb“, ,Srbad-ija“ identičnim sa Sarmat, Sarmatia, dakle onako
kao Dobrovski još prije njega,!! no docnije u svojim ,Slovanskim Staro-
žitnostima“ odreče se te zablude i uze izvoditi srpsko ime od korijena
ser — roditi (sanskrit. su), sa značenjem rođaci, srodnici“ ili uopće ,na-
rod“, kod čega se pozivao na rusko (i malorusko) ma-cep6»
pa-sierb =
momak, pastorak, ali uz to izreče još i misao, da i
je
poljsko
ime Srb
bilo prastaro dome i zajedničko ime svih Slovena, ili bar najvećega
dijela njih, pozivajući se na Prokopijeve Spore (*a6g0:) kao iskvareno za
Ysgf).ov (Srbi).'? Zeuss je pomišljao na gotsko (jer srodno slovenskomu)
hvairban — okrenuti (vertere), hvarbon =
prolaziti (vagari), pa tako bi se
ime ,Srb“ podudaralo s njemačkim Suevus ili Vandalus, dok je Daničić
i
srpsko ime izvodio od istoga korijena sar (kao kod imena ,Hrvat“) de-
terminovan u sarbA, dašto, s istim značenjem ,branitelja“ ili ,borca“.'! Ali
sve su to nagađanja, spram kojih još i danas stoje čvrsto riječi Mareti-
ćeve: ,Tako su dakle imena Hrvat i Srbin još uvijek tamna kao i veliko
mnoštvo drugih narodnih imena ne samo po slavenskim već i
po drugim
zemljama. Reći ćemo uzrok, zašto filolozima mnogo teže tumačiti na-
rodna imena nego druge riječi u jezicima. To je zato, jer kad filolog hoće
beweisen kčnnte, dass eine solche Form wie Xprakanmu die urspriingliche war, dann
klinnte man an die Ableitung wie in Topane, /lomsne denken. Die Annahme zweier
Urformen des Wortes, um daraus die in iremden Sprachen variirenden Silben chro-
und chor- zu erkliiren, ist gewiss falsch“.
o tom Jireček, Gesch. d. Serben I., 71 bili. 1. Ovo mišljenje zabacuje
I,
.
zmer (Untersuchungen 58); on kaže: ,Den Namen der Kroaten sieht Pogodin
in Xogodios. Aber chwrvatin» hat keine slav. Etymologie und sieht wie ein Lehn-
wort aus“,
u Šafašik, Abkunft der Slawen. Pešta 1828; Dobrovski piše 1810. Kopitaru:
»Srb ist aber nichts anderes, als Sarmata verkiirzt und verindert“ (Jagićevo izdanje
str. 109).
1 Šafažik, Slov. Star. vol. I., 202—210. Slično još iu novije doba Solmsen,
Slavische Etymologien (Kuhn, Zeitschrift f. vergl. Sprachformen, vol. XXXVII. 1904,
592—597) i Sutnar, Čech (Zbornik u slavu Vatroslava Jagića. Berlin 1908, 614). Danas
je hipoteza, kao da bi ime Srb bilo zajedničko praime svih Slovena, već sasvim napu-
štena (up. Jireček, Gesch. der Serben, vol. 1., 66), a tako su i Prokopi :
objašnjeni od Niederla kao skraćena forma

i dalje; Slov. Star. vol. II., 2, 489—490).
za Bessipe: (Jagićev Archiv, vol. XXIII., 130
3 Zeuss o. c. 607—60
3 Jlannsmh, Ocnone 370; Kopnjenu 223. Protiv toga Krek, Einleitung 248—252,
bilješka 1.
ss
— 230 —
da tumači riječi kao: sin, živ, nositi i t. d. tu je njemu poznato značenje

tih riječi i ono mu je od velike pomoći u poređenju jednih riječi s dru-
gima, a u zgodnom poređenju i stoji sva tajna etimologije; ali kad treba
tumačiti riječi kao ,Hrvat“, ,Srbin“, ,Slavenin“, tu nitko ne zna, što te
riječi upravo znače, i za to je s njima golema muka. Kad bi se znalo
njihovo pravo značenje, onda bi već tim samim bilo odvaljeno preko po-
lovine muke“.
O pradomovini Hrvata i Srba i o njihovu doseljenju na Balkansko
poluostrvo donosi car Konstantin Porfirogenit opsežniji izvještaj, koji je
u protivurječju s onim, što je gore rečeno u predidućem poglavlju o tom
pitanju. Car naime u tridesetoj glavi svoga djela De adm. imp. s docnije
stavitim natpisom Kazivanje o tematu Dalmacije (Avijyrog rod Wazog
i
m:
Ashuozizs) kaže: ,Ako je znanje svakomu korisno, prihvaćajmo dakle imi

znanje događaja i ne budimo daleko od toga. Zato i iznosimo ovo na
svijetlo svima našim potomcima, pa i drugo štošta spomena vrijedno, da
bude dvostruka korist. Oni koji istražuju preotimanje Dalmaci i
mazi tag siv mag4hqdw), kako je osvojiše slovenska plemena (rev Sx)a8 oy
š048v), odavle mogu to naučiti“. Onda priča Konstantin, kako su Avari 1%
osvoj alonu i nastavlja: Avari vidjeli, da je ta zemlja veoma

lijepa, nastane se u nic g4z0t) nastavahu tada 2)
onkraj Bagibareje Bijeli Hrvati
i
i i
naime pet braće: Klukas
i Lovelos (5 A <) i
ze
Kosentzis (6 <) i Muhlo
4) Hrobatos (6
i Ngd&Baros) i dvije sestre: Tuga (i) Topy&) i
Buga (i Bowg4)!? i dođu s narodom svojim u Dalmaciju i nađu Avare
gdje drže tu zemlju. Ratujući nekoliko godina jedni s drugima, nadjačaju
Hrvati i jedne od Avara pokolju, a ostale prisile, da im se pokore. Otada
dakle obladaju tom zemljom Hrvati, pa ima u Hrvatskoj Xpwgqrig) još
(žv
nekih od Avara i poznaju se, da su Avari. Ostali Hrvati ostadoše kod

Franaka i zovu se sada ,Belohrobati“ ili Bijeli Hrvati (žijovv šompo: Xgo-
Bdrot) i imaju svoga vladaoca (ičiov špzovra). Podložni su pak Otonu, ve-
>
Maretić, Slaveniu davnini 73. U novije doba iznio je Županić(Srbi Pli-

nija i Ptolemeja.Zbornik Cvijićev. Beograd 1924, Sep. ot.) mišljenje, da se srpsko ime
i
pojavljuje već kod Plinija (Nat. hist. VI., 19: Serbi) i Ptolemeja (Geogr. ed. cit.
kod jednoga plemena na istoku Crnoga mora u porječju rijeke Kubana
sklonu planine Kavkaza. Ovo je
na
s
ispravno, time nije još dokazana ma bilo kaka veza
no
sa slovenskim Srbima, koji sjede u Plinijevo

vemo od planinskoga vijenca Karpata.
i
u
Ptolemejevo doba porječju Visle i
1 O Slovenima
car ne govori u toi glavi ništa, ali u predidućoj 29. pripisuje
pad Salone ,slovenskim plemenima, koja su se zvala i Avari“.
" Kolacionirajući u Parizu u Bibliothčque national štampani tekst Konstantinov
(u bonskom izdanju) s najstarijim
inajboljim rukopisom (br. 2009), našao sam kod ovih
dvaju posljednjih imena ovakovu akcentuaciju (štampani tekst ima Todya i Be&ya); inače
su razlike tek ortografske, bez većega značenja.
—
240 —
likomu Francije i Saske, a nijesu kršteni i imadu rodbinskih i po-

kralju
bratimskih veza s Turcima (=> Madžarima).“ U idućoj glavi tridesetiprvoj
S la
s (docnijim) natpisom O Hrvatima i zemlji u kojoj sada nastavaju (II=;
zv
ram
vdv o st
10), o,
car
KE
ovako: ,
slovenskim nekrštenim Srbima

avvogo? of
Ime Hrvati znači u narječju
Slovena (r&, imaju mnogu zemlju“. Ti pak Hrvati pri-
bjegoše k caru rimskom Herakliju prije nego su Srbi pribjegli k istomu
caru Herakliju u doba, kad su Avari pobijedili i odande protjerali Rimljane
(2035 'Pondwong); njih bješe car Dioklecijan doveo iz Rima i ondje na-
stanio, pa se zato i prozvaše Rimljani (Poy&vo), jer su se iz Rima pre-
i
selili u te zemlje, i to u Hrvatsku, kako se sada zove, u Srbiju. Ali pošto
su od Avara ovi Rimljani za vlade istoga cara rimskoga Heraklija pro-
tjerani, puste ostadoše njihove zemlje. Po naređenju cara Heraklija
Hrvati svladaju protjeraju odande Avare, pa se na zapo-
i
vijed cara Heraklija nastane u istoj zemlji Avara u kojoj

sada nastavaju... Zemlja, u kojoj se Hrvati nastaniše bijaše isprva
pod vlašću rimskoga cara, pa se zato palače i trkališta cara Diokleci-
i
jana do danas vide u gradu Saloni blizu grada Splita ('Acm2)4090)

doze
.
geg,
“.
Velika Hrvatska (4 \ ri), koja se zove Bijela (i ne
krštena je do danas, kao Srbi, i koji joj se primiču (t.i. sani graniče).
Hrvatska (naime
Manje konjaništva diže pa tako i pješaštva nego krštena
i Pečenegi
u X. vijeku), jer je često plijene i Franci i Turci (= Madžari)
(Uostvazira). Pa ni sagina ni kondura nema ni trgovačkih brodova, jer je
daleko od mora: put naime odande do moratraje 30 dana. More pak, do
io dolaze za 30 dana, ono
u kojoj sada nastavaju (llzgi

je,
z&»
koje se zove Tamnim (X
U daljoj glavi tridesetidrugoj s (docr im) natpisom
Bhov zai
s dy
oO
oizod
Srbima
43357)“.
|
i zemlji,
79645) kaže car
Konstantin: ,Treba znati, da Srbi ( ) potječu od nekrštenih Srba,
nazivanih Bijelih (Aszgwv), koji nastavaju onkraj Madžarske (Too
i
u mjestu, što ga nazivaju Bojki (B4 Ondie graniči i Francija, tako isto
i Velika Hrvatska, koja je nekrštena, a naziva se i
Bijela ozon). Ondje
dakle i Srbi isprva nastavahu. Ali kad su dva brata baštinila od oca vladu
Srbije, jedan od njih uzevši polovinu naroda pribježe k Herakliju caru
rimskomu, a taj ga car
IK
tesaloničkom mjesto Srbliju (:% >
primi
i dade muza prebivalište u
4), koje otada ima taj naziv. Srbi se
pak u rimskom govoru nazivaju robovi, zato i serbulom (s8p800).4) općena
tematu
navika naziva obuću ropsku, a Cerbulijanima (V&&y&0)3v0%5) one, koji

imadu jeftinu i prostu obuću.'* Taj pridjevak dobiše Srbi zato, što po-
15
Ovdje car kao da ima na umu našu riječ crevlje, koja se i danas čuje poglavito
u jugozapadnim krajevima bliže moru u primorju.
i
Si
stadoše robovima cara rimskoga. Poslije nekog vremena obuze Srbe želja,
da se povrate u postojbinu, a car ih otpusti. Ali kad se prevezoše preko
rijeke Dunava, stanu se kajati i poruče caru Herakliju po strategu, koji
tada upravljaše Beogradom (s i(pa8ov), da im dade drugu zemlju
iza prebivalište. Pa kako bijahu u vlasti cara rimskog sadašnja Srbija i
Paganija (= Neretljanska oblast) i zemlja, koja se zove Zahumlje (Za706-
zov), i Trebinje (Tegćoovia) i zemlja Konavlana (r&v Kowa)ezev), a te su
i
zemlje bile opustošene od Avara (iz tih naime zemalja istjeraše Rimljane,
koji sada nastavaju Dalmaciju Drač), car naseli Srbe u tim zemljama
i
m EG
postadoše podanici caru rimskomu“. Najzad još kaže car Konstantin u
glavi tridesetitrećoj s (docnijim)
sada nastavaju (Ilepi ze» 247% oduWY
o i zemlji u kojoj
31 70535) ovo: Zemljom
Zahumljana gospodovahu prije Rimljani, i to Rimljani što ih je iz Rima
preselio car Dioklecijan, kako je rečeno o njima i u povijesti Hrvata.
Pod cara dakle rimskoga potpadaše ta zemlja Zahumljana, ali od Avara
u ratu osvojena, i zemlja i narod njezin opustje sasvim. Zahumljani, koji
sada ondje nastavaju, jesu Srbi od onoga vladaoca (arhonta), koji bješe
pribjegao kcaru rir Simu Herakliju ....
Rod antipata i patricija Mihajla,
s
41), vladaoca (arhonta) Zahumljana, po-
9
tječe od onih nekrštenih stanovnika [t.

O pir
i
(Bishas), koja
se mimo to zove Ditzike (4:
Zahluma (Za/hodw,
i
Ove vijesti cara Konstantina Porfirogenita, po kojima su Hrvati Srbi
naselili svoja južna historijska sjedišta upravo za vladanja cara Heraklija
(610.—641.) i baš na njegovu ,zapovijed“, dugo su vremena smatrane
vjerodostojnima, jer se mislilo, da ih je car-pisac crpao budi iz pouzdane
tradicije samih Hrvata i Srba, budi iz nekoga sada nam nepoznata vizan-
tijskoga izvora, koji mu je lasno mogao da dođe u Carigradu u ruke u
carskom arhivu. Zato su stariji pisci i počinjali historiju Hrvata i Srba na
Balkanskom poluostrvu s prvom polovicom VII. vijeka vežući uz vrijeme
je
cara Heraklija, a samo neke potankosti bile su predmetom prijepora i u

povodu raznih teorija, a napose pitanje, gdje se nalazila pradomovina
Hrvata i Srba, koju je Konstantin označio Velikom ili Bijelom Hrvatskom
i
Bijelom Srbijom, pa vrijeme, odnosno godina, kad je ostaviše na poziv
Heraklijev. Ostavljajući po strani one pisce, koji su prosto preuzimali bez
daljega razmišljanja izvještaj Konstantinov, kao primjerice Farlati, poka-
zala su se kod ostalih u glavnom dva smjera. Jedni su pisci, tako Francuz
Du Fresne Du Cange (1746.), Srbi Julinac (1765.) i Rajić (1793.),
Hrvat Mikoczi (prije 1800.) i ugarski Nijemac Engel (1801.), vezali
Veliku Hrvatsku i Bijelu Srbiju s Hrvatima Srbima uz Labu, jer su iz
i
drugih podataka naučili, da je sjedilo negdje u Češkoj ili kraj Češke pleme
imena Hrvati, a nešto dalje oko srednje Labe opet pleme imena Srbi.
“
Konst. Porf. ed. bonn. str. 140 i
dali
k
2 -
Drugi kritičniji smjer pobijao je ove pisce filološkim razlozima pokazujući
na razliku u jeziku sjevernih (polabskih) i južnih (balkanskih) Hrvata i
Srba. To je već prvi učinio umni Trogiranin Lucius (1666.), a onda
Dubrovčanin Banduri (1711.), Valpovčanin Katančić (1798.), Čeh Do-
brovsky (1801.) i Nijemac Zeuss (1837.). Ti pisci postaviše novu te-
oriju, po kojoj se pradomovina južnih Hrvata i Srba nalazila dalje na istoku
od Labe upirući se kod toga na Konstantinovu zemlju Bojki (B6i«) kao
na karpatske Babje gore, i na podatke u Plinija i Ptolemeja tobože o
Srbima u Sarmatiji.?? Glavni i najvažniji zastupnik te teorije bješe Ša-
farik (1837.), koji je smjestio Veliku ili
Bijelu Hrvatsku daleko na istok
Češke Visli i od Krakova preko Tatre do istočne Galicije, a Bijelu Srbiju
ovoj na sjever i istok od srednje Labe preko Lužice, Sleske Poljske do i
Buga, dakle dalje na istok od polabskih Srba. On je izrijekom učio, da

su se Hrvati i Srbi iselili ,iz istočne Galicije i Vladimira ili iz docnije
Crvene Rusije, a nikako ne iz Češke i Lužice“; Konstantinovu srpsku
pradomovinu Boiki postavio je u današnju istočnu Galiciju, gdje i dan
još stanuje dio Ukrajinaca s lokalnim imenom Boiki (Boiiku, sing. Boiiko),
a Bagibareju tumačio je kao Bavarsku, dok je sam dolazak Hrvata i Srba
na jug stavljao na kraju Heraklijeva vladanja između 630. i 640.*! Teorija
Šafatikova, da su se Hrvati i Srbi utisnuli ,kao klin“ među ranije dose-
ljene Slovene te ih razdvojili u današnje i Bugare, našla je po
i
Slovence
tom krepke potpore u slovenskoj filologiji, naročito u radnjama Kopitara

(1836.)2 i učenoga Miklošića.
: O tom Niederle, Sl. st. vol. II., 1, 230—25

# Šafašik, Slov. star. vol. II.
#!
Kopitar, Glagolita Clozianus. Beč 1836, pg. XXX (predgovora): ,Maioris est
momenti, antiquissimos hos Selavos cisdanubianos, vix non per totam Danubii dextram
ripam, certe ab Aquileja Dravique et Murae et Trunae fontibus Oenique fere ostiis
Pontum usque Euxinum habitantes iam c. 610-640, si quidem narratori Constantino
Pannonischer Ursprung der slavischen Liturgie (Beč 1838), 8--9.

i
Porph. credimus, e regionibus sitis ultra Bajivariam movis advenis, Chroatis et Serbis,
quasi cuneo per medium adacto, iuisse diremptos“. Slično govori Kopitar u spisu:
3 O tome se Miklošić najjasnije izrazio u djelu Vergleichende Lautlehre der

slavischen Sprachen, vol. I. Beč 1879, 33—34: ,Von den slavischen sprachen kennen den
nasalismus das polnische mit dem kašubischen und das polabische, femer das slove-
nisehe, d. i. die Sprache jener Slaven, welche, im sechsten Jahrh. am linken Ufer
der unteren Donau sitzend, bei Prokopios und Jomandes sxlaf1wni, sclaveni hiessen:
von diesen zog ein teil iber die Donau nach dem siiden und erhielt da nach einem
den Hunnen und den Tiirken verwandten volke den Namen Bulgaren; ein anderer
wanderte nach dem westen und drang in die norischen alpen: die Sprache dieser Slo-
venen, die man die morisch-slovenische nennen konute, bezeichne ich als die neuslo-
venische; ein teil setzte sich in Pannonien fest und verbreitete sich iiber die Donau
an den fuss der Karpaten: die sprache dieser Slovenen heisst mir altslovenisch, man
konnte sie pannonisch - slovenisch nennen; ein teil endlich behielt seine sitze: die
sprache dieses teils mag dakisch-slovenisch genannt werden“.
om
Autoritet cara Konstantina prvi je napao Diimmler (1858.). Nagla-
sivši prije svega, da carevo djelo, kao i vas ostali mu književni rad, nosi
na sebi obilježje potpune bezglavosti (vollkommener Geistlosigkeit) i pu-
koga mehaničkog sabiranja“, kaže, da car-pisac nije svoje podatke ni
ispitao ni razradio u jednu cjelinu, već ih je nagomilao jedan uz drugi
ne mareći za protivurječja u njima. Stoga car i donosi pored dobrih i
pouzdanih vijesti, i nepouzdanih, navlastito za starije vrijeme, kad je do-

enije nastala tradicija iskitila pravi tečaj događaja. Veoma
je
nevjerojatno,
kaže Diimmler, da bi se Hrvati i Srbi, ili upravo samo jedan dio njih,
probili kao neprijatelji, dolazeći sa sjevera, kroz avarsku državu, kojom
su bez sumnje morali proći, ako su htjeli da stupe na stranu Rimljana,
premda znamo, da je Heraklije unatoč ponovnom vjerolomstvu haga-
novu svakako želio, da ima s Avarima mir. Stoga je mnogo vjerojatnije,
da su i Hrvati i Srbi, kao i sva ostala okolna slovenska plemena bili
pod
vlašću avarskom, i samo pristankom svojih avarskih gospodara, slij
deći stope Slovena, zauzeli su trajno od Slovena opustošenu Dalmaci
Meziju. Oni su dakle isto tako neprijateljski upali u zemlju, kao
prethodnici Sloveni, i tek onda, kad je spala vlast Avara kad je njima
i
i
njihovi
poslije krštenja postepeno obladala ,blaža ćud“, pridružiše se vizantijskom

caru. A budući da se car vizantijski odrekao zadaće, da opet natrag osvoji
Dalmaciju, lako je moglo nastati mišljenje, kao da ju je već otprije pre-
pustio Hrvatima i Srbima za prebivalište. Kad se onda sve to zaboravilo,
nije bilo teško prikazati Hrvate kao osloboditelje Dalmacije od nasilnoga
gospodstva avarskoga, ne bi li ih se spram Rimljana postavilo u povolj-
niju svjetlost. Takovo shvaćanje rimstvu odanih Hrvata moglo bi
biti osnov
Konstantinova izvještaja i ujedno tumač, zašto se on udaljio od istine.
Imena hrvatskih vođa, što ih car-pisac spominje, bez sumnje su potekla
iz hrvatske tradicije, a to najbolje dokazuje činjenica, da se među njima
nalazi i samo narodno ime Hrvat, onako kao kod Čeha Čeh, a kod Po-
ljaka Leh. Ali inače Diimmler smatra dolazak Hrvata i Srba još i ,drugom
provalom“ na Balkansko poluostrvo poslije ,prve“ Slovenia, i da su se
oni utisnuli ,kao klin između Slovena (Winden) u Koruškoj i Panoniji
onih u Trakiji i Meziji, razdruživši ih zauvijek“.?
Rad Diimmlerov nastavi i privede u glavnom do pobjede u nauci
i
Rački, prvi puta 1864., a drugi 1880. Rezultati njegova višegodišnjeg
truda jesu ovi. Prije svega, kaže on, car Konstantin razlikuje dvije Hrvat-
ske i dvije Srbije, naime jednu na jugu, a drugu na sjeveru; za razliku
car-pisac zove prvu naprosto Hrvatskom odnosno Srbijom s pridjevom
+ Diimmler, Uber die šlteste Geschichte der Slawen in Dalmatien. Beč 1856
(Sitzungsberichte bečke Akademije, vol. XX., 357—368).
i
*
Rački, Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srpsku povijest Srednjega vijeka
(Književnik, vol. 1., 1864, 3677); Bijela Hrvatska Bijela Srbija (Rad Jugoslav. Akad.
vol. 52, 141—189).
*
— 244 -
pkrštena“ (Bo:
drugu nazivlje
i
narod Hrvatima Srbima bez ikaka pridjeva, dok
1), a
Bijelom Hrvatskom odnosno Bijelom Srbijom
(#) šomgr
ia), a narod ,nekrštenim“ Hrvatima odnosno Srbima
52,
4
Ngwbaria,
1%
(204
U;
2840). Samo za sjeverne Hrvate car-pisac poznaje

Nge6ariz) i Belo-
dva izraza, to Vela ili Velika Hrvatska (ij peq4hq
još
hrvati (Bso/se6470:);*) Rački drži, da je jedino izraz Bijeli Hrvati Bijela
i
Hrvatska ispravan, jer se ponavlja i kod tako zvanog Nestora?"

i u ,Lie-
topisu Popa Dukljanina“, dok nigdje i nikad nema
traga »veloj“ ili ,ve-
likoj“, pa stoga se naziv ,Vela Hrvatska“ imade odbiti na nevještinu

Hr-
cara Konstantina“.** Poslije toga kuša Rački da utvrdi položaj Bijele
ske
i Bijele Srbije, kako ih je sebi
a, i dolazi do rezultata, da je Bijela
i Bajoarijom,* ali
car-pisac zamišljao
Hrvatska
oko
,ležala za
Sjeverno more (ili Baltičko) bješe od nje veoma uda-
polovice
Madžarskom
X.
ljeno; na zapadu bila joj je Njemačka, a prema istoku pravcem

k Dnjepru
bijaše pečeneskoj zemlji na domaku toliko, da je

bila izvrgnuta provalama
pečeneskih četa, kao što
je
bila izvržena sa zapada provalama njemačkih,
Srbija sterala oko
a s juga provalama madžarskih četa“;*'! Bijela se
srednje Labe i gornje Visle, dok se pod Konstantinovom zemljom Boiki
(B6tx) ima razumijevati upravo Češka (t. i. Boiohemium), a ne, kako je
Šafatik učio, istočna Galicija oko izvora Dnjestra i Pruta. Prema tome
dakle bili su ,Bijeli Hrvati i Bijeli Srbi po Konstantinovu shvatanju
pravi susjedi; obadvjema bijaše zajednička šira postojbina“. Ispitujući još i
druge historijske izvore, da odgovori na pitanje, da
li car-pisac bio
dobro obaviješten o položaju Bijele Hrvatske i Bijele Srbije, Rački do-
lazi do daljega zaključka, da su odista ,u IX. i X. stoljeću stanovala dva
plemena slovenska pod osebnim imenom Srba
i Hrvata od Sale i Labe
do izvora Visle i Dnjestra, i to tako, da su Srbi zauzimali južni dio Slo-

venije (Sclavonia, Vineda-land, Vind-tand), koja se prostirala između Sale,
Labe i Odre, naime poglavito zemlju između Sale i Labe, Hrvati pak
gornja porječja Labe i Visle do izvora Dnjestra do gorja, koja Polablje
i
Vele Velike Srbije (tobože 4

ili
sri 4) Belosrba (tobože Bsho

i
Konstantin ne poznaje.
+1
Up. gore str. 181 bili. 8. Međutim Nestor nazivlje upravo južne Hrvate Bije-
lima, dakle obratno od Konstantina.
%
Pop Dukljanin ed. Črčić: Croatia Alba — Hrvati Bili bijeli) pg. 17, 18, (=
24, 26, 36, 37, 40.

+ Rad 142, naime na filološku nevještinu carevu, budući da je ,pomiješao
dvije po glasu jednake ali po korijenu i značenju različite riječi bijeli veli, te
sasma
i
je prema prvoj preveo BehoyswBdw: dijyoow čongo: X 3:4, prema drugoj ,%

perd
XpoBosia“
To jest Bavarskom, koja se tada pružala sve do madžarske granice; ovo ime
pisali su tada i sami Nijemci pored Baioaria još i Bagoarii (narod), što se grčki
izražavalo u pismu i izgovoru Ber' ma, Barmaga, Bagobćga. Bag&dna ili Bontogsia
(Rad 32, 147).
Rad 52, 148.
+
= a —
silom
i Povislje dijele od Podunavlja. Pleme srpsko steralo se glavnom
do granica Bojohema, dok i u sjeverois očnom dijelu Bojohema bijaše
Visle. U velike se dakle
Hrvata, pa i van Bojohema još u porječju gornje
i kroz pomenute spomenike potvrđuje vijest Konstantinova, da je u x.
stoljeću bilo Srba i Hrvata ,kod Franaka“ Poor (zgos
Bavarske , zatim ,onkraj Madžarske“

i ,Madžarima kod planina“ (256 šon zo Tospxaiz). U tom, rekao
stanovali ,u zemlji Bojki“
kaže Rački, prevari se Konstantin, da su Srbi
(sic rčv BO ov) razumijevajući ovdje ,Boihin“ (t. i. Češku), dok su
oni, koliko se iz spomenika razabrati može, samo
dopirali do ,Boiki“ t. i.
i žitelji njezini, u
bili pogranični susjedi u toj zemlji, a Hrvati bijahu
sjeveroistočnom dijelu. Ova se u ostalom pomutnja dade opravdavati
ioi
tim, što Konstantin nije dosta oštro razlikovao ova
dva susjedna slovenska
plemena. I to se potvrdilo, da su
Hrvati ,Bojohema“, kao što i ostala
vrhovnu
slovenska plemena te zemlje, u doba Konstantinovo priznavali
Hrvati tako Srbi) za cara
vlast cara Otona,?? kao to, ,da su (a
i i ti i
Konstantina, to jest prema polovici X. vijeka, još ,nekršteni“

kaže
bili“. Kad sve ove podatke uočimo, dolazimo do zaklju lih Srba
Bij
Rački, ,da je Konstantin pod imenom Bijelih Hrvata
i
razumijevao ke Hrvate i polabske Srbe da je sebi pomišljao Bijelu

i
Hrvatsku i Bijelu Srbiju u Polablju, to jest za gorama do kojih su Ma-

džari stanovali, ili za Madžarskom, dalje za Bagovarijom (Bavarskom)
i
i
blizu Francije“.*t Ali između sjevernih Bijelih Hrvata Bijelih

nema nikakove bliže veze, jer su jezično bili
sasvim
i
različiti,
Srba
naime
južnih
još
grani slovenskoj, a južni
u VII. vijeku pripadahu oni sjeverni zapadnoj
baš tako kako nam to nesumnjivo dokazuju jezični spome-
jugoistočnoj,
nici njihovi X. vijeka; pored toga
VI. vijeka ni doprli do Labe,
još
sjeverni
dakle
Hrvati
nije još ni
i
Srbi nijesu uopće prije
moglo da bude Bijele
imena dokazuje ništa, jer nam
Hrvatske i Bijele Srbije. Sama sličnost ne
je poznato više slovenskih plemena istoga
imena
i u docnije doba, tako Dregovići, Krivići, Bodrići, Duljebi
na jugu, zapadu
i drugi.
i istoku
Stoga
Srbi IX. X. vijeka po
nema danas više nikake sumnje, da su polapski lužičkih Srba“, a tako
i
i
i narodnosti pravi pravcati predi današnjih
povijesti
i
polabski, povislanski ikarpatski Hrvati dio Čeha, Poljaka, odnosno
i Srbi polaze od Bijelih
Rusa, pa zato kad car-pisac tvrdi, da južni Hrvati
ili nekrštenih Hrvata, odnosno Bijelih Srba, onda se to sima smatrati
ovet-
i
svoj prilici
pukom kombinacijom njegovom, na koju bijaše po car
u pitanju dolaska Hrvata Srba na jug,
nošću imena zaveden“.% [I
oni
kad bi
Konstantin nepouzdan je izvor i veoma naivan pričalac, jer
Up. o. €. 163.
:
34
o. c. 172.
+
Ibidem.
— 246
svoje južne zemlje zaposjeli s pristankom

prije svega, sišavši preko Karpata
iz i na poziv cara Heraklija, morali bi
svoje polabske pradomovine, uništiti
da inače ništa
moć Avara od Karpata do Save, a o tim borbama nesamo
ne znamo, nego je nasuprot poznato, da se u
tim krajevima Avari održaše
još puna dva vijeka sve do Karla Velikoga (početkom IX.
vijeka). ,Iz svega
što bijaše Konstantin zlo obavi-
toga zaključujem, kaže Rački, da kano
Hrvata i Srba s Bijelim Hrvatima
ješten o plemenskoj istovetnosti južnih
i
Hrvati i-Srbi
i Srbima, tako bijaše zlo obaviješten i o tome, da su se
tek za Heraklija iselili iz Bijele Hrvatske Bijele Srbije, i da su Bijela
Hrvatska i Bijela Srbija (u smislu Konstantinovu) bile pradomovinom južnih
Hrvata i Srba < 40 prvih desetina
VII. stoljeća“. Za raseobu Slovena
dakle, glavni su izvor drugi spomenici, iz kojih izlazi njihovo po-
na jugu
VII. do pada avarske moći
stepeno raširenje kroz VI. vijek s početka
i
Konstantinove“ i po-
pod Carigradom, a ,ti podaci govore protiv tvrdnje
kazuju, da se ,zaposjednućem zapadnoga dijela Balkanskoga poluostrva
velike seoba slovenskih plemena, koja je
po Hrvatima i Srbima dovrši u
do dvjesta godina trajala, a koje su okrajci dosegli Labu, Jadransko more
i grčke zemlje“.*? Iz toga samo sobom slijedi, ,da neposredna pradomo-
vina Hrvatima i Srbima, iz koje su se oni doselili na Balkanski poluotok,
ne mogaše biti srednje i gornje Polablje, koje su prvo zauzimali u X. sto-
Bijeli Hrvati,
ljeću Konstantinovi Bijeli Srbi, a drugo dielomice njegovi
zauzela slovenska ple-
jer su ove zemlje neposredno poslije germanskih
mena zapadne grane“, nego je pradomovina njihova
Podunavlje,
bila ona zakarpatska
odakle se potom ra-
zemlja, iz koje se oni spustiše u donje
širiše po zemljama Balkanskoga poluostrva.“
Nekako u isto vrijeme izdao je i mladi ruski universitetski apsolvent
a s 0s0-
Grot svoju radnju o životu i radu cara Konstantina Porfirogenita,
i i
Srba i Hrvata.“ Grot se
bitim obzirom na njegove podatke o historiji
Hrvata Srba njihovim dolaskom
napose zabavio pitanjem o pradomovini Diimmlera i Račkoga,
na jug, i ustade na obranu careva autoriteta protiv
i docniji harkovski profesor Bugarin Dri-
kojima se još 1873. pridružio
da se Konstantin mogao služiti pričanjem
nov.#! Ponajprije ističe Grot,
vijeku) još mogli lako podrža-
samih Hrvata i Srba, koji su tada (u X.
i u bitnosti mogli
vati izvjesne veze sa svojim sjevernim jednoplemenicima
imati dosta jasna zapamćenja o događajima, što se zbiše prije trista go-
s o. c. 183.
oo. e. 187.
58
o. €. 188—189.
por», Hautcna Koncranrana Barparopomnaro o CepGaxn u Xopsaraxo,
historičko-filološki fakultet car. universitela u
Petrograd 1880. Ovu radnju nagradio je
Petrogradu 1876. zlatnom medaljom.
4+
Poglavito protiv njegove ,Ocjene“ (Književnik 1864).
u fpunosw, Sacenenie Banxanckaro moayocrpona Caasimawi, Moskva
1879,
124-130, 145.
— 247 —
dina; onda se car mogao poslužiti raznim dokumentima iz carskoga arhiva,

koji su mogli sadržavati i nekih općenitih podataka o dolasku Hrvata i
Srba na jug, te konačno i izvještajima o savremenom stanju onih uda-
ljenih sjevernih strana, u kojima su nekoć prebivali Hrvati i Srbi. Na taj
način bila bi glavna građa careva pismeni izvještaji, koje je on mogao
dopuniti onim, što je znao i slušao s raznih strana o onim nekadanjim
hrvatsko-srpskim zemljama. Po tom tumači Grot poznate Konstantinove
podatke o Bijeloj Hrvatskoj i Bijeloj Srbiji tako, da se Bijela Hrvatska
ima tražiti u današnjoj Češkoj, Moravskoj i Gali a Bijela Srbija njoj
na sjeveru i istoku u Poljskoj, Sleskoj i Lužici, dakle u onim krajevima,
u kojima nam je i iz drugih izvora zajamčeno ime hrvatsko i srpsko. Fi-
lološku poteškoću rješava tako, da stavlja pradomovinu onih Hrvata i
Srba, koji se doseliše na jug, više na istok u današnju Poljsku i istočnu
Galiciju, to jest u opseg jugoistočne slovenske jezične skupine, a onda
kaže, da su ,u ono drevno doba“ slovenski jezici, budući da su potekli iz
jednoga općega prajezika, bili mnogo bliže jedan drugomu, negoli docnije.
Upravo na povislanski kraj upućuje nas Konstantinov poda da su Bijeli
Hrvati i Bijeli Srbi bili nekršteni, a još vi što je humski knez Mihajlo
koljeno svoje vukao od nekrštenih Srba na Visli, a to da je bez sumnje
i
historijski ispravna vijest. Dolazak Hrvata i borbe njihove s Avarima za
Dalmaciju stavlja Grot među godine 635. i 640., a u sporazumu s carem
Heraklijem, ali, ma da zato nema potvrde u drugim izvorima, on je nalazi
u mirnim odnosima između carstva i Hrvata poslije zauzeća Dalmacije za
gotovo puna dva vijeka. Došli su na jug, ne preko središta avarskoga u
Panoniji, nego ili istočnije kroz današnju istočnu Ugarsku, ili zapadnije
bliže Bavarskoj. Tako dakle Grotu ,ima u svakom slučaju izvještaj carev
historijski osnov“.4% Uz Grota pristade njegov ruski recenzent Florin-
sk a kako je tada već izišla druga radnja Račkoga, uze on i nju u
obzir. Florinskij je u glavnom ponovio Grotove misli, razradivši ih mje-
stimice još i nekim ranijim Šafatikovim, ali i nekim svojim smjelim kom-
binacijama.** Grotu i Florinskomu odgovori Rački pokazavši na nedostatke
njihovih misli, koje su zapravo niz subjektivnih korektura bez oslona u
izvorima i gomila smjelih tvrdnja.“
Doskora steče Rački snažnu potporu u Jagiću, koji znatno upot-
puni njegove historijske rezultate, a naročito filološkim razlozima, oborivši
u prvom redu temeljito teoriju Kopitar-Miklošićevu o ,hrvatsko-srpskom
klinu“ u prvobitnoj slovenskoj jezičnoj cjelini od Alpa i Karpata do Egei-
o
#Tpors, 58—85.
“#
daopusckiji, KorcranTIH+ Mopi. Kake mčaTen+ O 10XNHMA Caanskaxu
nepeao cyaom nosbimeii kpurncu OKypHaa mii. nap. npock., vol. CCXIII. Petro-
grad 1881, 1389—170; vol. CCXV., 300—322),
+! Naročito
up. XKypnam CCXV, 310.
%#
Rački, K. Grot T. Florinskij o Konstantinu Bagrenorodnomu (Rad, vol. 59.
i
Zagreb 1881, 201218).

She
skoga i od Jadranskoga do Crnoga mora." ) jegovi su rezultati ovi. Oni
koji se povode za Konstantinovim pričanjem, zamućenim basnama, griješe,
kad uzimaju, da su Hrvati i Srbi svojom seobom poremetili etničko
i je-
zično jedinstvo ranije doseljenih Slovena; naprotiv, Hrvati

i Srbi sudje-
seobi u VI. vijeku, koja se završi istom
lovali su u onoj velikoj slovenskoj
na početku VII. vijeka. Oba imena, hrvatsko
i srpsko, pojavila su se iz
općene slovenske etničke oznake tek docnije samo postepeno postavši
i
i
kristalizacionim točkama političke moći ne sadržavajući, bar na početku,

etničkih suprotivština ni između sebe, ni spram općena slovenskog naziva.
Ali sve da izdvojimo Hrvate i Srbe, što ne bi ispravno bilo, Sloveni
sami
ni tada još ne sastavljahu etničku ilijezičnu cjelinu. Bilo je dosta uvjeta
da se stvori jedinstven književni jezik u onom nizu velikom srodnošću
spojenih postepeno raspoređenih
i dijalekata, samo da je išao takom je-
dinstvu na ruku političko-vjerski život. Uzajamni pak snošaj jugoslovens ih
jezika pokazuje, da nema da
i
nikad ni bilo nije između hrvatsko-srps ih
i slovenačkih dijalekata s jedne, a bugarskih s druge strane tako oštre pre-
grade, da bismo po njoj smjeli zaključiti na rascjep starije slovenačko-
bugarske cjeline proizvedenim tuđim ,klinom“ u smislu Kopitar-Mikloši-
ćeva mišljenja. Baš obratno, mi nalazimo toliko sasvim prirodnih prelaza
na objema stranama danas i u starije vrijeme, da se s filološkog gledišta
može samo kazati: hrvatsko-srpski jezik nije među slovenački bugarski
i
docnije pridošli stran elemenat udaljena postanja, već on stvara od da-

vnine s njima organičku cjelinu. Za hrvatsko-srpski, osobito za zapadni
mu dio, slovenački se jezik veže kako glasovnim tako
i formalnim oso-
što istočnoj
i
binama, kao se glasovne osobine hrvatsko-srpskoga, napose u
mu oblasti, ogledaju u bugarskom, to upravo u zapadnom dijelu njegovu.

Među sobom
razlikuju
se
i imaju
krajnji
veoma
dijelovi
malo
(slovenački
dodirnih
i bugarski) ove cjeline veoma
tačaka, mnogo manje nego što ih

Konstan-
imaju zajedničkih s prvim susjedima s obje strane. O postanku
tinove priče o doseljenju Hrvata i Srba, koju on svakako nije
iznosi Jagić ovo mišljenje: ,Pošto su zauzeli Sloveni Dalmaci
matinskim su gradovima d vremena imali Vizantinci svoje namjesnike.
Oni su, ili jedan od njih, stupili prigodice u tješnje odnose s kojim od
odličnijih Hrvata, možda i od vladarske krvi, a taj
stanku njihove vlasti. Duže od prostoga naroda pamte vladalačke od-
im
je pričao o po-
i
ličnije porodice predanja o svojem podrijetlu, pa još ih vole

i iskititi. I
tako se moglo desiti, da je taki jedan Hrvat pričao Vizantincu, da su Hrvati
svi
podrijetlom iz sjevernih krajeva, a to je bila istinita uspomena, jer su
,Sloveni“ (dakle s njima hrvatsko pleme)
i d s evropskoga sievero-
istoka ispreko Dunava, gdje je, razumije se, sve bilo veliko“. Saznavši
i
Ein Kapitel aus der Geschichte der siidslavischen Sprachen (Ardhiv,

Jagić,
vol. XVIi., 47—87).
1895, Oblak, Eine Bemerkung zur iiltesten sildslavischen
Up.
i
jeschichte (Archiv, vol, XVIII., 1896, 2:

— 249 —
to, Konstantin Porfirogenit pokušao je onda, da te nejasne uspomene do-

vede u sklad sa svojim historijskim znanjem, kako je umio i znao.
već
Isto je tako bilo i sa Srbima; stoga su velika nekrštena Bijela Hrvatska

i paralelna Bijela Srbija
pusta careva maštanija (Phantasieland), kojih u
VII. vijeku uopće niti je bilo, niti je moglo da bude. Tek na jugu postale
su Hrva i Srbija, a rastavljati Hrvate i Srbe prije VII. vijeka u dvije
velike cjeline, pravi je anahronizam, jer to je istom posljedica docnijega
historijskoga razvoja.
Rezultate Račkoga i Jagića prihvati po tom najveći broj naučenjaka,
ne samo slovenskih, nego i stranih, tako u prvom redu Jireček, Smiči-
klas, Krek, Maretić, Kos, Kovačević, Jovanović, Pernice i
Stanojević. Ono je
danas dominantno u nauci. Ipak su neki nau-
i
čenjaci iznijeli o dolasku Hrvata Srba na osnovu kazivanja cara Kon-

i
stantina nekih svojih osobitih mišljenja, a na ova valja nam se

sada osvrnuti.
“i
Ovdje treba naročito istaknuti mišljenje Jirečekovo (Dalmatien vol, 1., 31—32).
On kaže: ,Die slavische Colonisation war bis in die fruchtbaren Kiistenstriche, in die
warme Zone der Weinberge und Olivengarten vor den Mauem der Seestidte vor-
gedrungen... Nach dem Eintritt geordneter Zustiinde geniigte zum Schutze der ost-
r0mischen Besitzungen die in den Kriegen gegen das arabische Kalifat bewiihrte by-
zatitinische Seemacht. Die Byzantiner mit ihrem System von Geschenken, Titeln und
Besoldungen schlossen wohl bald Vertrige mit einzelnen Fiirsten der Slaven, liessen
sich von ihnen Heeresfolge leisten und gewannen bald wieder eine gewisse Oberhoheit
iiber ihre verlorenen Gebiete... Die Erinnerung an diese Zustiinde liess in der byzan-
tinischen Tradition drei Jahrhunderte spšter die Auffassung entstehen es seien alle
slavischen Stiimme auf dem Boden von Dalmatia und Prae is von Kaiser Heraklios
colonisirt worden, ihre Wohnsitze seien ein Geschenk des Ka isers und sie selbst seien
alte Untertanen des
Reiches. politische Theorie, mitgeteilt von Kaiser Konstantin
Diese
(ed. bon. 3, 147 £.) steht in offenbarem Widerspruche mit den Erzahlungen desselben
kaiserlichen Schriftstellers iiber die Zerstirung von Salonae, Epidaurum und der iibrigen
z4sga und mit dem ganzen Quellenmaterial des
VII. Jahrhunderts. Ihre Haltlosigkeit
haben Diimmler, Rački, Drinov u.
A. zur Geniige erwiesen, sie hat aber noch in unserer
Zeit Verteidiger gefunden“. Onda kaže Jireček u bilješci: ,Die friedliche Colonisation
der Serben und Croaten durch Kaiser Heraklios wurde verfochten von Konstantin Grot
(0. c.
S. 78 f. Eine Antwort von Rački im Rad 59).Die Ansicht von der gewaltsamen
Besiedelung dieser Liinder von den Slaven ist nach Cirot ,nicht auf wirklich wissen-
schaftlichen Grundlagen, sondern auf bekannten eng-patriotischen Erwiigungen“ be-
grimndet und ganz parteisch. Zu diesen siidslavischen Patrioten scheint der Verf, auch
Ernst Diimmler zu rechnen, Dass man zu diesen Resultaten kommt, wenn man die
Berichte des Prokopios, Menandros, Joannes Biclariensis, Theophylaktos Simokattes,
Gregor
I, loannes von Nikiu, Isidor von Sevilla u. s. iiber die Slaveneinfille bei
w.
Seite liisst und den 300 Jahren jiingeren Konstantin allein analysirt, ist natiirlich. Bei
einer friedlichen Colonisation hštte das Kaisertum von Constantinopel die verčideten
rčmischen Stlidte, vor allen Salonae, fiir sich reservirt und restaurirt; auch hiitten die
Stadtgemeinden, die spšter so kleine Territorien besassen, die alten, in der romischen
Zeit so bedeutenden Gebiete behauptet und wilren nicht gezwungen gewesen ,vom
Meere zu leben“. Ovim je riječima Jireček sasvim ispravno pokazao, u čemu glavna
griješka svih onih, koji brane historijsku vjerodostojnost Konstantinova pričanja.
= 250
Po postanku treba u prvom redu iznijeti ono, što je o tom napisao
— kaže on —
engleski vizantinolog Bury.'* ,Govorio sam o Hrvatima
kao neosporno slovenskom narodu, a to je opće priznata nauka. Ja ipak
mislim, da to nije posve ispravno mišljenje. Prije X. vijeka stvorila
se
Hrvatske pod
legenda, da su Hrvati u svoju novu postojbinu došli Bijele
iz
vodstvom petorice braće: Klukasa, Lobelosa, Kosencesa, Muhlo-a, Hrobata

i dviju sestara Buge i Tuge. Ta hrvatska legenda ima jaku porodičnu
sličnost s bugarskom legendom o Krobatu (ili Kubratu) i njegovih pet
sinova, pa ja mislim, da jedva smijemo oklijevati a da ne uzmemo, da je
Krobat i Hrobat isti predhistorijski heros hunskoga naroda, kojemu su
pripadala različna blizu srodna plemena Bugara Kotrigura Onogudura.
i
je
Ako to mišljenje ispravno, onda ime Croatia nije slovensko, i odista
još se i nije dalo vjerojatno protumačiti kao slovensko. U drugu
ruku,
hunsko ili bugarsko ime dovodi nas do zanimljiva zaključka, da je ure-
đenje (establishment) hrvatskih Slovena, kao nez ave u Dalmaciji,
potjecalo od istih uvjeta, koji su doveli do osvajanja kraljevstva bugarskih
Slovena u Meziji. Sloveni u Hrvatskoj bili su očevidno svladani od jednoga
bili svladani od
bugarskoga plemena, baš kao što su Sloveni u Meziji
drugog bugarskog plemena. Ali kad se desilo ono prvašnje svladanje, to
se ne da odrediti. Ne čini se vjerojatno, da su hunski Hrvati ujedared
provalili u Dalmaciju u VII. vijeku i svladali Slovene, koji su se prošlih
stotinu godina ondje naselili. Takav bi događaj ostavio kakvu takvu od-
ređenu uspomenu, i tu bi valjada bilo nastalo hrvatsko kraljevstvo, kojim
bi vladali vladari s hunskim imenima, umjesto da se u njem bane gotovo
nezavisni župani. Mi stoga moramo uzeti, da su u Dalmaciju za vladanja
Heraklijeva provalili hrvatski Sloveni, a ne hrvatski Huni, to jest Sloveni,
koji su bili mnogo godina prije svladani od Bugara, negdje na sjeveru
Dunava, te su već bili usisali (absorbed) individualnost i karakter svojih
savladača. Turanski Hrobat ili Krobat bi u legendi udružen sa slovenskim
imenima Buga i Tuga, jad i žalost. Ja još dodajem, da tu teoriju potvr-
duje neslovensko ime hrvatskoga vladara boanos ($04%65), ban, koji nas
snažno podsjeća na avarskoga Bajana i na Bajana
4
iliBatonijana, koji je
po bugarskoj legendi jedan od sinova Krobatovih.“
Ovu neodrživu teoriju, koja gubi svaku vjerojatnost ispred utvrđene
činjenice, da je Hrvata bilo ne samo na jugu, nego još i na zapadu među
4 Bury, A history of the later Roman empire from Arcadius to Irene (395—800)
vol. H. London 1889, 275—276.
3 Već je Howorth, The spread of the Slaves. Part IV. The Bulgarians (The
Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland
vol. XI. 1882,
224 i dalje) izrekao mišljenje, ,da je Konstantinova vest o prihodu Hrvatov za cesarja
Herakleja točna, kajti Hrvati niso bili Slovani temveč Bolgari, ki so nosili svoje ime
knezu Kubratu, a ta je bil vrstnik in prijatelj Heraklejev (Hauptmann, Prihod
po
Hrvatov. Bulićev Zbornik 515—516). Na Kubrata pomislio je prvi — koliko ja znam —
Madžar Timon još 1754.; gl. gore str. 236 bili. 1.
Česima, Polapskim Slovenima i

Poljacima, pa na istoku među Rusima,
dakle u takvim krajevima, gdje se nije znalo ni
za ime bugarskomu kanu
Kuvratu, napustio je mučke sam Bury, kad
se napose zabavio radom cara
Konstantina Porfirogenita.% U toj je
veoma važnoj radnji Bury utvrdio prije
svega, da su glave 29., 31. do 36. careva djela
napisane oko 948.—049.,
a glava 30., dakle baš
ona, koja nas sada najviše zanima, naknadno nešto
poslije 950., a razlikuje se između svih ostalih u
djelu naročito svojim
uvodnim riječima, a onda je Bury utvrdio
još i to, da se car-pisac pored
nekih pismenih vrela, što su mu bila pri
ruci, poslužio u prvom redu
usmenim vrelima. Onda kaže: ,Vidjeli
smo, da su podaci o Hrvatima, Sr-
bima i t. d. (gl. 31.—36.) tijesno vezani
uz podatke o dalmatinskim gra-
dovima u glavi 29. i da su morale biti
sastavljene otprilike u isto vrijeme.
Može se dokazati, da je informacija
ovdje potekla iz slovenskih vrela, ali
prirodno mjesto gdje se dalo steći takovo znanje bila
je Dalmacija, i jedva
ćemo imati krivo, ako zaključimo, da
je ono bilo sabrano ondje upravo
na carevu zapovijed. Jagić se dotaknuo
toga pitanja i mislio je, da je
možda koji strateg Dalmacije
stupio prigodice u tješnje odnose s kojim
od odličnih Hrvata, a možda i od vladarske
krvi, koji mu je pričao o
postanku njihove vlasti“. Ovo je pravo priznanje
hrvatskoga izvora, ali
ja naginjem mišljenju, da dobivanje ovake
informacije nije bila stvar slučaja.
Na svoja slovenska vrela car
jednom naročito podsjeća. U svojoj bilješci
o Martinu iz Franačke pripovijeda
on, kako ,sami Hrvati kažu da je
činio razna čudesa“ (X8yonow oi adroi
(pofdro: dabpara ot). Po
ovome možemo zaključiti, da cijelo izvješće o
miroljubivoj politici Hrvata
potječe iz hrvatskih vrela, a držim, da se ne može ni
najmanje posumnjati
o tome, da podaci Konstantinovi,
koliko se tiču uloge Heraklijeve u
starijoj hrvatskoj historiji (a koja je dala toliko
povoda modernim istra-
živačima za prepiranje), reproduciraju hrvatsku
tradiciju. Ovdje imamo
hrvatsku i srpsku rekonstrukciju njihove
sopstvene histor e, a tradicija
je otpočela s vladanjem Heraklijevim U starijim grčkim izvorima,
. . .
koliko nam se učuvaše, nema nikakva
VII. vijeku, a ova činjenica
spomena o Hrvatima i Srbima u
potvrđuje, na što nas još i vas smisao kon-
teksta prinuđava vjerovati, da imamo
upravo posla sa slovenskom tradi-
cijom. Ova je tradicija u više nego jednom
pogledu netačna, što se može
i
dokazati, no ona ima historijski osnov. Slovenska
se okupacija Bosne,
Dalmacije i Srbije zgodila prije Heraklijeva vladanja i izvršena
je silom,
a ne sudjelovanjem carske vlade. Ali Konstantinovi
podaci, premda pri-
kazuju događaje neispravno, ipak bez sumnje
pokazuju, da se Heraklije na
više ili manje odlučan način bavio slovenskim
pitanjem. Situacija sama od
sebe govori za to. Heraklije našao je Slovene u
posjedu sjeverozapadnoga
7 Bury, The treatise De adm. imp. (Byzant.
Zeitschrift vol. XV., 1906, 517577
i hrvatski prijevod Lochmerov (Vjesnik zem. arh. vol.
X., 1908, 91—144),
Soe
lirika; on ih nije mogao istjerati iz njega: prema tome on je uredio njihov
položaj: oni su priznali formalni autoritet carstva postali su ,pokorni
i
podanici“ (č00):7&3 izo IUŽV U ovoj je tradiciji neispravno pri-

i
kazivanje značaja datuma ,zauzeća

i zemlje“, tijesno skopčano s daljim
neispravnim prikazivanjem, koje stoji u neobaziranju na činjenicu, da su
slovenski doseljenici bili u ono doba pod vrhovnim gospodstvom Avara.
Sva se pustošenja pripisuju Avarima, i kad su zemlje opustjele, pojave
kao
se iznenada ,u psihološkom momentu“ Hrvati, Srbi njihovi drugovi,
i
da su pali s neba. Ovdje dolazim k nehistorijskoj tradiciji, koja je u očitom

i Srbi
protuslovlju s očevidnim linguističnim faktima, da su se Hrvati
selili na jug iz zemalja koje su na sjeveru Ugarske. Jagić je vješto posta-
vio historijski fakta u njihovu pravu svjetlost, no moram pobijati njegovu
kritiku o postupku cara Konstantina. Sigurno je jasno, da seoba ovih
Slovena bijaše njihov sopstveni izum, dio njihove rekonstrukcije njihove
starije historije. Bijela Srbija Bijela Hrvatska su, kaže Jagić, ,ein Phan-
i
tasieland“, ali je bila fanta Slovena a ne cara ili

Grka, koja je kod toga
radila. Ako su Sloveni, kako su sami pripovijedali, primili zemlje od cara,
a da ih prije nije ni bilo na pozornici, oni su morali naići na pitanje, a
odakle su oni došli? Postojanje ,hrvatskih“ i ,srpskih“ plemena na sje-
veru, dalo je motiv za odgovor. Ovdje imamo posla ne s kombinacijom
grčkoga pisca, nego sa slovenskom konstrukcijom prošlosti. Pa imao se
sl
ovaj izum prvobitno pripisati bilo Hrvatima bilo Srbima, drugi su ih
jedili. Slovensko se podrijetlo pokazuje ne samo općenitim razmatranjem,
vezi s tom
nego naročito time, što se spominju pet braće dvije sestre u
i
tobožnjom seobom. Nema dokaza, da se paralelizam na koji se Jagić

poziva, između srpskih i hrvatskih dijelova, ima pripisati Konstantinovu
umovanju. On bio nužna posljedica toga, što su ovi narodi prihvatili
sličnu teoriju. Niti ima koji dokaz, da je označenje Zahumljana, Trebi-
njana
i t. d. kao srpskih bilo posljedica piščeve logike, koji je polazeći
od politički određene Hrvatske sve ostale Slovene prijepornih krajeva
dao srpskoj etnografskoj sferi. Prije se ima zaključiti, da je teori
i
o seobi nastala u Hrvatskoj, i kako nije bilo razloga, da se izumi Bijelo
Zahumlje t. d., da su Zahumljani i drugi, koji nijesu pripadali Hrvatskoj
relegovani u Bijelu Srbiju. Sve što znamo o Konstantinovu postupku
iz
ostaloga dijela njegova djela pokazuje nam, da on nije ni najmanje na-

ginjao tomu, da se upušta u onakove spekulativne kombinacije, kojima
su se podavali stari grčki etnografi poput Posejdonija. On je jednostavno
sabrao i poređao informaciju. I veći dio svoje informacije u ovim glavama
dobio je on po svoj prilici od Slovena Dalmacije.“
a"
Boguslawski, Po kiChorwaciji illiryiskej. Krakov 1893; History Stowian
vol. II. Krakov 1899, 43—78; Mi hode und Hilfsmittel der Erforschung der vorhis lorischen,
Zeit in der Vi gangenheit der Slaven. Berlin 1902, 77—80.
= 288 —
Još prije ovih [oštroumnih zaključaka Buryjevih, koji su ponajviše

sasvim ispravni, iznio je neke osobite ,kombinacije“, koje ovdje navodim
samo zato, da mi rad bude potpuniji, poljski publicista Bogustawski.
On drži da je car Konstantin Porf. zamijenio cara Heraklija iz VII. vijeka
s rimskim carem Herkulijem III. vijeka, to jest sa suvladarom Dioklecija-
novim Maksimijanom, koji je imao pridjev Herculius onako, kao što je
Dioklecijan imao /ovius. Maksimijan-Herkulije naselio je Karpe (tobože
Kalipide u Herodotovoj Skitiji) ,u gornju Panoniju t. j. u današnju Hr-
vatsku“, a oblik Karpidi (K4pz:8s5) kod Efora (grčkoga pisca iz IV. vi-
jeka prije Hrista), da je po sufiksu i korijenu sasvim identičan sa sredo-
vječnim oblikom imena Ngog4ro, Charvati, Chorvati, to jest Karpi i Hrvati
jedno su isto. Srbe opet identifikuje Bogustawski Sarmatima, a tako
su isto ona dva sarmatska kralja, Beuka i Babai, što ih navodi Jordan,
zapravo ona dva brata, što ih tobože car Konstantin spomije kod dolaska
Srba na jug. Karpi Sarmati ,doniješe u Ilirik štokavski jezik, a taj se
i
otada uze starijim jezikom llirika s čakavštinom“. Razumije se,

i
mi.
ove su ,kombinacije“ jedino zvane da ozbilinom radniku začine te:

posao bezazlenom šalom, a inače su bez ikake vrijednosti, bar u nauci.
Pitanjem vjerodostojnosti podataka cara Konstantina Porf. zabavio
se i slovenački historik Franc Kos. Prihvaćajući inače glavne rezultate
Račkoga i Jagića, Kos domeće kod pitanja o sjevernoj pradomovini Hr-
vata i Srba ovo: ,Po mojih mislih so se vsi ti učenjaki zastoni trudili, ko
so iskali bivališča starih Hrvatov in Srbov med severnimi Slovani. Istočasni
viri ne poročajo nič o navedenih nekdanjih bivališčih“. Odjelito mišljenje
izrekao je Kos u pitanju dolaska Hrvata i Srba na jug; on kaže: ,Ker,
pa si ne morem misliti, da bi se bil Konstantinos Porph. kar na celem
izmislil o neki domovini Hrvatov in Srbov unkraj Bavarskega in unkraj
Madjarskega, zato je verjetno, da je moral imeti nekako podlago, da je
sprejel v svoje delo tudi vesti o nekdanjih bivališčih Hrvatov in Srbov.
Zdi se mi, da je v podatkih rečenega pisatelja nekaj zgodovinskega zrna.
Videli smo, da so bili Slovčni, bivajoči ob dolenji Donavi, v šestem sto-
letju samostojni Slovčni pa, ki so stanovali ob Savi, podložni Obrom.
V začetku sedmega stoletja so se razširili ti Slovčni z Obri vred tudi po
zahodni strani Balkanskega polutoka. Nekoliko časa so bili Obrom po-
korni tudi Čehi in pa Slovčni po Karantaniji, katere je kralj Samo leta
623. osvobodil obrskega jarma. Prav verjetno je, da je Samo takrat, tedaj
O radu Boguslavskoga napisao je njegov zemljak Brilčkner (Jagićev Ardtiv

vol. XXII., 1900, 243) među ostalim i ove zgodne retke: ,Mit merkwiirdigen Geschick
hat der Verfasser alle kursicrenden falschen Etymologien aufgeklaubt und darauf seine
Phantasien gestiitzt... Er hat einige Gedanken, die des Reizes einer originellen Dumm-
heit nicht entbehren“.
5!
Kos, Iz zgodovine Jugoslovanov v šestem stoletju po Kr. (Izvestja muz. dr.
vol. VIII. Ljubljana 1893, 206211.
Sa
za cesarja Heraklija, pozval tudi Slovčne po sedanjih srbsko-hrvaških
zemljah, da naj se upro Obrom. Mogoče je, da jim je pri tej priložnosti
poslal kake pomožne čete, katere so bile doma unkraj Madjarskega in
unkraj Bavarskega na zemlji Boikov v bližini frankovske države. Morebiti
je bilo med temi pomožnimi četami tudi nekoliko lužiških Srbov, kajti
znano nam je, da se je njih vojvoda Drvan izneveril frankovski oblasti
ter se združil s Samovim kraljestvom. Mogoče je, da je dobil del bal-
kanskih Slovčnov od teh s severa došlih lužiških Srbov svoje ime. Ako
pomislimo, da so bili Slovčni ob Savi in Dravi še v začetku sedmega
stoletja podložni Obrom, v poznejših stoletjih pa ne, moramo trditi, da
so se morebiti vzdignili zoper svoje tlačitelje za cesarja Heraklija. Temu
je bil ta upor Slovčnov zoper Obre gotovo všeč in najbrže je bil boli on
naklonjen stiskanim Slovčnom in njih pomožnim četam, kakor pa gospo-
dujočim Obrom. Na ta način je mogla nastati med Bizantinci govorica,
da je cesar sam poklical te čete s severa. Ako je resnična moja hipoteza,
da so predniki sedanjih Srbov in Hrvatov dobili v dneh cesarja Heraklija
s severa le kako pomožno četo, da bise lažje otresli obrskega jarma, ne
pa, da bi bil prišel od tam ves srbsko-hrvaški narod, potem je bila mala
solunska pokrajina, o katerih govori Konstantin, pač dosti velika, da se
je taka četa mudila nekoliko časa v njej, premajhna pa bi bila za ves
srbski narod. Taka četa se je tudi lahko čez nekaj časa pomaknila proti
severu čez reko Donavo, še pozneje pa zopet proti jugu. Težje bi pre-
hodil vsa ta pota ves srbski narod, o katerem trdi Konstantin, da je tako
romal sem ter tja. Slovčni, živeči med Dravo, Donavo in Jadranskim mo-
rjem, so se torej iznebili obrskega jarma ter ustanovili potem dve samo-
stojni državi. Razume se, da je vsaka teh držav, izmed katerih je bila ena
boli na severozahodu, druga bolj na jugovzhodu, zadobila svoje ime. Tisti
razrod, ki je začel gospodovati v severozahodni državi, bil je hrvaški, vla-
dajoči razrod v jugovzhodni državi pa srbski. Prvo kakor drugo ime je
dotični razrod morebiti imel že od nekdaj ali pa ga je dobil, kakor sem
že omenil, še le takrat, n. pr. po kaki pomožni četi, katera je mogoče
prišla z zemelj severnih Srbov ali pa Hrvatov“.
Kosovo mišljenje čini u neku ruku prelaz na mišljenje hrvatskoga
naučenjaka Viekoslava Klaića, ma da je ovo drugo postalo sasvim ne-
zavisno od prvoga.“ Spomenuvši uzmak Avara pod Carigradom (626.) i
osnutak velike Samove slovenske države, ,koja je obuhvatala čitavu da-
našnju Češku, Moravu, veliki dio Haliča i velik dio današnjih alpinskih
zemalja (naročito Štajersku, Korušku i Kranjsku)“, nastavlja: ,Kako se ta
ogromna država zvala, nije zabilježeno; no nije nevjerojatno, da se po
najpoznatijem i najhrabrijem plemenu prozvala Velika ili Bijela (t. i. slo-
bodna, od Avara oslobođena) Hrvatska. Uzmak Avara pred Carigradom
* Klaić, Povjest Hrvata, vol. I., Zagreb 1899, 30-31. Up. i njegovu raspravu:
Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća (Rad Jugosl. Akad. vol. 130, 1897, 11—16).
u
— 255 —
god. 626. i osnutak velike slavenske države (Bijele Hrvatske) po kralju

Samu god. 627. dođe u dobar čas caru Herakliju, da oslobodi rimsku
po-
krajinu Dalmaciju, a možda i Panoniju od vlasti Avara i njima pokornih
Slovena. On stade ugovarati s najmoćnijim pukom u državi Samovoi,
s Hrvatima, koji su se odlikovali svojim vojenim uređenjem, i
ponudi im,
da mogu iz svoje dosadanje domovine na sjeveru ići na jug, pak tamo
na ime bizantinskoga carstva oteti Avarima pokrajinu Dalmaciju, a možda
i
Panoniju, te se u njima nastaniti i braniti ih od daljih napadaja var-
varskih pukova. Pozvani dakle od bizantinskoga cara, diglo se između god.
627. i 640. u Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj sedam ili osam
plemena ple-
menitih Hrvata, te su s oružjem u ruci udarili prema Balkanskom polu-
ostrvu. Svako je pleme imalo svoga kneza ili kneginju. Priča se, da je
hrvatski puk vodilo pet braće i dvije sestre; braća su se zvala Klukas,
Lobel, Kosenjec, Muhlo i Hrvat, a sestre njihove Tuga i Buga. Svako je
od njih vodilo po jedno pleme. Ne može se ni nagađati, kud ie hrvatski
puk prolazio iz Bijele Hrvatske u Dalmaciju; no ipak nije dvojbe, da si
je prokrčio put kroz pokrajinu Panoniju. Došavši napokon u Dalmaciju
započeše hrvatska plemena krvavu borbu s dosadanjim gospodarima nje-
zinim: s Avarima i njima pokornim Slavenima. Rat trajaše više godina.
Na posljedku pretegoše Hrvati: oni svladaju Avare i
pokorne im Slavene,
te zagospodovaše čitavom Dalmacijom. Od toga časa ostala
pokrajina Dalmacija u vlasti plemenitih Hrvata
je
stara rimska
Primjer Hrvata po-
taknuo je još drugi slavenski puk na sjeveru, da se preseli na Balkansko
i
poluostrvo. Bili su to Hrvatima po krvi jeziku najsrodniji, i tek slučajno
po imenu različni Srbi, koji su i na sjeveru nastavali tik uz Hrvate u zemlji
Boiki (Bojki je još i danas ime istočnogaličkih Malorusa)“. Sada navodi
Klaić doslovce ono, što kaže car Konstantin o dolasku Srba na jug i
svršava: ,Tako se Srbi nastaniše u zemljama, što su bile između Hrvatske
i
potonje Bugarske“.
Ma da Klaić izrijekom ne kaže na kojim razlozima osniva svoju te-
oriju, ipak je sigurno, da se oni imadu poglavito tražiti prvo u činjenici,
što je plemena imena Hrvat bilo kod više slovenskih naroda,“ i drugo,
5? Tako
podvlači Klaić u radnji: Hrvati i Hrvatska I. Ime Hrvat historiji sla-
venskih naroda (Zagreb 1890, 65) kao zaključnu misao: Ako je ime Hrvat u X. stoljeću
,
bilo tako rašireno, da ga je bilo gotovo u svakom slovenskom narodu, nije li ono
možda prije X. stoljeća bilo još više poznato
i razgranjeno? Nije li možda ime Hrvat
bilo nekad genetično?“ U drugom dijelu ove studije s natpisom: Velika
ili Bijela
Hrvatska (Vijenac 1891., 620623) zaključuje Klaić, spomenuvši ona već poznata nam
kazivanja o Hrvatskoj kao pradomovini Slovena, od Nestora do XVI. vijeka, da su
»Slaveni imali posebno ime za svoju pradomovinu, i da su je naročito zvali Hrvati
(Hrvatska). A da su
jetako zvali sudimo najprije po tome, što neki ljetopisci izrijekom
pradomovinu slavensku zovu Hrvatskom, a zatim što je ime Hrvati kao plemensko još
u X. vijeku živjelo kod svih slavenskih plemena“. Ali budući da je u XII.
vijeku ,kad
su prvi ljetopisci čuli i bilježili tu narodnu predaju, ime Hrvati bilo već davno
izginulo
- 256 —
što se u staroj južnoj hrvatskoj državi javlja bitna razlika u socijalnom

pravnom obziru između slobodnih ili
plemenitih Hrvata (dakle mosvajača“
i
neslobodnih kmetova (naime ,pokorenih Slovena“).** Ali ovi razlozi ni-
jesu podobni da nas uvjere o ispravnosti onih gore iznesenih zaključaka
o Samovoj Velikoj Hrvatskoj i o podjarmljenju ranije naseljenih Slovena
Konstantinova izvještaja. Podaci naime
i
i Avara, odnosno o pouzdanosti
što ih imamo o kralju Samu o sastavu i granicama njegove države to-

liko su oskudni, da metodički nije dopušteno praviti tako dalekosežnih i
pozitivnih zaključaka," a pored toga veoma je zagonetno, zašto da snaj-
poznatije, najhrabrije i najmoćnije“ pleme u Samovoj državi, dakle gospo-
dujući dio i jezgra žiteljstva, ostavlja (pa makar i djelomice) svoju državu
na poziv tuđega vladara i polazi u težak boj da sebi steče novu domo-
vinu. Najzad se takovoj kombinaciji snažno opiru već navedeni lingvistički
razlozi, a ti se nikako ne mogu mukom mimoići,* dok je svagdje u.Ev-
ropi od IX. do XII. vijeka bilo ,plemića gospodara“ i ,kmetova“, ne samo
kod sjevernih i
i
istočnih Slavena (Čeha Rusa), pošto se u njih posljednji put spominje
koncu stoljeća,
i
ljetopisci tražeći Hrvatsku (Hrvate), tu pradomovinu slavensku,
na X.
nisu je mogli naći ni na sjeveru (kod Čeha Poljaka) ni na istoku (kod Rusa), pošto
stalitražiti na jugu, kod onih
i
je tamo već davno ime Hrvati izginulo — pa su je onda i

Hrvata, u onoj Hrvatskoj, koja je jedina sačuvala staro ime pradomovine slavenske“. i
Već
je prije bilo rečeno, da se kod toga
kombinacijama pismenih ljudi, pa tako
ne
sve
radi
ovo
o slovenskoj tradiciji, koliko o ličnim
gubi svako značenje, a pogotovo kod
tumačenja Konstantina Porf. (gl. gore str. 182.—183.
5%
U pomenutoj radnji ,Hrvatska plemena“ kaže Klaić: ,Ako je između dobit-
nika Hrvata i pokorenih Slavena (Avara uopće starijih žitelja) u Dalmaciji iza nekoga
i
vremena prestala svaka razlika u etnografskom pogledu, ostala je bitna razlika u soci-
jalnom i pravnom obziru. Žiteljstvo se u nekadanjoj Dalmaciji a sadanjoj Hrvatskoj
(bez primorskih gradova Dalmacije) odslije lučilo stalno na dva poglavita razreda:
ili
i
a) na slobodne plemenite Hrvate (vlastelu, boljare u drugih slavenskih naroda Chroa-
i
torum nobiles), koji su, podijeljeni u plemena razasuti po čitavoj zemlji, imali svu vlast
u rukama držali svu ili bar najveći dio zemlje; b) na neslobodne ljude
i
ili kmetove
obra-
(servi, ancillae), koji su živjeli na plemenšćinama plemenitih Hrvata, tamo zemlju
divali, te se s njome prodavali i poklanjali“ (str. 15—16).
s: O kralju Samu
gl. gore str. 234., naročito uporedi ondje navedenu modernu lite-
raturu. Tako kaže Nčmeček (o. c. XIV): ,Es gab auch in Bohmen kein Reich Samos,
wir kennen Samo nur als Hđuptling eines einzelnen an den Grenzen des frdnkisclien
Reiches angesiedelten slavischen Stammes und als Fiihrer dieses Stammes oder eines
Bundes benachbarter Stiimme im Kampfe gegen die Avaren. Die Fabel vom Reiche
Samos entstand einerseits durch einen Irrtum Fredegars und durch die gefilschte und
unverliissige Conversio Carant. et Bagoar, andererscits durch die unkritischen, die wirt-
schaftsgeographischen und sozialen Verhiiltnisse Bohmens im VII. Jahrh. nicht beriick-
sichtigenden Anschauungen Pelzels (1775) und Palack$s (1830)+. Profesor praškog češkog
sveu Novotn; kaže za Nemečekovu radnju, da je slušni, ač nčkdy ukvapen4
price“ (o. c. vol. 1., 1, 208), dakle pristojna, premda mjestimice prenagljena, ali inače
i
sam se u tom slaže s Nčmečekom (o. c. 215—216).
8 Samo
je lična kombinacija Tome arhiđakona u XIII. vijeku, kad kaže: Per:
mixti ergo sunt populi isti (t.j. indigenae i septem vel octo tribus nobilium de Polonia)
et facti sunt gens una, vita moribus consimiles, unius loquele“ (ed. Rački 26).
kod Germana, nego i

Sig
kod Srba, Čeha Poljaka i Rusa, dakle je to općena,
a ne tek izuzetna pojava u Hrvatskoj.
Upravo ovaj posljednji pojav bješe razlogom, da je poljski sociolog
Gumplowicz iznio osobitu teoriju o dolasku Hrvata i Srba.“ Polazeći
sa stanovišta, ,da se svagdje i vazda u svim državama obrazovao od je-
dnoga tudinskog i ratničkog elementa gospodujući dio, koji je sebi budi
na ovaj budi na onaj način umio pokoriti urođeno žiteljstvo i po tom
vršiti u zaposjednutoj zemlji plemićka prava“, dalje, da se ,nikad nijesu
selili čitavi narodi, nego samo vojne družine (Kriegerscharen)“, Gumplo-
wicz prihvaća u glavnom izvještaj Konstantinov kao pouzdan, i
vremena (god. 635.) i poziva Heraklijeva, zakarpatskoga podrijetla Hrvata
i
i Srba, samo su njemu ovi Hrvati poslovenjeni Goti, koji su po propasti

ostrogotske države (375.) dospieli u današnju Galiciju i ondje obladali
Slovenima. Kao dokaz služi mu , doduše iz docnijega vremena“, kako sam
priznaje, grobni natpis Boleslava Hrabroga (992.1025.) Gothorum et Po-
lonorum rex i činjenica, da Toma arhiđakon Hrvate više puta nazivlje
Croati vel Gothi; za Srbe doduše nema ni takovih podataka, ali on ih uza
sve to prosto identifikuj ičkim Srbima proglasuje ,starinom Go-
i
tima“. Drugi mu je dok gzistencija staroga plem kod Hrvata i

Srba“, naročito kako ga prikazuje Zakonik cara Dušana (1349.—1354.).
Da se ovakim labavim dokazima ne da održati ,gotska“ teorija Gumplo-
wiczeva, nije nužno još napose istaknuti; “! isto taje ociološki zakon“
o plemstvu kao o bezizuzetnom potomstvu osvajača pretjerana nauka, a
za ri šenje našega pitanja sasvim bez značaja.
Malo potom uze opet u obranu autoritet Konstantinov Hrvat No-
dilo.“ Raspravljajući o seobi Hrvata i Srba, koju stavlja između 635. i
640. kaže: ,Za seobu Hrvata Srba taman u vrijeme cara Heraklija mi
i
nemamo nego jednog svjedoka, Konstantina Porfirogenita, koji piše na

tri vijeka iza toga događaja. Ali je on u ovome nama pouzdan kazivač,
pa ma koliki bio razmak njegovih bilježaka. Što se kod Porfirogenita
naših stvari tiče, izvještaj mu je posve različite vrijednosti; površno je i
neispravno pričanje o Dioklecijanu i o propasti Salone, dok je pripovije-
danje o dolasku Hrvata Srba i o oblastima, što ih oni zapremiše, po ve-
i
likoj prilici najviše pocrpano iz zvaničnih arhiva, ili po samom caru-piscu

ili po kompilatorima u njegovoj službi. U pojedinosti ide se tu potanko,
a i mjesna imena su tačna, gdje teksta ne izopači nepažnja prepisača.
* Teoriju Klaićevu zabacuju Moroann« (o. c. 72, bili. 2: ,Teopin Kaamsa uca
o.
suci, sx nošayxy“), Niederle (o. c. Il, 1, 250—260) i Novotny c. 215 bili
D.
'
Up. Gumplovicz, Allgemeines Staatsrecht. Innsbruck 1907, 527—54 (Anhang
,Die Staatengriindungen der Serben und Kroaten“ preštampano iz časopisa Politisch-
-
anihropologische Revue 1903, 779 i dalje, a prijevod članka: Chorwaci i Serbowie.
Varšava 1902).
O Tominim ,Gotima“ bit će govora nešto niže; up. zasada
gore str. 170.
*
Nodilo, Historija Srednjega vijeka vol. III. Zagreb 1905, 433445.

#
17
- 258
Kad pod oči skupimo svekoliko, što Porfirogenit kaže za Hrvate, Srbe i
Romane, slika mu je u cijelosti prema istini. Vjerodostojnost nimalo ne
smeta prigodno upletanje po gdjekoje vulgarne etimologije, što je uvijek
slaba strana u starijih autora. Doista, sporedna su stvar njegove griješke
d izvođenja nekojih riječi iz grčkoga, latinskoga i slavenskoga jezika.
Česte mu omaške u filologiji ne škode nipošto povjesnoj građi. A jest
glavno nešto drugo. Porlirogenitovo pripovijedanje o seobi, dok stoji u
skladu s prilikama onog doba, dotle se ni u čem ne kosi s potonjim
događajima. Kad za
uzmu doseljenje zadnje godine Heraklijeve, bi-
i
se
zantska se historija prije poslije toga sklapa sasma logično“. Osvrnuvši

i
se potom na te događaje, a naročito na pobunu Bugara pod Kubratom

protiv Avara (oko 635.), Nodilo nastavlja: ,Da car Heraklije carstvu u
pomoć,
više
ili
puta veli
i
,na posluh“, pozva Hrvate Srbe, kano gostove i saveznike, to
Porfirogenit, a mi pravoga razloga nemamo, da ovo tvrđenje
pobijemo, š se same suš ine tiče. Bio već davni običaj kod rimskih
je
careva, kad bi ih pritisla nevolja, ustupati Germanima jednu, drugu

čas
oblast, u ime dara drage volje, pridržavajući sebi suverensko vrhovno

pravo, i ako ponajviše to u teoriji .. . Po Porfirogenitu taman ovakovi
bijahu Hrvati i Srbi, dozvani ispreko Istra u krajeve ilirske i mezijske vi-
sokom zapovijedu imperatora Heraklija. Ovo shvaćanje cara-pisca iz X.
vijeka zabacuju mnogi noviji pisci, osobito našinci. Po njihovu mišljenju
hrvatska i srpska seoba slijedila je u više navrata, od kojih bi bio po-
sljednji onaj za vrijeme Heraklija . . . Pri tom kretanju nije u starih pi-
saca nikakva spomena o imenu Hrvata Srba. Ove nigdje i
ni
čuti ni vidjeti!
Istom njih iznosi, kako rekosmo, Konstantin Porfirogenit, za Heraklijeve
vladavine, besjedeći dugo o njima, no pobliže ne kažući godine njihova
seljenja. Bilježi ipak mjesta, odakle oni dodoše. Po njemu Hrvati iseliše iz
prvašnje im domovine onamo od Bagibareje (Bajuvarije) i Turkije (ugarske
Panonije), Franačkoj u blizini. Postoji ta pradomovina svejednako u vri-
jeme Porfirogenita, koji nju zove ,nekrštenom“, ,Bijelom“ i ,Velikom“
Hrvatskom. Kritika, poče sa Safaiikom, najvoli je tražiti iza Karpata, u
istočnoj strani današnje Galicije. Po carskome piscu nekršteni Hrvati bijahu
susjedi nekrštenim Srbima, naseljenim takoder tamo od ugarske Panonije,
a isto blizu Franačke, u zemlji zvanoj Boiki, drukčije ,Bijela“ Srbija.
Misli se uopće, da je ,Bojki“ ono, što sada Bojki, malorusko pleme do
gornjeg Dnjestra. Mnenje je nastrano, koje u Konstantinovu B4 m
vidi Boio-haemum, pa u današnjoj Češkoj traži zapadniju postoj-

binu Hrvata. Među Slavenima starodrevno je,se, ime ,Hrvat“, kao god
čini
i ime
,Srb“ ili ,Srbalj“, a Konstantin griješi, dok po svoju ta imena tu-
mači. Niti slavistika nije taman na čisto, ili barem nije složna, o značenju
dvaju imena. Iz dvoumica ne izvlači se. Nego historija može donekud da
objasni ono, što Konstantin pripovijeda o rodu Hrvata Srba i o mje- i
stima, iz kojih izidoše. Regbi, da Hrvate Srbe treba metnuti u Ante, to

i
|
259 —
jest istočnu veliku granu slavenskoga svijeta“. Ovu ,antsku“ teoriju do-
u
kazuje Nodilo time, što su Anti po Jordanu dopirali do Dnjestra, ,dakle
drže zemlju iza sjeveroistočnih Karpata, gdje nagađa najvjerojatnije,
se
da prebivahu Konstantinovi Bijeli Hrvati Bijeli Srbi“, dalje što Anta ne

i
pokoriše Avari, ih samo ponegdje napadoše, što Nestor izrijekom

već
spominje među ruskim plemenima ,Bijele Hrvate“ i konačno, ,,što se jošte

danas za čudo u nas drži dokaz o srodnosti jednog dijela našeg naroda
s narodom ruskim. Čakavci na jadranskim otocima imaju u svom govoru
naglasak velikoruski, pokraj i
drugih sličnosti u jeziku. Izvan današnje
Rusije nije naći Slavena, koji bi u akcentuaciji i u gdječemu drugom bili
na Velikoruse naličniji od čakavaca . . . Osim što na otocima, čuti je i

po našem primorju oslabljenu čakavštinu, koja pred štokavštinom sve-
jednako tanča i uzmiče, a bez sumnje, sudeći po nekim joj tragovima,
sterala se u staro doba na daleko u zapadnome dijelu naroda. Nije naše
ispitivati pojavu štokavštine i čakavštine, što li je tu novo, što li od sta-
rine; ovdje tek bilježimo ovo, da su čakavci po akcentu jedni te sa isti
jevernijim ogrankom Rusa. Isključimo li srodno jedinstvo, ona nost

biva nerazrješiva zagonetka. Ta činjenica znači za nas, da su davni Hrvati,
isto kao i
Velikorusi, bili antskoga podrijetla“. A što se ime hrvatsko spo-
i kod
minje još drugih Slovena, tumači Nodilo, da ,ono valjda dolazi iz
iste Velike Bijele Hrvatske, što se taman nalazi na krajnjoj antskoj granici
i
jaka je“. U ostalom ,oba imena, Hrvati i Srbi, kazasmo, da su pradavna
u Slavenima, te su valjda baš radi toga sada malo
jasna značenja, pa,
kao drevna imena, moge prianjati tim lakše za neke dijelove u obiju
velikih slavenskih grana. Tako nalazimo i Srba među Slavenima zapadnim
u saskoj Lužici, premda ih govor luči od antskih istočnih Srba, koji su
možda najbliži bili u rodu s potonjim Malorusima“. Na pitanje, kojim su
putem Hrvati i Srbi došli na Balkansko poluostrvo, odgovara Nodilo: ,,Na
ovo pitanje pomučno je dati odgovora, pošto o tome nigdje nema ni
naj-
tanje bilješke. Otvara nam se golo nagađanje prema tadašnjim prilikama u
političkome svijetu. Da su Hrvati, pa odmah iza njih i Srbi, rupili krosred
avarske Panonije, nije ni misliti. Bili bi onda prije Karla Velikoga razvalili
Avariju. U doba ovo stoji Avarija ušančena u svojim tvrdim hringima, a
i drumove
po Srijemu drži čvrsto. I ako avarskoj širokoj oblasti popustiše
krajnje grede, zgradi sredina stoji, kao i prije, nerasklimana u Panoniji i
obližnjem dijelu Norika. Daklem Hrvati i Srbi nikako ne pregaziše Pano-
niju. Nego je neka prilika, da se oni za južni svoj pohod okoristiše ras-
i
ciepom Avara Bulgara, pa valjda i osnutkom Samonove slovenske države.
Avarima bijahu polomljena oba krila izvan Panonije, istočno i zapadno,
te su Hrvati mogli olako da siđu Panoniji lijeve strane, dopuštenjem, a
sa
zar i pripomoću Samona. Za njima Srbi, ili što je vjerojatnije po njihovu

položaju više k istoku, spustiše se k Dunavu niz istočne Karpate, s pri-
voljenjem bugarskoga poglavice Kovrata, kivna na Avare“. Konačno kaže
*
Nodilo o Konstantinovih hrvatskih pet braće

oo dvije sestre: ,Očevidno i
narodna je ovo tradicija, koja bojadiše svojim šarama, i koju grčki pisac
primi od samih Hrvata. Ali svuda u svakog naroda biva, da pučko po-
tonje predanje historiji slabo odgovara. Kneževska porodica od petero
braće i dvije sestre spada u golu pripovijest, valjda po junačkoj pjesmi,
što su o dolasku Hrvata onda još gudjele hrvatske gusle“. Preuzeo sam
naumice nešto podrobnije mišljenje najoštroumnijega branitelja cara Kon-
stantina, ali i ono moramo otkloniti, jer je u suštini osnovano na domi-
nju bez dovoljna oslona u izvorima, pače mjestimice je i u proti-
ju s onima što ih imamo, dok mu
je
filološka strana, naime ,antsko“
podrijetlo Hrvata Srba, sasvim pogrešna.
i
Upravo naopakim je putem pošao Hrvat Pavić u svojoj obrani

cara Konstantina.“ Polazeći s pretjerana stanoviš a, da tekst careva djela,
»kako je nama učuvan, nije takav izašao iz careva pera, nego je takav
tek postao, pošto se dajbudi dva i po stoljeća mijenjao, ispravljao, na-
dopunjivao, ter iz ovako mijenjanih, ispravljenih i nadopunjivanih egzem-
plara rđavo prepisivao“, uze ga ,sređivati“ na osobit način dopisavši
sam iz svoje glave grčkim jezikom a to je bez sumnje unikum na
svijetu — čitave partije, iz kojih onda izlazi, da nikad nije bilo Velike
Hrvatske, nego samo nekrštene Hrvatske onkraj Turcije (Madžarske), a
uz nju Velika nekrštena Sorabija,** dok je Bijela ili krštena Hrvatska bila
na jugu između Kupe Cetine, ali Bijele Srbije uopće nije bilo. Bijeli
i
ili
kršteni Hrvati, a tako i kršteni Srbi došli su samo djelomično na poziv
cara Heraklije u Dalmaciju iz zemlje onkraj Babljih gora na Kupi, to jest
iz Karantanije, dok su drugi ostali u toj zemlji, podložni Franciji i njenom
vladaru Otonu I. Ovi kršteni Hrvati i Srbi od loze su nekrštenih Hrvata
i Srba sa sjevera iza Turc a doseliše se nekoć odanle u Karantaniju.
Međutim izdao je ruski Nijemac Westberg važnu studiju o puto-
pisu Židova Ibrahim-ibn-Jakuba po slovenskoj zemlji, godine 965., koji
je napisan arapskim jezikom." Rezultati njegovi jesu, da su Konstatinova
Bijela ili Velika Hrvatska ,današnja Češka i Moravska sa sjeverougarskom
Slovačkom, a Bijela Srbija Galicija i Mala Poljska, jest vrelište Dnjestra to
i
Visle“; Bijela Hrvatska pokorila se vrhovnoj vlasti cara Otona I. godine
950., a vladao je njome tada češki knez Boleslav (935.—967.). Rezultate I.
Westbergove dopunio je potom i Nijemac Marquart upozorivši naročito
$ Pavić, Cara Konstantina VII. Porfirogenita De administrando imperio glave
i
29—36. Zagreb 1908; novo izdanje Zagreb 1909; treće izdanje: Postanje Gundulićeva
Osmana glava 29—36 u Porfirogenetovoj De adm. imp. Zagreb 1913.
4 Ovo je mjesto Pavić ovako ,sredio“: ,loriov ge:
a
:
qovra: zazov
ogudia u
" Westberg, Ibrahim's-Ibn-Jakubs Reisebericht iiber die Slawenlande aus dem

Jahre 965 (3auncxu Hunep. Axaz. sayk». VIII. Serie, [o ucrop. qua. ora. vol, II, 4),
naročito gl. str. 47—101 o Bijeloj Hrvatskoj.
261
još i
na izvještaj arapskoga pisca Masudija (iz X. vijeka).“* Poglavito
pod dojmom rezultata izreče
ovih Niederle,
prihvaćajući inače u svemu
rezultate Račkoga i Jagića, mišljenje slično Buryjevu, da zakarpatska Ve-
lika ili Bijela Hrvatska i Bijela Srbija nijesu izmišljotine i kombinacija
(,Phantasieland“) cara Konstantina, nego da su te zemlje, naročito (Bijela)
Hrvatska, bez sumnje postojale, osobito hrvatsko pleme u njoi, nekoć
jedinstveno i jako, a to se onda raseli i stopi s drugim raznim sloven-
skim plemenima očuvavši još neko vrijeme svoje staro ime. Podaci Kon-
stantinovi dakle odjek su tradicije Hrvata i Srba, odnosno dokaz, da su
oni još u X. vijeku pamtili nekadanju svoju pradomovinu, ma da su je
ostavili najkasnije još početkom V. vijeka.“
U novije vrijeme digao se protiv teorije Račkoga a napose Jagićeve
Slovenac Niko Županić.“ On kaže: Pljačkaška upadanja Slovena u
VI. vijeku u Balkansko poluostrvo još nijesu dokaz, da su se Sloveni
tada ondje i naselili. Da to dokaže, Županić skreće pažnju na (tobože)
lične provale Turaka u Kranjsku u XV. vijeku pa kaže: ,Turci su do-
lazili valjada stotinu i više puta, kao što su i Sloveni u VI. vijeku upadali
sada u većem sada u manjem broju u nutrašnjost Balkanskoga poluostrva
i
plenili ga, ali kao što ovi upadi nisu povukli za sobom stalno naseljenje
Kraniske Turcima, tako isto ne možemo dopustiti stalno i kompaktno
slovensko naselenje u Iliriku već u VI. stoleću posle Hr.“ Balkansko
poluostrvo naseljeno je od Slovena tek onda, ,kad je podunavska armija
pod zapovedništvom careva brata Petra odrekla poslušnost
granicu države bez obrane“, tada , počeše se Sloveni u masama i kompaktno
i
ostavila severnu
naseljavati u Iliriku, kao u ostalim oblastima na trupu Balkanskoga polu-

i
ostrva a da se već nisu vraćali natrag preko Dunava i Save“. To je započelo

pod vladavinom cara Foke (602.—610.) i prvih deset godina carevanja
Heraklijeva (610.—641.). Međutim to po Županićevom mišljenju ipak ,još
ne mora apsolutno zna da su bili u toj slovenskoj“ masi zastupljeni
i oni,
koji su doneli na jug hrvatsko i srpsko ime“. Sada Županić na-
vodi ono, što kaže car Konstantin Porf. o dolasku Srba na Balkansko
poluostrvo. Povratku Srba iz krajeva oko Soluna (Srpčište) Županić
domeće: ,To baš nije ništa neobično. Tako se je često dešavalo za
vreme velike Seobe naroda krajem antičkog veka. Vandali su došli iz
%
Marquart, Osteuropšische und ostasiatische Streifziige. Leipzig 1903, 95—160.
" Niederle o. e. vol. Il, 1, 261—280. Tako sudi i
Novotni o. c. L, 1
Ekscerpt iz Niederla ima Gruber, O pradomovini i seobi Hrvata (Prosvjeta 1908).

# Županić, Bela Srbija. Primedbe Jagićevom shvatanju K. Porfirogenita o do-
lasku Hrvata i Srba (Narodna Starina, vol. I. Zagreb 1922, 107—118).
% Iz Prokopija izlazi, da
su Sloveni od druge polovice VI. vijeka dalje polako
naseljavali poneke krajeve Balkanskoga poluostrva (gl. gore str. 207). Ova je upo-
redba s Turcima sasvim promašena. Mnogo
je
ispravnije uporediti naseljavanje Slovena
sa naseljavanjem Srba za turskoga vremena u XVI.
našim zemljama.
i
XVII. vijeku po sjevero-zapadnim
262: —
Skandinavije preko Španije u Afriku, Alani iz oblasti između Dona

i
Kavkaza u današnju Portugaliju, Huni pak prejuriše čak Evraziju od

t. d. A najlepši primer
Kineskoga zida do Katalanskih poljana u Galiji
i
kako se jedan narod može vratiti posle puno peripetija na putu u stari
od Lan-
zavičaj, pružaju nam germanski Heruli. Kad su oni bili potučeni
gobarda, uzmakli su na jug u blizinu Gepida, kojih se vlast prostirala na
do Tise, dakle preko današnjega Banata.
jugu do Dunava a na zapadu
i
No nezadovoljni susedstvom Gepida, zamoliše cara Anastasija (491. 318.)

da ih primi u okrilje svoje države, što on i učini. Na Dunavu se Heruli
podeliše u dva dela: jedan je prešao preko Dunava u bizantinsku care-
vinu, drugi pak je, nezadovoljan sudbinom, nastupio put za Skandinaviju,
staru domovinu Herula. Dug i naporan put vodio ih je preko mnogih
i
slovenskih zemalja, dok ne stig; do Varna i Danac4. Pa kad su mogli
ovi Heruli doći iz Skandinavije do Dunava negdje u blizini Beograda
izmoreni u borbi sa Langobardima opet se sretno vratiti od donjeg i Du-
nava tamo odkuda su došli, zašto ne bi bili to isto kadri
ili bar imali želju da učine — i Srbi stotinu godina docnije?“ Na Jagićev
prigovor, kako bi se mogao čitav narod zadovoljiti jednim malim krajem
u solunskom tematu, Županić odgovara: ,I mi smo uvereni da
distrikt
Srpčište nije mogao primiti jedan milijonski ili poveći narod, kao što to
(sebi) predstavlja Jagić, no ipak ne treba da zbog toga ispadne vest Por-
firogenitova neozbiljna ili čak izmišljena. Mi priznajemo, da su doseljeni
Srbi bili toliki na broju, da ih je moglo primiti Srpčište, kao što to stoji
u izvoru, i pristajemo uz Jagića, da nisu mogli zbog malobrojnosti
uti-
snuti etnički pečat nutrašnjosti trupa Balkanskog poluostrva. Šta više, mi
smatramo upravo ovo mesto o naseljenju solunskoga distrikta došljacima
iz Bele Srbije, koje mnogi drže za ahilovu petu dotičnih glava u spisu
De adm. imp.“, kao najvažnije, jer objašnjava celi problem dolaska Hr-
vata i Srba na jug. Ono nas naime upućuje sa lingvističko-etnološkog
polja k socijologiji teorijama o postanku država nacija
i i
putem tuđega
zavojevanja i pobede nad jednom narodnom masom.“ Županić misli,
da su tada Srbi došljaci brojili svega ,iedva nekoliko desetina hiljada
glava“, i zato prvobitno Srpčište moramo sebi predstaviti kao jedno
vojničko logorište“.
R Onda kaže: ,Mi držimo da su bili Hrvati i Srbi po-
zvani od romejskoga cara u pomoć protiv Avara i da im je on za na-
gradu obećao Ilirik, ako ga otmu Avarima
i
priznadu njega kao legitimnog
gospodara. Hrvati i
Srbi su došli na jug kao što piše Porfirogenit, ali
svakako kao organizovana vojska, koja je izvr: svoj zadatak i uzela
obećanu nagradu. Slučaj sa naseljenjem u Srpčištu pokazuje, da je bez
sumnje morala neka naročita vojna disciplina držati došljake na okupu;
vojna družina od jedne, dve
od
ili više desetina hiljada reprezentovala je u
zamaha.“ Županić drži da je ,naj-
ono doba ratnu snagu velikog
zgodniji momenat“ za dolazak Hrvata i Srba na jug vrijeme podsade
— 263
Carigrada od Avara i Perzijanaca g. 626. ,Prirodno je pomisliti da je

bizantinska diplomacija tražila pomoć, da spase prestolnicu i državu.
I bez sumnje car je Heraklije upro svoj pogled na severozapad, tamo
gde je tada živio veliki vođa Samo, koji je sa svojim Česima i drugim
okolnim susedima pobedio Avare i Franke. U Češkoj (gde su živeli
Hrvati) kao i u Beloj Srbiji moralo je dakle biti ratu viklih ljudi, vojnika,
i
i
i
razumljivo je, da su ih Bizantinci pokušavali pridobiti za saveznik;
Priče o sjaju Carigrada, o bogatim primorskim varošima na Jadranskom
Egejskom moru, razume se da su privlačile i Srbe, naročito uz ugodne
uvete. Upad Hrvata i Srba u pozadinu Avara, kao što ga ovde donosimo
u vezi sa opsadom Carigrada, mogao je pobuniti Slovene, zaposlene od
Avare kod ove opsade, i bizantinska prestolnica i država bi spašena od
neprijatelja. Hrvati zauzeše zapadni deo llirika, Srbi pak nutrašnjost. Kod
ovih poslednjih definitivno se naselenje u lliriku, kao što se čini, nije
provelo bez nekih peripetija.“ Najzad Županić zaključuje: ,Iz urođenog
političko-psihološkog osećaja treba zamisliti, da su se Hrvati i Srbi kao
pobedioci osećali pravno i moralno superijornijim ne samo nad pobeđenim
Avarima i Vlasima, već i nad onima od Avara oslobođenim ,Slovenima“.
Srbi i Hrvati mora da su zauzeli više socijalne položaje, i u upravi ze-
malja kao i u vo postali su privilegovan stalež u zemlji. Da je to od
prilike tako bilo, vidi se iz društvenih institucija docnijega Srednjeg veka,
koje su u mnogom pogledu produkat i odjek velikog događaja ,o kojem
izveštava Konstantin Porf. No ovakve dve malobrojne vojne družine Hr-
vata i Srba od po nekoliko desetina hiljada glava, naravno, da nisu mogle
naseliti prostrane zemlje u lliriku i dati im jezikovno etničko obeležje,
već su iščeznule u masi ,Slovena“, predaka današnjih južnih Slovena,
koji su ranije kao ljudski talasi poplavili trup Balkanskog poluostrva
od Adrije do Ponta. Ostalo je samo hrvatsko i srpsko ime za ozna-
čivanje dviju država kod kojih je dolazak dviju vojnih družina značio
dve kristalizacijske točke, dve državotvorne ideje. Hrvati i Srbi su raz-
redeni među ,slovenskom“ masom jezično brzo iščeznuli, tako da se iz
tog etničkog i socialnog procesa razviše Srbi i Hrvati, koji su istog
jezika i iste krvi. Zajednički oni prave svojim narečjima organsku vezu
između Bugara na istoku i
Slovenaca na zapadu, ali je pri tome pričanje
Porfirogenitovo o dolasku Srba i Hrvata na jug ipak ostalo nepovređeno
kao verodostojan izvor,“
Ovim svojim mišljenjem Županić nije u stvari ništa nova kazao;
on drugim riječima iznosi ono, što je već prije njega iznio Klaić a onda
Gumplowicz. Ali je glavno na što Županić zaboravlja to, da one države
što su ih osnovali osvajači Germani i Bugari, pa i Huni i Avari, pokazuju
odmah dotjeranu organizaciju države, ne savez plemena, i ulaze u hi-
storiju. Toga kod Hrvata i Srba nije bilo sve do početka IX. vijeka; šta
, kod dalmatinskih Hrvata jasno se opaža snažan franački utjecaj u
— 264
bez ikakih hipoteza — ob-
i
svakom pravcu. Ovaj krupni fakat može se
jasniti samo tako, kad se
uzme, da su hrvatska srpska plemena produ-
žila u novoj domovini stari patrijarhalni život po župama i sa županima
na čelu. Historijska praznina za puna dva vijeka, VII. VIII. vijek, najjači
i
je dokaz, da Hrvati Srbi nijesu bili osvajalačke družine na početku svoje

i
historije na Balkanskom poluostrvu, nego samo dijelovi jedne velike slo-

venske gomile, koja dugo još nije ni pomišljala na osnivanje organizo-
vanih država. Pored toga, zar je moguće zamisliti carsku Dalmaciju, u
stvari tek nekoliko primorskih slabo naseljenih varoši i otoka, u nepo-
srednom susjedstvu organizovane osvajalačke države? Upravo ta Dalma-
cija snažan je dokaz, da je
u njenom zaleđu vladao patrijarhalni slovenski
i VIII. vijek. Kod
život ,u demokratiji“, bolje reći u anarhiji, čitav VII.
pravih germanskih i
turanskih osvajača vidimo, da su oni vazda osvajali
baš kulturne centre; Salonu, Naronu, Epidavar i druge varoši osvojili su
i razrušili ne samo Sloveni, nego i Avari.'"
Poslije Županića zabavio se pitanjem sjeverne pradomovine Hrvata
i dolaskom njihovim na jug, profesor ljubljanskoga universiteta, Slovenac
instruktivnim i du-
Ljudmil Hauptmann.'! Prije svega on je veoma
hovitim načinom utvrdio, da se Mala Poljska s Krakovom za vladanja
češkoga kneza Boleslava oko polovice X. vijeka zvala Hrvatska (Hrvati)
i da je to Konstantinova Velika ili Bijela Hrvatska, koja se širila preko
i
Sleske do lužičkih međa. Mislim da je danas egzistencija sjeverne Hrvat-
ske Konstantinove potpuno dokazana pitanje riješeno. Poslije toga bavi
se Hauptmann kritikom Konstantinova teksta i najzad dolazi do ovoga
zaključka: ,Odpasti mora predvsem vprašanje, ali je Heraklej naselil Hr-
vate ali ne. Kajti hrvatsko narodno izročilo, trideseto poglavje, Herakleja
sploh ne pozna, ampak stavi prihod Hrvatov le okroglo v doba nedolgo
po zavzetju Solina. Toda takrat je vladal v Bizantu Heraklej a to je bilo
Konstantinu dovolj, da je spravil tega cesarja v zvezo s Hrvati in naposled
v svojem bizantinskem ponosu trdil, ne samo da so Hrvati uničili Obre
v Heraklejevi dobi, temveč celo v njegovem imenu“. Onda kaže: ,Proti
koncu šestega stoletja so začeli Slovani pod vodstvom Obrov prodirati
na dalmatinska tla. Uspelo jim je že v prvih letih cesarja Herakleja za-i
vzeti glavno mesto Solin in spoditi Romane na otoke. Ko
leta 626. poraženi pred Carigradom in so se pokorjeni
pa so bili Obrt
narodi naenkra
dvignuli proti njim, tedaj je prihrumelo v Dalmacijo pleme bojevitih Hr-
vatov, premagalo Obre in kot plemstvo zavladalo namesto njih podložnim
Slovanom“.
+ Up. o tom niže u idućoj glavi. Gl. o Županićevoj, kao i o nekim ranijim teo-
rijama, Kovačić, Problemi ob zori naše zgodovine (Časopis za zgodovino in narodo-
pisje vol. XVIII. Maribor 1923, 78—87).
Hauptmann, Prihod Hrvatov (Bulićev Zbornik 515—545).
265 —
I
u
ovdje treba istaknuti, da Hauptmann pada istu grešku kao Klaić,
Gumplowicz i Županić. Hrvatsko se plemstvo, a naročito odnos između
feudalnih gospodara i kmetova seljaka, razvio tek mnogo docnije, upravo
tek poslije državne zajednice s Ugarskom.? U staroj hrvatskoj državi mi
još ne nalazimo seljaka kmetova, a plemstvo je samo prirodno vodstvo po-
jedinih rodova i plemena. Ne valja zaboraviti, da već car Maurikije po-
znaje župane i glavare slovenske u VI. vijeku na donjem Dunavu.“*
Ovaj prikaz mišljenja raznih naučenjaka o izvještaju cara Konstantina
Porf. pokazuje u prvom redu, koliki interes vlada u nauci za početke hi-
storije Hrvata i Srba, ali i to, da je nedostatak direktnih i pouzdanih
izvora iz vremena cara Foke, Heraklija i prvih mu nasljednika glavni razlog,
što se izvještaj cara-pisca ne može prihvatiti kao čist i bistar izvor.
%!
Prvi se puta sastajemo s feudalnim plemstvom, po zapadnom primjeru, u Hr-
vatskoj godine 1198. GI. , Pregled (drugo izdanje 157—158).
Up. posljednju glavu ove knjige.
*
Iv.
Prva dva vijeka u novoj domovini.

(VII. i VIII. vijek.)
Vizantijsko carstvo poslije pada avarske moći; početak borbe s Arapima. —

Odnosi doseljenih Slovena spram carstva. Utemeljenje Bugarske (679.);
—
privatni život i državno uređenje Bugara. — Etnografske prilike poslije do-

seljenja Slovena; geografska nomenklatura. — Carska Dalmacija u VII. i VIII.
vijeku; postanak Dubrovnika i Splita. — Obnova salonitanske nadbiskupije.
Prve oblasti Hrvata i Srba.
Pad avarske moći pružio je vizantijskom carstvu željno izgledanu

priliku, da se svom snagom baci na Perziju; dne 12. decembra 627. bi
ona slomljena u bici kod Ninive, a Heraklije se vrati u Carigrad kao tri-
umfator nad stoljetnim dušmaninom (628.). Tada se tek moglo pomišljati
na obnovu ranijega stanja na Balkanskom poluostrvu, to jest, ili istjerati
odande naseljene Slovene, ili ih pokoriti; no do toga ipak nije došlo. U
prvi kraj naime bješe carstvo zbog raznih udaraca i gubitaka za trajanja
teškoga perzijskoga rata i suviše iznureno i istrošeno, a kad se opet malo
pridiglo i oporavilo, javi se na jugoistoku iznenada nov dušmanin — Arapi
ke
GET
2 o
Slika 130. Novci cara Heraklija (po Wrothu).

ili Saraceni. Kao nagla bujica, odlično organizovani
i
disciplinovani, a fa-
natizovani do ludila, hrabri su Arapi brzim kretnjama i novom taktikom
nasrtali u velikim gomilama na svoje neprijatelje, nitko im se nije mogao
i
WM
trajno oprijeti. Prva im je bila na udarcu Perzija; istrošena izmoždena i
od dugoga i teškoga ratovanja s Heraklijem, a još više poradi krvavih

građanskih ratova, što su buknuli poslije njezina poraza, ona je već
poslije kratka otpora propala (između 635. i 640.). Međutim napadoše
arapske čete svom tinom u isto vrijeme i vizantijske provincije te osvo-
jiše još za Heraklijeva vladanja Palestinu
i
Siriju s varošima Jerusalimom,
Antiohijom i Edesom (635. —637.), a kratko vrijeme pred smrt carevu go-
tovo čitav Egipat izuzev glavni grad Aleksandriju. S tim uspjehom vezi,
pojavit će se Arapi doskora kao nova pomorska sila u Sredozemnom moru u
i najviše će
pridonijeti, što će se dojakošnji razmjer sila i poredak na
čitavom Istoku i u južnoj Evropi iz temelja izmijeniti. Tako propade djelo
Heraklijevo, i carstvo bješe doskora ograničeno na Malu Aziju, Balkansko
poluostrvo i na rastresene posjede po latinskom Zapadu; šta više, položaj
njegov učiniše po Heraklijevoj smrti još kritičnijim nemile dinastičke borbe
o prijestolje, otvorivši vrata Aleksandrije
Arapima (643.). I tako kad je 11. februara
641. car Heraklije umr'o, ostavi državu u
gotovo tako isto neizvjesnom i teškom
položaju, u kakovom ju je zatekao, kad
je zbacio nedostojnog Foku, samo s što
promijenilo ime glavnoga istočnog nepri
telja. Pored toga taj je novi neprijatelj bio Slika 131. Novac careva Heraklija
i Herakleona (Berlinski muzej).
jači i svježiji, bolje organizovan i silniji,
a prema tome i opasniji od staroga.
U prvi kraj naslijede Heraklija oba sina, mnogo-
po njegovoj
i
godišnji mu suvladar Konstantin II. i mladi Heraklije (Herakleonas). Kako

je Konstantin II. već poslije nekoliko sedmica (25. maja 641.) umr'o, ostade
šesnaestgodišnji Heraklije sam, no vojska ga svrže još iste godine 641. u
novembru
i proglasi carem Konstantinova nejaka sina Konstanta kao Kon-
stantina III. (641. 668.). Konstantin Il. bješe dostojan nasljednik svoga
djeda. Naročito ide ga slava, da je poslije golemih napora, za kojih je
doduše izgubljena čitava Afrika s Kartagom (647.), a Sicilija od česti opu-
šena (652.), ipak znao zadržati najezdu Ara; koji se već 655. spre-
mahu da s brodovljem napadnu sam Carigrad; šta više, car ih je čak na-
tjerao, da su zatr: mir i obavezali se na plaćanje danka (659.). Istina,
mir nije dugo potrajao i najezde se Arapa ubrzo obnoviše (663.), ali novih
krupnijih uspjeha nijesu tako skoro poželi.!
Ove političke prilike u vizantijskom carstvu
za posljednjih godina He-
raklijeva vladanja i za prvih mu nasljednika, daju nam ključ za razumije-
vanje odnosa između carstva i naseljenih Slovena. Već smo imali prilike
da istaknemo, kako se u povijesti njihova prodiranja na Balkansko polu-
O tom gl. Cranojesuk o. c. vol. Il., 34—40; Yemenckiii o, c. vol, I, 708—717;
*
Kyaakosekiii 0. c. vol. Il., 188—185.

\
268
ostrvo jasno mogu razlikovati dva perioda; u prvom igrala je glavnu

ulogu težnja za plijenom, dok su u drugom, napose poslije pogibije cara
Maurikija (602.), Sloveni pregli, da steku trajna naselja. U suštini njihova
se seoba ne razlikuje od one ostalih varvara, pa Germana, jer i oni su
i
imali isti cilj pred očima; tek u načinu seljenja i u posljedicama ima među
njima bitna razlika, jer dok su Germani tražili novu postojbinu kao je-
dinstvena i organizovana narodna cjelina, s kraljem na čelu, u je
čijim
rukama bio udes čitavog naroda — dosta je da se sjetimo oba gotska
Slika 132. Novci cara Konstantina Ill (po Wrothu).
vladara, Alariha i Teoderiha — Sloveni išli su naprijed poglavito pod

vodstvom Avara i
u glavnom bez vlastite organizacije i jače inicijative, a
pogotovu nijesu imali na umu, da razvale carstvo, koje se bez sumnje i

njih doimalo kao jedno ,vječno“ i ,neporušivo“ djelo božje. Izuzetak či-
nilo je po svoj prilici ono vrijeme, kad se oni podigošše pod vodstvom
različitih župana na svoje okrutne avarske gospodare, rastrkane među
njima po raznim ,obrovcima“ (hringovima). Ali kad se ova bura stišala,
nastupi za dugo vremena bar prividna tajanstvena tišina i mir, tako da
gotovo puna dva vijeka nemamo nikakih vijesti, koje bi nam štogod po-
uzdana mogle da kažu o Slovenima, napose o onima, što će docnije obra-
zovati narod hrvatski i srpski. Razumije se, najbliža je čovjeku pomisao,
da su izvori, što su možda govorili o tome, propali, ili da ih uopće nikad
ni bilo nije, jer se nitko nije našao, da štogod pribilježi. Ali ovakovo mi-
šljenje bilo bi zacijelo neispravno, a pravi razlog ima se tražiti u tadašnjem
društvenom životu njihovu. Istina je, da ni tada nijesu mogle godine da
prolaze bez i krupnijih događaja među Slovenima, no ti su događaji bili
jamačno malo značajni za carstvo i bez interesa za šire vizantijske kru-
gove, odigravajući se u glavnom isključivo unutar tijesnoga kruga mnogo-
brojnih njihovih župa. Jedva naime može da bude sumnje, da se Sloveni,
kad se oprostiše avarskih gospodara, a za razmjerno mirnih godina, opet
povratiše na ono svoje patriarhalno društveno uređenje, što ga je nekoć
Prokopije tako zgodno označio kao ,demokratiju“, ne poznavajući doduše
—
269 —
»vladu jednoga čovjeka“, to jest monarhiju, ali se zato gušila, kako je

još car Maurikije zabilježio, u sitnim svagdanjim međusobnim zadjevicama
onih, ko. su umieli postići, da se stave na čelo različitim bratstvima i
plemenima. U ovo se dakle vrijeme pos! dovršene seobe sva vlast na-
i
lazila u rukama brojnih župana nekih istaknutijih starješina i plemenskih
glavara, a međusobne njihove borbe, pljačkanja u susjedstvu pa naknadna
manja pomicanja i postepeno proširivanje, navlaš prema obali na račun
preostalih Romana, sačinjavahu čitavu tadanju slovensku historiju. A sve
je to bilo zato, jer Sloveni nijesu došli na Balkansko poluostrvo kao narod,
nego kao gomila bratstava i plemena.
Znamo da su na početku VII. vijeka nekoć toliko blagosloveni
krajevi Balkanskoga poluostrva ležali ne samo opustošeni, nego da je
ujedno i staro im žiteljstvo znatnim dijelom bilo istrijebljeno, pa stoga
carstvu tada nije moglo da bude na pameti, da protjera nove došljake.
Šta više, glavna je zadaća vizantijskih državnika samo mogla ta da bude,
da nove doseljenike privuku u opseg svoje sfere, koristeći se njima u
pridizanju ekonomskih i vojničkih državnih potreba. Spisi raznih pisaca,
naročito Prokopija i cara Maurikija, jasno su svjedočanstvo, da su u Vi-
zantu dobro poznavali Slovene onoga vremena, a naročito slabe im strane.
Carstvo, razumije se, nije imalo razloga, da stvara od malenih župa veće
političke jedinice; baš obrnuto, u njegovu je interesu bilo, da upravo
svim sredstvima podržava gloženje među pojedinim županima, kako
već car Maurikije predlagao, da se ne bi ,ujedinili protiv carstva“, a kod
to
je
toga mu je mogla poslužiti kao glavno sredstvo baš slovenska ,demo-
kracija“. Carstvo je zato i ostavilo Slovene poslije njihova doseljenja u
miru, ne dirajući u njihov nutarnji život i zadovoljavajući se na osnovu
rimskog državnog prava teoretskom nominalnom vrhovnom vlasti nad
njima, navlaš nad onima, koji su živjeli daleko od Carigrada i Soluna. U
stvari dakle, ovi su Sloveni znali za rimskoga cara i da žive u njegovu
carstvu, ali moći njegove nijesu izravno osjećali? S druge pak strane
carstvo je njih smatralo kao svoje ,pokorne podanike“, a zemlje njihove
sastavnim dijelovima ,Romanije“ ostavivši im stara imena, pa ioš i do-
i
cnije, kad dođe do kristalizacije slovenskih župa u oveće plemenske
političke oblasti, igrat će veliku ulogu baš ove teritorijalne razdiobe
granice, naime administrativne i provincijalne uredbe nekadanjega rim-
skoga carstva vidljiv dokaz, kako Sloveni nijesu ništa umjeli da stvore
sami za političku organizaciju. Ovaki odnos između carstva i Slovena,
kao da je dobio i zvaničnu potvrdu za cara Konstantina IV. Bradatoga
(Pogonata 668.—685.), sina i nasljednika Konstantinova. Oko toga su
*
Po Teofanu (ed. de Boor 347) car Konstantin Ill. oko godine 649. eoradi
Sxkanwlag nai oko: ali to se odnosi na Slovene
&
jzpa) š
u krajevima između Strume i Vardara, koji se često zalijetahu do Soluna (up. Cra
#ojeBunh o, c. vol IL, 40—41 i 215
bilješka 30; KyaaxoBckili o. c. vol. Ill, 208—210).
— 270 —
vremena Arapi opet obnovili svoje navale i posjednu s jakim brodovljem

od aprila do septembra 672. sam Carigrad, no od arhitekta Kalinika izu-
mljena ,grčka vatra“ i hrabri otpor carevih četa, suzbiše ih. Međutim
se Arapi vrate pod prijestonicu već na proljeće, i to se tako ponavljalo
punih sedam godina. Uvidjevši najzad, da ne mogu uspjeti, zatraže mir,
koji bi poslije kratkih pregovora ugovoren na trideset godina uz veoma
povoljne uvjete za carstvo, jer se Arapi obavezaše na redovno plaćanje
godišnjeg danka. Kad su to saznali Avari i njihov hagan, ma da se još
nedavno (oko 670.) digoše u
pljačku sve do Soluna,* pobo-
jaše se s razlogom, da će carstvo
sada, obezbijedeno na istoku za
mnogo godina, imati i volje i
prilike, da vrati svoju davno iz-
gubljenu prevlast u Panon
Ovako
su zacijelo — među osta-
lima — mislili i glavari naj-
krajnjih plemena prema zapadu
Slika 133. Novci cara Konstantina IV.
(po Wrothu). (carstva)“, očito i Sloveni u Dal-
maciji, pa su stoga pohitali po-
slanici jednih i drugih, da izadu na susret caru pobjedniku ,noseći mu
darove zatraživši da bi im dao mir i sporazum (ljubav)*. I odista
i
Slika 134. Novci cara Konstantina IV. (po Wrothu).
»car popusti njihovim molbama i dade im mir kao gospodar“, to jest,

Sloveni priznaše cara svojim gospodarom, a on njima naselja na rimskoj
Up. o tom po legendi Sv. Dimitrija Cranojesuk
*
o.
e. vol. Il., 45—49. Važno
je kod toga, da su Avari ono bezbrojno roblje, što su ga tom prilikom zadobili, na-
selili u Srijemu, dakle je taj kraj tada bio njihov još
i
poslije pada njihove moći. Znač:
je i to, da je Kuver, voda onih avarskih zarobljenika u Srijemu, pošto mu se pružila
prilika, da je sretno umakao sa svojom četom sve do blizu Soluna, zatražio od Vizan-
tinaca, da izdadu susjednim Slovenima zapovijed, da mu dadu hrane, što se potom
i zbilo.
— 271 —
zemlji (678.).
pisci i
I
tako nastade veliko bezbrižje — kažu vizantijski ljeto-
na istoku i na zapadu (rimske države),“+
Međutim ubrzo uznemiri istočni dio Balkanskoga poluotoka
i
događaj
od presudnih posljedica po sva dalja stoljeća južnoslovenske vizantijske
historije. To je doseljenje Bugara." Stari Bugari bijahu ogranak one srednjo-
azijske turske gomile, koja je poznata pod imenom Huna. U prvoj polovini
V. vijeka naše ere nalazimo ih u
krajevima istočno Azovskome moru
rijeci Donu (Tanais), gdje se raspadahu u dvije skupine, u Utigure (05wa: i
Ošsigavga:) i Kutrigure (Odwa: Kovzgiyovac:), svaka s kanom
polovici V. vijeka nasel
na
čelu. U drugoj
se Kutriguri na zapadu Azovskog mora u
porječju donjega Dnjepra i po Krimskom poluostrvu. Već potkraj istoga
vijeka, a tako i idućega VI., ovi su Utriguri polazili pod imenom Bugara
(Bo)q3g0:) budi sami, budi sa Slovenima u pljačku s jedne strane sve
do Srijemske Panonije, a s druge u carske zemlje na desnoj obali
donjega
Dunava. Skoro po tom pokore ih Avari. Dok su
Kutriguri ovako prošli,
srodnici njihovi Utiguri obrazovaše na istoku Azovskoga mora novu crno-
morsku bugarsku državu, koja se na početku VII. vijeka — oslobodivši
Kutrigure avarskoga ropstva rila do ušća dunavskoga. To je bila
»stara velika Bugarska“ (i) zaš psy&dq Boo ili intijskih ljeto-
pisaca, a bila je s carem Heraklijem u p ijateljskim vezama; šta više, njezin
kan Kubrat (Koifoaros, Kogoaro Kot
\ob8sp, Crobatus, Chudbadr,
Chubraat, Quetrades, Koyp'rw) bijaše carev saveznik protiv Avara (ic
= 4) Teofan bilježi (ed. de Boor :
čio
upyo
v Šopa
zi
s dvazkij
zi
4
ds
adro zu
(slično kaže patrijar Nikefor
i
sig , za
oivenjne, ed. de Boor, Leipzig 1880, 33). Iz ovih doduše dosta neodre-
i ipak jasno izlazi, da se tude radi o čitavom zapadu vizantijskoga
car-
stva i da je car s tim različitim plemenima na njihovu molbu ugovorio mir i
kao gospodar, jer im daje
, v stgijvav“. Držim dakle, da se totiče
Slovena, pa stoga otklanjam skepsu Stanojevićevu (0.
c. vol. II., 217—218
i
ljubav
dalmatinskih
35) po-
bilj.
vodeći se u tom_za Diimmlerom (Alt. Gesch. 378), Račkim (Doc. 285),

Kovačević-Jo-
vanovićem vol. I., 103 i Uspenskim 0. c. vol, 1., 719.
*
Glavni su izvori Teofan (ed. de Boor vol. I., 356360) patrijar Nikifor
i
(ed. de Boor 3335) za političku historiju, a za kulturne prilike odgovor

pape Ni-
kole 1. od 18.
nov. 866. Bugarima na 106 njihovih upita (Monum. Germ. histor, Epist.
tom. VI., ed. Perels. Berlin 1912,
568600). Od literature stoji na prvom mjestu 3.74.
rapexu, Heropiit sa mpoto Gvarapeko naperso. Yacri 1. Enoxa na xyiHO-Gvarap-
ckoTO KazMOME (679—852). Sofija 1918. Up. još:
Ha
Uluuwanons,
BeApOCa 3a nponaxoma HA NpađearapnTsh OTR €3HKOBO PAČMNIME
Kpurien
H
upire
6THMOJAOTHIITK
Ha Hero ,Grarapmi“ (CGopuuka sa nap ymor., iavka
Sofija 1900, 505—753) i Saarapcku, Crymu no Guarapexara ueropnu (iz
m
kika,
vol. XVI. XVII.
lep. cim-
canie knj. LXIII). Sofija 1903; Fejćr, Bulgarisch-ungarische Beziehungen in den V.—XI.
Jahrhunderten (Keleti Szemle vol, XIX. nr. 2), Pečuh 1921. Od općih djela up.
Jireček,
IR
od 619. dalje). Poslije smrti Kubratove (oko 642.) razdijeli njegovih pet
sinova očevu državu, i dok su jedni ostali u staroj domovini pod najstarijim
Kubratovim sinom Batbajanom,' a drugi pošli u Panoniju k Avarima i na
druge strane, osnova treći sin Isperih ili Asparuh (Mcnepux7 starobugar.
rodoslova, 'Aszapo6, vizantijskih ljetopisaca) vlast svoju najprije u dana-
šnjoj južnoj Besarabiji, a onda — s dopuštenjem cara Konstantina ill.
oko ušća dunavskoga i u sjevernoj Dobruči s desne obale Dunava (između
660. i 668). Mjesto gdje se nalazio utvrđeni lsperihov tabor, nazivlju
vizantijski ljetopisci ogl (0705), a to znači u tursko-kavkaskom dijalektu
dvor ili ograđeno mjesto (agl). Ali kad je malo po tom carstvo došlo u
težak rat s Arapima (669.—688.), pođe Isperih sa svojim narodom naprijed
i
proširi se po čitavoj Dobruči. Na ovaj istup Isperihov odgovori car
Konstantin IV. tako, da je pomorskom i kopnenom silom pošao ravno
na ,ogl“, ne bi li se riješio drskog susjeda, ali nije uspio. Poslije od-
laska carske vojske krene Isperih i opet naprijed, i zauzme svu zemlju
između donjega Dunava, Crnoga mora i istočnoga Balkana. Tada su ovi
krajevi već davno bili naseljeni Slovenima. Ovi propustiše bez otpora —
možda u smislu ranijega dogovora Isperiha i njegovu družinu i učine
s njime savez (federaciju) na obranu od zajedničkih neprijatelja: vizan-
tijskoga carstva s jedne, a Avara s druge strane. Potom podijeliše zau-
zetu zemlju: tako zvanih sedam slovenskih plemena“, inače nepoznata
imena, dobilo je zemlje na jugozapadu uz granicu spram Avara,“ a drugo
pleme, Sieverci, na istoku spram vizantijskoga carstva, dok se Bugari
nastaniše u sredini zemlje, ali odijeljeni od Slovena, bar u prvi kraj.
Prvo središte Bugara bijaše u mjestu zvanom slovenskim jezikom Pliska
(ID37%) kod današnjega turskoga sela Abobe, nedaleko od varoši Šumena.
Ono je bilo upravo golem tabor (,agl“) od kakih 24 klm“, a nalik na
avarske hringove i okružen nasapima i jarcima sa zidanim gradom u
sredini.! Tek što su Bugari proveli prvu organizaciju u novoj domovini,
uzeše pljačkati susjedne vizantijske krajeve tolikom inom, da je car
Konstantin IV. Pogonat bio primoran, ne mogavši ih ni svladati ni
Geschichte der Bulgaren 126-138; Kosauesnk-Jo»anoruk, Heropnja cpn. uapoga,

vol, I,121—126; Cranojesnh o. c. vol, Il, 52—58; BoGuen», Heropui na crapo-
Guarapckoro mpano. Sofija 1910, 220—227; Marquart, Chronologie der alttiirkischen
Inschriften. Leipzig 1898; Yemenckxiii o. c. vol, 1, 767—788; KyaaxoRckin o. c.
vol, Il,246
g
3 84—9.
eofan piše Bo: ), a Nikifor Baiavic (33,34); Marquart (In-
schriften 85 bili. 2) tumači Besgaič kao Ber Bai, — Big-Bajan, to
jest beg Bajan.
herpopćvac
*
Ovih sedam slovenskih plemena (ziv za;
1 svede, Teofan 359) neki pisci (Milobar |Dr. Petrinjensis], Bosnien und das
kroatische Staatsrecht. Zagreb 1898, 36) drže za Hrvate, što nema smisla. Tada je hr-
vatska seoba već davno dovršena.
O tom gl. Yenenciiii, AGo6a-Macka
3
(Hasticria pye. apx. uHer. vol, X. So-
905, s atlasom).
273 —
otjerati, da sklopi s Isperihom mir, po kojem se carstvo obavezalo —
,na veliku sramotu rimskoga imena“, kako kaže Teofan na plaćanje

godišnjega danka, dok su Bugari jamačno primili obavezu, da ne će na-
padati carskih zemalja (679.). Ovom kapitulacijom carstvo je oficijalno
odstupilo Isperihu i
bugarsko-slovenskom savezu svu zemlju između pla-
nine Balkana i donjega Dunava, priznavši ujedno i novu državu, prvu na
svojoj teritoriji, a kojoj Grci dadoše ime Bugarska (Bovhqzpi4) po onom
narodu, koji je stajao na čelu njezine organizacije.
Bugari bili su vojnička družina, koji su sav život samo ratovali.
Duž granica svojih dizali bi po turanskom običaju — plotove od
trnja s drvenim oknima, a razmještene straže pomno su pazile, da ih
nitko nezvan ne prekorači. Mjesto zastave bješe vojnički znak konjski
rep sličan turskom bunčuku, a vazda bi polazili u boj na konju, dok
su Sloveni bili pješaci. Znak za napadanje davali su trubom (rogom),
no prije toga pomno bi vrači i čarobnjaci uz svirku i pjevanje ispitivali
budućnost. Država je bugarska imala aristokratsko-monarhističku organi-
zaciju s kanom (7%vas) ili vladarom od boga“ (4 š% deo šo oy) na čelu,
iz dinastije Dulo; njegova volja bješe najodlučniji faktor u svim poslovima
općena značaja, naročito u oglašenju rata i sklapanju mira. Oko kana
skupljali su se velikaši zvani boljari (& Bo%
crk. slov. Get,
Goapnnw) i niže plemstvo bagajni (63 vjetnici i po-
magači, a imali su naslove: tarkan, kauhan, bagatur ili bogotor (mong.
baghatiir = junak). Veoma je vjerojatno, da su ovi odličnici, a napose
šest glavnih boljara, bili predstavnici pojedinih rodova ili plemena ((svs4),
na koje se Bugari raspadahu. Dvorski red bijaše sasvim istočnjački: kan
jeo je za odjelitim stolom, a poizdalje od njega dvorani s patosa; lijeva
se strana smatrala počasnom. Kad bi sklapali ugovore, kleli bi se na go
mač i pri tom raspolovili živa psa, što je značilo, da takova sudbina
ima da stigne onoga, koji pogazi zadanu riječ. Inače bijahu Bugari još
tada u glavnom pastirski nomadi, malo mareći za poljodjelstvo i živeći
u niskim kolibama pokraj rijeka i
bara, a glavni im se imetak sastojao
u stadu ovaca i goveda pa u čoporima konja; arapski trgovci kažu, da
nijesu poznavali ni zlatnog ni srebrnog novca, već da se kod njih ku-
povalo stokom. Hranili su se poglavito mesom ,čistih životinja“, to jest
od onih, od kojih bi potekla krv kad su ih ubijali, a pili bi iz ljudskih
i
lubanja kao iz čaša. Živjeli su u poligamiji, a kanovi imali su hareme,
koje bi — kao nekoć avarski hagan vazda sobom vozili. I muško
žensko nosilo je po avarskom načinu široke šalvare, a žene bi pokrivale
lice; muškarci su brijali glavu i vezivali čalmu (ligatura lintei, quam in
capite gestatis). Bili su praznovjerni baš kao i srodnici njihovi Huni i
Avari, pa bi bolesnicima vezivali oko vrata tračice i davali im kamičke,
kojima su pripisivali ljekovitost. Odličnije mrtvace spaljivahu zajedno
s njihovim pratiocima, ili ih sahranjivahu pod mogilom, u koju bi zatrpali
18
274 —
još i žive sluge i žene njihove, očito da im služe i u životu onkraj groba.
»Pravosuđe“ bješe im varvarsko; ako optuženi ne bi sam priznao da je
štogod ukrao ili oteo, sudija bi ga tukao po glavi ili mu zabadaše u
meso oštro gvožđe, dok god ne bi priznao. Krađa stoke i robova strogo
se kažnjavala, jer smrtna kazan nije bila rijetkost. Plemiće bi poslije
ugušene bune pogubili, imanja njihova zaplijenili, a djecu i
rođake istrijebili.
Kao god po etnografske, tako je značaj bugarskoga dolaska krupan
događaj i po političke prilike Balkanskoga poluostrva. , Prelazak Bugara
na desnu obalu donjega Dunava i njihovo stalno nastanjivanje tamo, kaže
Stanojević, to je poslije dolaska Slovena naj događaj u historiji
iji
Dolaskom
i
Balkanskoga poluostrva. Bugara stvoreni su u krajevima u ko-
jima su se oni nastanili uslovi za nov jedan, ne samo etnički, nego hi-
storijski proces, ušao je nov jedan vrlo važan faktor u život balkanskih
država i naroda, faktor koji je bio od presudnog značaja utjecaja na
i
i
život Balkanskih Slovena, a često na život vizantijske imperije. Dolaskom

Bugara stvoreni su u jednom dijelu onih krajeva, koje su u to doba Slo-
veni već bili naselili, uslovi za obrazovanje nove jedne narodnosti. Pa i
ako su ti uslovi i prije dolaska Bugara već bili možda donekle dani time,
što su krajeve na istoku i jugu Balkanskog poluostrva nastavali slobodni
Sloveni s donjega Dunava, koji su došli do sjevernih granica Balkanskoga
poluostrva prije nego oni Sloveni, koji su bili u današnjoj južnoj Ugar-
skoj pod Avarima, a koji su docnije naselili zapadne krajeve Balkanskoga
poluostrva i koji su se svakako razlikovali od onih — ipak su uslovi za
sasvim zaseban život, za zasebnu sudbinu i razvitak i za obrazovanje ne
samo zasebne države, nego i zasebnoga naroda, bar u krajevima između
Balkana i
Dunava i između Iskra i Crnoga mora, stvoreni tek dolaskom
Bugara. Kad su došli na Balkansko poluostrvo, Bugari su već donijeli
izvrsnu i
vojnu i državnu organizaciju. Oni su uopće imali osobiti orga-
nizatorski talent, dakle baš jednu vrlo važnu osobinu, koja je oduvijek
i
nedostajala svima slovenskim plemenima narodima. Bugari i Sloveni sto-
pili su se vremenom u jedan narod i na onom zemlji gdje su se Bu-
gari pri svome dolasku na Balkansko poluostrvo naselili, stvoren je nov
i
narod, koji je primio jezik slovenski, ali koji je od Bugara zadržao ne
samo ime i dosta od tipa, nego koji je osim toga od njih naslijedio
neobičan talent za organizaciju i državnu i vojnu“.
Dok se tako obrazovao u istočnom dijelu Balkanskoga poluostrva
nov politički etnički element, na zapadu razvi se poslije doseljenja Slo-
i
vena etnički sastav na posve drugi način. Prije svega treba naglasiti, da
ie ovdje grčki i romanski živalj ostao ograničen na mali prostor, prepu-
stivši sve ostalo zemljište slovenskomu. Grka bješe se održalo nešto tamo
v Cranojesuh 52—53.
2,
A9
amo po Istri!! i u Srijemu,'? dok je rimskih kolonista i poromanjenih
starosjedilaca bilo razmjerno mnogo, navlastito uz primorje do Lješa, po
ostrvima i onim rijetkim varošima i omanjim mjestima, od česti i u nutra-
šnjosti, što ih je slovenska bujica kako tako poštedila.'*! Oni na primorju
nosili su najprije ime Romani (Popavo
za
razliku od 'Pouato, što je zna-
čilo vizantijske Grke), no već od XII. vijeka zovu se Latini, a govorili su
dijalektom koji su nazivali latinskim, dok ga nauka danas zove dalmat-
skim; tek od XV. vijeka dalje ustupao ie on sve to više mjesto mleta-
čkomu. Sloveni zvali su Vlasima sve Romane, kako građane na primorju,
i
tako i one razasute preostatke romanskoga žiteljstva u nutrašnjosti, što
su pred njima umakli ponajviše u planine, ali ipak su među jednima
drugima pravili toliko razliku, da su se za Romane u nutrašnjosti rado
služili nazivom Crni Vlasi (Map68)a/6, Nigri Latini, otale docnije Moro-
vlachi, Moroblachi, od XV. vijeka dalje Morlachi, Morlacci). Vlasi u nutra-
šnjosti živjeli su po općinama (katunima, od rom. cantone), najviše uz
gornju Drinu, u Romaniji planini (istočno od Sarajeva), oko Trebinja,
Dubrovnika i Kotora, u porječju Neretve, oko današnjega Travnika (Vlašić
planina), Splita, Klisa, Sinja i u Velebitu od Zrmanje do Senja.“ Budući
Između 776.
i
780. piše papa Hadrijan Karlu Vel., da su ,nefandissimi Graeci
in territorio Histriense“ oslijepili istarskoga biskupa Maurikija (Kos, Gradivo, vol. I. 292).
Prema riječima legende Sv. Dimitrija (up. Niederle, vol. Il,,
*
bili. 1).
* Da za dolaska Slovena na Primorje nijesu te varoši propale, kaže izrijekom
298
car Konstantin: ,Samo gradići uz more nijesu se predali, nego ostaše u vlasti Rimljana,
jer iz mora dobivaju sve, što im treba za život“ (uiva daska sa 63
ovto zaga ziv "Popalwy dk a
js ed. bon. 143) a na drugom mjestu: ,Preostali se Rimljani spasu u pri-
morske gradove, pa ih i sada imadu u vlasti; to su ovi gradovi: Dubrovnik, Split,
Trogir, Zadar, Rab, Krk i Osor; stanovnici se njihovi dosada zovu Romani“
oi) ed. čit128). DI:

ose
uigpt od vdv o Pupšvet zak
: &
brovnik i Split podignuti su dolaska Slovena(gl. o tom niže), otočni su gradovi

ostali zacijelo pošteđeni, a od kopnenih spasoše se Trogir i Zadar. Kad nam se Zadar
opet javlja (poč. IX. vijeka), on je sjedište carske vlasti (dux Paulus), znači, da
što
razmjerno malo postradao. Car Konstantin znade, da su Zadrani u X. vijeku kazivali,

je
da je njihov grad ,stariji od Rima“ (ed. cit, 130), ili drugim riječima, da nije propao
za slovenske najezde. Od salonitanskih bjegunaca zar utemeljena Yadria (Toma 31),
nije Zadar, već stari Jadrenium, danas Jadertovac kod Šibenika; Toma nazivlje Zadar
konzekventno /adera, a iz čitavoga konteksta jasno se vidi, da on nema pred očima
Zadar. Da je Yadria — Jadrentum današnji Jadertovac, up. Jelić Povjesno-topografske
crtice o biogradskom primorju u Vjesniku hrv. arh. dr. N. S. vol. III., 1898, 42.
i
**
O Romanima i Vlasima up. Rački, Hrvatska prije XII. vijeka glede na ze-
mljišni opseg i narod (Rad vol. 57, 106
Ak
dalje); Hosaxosuk, Ceao (ac Cpn. Kp.
vol, 24. Beograd 1891, 18 i dalje); Jireček, Die Romanen in den Stidten Dal-
matiens vol. 1. Beč 1902, dalje (glavno djelo); Niederle o. c. vol. II, 300305.
26 i
Honaxosuk, Hexoma reka mirama cpneke ueropuje (Š4yaithesa Tomina vol.

XXXI. Beograd 1912, 18—27); Kadlec, Valaši a valaškć pravo v zemich slovanskich.
*
Se
—
da su se Sloveni naseljavali poglavito na plodnoj zemlji i uz riječne do-
line, Vlasi živući po gorama
poljodjelstva i
s vremenom
i držeći se jedino stočarstva, odvikli su od
postadoše nomadski pastiri. U docnije vrijeme
više narodnost, nego zani-
(od XIII. vijeka) dalje, riječ
,Vlah“ ne
znači
manje, naime pastira ili stočara. Tada se nekadanji Romani već davno po-
sloveniše, a i mase slovenskoga žiteljstva, koje su se bavile stočarstvom,
dobiše ime vlasi (= pastiri, stočari). Nema sumnje da su u početku iz-
h Slovena bjesnjele krvave borbe, koje su znatno pro-
ško žiteljstvo. Tako su isto napadali Sloveni i građane, koliko ih
a više, naskoro postanu oni Sloveni, što se nastaniše uz more
vješti i smioni brodari, pa su zacijelo prelazili i na ostrva. Na taj je
način dospjelo mnogo zarobljenika u slovenske ruke, a ti su mogli da
budu i prvi prirodni posrednici između Slovena i svojih, a naročito oni,
koji su se mogli otkupiti. Veoma je vjerojatno, da je među dose-
ljenim Slovenima bilo i dosta preostataka drevnoga ilirskoga žiteljstva,
tako u današnjim zapadnim brdovitim bosansko-hercegovačkim stranama,
ali se brzo posloveniše.!? Svakako se još najviše Ilira sačuvalo u plani-
nama između Skoplja, Peći, Skadra i Jadranskoga mora, gdje se održaše
kao Arnauti ili Skipetari do danas. Konačno preostalo je od stranih ele-
menata još i nešto Avara, a njih kao da je najviše bilo između Nina,
Zrmanje, Velebita, Une i Velike Kapele, to jest u današnjoj sjevernoj Dal-
maciji, Lici, Krbavi, Gackoj sjeverozapadnoj Bosni, pa i pogdjekoja hr-
i
vatska županska porodica lako da je bila avarskoga podrijetla. Još u X.

vijeku znade car Konstantin, da ,u Hrvatskoj ima i nekih od Avara (š%
rov 'ABapwv) i poznaju se, da su Avari“. U gacko-ličko-krbavskim stranama
jamačno su imali osobitog glavara, koga su zvali bajan, a od toga naziva
postade docnije hrvatsko ban."
i
Naibroiniji etnički elemenat bio je slovenski, raspadajući se na ple-
mena bratstva. Već su i stariji pisci sasvim dobro objasnili poznati podatak
cara Konstantina Porf., kako je tobože Hrvate u seobi na jug predvodilo
Prag 1916, 134—163. O dalmatskom dijalektu: Jireček, Die Romanen 78 i dalje;
Bartoli, Das Dalmatisehe vol. 1,, II, Beč 1906. Schriflen der Balkankommission. Ling.
Abt. vol. IV., V. (glavno djelo); Skok, Pojave vulgarno-latinskoga jezika na natpisima
Dalmacije. Zagreb 1915. Što ne dajem nikakve važnosti domišljavanjima što ih je iznio
Strohal, Pravna povijest dalmatinskih gradova vol. I. Zagreb 1913, tobože da su za

slovenske najezde u Dalmaciju listom izginuli Romani, a oni docniji (od IX.
svi
stari
vijeka dalje) da su zapravo polatinjeni Hrvati, a dalmatski dijalekt da je u stvari hr-

vatski jezik
Gruber
držim da
(Nekoja pitanja
(1918), 102—116|), samo
će
iz
troši
mi svatko odobriti. Nevrijednost Strohalova posla uvida
i
starije hrvatske povijesti [Vjesnik hrv. zem. arhiva XX.
na ,pobijanje“ množinu sasvim suvišno odštampanih
stranica.
35 Na
*
tonas upućuju geografska imena; up. gore str. 78—74, bilješku 3.
Peisker, Expansion 439-440 ide predaleko kad tvrdi, da je vas gospodu-
jući ili plemićki dio kod Hrvata (i drugih Slovena) bio avarskoga podrijetla.
1 Up. o tom Ekskurs I. na kraju knjige.
=
pet braće i dvije sestre, kao personifikaciju sedam slovenskih plemena,
od kojih se docnije obrazovao politički narod hrvatski, a to kao da zna
još u XIII. vijeku i Toma arhiđakon, jer on izrijekom kaže, pa je ,iz poli-
skih strana došlo s Totilom sedam ili
osam rodova plemića“, ali imena
im ne kaže.'* Njih pozna samo car Konstantin Porf. Premda su nam se
učuvala u dosta iznakaženu obliku, dva imena ipak jasna; to je ime
su
Hrvat i Buga, u kojima se bez sumnje kriju Hrvati i Bužani. Zasada je

nemoguće kazati, gdje je bilo najstarije sjedište onoga plemena, koje će
docnije pod imenom hrvatskim ujediniti još i neka druga, da
ili Solinu, to jest, da li u županiji ninskoj ili primorskoj. Inač
bliže Ninu
ljenica,
li
da se hrvatsko ime javlja i van opsega docnije hrvatske države, kazuje
nam, da je ono od iskona bilo veoma jako i brojno. Car Konstantin Porf.
naime piše, da se ,od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, odijeli jedna
čest, pa osvoji Ilirik i Panoniju, a imađahu i oni samosvojna arhonta, koji
je s arhontom Hrvatske podržavao prijateljskih veza“.!* Ovim je riječi
car-pisac očito htio da protumači, otkud to, da Hrvata ima još i van
hrvatske države. Ovaj podatak nalazi dovoljno potvrde i u drugim izvo-
rima. Pod Panonijom treba razumjeti zemlju između Save i Drave, no kako
je ondje prevladavalo sve do XVI. vijeka ime slovensko (Slovinci, Slo-
vinje, Sclavonia), jasno je, da se hrvatsko ime nije moglo trajno ustaliti
kao općeno još ni onda, kad je ovaj kraj ušao u opseg hrvatske države
(početkom X. vijeka). Ali ime se hrvatsko snažno javlja oi X. do XII. vij
u današnjoj Koruškoj i Štajerskoj, naročito se oko Celovca na Gospo-
svetskom polju širila čitava župa Hrvat (pagus Chrouvat), onda uz gor nju
Muru oko Ljubna (Leoben) i Judenburga (Chrowat, danas Kraubat).?! Šta
e, neki ga vizantijski pisci XI. vijeka identifikuju sa srpskim; tako kaž
Skilices: ,Prve godine ovoga cara (Mihajla VII. Duke),indikcije prve (1073.)
narod Srba, koji također zovu Hrvatima, iziđe da pokori Bugarsku“?! a
Nikifor Brienij: ,Snova pobuniše se (1075.) Hrvati i Dukljani, pa su uz-
nemirivali čitav llirik“.?? [ u udaljenoj Makedoniji kod Donje Prespe, pa
čak u Grčkoj nedaleko Mikena i u Atici, ima danas još mjesta imena
i
Hrvati (Xupsaru i NopB4m).* Jedva može da bude sumnje, da su sva ova

mjesta u prvo vrijeme bila nastavana odlomcima pravoga hrvatskog ple-
1 Venerat de partibus Polonie, qui Lingones appelantur, cum Totilla septem
vel octo tribus nobilium“ (ed. cit. 25).
1%
Konstantin Porf, ed.
bon. 144. (gl. 30).
%
GL. o tom niže u
id 2dvog, 0
Xogodrov + #
ed. bon. 100. e u oba ova podatka mislim, da su to

ti iz “Hrvatske (up. niže u glavi o Petru Kresimiru
IV.).
*
Niederle o. vol. II., 2, 389. Kynanuk, Xpsamru ko; Arne (Cazapikap

c.
vol. VI. Beograd 1814, 95—152).

—
218 —
mena, što su za seoba u VI. i VII. vijeku budi sami dospjeli onamo
i
ostali, tako u Makedoniju i Grčku, budi za avarske prevlasti od hagana

bili silom razmještani, tako štajersko-koruški Hrvati, jer ima podataka o
sličnom silovitom razmještavanju ponekih skupina slovenskih.** Bužani
nastavali su u docnije doba porječje srednje i donje Like, od utoka Nov-
čice do Kosinja gdje Lika ponire, a središte bješe im današnje mjesto
Bužim. Ime jasno pokazuje, da su oni prvotno bili odlomak onih Bužana,
koji su prije polaska na jug stanovali oko Zapadnoga Buga.“ Od ostalih
imena Konstantinovih kao da pleme Tugomirići (Tugomerići) u Podgorju
pod Velebitom oko današnje varošice Baga, podsjeća na Tugu,*' pleme
Kukari na Klukasa,27 mjesto Mohlići u staroj Buškoj župi na ime Muhlo,*
dok su Lovel i Kosec sasvim nejasna.* Ali pored ovih poznaj dva
slovenska plemena na hrvatskoj zemlji; to su Glamočani oko današnjega
bosanskoga Glamoča i oko Biograda na moru,“ Duljebi između dana- te
+
Up. o tom Hauptmann o. c. 234, 242—243 i Čas 1923, 323325; Peisker,
Expansion Tako su radili i Turci
437. od XV. do XVII. vijeka.
=
O Bužanima up. Klaić, Grada za topografiju ličko-krbavske županije u Sre-
dnjem vijeku (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S.

vol. VI. 1902, 15 i dalje). Neki se ogranci su
Bužana raselili na sjever, kako to pokazuju mjesta Bužim (u starije vrijeme vazda
Bužin) u sjevero-zapadnoj Bosni uz hrvatsku granicu uz potok Bužinkovac Bužim- (ili
nica) i u Turopolju kod Velike Gorice (o prvom Bužimu up. Lopašić, Bihać 138154,
a o drugom više podataka u Laszowski, Mon. Turopolje vol. Il.—IV. Index s. v. od
g. 1492. dalje; svoj po
je
prilici naseljen iz onog prvog Bužima). Amo valja ubrojiti
(up. neka narodna pričanja kraljici Bugi: Zovko,
i
Buško blato nedaleko Mostara o
Hrvatstvo u narodnoj uspomeni Hercegovaca u Zborniku za narodni život Jugosl. Aka-

demije knj. 3. Zagreb 1898) i Bužanin grad na Duvanjskom polju.
3 O tom plemenu Klaić, Hrvatska plemena (Rad vol. 130). 69—71. Amo pri-
padaju Tugarani u Poljicama (Rački, Doc. 99, god. 1074).
i
# O Kukarima
up. KukarKlaić, Plemena 34—36. | danas ima kod Vrlike u Dal-
maciji mjesto Kukar(i). Ime je
u početku jamačno glasilo * Ka&ip» (up. staroslov.
gasi, [— trama| i ama poples), Miklošić, Lexicon palaeoslov. Beč 1885 s. v.).
(=
Veoma
je vjerojatno, da je u originalu bilo K a onda griješkom prepisivača
izopačeno
korektan i čist
u
Kisox4e; zamijena
hrvatski
stari
za
oblik
g
s
vrlo je
(Khwxšg
blizu.
—
Prema tome bi car pisac imao
Kawxipx), U Čeha ima sada riječ
i lično
i
sa
kluk momak, a Gebauer donosi u svom staročeškom rječniku (s. v.)
staro ime Kluk.
e Šurmin, croatica
z Mohlić# — iz Mohlića. Up. Acta 232, 234—6, 307, 328—:
351, Kukuljević, Acta croatica 182, 190. Na Mogoroviće misliti, držim da nije
dopušteno, jer ovo je ime patronimik od Mogor (Hermdgoras nenaglašeno
ker ot- je
palo dočetak -as; Magor, Mogor).
i
+ Držim da nije dopušteno pomišljati na Lapčane Gusiće. Ono, što je napisao
i
Modestin (Imena petorice braće i dviju sestara na početku hrvatskepovijesti, Nast.

Vjes. 1912, 605—610), i filološki je
historijski neispravno.
i
Glamočani na jugu jamačno su odlomak sjevernih Glomača, koji se u lat.
O
34
spomenicima nazivlju Dalamanci, Dalaminci, pa i Dalmati, Dalmantii (ip; o

Zeuss, Die Deutschen 643—645; Šafarik,južnih Glamočana .$. :
de
vol. HI, (zap. Slov.), 119_120). Od ovih se (oko današnjega
jedna grana rano već preselila bliže k moru, a spominju se kao hrvatski plemići u
c.
279 —
šnjega Vrbovca Rakovca nedaleko Križevaca, možda odlomak istočno-

i
slovenskih Duljeba s Buga, kojih je bilo mnogo više preko Drave u

Srednjoj Štajerskoj negdje između današnje Radgone i Ormuža, gdje su
sačinjavali ako se čini — veću oblast (comitatus Dudleipa), onda i u
zapadnoj Koruškoj (oko Spitala).*! I ovi su odlomci po svoj prilici silom
naseljeni od Avara u te krajeve.
Još za seljenja u novu postojbinu, a još više docnije, kad se stalno
smijestiše u njoj, Sloveni su slušali, kako preostali starosjedioci nazivlju
razna mjesta, krajeve, rijeke i planine, pa usvojiše od njih veoma mnogo
imena. Upravo ta imena najpouzdaniji znak, gdje očuvalo više, a
su
se
gdje manje starosjedilaca, odnosno gdje je bilo slovensko novo doseljeno

žiteljstvo gušće, a gdje opet ređe spram romanskoga, jer ne može da bude
slučaj, da su se stara imena uzdržala poglavito uz more, a sve slabije,
što se ide dublje u nutrašnjost, koju su varvari pustošili još od IV. vijeka.
Ovim je načinom postalo na primorju od Salone Solin, Tragurija Trogir,
Skardone Skradin, Varvarije Brebir, Delminija Dimno (Dumno), Enone
Nin, Korinija Karin, Nedina Nadin, Jadera Zadar, Senije Seni, Tarsatike
Trsat, Albone Labin, dok se u Panoniji održa od gradova jedino Siscija
(izg. Sisk-ija) Sisak, a grad Sirmijum dade ime čitavom naokolnom Srijemu.
Od ostrva zadržaše nesamo sva veća nego i mnoga manja stara imena,
očit dokaz, da je ondje bilo u prvi kraj glavno prebivalište preostalih
XII. i XII. vijeku: 1129, Dalmozanino teste (Smičiklas vol. Il., 40); 1104 Bratcomir
Dlamocianin testis
(o. c. 268); 1164. traži opatica samostana Sv. Tome u Belgradu od
papinskoga legata pismo ,de ratione, quam habuit cum Dlamozanis, de terra, que est
in Mocrani“, a onda se još kaže: ,hanc itaque rationem ante vestram presentiam pre-
dicti Dlamozani habebant, dicebant enim: terram nobis attinere ex nostra propin-
quitate (= rod, svojta) et vobis (sc. monasterio) nullo modo subiacere“ (o. c. 99—100,
gdje valja ono Slamozani ispraviti u Dlamozani); 1207, Stroyco Dlamozanino (o. c. ll.,
&4'i 67); 1240, Dobroxa de (D)lamozanino (0. c. IV., 117); (1381), Ladislaus re:
1273
fidelium suorum Croatorum ... Juris filii Gurg ... de generatione Glamechani (Thal-
16czy-Horvath, Cod. comit. Dubica, Vrbas et Sana 70); današnji bosanski Glamoč
spominje se kao grad sinova Pavla Hrvatinića ,nobilium de Greben et de Dla-
much“ (Sm. XII., 396) 1403:
bosanski kralj Ostoja vraća Pavlu Klešiću ,iiteronn rpani
i
8 Mluismosn 8 Masmowit Guao“ (Myuuh, cnow. vol. 1, 50).
i
u Bee MiSrOBO MMO \e Cpn.
Pažnje je vrijedno ime pritoka rijeke Like — Glamočnica.
*
O Duljebima van Hrvatske, o kojima Nestor priča, da su ih Avari (na sjeveru)
nemilo mučili, up. Niederle, S. vol. ll. (zap. Slov.) 196197 vol. IV. (Vych.
S.
i
Slov.), 45; Branisch, Osidleni Doudlebska. Prag 1911; Hauptmann u Času 1923,
320—325 o. c. 234
i
dalje pa Kovačić, Problemi (Časopis vol. XVIII. Maribor 1923,
i
87—92) poglavito za one medu Slovencima. Egzistenciju Duljeba u današnjoj Hrv:

skoj utvrđuju ovi podaci: 1244, palus et fluvius Dulebzka (Smič. IV., 224225), terra
Dulypdika cum attinentiis suis, fons Welika Dulypcha et minus Dulypdhka (0. IV.,
270, terra Dulypehka (o. c. V., 577); 1320, possessiones Delebzke, Zuha
2
na) Delebske (o. e. VIII., 573); 1508, possessio Dwlebzka (Laszowski,

Turop. II., 250); 1541, Johannes Kasnarich de Dwlebzka (o. c. Ill., 82). | danas ima
na tom mjestu rječica i selo Dulepska.
— 280
Romana, naime: Kurik(um) Krk, Kreksa Cres, Apsor(us) Osor, Arba Rab,
Solentija Sulet (Šolta), Bratija Brač, Farija Hvar, Isa Vis (== v Is), Korkira
Korčula, Melita Mljet, a tako i veće rijeke, koje su upoznali još za plja-
čkaških vojna: Drav(us) Drava, Sav(us) Sava, Kolap(is) Kupa, Urbas Vrbas,
Oen(eus) Una, Basan(ia) Bosna, Drin(us) Drina, Narenta Neretva. Od pla-
nina održa se ime Promone kao Promina, a na jugu Durmitor (od dormire).
Sve ostale geografske oznake dobiše ponajviše nova slovenska imena, od
kojih su neka donesena sa sjevera, tako Cetina (Cetynia u Poljskoj), Sana
(San pritok Visle), Odra u Sleskoj i pritok Kupe, Ilava pritok Ukrine i
Ilova pritok Lonje (Ilava na Vagu u Slovačkoj), Lomnica u Turopolju
pod Tatrom, ne obazirući se na mnogobrojne Bistrice, Bijele i slična imena
i
zajednička svim Slovenima.**
Život preostalog romanskog žiteljstva poslije doseljenja bješe, sasvim
prirodno, veoma težak. Zemlja po ostrvima slabo rodi žitom, a uz to je
i malo natopljena vodom; stoga je ono odista i moglo dobivati glavnu
hranu, kako car Konstantin Porf. kaže, ,iz mora“, to jest ne samo ribu,
nego i ono, što se dopremalo lađama iz carske Italije, jer ne valja smet-
nuti s uma, da je tada, poslije pada Salone i rimske vlasti, najbliži bio
Dalmaciji italski egzarh u Raveni postavši silom prilika prirodnim zaštit-
nikom njezinih ostataka. U prvi kraj, kad je carstvo zacijelo držalo u
vlasti gdjegdje po koju utvrdu i zaštićeno mjesto, pa i u krajevima nešto
podalje od mora, Romani su svakako bili gospodari pučine, pa stoga
je sasvim vjerojatno pričanje Tome arhiđakona, da su dolazili s otoka
i
do obale i napadali Slovene, tako, da se ovi nijesu usudili približiti moru.
Samo uz takove prilike možemo i razumjeti, zašto se od: Zadar
Trogir, i kako postadoše Dubrovnik i
Split. O tom su se sačuvale neke
tradicije doduše docnijeg postanja, ali ipak ispravne. O postanku Dubro-
vnika kaže car Konstantin Porf. izgleda na osnovu kazivanja samih
Dubrovčana X. vijeka — da su poslije propasti Epidavra (llirqg7) oni
od stanovnika, što se spasoše, sagradili malo po malo nov grad Dubro-
vnik.* Iz carskih se riječi vidi, da je Dubrovnik najprije bio zbjeg nekih
Up. o tom Jireček, Romanen vol. 1,, 5868; Konasesnk-JonaHoBI1h

vol. I, 7781.
Jireček, Romanen vol. I.,
2
,Das Kaisertum von Constantinopel hat un-
30:
mittelbar nach diesen stiirmischen Zeiten noch zahlreiche Stidte und Castelle selbst
im Binnenlande behauptet. Diese Reste der Provinzen gingen wahrscheinlich in einem
langsamen Zerbrčcklungsprocess verloren, ebenso wie in Italien die Langobarden einige
Generationen hindurch das romische Gebiet schrittweise verkleinerten .. Ebenso war
.
das byzantinische Gebiet in Dalmatien vor der Karolingerzeit ohne Zweifel viel grčsser
als die Reste, welche Kaiser Konstantin um 948 beschreibt“.
Konstantin Porf. ed. bon. 137. O postanku Dubrovnika gl. podrobnije niže
*
u poglavlju o geografskom pregledu X. vijeka.

— 281 —
i
Epidavrana Salonjana, a
taj se tek poslije mnogo decenija podiže na grad,
što je ne samo vjerojatno, nego i primjer, kako su mogla postati i druga
mjesta, među njima u prvom redu Split.
O postanku Splita ne bilježi car Konstantin ništa, što je veoma zna-
čajno, ali zato zna više toga domaći sin arhiđakon Toma. I to je tradi-
cija, no jamačno pribilježena davno prije Tome. Od propasti svoga grada
utekoše Salonjani na susjedna ostrva, kaže izvor, ,a među njima bješe
neki čovjek imenom Sever, čija je kuća bila (razumije a se, u bivšoj Saloni)
pokraj stupova neke palače kraj mora, jer se isticao pred ostalima
i
većim auktoritetom, zvali su ga ,veliki“ Sever. Ovaj uze nagovarati svoje

sugrađane, da se povrate u domovinu. Budući da se pokazalo da nije
sigurno nastaniti se među ruševinama bivšega grada, svjetova im, da se
privremeno smjeste u palaču Dioklecijanovu, gdje moći uz sigurnije
boravište bez većega straha naseliti bar koju česticu njenu, dok se stvari ne
poprave toliko, da se uzmogne obnoviti Salona. Ovaj se savjet (Severov)
dopade svima plemićima i narodu, pa se sporazumješe tako, da će bogatiji
sagraditi sebi kuće o svom trošku, a oni, koji ne bi imali dosta novaca
da podignu sebi nov dom, nastanit će
se po tornjevima (oko carske palače),
dok će se preostali narod smjestiti pod svodnicima i po podzemnim ho-
dnicima. Ponijevši po tom sve, što su imali na ostrvima, i ukrcavši sve
to nd lađe, prijeđu sa ženama i dječicom preko mora, ali bez stoke, i kad
su pristali, uđu u pomenutu zgradu, koja nije bila sagrađena da bude
varoš nego carski dvor I jer je palača bila prostrana, dadoše joj ime
Spalatum (tobože od spatiosum palatium). | tako smjestivši se ovdje,
udese svoje priproste stanove, kako je već tražila nužda vremena. Ona
pak naseljena, plemenita i stara Salona sasvim propade zbog mnogih
grijeha, što ih je počinila protiv Gospoda, tako da od obilja njena ži-
teljstva ne preostade ni toliko njih, da nasele prostor toga malog mjesta,
budući da su svi našli dovoljno mjesta u onom dijelu palače što je kraj
mora, ostavivši preostali prazan. Potom stadoše (Splićani) pomalo izlaziti
iz grada i obdjelavati obližnje zemlje. Ali kad su gotske (t. i. slovenske)
vođe saznale, da se salonitanski građani povratiše s ostrva, navališe odmah
na njih, opustošiše im sve i ne dopuštahu im da ostave gradskih zidina.
Na to se građani sporazumiju i pošlju vizantijskim carevima poslanstvo
s molbom, da im po drevnom pravu opet pripadne zemljište bivše njihove
varoši Salone. Tako je i bilo,
jer postignuvši sve, što su željeli, poslanici
se vrate građanima noseći sveti ukaz gospodara carskih (portantes sacrum
rescriptum dominorum principum), dok je vođama Gota i Slovena poslana
izrična zapovijed, da ne diraju ni u kojeg splitskog građanina. I primivši
carsku zapovijed, nijesu se odista više usuđivali oružjem napadati Splićane;
i kad nastupi mir, uzeše se Splićani
pomalo družiti sa Slovenima, trgovati
s njima i ženiti se od njih, sklapajući s njima prijateljstva i rodbinske
— 282
veze.“8 [Iz tih se riječi vidi, da je i Split (Spalatum) u prvom zametku
svom bio zapravo zbjeg nekih preostalih Salonjana.*'
i
Ali jezgra romanskih preostataka Dalmacije ipak su bila, bar u VII.
i na početku VIII. vijeka, brojna ostrva od Cresa i Krka do Lastova Mljeta,
na kojima se uz ma kaki tradicionalni rimski politički život — prislonjen
3 Toma ed. Rački 31—33. Pažnje je vrijedan Tomin izričaj ,sveti ukaz“ (sa-
crum rescriptum), jer jasno pokazuje, da se Toma na
tom mjestu služi dobrim izvorom
iz vremena vizantijske carske vlasti. Ali još je značajnije to, da Toma (ili
bolje njegov
izvor) govori o ,vizantijskim carevima“ (ad imperatores Constantinopolitanos), ko-
jima da su Splićani postali poslanike i oni da su se vratili ,portantes sacrum rescriptum
dominorum principum“. Ovdje se očito radi o suvladarima, to jest bar o dvojici
careva. Taki slučaj bio je u carstvu poslije 614., kad je propala Salona, baš za cara
Heraklija. Car se dva put ženio; od prve žene Eudokije rodio mu se 3. marta 612.
sin Heraklije Konstantin. Da učvrsti svoju dinastiju, dao ga je već u januaru 613. još
kao desetmjesečno dijete okruniti carem i ujedno ga je proglasio svojim suvla-
darom (o tom Pernice, L'imperatore Eraclio 53—54). Eudokija je umrla još 13.
aug. 612., na što se Heraklije 614. oženi drugi put svojom nećakinjom Martinom rodi i
s njome više djece, među njima i dva sina, Herakleona i Davida. Herakleona (* 626.)
dao je car Heraklije okruniti carem i proglasi ga svojim suvladarom 4. jula
6/8.,
dok je David istoga dana proglašen Cezarom. (ako je Vizantija imala u posljednjim
godinama Heraklijeva vladanja tri okrunjena cara suvladara, Heraklija, Kon-
stantina i Herakleona, i jednog Cezara, Davida. Budući da je pod snažnim utje
carice Martine sin Heraklijev od prve žene, Konstantin, tada bio većma u pozadini,
može se između 638. i 641. faktički govoriti samo o dva cara suvladara, Hera-
kliju i Herakleonu (gl. Pernice o. c. 293—:
ipak ga naslijede po njegovoj želji kao
je
Kad
suvladari
car Heraklije umr'o (11. febr. 641.
oba sina; Konstantin Il. (+ 25.
O
maja 641.) i Herakleon (svrgnut u novembru 641). Braća su dakle vladala zajedno
samo tri mjeseca. Slučaj dvojice careva javlja se onda opet u IX.
vijeku,
kad je Mihajlo Il. dao okruniti V 1. suvladarem s carskom titulom (26. maja 866.
i vladao s njime do svoje prijeke smrti (24. sept. 867.) Dalji su slučaji do XI. vijeka:
sinovi Vasilija 1., Leon VI. Filozof i Aleksandar od 886. do 912., Konstantin VII. Porf.
i
Roman Lekapen od 919. do 944, i braća Vasilije ll. i Konstantin VIII. od 983. do 102:
Iz ovoga se pregleda carskih suvladara vidi, da za pitanje o postanku Splita mož
doći u obzir jedino vrijeme suvlade cara Heraklija i
Herakleona od 638. do 641. ili
ono braće Konstantina II. i Herakleona (od februara do maja godine 641.). Svakako
vjerojatnija prva mogućnost, to jest Splićani su osnovali svoj grad s carskim
je
dopuštenjem u palači cara Dioklecijana potkraj vladanja Heraklijeva.
Da se obezbijede od navala susjednih Slovena poslali su u Carigrad poslanike, koji su
im na povratku donijeli ,sacrum rescriptum dominorum imperatorum“, naime Heraklija
i Herakleona (eventualno Konstantina Il. i Herakleona). Iz toga slijedi to, da je dalje
i
'Tomino pričanje u gl. XI. o dolasku Ivana Ravenjanina i o našašću moći Sv. Dujma,
i
nezavisno i odjelito od Tomina izvora o postanku Splita; ovdje je Toma samo pre-
uzeo docniju neispravnu legendu o Sv. Dujmu našašću njegovih moći, a ta nije mogla
postati prije početka IX. vijeka, po svoj prilici tek onda, kad se splitska crkva Sv.
Marije promijenila u crkvu Sv. Dujma.
3!
Bury, A history of the later Roman empire, vol. Il, 277 kaže: ,Nije li za-
mamljivo uzeti, da su žitelji Salone bježeći iz svoga grada pri dolasku provalnika
sklonili se u carsku palaču i da je pri tom netko grčki zaviknuo s' palation (s sek4:0v),
to jest ,u palaču“, i da je otud nastalo ime Spalation, od čega posta Spalato — ime
koje je nađenuto novom gradu?“ Ovo je mišljenje o postanku imena Spalatum (Spa-
— 283
uz italski egzarhat u Raveni? — produžio i kršćanski. Ovo nam stanje
donekle objašnjava pouzdani podatak iz vremena pape Ivana IV. (640.—642.),
rođena Dalmatinca od oca Venancija skolastika, koji je 641. poslao ,kroz
čitavu (rimsku) Dalmaciju i Istru opata Martina s obiljem novca, da iskupi
zarobljenike od pogana.“ Samo se od sebe kaže, da je opat Martin tom
prilikom, svakako još prije negoli je pošao među ,,pogane“, to jest među
Slovene, stupio u saobraćaj s kršćanskim Romanima po ostrvima i na
kopnu, što je moglo da bude od nekog utjecaja na njih i na njihovu
organizaciju. Koliko je opat Martin otkupio kršćanskoga roblja ne znamo, no
bez sumnje nije uzalud došao među Slovene. Šta više, on je tom zgodom po
papinskoj želji izvršio još jedno pobožno djelo, jer vraćajući se u Rim,
ponio je sobom moći dalmatinskih mučenika, među njima i moći Sv. Ve-
nancija i Sv. Dujma, prvih dalmatinskih biskupa. Ova činjenica pokazuje,
da je papinski poslanik mogao nesmetano pretražiti salonitansko groblje
lato) sasvim pogrešno. Jelić (Vođa po Spljetu i Solinu. Zadar 1894, 44—45) drži, da
je ,najstariji i najpravilniji oblik imena .. .Aspalathos, kako nam ga sačuvaše
rolim u Chronicon-u (,Diocletianus haud procul a Salonis in villa sua Aspalatho mori-
Sv. Je-
tur“) i Notitia dignitatum, djelo četvrtoga vijeka i Konstantin Porf. Ime Aspalathos još
se dosta puta susreće kao pomjesno ime na Balkanskom poluotoku i u Maloj Aziji.
Vjerojatno je, da je to ime riječ ilirskoga korijena, ali pogrčena, a po Pliniju i po
sredovječnim glosatorima značila bi: kraj smokvorodan ili bogat aspalatom
(convolvulus scoparius, lignum Rhodianum, aromatički grmečak, veoma cijenjen za po-
masti, za pripravljanje vina i ulja i
za mašćenje sukna). Na jug Splita ima kraj, koji
se još dandanas zove Spalacijuni, a često se već spominje u srednjevjekovnim ispra-
vama pod oblikom Spalazulo u izravnoj opreci sa samim gradom među zidinama Dio-
i
klecijanove palače. Split je dakle postojao prije konca Ill. vijeka po Hr.; što mu se
obično izvodi ime od ad palatium, protivi se ispravama, koje mu dokazuju obstojanje
prije zgrađenja Dioklecijanove palače, i eufonskim pravilima“. Rešetar, Ime grada
Splita (u programu gimn. split. 1886/77, 163—170), drži, ,da se već Dioklecijanova pa-
lača zvala Spalatum, pa da je novomu gradu jednostavno ostalo isto ime, koje ona
nosaše“, Spalatum opet ,postalo je od palatium tijem, što se u pučkom izgovoru
šetak riječi okrnjio, a sprijeda joj bilo pridodano parasitsko s“. U novije vrijeme za-
svr-
bavili su se etimologijom Splita i Spalato: Skok (Ime grada Splita), Zeiller (Origine
del nome della citti di Spalato) i Marcocchia, (Nota all'articolo del prof. Zeiller)
Prilog splitskom ,Bullettinu“ 1916. Danas je sigurno samo toliko, da je ime Aspalatos
(Spalato), starije od Dioklecijanove palače, a Split da nije u vezi sa palatium.
31
1
Bury (A hist. of the later rom. empire vol. Il., 277) kaže: , Žitelji tih gra-
dova i otoka biše od Grka prozvani Romanoi i zadržaše latinski jezik. Vizantijski
strateg, u čijim rukama bješe ujedinjena vojna i civilna vlast, stolovaše u Zadru, i
moglo bi se uzeti, da je bio odgovoran egzarhu u Raveni. Plaćanje izvjesnoga danka

i
podavanje lada i mornara za potrebu u Jadranskom moru, bijahu zapravo jedini ve-
zovi, koji te pokrajine (dependencies) vezivahu o carstvo“.
s plohannes, natione Dalmata, ex patre Venantio scolastico sedit annum
I.
VIII, dies XVIII. (to jest od 24. dec. 640. 4 12. okt. 642). Hic temporibus suis misit per
menses
omnem Dalmatiam seu Histriam multas pecunias per sanctissimum et fidelissimum Mar-
tinum abbatem propter redemptionem captivorum qui depraedati erant a gentibus“. Liber
pontificalis ed. Duchesne, vol. I. Paris 1886, 262. Misiju opata Martina pozna i Toma
(0. €. 29) očito po papinskom službenom spisu bibliotekara Anastasija iz IX. vijeka.
su
o
mučenika gdje su se one moći nalazile, a kod toga čina jamačno prvu
ulogu igrali oni, koji su za njih znali, naime stariji ljudi iz propale
Salone a sada već građani novoosnovana Splita. Kad se opat Martin
vratio u Rim, položi papa Ivan IV. moći svetaca svoga zavičaja u late-
ransku kapelu Sv. Stjepana, koja dobi otada ime Sv. Venancija, i ukrasi
je prekrasnim mozaikom. Taj se spomenik uščuvao do danas, kao vječni
svjedok vremena doseljenja Hrvata na jug.“ Uz taj podatak imamo
iz
još
i
dva, koji nam pokazuju, da je kršćanstvo živjelo i dalje među preostalim
Romanima, a to je natpis, koji kaže, da su oko 670. neki salonitanski
epetijski (stobrečki) bjegunci obnovili na Braču jedan zapušteni grad“, a
među njima poimence navodi se presbiter Flor,“ i onda činjenica, da je
ravenski nadbiskup Damjan (692.708.) bio rodom iz Dalmacije (ex Dal-
matiarum fuit partibus), dakle se rodio poslije propasti Salone.*! Ali zbog
oskudice neposrednih izvora veoma je teško kazati štogod podrobnije o
crkvenim prilikama među preostalim dalmatinskim Romanima prije početka
a tom se mozaiku vide likovi svetoga Venancija, Anastasija
M)
posljednji su u biskupskom odijelu), onda Sv. Dujma biskupa

iMaura (prvi
i
salonitanskoga, Asterija
svećenika, Septimija dakona četvorice svetaca vojničkoga staleža, Paulinijana, Telija,
i
Antiohijana i Gajana. Papa Ivan IV. drži u rukama model crkve, koju posvećuje Sv.
Venanciju (najstarijem biskupu dalmatinskom), dok drugi papa (po svoj prilici Sv. Hi-
larije (461—468) čini to isto, budući da je on sagradio ovu kapelu, koju je sada Ivan
dao samo pregraditi. Dolje je natpis u distihu: Martyribus HPI. dni. pia vota Iohannes —
Reddidit antistes sanctificante do. (= deo) — Ac sacri fontis simili fulgente matallo —
Providus instanter hoc copulavit opus — Quo quisquis gradiens et XPM. pronus ado-
rans — Effusasque preces mittat ad aethra suas (Mučenicima Hrista Gospoda ispuni
pobožne zavjete papa Ivan s pomoću Božjom
izauvijek brižno složi zlatu (metalu) sličnim
sjajem svetoga postanja ovo djelo, kamo svatko dolazeći štujući sagnut Hrista, neka
i
šalje svoje obilne molitve k nebu). Mozaik dalmatinskih mučenika pozna i Toma e.
c. 29.
Up. o tom Rossi, Abside dell' oratorio di S. Venanzio presso il batistero Late-
ranense. Spalato 1901 (Suplement Bullettinu 1901); Duchesne, Liber pontificalis I. c.
Marrucehi, Elements d'archćologie chrčtienne. III, Basiliques et ćglises de Rome.
Rim 1909:, 96—97.
4 Natpis je ovaj zabilježio u svojoj kronici brački arhipresbiter Dujam (Domnus
de Cranchis) oko 1405., a objelodanio ga je Ciccarelli, Osservazioni sull' isolla della
Brazza e sopra quella nobilita. Venecija 1802, 93 (danas mu nema traga). Natpis glasi
»Salonitani et Epetiani cives Braciae, oppidum desolatum concorditer pro domicilio
refabricant et Florus presbyter benedicendo dicat Vitaliano Pontif. et Heraclio Const.
Augusto“. Tomu domeće Jireček (Die Romanen 30, bili. 3): ,Vitalianus war Papst
657—672, Kaiser Konstans Il. (641—668) heisst in gleichzeitigen Denkmiilern Constan-
tinus Heraclius. Sprache und Stil der Inschrift sind jedoch verdiichtig und errinern an
das Zeitalter der Renaissance“, no inače ga smatra u suštini vjerodostojnim, jer kaže
u tekstu: ,Eine Stadt bestand auf der Insel Brazza“. Bulić-Bervaldi (Kronotaksa
148—149) također smatraju ovaj natpis ,u jezgri autentičnim“. To bi mjesto moglo da
bude današnj p kod Supetra na Braču (gl. Radić, Sredovječna bazilika Sv. Duha
u Škripu. Starohrv. Prosvjeta vol. Il., 1896, 105—108).
4 Agnellus (živio u IX. vijeku), Liber pontificalis ecclesiae Ravennatis u Mon.
Ger. Hist. SS. rer. Lang. 365—366. Tako je bilo uklesano i na njegovom nadgrobnom
natpisu (1. 6.).
—:286 —
IX. vijeka, premda se jedva može sumnjati, da je i tada bilo među njima
nekake organizacije, uza sve to, što salonitanske metropole više nije bilo.
U prvom redu valja nam po-
mišljati na otok Rab, gdje nije
bilo razloga da za duže vremena
nestane biskupske vlasti, a tako
i
na Zadar, iza čijih je zidina
ubrzo mogla, zar privremeno uki-
nuta vlast, produžiti svoj život.
Kad nam se ovaj drevni grad
i
opet javlja na početku IX. vijeka,
on je već bio sijelo biskupa
zastupnika carske vlasti, a to
Slika 136. Novac Konstantina IV. (po Wrothu). znači, da se podigao do uloge
ioš prije, nego li je Split stekao
značaj važnijega grada, dakle najkasnije oko polovice VIII. vijeka. Kad su
osnovane biskupije na Krku i Osoru nije poznato, no kao sigurno m
se uzeti, da su one postojale već u VIII. vijeku.**
Međutim nekako oko onoga vremena, kad se opat Martin bavio među
Slovenima, da od njih otkupljuje roblje po ,čitavoj Dalmaciji“, spremali
su se neki primorski Sloveni — ne može se kazati, gdje su oni upravo
obitavali da prebrode more i da napadnu južnoitalske Langobarde. Oni
se iskrcaše 642. nedaleko od grada Siponta uzeše po Pulji nemilo pljačkati.
i
Na taj glas pohita beneventanski vojvoda Ajon protiv njih, no Sloveni

ga uhvate i pogube zajedno s nekoliko njegovih ljudi. Tek docnije osveti
Up. Brunelli, Storia di Zara I., 162—163. Stari katalozi donose doduše čitav
niz zadarskih biskupa od Sabiniana (598.) do Donata (802), no oni su veoma nepo-
uzdan izvor,
+ Klaić, Krčki knezovi Frankapani I. Zagreb 1901, 78 kaže: ,Oko godine 583.
spominje se u gradu Krku biskupija (in Vegla), koje se glavar poput osorskoga i pi
ćanskoga biskupa u Istri pokoravao akvilejskomu patrijaru“. Ovo se mišljenje Klaićevo
osniva na kazivanju, što ga donosi Chronicon Gradense, uz koje noviji izdavači stavljaju
datum3. novembra 379., a glasi: ,Tunc Helias patriarcha |sc. Gradensis] egregius cum
omni illa episcoporum multitudine ac cleri et populi collaudatione ordinavit et consti-
tuit et de novo erexit XVI episcopatus tam inter partes loci Foroiuliensium nec non et
Histrie et Dalmatie regiones, videlicet Veglensem, in Apsaro, in Pathena (Pićan), quam
in Venetiarum partibus“ (Monticolo, Cronache Veneziane I. Rim 1860 — Rački
Doc. 235). No ovaj se podatak smatra falsifikatom, kao vas spis, u kojem se nal
i
i to
skovan najbrže v začetku osmega stoletja“ (Kos, Oglejski in gradeški školje.
Izvestja muz. dr. 1896, 195—198; Kos, Gradivo I., 100). Medutim je izvan svake sumnje,
da je gradeška crkva iznijela ovu tvrdnju sasvim ozbiljno na crkvenom sinodu u Man-
tovi 6. juna 827. (Kos, Gradivo Il., 77-82). Prema tome bio je tada onaj spis v
davno falsifikovan, da dade faktičnom stanju stvari pravnu potvrdu, to jest, tada i
827., i već duže vremena

u VIII vijeku, postojale su biskuplje krčka i osorska.
E
ga brat Radoald prinudivši Slovene da se vrate natrag.*' Tada je vizan-
tijsko carstvo smatralo Langobarde svojim dušmanima, jer su drsko pro-
valili u rimsku Italiju i zauzeli je, no i pape bijahu još od Alboinovih
vremena u stalnom dušmanstvu s ovim arijanskim posljednicima Ostrogota.
Stoga je vjerojatno, da se slovenski napadaj na Sipont zbio po nagovoru
i
po želji carevoj. Ako je to tako, onda bismo imali oslona pomišljati,
da su već oko toga vremena, bar neki od primorskih Slovena,
izvjesne veze s carstvom.
Bi ali
Uto se zgodiše važne promjene u Carigradu. Konstantina IV. Bra-
datoga naslijedi sin Justinijan II. (685.—695.), koji se odmah upusti u
rat s jedne strane s Bugarima otkazavši im godišnji danak, a naskoro i
s Arapima s druge, no nesrećno vojevanje i rasipnost njegova bjehu raz-
Slika 137. Novci cara Justinijana II. (po Wrothu).
logom, da ga vojska svrže, a prijestolje zasjede viši časnik Leontije

(695. 698.), koga već treće godine protjera drugi časnik Tiberije Ill.
(698.—705.). Sve su te smutnje dale najzad prilike rascaru Justinijanu,
da se s pomoću Bugara, obećavši im uspostavu ugovora od 679., vrati u
Carigrad. Ali Justinijan Il. (705.—711.) ne održa obećanja; šta više, on
udari na Bugare i izazva još i Arape. Zbog toga proglasi vojska carem
Filipika (711.—713.), koji dade Justinijana pogubiti. Međutim je Filipik
vladao tako rđavo, da ga neki dvorski ljudi ubrzo svrgoše i ubiše, a carem
postade Anastasije II. (713.—716.). Kad obnovi s Bugarima mir od 679.,
bi i on svrgnut, a na prijestolu ga zamijeni Teodosije Ill. (715.—717.).
Videći maloazijski časnici, da carstvo uz ove nerede srlja u propast, a
naročito bojeći se Arapa, koji su se spremali da opet navale na Carigrad,
« Pavao dakon IV., 44 (ed. Waitz 170, datira c. 641) —
Rački, Doc. 276 (da-
tira 642). U tom se podatku još kaže: ,Quod cum Raduald nuntiatum fuisset, cito ve-
niens, eisdem Sclavis propria illorum lingua locutus est“. Radoald došao je iz fur-
lanske kneževine u Benevent, dakle iz neposredna susjedstva slovenskog, pa je zato
i lasno mogao da
pozna slovenski jezik.
+ Jireček (Die Romanen
l.,
30): ,Es ist wahrscheinlich, dass dieser Zug der
Slaven gegen die unteritalischen Langobarden von den Byzantinern angestiftet war“.
Isto i Gesch. der Serben 1., 105.
sa
— 288 —
odlučiše se, da će na prijestolje podići čovjeka dorasla teškim vremenima.

To je bio Leon Ill. Isaurijac (717.—741.), nesamo obnovitelj carskoga
ugleda i moći, nego prvi vizan-
tijski car u pravom smislu ove
riječi: sada je naime grčki ele-
ment konačno posve prevladao
u svim granama javnoga života,
dok su se u državnoj upravi iz-
gubili i posljednji tragovi učešća
narodnoga, ili bar jednog dijela
njegova, ispred neograničena
carskog samodrštva (autokrator-
stva). I tako se završio posljednji
Slika 188. Novac Tiberija Ill. (po Wrothu), dio onog važnog historijskog
procesa, što je počeo još u vri-
jeme, kad se stalo raspadati veliko rimsko carstvo."
Malo poslije izbora novog cara došli su pod Carigrad Arapi pod-
i
sjedahu ga godinu dana (od augusta 717. do augusta 718.), no najposlije

ostave grad poraženi. Ovim krupnim događajem u historiji čovječanstva
car je Leon spasao kršćanstvo i njegovu kulturu odbivši arapsku na-
jezdu na evropski Istok. Razmjerno mirne godine daljeg vladanja njegova
omogućiše mu, da je skrenuo više pažnje očajnim nutarnjim prilikama u
i ratovi
carstvu, što ih prouzročiše dvadesetivišegodišnje građanske borbe
s neprijateljima. Od carevih reforama po svojim posljedicama najvažnija
iza-
je, pored reorganizacije provincija po tematima (#$u2), ona, koja je
zvala stoljetnu borbu oko svetačkih slika ili ikona ).# Motivi
i razlozi ove strastvene ogorčene
i borbe dosta su nejasni i
nepoznati,
O tom up. Cranojesuh Il, 57—70; Gelzer (kod Krumbachera 956—959);

Yenencxiit Bus. 1, 724—735; Kyaakonckiii o. c. Il, 246 GaaTApCKU 0.
e. 1., 151192.
4Literatura o borbi oko ikona veoma je opsežna. Najvažnije novije radnje
jesu: Hergenrčther, Photius, Patriarch von Constantinopel, vol. |. Regensburg 1887
(poglavito po njemu Marković, Cezarizam i bizantinstvo u povijesti istočnoga ra-
skola, vol. 1. Zagreb 1891); Hefele, Conciliengeschichte, vol. ll, Freiburg 1877;
Paris 1878; Tepuowckiii,
Paparrigopoulo, Histoire de la civilisation hellenique.
Tpewonocrosna Mepxom ww nepiox» Bcenenckuxi, coGopos». Kijev 1883; Dalmen,
Das Pontifikat Gregors II. Diisseldorf 1888; Schwarzlose, Der Bilderstreit. Gotha
1890; IpeoGpaswenckKiH, Bopića nkononostranie #6 Buganrilickoii. umnepin.
Moskva 1890; Sehenk, Kaiser Leons Walten im Innern (Byzant. Zeitschrift V.,
1896,
290 Marin, Les moines de Constantinople (330—898). Paris 1897; JleGexes«,

Bceaencxie coGopu VI, VIL u VII. sskoa. Petrograd 1900; Hartmann, Geschichte
Italiens in
Mittelalter, vol. Il., 2, Gotha 1903; Br&hier, La querelle des images (VIlI—IX.
sičeles). Paris 1904; Anapeesu, Tepman u Tapacili, naTpNapXu KONCTANTIHOMOJ-
cxie. Sergijev Posad 1907; Ilonoxuk-Crojkou, Onha upinesa ueropnja,
vol.I.
(do
1034). Srem. Karlovci 1912; Cranojesuk o. Il,c. 73—75.
— 289 —
no izvan svake je sumnje to, da su cara vodili ne toliko vjerski razlozi

koliko politički: kao što je uklonio svaku municipalnu nezavisnost, tako
htjede Leon Ill. i crkvi da bude glava i neograničeni gospodar, dakle
otprilike ono, što je tada bio arapski kalif. Godine 726. izišao je prvi
carev edikt, no njime još nije bilo zabranjeno poštovanje ikona, nego
samo obožavanje i naređeno je, da se objese po crkvama više, kako ih
narod ne bi mogao ustima do-
hvatiti. Već taj edikt izazva ne
i
samo u Carigradu, nego po pro
vincijama, napose evropskim,
pravu uzbunu, što cara ipak nije
smelo. Šta više, 730. izda on dru-
gi edikt i zabrani uopće svako
poštovanje ikona; pored toga
naredi, da se one uništa-
“vaju. Sada nasta pod vodstvom
kaluđera pokret u carstvu, a u
italskom ekzarhatu, gdje su i
Slika 139. Novac Leona-Ill."(po Worthu).
papa Grgur II. i narod, naro-
i Ravenjani —
i na careve porezne reforme — išli za tim, da se potpuno
oslobode carske vlasti, plane buna. Već poslije prvog edikta pozva car
Leon papu na poslušnost zaprijetivši mu, da će ga svrgnuti, jer on da
je ,car i vrhovni svećenik“ (8zoihsedg zal ispeds Ali Grgur II. izjavi
se na rimskom sinodu protiv careva edikta ogradivši se protiv toga, da
se svjetska vlast miješa u vjerske poslove, pa odrješito istakne rimski
(katolički) princip, da su crkvena i svjetska vlast dvije odjelite vlasti.
Papa pozva čak i sve kršćane, da budu na oprezu, jer ,da je ustala bez-
božnost“ (cavere se christianos, quod orta Juisset impietas). 1
odista papi
|
se pridružiše čete u Pentapolu i Veneciji uklonivši carske generale
i
sam egzarh Pavao poginuo je u Raveni — no najzad ipak uspije uz
pomoć Langobarda novom egzarhu Eutihiju, da opet pokori carski dio
Italije. Uto umre Grgur Il. (11. februara 731.), a naslijedi ga Grgur III.
(731.—741.), koji hrabro nastavi borbu protiv carevih edikata ne hoteći
ih provesti u opsegu svoje jurisdikcije. Zbog toga odluči se car Leon lil.
na osobito značajan korak: 732. oduze on papinskoj jurisdikciji Siciliju,
Sardiniju, donju Italiju, Ilirik, Prevalis i jamačno (carsku) Dalmaciju, pa
ih podvrže carigradskom patrijaru; pored toga još je i konfiskovao u tim
stranama sva imanja (patrimonia) obiju rimskih crkva Sv. Petra i Sv. Pavla.
Tim djelom carskim položen bi osnov temeljnom vizantijskom crkveno-
pravnom principu, naime, da se granice carigradske patrijaršije imadu
pokrivati s državnim granicama, ili drugim riječima, da na vizantijskoj
političkoj teritoriji nema i ne može da bude mjesta ma kojoj tudoj cr-
19
— 290 —
kvenoj vlasti, nezavisnoj od cara. U taj par nijesu se mogle osjećati

po-
sljedice ove odluke cara Leona III. na docnijoj hrvatskoj teritoriji, jer sa-
lonitansko-splitska nadbiskupija još nije bila obnovljena, dok su Sloveni
živjeli i dalje u poganstvu: no naskoro će ona igrati presudnu ulogu u
hrvatskoj historiji, naročito u IX. i u prvoj polovici X. vijeka.* Jaz što
puče između vizantijskoga dvora i rimske kurije, ne ukloni ni smrt cara
Leona (18. juna 741.) i pape Grgura III. (28. novembra
741.), jer sin i
nasljednik carev, daroviti i energični Konstantin V. (741.—775.), nastavi
Slika 140. Novac Konstantina V. (po Wrothu).
očevu politiku u svim smjerovima, što je nagnalo

papu Stjepana III. da
se predao zaštiti franačkoga kralja Pipina (754.), dok su Langobardi uči-
nili kraj vizantijskom posjedu srednjoj Italiji podloživši Ravenu
svojoj
u
vlasti (751.)."
Pad vizantijskog egzarhata u Raveni bješe od krupna utjecaja
na
istočnu obalu Jadranskoga mora, gdje su ostaci dalmatinskih Romana
još
od vremena propasti carske vlasti u sjeverozapadnom dijelu
Balkanskoga
poluostrva (o. 614.) silom prilika bili uza nj povezani. Tada ie carstvo
moralo da skrene više pažnje ostacima Dalmacije smatrajući je vazda
onako svojom teritorijom. Svakako su i
i
oko toga vremena odnosi car-
već
skih varošana spram susjednih Slovena poprimili blaže

snošljivije forme,
i
tako da se moglo i pomišljati na nekaku obnovu bi To je
ga star
uz organizaciju administrativne vlasti moglo da bude obnovljenje salo-
nitanske biskupije tada već izgrađenijega i naseljenijega Splita. Toma
arhiđakon, jedini stariji izvor o toj stvari, priča, nadovezujući prema svojoj
književničkoj kombinaciji neposredno na kazivanje o osnutku grada Splita
poslije povratka umaklih Salonjana u Dioklecijanovu palaču, ovako: ,Me-
dutim pošlje papa nekoga legata imenom Ivana, rodom Ravenjana, a
taj
4 Up. o tom na kraju knjige Ekskurs Il.
+ Car Konstantin V. nosi nadimak Kos; wy
= dubre), jer je tobože
za krštenja zablatio krstionicu; zvali su ga i »ež6)) to
jest ,konjoljubivi“. Up. o
njemu Lombard, Constantin V. (740—775). Paris 1902, a o padu Ravene
Etudes sur I' administration byzantine dans I'exarchat de Ravenne još i Diehl,
(568751). Paris 1888.

40—41; Luther, Rom und Ravenna bis zum IX. Jahrh. Berlin 1889, 51;
Schmidt,
Die Kirche von Ravenna
im Friihmittelalter (540—967). Miinchen
buci vol. 34, 749750); Brandi, Ravenna und Rom (Archiv fir
(Historisches Jahr-
1913
Urkundenforschung,
vol. IX. Berlin 1924, 1—38).
201
obašavši Dalmaciju i Hrvatsku poduči spasonosnim opomenama kršćane.
Budući da u crkvi salonitanskoj od vremena propasti nije bilo biskupa,
uze časni Ivan poticati kler i narod, kako bi trebalo, da obnove između
sebe biskupiju staroga grada (Salone), što je njima bilo veoma milo i
prihvatljivo. Potom skupi se po običaju kler a izbor pade jednoglasno
na pomenutog Ivana.'! Njega posveti papa, a onda dođe on među svoje
ovce kao dobar pastir ne imajući pred očima da zgrće novaca, jer je crkva
tada bila veoma siromašna, već je gledao da steče duševna blaga brinući
se za spas duša.“ Njemu je sveta stolica dopustila, da sva prava i slo-
boštine, što ih je nekoć imala Salona, pređu na crkvu splitsku.“ tako [
zače Ivan uređivati crkvu i kler, podučavati i propovijedati te brižno vršiti

dužnosti pastirskoga zvanja. Prolazeći Dalmacijom i Slavonijom (=> Hr-
vatskom) obnavljao je crkve, redio je biskupe, uređivao parohije i pomalo
privuče surove pukove (t. i. Slovene) k nauci katoličkoj.** Tada je po-
menuti Sever darovao dom svoj, što ga je dobio u Splitu, kad se ono
(Salonjani) vratiše s ostrva, crkvi, zajedno s tornjem na uglu (t. j. zidina)
i
palačom, odredivši da bude biskupski dvor, i ondje se najprije nastani
časni biskup Ivan. Videći kako napreduje narod u kultu božanske ljubavi,
dade se odmah na dostojan posao, te je očistio hram Jupiterov, koji je
veličaj rađen u toj € oj zgradi, od poganskih idola i načinio
vrata i brave. Po tom odredi dan za posvetu, na koji se zgrnulo mnoštvo
naroda sa svih strana; pretvori tako hram u crkvu posvetivši je na veliku
radost i pobožnost svih, koji su ondje bili, u čast Gospoda i blažene
djevice Marije, a uredi i kler, potreban da vrši dnevnu službu božiju. U
to doba zače časni biskup Ivan raspravljati s građanima, kako da tijelo se
svetog biskupa Dujma, koje je ostalo u Saloni, podigne i prenese u nedavno
posvećenu crkvu. To se svima dopalo, i kad su iznašli zgodno vrijeme
da to uzmognu provesti, pođoše u Salonu i udu u biskupsku baziliku,
gdje nađu sve ispremiješano i porušeno. Bijaše ono mjesto puno ruševina
# Oko 650., još stotinu i više godina docnije, nema još ,Hrvatske“ kao organi-
i
zovane države; ona se javlja tek na kraju VIII. vijeka. Uostalom forma ,partes Dalmatiae
et Chroatiae“ nikako ne može da bude mlađa od X. vijeka i jako sjeća na kraljevsku
titulu ,rex Dalmatiae et Chroatiae“. Dalje, pita se, koliko je kršćana moglo da bude
oko 630. u Hrvatskoj, gdje i sama legenda tek docnijem radu Ivana Rav. pripisuje za-
slugu širenja kršćanstva među Hrvatima.
# Koliko je moglo biti klera u tek osnovanom Splitu o. 650? U tekstu je Tomi
očito ispala još i riječ ,narod“ (populus). Tomin izvor — ili Toma sam — prikazuje
dakle izbor splitskoga nadbiskupa onako, kako se to vršilo u Dalmaciji u docnije doba.
*! Ovim se
riječima očito između redaka nišani na neke docnije poznate splitske
nadbiskupe srebroljupce.
Ovo će tek učiniti splitski crkveni sabori 925. 928. Sve do toga vremena
i
ovo je bila samo težnja želja splitske crkve da se obnove vremena salonitanske crkve
i
# Gdje ije g. 650. igdje u Hrvatskoj bilo biskupa? Tek na početku IX. vi
osnovana
je biskupija u Ninu. Pažnje je vrijedan na tom mjestu Tomin izričaj Scla-
vonia za Hrvatsku. S njime se sastajemo tek u izvorima XI. XII. vijeka.
i
— 292 —
i
ogorina, obraslo dračem i korovom tako, da se, premda
nekoliko Salonjana, koji su poznavali položaj, ipak nije se
je
bilo prisutno
dalo, raspo-
znati, odakle da se digne tijelo Sv. Dujma, budući da je grob bio sakriven
u podzemnim svodovima. Zato prokopaše zemlju
i razgrnuše mjesto i bo-
jeći se, da ih ne bi Sloveni spriječili, odnesu ga s velikom žurbom u Split,
no kad ga otvoriše, nađoše tijelo Sv. Anastasija (Staša) mučenika, a ne
Sv. Dujma. Stoga se sjutradan povrate u Salonu i iskopaju na istom mjestu
sarkofag Sv. Dujma
i
s velikom ga žurbom poniješe u Split, i oba sveta
tijela polože u pomenutoj crkvi Majke Božije, gdje, Bogu hvala,
i danas
počivaju“.
To je svoje pričanje Tomaočito preuzeo iz legende o Sv. Dujmu
iz XI. vijeka, koja Ivana Ravenjanina prikazuje ne samo kao reorganizatora
dalmatinske crkve i prvoga splitskog nadbiskupa sa sufraganim biskupima,
nego i kao uspješna misionara među Slovenima (Hrvatima). Još
do ne-
davno prihvaćali su Tomine podatke kao vjerodostojne gotovo svi
pisci,
odredivši ujedno tomu događaju vrijeme, oko godine 650. Ali u novije
doba prvi ih sasvim zabaci Francuz abbće Duchesne, proglasivši Ivana
Ravenjanina uopće legendarnom ličnosti, koja nije nikad živjela, a zapravo
da je mišljen papa Ivan X. (914.—928.), taj pravi reorganizator dalma-
tinske crkve, inače još Ravenjanin i obično su ga tako zvali."
Ali abbće Duchesne ipak je pošao predaleko, jer, kako je dobro
opazio Bulić, ,uspomena na prvog splitskog nadbiskupa, na njegov orga-
nizatorni rad u crkvi splitskoj, mogla je doduše legenda uzveličati i uljep-
šati, no nije vjerojatno, da bi bila iz temelja sve izmislila“. Ako se zato
i može uzeti, da je nadbiskup Ivan Ravenjanin ipak historijska ličnost,
svakako on nije živio i osnovao splitsku biskupiju oko 650., kako se
držalo da otprilike izlazi po Tominu pričanju, nego bar stotinu godina
docnije, naime oko polovice VIII. vijeka. Ovo mišljenje Bulićevo — kojem
se i ja pridružujem — nalazi najkrepču potporu u iskopinama salonitan-
skim. Bulić kaže: ,Legenda VII. vijeka, pa ni ona VIII. vijeka, bar u prvoj
Toma o. c. 33—35.
Tekst ove legende, koji se pripisuje redakciji Adama Parižanina u vrijeme
splitskoga nadbiskupa Lovre (1060.—1096.), donosi uporedo s Tominim tekstom Rački,
Doc. 90.
Duchesne, Le provincial romain au XII sičele (Mćlanges d'archćologie et
d'histoire vol. XXIV. Paris-Rim 1904, 106): ,lvana X. treba dakle smatrati kao prepo-
roditelja (reorganizatora) dalmatinske crkve. Poznato je, da je on još prije negoli je
postao papa bio dugo vremena biskup u Raveni; tom njegovu premještenju bila je
posljedica, da su ga u ono vrijeme držali nezakonitim papom (cf. Liber pontificalis
vol. Il., 24) i mnogi su ga zvali naprosto Ivanom Ravenjaninom. Mislim da je od toga
postala splitska legenda, po kojoj je splitska crkva njena metropolitanska provincija
i
obnovljena od nekoga Ivana Ravenjanina, legata nekoga neimenovana pape i

koji je
poslije propasti Salone bio prvi nadbiskup splitski. (Ova se legenda učuvala u ,Histo-
riji Salonitani“ arhiđakona Tome cap. 11 12)
i
— 293 —
polovici ovoga, ne bi bila mogla ustvrditi, da su tjelesa svetaca (Anasta-

sija i Dujma) ležala bilo gdje u Saloni unutar gradskih zidina, jer po
rimskom zakonu bilo je strogo zabranjeno pokapati i sažigati mrtvace u
gradu. S ovog razloga ležali su pokojnici, pa i sami mučenici, u cijelom
rimskom carstvu van grada, u bazilikama groblja, pa tako bijaše i u Sa-
loni. Da se prenos obavio mnogo godina poslije razorenja Salone, uzmimo
i
preko dva vijeka kasnije, tada bi bila razumljiva ova netočnost u legendi,
kad se već svagdje po svijetu pokapalo unutar gradskih zidina, pa tako
Slika 141. Groblje mučenika na Manastirinama.
i
u Splitu. Legenda povodeći za tadašnjim običajima, uzela je, da su
se
i
za rimsko doba tjelesa bila pokopana unutar gradskih zidina. Suviše
legende kažu, da su u gradskoj bazilici bili grobovi u podzemnim svo-
dovima, a u njima sarkofazi. Ovoj okolnosti pri ali su prijatelji legende
veliku važnost u tvrdom uvjerenju, da će se pri iskopinama gradske ba-
zilike u Saloni naći ovi podzemni svodovi. Stoprv prvih godina prošloga
decenija (t. i. 1902.—1906.) bijaše gradska bazilika prokopana, ali u njoj
nije se našlo ni traga podzemnim svodovima, kako ih
po starim liturgičnim
propisima nije ni moglo da bude. Bjegunci iz Salone, koji bi po legendi
bili tobože prisutni iskopavanju tjelesa Sv. Anastasija i Dujma, znali bi
i
bez sumnje, da ovih podzemnih svodova nema dosljedno ne bi u ovomu
bila pogriješila legenda, da je ona postala u VII. vijeku. Konačno kažu
sve legende, da se s istoga mjesta prenijelo tijelo Sv. Anastasija i Sv.
Dujma. I ovo nam je dokazom, da se ovaj prenos nije zbio VII. vijeka.
a
nego mnogo kasnije. Sada je veoma dobro poznato, da Sv. Dujam i Sv.
Anastasije ne bijahu pokopani u jednoj istoj crkvi, nego jedan od drugoga
udaljeni preko po kilometra. Sv. Dujam bio je pokopan bazilici grobljau
na Manastirinama, a Sv. Anastasije, također u bazilici groblja, ali u Ma-

rusincu. Ovo što je u naučnom svijetu poznato samo od nazad kojih pet-
naest godina, ono je bez sumnje bilo isto tako dobro poznato i tobožnjim
salonitanskim bjeguncima, pa bar i njihovoj prvoj generaciji. Ako legenda
čini tako krupnu pogrješku, da oba sveca stavlja zajedno, onda su bez
sumnje mnogo kasnije bila prenesena ova tijela u grad, dosljedno Ivan
Ravenjanin, koji ih je tobože prenio, morao bi biskupovati bar jedan obi-
i
lati vijek kasnije negoli je Salona porušena“. Ovim dobrim argumentima
Buličevim, koji u prvom redu pokazuju ne samo kasni postanak nego
neispravnost legende o prenosu moći Sv. Dujma i Anastasija iz saloni-
tanskih ruševina u Split u novu stolnu crkvu, tobože još u vrijeme po-
stanka grada Splita, podrmana je ujedno i vjerodostojnost Tomina (le-
gendina) podatka o obnovi splitske biskupije i misionarnoga rada među
Hrvatima od strane tobože novoizabranog biskupa Ivana Ravenjanina već
oko 650., pa i dalje čitav VII. vijek. Ne može da bude sumnje, da se u
Splitu poslije osnutka grada sasvim prirodno među kršćanskim došljacima
nastavio i kršćanski život, no po prirodi same stvari taj je život u još ne-
izgrađenom i slabo naseljenom Splitu mogao da bude samo veoma čedan.
Baš zato nije nipošto vjerojatno, da bi već oko 630. itko mogao i po-
mišljati na to, da preobrazi carev mauzolej u kršćansku crkvu. Car je
Dioklecijan u tom kraju bio u velikom štovanju, i zato jedva da bi se već
tada itko mogao naći, da dirne u njegov grob. Još oko polovice X. vijeka
car Konstantin Porf. (po izvještajima iz Splita) dobro zna, da je tadanja
crkva Sv. Dujma nekoć bila carev mauzolej, dok Toma (legenda) govori
o Jupiterovu hramu, jasan dokaz, da je njegov izvor mlađi od polovice
X. vijeka. To se dakle moglo zgoditi tek mnogo docnije, kad je uspo-
mena na cara izblijedjela i nitko nije više imao osjećaja da dirajući u njegov
grob čini svetogrđe." Svakako pada u isto vrijeme s obnovljenjem bi-
5 Bulić-Bervaldi, Kronotaksa 124—125, uporedi i

ostalo razlaganje od str.
116—131 sa zaključkom: ,lvan Ravenjanin bio je biskup ili pri koncu VIII. ili pak po-
i
četkom IX. vijeka“, što mislim da je suviše dockan. Gruber (o. e. Vjesnik zem. arh.
vol. XX., 140
i
dalje) hoće da je Ivan Ravenjanin ipak živio u drugoj polovici
izvršio glavni rad oko krštenja Hrvata (oko 679.). Ali njegovo domišljanje unatoč
VII. v.
i
obilja riječi ipak nije ništa dokazalo, a pogotovu nije podobno da obori rezultate
salonitanskih iskopina, na koje se Gruber baš mnogo ne osvrće.
* Legendin tekst iz druge polovice XI. vijeka ima već ,Joannes, huius nominis
primus archiepiscopus eccl. Spalatensis, cum dedicasset in honorem beatae virginis
Mariae insigne fanum Jovi a Diocletiano imperatore inipsius palatio olim extractum...“
(Rački, Doc. 288—189).
% O
Dioklecijanovu sarkofagu grobu up. Bulić, Car Dioklecijan 51—57.
i
05
skupije i preobraženje Dioklecijanova mauzoleja u stolnu crkvu.“ Ali još
je jedan momenat od važnosti. Nemoguće je pomisliti, da bi obrazovan
svećenik dolazeći iz Rima, tobože kao papinski legat i potom od pape u
Rimu posvećen za nasljednika Sv. Dujma, mogao nesamo oko 650. nego
ma kad docnije, tražiti moći Sv. Dujma u ruševinama salonitanskim, jer
bi morao znati, da se one nalaze na Lateranu, gdje su tada pape redovno
stolovale, a isto je tako u to doba (o. 650.) moralo biti i svakom dalma-
tinskom kršćaninu poznato, da je moći ovoga eminentno lokalnoga sveca
tek nedavno (641.) prenio opat Martin u Rim. Legenda je dakle mogla
postati i naći vjere tek onda, kad su veze između Dalmacije i Rima bile
slabe ili bolje reći nikakove, to jest za vrijeme podčinjenja Dalmacije
pod jurisdikciju carigradskoga patrijara, i kad se išlo u Splitu za tim, da
se jurisdikcija njegova biskupa proširi po čitavoj nekadanjoj rimskoj
Dalmaciji, ili kako kaže Toma, ,da sva prava i sloboštine što ih je nekoć
imala Salona, prijeđu na crkvu splitsku.“ *? Sam Ivan Ravenjanin mogao je
da bude bjegunac iz Ravene poslije njena pada pod Langobarde (751.).
Vjerojatno je dakle, da je tek oko toga vremena osnovana splitska bi-
skupija i mauzolej cara Dioklecijana pretvoren u stolnu crkvu. Ujedno je i
oko toga vremena provedena organizacija carske Dalmacije u vojnoadmini-
strativnim poslovima, a njavali su je varoši Zadar, Trogir, Split, Du-
brovnik, Kotor i ostrva Krk, Osor (Cres i Lošinj zajedno), Rab i Vergada.*
Sve su ove važne promjene morale imati utjecaja i na Slovene,
koji kanda su također oko toga vremena obrazovali poneke veće oblasti
s knezovima na čelu. Licem pred IX. vijek one su već postojale, a bile
su u glavnom ove. Između ušća Raše (u današnjoj Istri) i ušća Cetina,
pa Jadranskoga mora, rijeke Vrbasa i preko njega u srednjem i donjem
toku dalje na istok prema rijeci Bosni, prostirala se Hrvatska, podijeljena
na Liburniju i Dalmaciju, dakle u opsegu bivšega rimskoga skardonitan-
skog konventa i veće česti nekadanjeg salonitanskog; od ušća Cetine do
ušća Neretve Neretljanska oblast; od ušća Neretve do Dubrovnika Za-
humlje; od Dubrovnika do Kotora Trebinjska oblast; a od Kotora do
Bojane i ušća Drima Duklja. Sve su se ove južne oblasti širile i u nu-
Prirodno
“1
bi
bilo pomišljati, da je u prvi kraj carev kućni hram (posvećen Jupi-
teru Eskulapu), docnije danas krstionica Sv. Ivana, pretvoren u kršćansku crkvu,
ili i
ako se to nije već ranije dogodilo poslije potpune pobjede kršćanstva u V. vijeku. Ali
se misli, da je taj hram posvećen kršćanskom bogoslužju tek 1393. za nadbiskupa An-
drije Gualda, kako to pokazuju natpisi urezani na hramu (gl. Jelić-Bulić-Rutar,
Voda po Spljetu Solinu. Zadar 1894, 118—119; Bullettino 1895, 115 i dalje; Bulić,
i
Car Dioklecijan 51).

To se moglo zbiti najranije u IX. vijeku. Car Konstantin Porf. već zna, da
*%
moći Sv. Dujma počivaju u splitskoj stolnoj crkvi, dok za moći Sv. Anast:
kaže, da se nalaze u Splitu (ed. bon. 137—138). Gl. o tom niže u poglavlju o kralju
Tomislavu u idućem o geografskom pregledu X.
i
vijeka
%
Konstantin Porf. ed. bon. 128 (bez Vergade), 140 sš Aoopf; , danas
Vergada.
S
trašnjost do razvodnih planina, što dijele vode Jadranskoga mora od
pritoka Save, gdje se u porječju gornje Bosne sterala oblast Bosna, dok
se u porječju Pive, Tare, Lima i gornje Drine, omeđenom visokim pla-
ninama, nalazila Srbija. U bivšoj savskoj Panoniji između Drave, Save i
planinskoga vijenca od Risnjaka do Ličke Plješivice širila se odjelita
oblast u kojoj do XVII. vijeka prevladavalo ime slovensko, pa otale
joj i
ime Slavonija (Sclavonia) u latinskim spomenicima, a ,Slovinci“,
.Slovinje“ u hrvatskim; mi ćemo je zvati Panonskom Hrvatskom. Vjero-
jatno je, da se prije konačne propasti avarske države ova oblast nalazila
u nekom snošljivijem podanstvu Avar4, a ti su tada još jednako bili go-
spodari ugarske ravnice i Srijema, a tako i onamošnjih Slovena. Sve do
početka IX. vijeka spominje se narod, koji se naselio u opsegu stare
Dalmacije i Panonije u stranim izvorima onoga vremena
imenom Slovena,
već živjela i
dakle pod općim nazivom, no nema sumnje,
pojedina plemenska imena, a u prvom redu oba
da i
ivo pod
su tada
najodličnija,
Hrvati i Srbi, ali ona iziđoše na prvo mjesto tek kod stvaranja političkih
oblasti. Tako se zgodi, da se jedan isti narod, najprije poznat u izvo-
rima pod imenom Slovena, stao kupiti oko dva plemenska imena, Hrvata
i
Srba; kako se bude u docnije vrijeme širila politička vlast jednoga ili
drugoga plemena, tako će i njegovo političko-narodno ime obuhvatati
sada veći, sada manji prostor.
Ovo stvaranjevećih političkih središta i istup Hrvata i Srba na
historijsko poprište, u tijesnoj je vezi s napredovanjima obadvaju njihovih
susjeda, Franaka na zapadu, a Bugara na istoku.
si Srpsko se ime prvi put spominje na početku VIII. vijeka

,n wurponoaiu
su Srbi.
Huxen“ kao episkopija T%g392598w,. Ovo Dogšov je Togšos (ime mjesta, a sig8o,
Gi. Mauuenko, Mans sta

apanns po Birrunin VII, (Hastcriu pyeckaro apxeoa.
uicr. go Koncrar. vol. ja 1902, 15—62), gdje je veoma lijepo prikazana kolo-
nizacija Južnih Slovena od strane carstva u Maloj Aziji u vojničke svrhe. Hrvatsko ime
javlja se prvi put tek 852. u ispravi kneza Trpimira (up. iduće VI. poglavlje u ovoj
knjizi).
Prevlast franačka i krštenje.

(Od kraja VIII. v. do 823.)
Slovenci do Karla Velikoga. — Slom avarske države (791.—802.). — Krštenje
panonskih Hrvata; oni dolaze pod vrhovnu vlast franačku (na kraju VIII.
vijeka). — Krštenje dalmatinskih Hrvata; oni dolaze pod vrhovnu vlast fra-
načku (na početku IX. vijeka). — Knez Višeslav (o. 800.) i osnutak ninske
biskupije. — Mir između cara Karla Vel. i cara Mihajla I. u Achenu (812.). —
Knezovi Ljudevit panonsko-hrvatski i Borna dalmatinsko-hrvatski. — Ustanak
kneza Ljudevita (819.—822.); Knez Borna vojuje protiv Ljudevita. Pad i —
smrt kneza Ljudevita (823.).

U drugoj polovici VIII. vijeka stala se vlast franačke države naglo
širiti preko Italije na istok primaknuvši se poslije propasti langobardsk
države (774.), zauzeća Furlanske (778.) i pokorenja Bavarske (788.) sjevero-
fa
Slika 142. Novci Konstantina VI. i Irene (po Wrothu).
zapadnim okrajcima Balkanskoga poluostrva, odnosno granicama vizan-

tijskog carstva. Tada su dospjeli pod njegovu vlast i norički Sloveni
Slovenci, u taj mah izravni podanici bavarski, a kojima treba da priklo-
ili
nimo našu pažnju.!
Glavni iz vori za najstariju historiju Slovenaca jesu: Pavao đakon
*
(+ poslije
787.), Historia Langobardorum (ed. Waitz ,in usum
scholarum“, Hannover 1878) De i
conversione Bagoariorum et Carantanorum libellus, napisan 871. od ne-

koga nepoznata svećenika saleburške crkve (Monum. Germ. Hist. Scriptores vol. XI.,
2,
- 298 —
Pradjedovi današnjih Slovenaca začeli su poslije odlaska Langobarda

u ltaliju prodirati budi sami, budi pomagani od Avara, u rimsku provin-
ciju Norik i zapremili su još pretkraj VI. vijeka svu zemlju do izvora
Drave, Save i Mure s jedne strane, a do obala Jadranskog mora s druge
(između 568. i 595.)% Oni su dakle naselili u prvom redu plodne ravnice
i doline današnje Kranjske, Štajerske, Koruške i veći dio goričkoga Pri-
morja i Istre, a doprli su u većim skupinama još

i u neke
krajeve s desne
obale Soče, istočnog Tirola (Pustertal — Pusta dolina), južnosaleburškog
Lungaua, gornje i donje Austrije i zapadne Ugarske, kako to još i danas
svjedoči mnoštvo slovenskih nazivlja za neke rijeke, potoke, planine i
mjesta u onim krajevima? Ali među tim Južnim Slovenima bilo je — kako
se čini a napose na sjeverozapadu, i jakih odlomaka Zapadnih Slo-
—
vena, zar silom onamo smještenih od Avara, na što nas upućuju imena
mjesta Edla, Edlach, Edlitz, očito .od jedla, jedlica za južnoslovensko jela,
jelica, pa Zedl, Zedlach (Cedlice) od sedlo za selo, onda dijalektno: modliti
(moliti), vedlo listje ([u]velo lišće), plačidlo (plaća) i participi: padla je
(pala je), kradla je (krala je), pa sunce vylaza (izlazi) i brda Kum, Kulm,
1854, 6-14, ed. Svi su ti podaci sabrani i objašnjeni u djelu: Kos,
Wattenbach).
Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, vol. 1. (501.—80)). Ljubljana 1602,
vol II.(801.—1000.). Ljubljana 1906, ali raskinuti po kronološkom redu događaja. Od
literature up. Kos, Prvi nastop Slovencev v zgodovini (/zvestja muz. dr. za Kranjsko.
XI. (1901) i O bojih med krščanskimi i poganskimi Slovenci v osmem stoletju (Izvestja
X., 1900); Niederle, S. S. vol. II, 3388—354; Gruden, Zgodovina slovenskega
naroda. Celovec 1912 i Slovenski župani v preteklosti. Ljubljana 1916; Strakosch-
Grassmann, Geschichte der Deutschen in vol.
Osterreich-Ungarn I. Beč 1895; Punt-
schart, Herzogseinsetzung und Huldigung in Kimten. Leipzig 1899; Dopsch, Die
žiltere Sozial und Wirtschaftsverfassung der Alpenslaven. Weimar 190); Goldmann,
Die Einfilhrung der deutschen Herzogsgeschlechter Kiirntens in den slowenischen Stam-
mesverband (Gierkes Untersuchungen zur deutschen Staats und Rechtsgeschichte, vol.
68. Berlin 1913); Stur, Die slawischen Sprachelemente in den Ortsnamen der deutsch-
Gsterreichischen Alpenlinder zwischen Donau und Drau. Beč 1914 (Sitzungsberichte
Bečke Akademije vol. 176); Haupt mann, Politische Umwilzungen unter den Slowenen
von Ende des VI. Jahrh. bis zur Mitte des IX. (Mitteilungen bečkoga hist. instituta
XXXVI., 1915, 229—287); Tomek, Geschichte der Didzese Seckau, vol, I. Graz 1917;
Hauptmann, Priroda in zgodovina v razvoju Jugoslavije (Ljubljanska ,Njiva“ vol. Il,
1922, 113—133); Mal, Nova pota slovenske historiografije? (Čas vol. XVII. Ljubli a
1923, 190 i dalje); Hauptmann, Staros pvanska in staroslovenska ,svoboda“ (Čas
vol. XVIII. Ljubljana 192: 305 i dalje); Mal, Epilog k staroslovenski svobodi (Čas vol.
XVIII. Ljubljana 192 42); Pirchegger, Geschichte der Steiermark vol. 1. (bis
1283). Gotha 1920
:
Pavao dakon: ,His diebus Tassilo a Childeperto rege
Oko god. 595. bilježi
Francorum aput Baioariam rex ordinatus Qui mox cum exercitu in Sclaborum pro-
est.
vinciam introiens, patrata victoria, ad solum proprium cum maxima praeda remeavit“
(IV., 7, ed. cit. 146). Očito su tada Slovenci već doprli do istočnih bavarskih međa.
3
Up. Kos o. c. (Izvestja vol. XI., 114—116); Strakosch-Grassmann o. c.
316—323; Stur o. c. 35—102; Kaemmel, Die Anfinge deutschen Lebens in Oester-
zum Ausgange der Karolingerzeit. Leipzig 1879, 142—177.
is
— 299 —
Kulmitz od chlum, za južnoslovensko kum, holm.* Pored odlomaka

Zapadnih
Slovena izrijekom su nam poznati istočnoslovenski Duljebi u
Srednjoj
Štajerskoj i oko koruškog Spitala pa južnoslovenski
Hrvati, poglavito
oko današnjeg Celovca. S novim pučanstvom dobio je
ponajprije vas kraj
što čini današnju Korušku, i novo ime Korotan?
Karantanija, aili
ono se s vremenom proširi na svu zemlju, u kojoj su obitavali Slovenci.
Poslije pada avarske moći oslobodili su se (oko 629.) najprije oni Sloveni,
koji su nastavali dolinu gornje Drave (otprilike današnju Korušku), ali
krajevi današnje Kranjske, srednje i donje Štajerske, a kojima je vodila
143. Slika. Novac carice Irene (po Wrothu).
stara rimska cesta iz današnje zapadne Ugarske; preko Petovija, Celeje i

Emone u Italiju, ostali su i dalje u avarskoj vla Tada izlazi na pozor-
nicu (oko 640.) prvi slovenački vojvoda Valuk (Waellucus dux
Winedorum)
kao saveznik kralja Sama (623.—658.), kojeg je vrhovnu vlast
po svoj
prilici priznavao. Središte njegove oblasti bio je Krnski grad, ispod kojega
je stajao .kameni prijest0“ na kojem
je
još 1414. karantans seljak usto-
ličavao svoga vojvodu“. Tude se steralo i Gosposvetsko polje sa
župo m
to je veoma temeljito upozorio Hauptmann o. c. 233—240. Drugačije
Niederle l. €
Ime je nejasna podrijetla značenja; svakako
nijekoliko gorska zemlja (Gorotan),
*
i
up. Maretić, Slaveni u davnini 91,

*
Krnski grad (danas selo na riječici Glini [Glan] nedaleko od Celovca)
zvao se u
Srednjem vijeku Civias Carantana (danas njem. Karnburg); u rimsko doba bješe oko
toga mjesta važni norički grad Virunum. Ustoličenje karantanskoga vojvode Mein-
harda Tirolskoga godine 1286. opisuje štajerski ljetopisac Otokar u svojoj Reimchronik
(Monum. Germ. Hist. Deutsche Chroniken vol. V., 1. (1890), vers 19,979 do 20,132)
ovako: Na dan ustoličenja vojvode imao je prije svega sjesti najstariji član izvjesne
seljačke porodice, tako zvani ,seljački
i
ma ,vojvodin kamen“ pod Krnskim
,
gradom. Novi vojvoda, u prostom seljačkom odijelu, sa štapom u ruci vodeći bika
konja, priveden bi od četiri plemića pred bezbrižno sjedećega seljaka, koji je imao
te plemiće ispitati u slovenačkom jeziku i saznati, tko
je
taj čovjek što ga vode,
da li je pravedan sudac, zabrinut za blagostanje zemlje pun žara za kršćansku
i
vjeru.
Na sve to morali su se oni zakleti. Nato reče seljak: ,Kojim će me
pravom ukloniti
i
s ovoga mjesta?“ Oni odgovoriše: ,Sa šezdeset feniga, ove dvije šarene životinje (t.j.
bikom i konjem) seljačkim odijelom što ga nosi;
i tvoju će kuću osloboditi
reza“, Nato seljak lako udari vojvodu po obrazu, naloži mu da bude dobar sudac,
od po-
usta s kamena i preuze životinje. Vojvoda sjede na kamen zamahnu trgnutim mačem
i
na sve strane. Najzad popi čašu svježe vode. Taj se kameni prijesto sačuvao sve do
300 —
zvanom u X. vijeku stoga veoma vjerojatno, da je prva

Hrvati, pa je
politička slovenačka organizacija djelo tamošnjih Hrvata“. Od karantanskih
(slovenačkih) vojvoda (duces), koji su stolovali na tom Krnskom gradu
poznati su nam između 740. i 780. poimence: Borut, sin njegov Gorazd
i Volkun ili
(Karastus, Cacatius), pa nećak mu Hotimir (Cheitmar)
Vladuh (Waltunc). Kad su oko 748. Avari napali s velikom silom Karan-
taniju, obrati se vojvoda Borut za pomoć na susjedne Bavarce, koji su
743. priznavali vrhovno gospodstvo franačkoga majordoma a nešto kasnije
(751.) kralja Pipina. Bavarci se odazvaše pozivu njegovu, protjeraju Avare
srednje Štajerske, ali podvrgnu tom prilikom još Borutove Slovence
i
i iz
svojoj, odnosno franačkoj vrhovnoj vlasti, dok su donju Štajersku i Kranjsku

držali Avari i dalje u svojoj vlasti. U vezi s bavarskom, bolje reći s fra-
danas; izvan svake je da je

sumnje, sastavljen od nekoliko iz rimskoga vri
ploča
e vide ostaci natpisa MA[NJSVETI VERI, koji su nekoć

.,
mena, a na jednoj
kao slovenački MA . SVETI VERI ali danas takovo
je
griješkom tuma .
tumačenje napušteno i od Slovenaca (up. Puntsehart o. c. 20—30 sa slikom).

?
Hauptmann c. 263—286 i Čas 1923, 330—331); samo
(o. se
ne slažem s piscem
kako sam već
istaknuo (gl. gore str. 277), da su ovi Hrvati došli iz Hrvatske, pozvani
od Slovenaca ,als Schiitzer und Ordner“. Na tako moglo bi se misliti samo
što
onda, kad bi tada već postojala hrvatska država u Hrvatskoj, ali nje nema još više od
vijeka i po. Pozivanje na Milinovićevo pričanje o ,izboru seljačkoga kralja“ u Bijaćima
(kod Trogira), sasvim je pogrješno; taj običaj nije nigdje poznat, a sve ono drugo
i
što priča Milinović samo je

plod fantazije. Ali i bez obzira na to, Hauptmannova hi
teza gubi svaki osnov u sigurnoj činjenici, da su Avari gospodari južne Štajerske
Kranjske kroz čitavo VII. i VIII. stoljeće, to jest do Karla Vel. (naime do avarskoga
rata 791.), dakle je izravni saobraćaj između Hrvata Karantanije bio nemoguć. To
i
i
dokazuju dva mjesta u Pavla dakona, prvo (IV., ed. cit. 161 glasi:
36—37,
hune Focatem Eraclianus, qui Africam regebat, rebellavit, atque cum exercitu ve-
Contra ,
..
niens, eum regno vitaque privavit remque publicam Romanam Eraclius, ciusdem
filius, regendam suscepit. Circa haec fempora (dakle oko 610.) rex Avarum, quem sua
lingua cacanum appellant, cum innumerabili multitudine veniens Venetiarum fines in-
Forumiuli petens,
gressus est“; drugo oko 663. (V., 18—19 ed. cit. 193): ,Lupus . . .
contra regem (Grimuald) rebellavit. Tum Grimoald, nolens civile bellum inter
Langobardos excitare, regi Avarum cacano mandavit, ut in Forumiuli contra Lupum
ducem cum exercitu veniret eumque bello protereret, quod et factum est. Nam veniente
cacano cum magno exercitu, in loco qui Flovius (danas Fiume u Furlanskoj) dicitur,
sicut nobis retulerunt seniores viri, qui in ipso bello fuerunt, per tres dies Lupus dux
cum Foroiulanis adversus cacani exercitum conflixit“. Hauptmann da spase svoju teoriju
o doseljenju Hrvata iz Dalmacije, uzimajući doslovno riječi cara Konstantina,
kao po-
uzdan izvor (za VII. vijek), našao se prinudenim da pretpostavi, da su i iužna Šta-
se
iska oslobodile od Avara u isto vrijeme kad i Karantanija (t. i. oko 629.),
jevi već nešto prije 663., to jest poslije tridesetak godina, opet natrag
pali pod Avare. To je,
razumije se, neprihvatljiva teorija, jer Konstantinov podatak
nema toliko autoriteta, da može da bude siguran osnov pravljenju ovako krupnih za-
ključaka, cilju da se pokaže uz pomoć
u
iz
Dalmacije doseljenih čak pozvanih Hrvata,
ili
Tako isto mislim da treba

die politische Ohnmacht des slowenischen Volkes (pg. 265).
odbiti i ,drugu“ kombinaciju o slovenskim Hrvatima je iznosi Pirchegger o. c.

vol. I.,
87.
SN
načkom vrhovnom vlasti, započe i širenje kršćanstva među Slovencima,
u kome se radu naročito istakoše oba Borutova nasljednika Gorazd i
Hotimir pa korepiskop Modest, pomoćnik saleburškog nadbiskupa Vir-
gilija. Gorazd je prvi slovenački kršteni vojvoda, dok je Hotimir dao
sagraditi na Gosposvetskom polju u čast Blažene Djevice Marije najstariju
crkvu po čitavoj Karantaniji. Međutim je širenje kršćanstva stalo među
Slovencima nailaziti na poteškoće, jer je veći dio naroda bio protivan
novoj vjeri, poglavito zbog onih tuđinaca (Nijemaca), koji su zajedno
s njome stali ulaziti u zemlju. Tako je došlo do krvavih borba između
pokrštenih i poganskih Slovenaca, u kojima su ove posljednje pomagali
Bavarci, jer otkad se Bavarska otkinula od države franačke i učinila samo-
stalnom (763.), došli su i Slovenci izravno pod njenu vrhovnu vlast. Ne-
kako oko 772. bi konačno skršen otpor poganskih Slovenaca i tako se
pretkraj VIII. vijeka proširi kršćanstvo po čitavoj tadanjoj slovenačkoj voj-
vodini; od svih Slovena prvi su Slovenci primili kršćanstvo.
Skoro po tom podloži Karlo Veliki Bavarsku
i
opet svojoj vlasti, a s njome su i Slovenci
nanovo priznali vrhovno gospodstvo fra-
načko (788.). Karlo Veliki podvrže ih fur-
lanskomu markgrafu zadovoljivši se inače
time, da su mu domaće slovenačke vojvode
zi
Slika 144. Novac Karla Vel.
priznavali vrhovnu vlast i obavezali se pored
davanja počasnih darova na vojnu službu;
(Betim či
između godine 800. i 828. spominju se ove slovenačke vojvode: Inko
(Ingo), Pribislav (Priwizlauga), Semika (Cemicas), Stojmir (Ztoimar)
i
Etgar.
Ovim osvajanjima primače se franačka vlast granicama panonsko-
hrvatske i dalmatinsko-hrvatske oblasti, odnosno avarskomu haganatu i
vizantijskom carstvu. Kako je u jednu ruku hagan pomagao buntovne
Bavarce u posljednjem ratu, pa i s dva kraja provalio u franačku državu
(u Furlansku
taja došao
i
u
u Bavarsku) a u drugu Karlo Veliki zbog južnoitalskih zaple-
zapete odnošaje s vizantijskim carstvom, bješe sukob s objema
susjednim državama neizbježiv. Pored toga je Karlo Veliki zaželio da
vlast svoju proširi sve do Dunava, do nekadanjih međa rimskoga carstva,
i da unese u te krajeve kršćanstvo.
Prvi je planuo avarski rat%. Već oko 782. bilo je nekakih nesuglasica
između Karla Velikoga i Avara, jer ljeti te godine dođoše pred franačkoga
*
Za franačko-avarsko ratovanje glavni su izvor službeni ljetopis Annales regni
Francorum (od 741. do 829.) ed. Kurze (Hannover 1895, in usum scholarum) i Ein-
hard, Vita Caroli Magni (ed. Waitz, Hannover 1905, in usum schol.). Pored ovih ima
još i nekih manjih, a svi su sabrani u zbirkama: Miihlbacher, Die Regesten des
Kaiserreiches unter den Karolingerm (751—918), drugo izdanje. Innsbruck 1908, Rački,
Documenta 295 i dalje i Kos, Gradivo vol. I. II. Od literature up. Diimmler, Uber
i
— .302 —
kralja u tabor kod izvora rajnske pritoke Lippe u Saskoj poslanici avar-
skoga hagana i jugura ,zbog mira“ (velut pacis causa). Jamačno su tom
prilikom uklonjene one nesuglasice, no unatoč tome bilo je jasno, da je
sukob između Franaka i Avara samo pitanje kratkoga vremena. Stoga je
bavarski vojvoda Tasilo, kad je 788. digao ustanak protiv Karla Velikoga,
pozvao u pomoć Avare, a oni mu se i odazvaše. Na taj su način izazvali
protiv sebe pobjedonosno franačko oružje. Još 780. spremao se Karlo na
avarski rat, međutim zaokupljen na drugoj strani, odgodi ga na zgodniji
skori čas. Bojeći se kraljeve osvete, Avari pošlju na proljeće 790. u Worms
poslanike sa željom da se mirnim putem riješi pitanje granica (de confiniis
regnorum); Karlo ih doduše primi i izašalje potom svoje ljude haganu,
i
bez uspjeha; šta više, baš ovi pregovori postadoše razlogom, da je rat
buknuo već iduće godine 791. Karlo je skupio veliku vojsku pješaka
konjanika, u kojoj su sudjelovali prema dužnosti svojoj i Slovenci,“ a
razdi-
jelio ju je na dvije glavne skupine, na južnu
i
sjevernu, naumivši
Avariju iz Italije i Bavarske. Vojnim operacijama prva je započela južna
udariti na
a u augustu, a pod vodstvom Karlova sina Pipina, italskog kralja,

uz kojega se među ostalim odličnicima nalazio i istarski vojvoda Ivan.
Kralj Pipin upao je starom rimskom cestom (Akvileja _-Emona—Petovio)
u današnju Kranjsku i južnu Štajersku, a onda u jugozapadnu Ugarsku
pobijedivši Avare 23. augusta na inače nepoznatu nam mjestu.' Sjevernu
vojsku razdijeli Karlo tako, da je jedna polazila lijevom obalom Dunava
kroz južnu Češku, a druga, kojom je sam zapovijedao, desnom obalom,
dok se brodovlje spustilo rijekom vozeći među objema vojskama potrebnu
hranu i podržavajući međusobnu vezu. Oko 7. septembra prešao je Karlo
Veliki kod ušća Ense (Aniže) avarsku granicu i ne ne na jači otpor,
prodre sve do ušća Rabe u Dunav. Potom zakrene na jug do Sabarije
(danas Szombathely) i vrati se pun plijena i zarobljenika natrag u Re-
gensburg u Bavarskoj, dok se ona vojska, koja je operirala na sjevernoj
obali Dunava, vrati preko Češke u Sasku. Posljedica ove prve avarske
vojne bješe, da su tada oslobođene avarskoga gospodstva Kranjska i
die sildostlichen Marken des fršinkischen Reiches unter den Karolingern (795—907). Beč
1853 (Archiv Bečke Akademije vol. X.); Diimmler, Uber die čilteste Geschichte der
Slawen in Dalmatien (549—928). Beč 1856; Riezler, Geschichte Baierns, vol. I. (do
1180). Gotha 1878, 179 i
dalje; Abel-Simson, Jahrbiicher des friinkischen Reiches
unter Karl dem Grossen, vol. ll. (789—814). Leipzig 1883; Miihlbacher, Deutsche
Geschichte unter den Karolingern. Stuttgart 1896, 177—189; Strakosch-Grassmann
o. €. 410 i dalje; Cranojenh o. c. II, 07108; Hauptmann, Postanek in razvoj fran-
kovskih mark ob srednji Donavi (Časopis vol. II. Ljubljana 1920, 210—250).
%
Up. Kos, Gradivo 1., 307—308.
1) Franački anali kažu
je
za Pipinovu vojsku, da ,de Italia . introivit Illyricum
et inde in Pannonia“ (Kos 1., 309, 310). Ovo /ilyricum ljetopisaca
.
očito
,ne more po-
menjati druge pokrajine, kakor slovensko zemljo, kajti le ta leži med Italijo in nek-
danjo Panonijo“ (Kos vol. 1., 307 bilj.3 i 313 bilj. 3); up. Hauptmann PU 267—260.
i
— 303
donja Štajerska, i da je ujedno panonsko-hrvatski knez Vojnomir

ostavio hagana poklonivši se Karlu Velikomu kao
svomu vrhovnomu
gospodaru primivši obavezu vojne službe.'!
Ma da je ova vojna znatno oslabila Avare, ona ih
ipak nije uništila,
pa stoga se Karlo Veliki spremao na dalju borbu. Već iduće godine 792.
dao je načiniti negdje u Bavarskoj most na čamcima
preko Dunava, no
nenadani saski ustanak (703.) spriječi ga toliko, da se tek 795.
da prihvati posla, a taj mu znatno olakša buna među mogao
Avarima, u kojoj
Slika 145. Crkva Sv. Križa u Ninu.
zaglaviše hagan i jugur. Potkraj ljeta povjeri Karlo vojnu na Avare fur-
lanskom markgrafu Erihu, odličnom Alemanu iz Strassburga,
se da
taj nije sam stupio na čelo vojske, nego je ratovanje prepustio panonsko-
no
čini
hrvatskom knezu Vojnomiru, a taj prodre duboko u avarsku zemlju sve
do čuvenih ,hringova“ između Dunava i Tise, gdje je
zaplijenjeno obilje
u Vojnomira (WWonomyrus) smatraju Kos (I., 325
bilj. 3) i neki drugi pisci slo-
venačkim vojvodom, jer ,Slovenci so bili v tistem času (na kraju ljeta 705.) frankovski
podložniki . . kar se tiče Hrvatov, naj omenim, da ti še niso bili leta 705. od
.
Frankov z njimi so se morale frankovske čete v naslednjih letih vojskovati,

namreč leta 797, 798 i 799“. Ali to se može kazati samo o dalmatinskim Hrvatima
i zato Kosova
argumentacija ničim ne pobija mišljenje, što ga je izrekao
Pirchegger
(Karantanien und Unterpannonien zur Karolingerzeit u Mitleilungen bečkoga instituta
vol, XXXIII., 1912, 274 bilj. 4): ,Liudewit diirfte ein
Nachfolger Wonimirs gewesen
der 796 Herzog Erich gegen die Awaren unterstiitate; von den Karantaner Slaw s
ver-
stand sich dos ja von selbst, da sie Baiern bereits angegliedert waren“;
ovom se ljenju
i ja priključujem. Slično sudio
je već Diimmler (Alt. Gesch. 384).
i
— 304 —
multa seculorum pro-

blaga davnih vijekova“ (thesaurum priscorum regum
lixitate collectum), zacijelo ponajviše zlatnog srebrnog vizantijskog novca.
i
kao
Ovim plijenom Karlo je onda obdario papu, razne crkve manastire,
i
nike!%, Ali odlučna bijaše tek iduća godina 796. Na čelo vojske
i
mnoge
stupi italski kralj Pipin i provalivši dunavskom obalom u Panoniju dopre
do ,hringova“, gdje je oplijenio još ono, i što je preostalo od prošle
vojne. Ovim srećnim ratom nestalo je avarske države zauvijek; javlja se
798., 799.,
još po gdjekoji osamljeni ustanak nekih avarskih skupina (797.,
do Drave, u
802.), no dobrza nema im više traga, a nekadašnja Panonija
kojoj je veći dio žiteljstva bio slovenski, bi podložena vojvodini Bavarskoj
i saleburškom nadbiskupu sa zadatkom, da u njoj proširi kršćanstvo.
Slom avarske države utvrdi franačku vlast nad čitavim narodom
slovenačkim u Karantaniji kao nad panonskim Hrvatima sve do Srijema."
i
Jamačno se i kod njih zadov olji Karlo Veliki, da su mu priznali vrhovnu

vlast pod uvjetom, da sami biraju između sebe domaćega sina za kneza,
morali
koga će im on, odnosno njegov nasljednik potvrditi, no inače su se
obavezati još i na vršenje vojne službe, stavivši ih pod nadzor furlan-
skoga markgrafa (kao i Slovence i
Istrane), pa i na davanje darova.'! Kako
su Panonski Hrvati u to doba bili pogani, biše tada, dakle potkraj
VIH. vi-
i
jeka, pokršteni jamačno podređeni onom akvilejskom patrijaru, koji je
tada
stolovao u
iz
Čedadu (Cividale), gdje je
Iz riječi najstarijega
bilo
i
sjedište i
furlanskoga markgrafa.'?
najpouzdanijega ljetopisa (Ann. regni Franc. ili Ann.
Lauriss. mai. ed. cit. 98): ,Sed et Heinricus dux Foroiulensis missis hominibus suis
cum Wonomyro Selavo in Pannonias hringum gentis Avarorum
..
spoliavit“, valja
nije sam pošao vojnu, nego samo Vojnomir. Tako uzimaju Miihl-
zaključiti, da Erih u
bacher, Regesten (nr.

145
3281), Abel-Simson Il, 99 (,Das Ereigniss, an welchem

der Markgraf keinen unmittelbaren persčnlichen Antheil genommen zu haben scheint, ist...
mo napeau Kapaosoj,
795 zu setzen“) i
Cranojenuh Il, 104 (Ilocae tora, csakako
sohcrBom jeznora
nomaze Xeupik, Bojno Qhpyjayack«, jeano omesee wojcke, noa
Caosenwsa [Manonnjy).
je vjerojatno u nazivu Fruška
y
13
Spomen na franačku vlast u Srijemu učuvan
dakle bHpoyiuckam rops, mons Francorum.
gora, od bparn, Ppara, ppoyan, brdzru, XII. XIII. vijeka, Niketa Ako-
Ali tek vizantijski pisac iz druge polovice i
početkom
minat (+ između 1210. i 1220,), prvi put spominje Srijem kao 4gaz;%7dg0w, dok da-
i
kao Francavilla
našnji Manđelos (u Srednjem vijeku madž. Nagy-Olasz(i) poznadu
XI. Albert Achenski (iz prve pole XII. v.), austrijski klerik Anspert
pisci vijeka
in der topo-
Arapin Edrisi (iz prve pole XII. v.). Up. Jireček, Das christliche Element
der Balkanlčnder. Beč 1897 (Sitzungsberichte Bečke Akad.
graphischen Nomenclatur
vol. 136, 94). U djelu Geschichte der Serben 1., 191 bilj.
1.
sudi Jireček drugačije.
1 Ne može da bude sumnje, da se položaj Panonske Hrvatske nije razlikovao
od položaja ostalih sličnih vazalnih oblasti, naime u prvom redu Dalmatinske
tHr-
vatske, Donje Panonije, Moravske i Češke.

\s Za to nema doduše direktnih izvora, no oni, koji govore o brigi
franačkoga
klera oko krštenja Avara već 796., jasno su svjedočanstvo, da se isto
tako mislilo i na
i
Panonske Hrvate. Da je već 796. Drava činila granicu između nadbiskupije akvilejske
saleburške, up. Giannoni, Paulinus II, Patriarch von Aquileia. Beč
189i
u Čedadu
47, 50-54.
- 305 —
Uto je došao Karlo Veliki u sukob s vizantijskim carstvom, gdje su

poslije smrti energičnoga Konstantina V. (14. sept. 775.) opet preuzele
maha nutarnje smutnje. Konstantinov sin i nasljednik Leon IV. (775.—780.)
bješe slaba zdravlja i popustljiv. On vrati u prvi kraj poštovanje ikona,
no doskore se opet prihvati pravca svoga oca i djeda u crkvenoj poli-
tici. Umr'o je mlad (8. sept. 780.) i ostavi prijesto malodobnom sinu
Konstantinu VI. (780.—797.) za koga je do punoljetstva primila vlast mati
mj
Slika 146. Tloris crkve Sv. Križa u Ninu (poEitelbergeru).
mu Irena s patricijem Staurakijem. Još 776. osvojili su Franci Furlansku

i time se sasvim primakoše vizantijskoj Istri, gdje se doskora obra-
zova franačka stranka idući za tim, da Istra dođe pod Karla Veli-
koga. To je, razumije se, lako moglo da dovede do većih sukoba, no
u taj čas nijesu ih bili željni ni Karlo ni Carigrad; šta više, kad carica
Irena primi vlast, zamisli obezbijediti mir brakom njezina sina cara Kon-
stantina i Karlove kćeri Rotrude. Karlo pristade na to rješenje, i vjereni
njihove djece bi javno oglašeno. Ali Irena htjede i crkvi da vrati mir i
20
— 306
stupi s papom Hadrijanom I. (772.—795.) u dogovor; i odista, sabor

sazvan 787. u Nikeju, na koji su došli
papinski poslanici, osudi dekrete
i
cara Leona IIl. Isaurijca protiv poštovanja ikona i uspostavi privremeni

sklad između Istoka i Zapada. Uza sve to nije Irena mogla da spriječi
sukoba s Karlom, jer kad je franački kralj 787. natjerao beneventansku
vojvodinu, da mu se predala, kao vrhovnom gospodaru, razbi se ugovo-
reno vjenčanje njegove kćeri s carem Konstantinom VI. i već 788. došlo
je do rata, u kojem franačke vojske najprije potuku u Kalabriji vizantijske
carske čete, a onda uđu i u Istru pa je osvoje. Ovaj uspjeh Karlov izazva
u Carigradu veliko ogorčenje. Tada se podiže jaka stranka protiv ženskog
vladanja i zbaci Irenu s prijestola, a mladi Konstantin VI. primi vlast
(790.). Međutim Konstantin VI. nije vratio carstvu ni zadovoljstva ni mira,
jer ratujući nesrećno s Bugarima i Arapima, uzevši mater Irenu natrag
i
kao suvladaricu (792.) dočeka doskora, da su ga svi zamrzili zbog ma-

terinih spletaka; najzad bi on 15. augusta 797. zbačen i na zapovijed svoje
matere Irene oslijepljen. Ali ni samovlada carice Irene (797.—802.) nije
bila prihvaćena bez opozicije, tako da je u oktobru 802. i ona zbačena,
a na prijestolje postaviše glavni državni velikaši i zvaničnici tadanjega
logoteta Nikifora (802.—811.).'*
Sasvim je prirodno, da su te smutnje u vizantijskom carstvu omo-
gućile Karlu ne samo nesmetano uništenje avarske države, nego i dalje
uspjehe. Irena je doduše odmah 798. pokušala, da učini s njime mir, no
do toga nije došlo, već su se neprijateljstva produžila dalje. U takim i
prilikama dođoše pod vrhovnu franačku vlast i dalmatinski Hrvati", Nije

nevjerojatno da je već 707. upao u njihovu zemlju italski kralj Pipin s nekim
bavarskim langobardskim
i četama*“, no prvi zajamčeni sukob zbio se 799.,
kad je nedaleko od Rijeke, vjerojatno kod današnjega Lovrana pod Učkom
planinom, od Hrvata iz zasjede napadnut ubijen Furlanski markgraf Erih'".
i
18 O tomu up. Cranojesuh 90—97; Gelzer 964—

17 Izvori za hrvatsko-franačke odnose u Dalmaciji su kao za Panoniju. Od
isti i
literature up. pored Diimmlera (Alt. Gesch), Abel-Simsona, Jahrbiicher još

i Harnack, Die Beziehungen des frinkisch-italischen zu dem byzantinischen Reiche.
Gčttingen 1880; Gasquet, L'empire byzantin et la monarchie franque. Paris 1888;
Manojlović, Jadransko primorje IX. stoljeća u svijetlu istočno-rimske povijesti (Rad
Jugosl. Akad. 150. Zagreb 1902, nedovršeno); Šišić, Genealoški prilozi o hrvatskoj
narodnoj dinastiji (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S.
vol. XII) Zagreb 1914 i Priručnik vol. 1,
1. Zagreb 1914.
18
Kos, Gradivo I, 349 i bili. 1.
1 Einhard, Vita Caroli M. c. 13 (ed. cit. 14): ,Ericus dux Foroiulanus in
Liburnia iuxta Tharsaticam maritimam civitatem insidiis oppidanorum interceptus“. U
savremenoj pjesmi akvilejskoga patrijara Paulina kaže se: Liburnum litus, quo re-
dundant maria, mons inimice, Laurentus qui diceris . ubi cecidit vir fortis in proelio
. .
clipeo fracto, cruentata romphea“ (Kos l., 363—364). Veoma

cd
je
vjerojatno, da je tude
(Up. Benussi,
govor o današnjem Lovranu pod planinom Učkom nedaleko Opatije
Nel medio evo |Alti e memorie della societa Istriana, vol. IX.] Poreč 1894, 131—1832).
— 307 —
Nasljednik njegov Kadaloh jamačno nastavi osvajanje Hrvatske, a to s tim

više, što je međutim opet došlo između Karla Velikoga i vizantijskoga
carstva do otvorena rata, naročito kad se Karlo dade na Božić 800. okru-
niti rimskim carem. Kako se nekoć Dalmacija ubrajala među zemlje za-
padnoga carstva, uze tada Karlo, zacijelo na tom osnovu, tražiti ovu
zemlju za sebe. Već 803. bila je čitava dalmatinsko-hrvatska oblast između
mora, Raše, Vrbasa i Cetine pod franačkom vrhovnom vlasti, budući da
Slika 147. Nadvratnik crkve Sv. Križa u Ninu (po Eitelbergeru).
je car tada predade na saboru u Regensburgu nadzoru furlanskoga mark-

grafa Kadaloha. U to doba dakle prizn dalmatinski Hrvati vrhovnu
franačku vlast i ostadoše pod njom do godine 878. Karlo prepusti i dal-
matinskim Hrvatima slobodan izbor domaćeg sina za kneza uz obavezu
vojne dužnosti i davanja darova, no ih ostavi slobodne u svim
inače
poslovima nutarnje uprave Kao

što je u Karantaniji i u Panonskoj
U istoj se pjesmi slave ratna djela Erichova, iz kojih izlazi, da su budi sam Erich,
i
budi njemu podvrgnute vojskovođe vojevale po Panonskoj Hrvatskoj, Srijemu i na gra-

nicama Dalmacije, što može s obzirom na Liburniju značiti zemlju preko Krke; kaže
se: Mecum . . morem flumina ilete . . /stris Sausque, Tissa, Culpa, Marua (— Mo-
. .
ili
rava Maroš) . Hericum mihi dulce nomen plangite Sirmium . . Barbaras gentes
. . .
domuit sevissimas, cingit quas Drauva, recludit Danubius, celant quas iunco paludes
Meotides (7), ponti coaretat quas unda salsiflui, Dalmatiarum quibus obstat terminus
(Kos, 362—363).
2) Up. o tom moje Geneal. pril. 28—31.
— 308 —
Hrvatskoj, tako je sada i u Dalmaciji započelo franačkim vrhovnim gos-

podstvom glavno definitivno krštenje ondješnjih Hrvata?! Vršili su ga
u prvom redu franački misionari, među kojima je moglo da bude i ro-
denih Slovenaca iz akvilejske patrijaršije (sa sjedištem u Čedadu), no
vjerojatno je, da je već ranije radilo oko krštenja Hrvata u svojoj blizini
i svećenstvo iz carskih dalmatinskih primorskih varoši. Kao prvi kršteni
hrvatski knez izrijekom nam je poznat Višeslav (oko 800.), a sjedište
bio mu je Nin (stara Aenona), koga Hrvati obnoviše na rimskim teme-
ljima; još 1746. nalazila u ninskoj stolnoj crkvi krstionica presbitera
se
Ivana iz vremena kneza Višeslava (danas je u gradskom muzeju u Ve-

ji).Oko toga vremena sagradio je u Ninu crkvu Sv. Križa župan
21
ovo sam pitanje o hrvatskom krštenju detaljno raspravio u mojim Geneal.
1
pril. 43—46 na koje upućujem. Mutni podatak o krštenju Hrvata u doba Karla Velikoga
a od franačkih misionara, sadrže Acta S. Ursii (Farlati, Accessiones et correctiones
ad /ll. sacr. ed. Bulić. Split 1910, 45 ; Suppl. Bullettina 1902—1910), koja je na-
pisao gradanin sjeveroitalske Vičence Antonije Verlo, a izdao 1493. Petar de Natalibus,
biskup toga grada. Docnije ih je priredio u novoj redakciji P. Franc. Barbaran ex ve-
tustissimo Ursianae vitae codice. Po tom Žitiju ,Ursus confessor ex nobili Francorum
genere trazit originem“, a kad mu
accedens
je bilo 18 godina, ,ad palatium Caroli imperatoris
armorum ductor creatus est“.
. . .
U
26.
godini ,cum Cliente sodali Dalma-
tiam versus perexerunt ubi multos paganorum ab eorum rege (naime ovih pogana, dakle
Hrvata) missos, ut se christianos caperent, trucidarunt. Ad quorum vindictam rex exer-
citum parans per filiam admonetur, ut prius iubeat ipsos ad se impune accedere, et
de eorum peregrinatione interroget. Quo facto rex cum populo ab ipsis convertitur ad
dominum et filiam unicam Ursio desponsavit, cui postmodum ad regnum successit“.
Ali ubivši docnije pomutnjom svoga rođena oca, ženu sinčića, ostavi Dalmaciju i
i
»paenitens Romam perexit, cui pro peccato ab Hadriano pontifice adhibetur paenitentia“,
tako je Ursije došao u Vičencu okoliš, gdje je i umro još za života Karla Veli-
pa i
koga; crkva u Vičenci slavila je još u XVII. vijeku njegov spomendan (festiva dies)
na 10. maja. Ali imena njegova nema u rimskom martirologiju. — Pažnje su vrijedna
i imena svetoga Asela, Martina, Chrisogona (Krševana), Ludovika, Ambrozija, Mogora
(= Hermigoras), Marte, Eufemije Marcele, koja se javljaju u hrvatskim spomenicima

i
od IX. do XI. vijeka — bistri dokaz snažnoga franačkoga utjecaja, odnosno akvilejske
crkve među Hrvatima još iz vremena krštenja (up. i Jelić, Dvorska kapela Sv. Kri
u Ninu, 23—24). Analizu podataka u cara Konstantina Porf. o krštenju Hrvata gl. u
Geneal. pril. 43 i dalje i niže u glavi IX. kod vladanja kneza Branimira. Da je Kon-
stantinov hrvatski arhon Iligya — Ilogwa — Boga, Borna, up. moje Geneal. priloge. U
franačko doba stavljaju krštenje Hrvata Marquardt, Osteurop. und o: iat. Streifzilge.
Leipzig 1903, XVII. XVIII. (uvoda); Duchesne, Le provincial romain au XII. le
(Melanges d'archćologie et d'histoire vol. XXIV., 102—105 Rim 1904); Bulić-Be
valdi, Kronotaksa 121 dalje; Jelić, Dvorska kapela u Ninu |. c.; Peroje
i
Ninski biskup Teodosije (879—892). Split 1922, 3—4. (Prilog Vjesniku). Gruberova
domišljanja (Vjesnik arhiva vol. XX., 1918, 136 i dalje) nijesu ništa nova pridonijela
nauci, a tako su neispravne i teze Novakove (Pitanje pripadnosti 15 dalje). i
= Natpis glasi: ,Hec fons nempe sumit infirmos, ut reddat illuminatos. Hic ex-
piant scelera sua, quod de primo sumpserunt parente, ut
efficiantur christicole salubriter
confitendo trinum perenne. Hoc Joannes presbiter sub tempore Wissasclavo duci opus
bene composuit devote, in honore videlicet sancti lohannis Baptiste, ut intercedat pro
eo clientuloque suo“ (Ovaj izvor naime prima slabe, da ih učini prosvijetljenima. Ovdje
i.
— 309 —
Godeslav, davši uklesati na njoj najstariji poznati nam natpis hrvat-

skoga vremena.*' Iste godine 803. uredio je Karlo Veliki i crkvene prilike
u Istri, kad je na molbu akvilejskoga patrijara (u Gradežu), Fortunata,
potvrdio njegovoj crkvi istarske biskupije, a nije nemoguće, da je još za
cara Karla Velikoga (između 803. i 814.), no svakako za njegova nasli
dnika Ludovika Pobožnoga (814.—840.) osnovana biskupija u Ninu sa
stolnom crkvom posvećenom franačkom svecu Aselu, pod koju potpade
čitava dalmatinsko-hrvatska kneževina, podvrgnuta akvilejskom patrijaru
(u Čedadu). Veoma je vjerojatno, da je u prvi kraj sjedio u Ninu samo
natpop (archipresbyter), ovisan od regionarnoga korepiskopa (chorepiscopus)
bez stalne rezidencije, koji se zvao — po primjeru slovenačkoga epi-
scopus Croatorum, a podložan bješe akvilejskom patrijaru (u Čedadu).
Tek docnije postao je taj pokrajinski biskup ninskim biskupom ostajući
i
dalje suiraganom akvilejskoga patrijara (u Čedadu).**
===
EAR
GaSRIOSAEG
k
i
Sa ==
Slika 148. Natpis župana Godeslava u Ninu.
Nekako istodobno posla novi vizantijski car Nikifor caru Karlu po-
slanstvo s porukom, da se utanači mir. Karlo privoli uz uvjet, da Istra i
dalmatinsko - hrvatska kneževina pripadnu njemu, a Nikiforu Venecija i
varoši Zadar, Trogir i Split pa ostrva Krk, Rab Osor (Cres s Lošinjem).
i
Ali kako Nikifor ne htjede Karlu da priznade carskoga naslova, a naročito

kad se na početku 806. još predadu Karlu Venecija i dalmatinske varoši
svojih zločina, što su ih primili od
se ispiraju od prvoga roditelja, da postanu kršćani
spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo je djelo pobožno načinio presbiter Ivan
u vrijeme kneza Višeslava, u čast naime Sv. Ivanu Krstitelju, da zagovara njega i nje-
gova štićenika (t. krštenika).“ Ovu krstionicu datira Cattaneo (L'architecture en Italie
du VII. au XI. sičele. Venecija 1891, 110111) krajem VIII. vijeka, tako i Stiickel-
berg (Langobardische Plastik. Kempten 1909, 72: ,Als Datum mag die Wende des
VII. und IX. Jahrh. gelten“) Jelić (Dvorska kapela Sv. Križa u Ninu. Zagreb 1911,
i
15). Prema mnijenju ovih stručnjaka i ja sam stavio kneza Višeslava, kao prvoga nam
poimence poznatoga hrvatskoga vladara, na početku IX. vijeka.
# Veoma zagonetni ovaj natpis čita Jelić: ,Godes(ljav iuppano qui isto domo
co(struxit)“ t. j. Župan Godeslav sagradi ovaj dom (božiji). Up. 0 tom moj Priručnik
vol. I, 1., 118—119, gdje je navedena čitava starija literatura kao čitanje Račkogai
i Ljubića.
#1
Perojević, Ninski biskup Teodozije. Split 1922. (Prilog Vjes-
Up. o tom
niku), 4 dalje. Perojevićeva je radnja unijela u hrvatsku historiju IX. vijeka prave
i
naučne svijetlosti na bazi solidnog teološkog znanja. Ona je objasnila čitav niz zaku-
častih pitanja, na koja ću upozoriti na svome mjestu.
—
30
i
ostrva, koja odaslaše pred njegau Diedenhofen zadarskoga biskupa
Donata carskoga namjesnika
i (dux) Pavla, zače ratovanje nanovo. Za
toga se rata doskoro pokazala prevaga vizantijskoga brodovlja pod pa-
tricijem Niketom (807.) i admiralom Pavlom (809.) na moru, jer oni brzo
uspostaviše carsku vlast u dalmatinskim varošima, a Zadar dobi u znak
izmirenja od cara Nikifora moći Sv. Anastasije, srijemske mučenice.
Međutim kad umre carev glavni vojskovoda, italski kralj Pipin (810.), a car
Nikifor zaglavi u ratu s Bugarima (811.), novi car Mihajlo I. (811.—813.)
sklopi najzad mir s Karlom u Achenu (812.). Ovim mirom, koji otada dalje
13%
ostade osnovka političkih odnosa između oba carstva, priznade Vizantija
Karlu carski naslov i odreče se dalmatinsko-hrvatske kneževine, zadržavši
samo Veneciju i već pomenute dalmatinske varoši ostrva. i
Car Karlo Veliki umre 814., a naslijedi ga slabić sin Ludovik Po-
božni (814.—840.). Njemu se kao novom svom vrhovnom gospodaru
poklone u gradu Paderbornu oba hrvatska kneza, panonski Ljudevit
(o. 810.—823.) i dalmatinski Borna (o. 810.—821.), po svoj prilici ne
samo nasljednik Višeslavljev, nego i sin njegov.** Za slabe vlade cara
Ludovika Pobožnoga uzeše sve to više preotimati maha razni neredi po
cijeloj državi njegovoj, a naročito se osiliše pojedina moćna gospoda i
uzeše narod globiti i mučiti. I furlanski markgraf Kadaloh nije bio bolji,
25 O tom
up. moje Genealoške priloge 46. Drinov (Khxnse Caansne u Buganris
s» X. pbwb. Moskva 1876, 37—38) izrekao je mišljenje, da je Borna najprije bio knez
Gačana, onda ga tek za nagradu za njegovo držanje u vrijeme Ljudevitova ustanka
učiniše Franci knezom svih svojih dalmatinskih oblasti, ,ero »Hano pasckasa 9iin-
1. e. no Hasana Bogerania Jhonesnra,
rapaa, dokazuje Drinov, koropsii 85 818 roay,
nasnsaer Bopiy dux Guduscanorum“, s» 819 83 Hawat sTOrO BOBCTANIM, HAŠNBAETA
Ali ja držim, da to
ero vie dux Dalmatiae“, a so 821 ,dux Dalmatiae et Liburniae“.
mišljenje ne stoji, jer budući da su Gačani žifelji Liburnije, ne vidim napretka ili ,na-
između 818. i 821, već obratno ono dux Dalmatiae od 819. moralo bi nam
grade“
značiti po Drinovljevu načinu zaključivanja, gubitak Gačana, a ipak njegov izvor An-
nales regni Francorum (ed. cit, 151) upravo na onom mjestu, gdje daje Borni na-
slov ,dux Dalmatiae“ neposredno nastavlja, kako je on ,cum magnis copiis ad Co-
lapium fluvium Liudevito se venienti occurrens, in prima congressione a Guduscanis
deseritur . . Guduscani domum regressi iterum a Borna subiguntur“, dakle su Gačani
većbili njegovi podanici, pa i ponašanje njihovo spram Borne ne pokazuje, da je on
najprije bio samo njihov vladar onda tek da se dalje širilo njegovo vladanje, a na-
i
vlastice riječi anala ,iferum a Borna subiuguntur“ kao da to i potvrđuju. Iz onih golih
titula dakle ne da se drugo zaključiti, već da su u Bornino doba u dalmatinskohr-
vatskoj kneževini još jasno razlikovali teritoriju Liburnije od Dalmacije, to jest nekadanji
rimski konvent Liburniju (od Raše do Krke) od Salonitanskoga ili prave Dalmacije
(gl. gore str. 124); ali otale zaključiti, da su Gačani bili osobita oblast, osobita opet Li-
burnija, a osobita Dalmacija (između Krke i Cetine) i, razumije se, svaka oblast sa
svojim zasebnim knezom, sasvim je neispravno. Mi nalazimo samo dvije političke terito-
rije u to doba: na jugu dalmatinsko-hrvatsku kneževinu i panonsko-hrvatsku na sjeveru,
pa stoga nijesu Ljudemisl, ujak Bornin i Dragomuž, tast Ljudevitov, nikaki vladari
ili glavari osobitih oblasti, nego tek ono, što izvor o njima kaže, naime prvi je avun-
culus Bornae ducis, a drugi socer Liudewiti.
Sana
postupajući naročito s Panonskim Hrvatima tako nasilno i okrutno, da
se njihov knez Ljudevit, čije je središte bio Sisak, a oblast mu je jamačno
obuhvatala svu nekadanju rimsku Saviju a možda i srijemsku Panoniju,
zbog toga 818. po zasebnom poslanstvu potužio u Heristalu caru Ludo-
viku. Kad to ne pomože, diže se Ljudevit s narodom svojim na oružje
Na glas o tom ustanku pođe odmah ljeti 819. furlanski markgraf Kadaloh
s italskim četama na Ljudevita, no ne samo da nije ništa opravio, nego
se doskora morao poražen vratiti natrag u Furlansku, gdje je i umr'o od
Slika 149. Krstionica kneza Višeslava (u mletačkom muzeju).
groznice (febre correptus). Poslije ovoga uspjeha knez Ljudevit zamoli po

osobitom poslanstvu cara Ludovika za mir i ujedno mu javi uvjete,
pod kojima je voljan vjerno priznavati vrhovnu vlast carevu. Ali ga car
Ludovik odbije i zatraži od njega, .da ponudi druge uvjete; očito se
Ljudevit želio oprostiti nadzora furlanskoga markgrafa. Tada se panonsko-
hrvatski knez odluči na borbu za oslobođenje od franačke vrhovne vlasti,
možda s težnjom, da mjesto propale avarske države podigne u srednjem
Podunavlju novu slovensku. Ali znajući dobro, da je sam za tako go-
# Glavni izvori za Ljudevitov ustanak jesu: Annales regni Francorum (ed. cit.);
Thegan, Vita Hludovici imperatoris (Mon. Germ. hist, Scriptores vol. II., 585—603 ed.
Pertz); Vita Hludowici imperatoris auctore anonymo (o. c. 607—548). Svi su podaci
zajedno skupljeni u Račkoga Documenta i u Kosa Gradivo vol. ll. Od literature
treba naročito istaknuti Diimmlerove obje radnje i Riezler o. c. vol. I.
— 312 —
lemo djelo ipak preslab spram sila velikoga franačkog carstva, pozove
prije svega na oružje i u pomoć naokolne Slovence, dalmatinske Hrvate
i
Timočane, koji do nedavna nastavali oko Timoka u današnjoj sie-
su
veroistočnoj Srbiji. Braničevci i Timočani naime upravo su se nedavno

(818.) ponudili caru Ludoviku za vazalne podanike,
,savezništva“ bugarskoga. Šta više,
u
želji da se oproste ne-
Timočani se ujedno
snosnoga tobožnjeg
i isele iz svoje zemlje i nastane negdje bliže međama franačkim, odnosno
Ljudevitovoj oblasti. Sada, na poziv Ljudevitov, oni napuste Franke i
Slika 150. Karlo Vel. i sin mu kralj Pipin (slika iz XI. st. Gotha).
pristanu protiv njih uz Ljudevita, ali Braničevci ostadoše

Francima vjerni.
Isto se tako Ljudevitu odazvaše i istočni Slovenci u današnjoj Kranjskoj
i južnoj Štajerskoj, dok se dalmatinsko-hrvatski knez Borna sustegao od
saveza s njime, spreman vjerno vršiti vojnu obavezu svoju u korist carevu.
Razlog ovakoga držanja kneza Borne kao da nije nepoznat. Achen-
skim mirom naime bile su sređene političke prilike na istočnoj obali Ja-
dranskoga mora do ušća Cetine onako u glavnom, no ipak je ostalo nekih
nesuglasica i trvenja zbog zemljišnoga posjeda između dalmatinskih varoši
i dalmatinsko-hrvatske kneževine, a možda se
radilo još i o razgraničenju
između hrvatske i dalmatinske crkve. Zacijelo na molbu dalmatinskih Ro-
Ludoviku
mana pošlje vizantijski car Leon V. Armenac (813. 820.) caru
da
poslanika Nikifora, koji je stigao u Achen na početku 817. tražio,
i
se ovo pitanje uredi (legatio . . .

=erat de finibus Dalmatarum Romanorum
et Sclavorum). Kad je Nikifor iznio svrhu svoga dolaska, rekoše mu, da
će markgraf Kadaloh, koji ima brigu oko onih granica“, i onako dobrza
stići na dvor pa stoga da je zgodnije, da se onda raspravi i ovo pitanje.
Međutim se na sastanku između Nikifora i Kadaloha pokazalo, da treba
saslušati još i ,Rimljane“ (to jest dalmatinske građane) i ,Slovene“ (to
jest Hrvate), ier da se bez njih ne da ništa učiniti. Stoga pođoše Nikifor
i Kadaloh u pratnji Ludovikova dvorjanika Albgai u Dalmaciju, no tude
ie povierenstvo naišlo na tolike poteškoće, da se moralo razići ne opra-
vivši ništa, to jest svaka je stranka, i dalmatinski građani i Hrvati, očito
ostala kod svojih zahtjeva. Stoga stupi u augustu iste godine pred cara
Ludovika u Ingelheim novo vizantijsko poslanstvo, a kad je car saznao,
da mu je ,svrha ista kao i Nikiforova“, ,brzo svrši s njime i otpusti ga“,
a to kao da znači, da na franačkom dvoru nijesu bili voljni prihvatiti u
potpunom opsegu zahtjeve dalmatinskih Romana, odnosno vizantijske pre-
dloge, ili drugim riječima, oni su se očito većma priklanjali zahtjevima
Hrvata. I ako namse ne kaže izrijekom,
ipak smijemo iz svega zaključiti, da
je tada via facti riješeno pitanje zem
šnoga posjeda varoši Zadra, Trogira
i
Splita spram nutrašnjosti i da su
dalmatinski građani morali zadovolj
manjim od onoga, što su tražili. Tada
ie Hrvatima vladao knez Borna
i vjero-
jatno imamo u tom povoljnom rje- sii a 151. Pečat Ludovika Pobožnoga
šenju tražiti ključ za razumijevanje rit. muzej, London).
njegova držanja u sukobu između fra-
načkoga carstva i njegova panonskog susjeda Ljudevita. Kad je pred
zimu 818. stupilo u Heristalu pred cara Bornino poslanstvo, moglo mu je
izreći hvalu i zadovoljstvo svoga gospodara, dok
poslanici teško potužiše na Kadaloha.
se
u isti čas Ljudevitovi
Uto skupi nasljednik Kadalohov, novi furlanski markgraf Balderich,
vojsku sa zadaćom, da opet pokori odmetnike Slovence, no njima pohita
u pomoć knez Ljudevit. Obje se vojske sukobiše negdje na gornjoj Dravi;
čini se, da je Balderich nenadano zaskočio Ljudevita, jer se kaže, da mu
je uspjelo potisnuti ga natrag s manjom silom. Međutim provali i dalma-
tinsko-hrvatski knez Borna u Ljudevitovu zemlju s juga, ali ga on dočeka
na Kupi (možda nedaleko od Siska) i napadne. Za boja prijeđu Bornini
podanici Gačani, koji su obitavali u porječju Gacke oko današnjega Otočca,
na stranu Ljudevitovu, dok je tast Ljudevitov Dragomuž opet prešao
k Borni.* 27 Hrvatsko-dalmatinski knez bi do nogu poražen i jedva je iznio
2 Annales regni Francorum pišu Guduscani, što je sasvim jasna transkripcija
za Grdiska, a tako je Konstantinova ]oosćqx prema * goteski
i *
gotski (grska)
i
(up. Akad rječ. s. v.).

— 314 —
živu glavu uz pomoć nekih svojih vojnika, dok je Dragomuž poginuo.

Na povratku u svoju kneževinu Borna je doduše opet pokorio Gačane,
no zato uđe Ljudevit u decembru u dalmatinsku Hrvatsku, te je uze paliti
i plijeniti. Ne mogući se s uspjehom oprijeti na bojnom polju, Borna se
zatvori u tvrde svoje gradove napadajući iz njih Ljudevitove čete čas

ovdje čas ondje, sada straga, sada s boka. Izgubivši u tom neredovitom
ratu mnogo ljudi (kažu oko 3000) i silu konja, Ljudevit se vrati natrag.
Međutim je glas o njegovoj pobjedi na Kupi odjeknuo daleko; tada mu
Slika 152. Franački vojnici (slika iz godine 881. Rim).
se pridruže preostali Slovenci sve do blizu Soče, pa i sam gradeški

i
patrijar Fortunat, iz inače nepoznatih nam razloga, uze kneza pobjednika

podbadati na dalji otpor poslavši mu ujedno još i vješte italske zidarske
majstore, da mu pomognu kod izgradnje utvrda.**
Poslije toga sastane se u januaru 820. sabor franačkih velikaša oko
cara Ludovika, na koji su došli i poslanici kneza Borne, a ti tada ispri-
čaše tobožnje uspjehe svoga gospodara protiv Ljudevita za zimske vojne
u Dalmatinskoj Hrvatskoj. Sabor zaključi, da imadu tri carske vojske u
isti mah napasti snažnoga buntovnika, opustošiti njegovu zemlju i tako
ga svladati, a kad malo potom stiže i knez Borna na carski dvor, uze
on u vijeću objašnjavati, kako da se
satre Ljudevit. odista, čim je ogra-
nulo proljeće, podigoše se protiv Panonske Hrvatske tri velike franačke
1
# da je Fortunat, i ako metropolita franačke Istre, ipak bio vizantijski

Budući
podanik, moglo bi se pomišljati, da je carstvo pomagalo Ljudevita (up. Hsnt- por+,
crin Koncranrma Barp. o Cep6ax u Xopsaraxx 120; Manojlović, Jadransko po-
morje 71—72).
315 —
vojske, u koje udoše razne čete iz pola carstva. Prva je polazila iz Italije,
druga preko Karantanije, a treća iz Bavarske kroz prekodravsku Panoniju.
Prva i treća vojska sporo su napredovale, a Slovenci pokušaše negdje
na gornjoj Dravi, da prvoj vojsci, koju je jamačno vodio markgraf Balde-
rich, zakrče napredovanje, no uzalud. Druga vojska, protiv koje je očito
vojevao sam Ljudevit, tek je sebi poslije treće bitke prokrčila put u
Panonsku Hrvatsku, gdje se potom sastaše sve tri carske vojske. Pred
tolikom se silom knez Ljudevit zatvori u neki tvrdi grad na strmom brdu
(zacijelo negdje Sisku na jugu) i prepusti zemlju svoju paležu i pljački
neprijateljskoj. Ne opravivši u stvari ipak ništa, franačke se vojske do-
skora vrate kući, ali na povratku pokore opet Slovence carskoj vlasti;
za kaznu bi im oduzeto pravo biranja domaćih vojvoda i otada im je
car šiljao glavare po svojoj volji. Od toga vremena dalje Slovenci su
trajno ostali podvrgnuti njemačkoj vlasti.
Nepovoljni rezultat posljednje vojne protiv Ljudevita bješe razlogom,
da je državni sabor franački u februaru 821. u Achenu zaključio, da imadu
na ljeto opet tri vojske udariti na kneza Ljudevita. Skoro po tom dojavi
svećenik gradeške crkve Tiberije caru Ludoviku, kako
je patrijar Fortunat
pomagao Ljudevitov ustanak. Pozvan na odgovornost pred cara, patrijar
pobježe potajno najprije u Zadar, gdje je u to vrijeme stolovao kao vi-
zantijski carski namjesnik neki Ivan, a onda s njegovom potporom dalje u
Carigrad. Međutim provališe one tri franačke vojske u Panonsku Hrvatsku
te je i opet popale i oplijene, a onda se u oktobru vrate bez ikakova
uspjeha natrag. Ljudevit još nije bio svladan. Ali iduća godina 822.
donese odluku. Kad se stade nova carska vojska, a to je bila već
deseta po redu, oko mjeseca augusta kretati iz Italije na Panonsku
Hrvatsku, Ljudevit je više ne d ka, već ostavivši iz nepoznatih razloga
Sisak, prebjegne s odabranc k Srbima, našto Franci najposlije
pokore čitavu Panonsku Hrvatsku, dok su Timočani, ako ne već ranije,
a ono svakako tada
Ljudevit za svoga
i
opet došli pod Bugare.*! Ne zna
boravka
se
iz
kojih je razloga
među Srbima ubio onoga župana, kojemu se
utekao, prisvojivši sebi ujedno i njegovu oblast, dakle je imao i nešto
vojske uza se. Možda mu je pod utjecajem franačkim radio o glavi, jer
viđamo, gdje Ljudevit poslije toga čina sam šalje neke svoje ljude k fra-
načkoj vojsci u Panonsku Hrvatsku s porukom, da je voljan lično poći
pred cara Ludovika i njemu se opet pokoriti. Na tu poruku zacijelo ga
uzeše Franci mamiti k sebi, no on — možda posredovanja radi — pođe
u Dalmatinsku Hrvatsku, ali ne na dvor kneza Vladislava, nego u dom
2 ,Liudewitus Siscia civitate relicta ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae
je
partem optinere dicitur, fugiendo se contulit“ (Ann. regni Franc. ed. cit, 158). Ovo
prvi spomen srpskoga imena u granicama bivše rimske Dalmacije. Gdje su ovi
Srbi kojima se Ljudevit utekao stanovali, ne da se sigurnošću odrediti, svakako Savi
i Vrbasu
negdje na jugoistoku u blizini dalmatinskih Hrvata.
316 —
Bornina ujaka Ljudemisla, koji ga poslije nekoga vremena, vjerojatno na

zahtjev franački, dade mučke ubiti (na proljeće 823., možda u aprilu).
Ma da nije uspio svojim snažnim ustankom, knez Ljudevit ipak ide
u red najvažnijih ličnosti stare hrvatske povijesti. On je bio jedini hrvatski
vladar, koji je oko sebe okupio pored Panonskih Hrvata još i velik dio
Slovenaca i Podunavskih Slovena, zar Srba, upravljajući bar kroz jedno
vrijeme sudbinom čitave zemlje od izvora Save do današnje sjeverne Sr-
bije. Svojim je hrabrim istupom zadao teških udaraca velikoj franačkoj
državi, a zemlju hrvatsku između Drave i Save spasao od onakove kobi,
kakova je oko toga vremena stigla susjedne Slovence. Spomenuvši prijeku
smrt njegovu u Dalmatinskoj Hrvatskoj, Nijemac Diimmler kaže: ,l tako
je poglavito uz pomoć (dalmatinskih) Hrvata ugušen ustanak, u kojem
se radilo, kako to svjedoči potreba odašiljanja onako znatnih vojnih sila
(od strane franačke protiv njega), o ostvarenju velikih ciljeva, možda o
utemeljenju jedne velike slovenske države na Dunavu“.
30
Dilmmler, Alteste Geschichte 390.
još
VI.
Borbe s Venecijom, Arapima i Bugarima.

(823.—864.).
Car Ludovik dijeli franačku državu (817.). — Dalmatinsko-hrvatski knez
Vladislav (821.—835.?) — Opadanje vizantijskoga carstva u prvoj polovici
IX. vijeka. — Počeci Venecije i prvi sukobi s Neretljanima (oko 830.). —
Jačanje Bugara i njihova provala u Panonsku Hrvatsku (827.); panonsko-
hrvatski knez Ratimir (829.—838.). Dalmatinsko-hrvatski knez Mislav (oko
835.—845.); sukobi s Venecijom. Nalet Arapa u Jadransko more (841. do
842.), Datmatinsko-hrvatski knez Trpimir (oko 845.—864.) i splitski nadbiskup
Petar (852.). — Bugarski kan Boris napada s Panonskim Hrvatima kralja
Ludovika Njemačkoga (853.). — Hrvatsko-bugarski rat
(0. 854.), — Bugarsko-
srpsko ratovanje (o. 860.) — Prelom između istočne i zapadne crkve; patrijar
Fotije i papa Nikola I. (863.). — Krštenje Bugara (864.—865.) — Panonski
knezovi Pribina (+ 861.) i sin mu Kocelj.
Bojeći se, da bi mogao nenadano umrijeti, odluči se car Ludovik
a
života riješiti pitanje nasljedstva u državi. Po starom fra-
u imali su svi zakoniti sinovi jednako pravo na baštinu,
ičavali dijeliti očevu državu po njegovoj smrti, no ipak s pred-
hodnim odobrenjem narodnim, što je očito ostatak nekadanjega izbornog
prava. Ali krvava historija Merovinga i trvenja u porodici Karolinga, baš
u takim prigodama, bijahu razlogom, da se htjelo
i zadovoljiti starom obi-
čaju i spasti jedinstvo carstva, ,da ne dođe do sablazni u svetoj crkvi“
(ne forte hac occasione scandalum in sancta ecclesia oriretur). Isprava o tom
sudbonosnom činu Ludovikovu izdana je u Achenu julu 817., a odre-
u
divala je, da ima najstarijega brata Lotara zapasti uz carski naslov i

jezgru franačke države u Galiji i oko Rajne
i kraljevina Italija, Pipina
Akvitanija, a Ludovika Bavarska, Karantanija, Češka i bivša Avarija, i to
tako, da su mlađa braća imala upravljati u svojim zemljama kao pod-
kraljevi najstarijega brata-cara, ma da su i inače nosili kraljevski naslov
i
i bili obvezani, kao i drugi vazali, svake mu godine davati počasnih
darova vršiti na njegov poziv vojnu službu, a svojom su se vojskom smjeli
jedino služiti u obrani od napadaja stranih naroda. U smislu ovoga dr-
žavnoge akta nosi doduše Lotar već od 817. dalje carski naslov, ali
upravu ltalije preuzeo je privremeno tek 822. i time došao i do nekoga
utjecaja na događaje u Dalmatinskoj Hrvatskoj, a u prvi kraj zacijelo i u
=
gensburgu.*
—
i
Panonskoj, jer se ona računala k Italiji sve do 828., kad je tek predana
kralju Ludoviku, kojega se dvor od 826. dalje nalazio u bavarskom Re-
Posljednji dani dalmatinsko-hrvatskoga kneza Borne nijesu nam po-

znati, jer ga naši izvori poslije njegova dolaska na achenski dvor, gdje
više
je dao savjeta, kako da se skrši Ljudevit Panonski (početkom 820.)
ne spominju. Umr' je
ljeti 821., a naslijedi ga po želji Hrvata i s carskom
privolom njegov sinovac Vladislav (821.—835.?) kao vjerni vazal fra-

mački, sa sjedištem zacijelo u Ninu.? Koliko je uz svoga rodaka Ljude-
misla još i on sudjelovao kod katastrofe panonsko-hrvatskoga kneza
Ljudevita, ne znamo, no više je nego samo vjerojatno, da se bar nije
protivio prijekoj smrti protivnika svoga prethodnika strica Borne.
i
Uto se zbiše i u vizantijskom carstvu veoma važne promjene.* Car

Leon V. bi ubijen na Božić 820. u dvorskoj kapeli Sv. Stjepana, a na
prijesto pope se začetnik državnoga prevrata Mihajlo II. Mucavac (W:
820.—829.) iz Amorija, utemeljitelj nove frigijske dinastije. Taj je prevrat
bio početak novih nevolja i nesreća, koje carstvu zadaše teških udaraca,
da se ono od njih nije moglo da pridigne ni za Mihajlovih nasljednika
Teofila (820.—842.) i Mihajla ll. (842.—867.). Najprije se podiže protiv
njega vojvoda Toma, čovjek slovenskoga podrijetla, koga okruni antio-
hijski patrijar carskim vijencem. Složivši se s Arapima, Toma napadne
s jakim brodovljem sam Carigrad, ali bi odbijen, a skoro potom i ubijen.
Taj je trogodišnji građanski rat ne samo opust o najbolji dio vizantij-
1
Mon. Germ. hist, Legum sectio Ill. Capitularia regum Francorum.
Gl.
Tom.
i
I. (ed. Boretius). Hannover 1883, 270—273 i moj Priručnik L., 1, 180—181. Up.
Diimmler, Geschichte des ostfrinkischen Reiches vol. I. (814.—860.). Leipzig 1887,
20-38 Mihlbacher, Deutsche Geschichte unter den Karolingerm 1896, dux
i 329334.
Dal-
2 Ann.
regni Francorum (ed. cit. 155, ad an. 821): ,lnterea Borna
matiae atque Liburniae (to jest čitave dalmatinske Hrvatske) defunctus est, et petente
Bor-
populo atque imperatore consentiente nepos illius (dakle sin nepoznata nam brata
Prema mršavim podacima što
nina) nomine Ladaselavus successor ei constitutus est“.
ih imamo, mogli bismo genealoške odnose porodice kneza Borne prikazati ovako:
Višeslav (Wissasclavus)
(oko 800.)
žena: N. sestra Ljudemislova (823.)
|?
* [16pv3)
Borna (Il4g;4
818., 4 821.
Vladislav (Ladaslavus)
821.
A history of the
vizantijskom carstvu toga vremena glavno je djelo Bury,
3 O
eastern Roman empire from the fall of Irene to the accession of Basil 1. (802—867).
London 1912, 76—119. Up. Gelzer

i
(kod Krumbachera 967—968); Bacuna»es+, Bi-
1900, 2175; Ko-
zaurim u Apa6u, vol, I. (3a upewa Awopiliccoii amsacrin). Petrograd
padenuk-Josanosuf, Cpn. ucr. 33—35.I,
skoga carstva, nego i

Ig
rastočio dotada još krepku mu organizaciju osla-
bivši vojsku i mornaricu, i omogućivši Arapima, da su zauzeli 826. otok
Kretu, a 827. i znatan dio Sicilije na ulazu u Jadransko more. Zbog toga
bješe carsko brodovlje — koliko ono nije propalo — u prvom redu
privezano na obranu Egejskoga mora, kao i samoga Carigrada. Sve
toliko oslabilo snagu vizantijskoga carstva, da su tada slovenska plemena
to je
južno od Cetine i u nutrašnjošti bugarskih granica, prestala priznavati
nad sobom carsku vlast i stadoše živjeti pod svojim knezovima i župa-
nima; šta više, car Konstantin Porf. kaže, da se neki od njih, koji su
došli u priliku da se krste, a smatrajući svoje krštenje znakom podložnos
carstvu, opet povratiše mnogoboštvu.' Ali oslabljenje vizantijske morna-
rice najjače se osjećalo na zapadnoj periferiji carstva na Jadranskom moru,
gdje se one varoši i ostrva, što su činili carsku Dalmaciju, ujedared
nadoše prepušteni samima sebi,? pa stoga se u takim prilikama i požuri
car Mihajlo II. da obnovi s carem Ludovikom achenski mir (824.) po-
bojavši se zar, da osamljene dalmatinske varoši i ostrva ne dođu pod
izravnu vlast hrvatskoga kneza, odnosno u opseg franačke države." Tako
isto spade i značenje vizantijske vrhovne vlasti u Veneciji, koja sada čak
preuze na sebe policajnu ulogu carstva u Jadranskom moru. Ondje su
oko toga vremena stala južnodalmatinska plemena, naročito Neretljani
između ušča Cetine i Neretve, prelaziti na susjedne otoke Mljet, Korčulu,
Brač i Hvar, podvrgavajući ih s i vlasti, a doskora se oni dadu i na
drsko gusarenje obnovivši u neku ruku stara ilirska vremena, no time su

ubrzo izazvali krvav sukob s Venecijom, kojoj je baš pomorska trgovina
bila glavni životni interes.
Još za rimskoga carskog vladanja zvala se sva zemlja između Alpa,

Pada, Soče i mora Venecija (po ilirskim Venetima), gdje su se dizali
čuveni gradovi Hatrija (Adria), Patavium (Padova), Vicentia (Vicenza),
Altinum (Altino) i Aquileia.? Ali pored ove kopnene Venecije, već su
Konstantin Porf.
*
ed. bonn. 128—129 i

njegova Vita Basilii ed. bonn. 288
(= Rački, Doc. 339).
š Konstantin Porf, ed. bomn. 128 i Nastavak Teofana (Theophanes conti-
nuatus) izrađen po nalogu istoga cara Konstantina Porf., ed. bom. &4 (= Rački,
Doc. 339).
5
Ann. regni Franc. ed. cit. 165; up. i moje Geneal. pril. 31, pa Manojlović
i
72. S tim poslanstvom vratio se i
gradeški patrijar Fortunat. Kako je tada ustanak
Ljudevitov već bio svladan, a on sam mrtav, car Ludovik nije Fortunata pozvao pred
sud, jamačno da ne pomuti dobrih odnosa s Vizantijom, nego ga samo uputi pred
papu, zacijelo da se pred njime pravda, što je samovlasno ostavio svoju crkvenu
provinciju. Međutim malo po tom umre Fortunat u iranačkoj zemlji (up. Kos, Gra-
divo II, 70—71).
7 O
Veneciji up. Heyd, Histoire du commerce du Levant, vol. I. Leipzig 1885;
Kretschmayr, Geschichte von Venedig, vol. I. Gotha 1905; Hodgson, The early
history of Venice. London 1901; Molmenti, La storia di Venezia nella vita privata,
vol, I. Bergamo 1905; Lenz, Das Verhiltniss Venedigs zu Byzanz nach dem Fall des
— 320 —
Pad,
Rimljani poznavali i otočnu. Od vijekova donose moru alpske rijeke
Adiža, Brenta, Sile, Piave, Livenza, Tagliamento, Timavo
i Soča svu silu
krša i mulja, što se ondje zbog tišine morske spušta na dno Tako na-
stadoše usporedo s kopnom duguljasti pješčani otoci
dok se močvare između njih i sučelne obale zovu lagune. Najvažniji
i
ot i zvani lidi
lidi bijahu Grado (Gradež) kod ušća Soče, Caorle, Eraclea, Torcello,
Murano, pa Olivolo i Rialto, Malamocco i dvije Clugije, veća
konačno Capo d'argine (caput argiris). Za nemirnih vremena
i manja,
Seobe
i
Na-
roda od prve polovice V. do druge polovice VII. vijeka naše ere, potra-
žiše u više mahova žitelji nekih moru bližih venetskih gradova sa svojom
pokretnom imovinom zakloništa po ovim od prirode zaštićenim
osnovaše s vremenom malu oblast, baveći se isprva brodarstvom, ribarstvom
i
trgovinom, naročito iskuhavanjem morske soli.Međutim već za gotsko-
otocima
i
vizantijskoga rata podvrže ih oko godine 539. vizantijsko carstvo svojoj
i Istri na
vlasti (kao svu ostalu Italiju, Istru Dalmaciju) postavi
i i i Veneciji
čelo vojničko-civilnoga upravitelja s titulom magister militum, inače za-
visna od egzarha u Raveni, dok su lokalnim oblastima upravljali tribuni.
Doenije za langobardskih vremena, a potkraj VII. vijeka, bi Venecija
odružena od Istre, a navlaš otočna, koja stalno ostade u vizantijskoj
vlasti pod upravom od cara imenovana zasebnoga duxa sa sjedištem u
Erakleji, pod m su nadzorom bili domaći tribuni, a ti su s vremenom
znali sebi pribaviti izuzetan društveni položaj. S vremenom postade tribunska

čast u nekim porodicama čak nasljedna. Prvi carski dux (odatle dia-
i
lektno dože, dužd) bješe Paulucije (+ o. 717.) i bez sumnje već je on

došao u sukob sa sve to moćnijom tribunskom aristokracijom, kao
i
njegov nasljednik Marcel (i 726.), koji bješe istodobno

i magister mi-
litam za Istru. Ali poslije njegove zar silovite smrti nasta preokret, jer
tribuni i kler izabraše samovlasno svojim duždom Ursa (726.—737.) ko-
risteći se smutnjama u grčkom carstvu, a naročito italskom revolucijom
zbog poreznih reforma i edikta cara Leona III. protiv poštovanja
ikona.“
Vizantijska je vlast ipak brzo uspostavljena, a tada joj se
i Urso po-
kloni. Međutim je po njegovoj smrti carstvo redom postavljalo Veneciji
na čelo godišnje magistre militum, što je najzad 742. izazvalo novu bunu,
za koje izabraše tribuni i kler duždom Ursova sina Deusdedita (742. 756.),
malo potom
koji premjesti svoje sijelo iz Erakleje na Malamoko. Kako je
propala vizantijska vlast u gornjoj Italiji i u Rimu, bješe taj put uspjeh
mletačke revolucije trajan, jer se carstvo iz političkih razloga našlo pri-
nuđeno, da se zadovolji priznavanjem vrhovne svoje vlasti od strane
Exarchats bis zum Ausgang des IX. Jahrh. I. Venedig als byzantinische Provinz. Berlin
1905; Poparić,
1891; Heynen, Zur Entstehung des Kapitalismus in Venedig. Stuttgart
O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara. Zagreb 1899; Prelog, Boje
Chor-
vati s Bendtčany za ndrodni dynastie. Prag 1900; Novak, Slaveni Venecija.
i Split 1913.
s Gl. o tom gore str. 289—200.

=
mletačkih duždeva. Oko 775. utemeljena je na otoku Olivolo biskupija,
a kad još dužd Agnelo Particijak (811.—827.) premjesti svoje sjedište
na Rialto, steče ta oblast združenjem obaju otoka u gradu Veneciji
vrhovno gospodstvo potrajalo
svoje
je
prirodno središte. Faktično vizantijsko
sve do vlade dužda Petra Trandenika (836.—864.), dakle u svemu
punatri stoljeća; ono je Veneciji zapravo dobro došlo, jer je ona za to
vrijeme proširila svoje trgovačke veze po svemu Istoku prodavajući
dra-
gocjenu robu njegovu dalje na evropski Zapad. Na početku
IX. vijeka bila
je trgovina mletačka poradi brojnoga brodovlja već veoma razvijena, pri
čem je ipak najvažnije bilo, što se jedino na mletačkim lađama moglo
igurno i mirno od arapskih gusara ploviti po Sredozemnom moru;
šta
više, Mlečani su Arapima dovozili drva, oružja i robova, ma da su ovo
trgovanje strogo zabranjivali i vizantijski car i rimski papa. Nema sumnje,
da su Mlečani u tu svrhu tražili drva i robova i po istočnim obalama
Jadranskoga mora, no kod toga naiđoše doskora na ljut odrešit otpor.“
i
Sukobi su isprva, razumije se, bili više lokalni i pojedinački, no

s vremenom se preobraziše u pravi pomorski rat. Nije slučajno, da su nam
prvi sukobi zabilježeni upravo
s Neretljanima, jer sudari s dal-
matinskim Hrvatima morali bi
nužno izazvati upletanje i posre-
dovanje italskoga kralja, toga ne-
posrednoga susjeda mletačkoga
i vrhovnoga gospodara Dalma-
tinske Hrvatske, pa stoga su se
mletački trgovci voljeli bacati na
poganska neretljanska ostrva i
obalu. Već prije 830. začelo se
takovo stanje, jer one godine
pošlju Neretljani u Veneciju svoga
poslanika, inače nepoznata nam stika 153. Kaciga VIII, vijeka
imena, da u njihovo ime utvrdi
iz
neretljan-
skoga plijena (Bečki muzej).
s duždom Ivanom Particijakom
(829.—836.) mir. Značajno je, da se taj neretljanski poslanik tom prigodom
pokrstio, dokaz, da Neretljani dotada još nijesu bili kršteni. No ,mir“ ne
potraja dugo, jer nam je zabilježeno, da su Neretljani oko 834. ili 835. na-
pali i poubijali neke mletačke trgovce na južnoitalskoj obali, ugrabivši
im lađe zajedno s robom. Ovaj podatak pokazuje, da Mlečani nijesu ni na
zapadnoj obali Adrije bili sigurni od osvete i napadaja drskih Neretljana.''
s
1)
GI. 0 tom Heynen o. c. 26—41. U Puli bješe tada glavno tržište robova.
Glavni izvor za hrvatsko-mletačke odnose do godine 1009. jeste ljetopis mle-
tačkoga đakona Ivana (f poslije 1009.), izdao ga Monticolo, Cronache Veneziane
antichissime. La cronaca Veneziana del diacono Giovanni. Roma 1890, 110 i 112.
21
No =
Uporedo s tim promjenama i sukobima na Jadranskom moru, odi-
graše se i u Panonskoj Hrvatskoj krupni događaji, jer njeno pokorenje
franačkoj vlasti poslije skršena Ljudevitova ustanka, a još više pitanje
vrhovne vlasti nad podunavskim Braničevcima, dovede cara Ludovika u
sukob s Bugarima.!! Odrvavši se srećno u pedesetgodišnjim borbama
snažnim navalama krepkih careva Leona III. i Konstantina V., a za kojih
je konačno izvedeno na čistac pitanje o opstanku bugarske države na
Balkanskom poluotoku, stadoše se oni potkraj VIII. vijeka opet dizati i
jačati, a naročito otkad im stade na čelo snažni kan Krum (803.—814.).
Kako je već imao u svojoj vlasti današnju Vlašku, lako se raširi poslije
propasti avarske države i po bivšoj južnoj i istočnoj Ugarskoj, s lijeve
obale Dunava i Tise, i po današnjoj sjeveroistočnoj Srbiji, gdje su mu
se dva dačko-slovenska plemena, Bodrici ili Braničevci (s lijeve obale Du-
nava) i Timočani (uz rijeku Timok do ušća u Dunav s desne obale),
morali pokloniti kao ,saveznici“, a onda okrene na jug i zauzme od cara
Konstantina V. obnovljeni i utvrđeni Sredec (Sofiju). Zbog toga udari na
nj car Nikifor i prodre preko Balkana do tadanje bugarske prijestolnice
Pliske, no na povratku Krum ga opkoli u balkanskom nekom klancu sa svih
strana i pobije do nogu 26. jula 811.; i sam car zaglavi .u boju s mnogo
odličnih Vizantinaca. Ni car Mihajlo I. (811.—813.) nije bolje prošao, kad
se podiže da osveti svoga predhodnika, jer i njega potuče Krum 22. juna 813.,
a onda pade pod Carigrad i podsjedne ga s kopna. Uvjerivši se brzo
da tvrdoga grada bez brodovlja ne može osvojiti, ponudi novom caru
Leonu V. Armencu (813.—820.) mir pod pogodbom, da mu carstvo plaća
godišnji danak, no misli svoje da osvoji Carigrad, ipak nije napustio, i
samo nenadana smrt kanova (13. aprila 814.) oslobodi grad nove opsade,
na koju se upravo spremao. Kruma naslijedi sin Omortag (814.831.).
Prvo mu je bilo, da je s Vizantijom sklopio formalni mir na trideset go-
dina, očito jer je pažnju njegovu privuklo naglo širenje franačke države i
njeni uspiesi u srednjem Podunavlju u neposrednoj blizini bugarskih
granica, pa i njegovi ,saveznici“ Timočani i Braničevci ostaviše ga i
pokloniše se 818. caru Ludoviku poslavši k njemu u Heristal svoje po-
slanike. Odmah po tom bukne ustanak panonsko-hrvatskoga kneza Lju-
devita, u kojem su Timočani pristali uza ni, dok su Braničevci ostali
Francima vjerni, što nam dokazuje činjenica, da su oni potkraj 822. po-
slali caru Ludoviku poslanike s darovima.!*
Ne znamo ništa o tom, kako se Omortag držao za vrijeme Ljude-
vitova ustanka, ali svakako je veoma značajno, da je poslije pogibije
1 O Bugarima toga vremena up. naročito 3marapcxu, Heropma na mpsoro

Goarapcko napcreo, vol. 1, 247 i dalje i Bury, Eastem Roman empire (802—867),
339—374.
12 Ann. regni Franc. 149, 159.
= 333
hrabroga panonsko-hrvatskoga kneza, još potkraj 823., poslao caru Ludo-
viku poslanstvo sa zadaćom ,,da sklapa mir“ (velut pacis faciendae gratia).
Dolazak Bugara na achenski dvor na početku 824. bješe za cara dvostruko
iznenađenje, jer osim toga, što su oni doslije bili nepoznati, još ga više
iznenadi zahtjev kanov, a taj se bez sumnje ticao Braničevaca, koje jč
Omortag smatrao svojim podanicima. Da se dakle stvar točno ispita,
otpremi car Ludovik bugarskomu kanu s njegovim poslanstvom i nekoga
Bavarca imenom Mahelm, zar vješta slovenskom jeziku. Ali oko Božića
iste godine 824. stupi pred cara poslanstvo Braničevaca i potuživš
gorko na Bugare zamoli pomoć protiv njih, no car im naloži, da se
vrate kući i da opet dođu preda nj s budućim bugarskim poslanicima.
Nije bez značenja, da je u maju 825. došlo pred cara bugarsko poslanstvo
samo bez Braničevaca noseći doduše darova, ali i jasni zahtjev kanov,
da se ,utvrdi granica između Bugara i Franaka“. Vrlo je dakle vjerojatno,
da je Omortag tada već riješio pitanje Braničevaca tako, da ih je prosto
podvrgao vlasti, a sada simo tražio od Ludovika, da i on na to pristane.
Car je bio očito u neprilici, pa tako otpusti bugarske poslanike s pismom,
u kojem nije stajalo ono, što je Omortag od njega želio da sazna. Stoga
odasla kan na početku 826. novo poslanstvo s pismom u kojem zahtijevaše
od cara, ,da se imadu bezodvlačno urediti granice, a ako se caru to ne
sviđa, onda neka svaka stranka čuva svoje granice bez mirovnoga ugo-
vora“ (sine pacis foedere), što očito znači, da je kan Omortag tada za
sebe već definitivno riješio prijeporno pitanje. Međutim oko toga vremena
proširiše se glasine, da je ,kana zbacio s prijestola jedan od njegovih
i
velikaša“, a neki su čak pričali, da je i ubijen. To je tada navelo cara
Ludovika, da je otegnuo sa svojim odgovorom zadržao bugarske po-
slanike kod sebe poslavši međutim svoga dvorskoga grofa (comes palatii)
Betricha markgrafima Balderichu (u Čedad i Karantaniju) i Geroldu (u
Ostmarku, to jest u današnju Austriju) s nalogom, da mu pribave pouz-
danih vijesti o bugarskim prilikama. Ali markgrafi nijesu mu znali ništa
pouzdana saopćiti, na što car otpusti bugarske poslanike bez ikakova
odgovora, što je Omortaga najposlije izazvalo na otvoren rat.
Na proljeće 827. zaplove bugarske čete na lađama uz Dunav i Dravu,
opustoše donju Panoniju i
Panonsku Hr u, protjeraju iz nje one
»knezove (duces), koje su Franci tude posta i
zamijene ih Bugarima“.
Tako je ovim ratom Panonska Hrvatska došla u vlast bugarsku, a mark-
graf Balderih, čijoj su ,kukavštini“ (propter eius ignaviam) pripisivali ovaj
i
poraz, bješe u februaru 828. svrgnut sa svoga mjesta, ali ga ne zamijeni
sposobniji čovjek, već je furlanska markgrafija ukinuta razdijeljena među
četiri grofa, naime na četiri nova administrativna dijela: na Furlansku u
užem smislu i na Istru, koje ostadoše i dalje zajedno s Dalmatinskom
Hrvatskom u tješnjoj vezi s kraljevinom Italijom, pa na prekodravsku Pa-
noniju (oko Blatnoga jezera) i na Karantaniju (ili današnju Korušku,
*
34 —
Kranjsku i donju Štajersku), koje biše tada podvrgnute

bavarskom kralju
Ludoviku Njemačkomu, koji umah i
preuze ratovanje s Bugarima. Tečaj
rata nije poznat, ali se čini, da je kralj Ludovik imao nekih uspjeha, jer
ušli na lađama u Dravu te poharali
vidimo gdje su Bugari 829. opeti
naokolna mjesta. S tim je događajem, koliko se znade, ratovanje prekinuto,

kana Ma-
a do mira je ili primirja došlo po smrti Omortagovoj (831.) za
lamira oko 832., kad su bugarski poslanici ,s darovima“ (cum muneribus)
stupili pred cara Ludovika. Tada je caru odista trebalo mira, jer su ga
i
na to nagonile teške neprilike, što ih je imao sa svojim sinovima zbog

baštine diobe država, a doskora otvorene
i i borbe između sinova samih.
Sva je prilika, da su Bugari tada ograničili neposrednu vlast svoju
samo na današnju ravnu Slavoniju i Srijem, dok
Panoniji postao knezom njihov vazal Ratimir (829. 838.).

u
jenekadanjoj
Tek
Savskoj
onda,
kad se prilike u franačkoj državi donekle središe, posla 838. kralj Lu-
dovik Njemački na Ratimira podunavskoga grofa Ostmarke Ratboda. U
taj par zadržavao se kod Ratimira knez Pribina; on je bio nešto prije
836. gospodar slovačke Njitre, ali ga odanle otjera moravski knez Moimir.
Pribina pobježe potom grofu Ratbodu, koji ga predvede pred kralja Lu-
dovika Njemačkoga. Kako je Pribina bio poganin, bi sada na kraljevu
želju pokršten i ostade dalje uz Ratboda, no ubrzo se zavadi s njime
i
pobježe sa sinom Koceljem k Bugarima (zacijelo u Srijem), a od njih

knezu Ratimiru. Uto se podiže s velikom vojskom Ratbod na panonsko-
hrvatskoga kneza, pobijedi ga i protjera iz zemlje, dok je Pribina sa
svojim sinom ,prešao Savu“ (pertransivit flavium Sava)
i
pošao do karan-
tanskoga grofa Salaha, koji ga je onda izmirio s Ratbodom. Ovom je
vojnom Ratbod opet pokorio Panonsku Hrvatsku i podvrgao je državi
kralja Ludovika Njemačkoga, a kod toga mu je pomoglo zacijelo to, što
su baš oko toga vremena Bugari za kana Presjana (836.—852.) bili zao-
kupljeni osvajanjem Makedonije na jugozapadnim svojim granicama.
Kad je 828. ukinuta furlanska markgrafija i time prestao nadzor
njezinoga markgrafa nad Dalmatinskom Hrvatskom, bi njezin knez nepo-
sredno podređen kralju Italije, a tome je svakako bila posljedica, da
se on otada našao razmjerno slobodniji i nezavisniji. Taki položaj njegov
morali su ojačati i građanski ratovi u Franačkoj državi, što su od 829.
dalje do 843. uz male prekide bjesnjeli između cara Ludovika
1%
Sve je ovo osnovano na suvremenim podacima Ann. regni
165—166, 167, 168—169, 173, 174; Ann. Fuldenses ed. Kurze (,in usum schol.“).
i
njegovih
Franc. 164
Han-
nover 1891, 25—26; De conversione Bag. et Car. ed. cit. 11; Saxo, Annales ed.
Waitz (Mon. Germ. hist. Script. vol. VII. 574). Up. i Diimmler, Ostfrink. Reich I,
36--38; Hauptmann, Polit. Umwšlzungen unter den Slowenen I. c. 276—285 (za raz-
diobu furlanske markgrafije u četiri grofovije); Bury o. c. 389—371; 3aaTapceKu o.
e. 311317.
1 Uporedi Trpimirovo datiranje u ispravi od 4. marta 852. ,regnante in /talia
piissimo Lofhario Francorum rege“. Rački, Doc. 3.
320 —
Slika 154. Car Lotar 1. (Slika izrađena oko 840., Paris).

— 326 —
sinova, a naročito poslije 833., kad je najstariji Ludovikov sin Lotar

faktički postao potpuno nezavisan vladar u kraljevini Italiji". Jesu li u
onim građanskim ratovima sudjelovali i dalmatinski Hrvati na strani
Lotarovoj, prema vazalnoj svojoj dužnosti, ne znamo, ali je moglo biti.
Tada bješe dalmatinsko-hrvatski knez Mislav (o. 835.—845.), po svoj
prilici neposredni nasljednik Vladislavljev, a sjedište nije mu više bio
Nin, nego Klis, gdje se spominje njegov dvorac (curtis). Mislav bješe po-
božan vladar; sagradio je u mjestu Putalju nedaleko od salonitanskih ru-
ševina crkvu Sv. Đurđa, možda po svom kršćanskom imenu, obdario je
zemljišnim posjedom i kmetovima, koji će od oca na sina obrađivati ovu
i
i
zemlju; a kao susjed grada Splita sjeti se i crkve Sv. Dujma, u kojoj je tada
biskupovao Justin, pa joj darova desetinu od plodova životinja na svom
kliškom posjedu." Ovo je prvi dar, što ga je splitska crkva dobila na
hrvatskom zemljištu. Ali je ovo darivanje kneževo veoma značajno i s po-
litičkoga gledišta, jer je splitska crkva bila na vizantijskoj teritoriji i pod
jurisdikcijom carigradskoga patrijara. Međutim baš su oko toga vremena
bili odnosi između franačke države i vizantijskoga carstva veoma dobri.
Još u septembru god. 827. došlo
je pred cara Ludovika u Com-
pičgne (Compendium) poslanstvo
cara Mihajla II., da obnovi dobre
veze (quasi propter foedus con-
firmandum _missi),“ a isto učini i
sin i nasljednik njegov Teofil
(829.—842.) u oktobru 833., no
Slika 155. Pečat stratega Brienija njegovi poslanici zatekoše fra-
državu baš u času, kad
8
(po Schlumbergeru). načku

je italski kralj Lotar detronizirao
oca, pa stoga stupiše oni pred njega u Compičgne-u.'* Kad se opet Teofil
zapletao u dugogodišnje nesrećne ratove s Arapima, obrati se u maju 830.
ponovo na cara Ludovika istaknuvši, da želi obnoviti ,ugovor mir, da bude
i
15 O tom Eiten, Das Unterkčnigtum im Reiche der Merovinger und Karolinger.

Heidelberg 1907, 89—95.
. ecel.
1 Na to upućuju riječi Trpimirove u ispravi od 4. marta 832.:
dicitur omnia obtinet possessionum,
,.
servos
.
quidem
S.
Georgii in loco, qui Putalo, quae
et ancillas, quae Mislavo duce ipsam ecclesiae cum dedicata videretur, et ab ipso supra-
dicto duce donis ditatam“ i ex curte nostra, quae Clusam (= Klis) dicitur decimae
inferantur in memoratam ecelesiam (sc. Salonitana), quas decimas antecessor noster
Mislavus dare coepit“. Rački, Doc. 4. Toma arhiđakon (ed. Rački 36): ,Justinus
archiepiscopus extitit anno incarn. 840“. Prigovor Bulić ev u Kronotaksi 151—153
treba kao neosnovan odbiti; Toma je mnogo pouzdaniji stariji izvor negoli svi ka-
talozi zajedno.
17 Ann. regni Franc. 174.
18 Ann. Bertiniani ed, Waitz. Hannover 1883, 7.
=a
vječno prijateljstvo i ljubav između oba cara i njihovih podanika“.
Novo poslanstvo odasla 842. Teofil Lotaru, sinu i carskom nasljedniku
Ludovikovu (+ 840.) s molbom, da mu protiv Arapa pošlje pomoći, što
je Lotar i obećao.“ Tada je bio u Zadru, kao u središtu vizantijske
Dalmacije, carski strateg (Teoktist?) Brienij, od koga nam se učuvao olovni
pečat s natpisom: ,Gospodi, pomozi tvomu slugi Brieniju, carskom spa-
taru, strategu Dalmacije“, a uza nj još se nalazi i neki nam po imenu
nepoznati mandator, to jest donosilac carskih naloga vojsi
njegovanje dobrih od-
Ali
nosa sa vizantijskim Splitom, a
zacijelo i s ostalim carskim va-
rošima jamačno ima se tražiti
i
/
pe
i u činjenici, što se oko toga
NAIS
vremena oglasi i Dalmatinska
Hrvatska kao nova sila na moru, <47/A\
uperena svakako u prvom redu s
2 u i
protiv arapskih gusara, koji su Slika 156. Pečat dalmatinskoga mandatora

tada bili teška briga ne samo vi- (po Schlumbergeru).
zantijskoga carstva, nego i Lota-
rove Italije. Međutim još prije, nego li
je došlo bar do većih sukoba s Arapima,
knez Mislav okušao je svoju pomorsku snagu s Mlečanima, a njih su tada
napadali i Neretljani. Nije nam ništa zabilježeno o povodima hrvatsko-
mletačkih sukoba, a ne znamo ni to, da li su Hrvati napadali mletačke tr-
govce robljem i drvom zajednički s Neretljanima, ali da je bilo borbe između
Mislavljevih podanika i duždevih, nema sumnje. Zbog toga odluči se dužd
Petar Trandenik na vojnu, da prisili Hrvate i Neretljane na mir. Ne znamo
da li je tada došlo i do kakova krvava sukoba, samo je sigurno, da je dužd
u današnjem poljičkom Sv. Martinu, niže Splita, gdje je knez Mislav
također imao dvorac (curtis), utanačio s njime 839. trajan mir pod inače
nepoznatim nam uvjetima, a onda je prebrodio do sučelnih neretljanskih
otoka, gdje se tada nalazio knez Družak (Drosaicus), s kojim je tako isto
Ann. Bert. 19: ,Quorum legatio super confirmatione pacti et pacis atque
8
perpetuae inter utrumque imperatorem eique subditos amicitiqe et caritatis agebat“.

2 Ann. Bert. 28. Up. o tom moje Geneal. pril. 32.
21
Natpis na Brijenijevu pečatu glasi: ,Kipi: rd oi česky (avers) Bgnsv(io)
zi
szad(apiw), s()c(a)(n7&) Asduaria(<)“ (revers); na mandatorovu: ,Kges, govjdet

ziboi
q
od » (avers) +
po (?) ipavčarigg s s (revers); up. Schlum-
berger, Sigillographie de empire byzantin. Paris 1884, 205, 206. Oba pečata datira
Schlumberger
upolovicu IX. vijeka, ,ou plus exactement meme vers 840.“ Up. i moj Pri-
ručnik I, 1, 121—122. Čini se, da je Brijenij (Teoktist) docnije (oko 849.) bio pelopo-
neski strateg, gdje je pokorio onamošnje pobunjene Slovene (Konstantin Porf. ed,
bomn. 221; up. Bury 0. c. 379 i Gelzer 1. c. 970). Bury (The imperial administrative
system in the Ninth century. London 1911, 14 n. 2) sumnja, da se taj pečat tiče Theok-
tista Brijenija, i hoće da ga datira poslije 842. Sve da je tako, stvar se za naš zadatak
bitno ne mijenja, dakle konsekvencije, što sam ih izveo gore u tekstu, stoje i dalje.
i.
s.
— 328 —
ugovorio mir. Međutim mir ne potraja dugo; već iduće godine

840.,
i
odmah na proljeće, dužd je naredio, da ponovo udari na Neretljane,
no Ljudislav (Liuditus sclavus), možda nasljednik a
možda suvladar
tom prilikom stotinu drugova.“ Čini
Druškov, potuče ga pogubivši mu
do franačke Istre, jer
se, da je tada neretljansko gusarenje dopiralo
i
italski kralj Lotar, ne imajući sam nikakova brodovlja, utanači 22. fe-
bruara 840. s duždom Petrom
Trandenikom ugovor (pactum),
koji se imao obnavljati svake
pete godine, a po kojemu bješe
Venecija obavezana za podije-
ljena_ioj trgovačka privilegija u
»kraljevini Italiji“, da priskoči na
poziv Lotarov u pomoć sa svojim
brodovljem istarskim i nekim
drugim gradovima na italskom
kopnu ,protiv Slovena“, razu-
mije se, ako bi ih
napali.*? Upravo
utanačenje ovoga ugovora, za
koji su pregovori započeli još
Slika 157. Kaciga VIII. vijeka iz
neretljanskoga prošle godine 839., daje nam
plijena (Bečki muzej).
pravo pomišljati, da je onaj trajni
mir između kneza Mislava i dužda Petra Trandonika uglavljen i posre-
dovanjem Lotarovim.
Međutim su Arapi sve više širili svoju vlast na Sic , gdje su na
Za sve to gl. mletačku kroniku dakona Ivana ed. Monticolo 113 (= Rački,
i
#2
336). Poljički Sv. Martin spominje se u ispravi Petra Črne od 1080. (Rački,
Doc. eccl.
183: Martini). Da se samo ondje može tražiti ,locus qui vocatur sancti
Martini curtis“ Ivana dakona, pokazuje ono njegovo dalje kazivanje, da je dužd odavle
prebrodio do neretljanskih otoka (deinde pertransiens ad Narrantanas insulas), a to ne
br. 2. Hist. zemljovid Hr-
može da bude ni Sumartin na Braču (Klaić, Hist. atlas i
vatske), jer je Brač bio neretljansko ostrvo, ni Sv. Martin na Cresu (Kretschmayr
o. 6. 93 i Diimmler, Alt. Gesch. 398), jer pored toga, što je tada Cres
s Lošinjem
(Osor) bio vizantijski, suviše je udaljen na sjever.

i
s Mon. Germ. hist. Legum sectio II., tomus

statuimus, ut quandocumque mandatum domini imperatoris Lotharii .
ll, Hannover 1897, 132: ,Et hoc
. . vel missorum
eius nobis (t. i. Mlečanima) fuerit nuntiatum, inter utrasque partes ad vestrum solatium
(sc. vicinorum Istriensium, Foroiuliensium etc.) cum navali
i
exercitu contra generaliones
Sclavorum, inimicos scilicet vestros (t. i. Istrana t. d, dakle protiv Neretljana, a ne
protiv italo-franačkih podanika Hrvata), in quo potuerimus solatium prestare debeamus
mit Venedig
absque ulla occasione“. tom paktu up. Fanta, Die Vertrige der Kaiser
O
I. Innsbruck 1885,
bis zum Jahre 983 (Mitteilungen bečkoga instituta, Erginzungsband
51 i dalje);
Lenz, Ubergang Venedigs Il. (Byzant. Zeitschrift vol. Ul, 1894, 72-81,
112—115). Za datiranje (t. 22. fedr. 840.) gl. Miihlbacher, Regesta nr. 1067 (str. 431).
Up. i moj Priručnik vol. I,, 1.,
181—182. Lotar je utanačio pactum kao nezavisan italski
kralj, jer car Ludovik umr'o je tek
20.
juna 840.
— 829 —
početku septembra 831. zauzeli Palermo Mesinu, a oko 838. popalili

i
južnoitalski vizantijski Brindisi zauzeli Tarent. Tada pozove

i već 840.
vizantijski car Teofil vazalnu Veneciju, da i ona sudjeluje u borbi već u
vlastitom interesu, no Arapi ametice potuku zimi 840. na 841. mletačko-
vizantijsko brodovlje u Tarentskom zalivu i uđu na proljeće 841. u Ja-
dransko more s 36 lađa pod vodstvom sahiba (= glavara) Kalfuna, za-
rieči apudemdonfi upbčconjemofoa qu sbupitem mummdić

ulnmčuna Prefim au umenom
<
populo fiprč imo: fpicio <

Cut
Ko
fucceffer qucdim nolubfim
psu nomine qu rebanfuumfilum con
forcem 1mhonore habere Me ramq: <roofuiducmif innorčlk
uolur -
semi belli corif mb: ospuqnanin uekurr. redubi adloci quraocer

curnf puenurš pieem cumilloy principe mir
(Gi marzimi >
.
nomsne
felauofirmi ur deinde poanfimr adanananaf mila: cidrofiico
Slika 158. Ivan đakon o duždevoj vojni 839. (Rim, Vatikan).
pale na drugi dan Uskrsa (30. marta) vizantijski grad Osor, poslije toga
papinu .Ankonu, a na povratku poharaju južnodalmatinska mjesta Budvu,
manispov imdice: fimilić fedurwftmimlece minime valera : Qitepoft

.
medum aduznerii reuernurat -ubrdio ošmerarizminimelicam Veles

prepinum ecoremi adaenim diudirum članom : ubi pluui ume cri
meti lmčfelefiuerune slabi rrumphoreucrfureft Tune mmen mađio
boradie1 obreurazuret-sfiltureft eclepne: hac demq: zampefiae
1$L
zbeodofi
ufprriciut conflamnopoli adueneni uemenr: fpachunj bono
sa
Slika 159. Ivan đakon o duždevoj vojni 839. (Rim, Vatikan).
Rosu i Kotor (donji grad uz more). Tada se po drugi put diže protiv
njih dužd Petar Trandenik, no Arapi ga i opet pobiju kod otočića Suska
na zapadnoj strani Lošinja (842.). U isto vrijeme zauzme jedna druga
arapska četa južnoitalski grad Bari, a onda navale Arapi iznenada na sam
=
ad
Rim, gdje su oplijenili crkvu Sv. Petra (846.).** Otada unaprijed Arapi
su ostavili kroz puna dva decenija u miru dalmatinsku obalu koncentri-
li i dalmatinski Hrvati
rajući navale svoje poglavito na Južnu Italiju. Jesu
tada dolazili u sukob s Arapima, ne zna se, ali pažnje je vrijedno, da su
sačuvanih nam izvora, bile uperene
arapske navale, koliko to izlazi iz
arhi-
protiv raznih tačaka izvan nutrašnjosti nesigurnoga dalmatinskoga
pelaga držeći se otvorene pučine. Posljedica ovih arapskih pobjeda bješe
odulje oslabljenje mletačke mornarice, a time se odmah okoristiše
Neret-
ljani, jer se baš oko toga vre-
mena (g. 846.) usudiše napasti
samu oblast mletačku orobivši
lagunski grad Kaorle.**
Nekako oko toga doba umr'o
je knez Mislav, a naslijedi ga
Trpimir (o. 845.—864.), pra-
otac one dinastije, koja je uz
neke izuzetke vladala u Hrvat-
skoj sve do potkraj XI. vijeka.
Trpimir doduše priznavao je vr-
hovnu vlast franačkoga cara Lo-
tara (840.—855.) kao kralja Ita-
lije,?* ali nam se unatoč tome
Slika 160. Kaciga VIII. vijeka iz
neretljanskoga javlja u punom vladalačkom sjaju
plijena (Bečki muzej). po uzoru franačkoga dvora. Sebe
naziva: ,s pomoću Božijom knez
28 O naletu Arapa u Jadransko more gl. ljetopis mlet, dakona Ivana ed. cit.
114-115 Konstantina Porf. ed. bonn. 129. Up. Manojlović o. c. 60—68, gdjeimasu
i
naročito hronološke neke nejasne strane veoma brižno raščišćene. O navali Arapa
a tiče se
Ljetopis popa Dukljanina veoma pouzdan podatak (ed. Čručić 32), multitudo
samo južnodalmatinskih gradova: ,Eo tempore exivit stolum a Sicilia, co-
id est latine
piosa navium Saracenorum, quod stolum vocatur miria armeni graece,
decem millia vella. Omnes civitates maritimas destruxerunt; Latini autem
fugientes montana petebant, quo Sclavi habitabant. Revertentes autem Saraceni in terram
suam, Latini volebant revertere in suas civitates, sed Sclavi comprehendentes illos, pro
Post haec Latinos dimiserunt tali pacto, ut omni tempore tri-
servis tenuerunt. plurimi
buta eis redderent et servitia exercerent. Sicque caeperunt reaedificare civitates mari-
timas a Saracenis destructas“.
3 Ivan dakon mlet. ed. cit. 115: ,Circa haec tempora (august 846.) Sclavi
(=
Neretljani) venientes ad Veneticorum loca expugnanda, Caprulense tantumodo
castrum depredaverunt“.
zi Još 844. dao je Lotar od pape Sergija Il. u Rimu pomazati najstarijega sina
Ludovika za italskoga kralja (Langobardorum rex), pa mu
Italije, a u aprilu 850. dao ga je od pape Leona IV. i
okruniti u Rimu
i
predao (nominalno) upravu
za cara, no uza
sve to važio je u Italiji kao pravi gospodar Lotar sve do smrti (855.), kako
to pokazuju
italske isprave onoga vremena, koje su sve po njemu datirane. Up. Eiten, Unter-
konigtum 139—155.
u
Hrvata“ (dux Chroatorum

imena u
=
3
to je prvi spomen hrvatskoga
munere divino), a
historijskim spomenicima, kao što je sačuvana nam njegova
isprava od 4. marta 852. najstariji poznati nam hrvatski diplomatički spo-
menik. U Klisu imao je dvorac (ex curte nostra, quae Clusam*' dicitur),
gdie su ga okružavali župani Kojičin, Predilo, Nemisl, Žarketa i Ludovik,
komornik (camerarius) Negotin, odličnici Ozamulo, Z'lo, Potjeha, Ljuto-
misl i Damaj, pa svećenici Dominik i Ciprijan i dvorski kapelan Martin.
Trpimir bješe pobožan, kao i drugi vladari onoga vremena, pa zato i kaže
za sebe, da je ,grješnik“ (peccator). Nema sumnje da je hodočastio u
Čedad (Forum Julii, Cividale), u središte akvilejske patrijaršije, kojoj je
bila podvrgnuta kao metropoli i njegova zemlja, a gdje se uz moći onih
svetaca, koji su osjećajima tek nedavno krštenih Hrvata bili tako blizu,
čuvao i rukopis evanđelja Sv. Marka, za
koji se pričalo, a tada i vjerovalo,
da ga je napisao sam Sv. Marko. Tom mu je prilikom ubilježeno ime
na jednoj stranici iznad evanđeoskog teksta, kao domno Tripimero.** Ali
one znajući kad će doći posljednji dan i čas, i veoma zabrinut za spas
svoje duše“, knez Trpimir ,posavjetovavši se sa svojim županima“ odluči
»podići samostan i u nj smjestiti zbor braće, da me njihove revne mo-
Slika 161. Natpis kneza Trpimira (Splitski muzej).
Sadanji tekst ima Clusan; da je to griješka prepisivačeva za akuzativnu formu

Clusam (od nom. Clusa, up. Chiusa) pokazao je Skok, Zur Kunde des romanischen
Elements in der serbokroatischen Sprache (Zeitschrift f. Roman. Phil., 1912, 647).
# Ovaj se rukopis nalazi danas u gradskom muzeju u Čedadu (Cividale), a još
do nedavno bješe u kaptolu stolne crkve čedadske. Bez sumnje bješe u IX. i X. vijeku
je
(pa i dalje) dragocjen ures akvilejske patrijaršije i predmet velikoga štovanja. Inače
taj prekrasni rukopis na pergameni napisan VI. ili najranije u V. vijeku. Up. o njemu
Bethmann, Die Evangelienhandschrift zu Cividale (Neues Archiv der Gesell. f. šlt.
deutsche Geschichtskunde vol. II. Hannover 1877, 113—128) i
moje Geneal. pril. 5—7.
Ime kneza Trpimira ubilježeno je na današnjem fol. 5 v.
— 332 —
crkvi) oproste gri-

litve imoja česta molitva (naime: u toj samostanskoj
knez Trpimir tada dozvao u Hr-
jeha pred Gospodom“. Bez sumnje je
i
Monte Kasinu
vatsku benediktov red, kojega je matica bila na čuvenom
Napulja, a utemeljitelj Sv. Benedikt + o. 543.),
(Cassino između Rima dvora u
kliškoga
dok je samostan s crkvom sagradio nedaleko svoga i smo-
među maslinama, lozom
današnjim Rižinicama uz potok Rupotinu,
u kojoj se pred
kvom.?* Kad je samostan bio dovršen zajedno s crkvom,
oltarom dizala kamena ograda s natpisom, koji
straha
je
pozivao pobožne
Gospodnjega
duše,
za kneza
da se pomole sagnuvši glavu svoju od
Trpimira (Pro duce Trepim[ero] ..- (prec]es Christo
su/b]mitta[tis] [et ...
obuzela ga je želja, da ,samostanskoj
inelinata hablete colla treme/ntes]),
imao na raspolaganje
crkvi dade i neke potrebne utvari“. Ali kako nije
crkvene posude, obrati se na
dovoljno srebra, da od njega dade načiniti
splitskoga nadbiskupa Petra s kojim je podržavao prijateljske veze
L.,
šta više, nadbiskup kao da bješe krsni kum njegova

sina Petra — da
i učini.% U znak blagodarnosti
mu uzajmi jedanaest funti srebra, što on
nadbiskupa darovati, i upita ga, što bi
knez Trpimir potom odluči, da će
neka zemljišta
želio. Nadbiskup Petar, koji je nešto prije kupio za sebe
da bi sada knez Tr-
u Lažanima i Tugarima, u okolici splitskoj, poželi,
vlasništvo splitske crkve, a
pimir ispravom potvrdio, da su ove zemlje
prethodnika
ujedno još da knez potvrdi nekadanje darovanje njegova i
Mislava. Dne 4. marta 852. dakle sastali su se knez Trpimir
nadbiskup
izdana u zboru
Petar u Biaćima, na kneževu posjedu, ondje je svečano
i
hrvatskih župana i ostalih kneževih odličnika isprava, koju je napisao i sam

knežev dvorski kapelan Martin, a u smislu nadbiskupove želje, pa
i crkve Sv. Đurđa
je Trpimir pored desetine kliškoga kneževskoga posjeda
i oveći komad zemljišta
u Putalju (danas kaštel Sućurac), darovao još
solinske crkve“.
s kmetovima na njemu oko iste crkve ,na
uveličenje svete
Ovo je rezultat sistematskog iskapanja Bulićeva.
2 Veoma je
vjerojatno, da je
Trpimirovim samosta-
monasterium s.
Petri de Salona docnijih listina
nom, u kojem lako da je knez sebi izgradio grob;
identičan
ako
s ovim
je
tako, nije nemoguće, da
je
Trpimir imao kršćansko ime Petar, onako kao jedan od
sinova njegovih. O
,Mat.
iskopinama
Hrv.* 376)
u Rižinici gl. Bulić, Po ruševinama staroga Solina (Spomen-cvijeće
i Križanić-Barač, kolijevci hrvatske povjesnice. Zagreb
U
1907, 11-19 (u ovoj su
kopanja hrv. arh. društva Bihać“ Splitu pod
u
knjižici sabrani rezultati dosadašnjega

1,, 159, gdje su navedena starija
jom Bulićevim). Up. i moj Priručnik vol. 1,
benediktovskoga reda up.
jenja o položaju Trpimirove zadužbine.
O pozivanju
Rački, Nutarnje stanje 64—68.
Petrus filius
(fol. 23):
59
Trpimirov sin Petar ubilježen je u čedadskom rukopisu kumo-
ispravi izmjenično
domno Tripemero, a knez i nadbiskup splitski nazivlju se
u
7—8.
vima (dilectus compater). Up. moje Geneal. pril.
si Isprava kod Račkoga, Doc. 3—5. Datirana je per indictionem
XV sub die IV
837., 852. i 867., no budući da je
839. vladao u
nonis marti, Indikcija XV. padala je
dakona Ivana ljetopis ed. cit
Hrvatskoj antecessor noster Mislav, a 867. Domagoj (gl.
113 i 118), ova
je isprava izdana 852. Sačuvala nam se samo
u prijepisu od 1388, a i
se
—
— 333 —
Oko toga vremena napali su Bugari svoje zapadne susjede Srbe.

Oblast njihova širila se — kako već rekosmo — u onom planinskom
to tek kod Lucija (De regno 61—62, god. 1666), dok je
prijepis koji se danas čuva
u arhivu kod biskupa u Splitu učinjen u prvoj polovici XVIII. vijeka. Ipak nema sa
stanovišta diplomatičkoga prigovora njenoj vjerodostojnosti (up. Geneal. pril. 1—5),
što, dabome, još ne isključuje, da su docniji prepisivači u nju naumice umetnuli po
koju stavkuili riječ. Takova stavka docnijega postanja (poslije 892. a prije 1333.) očito
je ona izreka — inače bez apsolutno nužne veze s čitavim ostalim tekstom — kojom
se kaže za splitsku crkvu: est metropolis usque ripam Danubii et pene per totum
quae
regnum Chroatorum. Ove ječi

jasno odaju, da su interpolirane u svrhu, kako bi se
jedno docnije (od 928. dalje) faktično stanje, naime da je splitska crkva inelropolis pene
hrvatske
per totum regnum Chroatorum, utvrdilo kao već opstojalo u vrijeme početaka
«države, ili bolje reći odmah od vremena obnovljenja salonitansko-splitske crkve (kao što
je pisao Toma arhid., gl. Ekskurs II). Interpolaciju odaje činjenica, da 852. nitko nije
mogao ni u Hrvatskoj ni u Splitu govoriti o prostiranju (metropolis est) salonitansko-
splitske metropolije i države hrvatske usque ripam Danubii, jer je tada ona obala du-
navska, na koju se može kod toga misliti, bila u vlasti još nekrštenih Bugara (od 827.
do 930.), dok je hrvatska ninska biskupija tada bila podvrgnuta akvilejskom patri-
jaru a po njemu papi, a ne splitskom nadbiskupu (up. gore str. 309.). Pored toga
itska je crkva tada potpadala pod carigradskoga patrijara (up. Ekskurs II. i gore
). Pismo pape Ivana VIII. (između 873. i 875.) clero et ordini Salonitano, nosi u
novom kritičnom izdanju (Mon. Germ. ist. Epistolae vol. VII., 292)adresu: clero Sa-
lernitano. Naprotiv, papa Nikola obraća jednim inače dosta nejasnim prikorom Clero
et plebi Nonensis ecelesiae (o. VI c. z podređenosti ninske crkve papi. Knez
i
Trpimir dakle podržavao je dobre veze — ma bud s kakih razloga sa susjednim,
ali stranim nadbiskupom splitskim, kao njegov sin Mutimir, potvrdivši mu 892. očevu
darovnicu, a i tada (tj. 892.) bješe splitska crkva još uvijek u vezi s carigradskim
patrijarom. Hrvatski su knezovi (Mislav, Trpimir i Mutimir) naime mogli na svom po-
jedu obdariti i
stranoga, ali ipak susjednoga crkvenoga glavara; da to nije bilo pravo
njihovom biskupu u Ninu, pokazat će raspra između ninskoga biskupa Aldefrede i
splitskoga nadbiskupa Petra II. godine 892. Da splitska nadbiskupija nije imala u prvoj
polovici IX. vijeka nikake jurisdikcije u Hrvatskoj — pa ni u neposrednoj blizini Splita —
izlazi i iz toga, što joj knez Mislav, a onda knez Trpimir daju na svom kneževskom
posjedu u Klisu desetinu od plodova i životinja, jer kad bi splitski nadbiskup tada
imao u Hrvatskoj metropolitska prava, onda bi ga desetina ondje eo ipso patrila još
od prije, to jest još od vremena Karla Vel, kad je ona općenito uvedena. Zna-
čajno je za davanje desetine oko toga vremena, da se među visokim klerom fra-
načkim još prije nego li su Avari njima podložni Sloveni bili kršteni (798.), već
i
zapodjelo pitanje o desetini, a naročito je poučno, da je savjetnik Karla Velikog, opat

tourskoga samostana Sv. Martina, Alkuin, pisao 796. akvilejskomu patrijaru u Čedadu
Paulinu: ,esto praedicator pietatis, non decimarum exactor“, upozoravao ga na primjer
i
sa Sasima, koji su se bunili i opirali krštenju baš zbog te desetine, slično je pisao
i samom Karlu Vel. (gl. Kos, Gradivo
I.,
333, 334, 343). Da je u IX. vijeku po cijeloj
franačkoj državi, dakle i u Hrvatskoj, desetina vrijedila kao redovita daća biskupima
po čitavom kraju, gdje se prostirala njihova vlast, up. Perels, Die kirchlichen Zehnten
im karolingischen Reiche. Berlin 1904 20—23. — No sve da i uzmemo, da one riječ
nijesu docniji umetak, ni u tom slučaju, s obzirom na faktično stanje stvori, ne bi značile
više, nego da je splitska crkva već tada dizala glas svoj, da se obnovi njezina
nekadanja vlast ,do Dunava“ i ,gotovo po čitavoj državi Hrvatskoj“, a svako
kombinovanje o političkim granicama tadanje (Trpimirove) Hrvatske na osnovu
ovih anahronističkih i neispravnih riječi, jeste bez vrijednosti. Stoga ispravljam ovim
ranije moje mišljenje (up. Priručnik vol. I., 1., 191).
— 834 —
kraju, kojim protječu Piva, Tara, gornja Drina, Lim, Ibar i gornja Zapadna
Morava. Ondje je vladala jedna dinastija, koja je postanje svoje dovodila
u vezu s dolaskom Srba u ove krajeve, a prvi joj je poimenično ubilje-
ženi član bio Višeslav (Bo:sio8)4805), koga naslijediše sin Radoslav
(Počćo0).a80o2) i unuk Prosigoj (Ip0517415). Više od golog imena znamo
o Prosigojevu sinu Vlastimiru (Bhasrijwsgos), koji je vladao srpskom
oblasti oko 835. do 860., dakle je bio savremenik dalmatinsko-hrvatskih
knezova Mislava i Trpimira. U susjedstvu Vlastimirovu, Pivi na jugozapadu
vladao je u Trebinjskoj (Travunjskoj) oblasti župan Bela (Bs)4), s kojim
je podržavao dobre veze, jer je dao kćer svoju za ženu njegovu sinu
Krajni (Kpata), a iz toga se braka onda rodi Hvalimir (PaXu$p75), koji
je imao sina Cucimira (Tčovećnpšgo1<).* Međutim su u prvoj polovici IX.
vijeka Bugari stali širiti gospodstvo svoje u krajevima Srbiji na jugo-
istoku doprijevši sve do Ohridskoga jezera, a to je lako moglo dati
povod vizantijskom caru Teofilu, kojemu je tada baš prijetila ozbiljna
opasnost od Arapa, da stane nastojati, kako bi tada već organizovanu
srpsku oblast predobio potpuno za sebe i učinio od nje neprijatelja
Bugarima. Ovo je moglo biti razlogom, da je Omortagov drugi sin i na-
sljednik kan Presjan (836.—852.) navalio na Srbiju s težnjom da je pokori.
»Do Vlastimira življahu Bugari u miru sa Srbima — kaže car Konstantin
Portirogenit — pazeći se između sebe kao komšije i susjedi, poslušni i
podređeni (naime samo Srbi) rimskim carevima i primajući od njih dobro-
činstva. Za vladanja istoga Vlastimira dođe ratujući protiv Srba Presjam (!),
vladar Bugarske, želeći ih podjarmiti, no ratovavši tri godine, ne samo da
ne postiže ništa, nego povrh toga izgubi i veoma mnogo naroda svoga“.
Ovaj rat, kojim su Srbi u svojim planinama obranili svoju slobodu, pada
oko 830. do 842.
Uto su se u franačkoj državi, bar za neko vrijeme, sredile prilike
diobenim ugovorom u Verdunu (843.), kojim postade Ludovik Njemački
sasvim samostalan vladar u istočnom dijelu nekadanje ogromne države
Karla Velikoga. Zacijelo u vezi s tim krupnim događajem historiji svijeta
u
i vidimo, gdje su na jesen 845. došli u Paderborn pred kralja Ludovika

Niemačkoga bugarski poslanici, a
ti su bez sumnje s njime
mir ugovoren još 832., po kojem ostadoše Bugarskoj ravna Slavonija i
obnovili
Srijem.“ Kako je onda bilo s Panonskom Hrvatskom, ne znamo, ali ona

svakako ostala u vlasti Ludovikovoj, no tko je neposredno njome upravljao,
je
3 O tom Konstantin Porf, ed. bonn. 153—154, 161.
34
Up. oštroumno razlaganje ap. 3amaTapexku o. e. 342—347.
31
Konstantin Porf. ed. bonn. 154.
3 gaaTApOKH 0. €. 346.
% Ann. Fuldenses ed. Kurze 35.
37 Na
kraju IX. i na početku X. vijeka bio je Sirmij sijelo jedne bugarske
biskupije (& Žigpiov rot Srpv4poo); up. Jireček, Das christ. Element 94—95 i
Ge-
schichte der Serben l.,
194; 3 marapcku o.
c. 349.
si
88 —
o tome ne saznajemo iz mršavih izvora ništa. Bugarsko-njemački mir ipak

ne potraje dugo, jer kad nastadoše 853. napeti odnosi između kralja Lu-
dovika i njegova brata kralja Karla Ćelavoga na zapadu, posla Karlo
neke svoje ljude novom bugarskom kanu Borisu (852.—889.) podbadajući
ga, da navali na Ludovika. Još prošle godine 852. poslao je Boris pred
Ludovika svečano poslanstvo, htijući zar da prigodom nastupa svoga na
bugarski prijestć obnovi s njime dobre odnose, no sada, zamamljen novcem
Karlovim, ipak odazva se spletkaru i započe 853. rat pobunivši još i Pa-
nonske Hrvate. Tečaj rata nije poznat, samo se zna, da su Ludovikove
i
vojske potukle i Bugare i Panonske Hrvate, tako vratile stanje prije rata.“
Ne zna se kojim je povodom Boris poslije neuspjela rata s Ludo-
vikom, nekako između 854. i 860., okrenuo svoje oružje na Dalmatinske
Hrvate, zacijelo još za vladanja kneza Trpimira, ,ali ne opravivši ništa, kaže
car Konstantin Porfirogenit, učini s njima mir darovavši Hrvate i primivši
uzdarje od njih. I nigda nijesu Hrvati davali Bugarima danka, nego često
dadoše jedni drugima darove od naklonosti“. Ovaj nam pouzdani po-
datak, preuzet od cara Konstantina iz nekog starijega izvora, jasno
svjedoči, da su Hrvati morali negdje neposredno graničiti
s Bugarima; budući da se između Save i Drave sterala Ludovikova
Panonska Hrvatska, u ravnoj Slavoniji, Srijemu i u današnjoj sjevero-
zapadnoj Srbiji Bugarska, oko gornje Drine i dalje na jugu Srbija, morali
su Hrvati graničiti s Bugarima negdje Vrbasu dalje na istok, odnosno
na Savi, to jest u današnjoj sjeveroistočnoj Bosni, gdje nam valja i tra-
žiti bojište hrvatsko-bugarsko.
8 Ann, Fuldenses 42 (za 852) Ann. Bertiniani 43 (za 853): ,Bulgari,
i
sociatis sibi Sclavis, et, ut fertur, a nostris (t.

i.
od Karla Ćelavoga) muneribus invitati,
adversus Lodowicum Germaniae regem acriter permoventur, sed domino pugnante vin-
cuntur“. Up. i Diimmler, Ostir. Reich vol. I, 380—382. Zlatarski Hawtcrnara sa
Brarapurh s
YMOTBOD., HayKA
xpowukara Ha Cuweowa Meradracra u Jlororera [CGopiwk» sa nap.
HH
KlI5KHNHRA vol. XXIV. Sofija 1908, 59—60) je u zabludi, kad bugarske
»Savezne Slovene“ od 853. tumači kao Rastislavljeve Moravce. Tada nije bilo sukoba
njemačko-moravskoga; up. Novotny, Českć dčjiny vol. I., 299—300. Miihlbacher-
Lechner, Regesta 592 (nr. 1407a) tumači ,verbindet mit den Siidslaven“, no ipak
držim, da se ne može misliti još i na dalmatinske Hrvate, ma da je tada car Lotar
stajao na strani Karlovoj protiv Ludovika Njem. (up. Miihlbacher, Regesta 476 nr.
1162 b). | panonski Sloveni, kojima je tada vladao kralju Ludoviku odani i vjerni knez
Pribina, isključeni su iz svake kombina;
# Konst. Porf. ed. bonn. 150—151.
# To dokazuju careve one riječi, što stoje neposredno pred citiranom stavkom:
»Vladar Hrvatske isprva, to jest od carovanja cara Heraklija, vazal je cara rimskoga,
mo nigda ne bijaše podređen vladaru Bugarske. Niti je Bugarin išao u rat protiv Hr-
vata osim Mihajla Borisa, vladara Bugarske“
zari ziv Xpopdrov, pi; Miyoij.
(2) : ov
&
še; i stavka dakle
o bugarsko-hrvatskom ratu u vrijeme Borisovo napisana prije 926., kad je opet
očito
bugarski car Simeon navalio na Hrvatsku. Odakle ju je car Konstantin Porf. preuzeo,
ne znamo.
Slika 162. Ikonostas kapele Sv. Martina iz IX. vijeka (po Buliću).
I
isto ovo vrijeme, između 854. i 860., napade ratoborni Boris i
Srbe, želeći osvetiti poraz Presjanov.'! U Srbiji — gdje se oko toga vre-
mena stalo među narodom širiti kršćanstvo, zacijelo iz južnodalmatinskih
vizantijskih gradova (Kotora i Dubrovnika) i dračkoga temata, pa i sama
kneževska porodica bila krštena — preuzela su vladanje po smrti Vlasti-
mirovoj tri njegova sina: Mutimir (Mooveqp05), Strojimir (cgoi|pspos) i
Goinik (Dotwxog) podijelivši zemlju među sobom, tako da je svaki upra-
je
vljao u svom dijelu, ali ipak pod starješinstvom Mutimirovim. O tom
bČbanvrČČ8ĐŠSrrtlXlet
car Konstantin Porfirogenit, ovo: ,Protiv

njih (Mutim: Strojimira i Gojnika) dođe vladar Bugat ke Mihajlo Boris
želeći iti poraz oca svoga Presjana.*? | vojev toliko ga priti-
jesniše Srbi, da su i sina njegova Vladimira** uhvatili sputana sa dva-
naest velikih boljara (80:43). Tada u stisci za sina i preko volje Boris
882
uglavi mir sa Srbima. Želeći se vraćati u Bugarsku, a bojeći se, da mu

Srbi na putu ne bi pali u zasjede, zaište za svoje očuvanje Borena (čv
B6gewa) i Stjepana, sinove vladara Mutimira; oni ga očuvaše nepovrijeđena
do susjeda sve do (kraja) Rase (sie 'P4516). I za tu ljubav dade im
Mihajlo Boris velike darove, a oni mu dadu kao uzdarje dva roba,
Hasternara 55, po njemu i Bury 373. Iz toga
i
u! Za vrijeme gl. 8marapexu,
što car Konstantin nazivlje Borisa i

Mihajlom, zaključiti, da oba rata, i hrvatski
srpski, padaju poslije njegova krštenja (a to pada zimi 864. na $65.), bilo bi
jer
neispravno, osim toga, što se oni, a naročito srpski rat, dalje od vremena nastupa
cara Vasilija 1,, to jest od 867., dakle samo dvije godine poslije krštenja Borisova, ne
mogu postaviti, glavno je to, da je u Konstantinovo vrijeme Boris bolje bio poznat
pod imenom Mihajla; Jireček (Gesch. der Serben vol. I, 193 bilj. 1) kaže, da Kon-
stantin one podatke donosi ,offenbar nach den Erzahlungen der Serben“, dakle oko
polovine X. vijeka. Ni prisutnost prestolonasljednika Vladimira u ratu ne mijenja ništa,
jer mi ne znamo, kad se on rodio, ali znamo iz franačke historije, da su u ono doba
prinčevi kao dječaci (tako bješe italskom kralju Pipinu 791. tek 13 godina) pratili vojske
u rat, a tako je nekako jamačno bilo i
kod Bugara.
i je
Ovo ispravno, ma da inače pouzdan izvor pitanju reda nasljedstva u Bu-
u
garskoj IX. i X. v., ohridski nadbiskup Teofilakt, izrijekom označuje Presjanova oca
Zvinicu (ZPrivis&) ocem Borisovim; up. 3aarapexu, Heropna 351 i 460. Neispravno
je ono što kaže
o.
Bury c. 481—484.
4 U nama učuvanom tekstu stoji Bhas: », no to je grješkom prepisivačevom
nastalo za korektno Bhašiipego». Gl. Rački, Doc. 359.
22
Sike
dva sokola, dva hrta i dvad (životinjskih, možda kuninih) koža; za to
kažu Bugari, da je danak OG).
Potkraj vladanja Trpimirova pada još jedan veoma važan događaj;
to je začetak crkvenoga raskola (shizme) između Carigrada i Rima, čije
posljedice još i danas bitno utječu najviše na naš narod hrvatskoga i
srpskoga imena, stvorivši uvjete njegove stoljetne otuđenosti, budući da
su Hrvati ušli u sferu zapadne (latinsko-romansko-germanske), a Srbi u
sferu istočne (grčko-slovenske) kulture. Sporova i prepiraka zbog raznih
crkvenih pitanja bilo je vazda između rimske i carigradske crkve, a pored
toga još se istočna crkva razlikovala od zapadne ne samo jezikom, nego
i nekim ceremonijama. Uza sve to ipak je kroz sve vrijeme postojalo
faktično jedinstvo kršćanske crkve, a papa rimski bješe i na Istoku pri-
znavan po starješinstvu prvim patrijarom sveukupne crkve. Ali dugotrajna
borba oko poštovanja ikona prva iskopa dubok jaz između obiju crkvi;
istina, nikejski koncil vratio je kršćanstvu mir (787.), no samo privremeno,
jer Leon V. (813. —820.) opet uspostavi ukaze protiv poštovanja ikona,
i tako
bješe sklad između istočne i zapadne crkve porušen sve do 843.,
kad se borba najposlije završila pobjedom ikonodula. Po smrti gorljivoga
ikonoklasta cara Teofila (20. januara 842.) naime, preuzeše vladu u ime
trogodišnjega mu sina Mihajla III. (842.—867.) carica mati Teodora i njen
brat Bardas, i tada bi konačno vraćeno poštovanje ikona u grčkoj crkvi
i time povraćen i sklad s Rimom. Ali već 856. bi Teodora uklonjena
s dvora, a vladu preuze sam Bardas kao suvladar Mihajla lil., koji bi
proglašen punoljetnim. Međutim je mladi car vodio toliko opak i razuzdan
život, da su ga još suvremenici prozvali pijanicom ( a ujak mu
Bardas bješe još i gori. Protiv njih diže se javno carigradski patrijar
Ignatije, sin cara Mihajla I., našto ga dvor svrže i silom otjera u pro-
gonstvo (857.), a za patrijara dade izabrati učenoga laika Fotija, koji bi
odmah po tom zaređen i posvećen za patrijara. Upravo oko toga vremena
zasjede papinsku stolicu Nikola I. (858.—867.), energičan čovjek, prožet
idejom vrhovne papinske vlasti na čitavoj Zemlji, ,koja nadvisuje sve
crkve“ i ,koja je sasvim neodvisna od svjetske vlasti“, pače ,ona je nad
njom“. Na tužbu Ignatijevu dakle, papa se obrati na cara Mihajla i Fo-
tija i javi im, da će stvar dati po svojim legatima ispitati i potom izreći
presudu, a dotle da se Fotije nema smatrati zakonitim patrijarom. Poslije
povratka papinskih legata, a još više na novu tužbu svrgnutog Ignatija i
njegovih pristaša, sazove papa Nikola u Rim crkveni sinod (u aprilu 863.),
koji ukloni Fotija iz svećeničkoga staleža i zaprijeti mu izopćenjem iz
crkve, ako se bude još i dalje gradio patrijarom; ujedno bi Ignatije pro-
glašen jedino zakonitim patrijarom. Na to odgovori Fotije tako, da je
i
4 Ovo nam mjesto lijepo pokazuje, kakvi su tada bili darovi (munera), što su ih
vazalni knezovi davali vrhovnom gospodaru, jer to je smisao ovih posljednjih riječi
Konstantinovih (o. c. 154—155).
= 389 —
on sazvao ljeti Carigrad sabor istočnih biskupa i udario crkvenim

g. 867. u
prokletstvom papu njegove pristaše optuživši ujedno još i zapadnu crkvu,
i
da nauča neke zablude, naime post u subotu, zabranu svećeničke ženitbe,

zabacivanje krizme izvršene od običnog svećenika i samovoljni umetak ,fi-
lioque“ u simbolu vjere. Konačno zaprijeti taj sabor anatemom svima, koji bi
ostali s papom u crkvenoj vezi. | tako se tada čitav kler unutar granica
vizantijskoga carstva okupi oko patrijara Fotija smatrajući samo njega
svojom crkvenom glavom. Razumije se, sve će to naći snažna odziva na
Jadranskom primorju, odnosno u Hrvatskoj i u carskim dalmatinskim
gradovima, gdje su se baš ukrštavali rimsko-carigradski interesi“.
Upravo u to doba pada krštenje Bugara. Već smo imali prilike
da vidimo, kako su se tada i Franci i Vizantinci služili kršćanstvom kao
političkim sredstvom, pa stoga ima krštenje poganskih naroda, tako Slo-
venaca, Panonskih i Dalmatinskih Hrvata, i snažan politički izražaj, to jest
ono je u vezi s tuđom vrhovnom vlašću. Otale i dolazi, da je kršćanstvo
imalo i uspjeha i neuspjeha: uspjeha zbog državne pomoći, a neuspjeha,
što je j
se bojao tuđega gospodstva, zazirao od primanja kršćan-
koji
stva. Ova politička strana osobito se jasno vidi kod Bugara. U Bugarskoj
bilo je već i prije nastupa Borisova na prijestolje dosta kršćana, naročito
među Slovenima u jugozapadnoj česti države oko Ohridskoga jezera, pa
i kršćanski
zarobljenici kao da su poboljšavali stanje svoga ropstva time,
što su — očito s uspjehom — kušali da pokrste svoje gospodare. Omortag
bješe veoma ozlovoljen i uznemiren, kad je bio obaviješten o tim stvarima,
a kad nijesu grožnje imale uspjeha da obraćenike povrate djedovskom
kultu, stao je progoniti obje skupine: i one koji su otpali, i one koji
su ih pokrstili. Napredak kršćanstva najbolje pokazuje činjenica, da se
među proselitima našao i sam najstariji sin Omortagov Enravota (Vojin),
koga zato i pogubi brat Malamir. Ali u Borisovo doba već se prilike
izmijeniše. Ne može da bude sumnje, da je kan dobro poimao važnost
i značenje kršćanstva, znajući da je ono glavni uvjet opstanka u tadašnjoj
međunarodnoj evropskoj zajednici, a zacijelo su ga nagovarali na krštenje

ne samo susjedni Vizantinci, nego i Nijemci, s kojima je oko 862. živio
u vrlo dobrim odnosima. Još 856. predao je kralj Ludovik sinu Karl-
manu Istočnu marku u upravu oduzevši je Ratimirovu pobjedniku Rat-
bodu. Međutim težnja za većom samostalnošću bješe razlog, što se
Karlman nabrzo složio s moravskim knezom Rastislavom i digao na oca
861. bunu. Zaokupljen na drugom mjestu, Ludovik uglavi savez s bugar-
Glavno djelo o tom još uvijek je Hergenrčther, Photius, Patriarch von
Constantinopel. 3 vol. Regensburg 1867. Up. i Pichler, Geschichte der kirchlichen
Trennung zwischen den Orient und Occident, vol. I. Miinchen 1864; Hefele, Con-
ciliengeschichte vol. IV.2 Freiburg 1879; Bury o. c. 180-209; Richterich, Papst
Nikolaus I. Bern 1903 (sa starokatol. stanovišta); 1 e6ene»w, Hcropia pasatinenis
uepkseil pa IX., X. u XI. ubxax». Moskva 1900. Up. i Grivec, Crkveno prvenstvo i
edinstvo po bizantinskem pojmovanju. Ljubljana 1921.
*
— 340)—
889.
Via
o.
Rodoslovlje
870.
|
o.
bugarskih
927.—969.
Petar Dox 814.831. Omortag
803.814.
Krum
Presjan Zvinica
866.—870.; B.—832.
"a
870. (?)
Simeon
vladara
893.—927.
o.
Gab:
831.—836. Malamir
IX.
i
866.—870.
972. Roman
o.
928. Ivan
X.
Jakov
866.870.
vijeka.
0.
Praxi
866.—870.
(kći)
o.
866.
Ana
870.
— 341 —
skim kanom Borisom (862.) i tako prisili buntovnoga sina, da se primirio

i
napustio veze s moravskim knezom, koji se tada ujedared nađe pred
njemačko-bugarskim savezom. U toj tjeskobnoj situa posla Rastislav
potkraj 8 na vizantijski dvor ono znamenito poslanstvo, za koje kaže
crkvena tradicija, da je zatražilo slovenske vjerovjesnike, ali zapravo je
ono imalo uvjeriti cara Mihajla Ill. o opasnosti što prijeti cijelom Balkanskom
poluostrvu od bugarsko-njemačkoga saveza, i nagovoriti ga, da navali na
Bugarsku. Vizantijska vlada mora da je znala više od nas o sadržaju
pregovora između Borisa i Ludovika; napose imi ne znamo niš
gradi, koju je Nijemac nudio Bugarinu za njegovu aktivnu pomoć u upo-
korenju Karlmanove bune, no ipak imamo jasan dokaz, da je pitanje o
pokrštenju Bugarske bilo taknuto u tim pregovorima. Ova je stvar bila
od velike važnosti za Ludovika kao sredstvo, kojim se nadao da će uvećati
svoj politički utjecaj na bugarskom dvoru, a Boris nije odbio, da prihvati
ponudu. Ali mnogo više bili su u tu stvar upleteni interesi vizantijskoga
carstva, jer je Bugarska za ni bila postojana opasnost, a ta bi bila ozbiljno
uvećana, kad bi Bugarska došla pod crkvenu supremaciju Rima i sudbinu
ila s latinskim kršćanstvom. Bieše dakle stvar najveće političke
s e Boris od saveza s Ludovikom Njemačkim, a poslani
ljevi zacijelo su nastojali prikazati Mihailu i njegovim jetnicima

u ozbiljnost situacije. I tako bješe odlučeno, da se Bugari pritisnu;
ljeti 863. pođe car Mihailo Ill. u njihovu zemlju na čelu svoje vojske,
dok je njegovo brodovlje osvanulo pred bugarskom obalom na Crnom
moru. Čas je bio zgodan; bugarskih četa nije bilo, jer su se borile daleko
na sjeveru, a zemlja je trpjela od strašne gladi. U tim prilikama car lako
postiže svoju svrhu bez ijednoga udarca, jer pojava njegove sile bješe
dovoljna, da natjera Borisa, da se pokori njegovim uvjetima. Sada
je dakle odlučeno, da će Bugari primiti kršćanstvo od Vizantinaca i da
će crkveno biti zavisni od Carigrada, a Boris da ima napustiti svoj savez
s Ludovikom Njemačkim, dok je car za uzvrat privolio na neke teritori-
jalne koncesije. tako primi Boris zimi 864. na 865. sveti krst; kumovao
I
je sam car i obraćenik primi, po običaju onoga vremena, ime njegovo

Mihajlo. S knezom (%gx0v), kako se otada zvao kršćanski vladar bu-
garski, primi krst i ostali narod, no samo poslije krvavo ugušene bune,
koja je išla za tim, da zbaci Mihajla Borisa s prijestola. Kad se poslije
godinu dana kršćanstvo već prilično raširilo u Bugarskoj, zaželi Mihajlo
Boris, da dobije odjelitoga crkvenog glavara, no tada se pokazalo, da
patrijar Fotije hoće, da novu zemlju drži u svojoj neposrednoj od-
visnosti opirući se imenovanju zasebnoga episkopa za Bugarsku. Tada
se Mihailo Boris već osjećao sposobnim, da prkosi carskoj vladi, a tadanji
napeti odnosi između Rima i Carigrada pokazivali su mu mogućnost, da
bi papa lako mogao biti naveden, da se uplete i da bi pod njegovim
auktoritetom bugarska crkva mogla dobiti organizaciju, koja će bolje od-
—
ga
govarati kneževim nazorima. Stoga otpravi Mihajlo Boris poslanike u Rim,
oni su osvanuli pred papom Nikolom I. u augustu 866. i zatražili, da
II.,
i
pošlje biskupa i svećenika u njihovu zemlju. Papa na to otpremi u Bugarsku

Pavla biskupa populonskoga i Formoza biskupa portskoga kao svoje le-
gate, da uvedu rimske obrede i novu provinciju privedu njegovu du-
i
hovnom carstvu; biskupa joj je obećao odmah, a kad bude sagrađen
izvjesni broj crkvi, dobit će i nadbiskupa, a možda patrijara, kako je
to Mihajlo Boris izrijekom tražio od pape. Latinski su svećenici radili
kroz više od godinu dana (866.—867.) u zemlji, za koju je papa već mislio,
da ju je priklopio svojoj vlasti, no Bugarska nije
bila određena da pripadne
latinskoj crkvi; geografski njen položaj nužno je tražio, da joj sudbina
bude tijesno privezana uz religioznu i političku sferu Carigrada.
O prilikama ovoga vremena u Panonskoj Hrvatskoj ne čujemo ništa
iz sačuvanih nam izvora; poslije Ratimira (838.) ne spominje se nijedan
njezin zasebni knez sve do pred kraj IX. vijeka, no
nije nemoguće, da
je kralj Ludovik Njemački poslije obnovljena mira s Bugarima (845.) predao
ovu oblast vrhovnom nadzoru kneza Pribine. Još 840. dao mu je u leno
svu Donju Panoniju oko Blatnoga jezera, našto Pribina pozove u te tada
još rijetko naseljene šumovite močvarne krajeve razne koloniste, Slovene
i
(i to južnoslovenske kajkavce) i Nijemce, i uze širiti i jačati kršćanstvo

gradeći mnoge crkve, pa i utvrđen grad kod ušća rijeke Zale u Blatno
jezero; taj je isprva nosio ime _,Pribinin grad“ (civitas Pribinae), a docnije
Blatograd (urbs Paludarum, Mosapurg).'* Skoro potom, godine 846., darova
krali Ludovik knezu Pribini i oveći zemljišni posjed — kako se čini —
uz rijeku Sloboštinu, lijevu pritoku Save nedaleko od današnjega Jasenovca
u Slavoniji, tada u Panonskoj Hrvatskoj, a 847. i svu Donju Panoniju
i Pitanje o krštenju Bugara raščistio je veoma oštroumno 3aarapcxu, Hont-
crurra 55—82 na osnovu novonađena izvora, a njegove rezultate prihvatio je i Bury
o. e. 381392. U doba između 866. i 870. pada i zapis u čedadskom evanđelju (fol. 3):
,Hic sunt nomina de Bolgaria: inprimis rex illorum Michahel et frater eius Dox
(—
dux?) et alius frater eius Gabriel, et uxor eius Maria et filius Simeon et
quartus filius Jacob, et filia eius dei ancila Praxi et alia filia eius Anna. Čudno
je, da se ne spominje ime kneževića Vladimira.
7 Knez Mutimir, komu je upravio papa Ivan VIII. u maju 873. pismo (Monte-
mero duci; Mon. Germ. hist. Epist. VII., 282), bješe srpski vladar, kako je to jasno
pokazao Honakosnk, [pat ociosu caoseRcke KnKeenocm. Beograd 1893, 122—137.
Stoga treba mišljenje Perojevićevo, Teodosije 14 bili. 57 otkloniti.
48 Ovi
podaci o Pribini nalaze se u Conversio Carant. et Bag. 1. c. 11—14.
Madžarski naziv za Blatno jezero Balaton, kao i njemački Platten preuzeti su od slo-
venskoga Baro. O južnoslovenskim kajkavskim kolonistima up. Niederle, Slov.
Star. 2, 365;
današnje naselje Slovenaca u Prekomurju i u vasvdrskoj i zaladskoj
županiji (ima ih svega oko 90.000), po mišljenju Niederlovu ,pfedstavuje nam zajistć
zbytek starfch pannonsk#ch obyvateli: ovšem dialektu kajkavskćho, rozdilnćho od di
lekti. štyrskfch a korutanskich (Slovinei)“.
3 U ispravi od 3. sept. 846. izdanoj u Regensburgu, kralj Ludovik Njemački
,concedit pleno iure Brivino (= Pribina) centum mansus (= kmetskih selišta) iuxta
=
—' 3488 —
od današnjega Kisega i Blatnoga jezera do Drave, pa od Karantanskih

međa do Dunava, u potpuno vlasništvo. Otada nastojao je Pribina još
i većom gorljivošću oko širenja kršćanstva u svojoj oblasti, a 850. po-
diže u svojem gradu i crkvu u čast Blažene Djevice Marije, koju je
fluvium Valchau“ (Kos, Gradivo Il., 109). Za rijeku Valehau reče prvi izdavač ove
isprave (od koje nam se sačuvao samo regest u bavarskom državnom arhivu u Miin-
chenu) Oefele (Sitzungsberichte Bavarske Akademije 1893, 298): ,So haben wir unter
dem fluvius Valehau wohl den Valko oder Valpo in Slavonien zu verstehen, der bei
Esseg in die Drau fšllt“, a njemu se pridruži Miihlbacher-Lechner (Regesta 582
nr. 1387) i Novotni (Českć dčjiny vol. I, 1., 313: ,Již r. 846. daroval mu iizemi
[100 mansii] snad v okoli Oseka“). Kos opet (I. €.) posumnjao je u Oefelovo tumačenje
rekavši: ,Brez dvoma misli Oefele tu na neko Vučico, ki se blizo Osijeka izliva v
Dravo. Valpovo je trg blizu Vučice. Jugovzhodno od te
reke je Vuka (fluvius Hiulca
pri Rimljanih), ki se pri Vukovaru izliva v Donavo. Zdi se mi, da Oefelejeva trditev
ni prava. Najbrže niso imeli frankovski vladarji okoli letu 846. nobene oblasti po tleh
sedanje Slavonije. Po mojih mislih je flavius Valchau (ime te reke je najbrže tu po-
kvarjeno) ista reka, ki se v neki drugi listini (str. 210, između god. 876—887) omenja
pod imenom ad Weligam in ad Velih ter je bila blizu Blatnega jezera“. Ali ovo je
očevidno neispravno. Prvo i prvo današnja je Vučica sitan potočić, koji niže
je
Valpova u Karašicu, na kojoj se i nalazi ovo mjesto, a na nj nikako ne može

utječe
pristati riječ fluvius; sjem toga ničim nam nije zajamčeno, da se on u IX. vijeku,
to jest prije hiljadu godina, tako zvao, sve da uzmemo, da je tada postojao.
i i
Na rijeku ad Veligam (očito Velika) ili ad Velih (— Veli) pomišljati jedva ima oprav-
dana razloga, jer se ona nalazila u onom kraju, koji je Pribina primio od Ludovika
još 840. Držim dakle, da se kombiniranja s Vučicom ili čak s tobožnjom nikad ne- i
postojalom dravskom pritokom Valpo — Valko ,kod Osijeka“, mora bezuvjetno otkloniti.
Iz ovoga je razloga po svoj prilici Niederle tumačio Valchau kao Vuka, koja se
I odista filološkom tuma-
kod Vukovara ulijeva u Dunav (Slov. Star. vol. II, 2., 266).
čenju Valchau kao Volko, Viko(vo), Vuka, jedva može biti prigovora. Niederlovo tu-
mačenje o podunavskoj Vuki prihvatio je Hauptmann (Polit. Umwšlzungen 1. c.
278—282) i otale izvodio, da se Pribinina vlast sterala ,,im Siiden bis ins ostliche kroa-
tische Zwischenstromland nach Sirmien“. No taj je zaključak neispravan, jer su u Sri-

jemu (a zacijelo i u današnjoj ravnoj Slavoniji) tada bili Bugari gospodari. Osobito je
važno, da je po pouzdanom tumačenju peštanskoga profesora Melicha (A honfoglaldsi
26-30), ime rijeke Karašice bugarsko (turansko) — Karasu
5,
ašica prvi se put spominje 1229. kao fluvius Crasow (Smičiklas, Cod. dipl. vol.
320. 4), dakle davno prije turskoga vremena. Da je
o. e. Ja držim stoga, da je mnogo vjerojatnije tražiti Valchau
Crasow Karasu gl. Melich
Vuka u onoj rijeci,
koja se spominje u ispravi od 21. sept. 1 . (Smičiklas, Cod. dipl. IIl., 445), a po
kojoj je tada činila granicu između pečujske i
zagrebačke biskupije rijeka Lysniche,
quod alio nomine Wolko vocatur. Ova rijeka Lisnica ili Lijesnica (Lesnyk potoka) danas
se zove Sloboština, kako je to na osnovu sredovječnih isprava sigurno dokazao
Szabo (Lijesnica, Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. vol. X. 1909, 40—46). Ako je dakle fluvius
Valchau današnja Sloboština, odnosno stara Wolko (što je svakako bliže istini od gornje
i
kombinacije s podunavskom Vukom ili čak Vučicom tobožnjom ,Valpo“ kod Osijeka),
i
onda bismo stekli čvrst oslonac za tvrdnju, da je knez Pribina imaovlasti i u Panon-
skoj Hrvatskoj već 846. Ovo podupire to, da je Pribina Donju Panoniju oko Blatnoga
jezera kolonizovao ponajviše baš iz kajkavskih panonsko- hrvatskih strana, a i
više činjenica, o kojoj će biti više govora, da je Pribinin sin Kocelj ratovao s Dalma-
SES
Ludovika
posvetio saleburški nadbiskup Liupram. Kao vjerni vazal kralja
Njemačkoga Pribina je bez sumnje aktivno sudjelovao 853. u ratu protiv
860. ili na početku
Bugara i pobunjenih Panonskih Hrvata, no već potkraj
861. pogibe u nekom sukobu s Moravcima. Naslijedi ga sin Kocelj na-
stavljajući djelo očevo širenjem i jačanjem kršćanstva.“
tinskim Hrvatima, što se najjednostavnije tumači, ako se uzme, da joj
je bio neposredni
Kao što je dakle docnije (896.) panonsko-hrvatski

\
knez Braslav dobio od Ar-
nulfa u upravu još Donju Panoniju
i oko Blatnoga jezera, tako je Ludovik mogao po-
Panonsku Hrvatsku poslije pada kneza Ratimira Pribini. Kolikogod cijenim rad
vjeriti
vol. 1. Ljubljana 1923, 344
Hauptmannov (Mejna grofija spodnjepanonska. Razprave im Zeitalter der nationalen
i
dalje, i Die bestimmenden Kriite der kroatischen Geschichte
Herrscher. Sp. Mitteilungen bečkoga instituta vol. XL, 3 i dalje), ipak me njegovi argu-
i Kocelju, kako sam
menti nijesu mogli da uvjere, da napustim moje mišljenje Pribini
o
izrekao ranije u mojim Geneal. prilozima 41 i dalje, u Geschichte der Kroaten

još
i
ga
70, 96 bili. 1.
illi
Smrt Pribininu javlja Conversio Car. et Bag. (l. c. 14) ovako: ,. . quod
s .
(sc.
Cheziloni = Kocelj) successit moriente patre suo Priwina, quem Maravi occiđerunt“.
Da
li se to zbilo u vezi s Karlmanovim ustankom, ne može se kazati. Posljednji
spominje se Pribina 20. febr. 860. (,,Brivinus fidelis noster“, Kos, Gradivo
II., 131130)
put
a 21. marta 861. ,quidam comes de Sclavis nomine Chezul“ (o. c.

137).
—
VII.
Hrvati i Neretljani u drugoj poli IX. vijeka

(864. 879).
Dalmatinsko-hrvatski knez Domagoj (0. 864—4876.) i dužd Urso Particijak
(865.). —Arapi podsjedaju Dubrovnik (866.—867.). — Car Vasilije I. Ma-
kedonac obnavlja prevlast vizantijsku u južnoj Dalmaciji (877.). — Carevi
Ludovik II. i Vasilije I. kušaju da osvoje Bari (867.—869.). — Hrvatsko
brodovlje pod Barijem; osvojenje grada (2. februara 871.). Vizantijsko
—
brodovlje pustoši neretljanske i hrvatske obale (870.). — Hrvatsko-mltetačko

ratovanje (873.). — Zavjera protiv kneza Domagoja (875.). Propast cara
Ludovika II. u Italiji i njegova smrt (875.). — Dalmatinski Hrvati dolaze
pod Njemačku (875.). — Ratovi s Nijemcima i oslobođenje od franačke pre-
vlasti (876.—878.) — Dalmatinsko-hrvatski knez lljko (876.—878.). —
Dalmatinsko-hrvatski knez Zdeslav (878.—879.) i Dalmatinska Hrvatska
dolaze pod vrhovnu vlast vizantijsku. Konačno krštenje Neretljana (878.).
—
Pogibija kneza Zdeslava (879.).

Ma da je knez Trpimir imao tri poimence poznata nam sina, Petra,
Zdeslava i Mutimira', ipak vidimo, da je poslije njega sio na hrvatski
kneževski prijesto Domagoj (o. 864.—876.), o član druge jedne
porodice, kojoj se zemljišni posjed jamačno nije nalazio između Trogira
i Splita kao Trpimirovićima, već negdje drugdje, možda oko Knina. Doc-
niji događaji jasno pokazuju, da se ova promjena nije zbila mirno, pa
stoga i vidimo, gdje je zapete odnose u Hrvatskoj odlučio da iskoristi
mletački dužd Urso Particijak (864.—881.) udarivši 865. na nju jakim
brodovljem, budući da se u to doba Venecija već oporavila od onih
teških udaraca, što joj ih zadaše Arapi još prije četvrt vijeka. Na glas
da je dužd prekinuo mir, ugovoren još 839. između kneza Mislava dužda i
Petra Trandenika, iznenađeni Domagoj odmah zamoli obustavu neprijatelj-

stva, ne osjećajući se očito dorastao mletačkoj sili. Dužd prihvati kneževu
ponudu i uzevši od njega taoce, vrati se u Veneciju.?
1
Up. o tom moje Geneal. priloge 1—18.
2
Đakon Ivan (ed. Monticolo 118): ,Ursus dux adversus Dommagoum Sela-
vorum_principem cum navali expeditione properavit, sed cernente eo Veneticorum
multitudinem proibuit pugnam, pacem requisivit; deinde acceptis obsidibus dux ad Ve-
netiam repedavit“. Što je dužd uzeo taoce, kao da znači, da imadu jamčiti, da Hrvati
ne će nanositi štete mletačkim trgovcima, a takovi sukobi mogli su i dati izravno povod
duždevoj vojni.
— 346 —
Nabrzo potom opet okrenu Arapi lađe svoje u Jadransko more

dođu ljeti 866. pod dobro utvrđeni Dubrovnik, koji se možda u to doba
još nalazio (kao Trogir) na otočiću. Jake gradske zidine i hrabro pučan-
i
stvo mogli su doduše i dulje vremena odbijati bijesne juriše Arapa, no
opasnost je ipak bila velika. U tom položaju Dubrovčani pošlju svoje
ljude u Carigrad, da potraže pomoći u svoga vrhovnoga gospodara. Baš
onda, kad je dubrovačko poslanstvo stiglo na carski dvor, zbiše se ondje
velike promjene. Još 21. aprila 866. bi ubijen s pristankom cara Mihajla ujak
njegov i suvladar Bardas, a ubojica Vasilije, čovjek jermenskoga podrijetla,
postade 26. maja carevim suvladarom. Ali kad je Vasilije primijetio, da
Mihajlo samo traži priliku, kako da i njega dade smaknuti, odluči se, da
Slika 164. Novci cara Vasilija 1. (po Wrothu).
će ga preteći; on najmi ubojice, koji umoriše cara noću od 23. na 24.

septembra 867. S Vasilijem 1. (867.886.), utemeljiteljem tako zvane
makedonske dinastije, stupi poslije dulje vremena na carski prijesto opet
energičan čovjek i mudar diplomata, koji odluči obnoviti vizantijsku svjetsku
politiku i dosljedno tome prije svega učiniti kraj arapskoj sili u Sredo-
zemnom moru.“ Stoga se car umah i odazva pozivu Dubrovčana i otpremi
ioš potkraj 867. podsjednutom gradu u pomoć jako brodovlje — kažu
da je bilo stotinu helandija — a pod zapovjedništvom patricija i drungara
(= admirala) Nikete Orife, našto Arapi podsjedajući već petnaest mjeseci
grad, pred ovom neočekivanom silom uzmaknu*. Ovaj snažni istup novoga
vizantijskoga cara povrati carstvu opet sav klonuli ugled na Jadranskom
moru i omogući promjenu političkoga pravca kod onamošnjih južnodalma-
*
Glavno djelo o caru Vasiliju je Vogt, Basile I. empereur de Byzance (867—886)

et la civilisation byzantine & la fin du IX. Sičele. Paris 1908.
antin Porf. u sva tri svoja djela; podaci sabrani kod Račkoga,
— 347 —
tinskih slovenskih plemena i carskih varoši, koje mu se sve osim Neret-

ljana, opet poklone kao svome vrhovnome gospodaru. Ipak se pokazalo,
da vizantijsko brodovlje samo nije dovoljno, da skrši snagu Arapa u
južno-italskim stranama i u jadranskim vodama; njih je trebalo satrti i
na kopnu.
Dok se ovo zbivalo na istočnoj obali Jadranskoga mora, na zapadnoj,
to jest u južnoj Italiji, odigravahu se donekle slični događaji, podobni da
upotpune političke ciljeve cara Vasilija, jer se i južnoitalska gospoda
obratiše za pomoć protiv Arapa na Lotarova sina cara Ludovika II.
(855.—875.).%. I Ludovik se odazvao pozivu i povede iz Beneventa, gdje
mu je bio glavni stan, na proljeće 867. vojnu s ciljem, da osvoji Bari, ovu
glavnu južnoitalsku utvrdu arapsku, i da tako uspostavi carsku vlast po
čitavoj Italiji. Premda je careva vojska bila dosta jaka, da potpuno opkoli
Bari s kopna, ipak se pokazalo, da će podsada samo onda svršiti s po-
voljnim rezultatom, ako se Arapima spriječi još i svaki saobraćaj s morske
strane, otkuda su dobivali hrane i pomoć, no car Ludovik nije raspolagao
nikakovom mornaricom, pa stoga podsjedanje nije ni godine 868. pokazalo
veći napredak. Ali sve ovo, što se događalo kod Barija pomno
Ludoviku
je
pratio
potrebna su-
vizantijski car Vasilije, pa videći sada u caru II.
radnika, ponudi mu savez izjavivši se spremnim, poslati pod Bari nužno
brodovlje, dašto, ne samo s razloga, da se učini kraj arapskoj vlasti u
južnoj Italiji, već i s primisli, da ondje opet digne pali ugled istočno-rim-
skoga carstva, a naročito da steče svu Siciliju. Ovaj savez između oba
carstva imao je da učvrsti brak carske djece, jer Vasilije zaželi, da Lu-
dovikova jedinica kći Irmingarda pođe za njegova sina i suvladara Kon-
stantina. Car Ludovik prihvati ponuđeni savez i pristane na zamišljenu
nidbu, a nato naloži Vasilije svojim južnodalmatinskim slovenskim poda-
nicima: Zahumljanima, Travunjanima, Konavlanima i carskim dalmatinskim
varošima i ostrvima, da dođu pod Bari, kuda neke prevezoše Dubrovčani
na svojim lađama“. Ujedno stiže ljeti 869. pod Bari jako vizantijsko bro-
dovlje četiri stotine lada pod zapovjedništvom patricija i drungara Niketa
od
Orife, da podupre vojnu akciju Ludovikovu, no zato, da umah ukrca i

i
preveze u Carigrad princesu Irmengardu, koja se tada zajedno s materom

Angilbergom nalazila u očevoj blizini. Međutim je
vizantijski drungar našao
s
Obojevima kod Barija up. Diimmler, Ostfriink. Reich vol. 1.2 264—267;
L'Italie meri-
Bacunasese: Buaanrna m Apa6er vol. I. Petrograd 1902, 16—18; Gay,
dionale et I'empire byzantin depuis I'avćnement de Basile I. jusqu'
& la
prise de Bari
par les Normands (867—1071). Paris 1904, 9192; Lokys,
Die Klimpfe der Araber
mit den Karolingemn bis zum Tode Ludwigs Il. Heidelberg 1906, 79—83; Hartmann,
Geschichte Italiens vol. IIl., 1. Gotha 1908, 282—284; Vogt, Basile 1. 318—321
&
Konstantin Porf. ed. bonn. 128 i u drugim djelima (= Rački, Doc. 1. c).
Po njemu sudjelovali su već tada na Vasilijev nalogi
Hrvati, no to je neispravno,
jer mu nijesu bili podanici. Što car ne spominje Neretljana, znači, da se nijesu
odmah 867. pokorili caru Vasiliju, a to će još bolje objasniti događaji g. 870.
>
kod Barija mjesto očekivane jake franačke vojske tek neku malu četu,
tako da se na ugovoreni kombinovani napadaj nije ni pomišljati dalo,
a pored toga car Ludovik ne htjede da predade Vizantincima
svoje kćeri,
Slika 105. Franački vladar (slika iz druge polovice IX.

vijeka, Paris).
kako je to Niketa Orifatražio. Čini se kao da car Ludovik još nije smatrao
pregovore potpunoma dovršenima, a naročito zato, jer mu nije
bio zajamčen
38 —
i
posied čitavoga južnoitalskoga kopna poslije iščekivana uništenja Arapa,
a na koji je on pomišljao baš kao car Vasilije, pa otale i njegovo držanje.
Kad vizantijski drungar vidje taki položaj, vrati se ljutit sa svojim bro-
dovljem u Korint, što je i Franke veoma ogorčilo.
Ipak se zbog toga pregovori između oba cara ne prekidoše, jer Lu-
dovik odasla u Carigrad, gdje je upravo vijećao osmi opći crkveni sabor,
svečano poslanstvo s poglavitom zadaćom, da ugovori sporazum. Car je
Vasilije naime drugi mjesec po svom nastupu, u novembru 867., zazirući
od prevara ovoga mudraca“, kako reče, i htijući predobiti za sebe
moćnoga papu Nikolu I. i mnogobrojne Ignatijeve privrženike, primorao
Fotija, da se odreče patrijarške stolice i povuče u manastir, pozvavši
ujedno natrag Ignatija (867.—877.). Odmah potom otpremi poslanike u
Rim, a ti javiše papi ovu promjenusa željom, da novi opći crkveni sabor
u Carigradu raščisti pitanje o Fotiju i Ignatiju. Ali carevo poslanstvo nije
više zateklo na životu Nikolu I.
(867. 872.), koji onda
( 13. novembra 867.), već Hadrijana II.
prizna Vasilija ,bogoljubivim i pravovjernim carem“
i
posla pć ke u Carigrad, da vrate crkvi mir (u junu 869.). Kad je
Vasilije postigao glavnu svoju svrhu, prepusti ostalo crkvenom s
i
o
boru (od oktobra 869. do februara 870.), koji doduše osudi Fotija i njegove
privrženike i us; ivi s Ignatijem prividno i sklad između istočne zi
padne crkve, no inače naglasi starješinstvo pet patrijara u crkvi Hristovoj

(Rima na prvom mjestu, Carigrada na drugom, pa Aleksandrije, Antiohije
i
Jerusalima), dok se u bugarskom pitanju sasvim razilazio od zahtjeva
papinskih poslanika. Bugarski knez Mihajlo Boris naime pridruživši se
Rimu htjede svom silom da biskup Formozo, koga mu je poslao papa
Nikola (866.), bude njegov nadbiskup, no papa nikako ne htjede na to da
privoli, jer je Formozo već imao svoju biskupiju; šta više, on ga pozove
natrag u Rim. Kod odlaska bugarski se knez zakune biskupu, da ne će
drugoga crkvenog glavara u svojoj zemlji do li njega, a Formozo opet
zakune se Mihajlu Borisu, da će se što prije opet vratiti natrag. Međutim
ni novi papa Hadrijan II. ne htjede da ispuni želje tvrdoglavoga bugar-
skoga kneza, a kad je skoro potom u Carigradu opet sio na patrijarški
prijesto Ignatije, Mihajlo Boris mu se približi i pošlje neke ljude na cr-
kveni sabor s upitom, komu pripada Bugarska, da li ili
Rimu,
Sabor tada jednodušno odluči s carem Vasilijem i s patrijarom Ignatijem
Carigradu.
na čelu, da Bugarska pripada Carigradu, ne obazirući se kod toga na

žestoke prigovore papinskih poslanika; pače, kad su oni uzeli tražiti, da
se papi vrate još od cara Leona III. oteti llirik, u koji su tada računali
i
Bugarsku, i patrimonija rimske crkve u južnoj Italiji i na Siciliji, Grci
im odgovoriše, da je ,veoma nepristojno, što vi, koji ste odbacili grčku
vrhovnu vlast i baciste se Francima u naručaj, hoćete da pridržite u dr-
žavi našega gospodara ordinaciona prava“. Odmah poslije toga otpremi
Ignatije, poučen iskustvom Fotijevim, u Bugarsku arhiepiskopa, episkope
— 350 —
i grčke svećenike, i tako bješe potkraj 870. Bugarska konačno izgubljena

za Rim, a njena trajna veza s istočnom crkvom provedena.' Kao što su
papinski poslanici nezadovoljni ostavili Carigrad, tako je bilo s onima
i
cara Ludovika Il., jer pregovori s carem Vasilijem doskora su pokazali, da

se oba carstva ne mogu sporazumjeti, naročito u pitanju posjeda južne
Italije.
Međutim nastavi car Ludovik sabravši jaku vojsku podsjedanje Ba-
rija kroz godinu 870., no našavši se poslije odlaska drungara Nikete
Orife bez potrebnoga brodovlja, pozove tada kao vrhovni gospodar svoje
podanike Dalmatinske Hrvate i kneza im Domagoja, da mu dođu pod Bari
s njihovim bez sumnje jakim brodovljem. Potankosti o tom zajedničkom
o
hrvatsko-franačkom vojevanju, a napose ulogi Hrvata, nijesu nam poznate;
mi samo znamo, da je Bari najzad zauzet na juriš 2. februara 871.5 Ali
dok su Franci i Hrvati podsjedali Bari, zaključen bi crkveni sabor cari-
gradski (28. februara 870.), našto se ondje prisutni papinski poslanici
stadoše vraćati u Rim. Za prijevoza iz Drača u Ankonu, kad su plovili uz
istočnu stranu jadranske obale, napadnu ih nenadano neretljanski gusari,
orobe i odvedu u ropstvo nekud u svoju zemlju. I papa Hadrijan Il. i
car Ludovik II. gledali su u tom događaju nemar, odnosno krivnju vi-
zantijskih upravnika, koji su i onako bili kivni na papinske poslanike,
sluteći kao da caru Vasiliju nije bilo neprijatno, što su tom prilikom
propali i autentični akti crkvenoga sabora, dosljedno, da su papinski
poslanici naumice bili ostavljeni na putu bez jače zaštite. Tek posredo-
vanjem Hadrijanovim i Ludovikovim, a zacijelo uz neku otkupninu, biše
papinski poslanici pušteni na slobodu i vrate se potkraj decembra 871.
u Rim'.
Ali ovaj nemili događaj, koji pada nekako oko sredine 870., upotrijebiše
Vizantinci tako, da je tobože kazne radi drungar Niketa Orifa, razumije
se po nalogu cara Vasilija, dao ne samo neretljansku oblast, već i hrvatsko
primorje opljačkati i napasti, kojom su prilikom mnogi dopali ropstva i
razrušeni su neki gradovi (carstva), dakle baš onda, kad su Hrvati bili sa
svojim brodovljem, a svakako i sa svojim knezom Domagojem, pod Barijem.
Više je nego samo vjerojatno, da su to učinili, da natjeraju Hrvate, da bi na-
pustili cara Ludovika i podsjedanje Barija i povratili se kući, da brane svoju
zemlju, jer osvojenje ove važne arapske utvrde od strane franačkog cara,
7 O crkvenom saboru up. Hergenrčther, Photius vol. Il, 5—182; Vogt, Ba-
sile 1, 209230; za Bugarsku još naročito Lapotre, L'Europe et le Saint-Sičge &
1 &poque Carolingienne. 1. Le pape Jean VIII. (872—882). Paris 1895, 54—59. GI. i
Ekskurs kraju knjige.

II. na
$
Pomoć hrvatska sasvim je nešto odjelito od pomoći Slovena po nalogu cara
Vasilija. Glavni izvor za to jeste pismo cara Ludovika caru Vasiliju (gl. Rački, Doc.
361—362). Pitanje o autentičnosti njegovoj danas je već definitivno riješeno; up. Gay
o. c. 8188 i
Hartmann o. c. 306 b
9
Up. Vita Hadriani II. ap. Ra i, Doc. 360-361.
It
nikako nije išlo u račun ciljevima Vasilijeve donjoitalske politike. Ali
Hrvati ipak ostadoše pod Barijem, stoga se uspjeh vizantijskoga napadaja
ograničio samo na to, da su tada (870.) i Neretljani priznali vrhovno
gospodstvo vizantijsko. Odmah poslije pada Barija upravi car Ludovik
Vasiliju veoma oštro sastavljeno pismo, u kojem osudi ovaj nedostojni
čin počinjen na ,njegovim podanicima“ i zatraži, da se Hrvatima dade
odšteta a zarobljenici vrate. Time se i raspade savez i prijateljstvo iz-
među oba carstva, no zato car Vasilije učvrsti otada vrhovnu vlast svoju
ne samo nad dalmatinskim varošima i ostrvima i primorskim slovenskim
oblastima od ušća Cetine do Drima, nego i nad nutrašnjim (zagorskim)
Srbima. I tako bješe oko godine 872. čitavo Balkansko poluostrvo po-
dijeljeno među tri vrhovne vlasti: franačku, vizantijsku i bugarsku.
Ali s padom Barija nije još sasvim minula svaka arapska opasnost
za Jadransko more; mjesto sicilskih Arapa naiđu kretski i oplijene u maju
872. dalmatinske varoši, a zacijelo i hrvatsku obalu'!. Opasnost mora da
je bila velika i po samu Veneciju, jer na taj glas pošlje dužd Urso Par-
ticijak jednu lađicu s četrnaest ljudi, da uhode sve do Istre, da li se
Arapi spremaju na Veneciju i koliko ih ima. Čini se, da je i jedna hr-
vatska lađa, ili možda više njih, tarila u istarskim vodama progoneći
Arape, jer kad se Mlečani, ostavivši Grado, približiše Piranu, napadne
ih jedna hrvatska četa, sakrivena kod današnje Punta Salvore na ulazu
u piranski zaliv? i poslije kratka boja sve ih poubija, a lađicu zapli-
19 Pismo Ludovikovo ap. Rački, Doc. 361—382: ,Et Niceta quidem patricius,
(Hadriatici freti servator) cum classibus destinatus, accepta quasi pro huiusmodi re occa-
multas praedas ab ipsis Selavenis ( = Hrvati) abstulit, et quibusdam castris diruptis
sione,
eorum homines captivos adduxit... Sane spiritalem tuam nolumus ignorare fraternitatem
super castra nostra dirupta et tot populis Sclaveniae nostrae in captivitate sine qualibet
parcitate subtractis, supra quam dici possit animum nostrum commotum. Non enim
congrue gestum est, ut iisdem Sclavenis nostris cum navibus suis apud Barim in pro-
cinetu communis utilitatis consistentibus et nichil adversi sibi aliunde imminere putantibus,
tam impie domi sua quaeque diriperentur sibique contingerent, quae si praenoscerent,
nequaquam prorsus incurrerent. Qua de re desiderabilem dilectionem tuam hortamur
et ammonemus, quod mox id corrigere iubeat, et ipsos captivos ad propria cum suis
reduci praecipiat; si charitatis vinculum nunquam inter nos fore cupiat dissolvendum“.
Careve riječi
,castra nostra“, ,Sclavenia nostra“ i ,Sclaveni nostri“, kao i sav ostali

pod vrhovnom
bili
tekst, jasno su svjedočanstvo, da su tada Dalmatinski Hrvati još

vlašću franačkom, odnosno da su potpadali pod kontrolu kralja Italije, kojem su bili
obavezani vršiti vojnu službu.
1! [van đakon, ed. Monticolo 119—120: ,Sarraceni a Creta insula egredientes,
quasdam Dalmaciarum urbes depopulati sunt pariterque etiam Braciensem eiusdem pro-
vincie urbem invaserunt“. Ali grada Brača nema; pored toga još je tada otok bio
neretljanski; nemoguće
12 Ivan
je misliti, da bi mletački ljetopisac žalio njihove gubitke.
dakon piše: ,qui cum Gradensi de civitate /striam petituri exissent, pre-
dones Sclavi, qui in portu Silvoclis reclusi latitabant . ..“. Bojište ima se stoga tra:
na ulazu u današnji piranski zaliv, sučelno gradu Piranu, kod predbrežja Punta Sal-
vore (ima i Porto Salvore), u rimsko doba Silvo ili Silbo (Forbiger, Alte Geogr.
vol, Il, 589). Up. Ivan dakon ed. Monticolo 120 bili. 1. Rački, Doc. 365, bili. 3
i
— 352 —
plijena i roblja“. S tim događajem

jeni. Uto se Arapi vrate natrag puni i Hrvata,
Venecije kojima se pridruže i Ne-
počeše opet sukobi između i strašni, jer je Domagojevo
ime
retljani, a mora da su bili ogorčeni Sclavorum du.
(pessimus
ostalo u mletačkim uspomenama kao ,prokleto“ gentes et Dalm
(Sclavorum pessime
a tako i ono njegovih podanika
podanika dopr'o je i do
norum)“. Glas o tim strahotama Domagojevih
== flušfunm imdiznene filnesfarrefca : Tuncrclusox peiimazenak.
&dalmacisnov pllnanč pumcii depdsreoqpa" Qurženor ueleho&

arberslu dedana(ta uerunr. id umacul cimmafinoua Srprarefarairu + 1
sruf. Sande nunasriić daneuroduci gd zadani adurbćudlom ma

firr aimzna naub: adgdiD uri“
umm. wndcpranfi of
sfaš uudsBe- fupeslečielimol inručnćvnanni cofdi cedo pitaum.
uznemosllox audefprmi ualum reuera -
Qri dem princepcelo:
hu
ud Toni ozničaai luof quofinhec cerzaminecepen liberoldumajir: eceberiiq
refejuce
tublisce
inf lih pusncia fuer ref zum. Sieg zrnii phalicazti
polazeći red dure. &ppi?bocfodut qdunćfelavof:

Stueneucaf olim fiteeci/
rbe iam
rup zum
Coeć pore FuuawsliraconoiE princep/ quanikerenfi
ABal doga lango
i
duda capra uf; 1055 pofilkao areene-eralif mančliac«
lardoni duce domari: veni poftčaliquamtiečjurarsnačreddieeiula
|
|
sitodamoga: lavori-pef
que poftza xBiamif mali indus. dehme mox
fvnoduoe+ Domy urtđuv. ssbefruu Aletteu felinić pain sivandi
s
a
I
Kabebar exeve1
imireszamen Aduerfuf nargrevranol cumgqbi stergvu
smio; etno Duce sulnirjmor ugode

876. (Rim, Vatikan).
Slika 166. Dakon Ivan o ratovanju s Hrvatima
knez bio cijenjen vladar, jer

svete stolice, gdje je dalmatinsko-hrvatski 873.
je osvojenje Barija bilo
i djelo njegovih Hrvata. Još na početku
872. 882.), energični i umni nasljednik
potuži se papa Ivan VIII. (g.
se ovomu
Ivan dakon Piran je tada bio franački, a ne mletački. Razlog
120.
roblja od
38
hvatanju
sukobu ne spominje, ali se ima jamačno tražiti
u već istaknutom
da se ne radi o oficijelnom ratu, nego
strane Mlečana. Ono predones Sclavi pokazuje,
o pojedinačkim sukobima.
#4
Ivan đakon 122, 123.
—
— 353
starca Hadrijana Il. (+ oko sredine decembra 872.), knezu Domagoju,
kako se grčka lažljivost po Ignatiju nije plašila zauzeti Bugarske, dakoju
smo mi predobili i koja pripada nama po pravu, pa sam Ignatije, ma
i
je
zbog toga ponovo izopćen, nesamo da nije mirovao, nego je onamo po-
slao nekoga raskolnika (quemdam scismaticum) tobože kao nadbiskupa“.
Kako je papa baš tada slao bugarskom knezu Mihajlu Borisu pismo,
u kojem ga je pozivao, da se vrati Rimu, zaprijetivši, da će na grčke
episkope i svećenstvo baciti anatemu, pa i Ignatija ,koji je po milosti
našega prijestola (opet) postao patrijarom“, proglasiti svrgnutim, ako se
oni ne udalje iz Bugarske", veoma je vjerojatno, da je tada imao knez
Domagoj otpremiti papinskoga glasnika s onim pismom u Bugarsku"?
Tada se dakle (oko g. 874.), zbog učestalih hrvatsko-mletačkih sukob
papa Ivan VIII. obrati na ,slavnoga kneza“ (glorioso duci) Domagoja,
očito na nagovor mletački, i opomenu ga, ,da protiv gusara (contra ma-
rinos latrunculos), koji pod zakriljem tvoga imena bjesne protiv kršćana
(naime protiv Mlečana), to snažnije istupiš, što znadeš, da nevaljalština
tih ljudi sramoti i
tvoje ime; jer, ma da se može vjerovati, da oni gusari
napadaju putnike po moru protiv tvoje volje, ipak budući da se kaže
(to jest Mlečani tako kažu), da ih samo ti možeš ukrotiti — ne ćemo te
smatrati nedužnim, ako ih odista ne zatreš“. Da li je papina intervencija
bila od koristi, ne znamo, no čini se, da je ipak došlo bar do privremena
mira (do 876.), koji je bio Veneciji to potrebniji, što su u julu 875.
Arapi kroz dva dana navaljivali na Gradež, no hrabri ih građani krvavo
odbiše. Kad je stigla mletačka pomoć pod vodstvom duždeva sina Ivana,
već su Arapi ostavili Gradež i napadali papinski Comacchio, sjeverno od
Ravene'*,
Ojačanjem vizantijske vlasti u susjednim dalmatinskim varošima, a
zacijelo još više potajnim djelovanjem caru Vasiliju odanih privrženika u
njima, našlo se oko 874. i u Hrvatskoj nekih inače nam nepoznatih neza-
dovoljnika, ali ih možemo s velikom vjerojatnošću naslućivati u privrženi-
cima stranke izagnanih sinova kneza Trpimira, koji su išli za tim, da se knez
Domagoj ubije, razumije se, u korist carske politike i njihovu. Ali za-
vjera bi otkrivena i njeni članovi pogubljeni, a samo jedan od zavjerenika
— možda upravo najodličniji spase se kod nekog papinog pouzdanika,
svećenika Ivana, i ispovjedivši mu se zamoli ga, da bi mu kod razjarena
15
Mon. Germ. hist. Epist. VII, 278.
16 0. c. 277.
1? Ne može
se ni misliti, da bi papinski glasnik mogao proći kroz vizantijsku
teritoriju. Nešto docnije za kneza Zdeslava godine 879., imamo za to izričnu potvrdu.
iz
No
toga valja zaključiti, da su Hrvatska i Bugarska tada neposredno graničile (up.
gore str. 335) u današnjoj sjevero-istočnoj Bosni uz bugarsku ravnu Slavoniju Srijem.
i
1# Mon.
Germ. hist. Epp. VII., 396. Ove riječi potvrđuju ono što je gore rečeno
o značenju ovih hrvatsko-mletačkih sukoba (str. 321 bilješka 9).
19
Ivan dakon 121.
38
— 354 —
kneza izradio pomilovanje“ Svećenik Ivan odista pode Domagoju i zauze

se za nesrećnika, a knez mu i obeća, da će poštedjeti njegova klijenta.
Ali kad je malo potom svećenik Ivan pošao na put po kneževu nekom
poslu, Domagoj dade zavjerenika uhvatiti i protiv zadana obećanja po-
gubiti. Kad to sazna svećenik Ivan, teško se rastuži, ostavi Hrvatsku i
ode papi u Rim, gdje mu je sve to kazao. Ivan VIII. hoteći svakako da
svećenik Ivan ostane i dalje u Hrvatskoj, nagovori ga, da se opet vrati
i obavijesti o tom
napose Hrvate?! a napose kneza Domagoja svjetujući
mu, neka u buduće ,one koji bi mu radili o glavi“ ne kazni odmah smrću,
nego izgonom iz Hrvatske, jer ,ako im oprostiš Boga radi, koji ih tebi
predade, tebe će od njih nepovrijeđena očuvati onaj, koji se nije kratio,
Rodoslovlje franačkih Karlovića.

Pipin
(kralj 751. + 768.)
Karlo I. Veliki Karlman
nn
(768.—814.) (+ 771.)
Pipin Ludovik I. Pobožni

kralj Italije (814.—840.)
(+ 810.)
Lotar I. Pipin Ludovik Karlo II. Ćelavi
E
(840. 855.) kralj Aquitanije kralj Njemački (875. 4 877.)
|
(I 838.) (843. + 876.)
Ludovik
Karlman Karlo Ill. Debeli
II.
poi Ši
krali Italije 875. krali Italije od 879.,
( 880.) car 881.888.
Arnulf
(887.—899.)
Ludovik Dijete
(900.—911.)
#0 Ovaj
događaj kao da pokazuje, da se sjedište kneza Domagoja nalazilo daleko
od mora, naročito od vizantijskih varoši, jer bi inače zavjerenici još za vremena našli
utočišta na sigurnu vizantijskom zemljištu. Ali napadaji arapskih gusara prisiliše
i
tadanja pokoljenja, da stanuju podalje od obale, jedino jakim zidinama okružene varoši
a
osjećahu se sigurnije. Sjedište Domagojevo bješe po svoj prilici Knin.

21
Mon. Germ. hist. Epp. VIl., 205 s nepotpunom adresom: lohannes omnibus
fidelibus (sc. in Slavorum partibus constitutis). Domagoja zove u tom pismu papa Ivan
VIII. Domagoi videlicet ducem Sclavorum.
355 —
da za spas sviju umre na križu“? Bez sumnje bješe onaj nesrećnik od-
ličnijega roda (možda Petar Trpimirović), budući da je svećenik Ivan toliko
žalio za njim, a i sam papa osjetio potrebu, da se uplete u stvar.
Međutim se car Ludovik nije dugo nauživao slave, što je sebi steče
osvojenjem Barija. Južnoitalska gospoda naime zazirući od snažne carske
vlasti, a pored toga još i poticani od cara Vasilija, zabrinuta za posjed
i
južne Italije, sklope zavjeru, i napadnu nenadano noću 13. augusta 871.
cara Ludovika u Beneventu, pa ga zarobe zajedno sa ženom kćerkom.
Ludovik bješe doduše poslije pet nedjelja pušten iz zatvora na slobodu (17.
septembra), no uza sve to, taj je nemili događaj prodrmao i temeljima
njegova ugleda i moći u Italiji i bješe upravo katastrofa karolinškoga
carstva pokazavši jasno slabost njegovu. Utjecaj vizantijski stao je
otada sve više jačati u južnoj ltaliji, tako da je Ludovik bio potkraj
g. 873. prinuđen, da potpuno napusti svu zemlju na jugu Rima. Ali još
veća je briga bila za nj pitanje baštine, jer nije imao sina. Zbog toga naj-
poslije je uglavio poslije Uskrsa god. 874. nedaleko od Verone sa stricem
kraljem Ludovikom Njemačkim tajni baštinski -sporazum, prema kojemu
ga je imao da naslijedi u Italiji Ludovikov najstariji sin Karlman,**
ojemu je otac još u aprilu 865. odredio kao buduću baštinu Bavarsku
s vazalnim slovenskim kneževinama Češkom, Moravskom, Prekodravskom
Panonijom, Karantanijom i Panonskom Hrvatskom, dakle svu zemlju do
dalmatinsko-hrvatske granice.** Skoro po tom, 12. augusta 875., umre car
Ludovik, a to bješe znak za borbu o italsku baštinu. Papa Ivan VIII.
s klerom i većinom italske gospode odluče se za zapadnofranačkoga
kralja Ludovika Njemačkoga, a taj se umah i požuri u Italiju, gdje ga
onda papa okruni u Rimu na sam Božić 875. za cara.*?? Međutim provalio
je i Karlman u Italiju s jakom vojskom, gdje mu se pridruži furlanski
markgraf Berengar,“ no većih uspjeha ne postiže; u njegovoj vlasti bile
su tada Furlanska i Istra, dakle baš onaj dio kraljevine Italije, koji je ne-
posredno nesamo graničio s Dalmatinskom Hrvatskom, nego s kojim
bješe ona još od godine 803., otkad je došla pod vrhovnu vlast franačku,
u najtješnjim političkim vezama, to jest, sada je za Dalmatinsku Hrvatsku
postao vrhovnim gospodarom baštinik cara Ludovika Il., Karlman. Ali
zbog italske baštine došlo je i do građanskoga rata među članovima
karolinške porodice, za kojega umre najprije Ludovik Njemački (28. au-
% 0. e. 208: ,Si
vero, quod absit, contra vitam tuam insidiantes reppereris, non
mortis, sed temporalis exilii eos religacione castiga“; ove riječi jako ovjetljuju tadašnje
političke prilike u Hrvatskoj.
3 Milhlbacher-Lechner, Regesta 517 (nr. 1234a), 521 (nr. 1263 b). Up. Diim-
mler, Ostfrink. Reich, Il.,2 340 i 374, Hartmann, Gesch. Italiens III., 1., 297; 2, 12.
2 Kos, Gradivo vol. Il., 153; Miihlbacher-Lechner, Regesta 618 (nr. 1459).
2 Up. Hartmann o. c. vol. Ill, 2., 1911, 12—17.
2 Up. Hirschl, Die Erhebung Berengars I. von Friaul zum Konig in Italien.
Strassburg 1910, 91—137.
*
= IS
Ćelavi (6. oktobra 877.), našto Karl-
gusta 876.), a onda car Karlo i II.
man postade pravim gospodarom Italije, a tako i, razumije se, onoga

dijela, što mu ga je otac odredio još 865., dakle i Panonske Hrvatske.
Sasvim je prirodno, da su se ovi krupni događaji, koji su značili
koliko i slom ugleda franačke carske i državne vlasti, morali snažno
dojmiti Dalmatinskih Hrvata, a u prvom redu važna promjena, što je na-
stala onim časom, kad je Karlman pošao da oružanom rukom uzme
svoju italsku baštinu. Dalmatinska Hrvatska bješe time upravo stavljena
pred sasvim nov tečaj stvari, ne toliko što je imala da promijeni vrho-
imala da
vnoga gospodara, nego poglavito stoga, što je otada dalje
bude dio jedne državne skupine, kojoj nije bilo težište u Italiji, nego u
Niemačkoj. Poznato je iz historije onovremene Italije, kako su italska
gospoda zazirala od Nijemaca, kad su trebala da dođu pod vrhovnu vlast
Karlmanovu,?? pa nije ni malo nevjerojatno, da su takovi osjećaji tada
zaokupili i Hrvate. Ali kao u južnoj Italiji, tako je stao tada car Vasilije
vršiti i na Dalmatinske Hrvate jak utjecaj u smislu vizantijske politike,
jamačno preko svojih dalmatinskih varoši, jer i ako tada oba carstva
nijesu bila u otvorenu ratu, prijateljski odnosi bili su još od 872. raski-
nuti, a opreka njihovih interesa izbila je jasno u čitavoj steri vizantijske
politike na Zapadu, naime u južnoj Italiji i na Jadranskom moru, gdje
po smrti cara Ludovika Il. nitko više nije mogao imati razloga, da
pita za achenski mir. Diplomatska akcija cara Vasilija dakle uspjela
je toliko, da su dalmatinski Hrvati digli ustanak onda, kad su trebali
da dođu pod vrhovnu vlast njemačku, to jest, kad su Karlmanove čete
pokušale, da i u Dalmatinskoj Hrvatskoj, kao u zemlji, koja je još ne-
davno priznavala vrhovnu vlast cara Ludovika Il., utvrde gospodstvo svoga
gospodara, a careva baštinika (ili potkraj 875. ili na početku 876.)*. Rat
koji je tada buknuo između Dalmatinskih Hrvata i Karlmana, vodio se
po moru i po kopnu. Na moru se ratovalo uz istarsku obalu, koja je
tada već bila dio Karlmanove države, jer Hrvati pod vodstvom kneza
Iljka, zacijelo suvladara i sina Domagojeva, navališe na početku 876. na
primorske varoši Umag, Sipar, Novigrad i Rovini, dakle na znatan dio
zapadne istarske obale u duljini od kakih pedesetak kilometar: Na taj
glas, a zabrinut za Gradež, požuri se u smislu franačko-mletačkih ugo-
Hartmann o.
c. vol. Ill, 2., 12 i dalje.
35—42.
28 Up. o tom moje Geneal. priloge
24
[van dakon 122—123: ,Eo tempore ... Sclavorum pessime gentes et Dalma-
cianorum Istriensem provinciam depredare ceperunt“ i Dandolo,
lllicus Sclavoniae
u t. zv. maloj Chron.
contra pacis federa
ven. (= Rački, Doc. 366): ,Eo tempore princeps
veniens civitates maritimas Istriae damnis et derobationibus flagellavit“, dakle su Hrvati
pod knezom llikom započeli rat; budući da je tek poslije toga, ali iste godine 876.
umr'o knez Domagoj Sclavorum pessimus dux, može mu lliko samo da bude suvladar,
a kao takav zacijelo i sin, jer se malo docnije (878) govori o tom, kako je knez Zdeslav
iz Hrvatske ,filios Domogor (l)
exilio trusit“ (Ivan đakon 125). Podatak svoj u ,maloj
— 3907 —
vora (od 840.) dužd Urso Particijak s trideset lađa Istri u pomoć, našto
se Hrvati potučeni povuku natrag. Kako je za te vojne umr'o knez Do-
magoi, obnovi mir i prijateljstvo s Venecijom njegov nasljednik, zar lliko,
a to znači, da se tada radilo o formalnom međunarodnom ratu, a ne o
gusarskom pljačkanju, na što nas upućuje činjenica, što su vojne ope-
racije i vodila oba vladara.*! Ali u mir nijesu bili uključeni i Neretljani,
koji su u pomagali Hrvate, jer je dužd imao s njima nekih
tom ratu
osobitih računa; stoga otpremi protiv njih vojsku, tek što je sklopio
s Hrvatima mir, no ni tečaj ni uspjeh ovoga ratovanja nijesu poznati.“ Na
kopnu opet, negdje uz stare rimske ceste, koje su nekoć vodile iz Pano-
nije Savije u skardonski konveni, naime negdje u današnjim planinskim
sjeverozapadnim hrvatskim stranama Vrbasu na zapad, a Kapeli na jugo-
istok, predvodio je Karlmanove čete donjopanonski knez Kocelj, vjerni
vazal njemački, no on pogibe u nekom zar gorskom boju, u kojem bješe
i
njegova vojska ametom potučena (oko 876. 877.). O tom je pribilježio
car Konstantin Porfirogenit po kazivanju Hrvata njegova vremena ovo:
Kroz izvjesno vrijeme Hrvati, koji su bili u Dalmaciji, pokoravahu se
Francima, no Franci su ih mučili tako nemilo, da su i naprščad ubi-
jali i bacali ih psima. Ne mogući Hrvati to od Franaka podnositi, odmetnu
se od njih ubiju arhonte, koje im bjehu postavili. Zbog toga se diže
i
na njih iz Francije velika voj: i, pošto su jedni s drugima vojevali

sedam godina, kasno i teškom mukom nadvladaju Hrvati, i poubijaju sve
Franke i arhonta njihova po imenu Kocila (Kor%:3). Otada bijahu svoji
gospodari i nezavisni“. Da je u tom ratu pomagao Hrvate vizantijski
kronici“, crpao je
Dandolo iz nekoga danas nam nepoznata vrela, o čijoj vjerodostoj-
nosti nema razloga da sumnjamo. Up. o tom mjestu Simonsfeld, Andreas Dandolo
und seine Geschichtswerke. Miinchen 1876, 50—53.
30 GI.
gore str. 328 bili. 23.
st Spomenuvši hrvatsko-mletačko ratovanje, kaže Ivan dakon: ,et propter hoc
fedus quod inter Sclavos et Veneticos olim fuerat (t. i. od 839. dalje), disruptum est“,
a onda: ,mortuo Domogoi Sclavorum pessimo duce, domnus Ursus dux et Johannes
suus filius (tada već suvladar očev) cum Sclavis pacem et concordiam iniit“. Hrvati
dakle više nijesu napadali istarske gradove, od kojih dospješe u mletačku vlast Umag
sa obližnjim Siparom tekar 1269., Novigrad 1270, a Rovinj 1830; sve dotle, od v
mena Karla Vel. bijahu u njemačkoj vrhovnoj upravi istarskih grofova, odnosno
i
c.
vlasti
koruških vojvoda; up. Lechtleitner, Deutsche Herrschaft in Istrien (program kr.

drž. gimn. Puli 1912—1913, 5—26).
u
3 [van dakon I.
c.: ,tamen adversus
(sc. dux Ursus), exercitum misit“.
Narrentanos cum quibus iurgium habebat
s Konstantin Porf. ed. boni. 144—1

)parig čvreg
Nowf
aib
dzov zadea zaga ziv dodi
u
— 358 —
car Vasilije, pokazuju riječi njegova sina cara Leona VI. Filozofa, kad
kaže, da je Dalmatinske Slovene (a to mogu samo Hrvati da budu), ,sada
Ovaj važni podatak cara pisca tumačili su dosada gotovo svi pisci, povodeći se za
autoritetom Diimmlerovim (Alt. Gesch. 391-393), kao da se
tiče ustanka Panon-
skih Hrvata za kneza Ljudevita (818.—822.); ali to nije ispravno. Kako je poznato,
Konstantin Porf. piše fragmentarno, bez obzira na hronološki red događaja, dono-
seći inače izoliranih vijesti, kojima tek treba odrediti doba, kad su se
niz
To zbile.
je i
sasvim prirodno, jer suštini njegovo je prikazivanje dalmatinsko-hrvatske historije
neredigovana zbirka informacija dobivenih ponajviše od Hrvata samih preko dalmatinskih
carskih zvaničnika, kako je to dokazao Bury (gl. gore str. 23).
ovaj je podatak odjek
1
dalmatinsko-hrvatske tradicije iz prve pole X.

vijeka, pa ga tako
valja i shvatiti,
no svakako sadrži i historijskih fakata. Pogrješno je dakle shvaćanje mojih pret-
hodnika kritika, da se on tiče Panonske Hrvatske; o njoj car-pisac uopće ne donosi
i
ni riječi, a pored toga i jasno kaže, da se tude radi baš o dalmatinskim Hrvatima,
š
koji su se odista s uspjehom oslobodili franačke vrhovne vlasti, o panon-
skima ne može ni pomisliti ni kazati. Budući da su dalmatinski Hrvati još 871. pri-
znavali (kako smo netom vidjeli) vrhovnu vlast cara Ludovika Il., a 878. oni priznaše
(kako ćemo odmah vidjeti) vrhovnu vlast cara Vasilija I., jasno je, da se Konstantinov
podatak može odnositi samo na vrijeme između 875. i 878., to jest na vrijeme
poslije sloma franačke vlasti u Italiji i na krizu kod Karlmanova preuzimanja italske
baštine poslije smrti cara Ludovika II. Navala dalmatinskih Hrvata na tada već
Karlmanove istarske varoši g. 876., kod koje igra Venecija ulogu pomagača u smislu
ugovora od 840., čvrst je dokaz o tadanjem hrvatsko-njemačkom
prema riječima cara Konstantina. Ime Koči) (akuzativ
siv
(ili
franačkom) sukobu,
Korlihw) može samo i
isključivo da bude inače poznati Kocelj (Konem; Kestns legende sv. Klimenta
ap. Kos, Građivo II., 160; Chezil, Cozil, Chozil, Gozil lat. suvremenih spomenik:
Diimmlerovo nasilno tumačenje kao da je izopačeno za Kadaloh (Codolach, Cadolaus,
Chadalo, Cadalus, Cadola), ima se bezuvjetno odbiti kao neozbiljno; varijante Hezil
za Kadaloh uopće nema, a osim toga Kadaloh nije pao u boju, već je kod kuće u
Čedadu umro ,od groznice“ (gl. gore str. 311). Smrt kneza Kocelja nije iz drugih izvora
poznata; mi samo znamo, da je 873. još živio (pismo pape Ivana VIII. Mon. Germ.
hist. Ep. VII, 282), a kao mrtva spominje ga jedna isprava izdana između 876. 880.
i
(Diimmler, Ostiriink. Reich 114, 382, bilj. 2). Ovi pouzdani podaci dakle potvrđuju
ono vrijeme, što nam ga daju drugi izvori o dalmatinsko-hrvatskom ustanku, — a to
ne može da bude slučaj — pa stoga valja odbiti Diimmlerovu subjektivnu konjekturu,
da je Kocelj umro 874., a koja se temelji na tom, da se tada u Dudleipi navodi neki
comes Gozwin, tobože već kao ,Gaugraf“ u jednom dijelu bivše Koceljeve, a sada
razdijeljene kneževine (1. c. i Siidost\. Marken 1. c. 41—42). Važno je
i to, da Konstantin
bio, naime vazalni panonski

kaže za Kosčiko da je franački arhont, a to je on
sdv i
iz toga, što je vojna na pobunjene dalmatinske Hrvate povjerena knezu Ko-
celju, može se s velikom vjerojatnošću izvoditi, da je on tada bio njihov neposredni

susjed, naime još gospodar u Panonskoj Hrvatskoj (up. gore str. 34). Koji su
i
to
Franci“ bili, od kojih je došla (u ratu 876.) protiv Hrvata ,velika vojska“, izlazi pouz-
dano i iz ostalih Konstantinovih riječi, gdje kaže, da se Hrvati prije nego li su došli
u Dalmaciju, ,pokoravahu Francima“ u zemlji, gdje su sada (o. 950.) Belohrvati“,
njihovi izravni srodnici, a ti su ,podložni Otonu Velikomu, kralju Francije
i
Saske“.
Jasno je
dakle, da je Konstantin imao na umu upravo njemačke Franke, a ne galske.
Da bi tobože Kocelj vojnom na Hrvate ,pogazio svoju prošlost“, neozbiljan je prigovor,
i
kojim se ne vrijedi baviti. Na rat između Karlmana
podatak u suvremenim Bertinijanskim analima u
i dalmatinskih Hrvata 876. odnosi se
nastavku Hinkmarovu (ed. cit. 134):
— 359 —
Slika 167. Viteške ostruge IX. vijeka iz Knina (kninski muzei).

— 360 —
blagopokojni naš otac i car rimski Vasilije, oslobodio ropstva njihovih

arhonta i naučio vojevati protiv naroda Rimljanima (= Vizantincima) nepri-
svršio ustanak,
jateljskih“.*! I tako je najposlije negdje oko 878. uspješno
kojim se Dalmatinski Hrvati oslobodiše zauvijek vrhovnoga franačkoga
kako
gospodstva, a o kome su u vrijeme cara Konstantina Porfirogenita,
netom čusmo, sami pričali, da je trajao ,sedam godina“
i da su Franci
u svom bijesu ,bacali psima naprščad hrvatsku“. Već smo kazali, da je
za vrijeme toga ustanka umr'o knez Domagoj (876.); on nam se prikazuje
kao krepak vladar, koji je umio da snažno zahvati u tadanju svjetsku
politiku na obje obale Jadranskoga mora.
Po smrti Domagojevoj, a u doba rata s Nijemcima, preuze kneževsku
stolicu zacijelo sin njegov Iljko (876.—878.), možda zajedno s braćom,
što bi bilo najstarije svjedočanstvo o zadružnoj vladavini u Hrvatskoi.
Ali Domagojevi se sinovi ne održaše, jer ih doskora protjera s izantijskom
pomoći sin kneza Trpimira Zdeslav (878.—879.) koji se vratio
iz Carigrada,
fiLaeftrshafilice fucceffr> Hufieb fedlefglauufrabimiaiecspaenič7

impersali fulruf pfidio&faninopsli uenienf: feauoy. duciičannipu
:
s filuof: domegor evilioruf: Čomdelic&cem pore domnifurfuf
Slika 168. Ivan đakon o knezu Zdeslavu 878. (Rim, Vatikan).
gdje je priznao vrhovnu vlast Vasilijevu** i bio zacijelo caru mnogo poćudniji
od Domagojevića. Sa Zdeslavom posla car na Jadransko primorje još i
,Karlomanus frater eorum (sc. Karoli et Hludowici) nec ad eos, nec ad patrum suum
Karolum imperatorem, sicut ei mandaverat, venit, occupatus in belligeratione contra
ni se
i
Winidos“. Ovi ,Winidi“ ne mogu da budu Česi ni Moravci, kako to obič
valo uzimati, jer je tada — zapravo još od 874. — između kneza Svatopluka
mačke vladao neprekinuti mir sve do 882., kako
ili Panonski Hrvati,
je
koji
to dokazao Novotny (0. c.
se već odavna nijesu micali.
350 n. 1.), a ioš manje Karantanci
Ostaju dakle jedini dalmatinski Hrvati, a opet ne može da bude slučaj, da je

i
to u
skladu s ostalim vrelima; izraz Winidi nije doduše u drugih ljetopisaca običajan za
Hrvate, no on nije drugo nego germanski ekvivalent za običajnije Sclaveni, Sclavi, koji
se lako mogao udaljenom Hinkmaru (nadbiskupu u Reimsu) potkrasti. Stoga ne mogu
da uvažim argumente Hauptmannove (gl. gore str. 342 bilj. 49), jer me nijesu mogli uvje-
riti, da nemam pravo. Na bezvrijedno prigovaranje Gruberovo (Vjesnik arhiva vol.
XX. 119 i dalje) nije se vrijedno ni osvrtati
da: xasii zov 'Popai
zobajndvrov ivy
s Ivande diebus Sedesclavus, Tibimiri
is Trpimir) ex progenie,
(=
imperiali fultus presidio Constantinopolim veniens, Sclavorum ducatum arripuit filiosque

Domogor
() exilio trusit“. Da
jeZdeslav bio sin Trpimirov, a ono ,Tibimiri ex pro-
genie“ da znači koliko ,jedan od sinova Trpimirovih“, pokazao sam u mojim Geneal.
pril. 8—9. Ime Sedeslavus glasi hrvatski Zdeslav, up. Maretić, O narodnim ime-
nima i
prezimenima u Hrvata i Srba (Rad Jugosl. Akad. vol. 81, 134).
— 3681 —
E
iko
inf uocinaudije omurajeni/—

Dick vo SV pRA -DILETOFILjo
\
|
U
i
SEdESCLAUO BlO Roso CCMITI
unefaema SCLAUORUM- 164
60
TENI
uf M&$omfay. bonznai _."«=E
i erepet
Ardljgjenf ini
odneful; pe
i mastonfičine stat pičupimuf
g oszqiinendemucpomoft idu o
hečprutli; Pisešcavtu>
__mm
ufeu. lenać prodinaii o
i uulesfor
cumuniji
deljgjinu:
lučeadd
in
frcucosffuf,
aa Pljesvi nfio mickal& stefum
to ioquteicj fini neče:
O
1955
od uičćruPe&vefimi 14 |pžicemett armor
Aauumfifrač. go? Alzicie fašion

salje quadniufčeifh umdennofbuf"
Ti ovaca fodtfCer hofjnasdef oy
frututetui fin& msfmutefjent. ga
phomeplacustima uosienstjfom
nbufofjnte faleepej, Mor Pika
——
KJ ma gorit uolevazg.
|| patkve Svesr-oniecjeri] |
LismE=
O
PRJAICEKIŠACBA iS)
[#
j a eljsgenom IU
Slika 169.
dd ni
Papa Ivan VIII. knezu Zdeslavu (Rim, Vatikan).
— 362 —
nekoga dvorskog časnika i mnogo grčkih svećenika, a ti su potom po-

krstili u prvom redu još uvijek poganske Neretljane, a onda sve one od
i
slovenskih plemena na jugu Cetine, kao i od zagorskih Srba, koji nijesu
još bili kršteni; u to doba dakle pada njihovo konačno krštenje (oko
878. 880.)"*.
Za promjenu na prijestolu u Dalmatinskoj Hrvatskoj saznao je među-
tim i
papa Ivan VIII. Budući da se nikako ne htjede da odreče svoga
prava na Bugarsku, pošlje u maju 870. Mihajiu Borisu poslanika s pismom,
u kojem ga pozivaše, da se vrati rimskoj crkvi, a jer je taj poslanik trebao
da putuje preko Hrvatske, zaište ujedno od ,miloga sina, slavnoga kneza
Slovena Zdeslava“ (dilecto filio Sedesclavo glorioso comiti Sclavorum), da
mu bude na pomoći. ,Kako je glas o tvojoj ljubaznosti, dobroti vjeri u
Gospoda dopr'o sve do nas, kaže papa, nalažemo i zapovijedamo s po-
uzdanjem tvojoj slavi (glorie tue), da za ljubav svetih apostola Petra i
i
Pavla, vaših zaštitnika, ovoga poslanika, koga šaljemo Bugarima, zdrava
i
nepovrijeđena daš otpratiti sve do našega miloga sina Mihajla, slavnoga
njihova kralja, i da mu dadeš za ljubav Božju sve ono, što bi mu trebalo
za hranu i od odijela. Učini to, dragi sine, da stečeš nagradu vječnoga
života“? Ali ovo pismo nije došlo u ruke kneza Zdeslava, jer do-
više
šavši u Hrvatsku, papinski je poslanik zatekao velike promjene. Kad
i
se
naime Zdeslav vratio iz Carigrada u Hrvatsku vizantijskom pomoći zasio
silom na kneževski prijesto pod vrhovnim pokroviteljstvom cara Vasilija.
on ije ovom krupnom političkom promjenom nužno doveo narod hrvatski
i njegovu ninsku crkvu i pod vrhovnu duhovnu vlast carigradskog
pa-
trijara onako, kako su bili biskupi u susjednim dalmatinskim gradovima
još odavna“*. Razumije se, da je dalja posljedica mogla da bude ne samo
podređenje ninske biskupije splitskoj nadbiskupiji, već upravo ograničenje
njena teritorija u korist ostalih dalmatinskih biskupija, budući da se ninska
biskupija još od postanka svoga širila
po čitavoj hrvatskoj kneževini, dok
su dalmatinske biskupije bile stegnute unutar gradskih zidina. U taj je
čas (na početku 879.) bila ninska biskupija ispražnjena, a njene je
po-
slove vodio đakon i izabrani, ali još neposvećeni biskup Teodosije. U isto
vrijeme nalazio se u Hrvatskoj i papinski poslanik Ivan Mlečanin, na po-
vratku iz Moravske u Rim. Ne može da bude sumnje, da se ta promjena,
kojom je ninska crkva morala promijeniti svoga vrhovnog glavara, veoma
snažno doimala ove dvojice papi odanih ljudi, a jedva može da bude
# Konstantin Porf. ed. bona. 129. O krštenju Srba up.
Jonanonuk, Mox
maju npsu yenecu kpmrema Gamxauckux Caonena. (ženo kni. V. Beograd 1900);
n
Kosadesnk-Josanosnk 78—79; Jireček, Gesch. der Serben I., 173.

# Mon. Germ. hist. Epp. VIL, 146147; o nastojanjima pape Ivana VIII. u
Bugarskoj up. Lapotre o. c.
59 i dalje.
% To
slijedi iz događaja neposredno po prijekoj smrti kneza Zdeslava; gl. niže
gl. IX.
— 363 —
sumnje i o tomu, da je bilo i mnogo drugih Hrvata, koji nijesu bili za-
dovoljni s političkim pravcem kneza Zdeslava, to jest, da je franačku
vrhovnu vlast zamijenila vizantijska. I opet se pokazalo, da su Hrvati
bili pocijepani u dvije stranke, u vizantijsku (Trpimirovića) i franačku
(Domagojevići). Sve je to dakle bilo razlogom, da je skovana zavjera,
kojoj se stavio na čelo Branimir, jamačno jedan od prvaka narodnih, a
možda i sin Domagojev, a taj onda na početku maja 879. ubije Zdeslava
i sam zasjede hrvatski kneževski prijesto*. Čini se, da se ta tragedija
odigrala kod Knina, gdje se našao natpis, koji spominje ,slavnoga kneza
Zdeslava“ zar ,strelicama ubijena“#0,
# Ivan dakon 126: ,His diebus (oko 21. maja 879.) quidam Sclavus, nomine
Brenamir, interfecto Sedesc(l)avo, ipsius ducatum usurpavit“.
4 U bazilici na groblju u Biskupiji kod Knina nađena četiri ulomka natpisa
su
(zar nadgrobna?): ,Dux glo(riosus) Sed(esclavus) [? sagitltis obruct(us)“; ovo obructus

očito za obrutus. Natpis je sastavljen od četiri fragmenta, no zajedničko nalazište, isto-
vetnost pismena a donekle i materijala daje mogućnost misliti, da su nekoć bili dijelovi
jedne cjeline. Ako je Bulić dobro dopunio ono tis kao sagittis, imali bi možda osnova
i
pomišljati, da je knez Zdeslav pao u boju ili u mučkom napadaju pogođen strelicama
nedaleko od Knina, gdje je onda sahranjen. Up. Bulić, Hrvatski spomenici u kninskoj
okolici. Zagreb 1883., 25 (= Bullettino 1891) i moj Priručnik vol. I., 122.
C.
—
VIH.
Konstantin i Metodije.'
Grad Solun. — Mladost braće Konstantina i Metodija. — Konstantinov
misionarski rad kod Kazara; obretenje moći Sv. Klimenta pape (0. 860.). —
Moravska u IX. vijeku. — Konstantin i Metodije polaze u Moravsku kao misio-
nari (864.). Glagolica i slovenski prijevod sv. pisma. — Konstantin i Me-
todije u Rimu; smrt Konstantinova (869.). Melodije postaje panonskim nad-
biskupom (870.). — Nijemci proganjaju Metodija i privremeno obvladaju Mo-
ravskom (871.—873.). — Knez Svatopluk i njegova crkvena politika. — Papa
Ivan VIH. i rad Melodijev u Moravskoj (879.—880.). — Trvenje između
i
nadbiskupa Metodija biskupa Wichinga. — Metodije putuje u Carigrad (881.
do 882.). — Povratak Metodijev u Moravsku i njegova smrt (885.). — Sud-
binu njegova rada i njegovih učenika.
Upočecima kulturne historij iju Slovena, dakle Hrvata, igraju i
odličnu ulogu sveta braća Konstantin (Ciril) i Metodije; stoga treba da se

i mi u ovoj knjizi upoznamo u glavnim potezima sa životom njihovim.
1
Izvori: a) svjedočanstva savremenika rimskoga bibliotekara Anastasija o Kon-

stantinu, koga je on lično poznavao (Pastrnek, Dijiny slov. apošt. 245249), b) pisma
pape Ivana VIII. (Mon. Germ. hist. Epistolae VII. Berlin 1912), c) pisma pape Stjepana V.
od 885. (Pastrnek 259264), d) anonimni polemični spis De conversione Bagoa-
riorum et Carantanorum, napisan 871. u krilu saleburške crkve, očito na upotrebu
kralja Ludovika Njem. u raspravi protiv Metodija zbog crkvene jurisdikcije nad Koce-
ljevom Panonijom (Mon. Germ. hist. Scriptores XI. 6—14 Pastrnek 273) i
e) pismo saleburškoga nadbiskupa Teotmara njegovih sufragana papi Ivanu IX. od

i
god. 900. (Pastrnek 274—278), Uz ovu dokumentarnu gradu, glavni su izvori obje
legende o Konstantinu i Metodiju (Vita et Vita M.), koje su napisane slovenskim
jezikom negdje u Bugarskoj, najkasnije u prvim decenijima X. vijeka (svakako
ioš za cara Simeuna), a od nekoga Metodijeva učenika (Pastrnek 154—238); pouz-
dancst njihova u glavnom veoma je
znatna, no ipak valja imati na umu, da suto u
prvom redu legende, napisane u crkvenodidaktičke svrhe (uporedi dispu-
i
tacije Konstantinove sa Saracenima, Židovima Latinima) s tendencijom, da se obrani
svetost (da tako kažemo) božansko podrijetlo crkvenoslovenskoga
i
je-
zika, a kroz to ujedno i
pisma, pa stoga obje legende mnogo toga uljepšavaju,
je
to tradicija među učenicima braće Konstantina
a ne rijetko donose naprosto izmišljenih situacija zbog već
Metoda i onako već bila iski
i
pomenute crkveno-
didaktičke svrhe. Dalji su izvor
i
tako zvana Rimska legenda ili
tione S. Clementis (Pastrnek 239—245) i grčkim jezikom napisana legenda o S
Vita cum transl
Klimenti, učeniku Metodijevu i

bugarskom nadbiskupu u Ohridu, koji je umr'o 916.
ova legenda služila se starijim izvorima, ali nije napisana prije XI. vijeka (Pastrnek
= 385 —
Na sjevernoj obali Egejskoga mora između ušća Strume i Vardara,

diže se starodrevni grad Thessalonika ili
slovenskim imenom Solun. Taj
Svi su ovi izvori sabrani zajedno u knjizi:
278—286). Pastrnek, Dejiny slovansk#ch
apoštoli, Cyrila a Methoda s rozborem
O izvorima up. studije:
a
otiskem hlavnih prameni. Prag 1902, 151—286.
Bu1s6acon», Kupu uas Meronili, 2 dijela. Petrograd 1868.
do Boponon«, Taasitiimie ucrounku ueropin cap. Kupuana u Meroia.
i
1871.;
Kijev 1877 (Up. važnu recenziju Jagićevu Ardtiv f. slav. Phil. vol. IV., 97, 297); Franko,
Beitrlige zur Quellenkritik der cyrillo-methodianischen Frage (Archiv f. slav. Phil. vol.
XXVIII. 1906, 229 i dalje).
Literatura o životu i radu braće Konstantina i Metodija narasla je danas već
do nepreglednosti, gotovo na svim većim evropskim jezicima, a ne samo na sloven-
skima, no uza sve to nijesu još uvijek svi detalji ovoga pitanja raščišćeni, niti je vjero-
jatno (budući da se novih bitnih izvora ne može više očekivati), da će ikad doći do
puna sklada između historika, slovenskih filologa i teologa, od kojih se neki trude,
da od obiju legenda učine baš dokumente prvoga reda, kojima treba doslovno
vjerovati sve, a drugi opet, da ih posve potisnu na stranu, kao golu nehistoričku
krpariju. Mnogo smeta i to, da kod toga često na veoma neugodan način dolazi do
izražaja slovensko-njemački antagonizam, a onda i onaj između istočne i zapadne crkve.
Stoga je jedna radnja, koja bi zadovoljila sve interesirane krugove, bar danas sasvim
izgledna, dobro znam, da ne će bolje proći ni ovaj moj pokušaj, da dadem što
i
objektivniju historijskoj istini podobniju sliku na osnovu svih izvora, a te sam

i
i
pomno proučio, a tako cjelokupnu literaturu, od koje ću ovdje spomenuti samo (po
mom mišljenju) glavna djela. O ćirilo-metodijevskom pitanju uopće up. uvijek veoma
još
poučnu radnju, što ju je napisao prigodom hiljadugodišnjice Metodijeve smrti lru4+,

Bonpocs o Kupuast u Meronin 84 caasakckoi duaoaorin. Petrograd 1885 (srpski pri-
jevod Lilerov gl. u časopisu Hacurazni vol, 1. 1890, Beograd).
starijih djela ističu
s
Od
se: Ginzel, Geschichte der Slawenapostel Cyrill u. Method und der

turgie. Ljutomjeržice 1857, drugo izdanje Beč 1861; Rački, Vijek djelovanje Sv. Cyrilla
i
i
Methoda slovjenskih apoštolov. Zagreb 1857 (po njemu onda Leger, Cyrille et Mć
thode, ćtude historique sur la conversion des Slaves au christianisme. Paris 1868);
Gromnicki, Šwieci Cyryl Metody. Krakov 1880; d' Avril, St. Cyrille et St. Mćthode.
i
Paris 1885. Od novijih djela, koja se odlikuju samostalnim pogledom i zaslužuju pažnju
svakoga onoga, koji se tim pitanjem bavi, treba navesti: Friedrich, Ein Brief des
Anastasius bibliothecarius an den Bischof Gaudericus von Velletri iiber die Abfassung
der ,Vita cum translatione S. Clementis papae“ (Silzungsberichte Miinchenske Aka-
demije filos.
filol.-hist. raz. 1892); Lapotre, L' Europe et le saint sičge 4 I'&poque
Carolingienne. I. Le pape Jean VIII. Paris 1895, 91—170 (Les Moraves); Goetz, Ge-
schichte der Slavenapostel Konstantinus (Kyrillus) und Methodius. Gotha 1897; Jagić,
Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache (Denkschriften Bečke Akademije
il.-hist. raz. vol. 47, 1900; drugo izdanje u posebnoj knjizi Berlin 1913); Pastrnek,
ch apostoli Cyrila a Methoda. Prag 1902; Ritig, Povijest i pravo
slovenštine u crkvenom bogoslužju, sa osobitim obzirom na Hrvatsku vol. I. Zagreb
1910; Snopek, Konstantinus-Cyrillus und Methodius, die Slavenapostel. Kromjeriž 1911;
Snopek, Svati Cyrill a Methodči apoštolć slovanšti. Prag 1920 (Iz Bohovednoga Slov-
nika vol. Il); Novotni Česke dčjiny. I. 1. Prag 1912, 320 i dalje; Bury, A history
of the eastem Roman empire (802—867). London 1912, 392—401, 485—488; Briickner,
Die Wahrheit iiber die Slavenapostel. Tiibingen 1913; Grivec, Pravoverost Sv. Ci-
rila in Metoda. Ljubljana 1921; Jarnh, Koucranraw (Fiupna) u Meroguje (Bpamcmeo
Cs. Case vol. XVI. Beograd 1921). Budući da je djelo Račkoga danas već sasvim za-
starjelo, trebalo bi na hrvatskom jeziku objelodaniti iscrpivu monografiju o braći Kon-
stantinu i Metodu s obzirom na današnje stanje nauke.
366 —
je grad
dok je
u vizantijskom carstvu slovio kao važno središte umijeća
crkvenim poslovima potpadao pod papu rimskoga
u sve
trgovine,
do 732.,
i
kad ga car Leon Ill. podvrže carigradskom patrijaru?. Premda su Sloveni

od druge polovice VI. vijeka dalje veoma često na nj udarali, ipak ga
nikad nijesu zauzeli i tako je Solun sačuvao grčko svoje obilježje, no zato
su mu gotovo sva okolišna sela, i bliža i dalja, naročito na sjeveru, bila
gusto nastavana Slovenima, od kojih su mu i neki plaćali izvjesni danak.
Sa Solunom bilo je dakle baš onako, kao što s onovremenim našim
dalmatinskim gradovima, kojih je romanski karakter našao stoljetnu zaštitu
iza gradskih zidina, ili onako, kako je još i s današnjim talijanskim Trstom
sa slovenačkim zaleđem. S vremenom se nesumnjivo doselilo
i u Solun
dosta Slovena, što je još više pridonijelo tome, da se moglo kazati:
»Solunjane vs to slovensky besćdujut“.*
U tom gradu rodiše se braća Konstantin i Metodije kao sinovi visokog
vizantijskog časnika (drungara) Leona, Grka po rodu i krvi. Metodije bješe
stariji (“oko 820.) a isticao se snažnim tijelom i praktičkim bistrim razumom*,
dok je mlađi Konstantin (* potkraj 826. ili na početku 827.) bio slabašan,
ali neobično snažna duha?. Metodije je ušao u javnu službu i postao upravi-
teljem nekoga balkanskoga kraja nastavana Slovenima“. Poslije nekoliko
godina odreče se toga zvanja i povuče kao monah-laik u manastir na
bitinskom (maloazijskom) Olimpu baveći se otada isključivo naukom.
Mlađi brat Konstantin već je u ranoj mladosti pokazao sklonosti za nauku,
pa stoga ga i poslaše u Carigrad, gdje mu je učiteljem bio docniji
i
patrijar, učeni Foti Konstantin se odlikovaše zamjernim oštroumljem i
marljivošću, naročito u filozofiji, što mu i

pribavi časni pridjev filozofa“,
ali je uz to još i slovio kao čovjek ,svetoga i apostolskoga života“, kako
za nj kaže savremeni rimski bibliotekar Anastazije (i o. 886. Poslije
2
Gl. o tom gore str. 289; napose još Duchesne, Eglises sćparćes. Paris 1905,
22 19
(Ch. VI. L'lllyricum ecclćsiastique) i
Vaihl&, Annexion de I'lllyricum au
patriarcat oecumenique (u časopisu Echos d' Orient vol. XIV. [1911], 29—36
%
Leg. Metod. ap. Pastrnek 2: 3, Otale izvoditi, da je slovenski jezik bio
svetoj braći materinjim“, sasvim je neumjesno neispravno.
i
i Ime Metodije bilo mu je samo monaško. Njegovo krsno ime nije nam poznato,
no jamačno
Manuil i
je začinjalo prema tadanjem običaju s glasom M, dakle Mihajlo ili možda
slično. Gl. Jireček, Gesch. der Serben vol. I. Gotha 1911, 175, bili. 1.
s Kad je umro 14. febr. 6377. a. m. (= 869.), indikcije II. (od 1. sept. 868.), bile
su mu četrdeset i dvije godine (Leg. Konst. ap. Pastrnek 214),

Leg. Metod. (Pastrnek 223—224) kaže: ,utcaps Oyw$ahmx GsCTPOCTE 1$r0
KoHAJEHINE IGMOY MACTP ADGRATH CAOB$HNCKO, PORA GKi KO Npođipa, KAKO H
xOTBALWE OyuHT+da CIOBSHDMA NOCRJATHHH
MpsBaAiSTO apxMenNCKOynA, ZA GH Npooyunam
i
CA BRCS$M+ OGIYAIEM: CAOBSHECKMHME H OGHIKI: FA NOMAJOy“. Iz ovih posljednjih riječi
pouzdano slijedi, da je Metodije (a prema tome Konstantin) bio Grk, koji se tek tom
prilikom izbliže upoznao sa slovenskim životom (i jezikom). Koja je to ,slovenska
knežina“ bila, ne znamo, no svakako nedaleko od Soluna, možda oko Strumice.
7
,Constantinus Thessalonicensis philosophus, vir apostolicae vitae“ (Pastrnek
246). Anastazije se lično upoznao s Konstantinom u Rimu.
367 —
i
dovršenih nauka bi zaređen mirskim svećenikom
i postade patrijarškim biblio-
tekarom kod Sv. Sofije, a onda profesorom filozofije u Carigradu, no ubrzo
on odreče časti i povuče isti manastir gdje se nalazio brat njegov Meto-
u
se
dije. U ono vrijeme a i ranije još, bijahu grčki kaluđeri najžešći borci za
slobodu istočne crkve od carske vlasti, i zato ujedno i najvjerniji branitelji
stva sa zapadnom crkvom gledajući u papi predstavnika universalnoga
nskoga jedinstva. Naročito je Teodor Sudit (+ 826.) poznat kao vođa
grčkoga kaluđerstva IX. vijeka. Tako se i zgodi, da su i braća Konstantin i
Metodije bili predstavnici takova grčkoga monaštva, naročito škole Teodora
Sudita, stojeći vas život svoj na bazi nepodijeljene opće crkve i priznanja pa-
pinskoga prvenstva. Poslije tihog manastirskog života, pozove car Mihailo III.
Konstantina, da pođe u Kazarsku zemlju kao misionar. Kazarska se zemlja
tada prostirala uz Crno more između planine Kavkaza i ušća rijeke Dona,
dok je grad Herson (na Krimu nedaleko od današnjega Sevastopola) bio
u vlasti vizantijskoj. Kazari bijahu Turani finsko-ugorske krvi, a vjerski
rascjepkani u mojsijevce, muslimane i mnogobošce. Na molbu haganovu,
koji je sam bio mojsijevac, imao mu
je vizantijski car da pošlje u zemlju
vjerovjesnike sa zadatkom, da mu narod predobiju za ,pravu vjeru“.
Car Mihajlo i patrijar Fotije odabraše za .taj posao Konstantina, a on
ga je poslije nekoga vremena i izvršio, i ako s malo uspjeha (oko
g. 860.).* Za boravka u vizantijskom Hersonu Konstantin nađe na nekom
morskom otočiću moći svetoga pape Klimenta I. (89.—97.), za koga
starokršćanska tradicija kaže, da je umr'o mučeničkom smrću u progonstvu
u Hersonu oko godine 97. Konstantin ih potom vraćajući se
natrag iz
Kazarske zemlje, ponese sa sobom u Carigrad.“
Skoro poslije toga pada glavno djelo braće Konstantina i Metodija,
naime njihov misionarski rad u Moravskoj i Panoniji. Slovenska Moravska,
koja se sterala ne samo uz obje obale rijeke Morave, nego i u nekadašnjoj
sjeverozapadnoj Ugarskoj, a današnjoj jugoistočnoj Čehoslovačkoj do
rijeke Hrona (Garam, Gran), bješe po slovenskom načinu razdijeljena na
više malih kneževina, a trvenja njihovih čeonika izazivahu posredovanje
susjednih Nijemaca. Tako se zgodi, da su markgrafi Istočne marke (Ostmark)
držali, da Moravska pripada njihovom vrhovnom nadzoru, dok su pa-
sauski biskupi, odnosno salcburški nadbiskupi mislili, da ona pripada
njihovoj crkvenoj jurisdikciji. S tim u vezi njemački su svećenici odista
$
Kazarska je misija Konstantinova historijski fakt, samo su ga i
slovenska i
rimska legenda znatno uljepšale i začinile nehistorijskim situacijama.

9
Otkriće bar jednoga dijela moći sv. Klimenta pape, historijski je fakt. Up. po-
datke Anastazija bibliotekara ap. Pastrnek 245—248. Značajno
je, jeda stotinu godina
docnije ruski knez Vladimir donio s Hersona u Kijev glavu Sv. Klimenta, dok se u
Carigradu nalazilo još i poslije 869. dijelova Klimentovih moći, jer nam je ubilježeno,
kako im se došaoš
da pokloni car je 1. GI. Briickner, Die Wahrheit 30, bilj. 1.
Pastrnek 534—55 bili. 35.
368 —
djelovali tamo amo po zemlji, ali s dosta neznatnim uspjehom, tako

da se
među Moravcima pravoga kršćanstva moglo naći tek izuzetno. Slabo
utvrđenje kršćanstva bilo je posljedica zaziranja od njemačkoga gospod-
stva, pa stoga i bješe sav rad kneza Rastislava (846.—870.) upravljen na
to, da se učini što nezavisnijim. Vidjesmo, kako se Rastislav pridružio
buni Karlmanovoj protiv Ludovika Njemačkoga i kako se kralju našao
saveznik u bugarskom kanu Borisu (862.), no kad se otac sin izmiriše,
i
nađe se ujedared Rastislav sam protiv njemačko-bugarskoga saveza. U

toj nevolji poslao je moravski knez ono već poznato nam poslanstvo u
Carigrad, koje je ishodilo navalu Mihajla Il. na Bugarsku
Borisa, da je konačno s narodom primio krštenje iz ruku i
prisililo kana
grčkoga klera?",
Tradicija kaže, da su Rastislavljevi poslanici, došavši na dvor Mi-
hajla IIl., nekako na prelazu godine 862. na 863., zatražili od cara, da
pošlje u Moravsku učitelja vješta slovenskom jeziku, da uzmogne podu-
čiti narod u kršćanskoj vjeri i rastumačiti mu Sv. Pismo. ,K nama su do-
lazili mnogi učitelji kršćani iz Italije, Grčke i Njemačke, rekoše oni, učeći
nas različno, a mi Sloveni prosta smo čeljad
i
nemamo koga, da nas
pouči u i i da nam protumači smisao (Sv. Pisma)!'. Nije vjerojatno,
da je Rastislavljevo poslanstvo imalo da izvrši samo ovaj zadatak, već
ije mnogo logičnije i vjerojatnije, da je ideja o grčkoj misiji u Moravsku
nikla tek u Carigradu prigodom boravka moravskih poslanika; patrijar
Fotije naime vidio je u približavanju Moravske Vizantu priliku, da se
raširi utjecaj grčke crkve među Slovenima, a nije nipošto isključeno, da
mu je to prišapnuo baš prijatelj i bivši učenik, filozof Konstantin,** koji
bješe potpuno vješt slovenskom jeziku, i to onom dijalektu, koji su tada
govorili Sloveni u kraju oko Soluna i Kostura (Kastorije)
i
koji nije bio
u granicama bugarske države; otale i ime jeziku ,slovenski“, jer ,bu-
garski“ značilo bi koliko jezik tada još brojnih turanskih Bugara unutar
i
bugarske države. Šta više, Konstantin se jamačno već dulje vremena
spremao na misiju među susjedne makedonske Slovene poslovenjene
Bugare. Pokrštenje Bugara naime bješe ideja, koja je morala lebditi pred
očima ne samo carevima i patrijarsima, nego gorljivom grčkom kleru
i
godine i godine ranije, no što je do toga došlo, a Konstantin bješe za-

cijelo i uvjeren, da će bugarski Sloveni i poslovenjeni Bugari lakše pri-
hvatiti njegovu vjeru, ako im dade Sv. Pismo liturgiju na njihovu ro-
denom jeziku i u alfabetu za koji se bar činilo, da nije grčki, to jest
1 O Moravskoj up. Novotny o. c. i dalje; Bretholz, Geschichte Mahrens
vol. 1, 1. Brno 1893, 30 i dalje. O krštenju Bugara up. gore str. 341.
1 Tako kažu obje legende, Konstantinova
strnek 199—201, 223—226, 242.
i
Metodova
i italska legenda, up. Pa-
12 Savremeni bibliotekar Anastazije izrijekom kaže: ,Photius . qui quum a

. .
Constantino Philosopho, magnae sanctitatis viro, fortissimo eius amico, increpatus fuisset“.
Pastrnek 245.
— 369 —
Konstantin kao pravi misionar htjede da se u interesu stvari ukloni svim

spoljašnjim znacima grčkoga političkog gospodstva. Sasvim je prirodno,
da je Konstantin u tu svrhu najprije sastavio alfabet, obično zvan gla-
goljica, kojoj je doduše osnov grčka minuskula, no to je tako vješto
prikriveno, da se samo veoma pozornim i pomnim studijem dolazi do toga
pouzdana rezultata, dok su samo neki znakovi, kojih nije bilo u grčkom
alfabetu, preuzeti iz hebrejskoga i samaritanskoga pisma.'* Upravo ten- ta
dencija Konstantinova ili
glagoljskoga pisma, to jest, da u jednu ruku sa-
krije svoje grčko podrijetlo, a u drugu da izgleda kao originalno slovensko
pismo, odaje, da je ono bilo udešeno i izumljeno, ne za udaljene Mo-
ravce, pred kojima nije imalo toliko smisla skrivati grčki karakter pisma,
k onda Konstantin
preveo neke odlomke Sv. Pisma i poglavite liturgijske knjige za vr-
i
šenje crkvenih funkcija. Sve ovo pak ne može da bude plod kratkoga
vremena, već golem posao od nekoliko mirnih pripravnih godina. Kon-
stantin se dakle samo nenadano odazvao moravskoj prilici i tako je ono,
o je bilo namijenjeno Slovenima juga, pokušano najprije sa Slovenima
sjeve
Ljeti 864. pošla su braća Konstantin i Metodije u Moravsku kao obični
tihi misionari. Baš tada svršio se nesrećno rat kneza Rastislava s Ludo-
vikom Njemačkim, pa stoga je upravo nemoguće dovoditi u vezu dolazak
i pojavu braće Konstantina i Metodija s ikakom političkom ili crkveno-
političkom težnjom moravskoga kneza, jer_on ne bi nikad pristao na to,
da dođe do otvorena konilikta s Rimom i da se istjeraju iz Moravske
njemački svećenici, budući da bi takovi događaji samo uvećali pote-
škoće njegova položaja. Na tihi
misionarski rad braće Konstantina i Me-
todija upućuje ta činjenica, što njemački kler nije smatrao njihov dolazak
i
Pitanje, na kojem
14
je
jeziku (odnosno dijalektu) slovenskom napisao Konstantin
svoje crkvene knjige, riješio je definitivno Jagić u djelu ,Entstehungsgeschichte“, a
tako isto i pitanje o pismu, to jest da je glagoljica pismo Konstantinovo, u djelu
OnuukJOMENIAH CraB. uno.
Bum. 3. Tpaquka y Caan.
Petrograd 1911. Po
svom spoljašnjem tipu glagoljica ima doduše sličnosti s jermenskim i georgijskim unci-
jalnim pismom, i očito je vještački produkt. Da joj
je glavni osnov kurzivna
minuskula grčka IX. vijeka, prvi je pokazao Taylor (The alphabet. An account of
the origin and development of letters. London 1883, Il., 201207), a njegovo su otkriće
potom utvrdili i dotjerali mnogi drugi naučenjaci, u prvom redu Jagić o. c
zvano čirilovsko pismo bezuvjetno je mlađe i sasvim identično s grčkom un
X. vijeka, kojoj je dodano po koje slovo iz glagoljice. Postalo je po svoj
prilici u
IX.
Bugarskoj u X. vijeku; najstariji datirani spomenik njegov seže natrag u godinu 993. Po
tome je ruski pop Upyr Lichoj godine 1047. na kraju svoga čirilovskim pisme-
što
nima napisana rukopisa pripisao: ,Caasa Te6$ PH UDE H6OECHbIH, AKO CMOMOĆU MA
HaMICATH KHHTH CH HC KypHIO(BH)u$“, drži se s mnogo razloga, da se glagoljica iznaj-
prije zvala po svom obretniku Ćirilu kurilovica (gl. Jagić, Entstehungsgeschichte
124—125).
H
Up. Bury 0. c. 393, 396—399; Briickner o. c. 24—46.
24
370 —
izazovom, pa iako su oni kroz pune tri godine i pd, podupirani od kneza
Rastislava i njegova sinovca Svatopluka, kneza njitranskoga, vršili svoj
misionarski rad s velikim uspjehom, no ograničivši se na krštenje, pouča-
vanje mladeži i ostaloga puka u crkvenom pojanju, kao i u vjeronauku, i
na čitanje i pisanje glagoljskom azbukom i crkvenim slovenskim jezikom,
na kojem je Konstantin kao svećenik zacijelo već sada služio i pjevao
službu i vršio ostale funkcije. Ali s vremenom
se ipak našlo nekih članova
njemačkoga klera u Moravskoj, kojima se nije sviđao misionarski rad
svete braće, pa su se jamačno i tužbom obratili na Nikolu I., na što
papa pozove Konstantina i Metodija u Rim, sumnjajući možda i sam, ne
kreće li se rad obaju Grka u pravcu Fotijeva nauka. Braća se odazvaše
pozivu i putujući na jug zadržaše se dulje vremena kod panonskoga
kneza Kocelja u Blatnom gradu, koji ih je nesamo odlično primio u svom
dvoru, već postade
i
njihovim oduševljenim pristašom. Rastavši se s Koceljem
pođoše dalje u Rim, zacijelo kroz Panonsku Hrvatsku. Uto umre Nikola I.
(13. nov. 867.), a naslijedi ga Hadrijan II. (okrunjen 14. dec. 867., umr'o
13. dec. 872.). On dočeka braću
saznao, da nose sa sobom s velikim počastima naročito zato, jer je
moći svetoga pape Klimenta I., rođena Rimljanina,
možda od nekadanje carske porodice Flavijevaca. Kad se u Rimu vidjelo,
da nauku njihovu nema prigovora, papa Hadrijan odobri prijevode a
kroz to i pismo i crkveni jezik slovenski, davši još i zarediti Metodija
svećenikom, budući da je sve dotada bio doduše monah ali laik, a potom
i neke učenike svete braće. Konstantin pak osjećajući se teško bolestan,
povuče se u neki grčki manastir u Rimu, gdje se pokaluđerio i primio
ime Ćiril (Kyrillos). Skoro potom, dne 14. februara 860. umre i bi
po-
kopan u crkvi sv.
pape Klimenta; još i danas pokazuju mjesto, gdje kažu,

da je bio grob njegov."
U drugoj polovici 869. ostavi Metodije sa svojim učenicima Rim,
imajući papinsko odobrenje svoga i bratova rada. Kako je u taj čas knez
Rastislav bio u ratu s Njemačkom, ostade u kneževini Koceljevoj, zacijelo
u Blatnom gradu. Ali tada se rodi u kneza Kocelja želja, da bi papa ob-
novio nekadanju srijemsku metropoliju, koju je tradicija dovodila u vezu
s Hristovim učenikom Sv. Andronikom, a Metodije da dobije čast nad-
biskupsku. S tom se dakle kneževom željom Metodije i opet povrati u Rim,
a Hadrijan Il. odista joj se i odazove; na početku 870. vrati se Metodije u
Blatni grad kao nadbiskup, pod kojega je imala potpasti još i Moravska.
Ovaj je krupni događaj sasvim prirodno odmah izazvao najveću protivnost
15 O grobu Konstantinovu up. de Rossi, Bullettino di archeologia cristiana
014;
vol, I. 1863, vol. Il. 1864, 1-6; po njemu Dudik, Neuentdeckte Fresken aus
dem Leben der h. Apostel Cyr. und Meth. in Rom, Mitfh. der Central-Commission
vol. XIV. Beč 1869 i dalje; Zakrzewski, Malowidla w podziemnej bazylice sw.
Klemensa w Rzymie (Rozpravi krakov. akad. ser. II., vol. XX. 1903); Marucchi, Ele-
ments d'archćologie chretienne vol. Ill: Rim 1909, 287—308.
Sa
Nijemaca, u prvom redu nadbiskupa saleburškoga, pod kojega je juris-
dikciju nesumnjivo sve dotada potpadala Koceljeva Panonija. Kako je baš
oko toga vremena izdajstvom Svatoplukovim dopao knez Rastislav nje-
mačkoga ropstva, pa
a Nijemci posve
je i oslijepljen strpan u neki samostan, gdje je i umr'o,
zavladaše Moravskom, bi (potkraj 870.) i nadbiskup

Metodije uhvaćen i
stavljen pred sinod nekih njemačkih biskupa i opata,
koji mu u prisutnosti kralja Ludovika Njemačkoga porekoše nadbiskupsku
a onda ga dadoše zatvoriti u neki samostan (možda u Freisingu), u kojem
čast,
je čamio gotovo kroz dvije godine i po. Međutim umre papa Hadrijan II.
a naslijedi ga Ivan VIII. (872.—882.). Saznavši što se zbilo s Metodijem,
odmah se energički po posebnom svom legatu Pavlu iz Ankone zauze
za ni, na što ga Nijemci puste iz zatvora (na proljeće 873.) i on se po-
vrati i opet kao nadbiskup u Moravsku, gdje je u to vrijeme poslije
uspješna ustanka zavladao kao knez silni Svatopluk (870.—894.). Papa
Ivan VIII. ipak je tom prilikom toliko popustio Nijemcima, što je Meto-
diju zabranio upotrebu slovenskoga jezika kod službe (mise), a pored
toga se i Panonija doskora izmakla ispod njegove jurisdikcije vrativši se
čki natrag pod nadbiskupa salcburškoga, dok je sam Kocelj, postavši
im nezgodnim prilikama opet vjeran franački vazal, malo po tom po-
ginuo u hrvatskoj vojni (oko 876.
Svatopluk pravim gospodarom Moravske, sklopi ljeti 874.
s kraljem Ludovikom Njemačkim u Forchheimu mir; on ga doduše prizna
vrhovnim gospodarom svojim, pa se i obavezao na plaćanje izvjesnoga
godišnjeg danka, no u stvari bješe Svatopluk neograničen vladar u Mo-
ravskoj. Uza sav taj snažni položaj svoj, ipak je Svatopluk gledao, da
ide Nijemcima u susret. Ta se pažnja jasno ogleda u njegovoj crkvenoj
politici: umjesto da je pregnuo da osnuje samostalnu slovensku crkvenu
organizaciju, on ie privolio, da se pored Metodija i njegova slovenskog
klera širi i njemačko-latinski, i tako bjehu zemlja i
narod izloženi trvenju
crkvenoga dualizma. Kako u taj čas nije bilo, a nije nakon papinskoga
rješenja više moglo ni biti rasprave o jurisdikciji u nezavisnoj Moravskoj,
njemačko-latinski kler izazvao je raspru o crkvenom jeziku, jer unatoč
zabrane Ivana VIII. (od 873.), Metodije je i dalje služio službu (misu) u
svojoj crkvi slovenskim jezikom, a tako i njegov kler. To ponašanje
Metodijevo upotrijebiše njegovi protivnici opadajući i klevečući ga čak
s hereze kod pape i
kneza, u kojega su okolini oni vazda bili moć-
niji od slovenskih svećenika. Kad je to trvenje poprimilo već ozbili-
nije lice, obrati se najzad Svatopluk po svećeniku Ivanu Mlečaninu
papi Ivanu VIII. s molbom, da bi odredio, da se čitava stvar raščisti.
Na to pozove papa nadbiskupa Metodija osobitim pismom potkraj juna
ili u julu 879. u Rim, da se uglavi njegovo pravovjerje, a drugim pismom
1 O pogibiji Koceljevoj gl. gore str. 357.

=
poduči Svatopluka, da ostane vjeran jedino pravom apostolskom nauku
i
rimske crkve, a svaki drugi, koji nije s njime u skladu, makar ga ikakvi
biskup ili koji drugi svećenik učio (tu se očito nišani na Metodija), da
je lažan!?. Metodije se odazva papinskom pozivu i pode u Rim, gdje je na
zasebno sazvanom sinodu ne samo dokazano njegovo pravovjerje, već i
slovensko pismo i crkveni jezik dobiše ponovo potvrdu i sankciju svete
stolice, a tako i on sam u časti moravskoga nadbiskupa. Tada se
papa Ivan VIII. obrati (u junu 880.) knezu Svatopluku posebnim pismom,
u kojem mu sve to izrijekom dade na znanje, no ipak uz dodatak, da
treba za službe božje pročitati evanđelje i epistolu najprije latinskim je-
zikom, a onda tek slovenskim, a pored toga još, da se knezu Svatopluku,
kao i njegovim doglavnicima, ima misa služiti na latinskom jeziku, kad
god oni to zažele.** Ovim dodacima papa je
utvrdio dualizam moravske
crkve tako, da nije ispravno shvaćanje, kao da bi bila bula Ivana VIII.
dokaz i znak potpune pobjede Metodijeve, odnosno potpune pobjede
1"
Mon. Germ. hist. Epp. VIl., 160, 161. Svatopluku piše papa: ,Quod autem,
sicut Johanne presbytero vestro, quem nobis misistis, referente didicimus, im recta fide
dubitetis, monemus dilectionem vestram, ut sic feneatis, sic credatis, sicut sancta Ro-
mana ecclesia ab ipso apostolorum principe didicit... Si autem aliquis vobis vel epi-
scopus vester vel quilibet sacerdos aliter adnuntiare aut predicare presumpserit, zelo
dei accensi omnes uno animo unaque voluntate docirinam falsam abicite stantes et
tenentes traditionem sedis apostolice. Quia vero audivimus, quia Methodius vester archi-
episcopus ab antecessore nostro, Adriano scilicet papa, ordinatus vobisque directus
aliter doceat, quam coram sede apostolica se credere verbis et litteris professus est,
valde miramur; tamen propter hoc direximus illi, ut absque omni occasione ad nos
venire procuret, quatenus ex ore eius audiamus, utrum sic teneat et credat, sicut pro-
misit, aut non“. Metodu ,archiepiscopo Pannoniensis ecclesie“ opet piše papa Ivan VIII.:
»Audimus etiam, quod missas cantes in barbara, hoc est in Sclavina lingua, unde iam
litteris nostris per Paulum episcopum Anconitanum tibi directis (t. i. god. 873.) prohibui-
mus, ne in ea lingua sacra missarum solempnia celebrares, sed vel in Latina vel in
Greca lingua . . predicare vero aut sermonem in populo facere tibi licet (naime slo-
.
venskim jezikom)“.
18 Mon.
Germ. hist. Epp. VI U tom veoma važnom pismu, zove
i
224.
papa Metodija ,confrater noster“ archiepiscopus s. eccl. Marabensis i kaže knezu Svato-
pluku među ostalim i ovo: , Lifleras denique Selaviniscas a Constantino quondam philo-
sopho reppertas, quibus deo laudes debite resonent, iure laudamus et in eadem lingua
sc. Selav.) Christi domini nostri preconia et opera enarrentur, iubemus . . . nec sane
fidei vel doctrine aliquid obstat sive missas in eadem Sclavinica lingua canere sive
sacrum evangelium vel lectiones divinas novi et veteris testamenti beme franslatas et
interpretatas legere aut alia horarum officia omnia psallere . iubemus tamen, ut in
.
omnibus ecelesiis terre vestre propter maiorem honorificentiam evangelium Latine legatur
et postmodum Slavinica lingua translatum in auribus populi Latina verba non intelle-
gentis adnuntietur, sicut in quibusdam ecclesiis fieri videtur; et si #ibi et iudicibus tuis
placet missas Latina lingua magis audire, precipimus, ut Latine missarum tibi sollemnia
celebrentur“. Za Metodija opet kaže papa: ,Presbiteros vero diacones seu cuiuscumque
ordinis clericos sive Sclavos sive cuiuslibet gentis (dakle Nijemci), qui intra provincie
i
tue fines consistunt, precipimus esse subiectos et obedientes in omnibus iamdicto con-
fratri nostro, archiepiscope vestro, ut nichil omnino preter eius conscientiam agant“.
318 —
slovenske crkve nad njemačko-latinskom u Moravskoj.'' Ova papina

sankcija stekla je najsnažniju potporu upravo u tome, što je Ivan VIII.
istodobno u Rimu na želju Svatoplukovu posvetio glavnoga dušmanina
Metodijeva, dvorskoga svećenika Wichinga, rodom Alemana, biskupom
njitranskim, a taj, premda mu je bio sufraganom, zacijelo nesamo da
sam nikad nije čitao ili pjevao mise na slovenskom jeziku, već ju je
uopće u svojoj njitranskoj diecezi prosto zabranio.
Jasno je dakle, da trvenja nije ni poslije papinske bule od juna
880. nestalo u Svatoplukovoj državi; šta više, sada stade njemačko-latinski
kler s biskupom Wichingom na čelu — videći da nijesu uspjeli u pitanju
crkvenoga jezika baš onako, kao što prije nijesu uspjeli ni u pitanju
jurisdikcije nad Moravskom — sumnjičiti Metoda i njegov kler, da su
privrženici fotijanskog nauka ne žacajući se kod toga ni falsifikovanja
istih papinskih pisama. Pokret što se tada diže protiv Metodija mora da
je bio osobito strastven i silovit, tako da se najzad Metodije morao
potužiti samom papi u Rimu i obavijestiti ga, da kani poći na put u
Carigrad. Na tu poruku papa Ivan VIII. doskora odgovori Metodiju zna-
čajnim pismom, koje nam najbolje osvjetljuju žalosne prilike nadbiskupove
(23. marta 881.). Ponaiprij e papa, kako mu je bilo veoma žao, kad
je saznao za njegove neprilike i nevolje, što ih je morao da prepati od
vojih protivnika, ali ga ujedno podsjeti, kako ga je za njegova bo-
ravka u Rimu (880.) opominjao, da slijedi nauk svete rimske crkve; ,za-
htijevasmo — kaže izrijekom Ivan VIII. — da učiš i širiš nesamo simbol
već i pravu vjeru onako, kako smo to
javili u našem pismu knezu Sva-
topluku (u junu 880.), koje je on i primio, kako kaži: Inače drugoga
pisma nijesmo poslali knezu, niti smo onomu biskupu (to jest Wichingu)
budi javno budi potajno štogod naložili, da radi drugačije, negoli smo
odlučili, da i ti radiš“. Konačno tješi papa Metodija, da će Wichinga stići,
bude li štogod njemu na žao učinio, kad se opet povrati (to jest iz Ca-
rigrada), zaslužena kazna.?%
Metodije je pošao potom u Carigrad, vjerojatno na poziv cara V:
lija“! Tom je prilikom zacijelo pohodio ploveći morem Dalmaciju i
Hrvatsku (881.—882.), gdje je tada vladao knez Branimir, te se iskrcao
u Draču, odatle je putovao kopnenim putem dalje.*? Nije nam
poznat
razlog s kojega se moravski nadbiskup dao taj
tegotni put potkraj svoga
na
1 Pogotovo je neispravno mišljenje, da je bula Ivana VIII. neke ruke papinsko

odobrenje za slovenski crkveni jezik uopće, dakle za Hrvatsku; ona se i
tiče samo Moravske i nikoga više. Gl. Jagić (Bparcrno 1921, 14); on kaže:
,Oco6wro
Guao Gu KPHBO M3
CuaronaykOBy
e
H3BOMUTM, KAO ga je mama oHy
Apikaiy NpoTErao Ha
npuunernjy mary Meroanjy sa
can CAIOBEHCKI CBET“.
2 Mon. Germ. hist. Epp. VIl., 243—244.
#1 Poziv (pismeni) cara (sc. Vasilija) izrijekom donosi Metodijeva legenda (Pa-
strnek 234—235).
Gl. o tom Jireček, Romanen vol.
2
I. Beč 1902, 49 bili. 3.

lara.
života, a možemo samo s pravom slutiti, da je tom prilikom i kod cara
Vasilija i kod patrijara Fotija izradio odobrenje za slovenski crkveni jezik.“
Vrativši se u Moravsku, Metodije dade tada s pomoću dvaju učenika svojih
prevoditi na slovenski jezik sve one crkvene knjige, koliko ih već nije
ranije dovršio u zajednici s bratom Konstantinom. Uto stiže car Karlo III.
Debeli na jesen 884. u Tulin na Dunavu (nedaleko od Beča), a kad tamo
pođe i knez Svatopluk, da mu se pokloni, poveo je sa sobom pratnji i u
nadbiskupa Metodija. Tom prilikom primi car starca nadbiskupa veoma

radosno iskazavši mu sve počasti.** Ali stari dušmanin njegov, biskup
Wiching, nije kroz sve to vrijeme mirovao, tako da je konačno Metodije
bacio na ni i njegove privrženike crkvenu kletvu.*? To je posljednji po-
znati nam čin Metodijev, jer skoro po tom umre 6. aprila 885. i bi svečano
sahranjen u stolnoj crkvi svoje nadbiskupije.** Još pred smrt preporučio
je za svoga nasljednika rođena Moravca Gorazda, svoga učenika. Ali do
ostvarenja ove Metodijeve želje nije došlo, jer je razgnjevljeni njemačko-
latinski kler najposlije postigao, da moravsku slovensku crkvu potkopa
i kod kneza Svatopluka i u Rimu, gdje je još 15. decembra god. 882.
mučke ubijen papa Ivan VIIl., što je bio začetak velikih smutnja oko
popunjavanja apostolskoga prijestola. Treći nasljednik Ivanov, Stjepan V.
(od septembra 885.), posve je prekinuo s političkim pravcem svoga pret-
hodnika: na glas o smrti Metodijevoj, a pod utjecajem Wichingovim, koji
je tada lično došao u Rim, da se potuži na Metodija njegove učenike,
i
a naročito na Gorazda, papa posvema razori djelo braće Konstantina i

Metodija izdavši (krajem 885.) strogu i odlučnu zabranu protiv upotrebe
slovenskoga crkvenoga jezika, a Gorazda ne htjede da prizna naslje-
2 U to su doba odnosi između pape Ivana VIII. i cara Vasi ja patrijara Fotija
i
bili prijateljski. O tom više u idućoj glavi.

2 Leg. Metod. (Pastrnek 236).
Sadanji tekst legende ima doduše: ,npuumarmoy
ke Ha crpans Nloynanckia kpamo srprekoyeMoy“, ali ovo ,ongreskujemu“ očito
je
docnija glosa, koju je nevješti prepisivač unio u tekst, jer legenda vazda razumijeva
pod riječi car vizantijskoga imperatora, pod riječi knez moravskoga ili panonskoga
vladara, a kralj mu je samo njemački vladar (Up. o tom Briickner
Tada (884) poganski su Madžari još bili u Etelkizu na Crnom moru, a ne u Podu-
o.
c. 94—95).
navlju, niti je uopće moguće pomisliti na kaki sastanak između nadbiskupa Metodija i
»ugarskoga kralja“. Zato je Jagićevo prigovaranje bez osnove (Bpaarcurgo 1921, 16).
ro slijedi iz pisma pape Stjepana V. knezu Svatopluku (g. 885.), u kojem mu
se preporučuje, da se povjeri ,vjernomu“ Wichingu, a ,Methodium namque superstitioni

non edificationi, contentioni non paci insistentem audientes plurimum mirati sumus; et
si ita est ut audivimus, superstitionem eius penitus abdicamus. Amathema vero pro con-
temnenda catholica fide, qui indixit in caput redundabit eius“ (Pastrnek 264). Up. o
tom Briickner 96—98.
2 Ovo mjesto nije na žalost poznato. Prije se pomišljalo na moravski Velehrad,
a sada na Dečvin (Theben) istočno od Bratislave (Požuna), nedaleko od ušća Morave
u Dunav (up. Zavadil, Velehrady, Dšvin a Nitra. Kromjeriž 1912).
>
ne
—
S
dnikom Metodijevim, dok se njegova stvar ne izvidi u:Rimu. Sada ne

pre-
ostade Gorazdu i njegovim drugovima drugo, nego ili se pokoriti i na-
pustiti slovenski crkveni jezik ili ostaviti Moravsku; oni odabraše ovo
i
drugo i podoše u Bugarsku i Hrvatsku, gdje su nastavili veliko
djelo
svetih svojih učitelja, koje je tako došlo onamo, kud je od početka bilo
namijenjeno. Moravske pak države ubrzo poslije toga nestade za najezde
Madžara (906.).
Rodoslovlje srpskih vladara IX. i X. vijeka.

Višeslav
o. 780.—800.
Radoslav
poslije 800.
Prosigoj
prije 835.
Vlastimir
o. 835. do o. 850.
nmD--
Mutimir Strojimir Gojnik
o. 850. + 891. o. 850. o. 850.
Prvoslav Bran
pr ( 1
Stiepan Klonimir Petar

o. 891. o. 891. o. 891. iš 892.—917.
1
I
U
Zaharija Pavao Časlav

92 924. 917.—920. o. 931. + 960.
IX.
Hrvati potkraj IX. vijeka.

(879.—910.)
Ratovi cara Vasilija 1. s Arapima (878.—886.). — Knez Branimir i izabrani
ninski biskup Teodosije obraćaju se papi Ivanu VIII. (879.). — Papa uzalud
kuša da predobije dalmatinske varoši za sebe. — Dobri odnosi između
lvana VIll., Vasilija I. i Fotija (879.—886.). — Hrvatska postaje nezavisnom
i samostalnom državom (o. 881.). — Ninski biskup Teodosije u Rimu
(881.—882.) — Slovenski jezik u hrvatskoj (ninskoj) crkvi. — Car Vasilije
nalaže dalmatinskim gradovima, da plaćaju susjednim slovenskim knezovima
godišnji danak (između 882. i 866.). — Ninski biskup Teodosije uzalud kuša
da sjedini dalmatinsku crkvu s hrvatskom (887.—888.). — Sukob neretljansko-
mletački (887.). — Mlečani plaćaju godišnji danak hrvatskom vladaru.
Knez Mutimir (892.—910.?) i njegov dvor. Spor između ninske i splitske
—
crkve o darovnici kneza Trpimira od 852. — Panonsko-hrvatski knez Braslav

(0. 880.—896.). — Srbi za kneza Mutimira i borbe između njegovih sinova
(891.—0917.).
Poslije tišine općega mira Siciliji za pune četiri godine

i
i
u Aziji
(od 873. do 876.), koje omogućiše vizantijskom caru Vasiliju I., da je
pažnju skrenuo na istočnu obalu Jadranskoga mora, a napose na Hrvatsku,
nastade vrijeme mnogogodišnjega ratovanja. Ponajprije zauzeše Arapi Si-
rakuzu (u maju 878.), a na proljeće 879. pođe car lično sa sinom Kon-
stantinom na vojnu u Siriju, dakle baš tada, kad ie Branimir silom
zapremio hrvatski kneževski prijesto. Istodobno vojevalo je i vizantijsko
brodovlje protiv Arapa oko Peloponeza i Južne Italije, a skoro potom,
ljeti 802., pođe car Vasilije i opet lično na sirsko bojište. Ovi su ratovi,
koji se produžiše do smrti careve, posve angažovali vojnu snagu carstva,
a sve je to moralo imati i svoga utjecaja na događaje uz istočnu obalu
Jadranskoga mora.!
Čim je Branimir (879.—892.) zasio kneževsku stolicu,
pošlie u
Rim papi Ivanu VIII. kao svoga pouzdanika Ivana Mlečanina, koji se baš
tada nalazio u Hrvatskoj na povratku iz Moravske kao papinski poslanik?
s pismom, u kojem izjavi neograničenu odanost svoju
1
O tom up. Bacnasens, Bušanrin n
i
naroda hrvatskoga
Apau sa area. zimi. Petrograd 1902,
98; Vogt, Basile I,
2 Gl. 0 tom gore
str. 2
=
apostolskom prijestolu Sv. Petra, a to isto učini i izabrani ninski biskup
Teodosije zamolivši izrijekom još pored blagoslova i papinu zaštitu.* Pouz-
danik kneza Branimira i izabranog biskupa Teodosija stiže u Rim nekako
tik pred Spasovo i odmah predade povjerena pisma papi ocrtavši mu
tom prilikom još i živim riječima preokret, što je netom nastao u Hr-
vatskoj a pored toga još ga je jamačno izvijestio i o prilikama u
carskim dalmatinskim varošima, koje još bijahu pod jurisdikcijom cari-
gradskoga patrijara. Ivan VII. veoma se obradova na taj glas; služeći na
Spasov dan 21. maja 879. službu nad konfesijom Sv. Petra, podiže ruke
pore
redlafquabupfe uoren/i anporare minime pe posti: Cr bacaompora <
mei mađ vazefimofilofinaufdona bb; pluz« Tune ihifoluolenif
oelj jul obi g jeli Recelsmannifizubernauerz 0. quela:
renauf pbradhancfedirezensi fecuž-&- Hrdseb-qdam felaunfnom
ne brenazmir urč fee“ fedefranogfiu(dučaiufur Domnuf
pau"
gdEur fif=dux ef.
znace bijil nine cocpreduodeci campanaf
Eftaranopoli mifiz+ Guafimpr inceđ novičabeoć firući pofum
GBE sllezrec paraf hi berece
porune
<
Meorriouerohac
Slika 170. Đakon Ivan o knezu Branimiru 879. (Rim, Vatikan).
k nebu blagoslovi kneza Branimira i sav narod hrvatski i svu zemlju

i
njegovu.* Nekoliko dana po tom (7. juna) obrati se zasebnim pismima

a To izlazi iz
papina pisma Branimiru od 7. juna 879.: ,Relegentes nobilitatis
tue lifteras, quas per Johannem venerabilem presbyterum, communem fidelem, nobis
mandasti, quantam fidem et
sinceram devotionem circa ecclesiam sanctorum aposto-
lorum Petri ac Pauli et circa nos habeas, luce clarius novimus“, i Teodosiju (od
istoga dana): ,Dilectionis
te litteris receptis atque perlectis devotionis et fidei tue
sinceritatem, quam circa ecclesiam beati Petri apostoli et circa nostrum pontificium
habes, luce clarius agnovimus et, quia nostram gratiam
et
benedictionem humili prorsus
affectu expetere studuisti, valde sumus gavisi. Nam et Johannes venerabilis presbyter
de vestra parte veniens multa nobis tue bonitatis et patientie viva voce
preconia retulit,
que in sacerdote Christi magnopere sunt habenda“ (oba pisma Mon. Germ. hist. Epp.
VII, 132153, 165—166 iz registra).
+
Papa Branimiru: ,Nam in die Ascensionis domini inter sacra missarum sol-
lempnia super sacrum altare beati Petri apostoli celebrantes elevatis sursum manibus
benediximus tibi et omni populo tuo omnique terre tue, ut hic et in eternum corpore
simul et anima salvatus et principatum terrenum, quem habes, prospere ac securiter
regere possis (dakle je papa Ivan VIII. priznao Branimira hrvatskim vladarom), et
in celesti regione post mortem cum deo feliciter gaudeas et in perpetuum regnes“
(0. €. 132)
=
ši
Kielofš confinslom( mumaptsctpa? te Bilig split bedra FegpnfihoasNi
ziuzneišnje poffiay lrevč poleti oseq) ipliaffecefinbsf&milh hone
«tg stime pelasja
() pomo flori f&m Inyjsbont us
Loudef: fmzekunampomoezsi ohlbučje
Pomerio oč Imiceasijetetor
lete < DATA IBS
DILE
IVIMAS
TOHLUABREBIMIR.
INDICK
oil eMpealoulio
€ o IS montrut lrdufismena. use
uste &čpvačn.
stestnatf nabsljeva( uš lr Inerqibinufavnbufoai tf fovulihe
"Od,
(( quafplehomnmt" btaf oqmčni čarsrodjan(cof8t..-

KRG
strčivta
S Sneat pislustte.banafetupg
efiurna(M fincčjuduogens GNK fnmonkuni] cupir nimif
oteteRo ore pit areni. Prata
Int ske PRE 2Sipfć Indi
Seieenof hetsnt' luc dobufneumo sele] se lrestina fhmontni?
€ agefrutnet quefisdeemaf Auf“ lauir spotu ddjene čim. KadAI
Poflnca"
FEčpite Sinobrf qrouma"s stadu Xmuenfienčmapud um
& dtnimuf| Berek vole. feet. Šlautačlaviie. fonsf bn
Palei. cupenef;7 Dumly€
pire orthl: Iupinaluctnabd zast
srat nebiljenoj rgaaf ualte-oiefhd" caustN
tri Ye una: Infucute int"
ee
sarbanif lratfamuf; Pre žubio round.
gtnogermor? pmoviša
urpveć fordffimi fi heotfB foetie. aefurufbaču/- slehfcln
ofoore imonrhfiasč
zavlfuneljao putilime fonat puti“
ln
lamu plz
slefcako. Seori nfi
for? ptšotse fuga
ft
srt mellifluc (8 ikaslemf pamat" hy Suaatfnje af otayljes bič
18 flutnac pDeunat
(sf &#
(zetoelihaf amplacani ulemlavea;
atimdjač folafaugnkao
fomlibon firmu; Ilemino afin
ie
serfjer uslumaf berugnione? fruči leno Ine fist mellstum lee.
ap fretum ola“ komnpstajiječ
tebtemnačl.
ebu ikimanibuf.
bent znam obrtčorii poplaruo cik;
rta.cariue(slusuf.&ptncpnea
imal
latina opet
hit
|
rittčni gufhatf leti aeficuhke

tstjt poffil/ae Inlet šjen pot
meri cit feljeić gmušiol- &lng
Slika 171. Pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru 879. (Rim, Vatikan).
= :
Be pne. Corqua huntipfič

2 —istntebihumposetić Infenonsopsfco
PSRoba sinobtuthomfi
delem Inošsbul #8 cosnelimul
posel sfforipste qućhrel“ tudećal
silom zefeteblem (im trducduos€"
nietnaf. Cugt hat bone sifoelf
zefefivaom
pif sulastes., lao querfsp prao fnfirslf(optemil
Pregradi ur povmete Sipinh &nfs ama cezfauom nato Insnudic
can ipft lječnije [čimijen&" hont lion Dano cefd€ anesqp se
fem (int tadicoač plhezae -;- oiraeč odafimuum frfoytiet".
NO
stoga
hogout dšeffoni mulaneljet"
hobesmmol. Davno
i1ndč ona? cčffefefu:
mare melliur amfiaj$ Iufju
druin& (6qqf2e"
KH
ID 7- Ti€oDSIS
IVN Sen fotna: (Umag (aeetosihonsti"
LI
veremei TIME DILA Aidhuni tee. qurednal aip: =
bapofsljemfito qutecpuor Smanji
|
slastomime Gettin: > oru AED Eprleopslem con
lesa plšenfdouofton:( edise ote$one proff mansl Imyeficat"
e frethamaim, qučot&din
bimnjrtstor. Soiernfi jenajika?
6 onnutnot popiaf, Qluceetnac
stiatef face eletufimsnoumal-;-

ši
€ que njidn stustonedsoijeni"
shan: oteta 'affican Spiečti fui
malj uolrefinalsmai.. [lamse
fehonntfutnijsblf;6preuši pot
eO IP
poeran( manipulef ouol*, Dicefeqi
e učeći! malen chat bomamnoj MAopolfifouanć Ae tro Npučhque
Kprtfinge uzuo seeč plironicr pi machi dedrfh szebhot cili ualavffine
ca UND TIN
le gučlaliejivat x;imagnopete“ Brat zrvužete
ng Aobende, Crni st guafide ID xu. DILETOALTSFIRI

eanim cotpoh[ vi m&bum acfjnhar TAL FILIO MISA H€LI Cio
[er Mjes n$. oplovni ulosf oerčn SOREGI VULGA RORUOD-
(if, ormrliesp usppovenog; someft“ za
ljenmuf. ozeg aylfar ff udlumut
borugniesst foutte |S
menon
frgraanatmauom pe Inquemtihs
|
porjevtm celine delić: te čirtolnche
Slika 172. Pismo pape Ivana VIII. biskupu Teodosiju 879. (Rim, Vatikan).
— 380 —
na ,milog sina“ (dilecto filio) kneza Branimira, izabranog biskupa Teodo-

sija i na hrvatski kler i narod. Prije svega istače svima golemu radost
svoju, što su se opet ,povratili“ svetoj rimskoj crkvi po uzoru svojih
roditelja odnosno prethodnika, a onda ih stade hrabriti, da ustraju ,sve
do kraja“ na putu na kojem ih očito još čekaju razne poteškoće, razumije
se, od strane cara Vasilija i hrvatske vizantijske stranke. Kneza Branimira
izrijekom poticaše na ustrajnost i vjernost, ,da od vidljivih i nevidljivih
iatelja, koji spasenju ljudskomu zasjedati i na put mu stati ne pre-
staju, netaknut vazda i siguran budeš, pa da lakše uzmogneš doći do
željene pobjede nad neprijateljima. Jer koliko ćeš i sam nastojati, da se
ponizno predaš Gospodu i da se pokoriš svetim njegovim zapovijedima
i dužnu počast iskažeš
njegovim svećenicima i službenicima, toliko ćeš i
nad svim neprijateljima tvojima i buntovnim protivnicima (to je pomenuta
vizantijska stranka među Hrvatima) ostati za cijelo pobjednik i gospodar“.*
Teodosiju opet naposenaglasi, hvaleći njegovu gorljivost za rimsku sto-
licu, o kojoj ga je naustice iscrpivo izvijestio još Ivan Mlečanin, neka se
kao ,duhovni sin“ apostolskoga prijestola
,po uzoru svojih prethodnika“
dade posvetiti za biskupa od njega, i zato neka dođe u Rim.“
Ali pape Ivana VIII. dojmi se povratak Hrvat4 Rimu toliko, da je
odmah i pomislio, kako bi tom prilikom nagovorio na sličan korak
Branimirove susjede, bugarskoga kneza Mihajla Borisa i dalmatinske carske
gradove, pa stoga se i vrati negdje potkraj juna svećenik Ivan Mlečanin
5) ,Et quia deo favente quasi dilectus filius sancto Petro
et nobis, qui per divinam
gratiam vicem eius tenemus, fIdelis in omnibus et obediens esse cupias et humiliter
profiteris, tue nobilitati dignas valde gratias his nostri apostolatus litteris agimus pater-
noque amore utpote karissimum filium ad gremium sancte sedis apostolice matris tue,
de cuius videlicet purissimo fonte patres tui melliflua sancte predicationis
potavere
fluenta, redeuntem suscipimus et spiritalibus amplectimur ulnis atque apostolica vo-
lumus benignitate fovere, ut gratiam et benedictionem dei sanctorumque Petri ac Pauli
apostolorum principum et nostram super te habens diffusam
a visibilibus et invisibilibus
hostibus, qui saluti humane insidiari et impedire non cessant, salvus semper ac securus
existas optatamque de inimicis victoriam facilius possis habere. Nam quanto ipse te
deo humiliter subdere sanctisque ipsius obedire preceptis studueris atque ipsius sacer-
dotibus et ministris honorem debitum pro amore domini exhibueris, tanto super omnes
inimicos tuos et rebelles adversarios eris procul dubio victor et potens“ (o. c. 1
4
,Unde te quasi dilectum corporis Christi membrum et spiritalem filium nostri
apostolatus ulnis extensis amplectimur patemnoque amore diligimus atque apostolica
semper volumus benignitate fovere. Ideo monemus sagacitatem tuam, ne in gquamlibet
partem aliam declines et contra sacra venerabilium patum instituta episcopatus gratiam
recipere queras sd toto corde totaque voluntate ad
gremium sedis apostolice,
unde antecessorestui divine legis dogmata mellilua cum sacre institutionis forma sum-
.
mique sacerdotii honorem sumpserunt, redeas, quatenus et ipse ab aposlolica sede,

episcopalem consecrationem per nostre manus impositionem Christo annuente percipias“ ...
(0. c. 153). Iz ovih bise riječi moglo zaključiti, da su ninski biskupi još od postanka
svogabili izravno posvećivani od pape, odnosno ravno pripadali pod njegovu vlast;
neispravnost takvoga tumačenja pokazao je Perojević, Teodozije 9—10.
= P=
iz Rima u Hrvatsku noseći uz papina pisma knezu Branimiru i izabranom
biskupu Teodosiju još i jedno (od 8. juna) na Mihajla Borisa i drugo
na dalmatinski varoški episkopat (od 10. juna). Ivan VIII. podsjeti prije
svega bugarskoga kneza na njegovo poslanstvo papi Nikoli I., a onda
mu obznani, da je on njega i njegov narod stalno uključivao u svoje mo-
litve Gospodu, i zato ga moli, da mu po poslaniku (i donosiocu
ovoga
pisma) Ivanu Mlečaninu javi, da li je voljan da i opet otpremi poslanstvo
u Rim, koje bi se — razumije se ondje sporazumjelo o pristupu
Bugara rimskoj crkvi." Na izričnu papinu molbu, otpremio je knez Brani-
Slika 173. Papinska rezidencija u IX. vijeku (rekonstrukcija Brewerova.)
mir svećenika Ivana Mlečanina u Bugarsku,“ no nema sumnje, da se bu-

garski knez nije odazvao Ivanu VIII. Zacijelo još prije negoli je pošao
u Bugarsku, svećenik Ivan Mlečanin tražio je i našao načina, da stupi u
izravan doticaj s dalmatinskim episkopatom
pape Ivana VIII. od 10.
i
klerom, i da mu izruči pismo
juna, u kojem ih pozva, da po primjeru ,svojih
prethodnika“ uznastoje, ,od sve duše slobodne volje povratiti se apo-
i
stolskomu prijestolu Sv. Petra — koji je glava i učitelj svim crkvama

7
Mon. Germ. hist. Epp. VIL, 153—154 (,Dilecto ac spiritali filio Michaheli
glorioso regi Vulgarorum“).
$
Papa piše knezu Branimiru: ,Et quia hunc ipsum Johannem presbyterum tibi
et nobis verum fidelem in omnibus esse cognoscimus, dedimus illi nostram apostolicam
epistolam deferendam regi Vulgarorum. Ideo petimus, ut pro amore sancti Petri et
nostro cum tua ipse licentia legationem hanc nostram sine tarditate perficiat, ut et
propter hoc tue dilectioni multiplices gratias habeamus (0.
c. 152).
Božjim — a tako
pa stoga neka
i
nadbiskupsku,
se
nama, koji taj prijestć po Božjoj odredbi zapremamo“,
odnosno biskupsku čast i čitavo svoje
uređenje crkveno (t. i. organizaciju kako je bila u vrijeme salonitanske
nadbiskupije) prime iz Rima od pape. ,Sietite se samo kaže Ivan VIII.
—
— kakova je očita sreća pratila vaše prethodnike (naime salonitanske

nadbiskupe), dok su dolazili skrušena srca do praga nebeskoga ključara
Sv. Petra, a kolike neprilike podnosite sve dosada, otkad se od
njega kao kakovi stranci odijeliste.“* Stoga ih opominje, da se vrate
u krilo rimske crkve, ,majke vaše“, pa da ,od vas kanonički izabrani
nadbiskup s privolom i voljom vas sviju k nama došavši bez odlaganja
primi biskupsko posvećenje i sveti pallium po starom običaju“.' Ali jer
je papa bio dobro obaviješten o prilikama, što su tada vladale u Dal-
maciji, naročito o supremaciji vizantijskoj, kao i o nezadovoljstvu onih
Hrvata, za koje piše Branimiru, da su njegovi ,neprijatelji i buntovni
protivnici“, Ivan VIIl. izrijekom poručuje dalmatinskome kleru ovako:
,Uostalom, ako se bojite Grka i Slovena zbog toga, što želite da se
nama povratite i da primite posvećenje i pallium, znajte kao sigurno, da
ćemo vas prema odredbama svetih (crkvenih) otaca i naših prethodnika
papa odlučno podupirati“; ogluše li se pak njegovu pozivu, Ivan VIII.
prijeti im izopćenjem iz crkve, a isto tako i za slučaj, ako od druguda
i
(to jest od carigradskoga patrijara, ili od kojega od patrijarovih pri-
staša) prime posvećenje ili pallium.!! Ali sve opomene prijetnje papine
ostadoše bez uspjeha, pa stoga se i jeste novoizabrani nadbiskup splitski
Marin dao posvetiti budi izravno od patrijara Fotija, budi ga posvetiše
s Fotijevim dopuštenjem njegovi sufragani (potkraj 879. ili na početku 880.).**
Dalmatinski se episkopat naime, kao izravni podanik vizantijski, nije mogao,
sve da je i htio, ,povratiti“ Rimu, a i događaji što se skoro potom zbiše,
učiniše ,povratak“ izlišnim. To je veoma važni sporazum između pape
Ivana VIII. s jedne, a cara Vasilija i patrijara Fotija s druge strane."
Upravo se u to doba radilo oko toga, da papa Ivan VIII. priznade
Fotija zakonitim patrijarom. Po smrti Ignatijevoj (23. oktobra 877.),'* car Va-
silije vrati Fotiju patrijarški prijesto, a Fotije je tada gledao, da se ukloni
svakom povodu novih nesuglasica i sukoba s papom. Ali u drugu ruku
opet, Ivan VIII. bješe tada upućen isključivo na cara Vasilijaprotiv Arapa,
9
Na što papa ovim riječima aludira, gl. Ekskurs II.
19
879.) splitska biskupska stolica
Ove riječi jasno pokazuju, da je tada (sredinom
bila ispražnjena.
1 Papino pismo u Mon. Germ. hist. Epp. VIL, 157. GI. tekst ovoga pisma
tumač u Ekskursu II. na kraju knjige. i
12
Up. Perojević, Teodozije 16.
18 GL. dalji tekst.
1 Da je Ignatije umro 23. okt, 877., a ne 878, dokazao je Hergenrčther,
Photius vol. Il, 285—291.
Slika 174. Viteške ostruge IX. vijeka iz Biskupije (Kninski muzei).

koji su mu ozbiljno zaprijetili i u samom Rimu,

njegovom interesu, da se prijeporna pitanja
pa stoga bješe i u
riješe sporazumom. Isto se
taka želja za sporazumom opaža i u politici cara Vasilija, a naročito
otkad ga stiže potkraj 879., kad se vratio iz Sirije u Carigrad, težak
udarac nenadanom smrću najstarijega sina Konstantina. Otada dalje cara
je Vasilija sve to manje zanimao nesamo Istok, nego i Zapad. ,Duh
njegov, sve dotle toliko bistar, uze sve to više pomračavati, kaže Vogt,
a njegova krepka volja nije više bila ona stara; od toga vremena dalje
sve to većma preuzimlju vladanje u carevo ime razni intrigani, zlikovci i
prevejanci.“!' Sve nam ovo tumači, da je ono stanje stvari, kako će nam
se naskoro pokazati u Hrvatskoj i Dalmaciji, samo plod sporazuma između
Ivana _VIIl., Vasilija I. i Fotija. Patrijar a s njime i car postigoše svrhu
svoju time, što je sinod, održan u Carigradu (od početka novembra 879.
do marta 880.), u prisutnosti papinskih poslanika priznao ečano usto-
ličio Fotija ,vaselenskim patrijarom“, pa tako bješe za taj mah uklonjen
nesklad i raskol u kršćanskoj crkvi. Tom se prilikom Fotije, odnosno
car Vasilije, odreče u korist pape svih pretenzija istočne crkve na Bu-
garsku, a sjem toga zaključeno je, da nikad više laik ne će sjesti na
carigradsku patrijaršku stolicu. Sporazum s papom Ivanom VIIl. bješe
trajan toliko, što je ostao čvrst sve do njegove prijeke smrti (15. de-
cembra 882.).'"
Nemamo doduše direktno sačuvano ni u jednom od izvora, što
su nam pristupni, no ipak je po prirodi same stvari više nego samo
vjerojatno, da_je tada baš posredovanjem papinim po njegovim poslani-
cima prisutnima na carigradskom sinodu došlo i do sporazuma
u hrvatsko-
i
dalmatinskom pitanju. Činjenica, što je Hrvatska ostala uz papu kao sasvim
nezavisna država, jasno dokazuje, da se ona tada ujedno oslobodila poli-
tičke vrhovne vlasti vizantijske, pod koju ju je doveo knez Zdeslav, a to
se ipak moglo dogoditi samo s privolom carevom, koja se Vasiliju name-
tala već i zato, što je tada sva njegova vojna sila bila angažovana koje
na Istoku, a koje oko Sicilije i
južne Italije, gdje su 880. vojevali pod
zapovjedništvom protovestijara Prokopija i carski slovenski podanici na
jugu rijeke Cetine.'* Budući da nije došlo do inače neizbježiva sukoba
hrvatsko-vizantijskoga poslije prijeke smrti carskoga štićenika kneza Zde-
je,
slava, očito da je on uklonjen samo tako, što se Vasilije dobrovoljno od-
rekao Hrvatske, ali ne još i dalmatinskih varoši. Vasilije je dakle zapravo
1 GL. Lapotre, Jean VIIl., 63.
1 Vogt, Basile I., 243.
1 O tom Hergenrčther vol. ll, 291—321, 379—578. Da nije papa Ivan VIII. i
opet izopćio patrijara Fotija, dokazao je Isusovac Lapotre, Jean VIII., i Hart-
62—70
mann, Gesch. Italiens vol. Ill, 2. Gotha 1911, 80 i 94 (bilješka 17). Izopćenje ponovio
je tek njegov nasljednik Marin god. 883.
18
Up. o tom Bacuasess, Bua. u Apa6u vol. ll., 37—88, (kod Teofanova na-
stavljača ed» Hgoxćmav just rov xkafnqvov, a po njemu i u Kedrena).
iii
stupio na bazu achenskoga mira od 812., samo s tom razlikom, da je
sada Hrvatska postala posve nezavisnom državom. Dalja
prirodna posljedica bješe, da je i patrijar Fotije napustio svaku preten-
i
ziju na hrvatsku crkvu, baš onako, kao što se odrekao Bugarske, pridr-
žavši pod svojom jurisdikcijom jedino dalmatinske varoši, jer su one
dalje ostale sastavni dio vizantijskoga carstva.''
nije
Medutim je novoizabrani ninski biskup Teodosije pošao u Akvileju
i ondje se dao posvetiti biskupom od svoga metropolite Walberta, pri-
vrženika rimskoga pape. Čini se da je on to učinio još prije negoli je
primio papino pismo, ravnajući se zaključkom koncila održana u Raveni
Slika 175. Hrvatski kneževski dvor u Biaćima (rekonstrukcija ing. C. Ivekovi
19 Fotije
se doduše svečano odrekao Bugarske, ali knez Mihajlo Boris ne htjede
da se vrati Rimu, pa tako ona ostade zapravo ipak u sklopu istočne crkve. Up. La-
potre, Jean VIll., 71—74. Za sporazum između pape Ivana VIII. i cara Vasilija u hr-
vatsko-dalmatinskom pitanju mislim, da imamo uporište u aktima carigradskoga sabora
879—880. Kad su naime tom prilikom papinski poslanici zatražili od Grka, da se
likvi-
dira pitanje o povratku one teritorije papi, što ju je oduzeo car Leon Ill. godine 732.,
Grci im odgovoriše: ,Već smo vam ranije kazali, i to sada ponavljamo, da pitanje o
granicama dijeceza sada na dnevnom redu; ono traži osobito raspravljanje. Ali
mi ćemo ipak o toj stvari s vama zajedno upraviti na cara (Vasilija 1) molbu, i kako
ga bude Bog vodio i kako bude on htio, bit ćemo s time sporazumni, ako budu ine-
taknuti ostali sveti kanoni“ (Mansi vol. XVII., 488, Ekskurs II. na kraju knjige
iz Gelzera). Mi nemamo prava da posumnjamo, da je tako
i
u
citatu
uradeno; zato mislim da
i
je položaj Hrvatske toga vremena posljedica papinsko-carskoga sporazuma.

25
— 388 —
(877.), prema kojemu je svaki novoizabrani biskup bio obavezan, da naj-

kasnije treći mjesec po smrti svoga prethodnika primi od metropolite
posvećenje ili da se odreče časti, a poslije pet mjeseci uopće više ne
može da bude posvećen. Htjelo se naime postići, da obudovjela crkva
ne ostane duže vremena bez glavara. Uto se dovrši i sporazum između
pape i cara u hrvatsko-dalmatinskom pitanju, a onda (najkasnije u drugoj
polovini 881.) pošao je Teodosije kao posvećeni biskup u Rim papi
Ivanu VIII. Nije nemoguće, da je Teodosije tom prilikom izradio kod pape
dopuštenje, da_se u njegovoj biskupiji — a to znači u čitavoj tadanjoj
Dalmatinskoj Hrvatskoj — može pored latinskoga jezika u crkvi upotre-
bljavati i slovenski, onako, kako je to papa nedavno dopustio i morav-
skom nadbiskupu Metodiju. Tako je u početku vlade kneza Branimira
riješeno važno jedno pitanje u hrvatskoj historiji. Ali radost Hrvata, koji
se sada nađoše u punoj nezavisnosti, dijelio je papa Ivan VIIl., pa stoga
i
i
otpremi ,uzvišenomu knezu Branimiru, milom našem sinu“, pa kleru,
županima i cijelom narodu hrvatskom pismo, u kojemu ih opomene, da
ustraju u vjernosti do kraja i da ostanu mili sinci svete crkve pod za-
kriljem i obranom Sv. Petra i rimske stolice, koja će vazda uz pomoć
Božju i svetih apostola činiti sve, što će biti na spas i korist njihovu."
20 O posvećenju Teodosijevu u Akvileji gl. Perojević, Teodozije 10—13. O
dopuštenju papinom nadbiskupu Metodiju da se može
gl. gore str. 372.
ucrkvi složiti slovenskim jezikom
Papino pismo (Mon. Germ. hist. Epp. vol. VII. 258) ima ovu adresu:
»Excellentissimo viro Barnimero glorioso comiti et dilecto filio nostro atque omnibus
(!)
religiosis sacerdotibus et honorabilibus iudicibus (— županima) cunctoque populo pax et

gratia a domino Jesu Christo“, a izdavač ga datira 881—882. U tom važnom pismu
kaže Ivan VIII. ,Auđdita per Theodosium venerabilem episcopum vestrum (naime u Rimu
:
prigodom njegova dolaska) fide et devotione, quam circa sedem b. Petri ap. et nostri
pontificii vos habere cognoscimus (zbog sporazuma s Vizantijom), immensas deo gratias
referentes magno gaudio sumus repleti, qui vos nunc ad tantam gratiam perducere et
inter oves suas connumerare dignatus est... Unde vestram fidelitatem et christianis-
simam devotionem his nostris apostolicis litteris ammonemus et exhortamur, ut sicut
divina inspiratione agere cepistis, usque ad finem perficere et observare non pretermit-
tatis, quatenus sub ala et regimine atque defensione b. Petri ap. et nostra toto conamine
vos subdere alque in eius servitio perseverare quasi dilecti filii procurastis, apertius hoc
ostendatis atque inpleatis . et ut ita hoc per orbem terrarum vestre sponsionis dif-
. .
fametur, ut auxiliante domino et sanctorum apostolorum suffragantibus meritis ea, que

saluti et utilitati omnium vestrum proficua sunt, possimus ad honorem etexaltationem
sancte sedis apostolice incunctanter perficere, sicuti nomine vestro scripta nobis man-
dastis, ita in libro celesti scripta permaneant“. (Up. još i gore navedeno papino pismo
od 8. juna 879.). Ovaj krupni događaj dovodila je hrvatska tradicija u prvoj polovini
X. vijeka u savez s krštenjem, a ubilježio ju je car Konstantin Porf. na dva
mjesta. U prvom ka »Ovi pokršteni Hrvati ne vole ratovati s tudincima izvan vla-
stite zemlje: dobiše naime proroštvo neko i određenje od pape rimskoga, koji bješe
za cara Heraklija poslao svećenike i pokrstio ih. Ovi naime Hrvati, pošto su bili po-
kršteni, ugovore i utvrde obvezavši se svetome apostolu Petru čvrstim stalnim zakle-
i
tvama, da ne će nigda otići i ratovati u tuđoj zemlji,

nego u miru živjeti
sa svima,
koji budu htjeli, a dobili su od istoga pape rimskoga ovu molitvu (zavjet): ako bi
i
=
— 387 —
Ujedno im naloži, da mu poslije povratka Teodosijeva u Hrvatsku

pošlju u Rim zgodne poslanike, koji će onda u ime svega naroda hrvat-
skoga obavijestiti njega o hrvatskim željama, a potom će papa s njima
otpremiti natrag u Hrvatsku i svoje poslanike, kojima će onda, po običaju
rimske crkve, sav narod položiti prisegu vjernosti; razumije se, to se
moglo zgoditi samo na skupštini (saboru) svega naroda, to jest na pro-
stranom polju, kako je to tada u svijetu bio običaj.*!
druga koja plemena provalila u zemlju tih Hrvata nanijela rat, da se Bog Hrvata bori
za njih i da im bude na obranu,
a
Petar, učenik Hristov, da im da pobjedu“ (Konst. Porf.
ed. bonn. 149). Budući da su se Hrvati krstili tek na početku IX. vijeka, a nikako ne
»za cara Heraklija“ (gl. gore str. 308), očito je, da se taj tobožnji ,ugovor“ (pismeni)
odnosi na ovo vrijeme za pape Ivana VIII. i kneza Branimira, a tako i oba-
veza, da ne će
rata
voditi protiv vizantijskih dalmatinskih varoši, kad je car Vasilije
i
privolio, da Hrvatska bude nezavisna. Na drugom mjestu opet kaže car (ed. bonn.
145), da su Hrvati oslobodivši se franačkoga gospodstva postali ,svoji gospodari ne-
zavisni, pa zatraže sveti krst od pape rimskoga: i budu poslani biskupi i pokrste ih
za Porina 99 Ieg&on), arhonta njihova“. Vidjeli smo, da se Hrvati oslobodiše
iranačkoga gospodstva tek oko 878.; zato ovaj odjek tradicije neposredno nadovezuje
na doba poslije toga. Porin je dakle u Konstantina ono, što je u drugim spomenicima
Branimir. Imenu Branimir jezgra i osnova je Bran, pa bi to ime budi kao kraćenica,
budi kao hipokoristik
srpski knez &
glasilo Brane, Brano, Bran. Ali iz careva djela poznat nam
i
a njega piše Konstantin na jednom mjestu i 4 Bigeva

je
(ed. bonn.
154, 155, 157). Ova veoma karakteristična zamjena imena u istoga pisca, pa u istom
jeziku hrvatskom ilisrpskom, omogućuje nam zaključak, da je, kao što car za isto
lice piše Bgdwog i Bogsva, i zob Mogivoo (odnosno nom. I
prema gornjemu Bran, jer razliku B prema ll naprosto rješava bez ikakih poteškoća
poznata činjenica, da nema upravo ni u jednom slovenskom jeziku, dakle ni kod Hrvata
i Srba, osnove
ili jezgre por, od koje bi bilo učinjeno ma kakovo ime, već su samo
poznate osnove Gopx (fem. pugna) Gpant (fem. lucta), u suštini s identičnim značenjem
i
(up. o tom Miklosich, Die Bildung der slavischen Personennamen. Denkschriften

Bečke Akad. vol. X., 1860, 249—250). Prema tome stoji Borin ili Boren naprama
Bran(imir) kao ono zajamčeno Bćpsva spram Bodvos, Tradicija je hrvatska mogla lako
pamtiti skraćeni oblik imena Branimir u obliku Borin (Boren). (Up. podrobnije o tom
moje Geneal. studije 1. c. Hrvatski arhont Porin ([lćgoc) str. 18—49). Na identifi-
kaciju Porin Borna ne može se misliti već iz historijsko-političkih razloga. Za Borne
su Hrvati bili vjemi vazali franački i nijesu se od njih oslobodili, Postaviti na glavu
čitav smisao jednoga tradirana teksta, nipošto ne znači — naučnu kritiku.
21
Papa kaže: ,Quapropter mandamus, ut revertente ad vos dilecto episcopo vestro
(to jest Teodosija iz Rima) idoneos legatos vestros presentaliter ad nos dirigere non
pretermitatis, qui pro parte omnium vestrum nos et sedem apostolicam certificent de
his que mandastis, ut et nos cum illis missum nostrum dirigamus ad vos, quibus se-
cundum morem et consuetudinem ecclesie nostre universus populus vester fidelitatem
promittat“ (o. c. 258). Ne znamo iz sačuvanih nam izvora prvoga reda, da
li
do toga sastanka ili skupštine ,svega naroda“ hrvatskoga s papinskim poslanicima, no
je došlo
veoma
je vjerojatno jeste. Na nj se dakle po mojem mišljenju odnosi ono pričanje
da
o saboru. na Duvanjskom polju za ,kralja Budimira“ (—

Branimir ?), o kojem se
učuvao mutan spomen u Ljetopisu popa Dukljanina (ed. Črnčić 13—21). Ako ima u
njemu uopće kakova historijska jezgra, onda se taj sabor sastao negdje 882. još za
života cara Vasilija I. (+ 886.) pape Ivana VIII. (4: 15. dec. 882.)
i
*
Sa
Sva je prilika, da je baš nekako oko toga vremena došao u Hrvatsku
i Dalmaciju, polazeći u Carigrad, moravski nadbiskup Metodije. Prisutnost
njegova i slast slovenske službe Božje, Hrvatima možda već ranije po-
i
znate od njihovih panonskih susjeda, jamačno

mah bili bez veza
je
osobito snažno djelovala
latinskim dalmatinskim
na njih, a kako su u taj jačih s
klerom, veoma je vjerojatno — a naročito ako je opravdano pomišljati
i na dopuštenje pape Ivana VIII. dano biskupu Teodosiju da je tada
(oko 882.) među njima zahvatila slovenska služba Božja jaka korijena,
koji jejoš
više ojačao, kad su po Metodijevoj smrti (885.) i neki njegovi
učenici potražili zaštite u Hrvatskoj, u prvom redu na području ninske
biskupije, a potom i po krčkoj. Ali do toga stepena, da bi ona stekla
državno priznanje zaštitu, nije nažalost nikad došlo; slovenska nam
i
se služba Božja, a time narodna hrvatska crkva, pokazuje doduše kao

i
snažna pojava u narodu hrvatskomu ovoga narednoga vremena (u X. i

i
XI. vijeku), no ipak vazda samo kao dopuštena uz latinsku." I to je već

dosta bilo, da vrši golem nacionalni utjecaj, jer otada dalje bješe hr-
vatstvu osigurano, da na Balkanskom poluostrvu živi kao kulturna je-
i
dinica; tuđinska kulturna najezda, naročito latinizacija, nikad ga više ne
će zateći goloruka. To jeste glavni razlog, s kojega su latinski biskupi
u dalmatinskim gradovima toliko mrzili na slovenski crkveni jezik
i pismo,
a naskoro proglasit će ga heretičkim (arijanskim): oni su s punim pravom u

njemu gledali ono krepko oružje, kojim se hrvatska, kao uopće slovenska
svijest, branila od latinizma.
Bez sumnje pada u to doba (između 882. i 886.) odredba cara Va-
silija dalmatinskim varošima i ostrvima, da imadu u ime mira i odštete za
zemljišta, što su ih posjedovali izvan svojih zidina na susjednim terito-
rijama, plaćati vladaru hrvatskom kao i ostalim knezovima južno od Cetine,
godišnji danak, i to od novca, što se inače davao carstvu. Tako su
hrvatskomu knezu plaćali Split dvjesta zlatnika, Zadar sto i deset, Trogir
i tri otočna grada Osor, Rab i Cres svaki po stotinu, a to čini svega
sedam stotina i deset zlatnika. Pored toga još su ove varoši bile
obavezane davati vina kao
i i drugih nekih daća u prirodninama. Grad
2 Pored držanja hrvatskih kraljeva, ne toliko Tomislava koliko Petra Kresimira1V.,

u doba borbe hrvatskoga klera s dalmatinskim episkopatom u X. XI. vijeku za slo-
i
venski crkveni jezik, jak je dokaz za ovu moju tvrdnju činjenica, da su svi natpisi
i
po crkvama u Hrvatskoj (tako u Solinu kraljice Jelene, Kninu kralja Držislava, Ninu
i
Muću iz vremena kneza Branimira pa Uzdolju kneza Mutimira toliki drugi fragmenti),
što su dosada nađeni, pisani isključivo na latinskom jeziku, da se dosad još i
nije našlo baš ni traga glagoljskom natpisu starijem od Baščanske ploče (oko 1100.).
Ova se značajna činjenica nikako ne da opravdano
skoj vrijedila slovenska služba božija, a s njome
i logički zamisliti, kad bi u Hrvat-
slovensko pismo (glagoljica), kao
i
dualizmu
preferirana pod državnom zaštitom. Očito se ovdje radi samo o
i
u crkvi (razumije se jezičnom), kaki smo vidjeli u Svatoplukovoj Moravskoj (gl.

gore str. 372).
— 389 —
Dubrovnik opet plaćao je zahumskom knezu za svoje vinograde, što ih

je imao na njegovu zemljištu 36 zlatnika, a isto toliko s istoga razloga
i knezu trebinjskomu (travunjskom), ke se upravo kod Dubrovnika sa-
stajala granica obiju slovenskih oblasti.
Car Vasilije umr'o je 29. augusta 886., a naslijedio ga je stariji sin
Leon VI. Filozof (886. 912.). Prvi čin novoga cara bješe, da je prisilio
patrijara_Fotija, koga je ponovo izopćio još 883. papa Marin I., na od-
stup i posadio na patrijaršku stolicu rođenoga brata šesnaestgod jega
Stjepana (u decembru 886.), koga je još otac car Vasilije odredio za to
miesto, a Fotije zaredio dakonom.*' Po-
tom se car Leon obrati rimskom apostol-
skom prijestolu hoteći da s papom stupi
u tješnje veze; Stjepan V. (885.—891.)
odista se upustio u pregovore, i tako
opet nastadoše mirni a naskoro i dobri
odnosi između istočne i zapadne crkve,
koji su ponovo doveli, i ako privre-
meno, do jedinstva u kršćanstvu do go-
dine 912.3 Nekako u doba izmjene na
prijestolu vizantijskomu i svrgnuća Foti-
jeva, ispraznila se smrću Marinovom sto-
lica splitskoga nadbiskupa (oko 886.). Slika 176. Novci cara Leona VI.
Filozofa (po Wrothu).
Imajući zacijelo pred očima izmirenje
i dobre odnose između obiju crkvi, Spli-
ćani odaberu svojim nadbiskupom ninskoga biskupa Teodosija, očito u

težnji, da se tako povoljno po njih riješi pitanje jurisdikcije još i nad
2) O tom car Konstantin Porf. ed. bonn. 147. On samo kaže, da je takovo
uređenje s Hrvatima učinio car Vasilije, što je bez sumnje ispravno. Moji prethodnici,
povodeći se za Diimmlerom (Alt. Gesch. 405), stavili su ga već u vrijeme knezo-
vanja Zdeslavljeva, dakle u neku ruku kao ,politički miraz“. Ali vladanje Zdeslavljevo
bilo je i
suviše burno, a da bi se ovo uređenje moglo njime datirati, a je mnogo
još
nije imalo smisla mititi vizantijskoga štićenika. Ovo je uređenje plod

arskoga sporazuma (0. 880.), a svrha mu je
bila, da osigura carstvu miran posjed

varoši, a građanima samim nepomućeno susjedstvo, dakle nužno suponira
jedno vrijeme, kad hrvatski vladar nije bio vazal carski, a to može Vasilijeva vla-
za
danja da bude samo između 881./2. i 886., kako pokazuju careve ri »Časni_pak
onaj car Vasilije odredi, da sve, što daju (one varoši) strategu, daju Slovenima (eoig
i i
tude upravo samo Hrvatima) i da živu s njima u miru, a samo malo nešto da
daju strategu, da bi se razlikovala podređenost njihova službovanje caru rimskomu
strategu; otada sve te varoši postadoše potharačene Slovenima (Hrvatima) pla- i
čaju im i danas“. Za Dubrovnik se ne može kazati iz Konstantinova teksta, da je

i on počeo u isto ovo vrijeme po carskom naređenju plaćati danak susjednim knezovima
zahumskom i
travunjskom, no to je veoma vjerojatno. Taj se danak docnije zvao u
Dubrovniku mogoriš.
21 Up. o tom
Hergenrother, Photius vol. 1., 668—669.
c. 691—702. Fotije je umr'o brzo poslije toga (6. febr. 891.) u progonstvu.
— 390 —
državom Hrvatskom, dok se knez Branimir jamačno tom prilikom podavao
i
nadi, da će mu ovi događaji pribaviti vlast nad dalmatinskim gradovima,
jer je nemoguće misliti, da se ninski biskup Teodosije mogao i smio
upustiti u ove zapletene poslove bez njegova pristanka.** Stoga i viđamo
gdje je izabrani nadbiskup splitske crkve Teodosije pridržao, sve protiv
crkvenih propisa, i ninsku biskupiju, a za potvrdu ovoga stanja obratio
još
se akvilejskom patrijaru Walbertu. Saznavši za ove važne promjene,

ali samo s nepouzdane strane, papa Stjepan V., ovaj protivnik slovenske
službe Božje, obrati se patrijaru Walbertu i Teodosiju oštrim ukorom
i naročito je Teodosiju prigovorio, što o svemu tomu nije ništa javio u
Rim, i izrazio svoje čuđenje, kako smije pridržati obje biskupije i kako je
mogao tražiti potvrdu u Akvileji, a ne u Rimu, kako je red.*' Teodosije
i
2 Toma arhiđakon bilježi: ,Marinus archiepiscopus fuit tempore Caroli regis
(= Karlo Ill. Debeli kao italski vladar, a onda car od 879. odnosno 831,—383.) et
Branimiri ducis Selavoniae“ (ed. Rački, 35), Budući da Toma kaže za ove nad-
biskupe de quibus extat memoria, očito se temelji njegov podatak na starijem izvoru,
najvjerojatnije ispravi, a ta bi mogla samo da bude neka darovnica Branimirova
splitskoj crkvi u doba nadbiskupa Marina, to jest između 879. i 885. Ovaka nam se
darovnica nije sačuvala, no kao da joj se trag nalazi u ispravi ugarsko-hrvatskoga kralja
Gejze Il. od 1158., kojom potvrđuje crkvi splitskoj i njenom nadbiskupu Gaudiju selo
Srinjine (u Poljicima) ,omnes villas, terras et possessiones, quas Branimir dux Chroa-
i
torum et sui progenitores donaverunt beato Dompnio vel confirmaverunt simul cum
predicta Srenine cum servis et ancillis, quos et quas ab antiquo ecclesia sancti Dompnii
habuit in ipsis villis, terris et possessionibus“ (Smičiklas, Cod. dipl. vol. II., 86—
Ova
i
je isprava bez sumnje falsifikat, bar u ovakoj formi (up. moju radnju:
ug. hrv. kralj Koloman. Zagreb 1909 (Vjesnik Arv. arh. društva vol.
Dalmacija
18-16 bilješka
X.),
46), no uza sve

imao pred
to,budi
ipak nije nemoguće,
očima
da je falsifikator XIII. ili najkasnije XIV. vijeka
kakovu autentičnu ispravu kneza Branimira budi vjerodostojan
zapis u spisima splitske crkve. Na ispravu pomišlja i Diimmler (Alt. Gesch. 410 bi-
lješka 1):
,Wenn diese Nachricht (Tome arhiđakona) — kaže on — wie es fast scheint,

auf einer Urkunde heruhet, so kann man aus der Erwihnung Karls des Dicken
schliessen, dass derselbe von Branimir dem Namen nach noch als Oberherr anerkannt
wurde“, dakle otprilike onako kao u ispravi kneza Trpimira od 852. Međutim ove po-
sljednje riječi Diimmlerove bez sumnje su neispravno nagađanje, jer vlasti fra-
načkoj nema više traga poslije 878. (up. gore str. 360). Ako je dakle knez Branimir
odista obdario splitsku crkvu, onda bi se motivi tome s dosta vjerojatnosti mogli
dovoditi u vezu
s političkim ciljevima njegovim, dakle i s docnijim izborom ninskoga
biskupa Teodosija za splitskoga nadbiskupa.
2 Ovo nam objašnjuju dva fragmenta pisama pape Stjepana V. akvilejskom
patrijaru Walbertu i biskupu Teodosiju, koja možemo datirati potkraj 886. ili početkom
887. U prvom kaže papa patrijara Walbertu: ,. . transgressis terminis tibi commissis
.
in ecclesia Salonensi episcopum ordinare ad indecentiam sedis apostolicae praesump-

siti“ (Rački, Doc. 187), no budući da je Teodosije već
posvećen bio biskupom
(ninskim), ne može da bude govora o ponovom posvećenju, nego jedino 0 privo-
ljenju. Drugi fragment, u kojem Stjepan V. ,Theodosio episcopo“ glasi: ,Quis vice
Marini episcopi in eccl. Spalatine regimen successerit, diligentius perrimantes, te
curam illius ecclesiae suscepisse audivimus (dakle Teodosije toga nije javio papi);
cumque, et
quod de tibi commissa [ecclesia] ordinaveris, studiosius investigaremus, dictum
SAS
odgovorio je papi, da je sve to učinio, da ,obnovi salonitansku crkvu
kako je nekoć bilo“, a to znači, da se njegovim izborom za nadbiskupa
vraća salonitansko-splitska crkva u zajednicu s Rimom, i zamoli od pape
pallium. Na to mu papa odgovori, da je to i njegova želja, pa zato ako
hoće da dobije pallium, kao znak nadbiskupske vlasti, neka dođe k njemu
u Rim (oko 887).* Iz savremenih sačuvanih nam spomenika nije poznato
Slika 177. Ulomak natpisa župana Budimira (Kninski muzei).
est, /le] utrisque preesse (to jest kao ninski biskup Teodosije je i nadalje ostao papi
podvržen kao na takova sada se on obraća njemu). Quod
i i
si verum est, non modice

miramur (dakle ni knez Branimir ni kler ninske crkve nijesu o tom ništa javili papi,
očito imajući pred očima nešto drugo); sed in hoc admiratione dignum non iudicamus,
quia in ipso tue ordinationis initio deliquisse te non modicum audimus. Nam cum pie
memorie decessor tuus hominem excessisse dicitur (t. i. ninski biskup 879.), ad Aquile-
gensem diceris convolasse ecclesiam et
exinde consecrationem suscepisse, quam in sede
beati Petri ab apostolicis debueras manibus petere, in quo et te deviasse et eum ex-
cessisse, luce patet clarius“ (Starine vol. XIl., 219). Izrazi audivimus, dictum est, quod
si verum est,
diceris pokazuju, da je papa bio netočno i zlobno informiran od nekih
protivnika Teodosijevih (i Branimirovih) o čitavoj stvari. Gl. o tom Perojević, Teo-
dozije 16—24.
# Papa odgovara Teodosiju (Starine vol. XII., 219): ,Salonitana ecclesia, quam
deo auxiliante restitutam asseris, ut [ad] pristinum gradum redeat, inhianter cupimus;
et omnes ecclesiae, que barbarorum rabie destructe sunt, assiduis precibus, ut restau-
rentur, imploramus, ita tamen ut in novarum ecclesiarum restauratione neglectus non
proveniat antiquarum“. Ove riječi jasno pokazuju, kako je tada —i već dugo — u
Splitu postojala težnja, da se njegovoj crkvi vrate stare granice salonitanske nadbiskupije,
dakle jurisdikcija nad Hrvatskom,
i
a
to se moglo samo tako provesti, da ninske bisku-
pije budi sasvim nestane, budi da se njena teritorija znatno umanji. Sada se dakle očito
kušalo s hrvatske strane riješiti pitanje u hrvatskom interesu. Dalje kaže papa: ,Pallium
et eius usus, quem rogitas, cum dei misericordia cooperante ipse ad apostolorum limina
veneris, consultius dabitur, ut multiplici benedictione locupletatus letior ad propria re-
deas“ dakle se radilo o podjeljenju pallium-a, a to znači, da je papa potvrdio izbor
— 392 —
i nestaje — sva
dalje držanje Teodosijevo, samo je sigurno, da ga ubrzo
je prilika da je umr'o — jer već 892. nalazimo u Splitu kao nadbiskupa
Petra Il., a u Ninu kao biskupa Aldefredu. Izgleda dakle kao da od svega
nastojanja Teodosijeva (i Branimirova) najzad ipak ništa nije bilo, a to
samo stim više, što se nesumnjivo ninska biskupija ove krupne,
i poslije
no nejasne epizode širila (do 928.) gotovo po čitavoj državi hrvatskoj, dok
je dalmatinska crkva i dalje ostala uz carigradskoga patrijara. Ovaki pak
izlaz stvari mogli su samo uskoriti i dobri odnosi, što su međutim opet
zavladali između Rima
i Vizanta poslije ponovnoga odstupa Fotijeva (pot-
kraj 886.), kad se zacijelo obje crkve vrat
I. Ipak je ostala
poretku, kakav je utanačen
jedna važna posljedica;
za Ivana VIII. i cara Vasilije
čini se, da je od toga vremena ninska biskupija prekinula svoje veze
s Akvilejom i došla direkno pod jurisdikciju pape rimskoga.
Za vladanja Branimirova zabilježen nam je težak sukob između Ve-
necije i Neretljana. Još u januaru 880. obnovio je dužd Urso Particijak
savezni ugovor (pactum) s kraljem Karlom Ill. Debelim u Raveni ,protiv
Slovena“, no do sukoba čini se da je došlo tek u augustu 886., kad je
novi dužd Petar Kandijano započeo s dvanaest lađa protiv Neretljana rat.
U prvom sukobu dužd je pobio svoje dušmane otevši im pet lađa, koje
dade sjekirama rasjeći, pa i
kopnenu im je vojsku natjerao u bijeg. Ali
Neretljani se ubrzo vrate i navale kod Makarske još većom silom na
i tako
Mlečane (18. septembra), pogube samog dužda Petra Kandijana
mu vojsku razbiju, da je u neprijateljskim rukama ostavila mrtvo tijelo
duždevo, koje je potom tribun Andrija nekako k adom odnio i sahranio
u Gradežu
u atriju stolne crkve Sv. Eufemije.*! Taj se poraz bez sumnje
teško morao kosnuti republike, a novi dužd Petar Tribun i opet obnovi
naših
ugovor s novim carem Berengarom (u maju 888.) »protiv Slovena,
i vaših neprijatelja“ Uza sve to republika se po svoj prilici nekako oko
toga vremena odlučila — možda po primjeru cara Vasilija

—
na zgodniji
korak, ne bi li njime sebi bolje obezbijedila prolaz i
trgovinu na Ja-
dranskom moru: ona se odlučila na plaćanje izvjesnoga godišnjeg danka
hrvatskom vladaru?!, Samo tako postaje nam razumljivo, zašto sve do_pot-
Teodosijev za splitskog nadbiskupa. Teodosije bješe zacijelo voljan da se odreče ninske

biskupije, ali tako, da je sjedini ojom novom splitskom, ujedno da privede dal-
matinsku crkvu papi, to jest da učini ono, što je papa Ivan VIII. još 879. zatražio od
. GI. Perojević o.
dalmatinskoga episkopata (gl. gore str. c. 24—27.
2 O tom Ivan dakon mletački (edit. Monticolo 128129).
ad vestrum solatium
+ Mon. Germ. hist, Leges sec. ll. tom. Il, 144 (,.
.
cum navali exercitu contra gentes Sclavorum, inimicos scilicet nostros vestrosque [dosada
debeamus absque ulla
i
samo: inimica vestros|, in quo potuerimus solatium prestare
excusatione |dosada occasione))“. Taj je ugovor dašto bio uperen protiv Hrvata.
31
Ivan đakon mlet. kaže za dužda Petra II. Orseola o. 996. ,Circa haec namque
lesionis
tempora Croatorum iudex propter interdictum sibi censum a duce in Veneticos
molestiam exercere conatus est“ ,Hisdem namque
i dux a Croatorum Sclavorum oppres-
(=
SG
kraj X. vijeka, dakle punih sto godina, ne čujemo ništa o kakim hrvatsko-
mletačkim sukobima, pa i otada su Hrvati mirno plovili iz grada u grad
(dalmatinski) sve do Paganije (Neretljanske oblasti) i do dalmatinskoga
zaliva i do Venecije baveći se trgovinom“,
Knez Branimir, koji bješe pravi osnivač nezavisne hrvatske države,
imao je ženu Marušu, inače nepoznata roda. Jednom su prilikom i oni
zajedno hodočastili u akvilejsku patrijaršiju, gdje su im imena ubilježena
u već poznatom nam rukopisu evanđelja Sv. Marka". Ime njegovo saču-
SDODDODEHOO ODN:
E
SI. 178. Natpis kneza Branimira (Zagrebački muzej.)
vala su nam dva natpisa iz vremena njegova vladanja; jedan točno da-
i
tiran godinom 888. i šestom indikcijom (dakle prije 31. augusta), nalazio
se nekoć na jednoj crkvi u današnjem Gornjem Muću nedaleko Splita, od
a drugi u Ninu u crkvi Sv. Mihajla, u kojoj je opat Teodebert podigao

po svoj prilici oltar Sv. Ambrozu*, Umr'o je nekako na početku 892.
sione suos potenter liberavit, quibus etiam solitum censum primus dare interdixit“ (ed.
cit. 149, 153). Vrijeme direktni povod tomu redovnom (godišnjem) plaćanju danka,
i
inače nijesu poznati.

32 To kaže
Konstantin Porf. polovicom X. vijeka ed. bonn. 150.
38 ,Branimero comiti, Mariosa cometissa“. Veoma
jeznačajno, što papa Ivan
j
V
nazivlje u jednom pismu od 881. ,,. . . Branimiro glorioso comiti“, a tako isto
Zdeslava: ,Sedeslavo glorioso comiti Sclavorum“ (Mon. Germ. hist. 147, 258).
Epp.
st Prvi natpis nalazi s arheol. muzeju u Zagrebu, a [Tempore

glasi:
ducis] Branimiri annorum XPI Christi) sacra de virg(ine) carne(m) ut su(m)ps(it)

s(acram) DCCCLXXX et VIII, Vlq(ue) indie(tione)“; drugi natpis nalazi se danas u ka-
peli sv. Križa u Ninu i glasi: ,Temporibus domno Branimero dux Sleavorum |beato
Ambrosio confes]sori hoc [altare ?] ego Theudebertus abba(s) pro remedio anime mee
— 384 —
Kneza Branimira naslijedio je najmlađi sin kneza Trpimira Mutimir

(892.—9107). Ako ga je prijest0 zapao narodnim izborom, onda je vje-
rojatnije, da se ta promjena vlasti dogodila mirno a ne silom. Mutimir
je stolovao (koliko se bar čini) u Biaćima kod Trogira, a imao je
oko sebe dvor s velikom pratnjom po ugledu na franačke vladare, a
tako i njegova žena (comitissa), inače nepoznata nam imena i podrijetla.
Poimence su nam poznati: dvorski župan (iupano palatino) Budimir, župan
buzdovanar (i. maccechario) Pris(ti)na, župan konjušnik (i. cavallario) Prvan,
župan komornik, zar blagajnik (i. camerario) Želist, župan peharnik (i. pin-
cernario) Želidjed, župan štitonoša (i. armigero) Tugina, pa komorni žu-
pani: prvi Boljedrag, drugi (camerario secundo) Kresomisl i treći (cam.
tertio) Stjepan sin dvorskoga župana Budimira dvorski kapelan (capel-
i
lanus ducis) đakon Firmin, dok se iz kneginjine pratnje ističu župan Bu-
dimir i buzdovanar Želidrag; od ostalih velikaša poznati su župan kliški
(iupano Clissae) Leledrag% i župan hlijevanski (iupano Cleunae) Želimir,
župan Petar i njegov sin Pribitjeh, pa Dragiša sin Semikaše (?) i nad-
glednik sviju samostana (superposito monasteriis) u Hrvatskoj Hrvat Žiteli.
Mutimir je posljednji knez hrvatski, a prvi, za koga znamo iz sačuvane
isprave, da se nazivao ,Božjom milošću knez Hrvata“ (divino munere iu-
vatus Chroatorum dux), čime je naglasio, da je sasvim nezavisan
koji sjedi ,na očinskom prijestolu“ (residente paterno solio), En
ga je zapala po baštinskom pravu. Nasljednik njegov jamačno sin
i
njegov Tomislav, već

nam se javlja kao krali.
Znamo, da je još knez Trpimir (852.) darovao splitskoj crkvi kapelu
Sv. Jurja u Putalju s desetinom kliškoga dvorca. Međutim po smrti
splitskoga nadbiskupa Petra I. i kneza Trpimira, zacijelo u vrijeme kad
su u Hrvatskoj vladali članovi druge porodice, naime Domagoj, lliko
Branimir (dakle između 864. i 892.), dogodilo se, da je ninska biskupija i
preotela splitskoj nadbiskupiji ovu crkvu, koja je inače bila na njenoj
(ninskoj) teritoriji. Ali kad je na hrvatsko kneževsko prijestolje sio sin
darovatelja Trpimira, potužio se splitski nadbiskup Petar II. knezu
Mutimiru, razumije se po prirodi same stvari brzo poslije njegova
nastupa, zamolivši ga ujedno, da bi vratio nadbiskupiji otetu crkvu
fieri roga(vi). Qui leget, oret pro me peccatore“. Ono Slcavorum očito je griješkom
uklesano za Sclavorum, a značajno je, što se nalazi na domaćem spomeniku, dakle
onako, kako adresira papa Ivan VIII. Domagoju (Domagoi
Zdeslavu (gl. prediduću bilješku), odnosno kako pišu
. ducem Sclavorum)
ili
strani pisci franački i mletački.
Pada u oči germansko ime opata Theudeberta 'heodebert — der Volksglinzende
(up. Bass, Deutsche Vornamen. Leipzig 19 .Up. o tim natpisima moj Priručnik
vol. I., I, 123—124.
35 Klišku županiju poznaje car Konstantin Porf. kao 4 llaga$ahassia (Maronia),
koja se sterala od Šibenika do blizu Vrulje kod Drniša sa središtem u Klisu (up. moi
1,
Priručnik vol. ili
1, 651) a hlijevanjsku livanjsku kao #4 X)s&iawa (ed. bomn. 145). O
primorskoj županiji up. članak Kaer, Parathalassia (Star. hrv. Pros. VIII. 11).
38 GI.
gore str. 332.
s njenim
==
posjedima. Pozvan na odgovornost, ninski biskup Aldefreda%?
izjavi, da je crkva Sv. Jurja davno vlasništvo njegove crkve i ne htjede
je predati splitskoj crkvi. Nato pozove knez Mutimir preda se u Biaće
pred crkvu Sv. Marte dne 28. septembra 802. u prisutnosti ,narodnih
prvaka“ (cum meis cunetis fidelibus et primatibus populi) obje stranke na
Slika 179. Natpis

PSI
kneza Mutimira (Kninski muzei),
Aldefreda — Edelfried (Bass, Vornamen 40);
je
“"
i
on očito, kao i opat Teo-
debert iz Branimirova vremena, čovjek germanskoga (zar langobardskoga) podrijetla,
jasan dokaz još nedavne prevlasti franačke. Ne vjerujem, da bi rođeni Hrvati nosili
taka germanska imena, dobivena — razumije se — kod krštenja.
— 396 —
na
sud. Nadbiskup splitski Petar istupivši pred kneza, koji je sjedio
reče okrenut prema ninskom
svom ,očinskom“ kamenom prijestolu,
Aldefredi, da je crkva Sv. Jurja u Putalju vlasništvo njegove
biskupu
crkve i pokaza kod toga originalnu darovnicu kneza Trpimira
od 852.
Ninski biskup odvrati na to, da on doduše zna za darovanje Trpimirovo,
darovao
no da je blagopokojni knez crkvu Sv. Jurja u Putalju s posjedom
užitak tadanjemu splitskomu nadbiskupu Petru I., a ne
samo na doživotni
Aldefreda mogao
zauvijek splitskoj crkvi. Ali ove svoje tvrdnje nije
ispravom da dokaže, a sama darovnica kneza Trpimira glasila je onako,
dosudiše knez Mutimir narodni
kako je tvrdio nadbiskup Petar. Stoga
i
crkvi
prvaci sabrani na ročištu, crkvu Sv. Jurja s njezinim posjedom
splitskoj, a to stim više, što se knez Mutimir
i sam još dobro sjećao
Potom knežev dvorski kapelan dakon Firmin na-
očeva darovanja*. je
Sv. Mihajla
pisao ispravu u tom smislu, a siutradan, u petak na blagdan
do
arhanđela (29. septembra), pode knez Mutimir s pratnjom svojom
na glavni
Splita, uđe u crkvu Sv. Dujma i po prastarom običaju položi
žrtvenik novu ispravu, naime potvrdu na nekadanju darovnicu očevu".
vladali dobri odnosi između
Ovaj nam događaj pokazuje, da su tada
takove
vizantijskoga Splita i njegova klera hrvatske vladalačke dinastije, a
i
sklad, što je tada vladao između Rima i Carigrada.

je odnose podupirao
i
Čini se, da je knez Mutimir podigao i neku crkvu kod današnjega Uzdolja
natpisa
na dnu kninskoga Kosova polja, kako to pokazuju iragmenti
895.'. Inače nam mršavi izvori ne bilježe
s njegovim imenom i
godinom
se domišljamo, kad kažemo,
ništa više o tom hrvatskom knezu, a samo
da je umr'o oko 910.%'.
čelu
U doba vladanja knezova Branimira i Mutimira stajao je na
i odan vazal
Panonske Hrvatske kao knez Braslav (o. 880.900.) vjeran
čitavo ira-
franački. Kad je car Karlo III. Debeli opet sjedinio u svojoj ruci
načko carstvo (881.) i došao u Tulln na Dunavu (nedaleko
od Beča),
g. 884). U
pode i knez Braslav onamo, da mu se pokloni (na jesen i nadbiskupom
Tullnu se
jamačno našao s moravskim knezom Svatoplukom
Ill. car Arnulf
Metodijem. Ali za ratova, što su ih vodili nasljednik Karla
i moravski knez Svatopluk, stajaše Braslav na njemačkoj strani pomažući
s Knez
se opominjemo,
kaže
da
ispravi:
je
u
darovana
,.
od
. .
a
ut donatam patre meo recolimus“, to jest ,kako
moga oca“. Budući da
od 852. a
se
ove
limine
riječi izravno odnose
isključuju svaku drugu
na izrijekom naglašenu darovnicu Trpimirovu
i
vladara, slijedi nesumnjivo, da je Mutimir upravo sin kneza

donaciju drugoga kojega
Trpimira. Up. o tom moje Geneal. pril. 9—11.
[sprava Mutimirova ap. Rački, Doc. 14—17.
a
sa
w Fragmenti natpisa nalaze se u hrv. muzeju u Kninu, glase: (ho)c bene (co)n-
p(o)s(u)it opus prin(ceps) na(m)a(ue) Muncimir (non)aginta et g(ui)na(ue)
.
. . -
tom natpisu moj Priručnik vol. I, 1, 124.

(a)norum d(omi)ni“. GL. o
895.,
u Posljednja vijest o knezu Mutimiru netom je pomenuti natpis s godinom
kao knez 914. (o tom u idućem
a nasljednik njegov Tomislav spominje se prvi puta
i 914.
poglavlju), dakle smrt Mutimirova pada između
895.
= IUS
izdašno svoga carskog gospodara savjetom i vojskom (892.—8094.) sasta'
se s njime u Hengstbergu (kraj Wildona) u današnjoj Štajerskoj (u proljeću
892.). Za toga se ratovanja pojavi iznenada u ravnicama oko Tise i
Dunava nov narod turanske krvi Madžari; oni se združe s Arnulfom,
udare na moravsku državu i po tom nasele današnju Madžarsku (896. i
idućih godina). U to je doba (896.) car Arnulf predao prekodravsku Pa-
noniju s Blatnim Gradom kao feudum knezu Braslavu, da je brani od
Madžara, ali nije imaou spjeha. Sa dolaskom Madžara ujedared se izmijeniše
političke prilike u Panonskoj Hrvatskoj: vlasti franačke nestade, a s njome
i kneza Braslava, no kad i kako ga je nestalo, toga iz pristupnih nam
izvora ne saznajemo *?,
isto
U vrijeme zbiše se i u susjednoj srpskoj kneževini krupni do-
gađaji, koji su imali utjecaja i na Hrvatsku. Znamo da su u Srbiji poslije
smrti kneza Vlastimira primila vladu njegova tri sina: Mutimir, Strojimir i
Goinik, ali pod Mutimirovim starješinstvom, i da su složno odbili navalu
bugarskog kana Borisa (između 854. i 860.) Ovo je prvi sigurni primjer
kod južnih Slovena, da se vladalačka vlast dijelila u vladalačkom domu,
sasvim u smislu drevnoga opće-slovenskoga načela*4, Ali brzo poslije
pobjede nad Bugarima nasta među braćom razdor, jer
je Mutimir pregnuo,
da uz pomoć Bugara sam zavlada čitavom kneževinom. U tom sukobu
Mutimir pobijedi braću Strojimira i Gojnika te ih pošlje u zatočenje u
Bugarsku knezu Mihajlu Borisu, a kod sebe pridrža samo Gojnikova sina
Petra brinući se za ni, no Petar Gojniković uteče poslije nekoga vremena
u Hrvatsku, gdje je tada vladao knez Branimir“, Međutim je došlo do
poznata nam spora između istočne i zapadne crkve, a papa Ivan VIII.
želeći privući k sebi Srbe, kao što je to pokušao s privremenim uspjehom
kod Bugara, obrati se oko maja 873. knezu Mutimiru pismom, u kojem
mu spomene neke svećenike, koji sa svih strana dolaze u njegovu
državu, te — kako ne potpadaju ni pod koju crkvenu glavu vrše —
neke crkvene poslove protivno kanonima Iz ovih riječi kao da izlazi,

“*%
da je kršćanstvo među Srbima u to doba bilo tek u počecima, bez

utvrđene hierarhije i uređenja. S tim u vezi Ivan VIII. javlja knezu Mu-
timiru, da je u panonskoj dijecezi odlukom papinske stolice posvećen
biskup (to jest Metodije), pa da se sada može da preda njegovoj pastirskoj
+ Podaci o knezu Braslavu i
Am. Fuld. sabrani su kod Račkoga, Docum.
379—382. Up. Novotny, Českć d y 1., 1, 389—390, 410, 413, 422.
+ GI. gore str. 337.
4 Gl. gore str. 205. bili. 5.
# Za ove događaje jedini nam
je
izvor car Konstantin Porf. (ed. bonn. 155),
koji je ove podatke jamačno primio od kojega odličnog Srbina, možda od kneza Za-
harije ili Časlava, na što nas već upućuje precizna genealogija vladalačke porodice.
% Mon. Germ. hist. Epp.282: ,Presbiteri illic absoluti et vagi ex omni loco
adventantes quedam ecelesiastica confra canones officia peragunt, immo numerosa, cum
sint ascephali, scelera contra dei precepta committunt“. Ovo je prvi fragment
pisma; drugi slijedi niže.
iz istoga
SIR
brizi. Ali predviđajući, da će se knez Mutimir jedva odazvati njegovu
pozivu, i sam domeć avjetujemo te, da poradiš koliko možeš, kako
ćeš se po primjeru tvojih starih vratiti panonskoj dijecezi“#7, Ovdje Ivan
VIII. očito ima na umu opseg nekadanje sirmijske metropole, a Srbe
smatra griješkom za potomke tadašnjih generacija, odnosno za autohtone“*,
no pored toga on je još i to dobro znao, da je knez Mutimir vazal
vizantijskog carstva, i da kao takav nije mogao tako lako poslušati njegov
savjet, ne obazirući se kod toga još i na geografske poteškoće, o kojima
jedva da su tada u Rimu imati jasnijih pojmova.
Knez Mutimir umr'o
Brana ili Borenu (Bp&voc,
je
891.
i
ostavio tri sina: Pribislava (IIp:is&Xq805)
a) i Stjepana, ali u vladanju naslijedi ga
najstariji sin Pribislav (891.—802). Već poslije godinu dana, nekako
potkraj 892., iziđe iz Hrvatske Petar Gojniković (892.—0917.), zacijelo
poduprt vojnom silom hrvatskoga kneza Mutimira, protjera s prijestola
svoga bratića Pribislava i oba mu brata Borena i Stjepana, i sam preuze
vladanje u kneževini našavši jamačno i neke potpore kod Srba samih.
Protjerani Mutimirovići uteku u Hrvatsku, gdje su po svoj prilici Pri-
bislav i Stjepan umrli. Ne znamo za razlog, no izvan svake je sumnje, da
je već poslije tri godine (895.) udario iz Hrvatske prognani Bran Muti-
mirović sa svojim sinom Pavlom na Petra Gojnikovića. Međutim u su-
kobu Petar pobijedi Brana, zarobi ga zajedno s Pavlom
i
oslijepi. Petar
Gojniković ipak nije tom pobjedom obezbijedio preoteti kneževski prijesto,
jer poslije dvije godine (897.) udari na nj iz Bugarske drugi njegov bra-
tučed Klonimir (Khoviwqpos), sin njegova strica Strojimira. U početku
bješe Klonimir Strojimirović dobre sreće zauzevši važni srpski grad Dašnik
(siv Aosrwizav), nedaleko od današnje Sjenice blizu rijeke Uvca, no poslije
ga Petar pobijedi i ubije. Ovaj događaj prinudi kneza Petra Gojnikovića,
da je stao tražiti dobre veze s novim bugarskim knezom Simeunom (od
893.), a kad to postiže, vladaše mirno do godine 917.“
Tada je na hrvatskom prijestolu već sjedio Tomislav, čijim vladanjem
začinje u Hrvatskoj novo doba.
#7
0. c.: ,Quapropter ammonemus te, ut progenitorum tuorum secutus morem
quantum potes ad Pannonensium reverti studeas diocesin. Et quia illic iam deo gratias
a sede beati Petri apostoli episcopus ordinatus est, ad ipsius pastoralem recurras solli-
citudinem“. Adresirano je: ,lohannes VIII. Montemero duci“ u boljem rukopisu, a u
drugom : ,Idem (sc. Iohannes VIII.) Montemero duci Sclavanie inter cetera“, dakle očito
docnije stavit natpis. Već sam kazao (gl. gore str. 342, bili. 47), da je ovo pismo upra-
vljeno srpskom knezu Mutimiru, i
da prema tome nikad nije ni postajao panonsko-
hrvatski knez Mutimir. To pokazuju i ove makar fragmentarno sačuvane riječi
papine, jer se panonsko-hrvatskom knezu, podaniku njemačkomu, ne bi moglo pisati,
da
u njegovu zemlju dolaze razni svećenici ascephali, koji čine protukanonske , zločine“,
niti bi imalo mjesta ono nada sve značajno quantum potes.
._%$ Sa sličnim mišljenjem za Hrvate sastat ćemo se pred prvi splitski crkveni sabor
u pismu pape Ivana X.
(gl. iduće poglavlje).
% O tome
car Konstantin Porf. (ed. bonn. 155—156. Up. i Kona«enuk-
Josarosuk, Cpneka ueropuja Il, 41—42, 81—82, 86—87; Jireček, Geschichte der
Serben vol. 1, 198.
TREĆA KNJIGA.
DOBA KRALJEVA.
ti
Kralj Tomislav i njegovo doba.

(o. 910. do 928.)
Knez Tomislav i Madžari. — Srbi na početku X. vijeka. — Bugarski knez
Simeun spram Vizantije i Srbije. — Dalmatinske varoši dolaze pod juris-
dikciju rimskoga pape (923.) i pod upravu hrvatskoga vladara. — Tomislav
uzima naslov kralja Hrvatd (oko 925.). — Prvi crkveni sabor u Splitu (925.). —
Hrvatsko-bugarski rat (926.). — Drugi crkveni sabor u Splitu (927.—928.).
Godina smrti kneza Mutimira nije poznata. Nasljednik njegov, a po
svoj prilici i sin Tomislav (o. 910.—928.) prvi se puta pominje još kao
knez god. 914. s tadanjim splitskim nadbiskupom Ivanom, možda iz-
i
ravnim nasljednikom Petra II.! Tomislav je primio od predhodnika svoga
primirenu i uređenu državu, što mu jeste omogućilo, da je snažnom
rukom stao zahvatati u poslove susjednih država. U prvom je redu pažnja
njegova morala biti obraćena na sjever, gdje se baš u početku njegova
vladanja zbiše osobito krupni događaji; to je bila propast veliko-moravske
države i doseljenje Madžara u Potisje i srednje Podunavlje.
Drevna historija Madžara još je i danas veoma nejasna.? Danas pre-
vladava u nauci mišljenje, da su oni upravo produkt stopljenja dvij
različitih etničkih skupina. U prostranom kraju naime između planine
Urala i gornje Volge, jamačno je neko tursko-tatarsko osvajalačko
pastirsko pleme pokorilo više gomila finsko-ugorskih lovaca
Pobjednici poprimiše po tom jezik pokorene većine — dakle onako, kako
i
ribara.
Toma arhiđakon (ed. cit. 36): Johannes archiepiscopus fuit anno domini non-
gentesimo quarto decimo tempore Tamislavi ducis“. Da je Tomislav bio član dinastije
Trpimirovića, tvrdio je već i Diimmler (Alt. Gesch. 412, A. 8). O Tomislavljevu
rodu up. moje Geneal. pril. 14-15, 88—60, gdje je pokazano, da je Tomislav vjero-
jatno sin Mutimirov.
2
Poznato je, da su Madžari sami sebe oduvijek zvali magyar, -ok, u staroj
rštini mogyer < mogyeri. Sloveni zvali su ih najprije * ongare (nomin. plur.),
— kako se čini — na Madžare već postojali naziv * ongur za tur. bugar.
pleme Onugure. Od slovenskoga Ugrin, Ugri, potekli su potom svi zapadno-evropski
nazivi: Ungri, Ungari, Hungari, Ungern, Ungarn t. d. Vizantinci zvali su Madžare
najprije Todgzo:, Tobgxo, no već u IX. stoljeću srećemo se i s formom Obyyga: (kod
Georgija Monaha). Up. o tom: Melich: Uber den Ursprung des Namens Ungar. Sp.
ot.; HOman, A magyar nćp neve a koz6pkori latinsagban (T6rt. szemle vol. VI. (1917),
129—158, 240-258).
26
— 402 —
ije bilo kod turskih Bugara — i tako se sliše s vremenom obje skupine
i
u jedan narod; već u VIII. i IX. vijeku mi se susrećemo s Madžarima

kao s etnički jedinstvenim nomadskim narodom. Put na zapad vodio ih
i
ie od nizina Volge do sjevernoga crnomorskoga primorja sve do dunav-
skoga ušća, kojega je stepski značaj osobito ugađao načinu života ovih
okonjenih nomada. U to su se doba turski i finski elementi potpuno
srasli u zajedničku organizaciju, tako da je ,sedam madžarskih plemena“
(hetu moger = hćt magyar) pokazivalo čist madžarski značaj — dakle
više ni finski ni turski. Međutim potkraj seljenja pridruži se Madžarima
ioš i osmo pleme, Kabari, ogranak tursko-tatarskih Kazara, čime se raz-
mjer između finskih i turskih elemenata u madžarstvu još i više promi-
ienio u korist posljednjih. Ali kako su Madžare u prvoj polovici IX. vijeka
u zemlji između Dona i Dnjepra jednako s istoka pritiskivali srodni im
divlji turski Pečenezi (madž. Bessenyčik, srednjevjek. latin. Bisseni), ostave
oni i tu zemlju pa se nastane između donjega Dnjestra i dunavskoga ušća
u današnjoj Besarabiji, Moldavskoj i jugoistočnoj Vlaškoj. Na poziv cara
Arnulfa navale potom na Moravsku (802.), a onda 804./5., kao saveznici
vizantijskoga cara Leona VI., na bugarskoga kneza Simeuna, koga u po-
četku ratovanja potukoše, no najzad moradoše poraženi do nogu ostaviti
zemlju. Međutim pozva Simeun isto vrijeme u pomoć Pečenege i zamoli
u
ih, da bi oni navalili na Madžare.

i odista, dok je najveća čest za boj
I
sposobnih Madžara vojevala u Bugarskoj i ondje pretrpjela težak poraz,

provale Pečenezi u njihovu zemlju između donjega Dnjestra uš
skoga (Etelkoz) i sliste sve što
živo,im je palo šaka. Ova
i
nesreća
dunav-
uvjeri
Madžare, da_im između Bugara i Pečenega nema više opstanka, i tako
se odluče na novu seobu u zemlju daleko od strašnih Pečenega i snažnih
Bugara. Pod vodstvom Arpada, sina Almoševa, pođu oni do srednjih
Karpata, pređu ih Vereckim klancem (između galičkog mjesta Lavocne i
vrelišta slovačke rječice Latorice) i sadu u ravnicu oko Tise i Dunava
(896. i idućih godina).*
Dolazak Madž i osnutak madžarske države u srednjem Podu-
navlju krupan je historijski događaj za čitavo slovenstvo, a osobito za
3
Sve izvore za najstariju historiju Madžara izdala je Madž. Akademija: Pauler-
Szilagyi, A magyar honfoglalds kitiči. Bp. 1900. Od literature navest ću samova-
žnije novije radove: Szinnyei, Die Herkunft der Ungarn, ihre Sprache und Urkultur.
Berlin grćf Zichy Istvin, A magyarsdg Gstortenete ćs miiveltsćge a honfogla-
1923;
lisig. Bdp. 1923; H6man, A magyarok honfoglalisig &s elhely . Bdp.

Melich, A honfoglalaskori Magyarorszag. Bp. 1925; H6man, A magyar him-hagyo-
miny ćs him-monda. Bdp. 1925; Sch&nebaum, Die Kenntniss der byzantinischen
Geschichtsschreiber von der šiltesten Geschichte der Ungarn vor der Landnahme. Berlin
1922; Kar4csonyi, A magyar nemzet dstorićnete 896-ig. Veliki Varadin (Oradea
Mare) 1924; Fehćr, Bulgar. ungar. Beziehungen in den V.—XI. Jahrh. Pečuh 1921;
Szekfii, Der Staat Ungarn. Stuttgart 1918; Domanovszky, Geschichte Ungarns.
Miinchen_ 1923.
— 403 —
Hrvate i Srbe. Pod utjecajem ideja slovenskoga preporoda prve polovine

XIX. vijeka, naročito Jana Kollara i hrvatskoga Ilirizma, prvi je ocijenio
i
1844. dolazak Madžara češki historik i državnik František Palacky
ovim značajnim riječima: ,Invazija Madžara njihovo smještenje u Ugarskoj
jedan je od najvažnijih događaja historiji Evrope i najveća nesreća, što
u
ie stoljećima stigla slovenski svijet. Slovenski narodi proširili su se u

IX. vijeku od granica holštajnskih do peloponeskih obala nepovezani u
mnogo dijelova, različni po običajima i prilikama, ali ipak svagdje valjani,
vrijedni i sposobni za obrazovanost. U središtu ovog dugog niza obra-
zovala se radom Rastislava i Svatopluka snažna jezgra, uključujući u
sebi najplodniji zametak kako nacionalne, tako i kršćanske civilizacije;
pogodovana jednakom pažnjom i marom i iz Rima i iz Carigrada, ta je
jezgra obećavala najljepši razvoj. Oko ove jezgre okupili bi se bili malo
po malo svi slovenski narodi, budi primorani nutarnjim nagonom budi
spoliašnjim prilikama; od nje primili bi oni, i ako možda ne političko
uređenje, ali svakako kršćanstvo i s njime ujedno evropsku i nacionalnu
kulturu, umjetnost i industriju, pa jedinstvo u jeziku i pismu. Baš tako
kao što se na zapadu pod rimskim utjecajem razvila franačka monarhija,
tako bi se i na Istoku pod utjecajem Carigrada, razvilo slično slovensko
carstvo, pa tako bi istočna Evropa već prije hiljadu godina dobila drugo
značenje od onoga, što ju je stiglo. Ali time, što su Madžari prodrli
upravo u srce toga organizma, koji se tek stvarao, i uništi njega, takovi
su izgledi zauvijek propali. Česti toga velikoga tijela, koje još nijesu
bile čvrsto povezane između sebe, raspale su se opet i jedna se drugoj
otuđila, jer ih razdružila moćna tuđinska materija; prepušteni sami sebi,
je
ne poznavajući zajedničkoga cilja, svaki je član (slovenske cjeline) otada

vodio brigu samo o sebi, trošio je svoje sile u sitnim zadjevicama sa
svojim susjedima, i tako se izgubi spram tuđinstva, koje su još stalno
ujedinjavali jaki interesi. Ova izolacija slovenskih naroda, njihovo dugo
kultiviranje poganstva, pa i to, da im je u dio pao zadatak, da više od
punog vijeka brane Evropu od najezdadivljih ratobornih azijatskih horda,
objašnjavaju, zašto su pojedine slovenske grane — tako Bodrici, Veleti
i Polapski Srbi — malo je čitavo slovenstvo,
po malo izumrle i zašto
pored sve svoje sposobnosti i marljivosti, stoljećima zaostalo u kulturi i

industriji za mirnijim zapadom““,
Sasvim ije protivno mišljenje izrekao 1881. — dakle posli kakih
četrdeset godina — Rus Konstantin Grot. Podvrgavši analizi
onovremenu slovensku historiju, a naročito moravsku, onda uva:
lelno stalno napredovanje Nijemaca na račun Slovena na čitavoj slovensko-
njemačkoj granici, Grot je došao do mišljenja, da je idealističko shvaćanje
+
Palacky, Geschichte von Bohmen vol. 1. Prag 1844, 195—106; isto s nekim
im izmjenama u
i
izdanju: Dčjiny ndrodu českćho w Čechach
češkom
a Morawč, vol. I., 1. Prag 1848, 225—226.

+
Sua
Palackoga netočno: ,l odista, kaže on, madžarska je borba za mnogo
vijekova riješila to pitanje izgradila nov poredak stvari. Doseljenjem
i
svojim u veliku ugarsku nizinu i svojim razbojničkim postoljetnim nale-

tima u zapadnu Evropu, oni izmijeniše kartu podunavskih zemalja, prevr-
nuše političke i etnografske prilike u srednjem Podunavlju, ukloniše sud-
bonosni ali prirodni svršetak nacionalne borbe germanstva s još ne
ojačalim, nedoraslim, politički slabim podunavskim slovenstvom zausta-
vivši proces ataj bješe već u punom jeku — germanizacije centralne
podunavske teritorije?“. I nekoliko godina docnije, 1893., Grot opet reče:
,Ne pristajući uz mišljenje, da je madžarska najezda bezuslovna nesreća
za slovenstvo, mi naprotiv mislimo, da su Madžari — nanijevši doduše
podunavskim Slovenima jakih udaraca — ipak obrazovali za njih, a kroz
to i za čitav grčko-slovenski svijet, bedem, kaki ovo samo slovenstvo
sa svojim razdrobljenim silama u to vrijeme ne bi još moglo da obra-
zuje.“
Poslije ovih dvaju često citiranih protivnih mišljenja — a svako ima
očito nešto za sebe — izjavio se u novije doba Čeh Niederle ovako:
,Madžarska invazija nije bila u prvi kraj tako težak udarac za razvoj
slovenstva. Šta više, ona mu ie čak bila od koristi. Madžari su naime očito
zadržali germanizaciju, koja bi, da ih nije bilo, jamačno napredovala daleko
preko Litave bar prema granicama rumunjskim, k srpskom Dunavu i
k Savi. A taka germanizacija, udružena s višom kulturom i poduprta
crkvom, bila bi utjecala još otrovnije i pogubnije ne samo na Slovene u
nutarnjoj donjoj Ugarskoj, nego i na Slovene u Karpatima i na Balkanu.
Imali ar mislim mjesto milijuna Madžara na
—
tom mjestu više

mnogo Nijemaca i ponijemčenih Slovena. Imali bismo stanje
analogno germanizaciji Polapskih Slovena, a tko zna, da li bi postojao i

češko-slovački narod sa snagom od gotovo devet milijuna!“ Taj germa-
nizacijoni proces zadržali su Madžari omogućivši uz to Slovenima, da su
uz njih očuvali i svoju individualnost".
Tek što su se Madžari naselili po Ugarskoj u više skupina (hordija)
s različitim plemenskim glavarima na čelu, uzeše oni na svojim brzim
i u vizantijsko
u
konjima provaljivati starim rimskim cestama Italiju, Njemačku, Bugarsku
carstvo. Za tih pljačkaških provala Italiju došao je bez
u
sumnje i hrvatski knez Tomislav u sukob s Madžarima, koje je ne

samo srećno i pobjedonosno odbio od svojih granica“, već je i vlast
š Tpors, Mopasia m Mamsapu cr noaonmi IX. ao nawana X. sšxa. Petrograd
1881, 410—423.
6
por,Mamsapiu Caasake Ba npomaoms. Varšava 1893, 5—6.
un
Niederle, Slov. Star. II., 2 (Prag 1910), 326. Sličan je sud izrekao i Novotn;,
7
Česke dšjiny vol.

1., 1. (Prag 1912), 436.
$
Mutan pomen na ove događaje učuvao
je
Ljetopis popa Dukljanina (ed. Črnč
22): ,Regnante Thomislavo Ungarinorum rex nomine Attila (= Arp4d) promovit exer-
—
- 405 —
svoju proširio po najvećem dijelu nekadanje Panonske Hrvatske sve do

Drave i današnje slavonske ravnice, gdje je proširena Hrvatska u prvo
vrijeme (otprilike do smrti bugarskoga cara Simeuna) graničila s Bu-
garskom“, no već oko 930. s Madžarima, otkad se oni za oslabljenja
bugarskoga carstva po Simeunovoj smrti smjestiše po nekim važnijim
tačkama oko ušća Drave i između Dunava i Save! Kad i kako se pro-
širila Dalmatinska Hrvatska po Panonskoj, ne znamo, no bezuvjetno stoji,
da se 925. računala teritorija nekadašnje sisačke biskupije koja je sve
do pada franačke vlasti u tim stranama (oko 900.) pripadala patrijaršiji u
Akvileji — kao zemlja, koja potpada u jednu ruku pod splitsku nadbis-
kupiju, a u drugu pod hrvatskoga vladara. Do bojeva s Madžarima do-
lazilo je jamačno uz staru rimsku cestu, koja je vodila od Drave kraj
današnjega Zagreba, Topuskoga i Bihaća (na Uni) prema Kninu, a naro-
čito onda, kad su oveći odredi njihovi polazili u pljačku ugarskom Podra-
i Vipavske
vinom, a onda preko današnjih mjesta Ptuja, Celja, Ljubljane
doline u Italiju (tako 919., 921., 922., 926.). U vrijeme tih pljač aških
vojna pribjeglo je u Hrvatsku dosta naroda nekadanje Koceljeve
iz Pano-
nije, za koju već godine 900. kažu bavarski biskupi papi, da je sva opu-
stošena, bez žitelja i bez jedne crkve!'. Vjerojatno je zato, da se Panonska
Hrvatska sama od svoje volje u tim teškim vremenima prislonila uz Dal-
matinsku kao uz državni organizam, a njeni odličniji ljudi (župani)
jač
ši
pridržali i dalje svu domaću plemensku upravu, šiljući hrvatskomu vla-

daru, kao svomu vrhovnomu gospodaru, počasne darove!*,
citum, ut debellaret eum. Rex autem Thomislavus, fortis iuvenis et robustus bellator,
in fugam
plurima bella cum eo commisit et semper eum (sc. regem Ungarinorum)
convertit“, Nekako za isto vrijeme, između 914. 921,,
i bilježi i Dandolo, po inače
nepoznatim vrelima, dvije provale Madžara u Hrvatsku (o. c. 199-200). Provale Ma-
919. i 921.—922. O tom najbolje Pauler, A magyar nemzet
džara u Italiju padaju
tortčnete szent Istvinig. Bp. 1900, 56—57.
Akad. vol. 136
» Gl.
Jireček, Das christliche Element (Sitzungsberichte Bečke aber im Laufe des
1897), 94: ,Wir wissen nicht seit wann, am Ende des 9., gewiss
10. Jahrh., bestand in Sirmium ein Bistum der bulgarischen Kirche, das šiusserste gegen
Nordwesten“ (izvor u Byzant. Zeitschrift vol. 257, II., 43, 53).
l.,
10 U
vrijeme kad
jecar Konstantin Porf. pisao svoje djelo, ,5i
ugl rod X4Ba zoranod“ (ed. bon. 177).
xazot- .
xodst
u
...Konstantin
zv b
Pori. (ed.
plukovu Veliku Moravsku, kaže: otdraketgdivreg i)
i
ke
avansijeva evi 603 Bovky4poog xal Tobexove zali Xpwpd
wr“. Izvještaj bavarskih biskupa iz godine 900. ima Kos, Gradivo vol. II.,
24324
Opisujući granice Madžara svoga vremena, car Konstantin Porf. kaže u gl.
12
13.
Madžarima prema planinama (mods za 56), alu
(ed. bon. 81), da ,Hrvati graniče s
jugu“. Pod onim
gl. 40. (ed. cit. 174) opet, da su Hrvati Madžarima (u Potisju) ,na
planinama razumijevaju moderni madžarski historici (tako Pauler, Szent Istvanig 41)
i i
Ličkom Plješivicom, dakle granicu između uže
stari Gvozd ili današnje obje Kapele s
onih
srednjevjekovne Hrvatske Slavonije; prema tome došla je zemlja između Drave
— 406
Pored obrane od madžarske najezde na Hrvatsku, zaokupiše Tomi-

slava u mnogo većoj mjeri događaji, koji su se baš tada odigravali u
planina (ili srednjevjekovna Slavonija) u vlast Madžara još oko godine 90). ,Ali oni je
ne naseliše — domeće Pauler svojoj tvrdnji — već ondje ostaviše male slo-
venske župe bez svake veće državne veze (minden nagyobb dllami kapcsolat
nčikiil), ne u velikoj ovisnosti, no zacijelo ne i nezavisne od Madžara“. Mislim, da ova
Paulerova tvrdnja ne stoji, i da je tek vještački nategnuta hipoteza bez čvršćega oslonca.
Prvo i prvo, u doba cara Konstantina nije još bilo madžarske države, pa zato ni
madžarskih državnih granica, ni ma bilo kake veće ili manje ovisnosti (fiiggćs) od
Madžara, već samo opustošenih krajeva i madžarskih šatorišta, u kojima su se pojedina
plemena pod različitim svojim glavarima skupljala i odakle bi onda na svoju ruku
odilazila u pljačku. Car Konstantin izrijekom naglasuje, kako su se ta šatorišta nalazila
uz Tisu i njene lijeve pritoke, a ovome su kraju Hrvati ,na jugu“, što nije točno
rečeno, jer su zapravo bili na jugozapadu. Tako isto govori car Konstantin i na drugom
mjestu onako općenito o susjedima Madžara opet ih nejasno opredjeljuje: na zapad
i
stavlja Franke (Nijemce), na sjever Pečenege, na jug (bivšu) Veliku Moravsku ili Svato-
plukovu zemlju, ,koju su sasvim opustošili ti Madžari i osvojili je“. Onda nastavlja:
»Hrvati pak graniče s Madžarima prema planinama“. Ovdje se ne kaže , koje su to
planine, a važno je, da car u gl. XXX. ograničujući točno Hrvatsku nabrajajuć
i
njene susjede, ništa ne govori o Madžarima; šta više, nekoliko redaka niže kaže, da
se jedna čest Hrvata iz Dalmacije odselila i zauzela Ilirik Panoniju, gdje su također
i
imali svoje nezavisne glavare, koji su s vladarom dalmatinskih Hrvata bili u prijatelj-
skim vezama. Ovo mjesto jasno svjedoči, da je car (odnosno njegov izvor) znao za
hrvatsko ime i za neku panonsku, od Madžara nezavisnu, organizaciju već u prvoj
polovini X. vijeka. Ako se dakle išta može zaključiti iz onih općenih riječi carevih,
može se samo to, da je u njegovo vrijeme neka madžarska horda stanovala Hrvatima
i
na sjeveru, i to s obzirom na njihove pljačkaške pohode u Italiju, jamačno negdje oko
Drave, dakle nedaleko od planina Macelja, Ivančice, Kalnika Bilogoria. Tako je
bilo oko
polovine X. vijeka, no kako je docnije bilo, kad se Madžari okaniše pljačkanja, kad
su obrazovali državu i primili kršćanstvo, toga ne znamo, a iz onih Kon-
I
izvoditi
stantinovih riječi trajan madžarski političko-državni posjed sve do vremena Ladislava
Svetoga (dakle do 1091.) nije nipošto dopušteno. To su u novije doba stali uviđati
madžarski historici — premda na svoj način — pa Kar4csonyi (Szent Ldszić
meghoditja a r&gi Szlavoništ. Bp. 1916, 5—6) razlaže ovako: ,To, što se održalo staro
ime varoši Siscia i što su mnogim crkvama odabrali zaštitnikom Sv. Kvirina (Kirin),
može se samo tako objasniti, ako se veza sa starim žiteljstvom nije prekinula, odnosno
ako ta
bar u vrijeme Sv. Stjepana nije i
teritorija nije ostala stoljećima nenastanjena praz
pripadala, budući da je kralj po južnom dijelu
županije Somogy, tik mjesta Berzencze oko njega dalje na zapad do Zakdnya, naselio
i
stražare na obranu granice i za suzbijanje eventualnih razbojnika. Svakako ne bi bilo

nužno postaviti stražare na obalu Drave, da su se prekodravski krajevi tada već
pokoravali madžarskomu kralju. Stara je granica dakle tekla od jugozapadnoga kuta
somogyske županije prema sjeverozapadu, i
zato u doba Sv. Stjepana nije ni
Međumurje pripadalo Madžarskoj... Da madžarsko kraljevstvo nije staru Sla-
voniju uzelo u svoj posjed kao nenastanjenu teritoriju, pokazuju
i
nazivi mjesta. Jer
i
kad bi Madžari bili našli ove krajeve prazne, oni bi dali u vrijeme svojih kraljeva
s njihovim pristankom podignutim gradovima selima, bar u početku, madžarska imena.
i
Međutim mi toga ne vidimo, već protivno, da se u XIV. XV. vijeku na odredbu ma-
džarskih zemljoposjednika javljaju, naročito u županiji križevačkoj, madžarski nazivi
mjesta, no i ovi ili su madžarski prijevodi slovenskih naziva, ili imena samo posve
— 407 —
njegovu jugoistočnom susjedstvu, a naročito borbe između vizantijskoga

carstva i Bugara za prevlast nad Srbima.
Obrazovani ,polugrk“ ('Hutaproc) Simeun (893.—0927.), najslavniji vla-
dalac bugarski, nije bio neposredni nasljednik svoga oca Mihajla Borisa,
jer je kratko vrijeme prije njega vladao nesposobni mu stariji brat Vladi-
mir (889.—802.). Tek što je stupio na prijest0, Simeun zarati se zbog
nekih spornih trgovačkih pitanja
s vizantijskim carstvom i najzad
primora učenog cara Leona VI.
Filozofa (886.—912.), sina i na-
sljednika snažnoga Vasilija I.,
na plaćanje godišnjega danka
(896.). Ovaj je mir potrajao pu-
nih šesnaest godina, jer kad je
po carevoj smiti sio na prije-
stolje sedmogodišnji mu sinKon-
stantin VII. Porfir. (912.—959.),
e ime preuze vladanje skrb-
i
nik mu stric Aleksandar, čovjek
nevaljao i odan piću, rat je bu- Slika 180. Novci
cara Konstantina VII. Porf.
knuo nanovo, budući da regent i matere mu Zoe (po Wrothi).
ne htjede da obnovi sa Simeu-
nom ranijega ugovora o plaćanju danka. Aleksandar je doduše malo
potom umr'o (913.), no uvrijeđeni Simeun ne htjede više da se miri
s novom carskom regencijom, kojoj stajaše na čelu patrijar Nikolaj, zvan
Mistik.
U
to je vrijeme vladao u Srbiji knez Petar Gojniković. On je
još 897. pobijedio pretendenta Klonimira Strojimirovića, a ta pobjeda
i
nanovo nastalih sela i posjeda. Tamo su dakle Madžari morali zateći gotove nazive
mjesta, a prema tome i žiteljstvo, koje je te nazive dalo“. Ovim rezultatima Kar4csonyi
je u prvom redu dokazao, da argumenti dojakošnjih madžarskih historika

(Pesty, Pauler, Thalldczy, Homan), da je stara Slavonija, ili zemlja između
Drave i Gvozdadalje između Drave i Save, bila ,od Arpadovih vre-
i
mena“ (oko 900.) posjed Madžara i dio Madžarske, ne valjaju, odnosno

da nikad nijesu ni imali nikake naučne važnosti. Ali što Kardcsonyi dalje
kaže, tobože da ta zemlja nije bila ni hrvatska, nego da
dijelom Njemačke, također ne stoji (o tom niže). Up. o
je i poslije
pitanju
god. 900. ostala
pripadnosti stare Sla-
vonije moju detaljnu studiju u Priručniku vol. I., 322—361. U zadnje se vrijeme javio
s madžarske strane Fejer Geza (Magyarorszig terillete a X. szazad kozćpćn Kon-
stantinos Porph. De adm. imp. alapjin. Szdzadok 19211922, 351880). Povodeći se za
Kardcsonyijem i mojom Geschichte der Kroaten vol. I., 123—125, Fejćr kaže: ,Zapadni
dio današnje Hrvatske, županije Zagreb, Varaždin i Križevci, došle su tek za Sv. Ladi-
slava Madžarskoj“, ali zato neosnovano tvrdi, da su ,današnje županije Požega, Viro-
vitica i sjeverni pa zapadni dio Srijemske praposjed“ (Gsfoglalis) Madžara, to jest da
su još od god. 900. bile dio Madžarske.
— 408 —
onda smrt Klonimirova obezbijedi mu mirno vladanje od dvadeset godina.

Priznao je vrhovnu vlast careva Leona VI. i sina mu Konstantina VII. Porf.,
Simeunom ku-
no bio je u prijateljskim vezama i s bugarskim knezom
mujući kod krštenja njegovu sinu (Petru). U takvim prilikama napade
knez Petar Gojniković Neretljansku oblast i priklopi je svu — osim ostrva
Visa, Brača i Hvara, koja jamačno tom prilikom dospješe pod Hrvatsku
kneza Tomislava“ svojoj državi. Ovo jačanje srpskoga kneza teško je
—
podnosio humski knez Mihajlo Višević (o. 910.—930.), u čijoj je

vlasti tada bilo čitavo primorje od ušća Neretve do Bara i Kotora osim
i utanači
Dubrovnika. Zato raskine dojakošnje veze svoje s Vizantijom
da
s bugarskim knezom Simeunom savez (912.) imajući kod toga u vidu,
s bugarskom pomoći preotme srpskom knezu Neretljansku oblast.
Kao prvi
čin Mihajlove nove političke orientacije ima se uzeti to, što je odmah
i
način
potom tik hrvatske granice, negdje blizu ušća Cetine, na lukav
uhvatio Petra, sina mletačkoga dužda Ursa Particijaka potom
i ga izručio
očito
bugarskom knezu Simeunu kao zarobljenika. Knez Mihajlo Višević
je smatrao Mlečane, kao vazale vizantijske, tako isto svojim neprijateljima.'*
Međutim 'pade Simeun s jakom vojskom u augustu 913. pod Carigrad
i
podsjedne ga s kopnene strane. Ali uvjerivši se brzo, da može uspijeti

samo onda, ako grad opkoli i s morske strane, predloži carstvu ne
—
imajući potrebne mornarice — primirje. Nato dode u Simeunov tabor

patrijar Nikolaj s dječakom carem Konstantinom VII. Port. bi utanačen
i
mir uz uvjet, da će mladi car Konstantin VII. Pori. uzeti za ženu jednu
od kćeri Simeunovih, a onda se vrati s Bugarima kući. Ipak mir ne po-
carica Zoe, silom
traja dugo, jer kad iduće godine Konstantinova mati,
trže regenciju sebi i uklonivši s dvora patrijara Nikolaja spriječi vjenčanje
odluči na nov rat. Taj je
svoga sina s bugarskom princezom, Simeun se
put radio drugačije. Prije svega zauze carska temata Adrianopol, Tesa-
loniku i
Dirahij (Drač), a tek onda se stade spremati da navali na izolo-
vani Carigrad (914). Međutim ipak je u tom očajnom polož ju mogla vi-
utanači
zantijska vlada, da još prije svakog napadaja na prijestolnicu
sa Simeunom primirje, ali se odmah potom obrati za pomoć protiv Bu-
Madžarima i Pečenezima. Više
gara srpskome knezu Petru Gojnikoviću, i Madža-
uspijeha nego li kod Pečenega pokazali su pregovori sa Srbima
rima, jer mi znamo iz pouzdana izvora, da je Petar Gojniković raspravljao
13
Gl. o tom niže bilješku 21.
1 Đakon Ivan (e. c. 132): ,Ursus cognomento Particiacus .. qui mox ut dux
.
im-
effectus est (sc. 911.), suum filium, Petrum nomine, Constantinopolim ad Leonem
peiatorem destinavit, quem imperator cum honore suscipiens, protospatharium fecit
rediens
ditatumque maximis donis ad propria redire permisit. Qui dum Croatorum fines
transire vellet, a Michahele Sclavorum duce fraude deceptus omnibusque bonis privatus
atque Vulgarico regi, Simeoni nomine, exilii pena transmissus est“. Iz bugarskoga zato-
čenja iskupio je Petra mletački arhiđakon Dominik; docnije je zasio duždevsku stolicu
kao Petar Badoarije (930.—942.),
s carskim izaslanikom Leonom Ravduhom (Aćw»

== 'Pa6čo305) strategom
64
dračkim i da se spremao da napadne Bugarsku u zajednici s Madžarima.

Ali za ove je pregovore i osnove saznao knez Mihajlo Višević i odmah
ih javi knezu Simeunu, našto razljućeni Bugarin pošlje na Srbiju vojsko-
vođe Teodora Sigrica (ev Zegpi
Osičwgov) i Marmaina (e&v Mopuoiy)
s pretendentom Pavlom Branovićem.
Pavao Branović, koga je nekoć Petar
Gojniković izručio Simeunu, jamačno
se tom prilikom obavezao, da će
pri-
znati bugarsku vrhovnu vlast, ako
sjedne na srpski kneževski prijesto.
Kad je Petar Gojniković saznao, da
se primiče bugarska vojska, iziđe joj
u susret na čelu vojske do srpsko-
bugarske granice. Međutim bugarske
vojskovođe nijesu htjele da se upuste
u borbu, već su na prijevarni način
domamile k sebi u bugarski tabor
Petra Gojnikovića, tobože na dogo-
vor, a kad je lakovjerni knez došao,
baciše ga u okove i otpreme u Bu-
garsku u ropstvo (917.), gdje je jadnik
i umr'o. Tako postade srpskim knezom
pod bugarskim starješinstvom Pavao

Branović (917. 920.). Još prije
nego lise sve to odigralo u Srbiji,
odasla Vizantija vojsku pod Leonom
Fokom i mornaricu pod admiralom
Romanom Lekapenom protiv Bugarske.
Dne 20. aug. 917. došlo je do žestoke
bitke na rijeci Aheloju kraj Crnoga
mora (nedaleko od današnje varoši
Burgasa), u kojoj Bugari pod ličnim
vodstvom Simeunovim sjajno pobije-
diše. Nato uze Simeun titulu ,cara i
samodršca Bugara“ (Basihe)g zai Slika 181. Bugarski car (Rim, Vatikan.)
adroxpdzwp zov Boviq4cov), a bugarski
arhiepiskop Leontije titulu patrijara. Skoro potom zbačena bi carica
Zoe s regencije i strpana u manastir (u martu 919.), dok je admiral
Roman Lekapen nametnuo mladom caru svoju kćer za ženu, proglasio
1 Konstantin Porf. e. c.
sio
se ,baziliopatrom“ i kao takav preuzeo vladanje u ime svoga zeta, a potom
se proglasio 29. septembra cezarom (72i0%2) i najzad 17. dec. 920. carem
i Konstantinovim suvladarom.
Krupne ove promjene izazvaše Simeuna na novu akciju. I ovoga puta
odlučio je car da će prije svega oteti vizantijskom carstvu glavne provin-
na Balkanskom poluotoku, ne bi li tako prijestolnicu izolovao, ali
ujedno je naumio potražiti i takvoga saveznika, koji će raspolagati po-
trebnom mornaricom, da onda zajedno s njime navali na Carigrad sa svih
strana. Ali nova vizantijska vlada, uplašena pripremama cara Simeuna,
pokuša prije svega da preko izaslanika utanači ma iole povoljan mir. No
car Simeun odbije ponudu i zače 920. rat s dvjema odjelitim vojskama:
jedna je imala da zauzme obje obale Dardanela, dok je druga upala u
Tesaliju i brzo osvojila svu zemlju do Korintskoga istma. Kad se vizan-
tijska vlada uvjerila, da je svaki oružani otpor zaludu, baci se opet na
diplomatsko polje. Međutim na ponudu za mir Simeun odgovori tako,
da je na proljeće 921. pao pod Carigrad i ondje pobio vizantijsku vojsku.
Uza sve to vlada ipak obnovi ponudu, našto je Simeun kao bajagi primi,
ali kod pregovora istupi s neočekivanim zahtjevom, da ga Vizantija ima
da primi kao cara i gospodara, a Roman Lekapen da se ima odreći
grimiza. Ovaj neprihvatljivi zahtjev nagna cara Romana Lekapena, da je
stao tražiti saveznika protiv Simeuna, i baci oko na srpskoga kneza Pavla
Branovića. Za posrednika izabran je Zaharija Prvosavlje koji je tada
živio u Carigradu. Ali kad Zaharija stupi pred Pavla Branovića, ne samo
da nije ništa postigao, nego bi uhvaćen i otpremljen caru Simeunu u
Bugarsku u ropstvo. Uza sve to car Roman ne odstupi od svoje nakane,
pa zače s Pavlom Branovićem pregovarati preko vizantijskog izaslanika i
sada uspje: srpski knez Pavao Branović ostavi Simeuna iz nama nepo-
znatih razloga i pridruži se vizantijskom carstvu. Saznavši za to, Simeun
se riješi, da će s Pavlom Branovićem obračunati onako, kako je nekoć
s Petrom Goinikovićem. Kao najpodesnije oruđe pokazao se Zaharija
Prvosavljević, jer se rado odazvao Simeunovu pozivu, da postane srp-
skim knezom pod bugarskim starješinstvom. Tako je Zaharija Prvosavljević
došao u Srbiju — potankosti nijesu poznate — gdje je svrgao Pavla
Branovića i zauzeo svu zemlju kao njezin knez (921.—924.)' Kad je car
Simeun na taj način sebi obezbijedio leđa, pade 922. opet s vojskom
pod Carigrad i uze ga podsjedati. Ujedno započe pregovore s Fatimidom
Al-Mahdijem u cilju, da mu dođe u pomoć sa svojom sjevero-afričkom
mornaricom, no do toga ipak nije došlo, jer su vizantijska diplomacija i
policija umjeli da osujete ovaj savez."
c. 157—158.
Vizantijsko-bugarske prilike toga vremena prikazuje Ram baud, L' empire
17
grec au dixičme sičele. Constantin Porphyrogenčte. Paris 1870, 5—20, 315337; 3aa-
TApeku, Mucnara na uaparpaackna narpuapx Hukona« MacrniRa o Gvarapckiia nape
Sin
U tim teškim prilikama odluče car Roman Lekapen
kolaj da zatraže pomoći kod rimskoga pape. Još od 912. bila je vizan-
tijska crkva u raskolu s Rimom zbog četvrtoga braka cara Leona VI.
i
patrijar Ni-
Tada, god. 923., obrati se patrijar Nikolaj zasebnim pismom papi Ivanu
X. i zamoli ga, da bi poslao legate u Carigrad,
koji će opet proglasiti
vezu među objema crkvama. Papa nato pošlje dva biskupa, Teofilakta
i Kara, i oni izravnaše nesuglasice tako, da
je jedinstvo kršćanske crkve
i
opet uspostavljeno i potrajalo do patrijara Kerularija (1054.)'* Poslije toga
zamoliše car Roman Lekapen patrijar Ni-
kolaj papu, da bi se on lično obratio bu-
garskome caru Simeunu i kod njega po-
sredovao oko mira s Vizantijom. I doista,
Bugarin je pristao i 9. septembra 923.
izmijeniše carevi Roman i Simeun pod IR
\SRORmEO&
carigradskim zidinama poljubac mira. Ali
formalni mir nije još bio utanačen,
već je Simeun samo obećao, da će i Slika 182. Carevi Konstantin VII.
tome činu pristupiti — očito ne vje- i Roman Lekapen (po Wrothu.)
rujući mnogo grčkoj iskrenosti. I odista,
u isto vrijeme nastojahu car Roman i
patrijar Nikolaj, da posredova-
njem papinim ojačaju svoje političke veze na štetu Simeunovu. I ako
nam nije poznat tečaj ovih pregovora, poznate su nam njihove posljedice.
Tom se prilikom odreče patrijar razumije se na zahtjev Ivana X.
svoje dosadašnje jurisdikcije nad dalmatinskim varo-
šima ostrvima prepustivši ih papi rimskomu, dok ih car
i
Roman ujedno predade u upravu i na obranu hrvatskomu knezu Tomi-

slavu odlikovavši ga još i titulom carskoga prokonzula. Tako su najzad
dalmatinske varoši i ostrva trajno došla u krilo zapadne crkve s jedne, a
u bližu i tješnju političku vezu sa susjednom hrvatskom državom s druge
strane; put, da se salonitansko-splitska crkva obnovi ,kako je nekoć bilo“,
Cuweona (C60piHkI ša Hap. yMoTBOD., Hayka u

KIR. vol. X., 372—428, XI., 3—54,
XII, 121—211. Sofija 1894—1895) s veoma vrijednim komentarom k pismima, kojim se
i ja od
najveće česti služim. Pored toga up. još i Kyanenon«, Iicwara magistra Leona
i cara Romana Lekapena na Simeona
(u istom časopisu CGopnux+ vol. XVI. —XVII.,
179-245. Sofija 1900) tako isto s komentarom po primjeru Zlatarskoga;
IpwHos+.
10scume Caanune u Bušanria px X. »bwh (izdanje Zlatarskoga TpynoBe
vol. 1. Sofija
1909, 375 dalje);
i
por», Hawtcriu 192 i dalje; Tuaxhepanara, Heropiu Cep6onx
u Boarap» (Co6p. coumieniii vol. 1. Petrograd 1868, 97 i
dalje; Bacuaenx, Bnaauria
u Apa6u. vol. ll. 3a spema maxezonckoli gušacrin.
Petrograd 1902, 197 i dalje; Sla-
tarski, Geschichte der Bulgaren vol. I. Leipzig 1918, 51 i dalje; Kukuljević, Simeon
prvi car bugarski (Rad Jugosl. Akad. vol. 57 (1881), 191-233).
1%
GI. 0 tom Srebrnič, Papež Ivan X. v svojih odnosih do Bizanca in Slo-
vanov na Balkanu (Bogoslovni Vestnik vol. II. Ljubljana 1922), 216—219; 3marapcku
(C6opinić XII, 166—160); Hergenrčither, Photius vol. Ill, 684 i dalje.
io
bješe sada otvoren. U isto vrijeme znao je car Roman da predobije za
sebe i moćnoga humskoga kneza Mihajla Viševića — jamačno posredova-
njem papinim, jer se bez toga nije dalo provesti obnovljenje salonitansko-
splitske crkve — odlikovavši i njega titulom prokonzula i patricija, a
veoma je vjerojatno, da mu je bar privremeno povjerio upravu i obranu
carskih gradova Dubrovnika i Kotora. U ovaj savez zacijelo nije teško
bilo caru Romanu da uvede i srpskoga kneza Zahariju Prvosavljevića,
s tim više, što je u tom času došlo i među samim Bugarima, ogorčenima
zbog neprekidnih ratova Simeunovih, do opasne bune.''
Slika 183. Navala na tvrđavu X. vijeka (po Schlumbergeru.)
Upravo tada, kad je u Bugarskoj planuo ustanak i kad se Srbija

odmetnula, došao je car Simeun pod Carigrad i uzeo ga podsjedati. Nije
nam poznato iz kojih je razloga Simeun opet započeo rat, ali saznavši
što se zgodilo, prekide podsjedanje i baci se punom snagom najprije na
bugarske buntovnike, a onda na Srbiju. Međutim taj put naiđu careve
vojskovođe Teodor Sigrices i Marmain u srpskim planinama na žestok
otpor: vojske im biše do nogu potučene, a i sami jadno poginuše, našto
im Zaharija otpremi glave i oružje u Carigrad u znak pobjede. Na to pošlje
Simeun na proljeće 924. novu vojsku pod vodstvom trojice vojvoda: Knina
(Kviyos), Imnika ("Huwqzxos) i Ičvoklija ('H=4862)135), a s njima i Časlava
Klonimirovića kao novog pretendenta na kneževski srpski prijesto, očito
s primišlju, da pokaže Srbima, kako on ne vojuje protiv njih, nego samo
protiv nevjernoga Zaharije. odista, Simeun je i postigao svoju svrhu:
1
mnoge srpske starješine, voleći zar mir od vječnog ratovanja, podu na

poziv bugarskih vojvoda u njihov tabor uz srpsku granicu, da se poklone
novom knezu, dok je Zaharija s nekim odličnicima umakao u Hrvatsku.
19
Sve su ovo logične dedukcije iz akata prvoga splitskoga sinoda 925., o kojima
gl. niže. Za bugarski ustanak up. raspravljanje Zlatarskoga u Sborniku vol.
XII., 190—191.
Gruber, Osnutak hrvatske kraljevine (Nast. Vjes. vol. XXVIII, 1919., 145— 132, 199—205)
ne donosi ništa novo.
— 413 —
Ali Bugari pohvataju i okuju one srpske starješine, koje su k njima došle,
pa i njih i Časlava Klonimirovića otpreme u Bugarsku, a onda uđu u
Srbiju i na sve strane rastjeraju narod, koji se od česti sklonio i u Hr-
vatsku, a što im dopade šaka, povedu u ropstvo.“ Tim ratom nestade
privremeno srpske države (924.). Knezu Zahariji nestaje poslije toga i
traga; nije nevjerojatno, da se on preko Hrvatske opet vratio u Carigrad,
gdje je možda i umr'o. Tada su Hrvatska i država kneza Mihajla Viševića
neposredno graničile sa Simeunovim carstvom duž čitave istočne granice.
Oko toga vremena bijaše hrvatski knez Tomislav na visini svoje
moći. Savremeni car Konstantin Porf. kaže, da je Hrvatska tada mogla
da digne 100.000 pješaka i 60.000 konjanika, dok je na moru imala osam-
deset velikih brodova (sagina), na svakom po četrdeset oružanih momaka
(bez veslača) i stotinu manjih (kondura) sa po deset do dvadeset oru-
žanih momaka.?! Ovoj vojnoj snazi odgovarali su i politički uspjesi:
Tomislav je sjedinio Panonsku Hrvatsku s Dalmatinskom
u
jednu državu,
proširio je vlast svoju na ostrva Vis, Brač i Hvar i utanačio savez s Vi-
i
zantijom, a taj mu je savez donio upravu nad carskom Dalmacijom, to jest
nad varošima Zadrom, Trogirom i Splitom i ostrvima Osorom, Krkom
Rabom. Svijestan o svojoj snazi političkom utjecaju, To.nislav se najka-
i
snije 025. prozva kraljem Hrvata (rex Chroatoru n), jamačno povodeći
se kod toga za primjerom bugarskoga kneza Simeuna i vizantijskoga admi-
2)Konstantin Porf. 158.
# Konstantin Porf. 149—151. Ovaj se krupni broj vojske nikako ne da za-
misliti bez Panonske Hrvatske, osobito konjaništvo, a tako ni jaka mornarica bez ne-
retljanskih otoka Visa, Brača i Hvara, kao i dalmatinskih gradova, jer je za toliku
mornaricu trebalo imati i pristaništa i mornara. Ti su brojevi potpuno pouzdani, a
uporedimo
liih s onima, što ih znamo o savremenoj vizantijskoj carskoj i mletačkoj
mornarici, od kojih prva imađaše oko 300 brodova, a druga oko 200, onda tek po-
imamo, da je Hrvatska u prvoj polovini X. vijeka bila faktično važna sila na moru.
Zato dobro opaža Rambaud o. c. 458: ,Cela suppose une population de seize cent
mille & deux million d'habitants“, a za to je žiteljstvo trebalo imati i prostora. Što
Grgo Novak (Hvar 40—45) od Neretljanske oblasti, a ostrva Visa, Brača i Hvara
napose, hoće da učini neke ruke pomorsku nezavisnu vlast IX. i X. vijeku, velika
u
zabluda. Nije potrebno imati na raspolaganju ,izvora“, da se logičkim razumom pro-

je
sudi, da se ostrva Brač, Hvar i Vis, koja žitelji hrvatske obale između Trogira i Splita,
(i i
pa
pa Splita i Omiša imađahu imaju) uvijek pred očima, nikad nijesu mogla oteti poli-
tičkom i ekonomskom utjecaju ovoga kopna, i
kadgod bi se na tom kopnu organi-
zovala jača vlast, oni su silom prilika morali pasti u interesnu sferu toga kopna.
Najzad treba to kazati, ako Neretljanska oblast
i
inije sastavni dio (t.j. niz županija)

države Hrvatske IX. i X. vijeka, ipak je ona vazda bila kao neki apendiks Hrvatske,
dok se na početku XI, vijeka nije potpuno s njome ujedinila. Gotovo svako ratovanje
u
Neretljana u IX. i X. vijeku bilo je bud u tješnjoj bud slabijoj vezi s hrvatskim ra-
tovanjem. S ostalim južnodalmatinskim Slovenima, pa i sa Srbijom, Neretljanska oblast
imala baš nikakih veza (kako izlazi iz vrela). Samo njezino žiteljstvo bilo je vazda
i
uvijek potpuno identično s hrvatskim, pa i svojim čakavskim dijalektom; tako se
i u tome
razlikuje Neretljanska oblast od ostalih južnodalmatinskih srpskih oblasti.
i
— 414 —
rala Romana Lekapena, koji se također sami okitiše carskom titulom.

Ako ne odmah, a ono bez sumnje naknadno, odobrio mu
Ivan X., jer ga zove u pismu od 925. kraljem Hrvata“. Nije
je
taj čin i papa
nemoguće
ni to, da je papa poslao Tomislavu, prema običaju onoga vremena, još
i
kraljevsku krunu s ostalim insignijama kraljevske vlasti (kao docnije
caru Simeunu, odnosno sinu njegovu Petru), ali tko je Tomislava krunio
i
gdje se taj čin zbio, o tome ne znamo iz danas nam poznatih histo-
rijskih izvora ništa. Tako se preobrazi oko 925. kneževina Hr-
vatska u kraljevinu.
podloženjem dalmatinskih varoši i ostrva papi izišlo je samo po
S
sebi na površinu i pitanje jurisdikcije splitske nadbiskupije, a ja mislim,
da je rješenje toga pitanja u prvom redu želio — po prirodi same stvari
— sam papa Ivan X. Nema sumnje, da je tada u Splitu snažnije nego
ikad prije oživjela želja, da se nadbiskupija obnovi ,kako je nekoć bilo“,
to jest prije propasti Salone. Tada je već postojala neispravna lokalna
tradicija, kao da je osnivač njen, Sv. Dujam, bio učenik Sv. Petra i da
mu se svete kosti nalaze sahranjene pod oltarom stolne crkve, dakle da
je ona apostolskoga podrijetla, pred kojom nemaju pravne osnove na
život docnije osnovane crkve, a na istom zemljištu. To je bilo upereno
protiv hrvatske ninske biskupije, koja se još i tada la, tobože ,protiv
kanona“, sve do zidina dalmatinskih gradova. Kralj Tomislav opet htijući
da što jače sebi privuče dalmatinske Romane, ponosne na svoju drevnu
rimsku tradiciju i kulturu, a možda i zbog toga, da se pokaže zahvalan
papi Ivanu X., bar se nije snažnije opirao težnjama latinsko-dalmatinskog
# Da je Tomislav bio prvi hrvatski kralj, već su tvrdili Diimmler (Alt. Gesch.
412) i Biidinger (Oster. Gesch. vol. 1. Leipzig 1888 Uza sve to još su
neki pisci sve do novijega vremena (tako još Kovačević- Jovanović vol. II, 199)
o tome sumnjali smatrajući, da je to bio tek Stjepan Držislav (gl. o tome niže glaviu
11). Međutim otkrio je Bulić 1898. nadgrobni natpis kraljice Jelene (+ 975.), koji je
nesumnjivo utvrdio, da je već njezin pokojni muž Mihajlo Kresimir (949.—069.) nosio
taj naslov, pa se stoga jedva može te strane prigovarati s razlogom papinomtituli-
ranju ,. . Tamislao regi Chroatorum“
i
(Rački, Doc. 189), premda, n. pr. papa Ivan
.
VIll., stalno titulira bugarskoga kneza Mihajla Borisa ,rex Vulgarorum“. Najzad opat
zadarskoga samostana Sv. Krševana, Petar, daje ocu kralja Stjepana Držislava, naime
Mihajlu Kresimiru Il., titulu kralja (Chroatorum rex, Rački, Doc. 69). Držim, da se
ovo pitanje može smatrati kao definitivno riješeno. Starija literatura o tom pitanju je
u prvom redu Rački, Kada i kako se preobrazi hrvatska kneževina u kraljevinu (Rad
i
Jugosl. Akad. vol. 17, 1871, 70—89) i Kukuljević, Prvovjenčani vladaoci Bugara,
Hrvata Srba i njihove krune. Il. Tomislav prvi kralj hrvatski (Rad vol. LVIII., 1881.,
1—82). Pričanje popa Dukljanina o saboru na Duvanjskom polju u vrijeme kralja Svato-
pluka (ili Budimira), ne može da bude izvorom za krunisanje kra Tomislava, kako
se tome prvi domislio Kukuljević (o. c.), a iza njega onda preuzeše i popularizo-
to
vaše ,nagadanje“ Smičiklas i Klaić. Pop Dukljanin pozna Tomislava — davno poslije
Svatopluka-Budimira — i
to na dobrom mjestu (up. gore str. 404, bilj. 8). Ako ima
kake historijske jezgre u Dukljaninovom pričanju, onda se to odnosi na drugi jedan
događaj; gl. gore str. 387, bili. 21.

— 415 —
episkopata. Ali u tome je naišao dalmatinski episkopat na snažan otpor

ninske hrvatske crkve, a osobito njena biskupa Grgura, kako se po svemu
čini, čovjeka energična i oduševljena za prava svoje crkve. Da se dakle
uklone svi prijepori, jer se dalmatinski kler ujedno još isticao i kao
ljut protivnik slovenskoga crkvenog jezika, kralj TomislavZobrati se za-
SAT
Slika 183. Vizantijski car X. vijeka (po Schlumbergeru.)
ijedno s humskim knezom Mihajlom Viševićem, splitskim nadbiskupom Iva-

ninskim i ostalima k papi
nom, biskupima Forminom zadarskim, Grgurom
Ivanu X. s molbom, da bi se u tu svrhu ao crkveni sabor (sinod)
u Splitu. Papa privoli i odasla kao svoje poslanike ankonskoga biskupa
i.
— 416 —
Ivana i
palestrinskoga biskupa Leona, koji onda sazovu 925. sinod u
Split u stolnu crkvu.**
= Akta obaju splitskih sinoda od i 927./8. zajedno s pismima pape Ivana X.

925.
i Leona VI. učuvala su nam se u dva vatikanska inače nepotpuna rukopisa pozna-
Urbin. lat. 910) iz
toga djela splitskoga arhiđakona Tome (Sign.: Barber. lat.
i 3.218
prve polovice XVII. vijeka. U tim se rukopisima nalaze još akta

i
obaju sinoda odr-
žanih u Saloni 530. i 533., donacija kralja Gejze II. od 1143., bula pape Urbana Ill. od
1185. splitskom nadbiskupu Petru i zaključci splitskoga sinoda od 1185. Značaj ovih
dodanih isprava pokazuje, da je predložak ovih rukopisa splitskoga postanja i da
je vlasnik njegov išao za tim, da svoj egzemplar Tomina djela dopuni s materijalom,
s kojim se on vjerojatno upoznao u arhivu splitske crkve. Ali posla svoga nije dovršio,
je nepoznati kompilator umetnuo

i
jer je dospio samo do glave XXIII. Tomina djela, a to ima svega 49 glava. Budući da
kratku vijest o nasilnoj smrti kralja Dmitra Zvoni-
mira (+ 1089.) i inače pjesnički izmišljeni epitaf njegov, a izvor tome jeste hrvatska
redakcija ljetopisa Popa Dukljanina, koja je u Split došla tek na početku XVI. vijeka,
jedva može da bude sumnje, da je ovaj rukopis nastao u Splitu najranije u
početku XVI. vijeka. Međutim samo kasno postanje rimskih rukopisa, odnosno nji-
hova splitskoga predloška, još nikako nije u bitnoj vezi s pitanjem o samoj vjero-
dostojnosti onih dopuna, jer one mogu da budu tako istoostali
noviji prijepisi
tekst djela
inače pouzdanih starijih spomenika, kao što je i
arhidakona Tome.
osobito karakteristično po
Od
tih naime dopunapoznata nam je jedna, a to su — što je
zaključci splitskoga sinoda od 1185.
naše razlaganje —
u originalu, a dvije u starim vjerodostojnim prijepisima arhiva splitske crkve, to jest
pismo pape Urbana III. iz iste god. 1185. i donacija kralja Gejze od 1143. (Smičikla
Cod. dipl. vol. II., 54, 192—194, 198). Tako isto smatraju svi historici i drevna akta salon i-
tanskih sinoda od 530. i potpuno vjerodostojnima (među njima T hall6czy, Got
uralom Bosznišban [Arch. 6rt. vol. XXIV., 1904, 298—299] i Jireček, Gesch. der Serben
vol. 1,, 1911, 52). Iz toga se vidi, da su sve isprave u dopunama vjerodostojne, a to nas
i
upućuje na vjerodostojnost akata splitskih sinoda od 925.
i Ali vjerodostojnosti
.
obadvaju sinodalnih akata (salonitanskih splitskih) prigovorio je već 1666. Lucije, i to

zato, jer su mu se činila sasvim nova postanja. Pomenuvši naime rimski rukopis do-
punjena Tome, kaže: ,ld ego exemplum vidi et manu recenti scriptum reperi contulique
cum hoc codice (t. s potpunim Tominim djelom u rukopisu XIV. vijeka, sada
u vatikanskoj biblioteci) et quacunque in illo de actis conciliorum Dalmatiae, epistolis
papalibus et
epitaphio Zuonimiri regis scripta sunt, ea omnia ficta el suppositilia censui“
(u vatikanskoj biblioteci rkp. Lat. 7019). Vjerodostojnost njihovu uzeo je stoga u obranu
s uspjehom Farlati (Il. sacr. vol. Ill, 84 i dalje, 320),
a njemu se potom priključi
svi noviji historici, tako n. pr. Diimmler, koji izrijekom reče: ,Durch die šusserst
mangelhafte Art in der sie von unwissenden Abschreibern iiberliefert sind, leidet wohl
hie und da ihr Verstindnis, nicht aber ihr Wert, irgend wesentlichen Abbruch“ (Alt.
Gesch. 1. c. 417). odista, kad ova akta i papinska pisma dobro proučimo, uvjerit ćemo
1
se lako, da je prosto nemoguće zamisliti čovjeka u XVI. vijeku, koji bi bio kadar,
da napiše, odnosno falsifikuje, onako varvarskom latinštinom i s toliko jezičnih besmi-
slica — koje jasno pokazuju na rđavo čitanje starijih predložaka čitav niz isprava
—
i spisa o drevnim sinodima, iz kojih ne izbija ma i trag tendenciji naumičnoga

falsifikovanja. Pored toga sve je ono o čem ovi sinodi raspravljaju sasvim u skladu
s duhom onoga vremena, kojem se pripisuju, to jest VI. odnosno X. vijeku, a tako i
geografska terminologija i pojedine ličnosti. To nas upravo nužno primorava, da pri-
znamo, da ovakovo falsifikovanje uvjetuje tako opsežno znanje, kakovo se uopće ne
može suponirati ni kod najobrazovanijega čovjeka onih vremena; falsifikator morao bi
—
417
Još prije nego li se sastao sinod, papinski su poslanici proputovali

vizantijskom Dalmacijom, Tomislavljevom Hrvatskom i bar još Mihajlovim
Humom, a u cilju da se lično uvjere o pravom stanju stvari. Sobom
donijeli i dva papina pisma, jedno adresirano na dalmatinski episkopat,
su
naime na splitskoga nadbiskupa Ivana i njegove sufragane, a drugo na
kralja Tomislava, kneza Mihajla Viševića i na sve ,župane, svećenike i
cijeli narod, koji boravi u slovenskoj zemlji i u Dalmaciji“. U prvom
pismu podsjeti papa prije svega dalmatinski episkopat, što je ,toliko
godina i mjeseci“ propustio obaći (visitare) rimsku stolicu, to jest na
njihovu dugu zajednicu s carigradskim patrijarom, a onda kaže, kako
m
je do njega ,dopr'o glas“ (fama revelante), da se po njihovim (bivšim?)

biskupijama zbog njihova nemara širi neka nauka, ,koje nema u svetim
knjigama“, naime ,nauka Metodijeva“ (Methodii doctrina), a toga (Metodija)
RENEE
ne nalazimo nigdje među svetim piscima.“ Tim je

riječima papa jasno dao
izražaja svojoj protivnosti slovenskoj liturgiji u smislu one struje, koja je
u Rimu preotela maha još od vremena pape Stjepana V. (885.).* Zbog
toga nalaže papa dalmatinskom episkopatu, da zajedno s njegovim lega-

afsko-političku razdiobu gotske Dalmacije i
Panonije, kako
tek u novije vrijeme potvrdila iskopinama u Bosni, morao bi
:
a Konstantina Port. još prije nego
li je štampom objelodanjeno
(naime 1610.) dok se još nalazilo u jednom jedinom boljem rukopisu u Parizu
i
i
jednom mlađem lošijem u Rimu, morao bi naučiti jasno i

bistro razlikovati gornju od
donje Dalmacije, pa carsku vizantijsku Dalmaciju od države hrvatske, što još i danas
mnogi t. zv. stručnjaci ne znađu, a uza to još bi morao poznavati u sitnice onovre-
meno crkveno uređenje, način raspravljanja na provincijalnim sinodima, formuliranje
kanona, običaje i ostalo. Zato mislim, da su ove dopune, koliko su isprave i spisi,
sasvim vjerodostojni svojom sadržinom; šta više, izričaji u spisima splitskih sinoda,
kao ,unde frequenter eandem poscentibus nobis“, ,ad nos devenerunt“, ,ad confinia
i
nostra“ dokazuju, da je ta splitska akta složio ili kompilirao jedan učesnik obaju
sinoda, bezuvjetno koji biskup dalmatinski, a možda sam splitski nadbiskup Ivan,
i to tako, da je papinska pisma i sinodalnezaključkespojio u jednu cjelinu sa svojim
opažanjima. Zato su akta, kako je već Rački dobro rekao, ,prerađena“ (retractata),
ali nipošto ni u jednom dijelu sumnjiva. U novije vrijeme iznio je Slovenac Srebrenič
i (o. e. 233—240) mišljenje, kao da su sve one partije, što se tiču slovenskoga crkvenoga
jezika borbe od strane pape protiv njega, naumice umetnute u ta akta tek o. 1060,
i
kad je ta borba uistinu provedena od strane papinske stolice i dalmatinskoga latinskoga

klera. Moram priznati, da me razlozi Srebreničevi nijesu uvjerili, a kad
bi i
bi stajali, onda
autentičnost svega ostaloga teksta splitskih sinodalnih akata došla u sumnju; toliko
je tijesno povezano jedno s drugim. Uostalom, pape i njihovi glavni savjetnici, nijesu
bili samo svećenici, pa čak i
ljudi sveta života, nego i političari, nerijetko pravi
diplomatski majstori, koji su bezobzirno išli za svojim ciljem. Kako se mislilo u
Rimu slovenskom crkvenom jeziku, pokazuje pismo pape Stjepana V. (gl. gore str. 374)
o
po smrti Sv. Metodija (+ 885.), a taki se duh — podjarivan još i od dalmatinskoga

latinskog klera — održao sve do 1080. i dalje. Najzad, Talijanima je osjećaj, da je
Sloven — varvar, prirođen. O Jirečekovu prigovoru autentičnosti splitskih akata, gl.
niže bilj. 37. O autentičnosti uopće up. moj Priručnik vol. I., 150—155, 211 i dalje.
# Gl. gore str. 374 i prediduću bilješku pretkraj.
sS
— 418 -
odvažno ispravili“ (cunc-

tima porade, kako bi sve ,u slovenskoj zemlji
satagatis), tako ,da se
tasque per Sclavinicam terram audacter corrigere
svete rimske crkve, naime u
u zemlji Slovena bude misilo po običaju
latinskom jeziku, a ne u tuđem (t. i. slovenskom)“.
U drugom pismu sjeti
njihove svećenike i sav
prije svega papa kralja Tomislava, kneza Mihaila,
u apostolskim
narod, da su Sloveni kao pravi sinci rimske crkve
I
još
vremenima primali hranu ,s mlijekom vjere“. kao što su u novije

samo nauku rimske crkve nego
vrijeme Sasi
primili od pape Grgura ne I.
oni dadu Bogu desetinu“ od svoje
i latinski jezik, tako sada treba da
i
rimskoj nauci. Jer,

djece dajući ih već od rane mladosti poučavati
u
svi da se ra-
koji bi pravi sin rimske crkve — a taki stevarvarskom— mogao
vi
duje, što Bogu prinosi žrtvu kod oltara u

se
(t. i.
naredbama
slovenskom)
dalma-
jeziku?“ Zato ih najzad moli, da se, pokoravajući
vima bogoslužnim poslovima
tinskih biskupa i njegovih legata, služe u
latinskim jezikom. Iz ovih se pisama vidi (mislim, da su nam se učuvala
Ivan X. imao pred očima
u potpuno korektnom tekstu), da je papa
jamačno informiran u tom smjeru od dalmatinskoga
episkopata — još i
Međutim na sinodu postade

rješenje pitanja slovenske liturgije u Hrvatskoj.
ono sporednim pitanjem.
Sinod se sastao u Splitu u stolnoj crkvi, a došli su na nj uz pa-
i hrvatski kralj Tomislav, hums i
pinske legate i dalmatinski episkopat još
u Stonu, a možda
knez Mihajlo Višević, u čijoj je državi bila biskupija
odličnika, očito oni, koji
još i kotorsko-dubrovačka, dalje više srpskih
iz Srbije u Hrvatskoj ispred Bugara," pa
su nedavno potražili utočišta
ninski biskup Grgur i jamačno i svi opati samostana, koji su tada po-
stojali u Hrvatskoj i u Dalmaciji. Sam tečaj raspravljanja nije
poznat, ali
(zaključaka) vidi, da je sinod
se iz sačuvanih njegovih petnaest kanona
u prvom redu išao za tim, da riješi pitanje jurisdikcije
saloni-
Tomislavljeve
tansko-splitske nadbiskupije nad bilo teritorijom čitavom
je u prvom redu upereno
i Mihajlove države, dakle vijećanje njegovo
jurisdikcije nad
protiv hrvatskoga ninskog biskupa njegove dojakošnje
i
držali,
čitavom državom Hrvatskom, dok su dalmatinski biskupi jamačno utrti put i
da će podređenjem ninskoga biskupa splitskom nadbiskupu
najuspješnijem riješenju pitanja o slovenskom crkvenom jeziku. Kako su
koju je već ranije iznio
3 Tim riječima ponovio je papa Ivan X. onu zabludu,
388, bilj. 48), to jest, da su tobože Sloveni (Hrvati) autoh-
papa Ivan VIII. (gl. gore str. bili. 117) kaže
toni u onoj zemlji, gdje sada stanuju. Perojević (Teodozije 29
i
papi dokazivali, da su Hrvati postojali u rimskoj Dalmaciji
sasvim ispravno: ,Spličani su da su već
već u doba apostolsko, kad je tobože Sv. Dujam bio biskupom u Solinu
metropolije“.
onda Hrvati bili pod jurisdikcijom solinske
Iz te činje-
2 Pada u oči, da na sinodu nije bilo kneza Zaharije Prvosavljevića. već da se
da tada više nije bilo u Hrvatskoj,
nice dalo bi se možda nagađati, ga
povratio u Carigrad.
- 419. —
latinski biskupi i opati bili u većini, stvoreni su u tom smilu i zaključci.

Prije svega odlučenoje, ,budući da je nekoć Sv. Dujam (Domnius) poslan
bio od apostola Sv. Petra, da propovijeda u Saloni, treba da i ona crkva
i
varoš, gdje počivaju svete mu kosti, ima nad svim crkvama ove pokrajine
prvenstvo i da dobije zakoniti naslov metropole nad svim biskupijama
tako, da se samo po zapovijedi njena biskupa, koji po Božjoj milosti
zadobije tu stolicu, mogu obdržavati sabori (sinodi) i posvećivati bisku-
pije.“ Ovim je dakle kanonom tek tada obnovljena salonitansko-
splitska nadbiskupija i
njena or-
i
ganizacija. Dalji su zaključci samo po-
sljedice ovoga prvog najvažnijeg. ,U svim
crkvama o kojima se znade, da su u njima
stolovali biskupi, a sada ima dosta klera
i naroda unutar
njihovih (nekadanjih) gra-
nica, neka se postavi biskup. U smislu
kanonskih propisa ne mogu se biskupi po-
stavljati u malim varošicama (palankama),
ili u selima, kako ne bi dostojanstvo bis-
kupa bilo prezreno; zato, ostane li bis-
koji
kup bez biskupije, neka primi ispražnjenu

(to jest nekoć postojalu) biskupiju u spo-
razumu s metropolitom i u suglasju s osta-
lim biskupima.“ Ovim je zaključkom za-
pravo ukinuta ninska biskupija kao
nova tvorba (iz IX. vijeka), a njenom
biskupu Grguru dana je nada, da će do-
biti drugu, to jest obnovljenu jednu staru
biskupiju. To dopunjuje još i treći kanon, slika 184. Latinski kler X. vijeka
u kojem se kaže: Budući da se zna, da bis- (Rim, Sv. Kliment.)
kupi dubrovački i kotorski imadu ,jednu
(zajedničku) biskupiju, neka je oni na (dva) jednaka dijela između sebe po-
dijele tako, da, ako jedan biskup koje od pomenutih crkava umre, preostali
biskup (druge crkve) ima da vodi brigu oko upražnjene crkve, dok ne bude
rukopoložen (novi biskup)“. Ovim je riječima ocrtana južna granica splitske
nadbiskupije; sezala je dakle do Kotora i Budve. Slovenske se liturgije
tiče samo jedan kanon (deseti); u njemu se kaže: ,Nijedan biskup naše
pokrajine neka se nipošto ne usudi zarediti slovenskoga svećenika; oni koji
su već ređeni, smiju ipak služiti Bogu kao klerici i monasi, ali im biskup
ne smije dopustiti, da u crkvi njegove biskupije čitaju misu, osim ako
bi bila nestašica na latinskim svećenicima. Ali u tom slučaju treba im
izraditi osobitom molbom od rimskoga pape dopuštenje, da mogu vršiti
svećeničku službu“. Budući da se ovaj kanon u prvom redu ticao nin-
skoga biskupa i hrvatskoga klera, kaže idući XI. izrijekom: ,Neka znade
*
il i
biskup Hrvata (episcopus Chroatorum), da je i on, kao i mi svi, podložen
našoj metropolitanskoj crkvi,“ to jest njegov dojakošnji položaj,
po kojem bješe izravno podvrgnut papi, prestaje; on mora
da se u svemu pokorava splitskom nadbiskupu. Oba ova kanona poka-
zuju, da je na sinodu latinski episkopat naišao u pitanju slovenskog
crkvenog jezika na odrešit otpor baš kod ninskoga biskupa, ali i to, da
je ipak postigao, da ga spase za niže redove. Ali na sinodu mora
da se javilo i glasova, koji su stavljali u sumnju stvarno provođenje
ukinuća ninske biskupije i razdiobu njene dojakošnje teritorije (jurisdikcije)
među nove ili tobože obnovljene biskupije. To nam kažu ove riječi XII.
kanona: ,,Ako bi kralj Hrvat4 (Tomislav) hrvatski velikaši (rex et
*
proceres Chroatorum) poželjeli, da sve dijeceze unutar granica naše

metropolije stave pod vlast svoga biskupa (ninskoga) t. i. da ostave
—
stanje, kako je dosada bilo onda nijedan od n:

— biskupa (dalma-
tinskih) ne će u čitavoj zemlji njihovoj ni krstiti, ni crkve ni svećenike
posvećivati. Ipak pristupi li tkogod našim (biskupskim) stolicama zbog
potreba svoje duše, i zatraži posvećenje ili krštenje ili krizmanje, svaki
dalmatinski biskup u čitavoj metropoliji može da mu to dade bez bo-
jazni. U ostalom dat će (kralj i velikaši hrvatski) sa svojim biskupom
Bogu račun za sve ono, u čem će zbog njih stradati nauka kršćanske
vjere; naša je savjest pred Bogom mirna.“ Najzad valja istaknuti još kao
osobito karakterističan kanon, koji baca snažnu svjetlost na političke
prilike u hrvatskoj državi bar nedavne prošlosti: ,Ako bi po određenju
Božje providnosti za narodne bune bio ubijen vladar (princeps pro-
vinciae), budući da ono, što mnogi urade, ostaje nekažnjivo, neka oni,
koji su sebi svjesni krivnje kod toga, dijele za dušu (ubijenoga) milo-
stinju; pa ako je (ubijeni) sagradio crkvu ili robove oslobađao, imadu
ih (krivci) dobrostivo zaštićivati, a tako i ženu ili djecu (ubijenoga)“.*"
Neki se drugi sinodalni zaključci (kanoni) ticahu javnog morala: tako je
zabranjeno otjerati ženu, osim zbog preljuba, a laicima uopće uživati
crkvene zemlje, dok su se već oženjeni (hrvatski) popovi morali rastati
od svojih žena. Još je napose istaknuto preporučeno poučavanje mla-
i
dića hrvatskih u latinskom jeziku i u latinskom (rimskom) bogoslužju.

Protiv zaključaka splitskoga crkvenog sabora uložio je ninski biskup
Grgur kod pape protest. Ne samo da se protivio zaključku protiv slo-
venske liturgije, nego u prvom redu protiv ukinuća njegove biskupije;
šta više, kompilator sinodalnih akata izrijekom domeće: ,Kad smo po
starom običaju htjeli (po zaključenju sinoda) sve zakonito da svršimo,
digne se naš brat biskup ninski (Grgur) želeći sebi prisvojiti primat
nad dalmatinskim biskupima, što nije bilo u redu, i zametne protiv
= Ovdje ima sinod pred očima onake događaje, kakav je ubijstvo kneza Zde-
slava (maj 879.); gl. gore str. 363. Čini se po tom, da je takih žalosnih događaja bilo
više u hrvatskoj historiji IX. vijeka.
221 —
zaključaka pomenutog sinoda kod apostolske stolice nepravednu borbu

(certamen iniustum iniecit“). Zbog toga pošlju dalmatinski biskupi papi
svećenika splitske crkve Petra s osobitim pismom (koje nam se nije
sačuvalo) moleći jamačno Ivana X., da bi potvrdio, sve protiv Grgurova
protesta, kanone, koje su mu predali njegovi legati. Ali i ninski biskup
Grgur od svoje je strane također poslao u Rim svoje ljude da objasne
papi njegovo stajalište. Protest je ninskoga biskupa donekle imao uspjeha,
jer papa nije potvrdio zaključke splitskoga sinoda, nego je poslao dalma-
tinskom episkopatu ninskom biskupu Grguru pisma, kojima ih pozva,
i
da dođu u Rim, ,da se čitavo pitanje iznese na rješenje pred sas i pred
naše (rimske) biskupe“, to jest pred rimski sinod. Samo oni zaključci
splitskog crkvenog sabora, koji se ticahu svećeničke discipline i
javnoga morala, dobiše papinsku potvrdu, dakle oni, protiv kojih nije bilo
protesta.?
Međutim se nanovo zaoštriše bugarsko-vizantijski odnosi. Poslije
sloma Srbije imao je car Simeun opet slobodne ruke, ali nove vojne nije
Slika 185. Vizantijski vojnici X. vijeka (po Schlumbergeru.)
roda, a pored toga morao se
i
poveo imajući jamačno na umu u prvom redu nezadovoljstvo svoga na-
bojati, da će Srbi iskoristiti njegovo rato-
2 Akta prvoga splitskog crkvenog sabora gl. ap. Rački, Docum. 187—194
s ispravljenim tekstom i komentarom. Čini se po svemu, da arhiđakon Toma nije po-
znavao akata ovoga sinoda, no ipak zna, da je ninski biskup Grgur ,multas molestias
lohannem Spalatensem archiepiscopum sustinere fecit debitam ei subtrahendo obedien-
tiam et sibi ius metropolicum indebite vendicando“ (e. c. 54). Ove riječi ipak kao da
podsjećaju na ono, što kompilator sinodalnih akata kaže o Grguru biskupu ninskom.
i
Pio
vanje na istoku za nov ustanak. Ali nepomirljivost svoju pokazao
tada, 925., sam proglasio ,carem
je
cari-
i
gradskom dvoru tako, da se potkraj
samodršcem svih Bugara i Grka“ (24 za adrozpdrop zdvrov codv BooA-
qdpov zzi Popziov), što je u Vizantu izazvalo veliko ogorčenje.*' Do su-
koba ipak nije došlo, jer znajući Simeun, da je Vizantija protiv njega u
Hrvatskoj i u Zahumlju njemu iza leđa obrazovala moćan savez, odluči,
da će prije svega razbiti taj savez, a tek docnije definitivno obra-
čunati s istočnim rimskim carstvom, koje je i tada, uza sve svoje
neprijateljsko držanje, ipak na umu imalo kao glavni cili, da sklopi
s bugarskim carem povoljan mir.“ Videći da je siguran od strane
Vizan-
tije, car Simeun započe rat s Hrvatskom. Izravni povod nije nam poznat;
mi samo znamo iz kazivanja savremenog cara Konstantina Porf., da je
Simeun poslao na Hrvatsku s vojskom vojvodu Alogobotura ((Ahorof6c00g),
sali svi budu ondje poklani od Hrvata“, koje su bez sumnje podu-
prli i Srbi i Zahumljani (926.).5! Nije teško da sebi zamislimo, kaki
neopisivi užas i gnjev obuze gordoga Simeuna, kad mu sl
izvještaj
o toj neočekivanoj katastrofi, koja mu je pomrsila sve račune i zaprijetila
novim komplikacijama, jer je morao da pomisli, da će Vizantija upotrije-

biti tu priliku, ne bi li ga primorala na formalni mir. Zato ie prva po-
sljedica ovoga poraza u Hrvatskoj bila, da je Simeun za dulje vremena
morao napustiti sve svoje osnove protiv Vizantije i prije svega poraditi
oko toga, kako da osveti pretrpljeni poraz, koji ga je
lišio dotadanje slave
nepobjedivosti.
Međutim situaciju promijeni ujedared istup pape Ivana X., jer on je
odlučio da posreduje mir između Bugara Hrvata, koji su
i svakako oče-
kivali nov napadaj kivna i osvete željna bugarskog cara. Ali papa
i imao
je odista mnogo razloga, da se prihvati posredovanja, jer se prije svega
trebao pobojati, da će mu započeto djelo oko organizacije
nitansko-splitske nadbiskupije zapeti, a možda novim
obnove salo-
hrvatsko-bugarskim i
ratom čak i propasti, budući da ta reorganizacija obnova još nije bila
i
provedena, ne samo zbog protesta ninskog biskupa Grgura, nego zbog

i
Tomislava.
otpora možda i većine hrvatskih odličnika, pa samog kralja
i
Naiposlije se papa imao plašiti zbog hrvatsko-vizantijskog saveza još

i
moćnog utjecaja vizantijskoga, i to kako na hrvatske političke tako na

i
crkvene poslove, jer je dojakošnje iskustvo pokazalo, da sklad između

pape i patrijara nije baš trajna stvar, a pored toga — & to je veoma
2 O tom up. Zlatarski, ,C6opnmea“ vol. XII. 205—211 i XIII. (Sofija 1898)
komentirana pisma cara Romana Lekapena Simeunu.
i
dalje; ovdje su objelodanjena i
i
30 Ibidem.
si Konstantin Porf. 158. Osim njega spominju ovaj rat još drugi vizant, ljeto-
ušao i u Nestorovu rusku
pisci (ap. Rački, Doc. 392—393), a iz njih je taj podatak
kroniku (ed. Bielovski 587).GI. Zlatarski 1. c.
427. Boj se jamačno vodio negdje u današnjim

puno, Iaume Caarake ed.
bosansko-hercegovačkim planinama.
— (1423. —
važno — vizantijska crkva nesamo da nije bila protivnica slovenske liturgij

i
već je bila u neku ruku njen protektor kod Slovena.** Tako se dogodilo,
da su papinski legati, biskup Madalbert i svjetovnjak, papinski zvaničnik,
vojvoda Ivan, ravno pošli preko Hrvatske u Bugarsku (potkraj 926. ili na
početku 927.), gdje su kao posrednici papinski raspravljali o miru između
Hrvata i Bugara.** Pod kojim je uvjetima car Simeun privolio na formalni
mir, toga ne znamo; tek je više nego samo vjerojatno, da je bugarski
car tom prilikom od pape zatražio, da mu prizna carsku titulu, pošlje
933.
krunu i žezlo, a bugarsku crkvu da prizna autokefalnom, blagoslovivši
ujedno njena patrijara.*! Poslije toga vrati se biskup Madalbert natrag u
Hrvatsku, dok se vojvodi Ivanu gubi i trag.
Sada je dakle bugarski car opet mogao pažnju svoju skrenuti Cari-
gradu. Ondje su se bez sumnje kako kaže Zlatarski — veoma poradovali
—
tečaju hrvatsko-bugarskoga rata ,i ukrepljavali u nadi, da se Vizantija već

oprostila bugarskoga cara i da će ga nesreća, što ga je
stigla, kao
s Vizantijom mir“. Ali kad se u
čitav i
mu kritički položaj, primorati, da utan:

Carigradu saznalo za pregovore između papinskih legata i € Simeuna,
onda se radost prometne u tešku brigu, jer ga
j
s Hrvatima lišio
stalnoga saveznika, na kog je računao u slučaju opasnosti s bugarske
strane“, dok je opet približavanje Bugara Rimu također moglo uroditi
rđavim posljedicama po istočno carstvo. U
toj tjeskobnoj situaciji Vi-
zantija opet ponudi Simeunu mir, a samo nenadana smrt silnoga Bugarina
maja 927.) oprosti ga crnih dana. Car Simeun, taj naj slavniji vladar
bugarske historije, umr'o je ne dočekavši carske krune od pape i
ne riješivši konačno u korist Bugarske vizantijsko pitanje na Balkansko:

poluostrvu. Kako ga je naslijedio slabić, sin Petar (927.—0969.), ubrzo se
promiieniše političke prilike na štetu Bugarske.
Gl.
U
o tom veoma duhovito raspravljanje Zlatarskoga o. c. XIIl., 314
aktima drugoga splitskog sinoda (Rački,
i d.
Doc. 194197) kaže se, kako
su pošli po poslu (operis causa) u Bugarsku legati ,Madalbertus venerabilis episcopus
(ne kaže se koje crkve) et Johannes dux illustris, dux Cumas“. Prva nam je ličnost
zajamčena pouzdanim historijskim dokumentom, jer
nam se opet pominje u Cari-
Mad&43:prog (Arhriov vol. I. Atena 1885, 395), što u
gradu, kao papinski legat
ž
velike diže vjerodostojnost splitskih sinodalnih akata. Dux Johannes bješe svjetovnjak
i to bez sumnje — što ono dux u
to vrijeme znači — upravitelj nekoga papinskog
i
rimonija (up. Gregorovius, Gesch. der Stadt Rom vol. Ill. 261; Hartmann,
Gesch. Italiens vol. lIl., 2, 81, 212; Halpen, Etudes sur I'administration de Rome au
moyen age (751—1251). Paris 1907, 28—31, 34—36). Poznato
je,
da je papinska stolica
posjedovala i oko Napulja takih patrimonija; baš do Ivana X. (916.) bješe znatan dio
onoga kraja pod papinskom vlasti (gl. Hartmann o. c. 167-168 Gregorovius |.
i
c.), pa zato je posve u skladu s historijskom istinom, kad se za Ivana kaže, da je

pillustrissimus dux Cumas“ (= Cumae ili Cumarum).
s!
Zlatarski (C6opume vol. XIII., 316—320)
s 0. €. 319.
splitski sinod, da konačno

splitske nadbiskupije u Hrvatskoj.
S
Međutim se opet sastao potkraj 927. ili na početku 928. pod pred-
sjedanjem biskupa Madalberta, po njegovom povratku iz Bugarske, drugi
riješi
krupno pitanje jurisdikcije salonitansko-
Na tom sinodu nalazimo uz dalmatinski
episkopat još ,hrvatskoga
i vladara“ (princeps Chroatorum), jamačno kralja
Tomislava, pa hrvatske odličnike i ninskoga biskupa Grgura.“ Budući da
se taj put nije radilo o poslovima, koji su se [odnosili i na teritoriju
humskoga kneza Mihajla, jer je knez privolio na zaključke prvoga sinoda,
njega nije ni bilo na ovom sinodu; šta više, čini da je u službi
se,
vizantijskoga carstva pošao sa svojom mornaricom do apulske obale, gdje

je 10. jula 926. ušao u grad Sipont, jamačno na njegovu obranu radi
agresivnih težnja susjednih Langobarda, a možda i Arapa."
3 aktima stoji samo ,cum Chroatorum principe et eius proceribus“ (Rački,

U
Doc. 195). Da je već novi vladar sjedio na hrvatskom prijestolu, jamačno bi i poi-
mence bio pomenut od suvremena kompilatora ovih akata. Inače nam ovo mjesto daje
najsigurniji oslonac, kako da datiramo oba sinoda; ja sam se u tome poveo za Diim-
mlerom, Ait. Gesch. 423, 425.
s Južno-italski anali (Rački, Doc. 393) donose u kratko pod godinom
selo
)Hoe anno comprendit Michael rex Sclavorum civitatem Sipontum (danas malo
S. Maria di Siponto nedaleko od Manfredonije), mense iulio, die sanctae Felicitatis
(= 10. jula), secunda feria (= ponedjeljak), indictione XV.“. Precizno datiranje pokazuje,
Ali izraz comprendit, koji
i
da zapis veoma skoro poslije ovoga događaja.
je
učinjen
znači koliko ,zauzeti, zaposjesti“, još ne uključuje nužno neprijateljskih namjera, a

to je s tim vjerojat što se ne govori — ljetopisci inače ne propuštaju pomi-
šteti. Stoga držim vjerojatnijim, da se okupacija Siponta dogodila
njati — o počinjenoj
upravo po želji vizantijskoga cara Romana Lekapena, naime da bude zaštićen od Lango-
barda iliArapa; o langob. arap. navalama up. Gay o. c. 201—212, Hartmann o. c.
140—170, naročito 168—170, Bacumegn, o. c. II, 220228 i Schipa, Storia del princi-
pato Longobardo di Salerno (Ardi. stor. per le provine. Napolit. vol. XII., Napulj 1887,
i
220232). Jireče k (Gesch. der Serben vol. 1., 201, A. 1.) uzima, da se Mihajlo Humski
u julu 926. ,beteiligte an der Verwiistung Apuliens“ s afričkim sicilskim Arapima, pa
zato s tim u vezi smatra akta splitskih sinoda ,ebenso wie einst Lucius als unedit:
der Umstand, dass die Kroaten Gegner der Bulgaren, die Zachlumier dagegen Symeons
Bundesgenossen waren, macht ein friedliches Zusammenwirken des Tomislav und Mi-
chael an einer Synode in dieser Zeit sehr unwahrscheinlich“. Ne dajući važnosti tome,
da je Jireček od god. 1876. (Gesch. der Bulgaren) do 1901. (Romanen vol. I.) vazda
ova akta smatrao autentičnima, on govori na pomenutom mjestu u ,Gesch. der Serben“
o proširenju slovenske liturgije kod Hrvata poslije smrti Sv. Metodija (str. 177179)
i
o raspri s latinskim klerom

u toj stvari, pa ipak za to samo su splitska sinodalna akta
jedini izvor. Pored toga Jireček smatra u tom istom djelu (str. 52) akta salonitanskih
sinoda od 530. 533. autentičnima, pa ipak svak vidi, da
i
i drugih akata tijesno međusobno povezano.

je pitanje autentičnosti jednih
se pak tiče pomenute argumentacije
Što
Jirečekove o neautentičnosti splitskih sinodalnih akata, treba kazati, da iz toga, što

Tomislav i Mihajlo ne bi mogli god. 925.
zajedno prisustvovati jednom crkvenom sinodu,
još nikako nije dopušteno proglasiti čitav niz akata i pisama — inače sasvim nezavisnih
od onoga fakta — lažnima, već bi se moglo, u najboljem slučaju, samo kazati
je ovo ili ono mjesto, koje se tiče zahumskoga kneza Mihajla, docnija interpolacija.
Tako isto ne mora se apsolutno nužno iz podataka južnoitalskih ljetopisa o knezu
- 425 —
Vijećanja drugoga splitskoga crkvenog sabora vršila su se pod

dojmom činjenice, da je Bugarska privoljela na mir s Hrvatskom posre-
dovanjem svete stolice. Stoga taj put i bili hrvatski odličnici, pa i
ninski biskup, mnogo popustljiviji, privoljevši najzad na predloge papin-
skoga legata. Sinod stvori taj puta zaključke svoje bez protesta s hr-
vatske strane, prepustivši u nekim spornim pitanjima, koja su izbila na
površinu, odluku apostolskom prijestolu. Ta su se sporna pitanja ticala
opsega novih biskupija, naročito je tražio zadarski biskup Formin za sebe
veću teritoriju, nego što mu odrediše članovi sinoda, a tako isto još i ninski
biskup Grgur, pa osorski i rapski. Poslije dužega vijećanja dakle zaklju-
čeno je, ,da se svim biskupijama imadu priznati i pevratiti stara prava:
crkva Sv. Dujma, kako je bilo od iskona, zadržava primat i vrši ka-
nonski u svojim dijecezanskim granicama sve poslove. Tako isto svaka
crkva (biskupija) ili varoš, u kojoj ima dostojanstvo biskupa, zadržava
ovu stolicu i ostaje u granicama svoga područja, kako su te granice od-
ređene još od pamtivijeka; tako zadarska crkva, kao i ostale dalmatinske
crkve: rapska, krčka, osorska, koje su na zapadu. Druge pak crkve, koje
su na istoku, a to su stonska, dubrovačka i kotorska imadu zadržati oblast
svoju u sijelima i granicama prema ustanovama katoličke crkve. Što se
pak tiče ninske crkve, zna se, da nije u staro doba imala biskupa, nego
arhipresbitera, podvrgnuta (zadarskom) biskupu. Zato treba da bude sam
ninski biskup (Grgur) zakonito namješten na koju mu drago od onih
crkvi, koje su u prvašnje doba imale svoje biskupe, i to ili na skradin-
sku“ ili na duvanjsku' ili na sisačku crkvu,“ jer su sve ove (biskupije)
Mihajlu odmah povući zaključak, da je knez još
i
tada bio saveznik cara Simeuna;
i
dosta je da se sjetimo politike srpskih knezova toga vremena, Petra Gojnikovića Za-
harija Prvosavljevića. Najzad, zar onaj ,Michael re: Sclavorum“. južnoitalskih anala
ne bi mogao da bude hrvatski kralj Tomislav s krš anskim mu imenom? Mi znamo
pouzdano, da je tada hrvat mornarica bila veoma jaka, a pored toga značajno
10, da se unuk kralja Tomislava kralj Kresimir II. zvao kršćanskim imenom je i
Mihajlo
(gl. o tom niže); da se imena u jednoj porodici baš u trećem koljenu rado
pona-
vljaju, poznata je stvar.
# Ova se biskupija spominje u aktima salonitanskih sinoda; gl. gore
4 O duvanjskoj biskupiji gl. gore str. 228, str. I71.
bili. 66.
# O sisačkoj biskupiji u VI. vijeku gl. gore str. 171. Zaključci druge
splitske sinode
ima Rački, Doc. 194—195. Ovo mjesto sinodalnih akata pokazuje, da se Hrvatska
kralja Tomislava prostirala po današnjoj zapadnoj Bosni (duvanjska biskupija) i po
nekadanjoj Panonskoj Hrvatskoj (sisačka biskupija). Obje ove biskupije, a tako skra- i
dinska, nijesu u to doba postojale, jer su već davno propale (u VII. vijeku), ali
ipak
su se kao nekadanje salonitanske sufragane crkve vodile u računu metropoli.
tanskih pretenzija. Protiv logičnoga zaključka, da je Panonska Hrvatska bila 925.—028.
sastavni dio kraljevine Hrvatske, digao se Karicsonyi
(o. c. 7 gl. gore str. 406, bili. 12).
On hoće da
je taki zaključak ,velika zabluda“, jer ,hrvatski pisci ne opažaju, da
spisima toga sinoda u glavnom riječ o tome, tko će
biti nadbiskup, prvak dalmatin-
je u
skih biskupa“, a budući da Sisak nije u Dalmaciji nego u Panoniji, ,kao što je ovdje
(= u Dalmaciji) bila Skardona i Delminij“, Kardesonyi misli, da je riječ o drugom
oj
naseljene i uz Božju pomoć obiluju svećenstvom i narodom. Ali ako (ninski
biskup Grgur) teži za ogromnim teretom (immensum pondus) biskupske
časti, i nije zadovoljan s jednom biskupijom, neka preuzme službu svih
tih triju biskupija, sebi a i njima na propast, jer ne će ni narod prema
odredbama svetih otaca od njega uzmoći da potpuno prima milosti nje-
govoga biskupskoga čina, a ni on sam ne će moći da udovolji svojoj
dužnosti, budući da ih je zbog ogromnoga prostora teško obilaziti.“
*!
Tako je eto riješeno pitanje jurisdikcije splitske nadbiskupije uki-

nućem ninske biskupije i podjelom njene dojakošnje teritorije među ostale
dalmatinske (varoške i otočne) biskupije. S ovim je zaključcima potom
pošao biskup Madalbert u Rim (oko sredine 928.), no ondje nije v
zatekao na papinskom prijestolu Ivana X., nego Leona VI. Rimska aristo-
kojem mjestu, a ne o Sisciji. ,1 odista, u Dalmaciji se nalazio stari i

od X. do XVI. vijeka
današnjim Šibenikom za jedan isti grad smatrani Siccum, a od toga mjesta se
pija zvala Sicitana ecclesia, što su poslije mnogi rđavi prepisivači izopačili u Sisciana
eccl. Sam Farlati pa i Rački priznaju, da su spisi toga sinoda pisani tako rđavom latin-
i
inom i
da su nama dospjeli u tako pogrešnu prijepisu, da je često majstorluk naći
u njima pravi smisao. Ti spisi često iz substantivnih naziva mjesta formiraju drugačije
adjektivne oblike nego obično, jer primjerice pišu mjesto Ragusinus Ragusitanus, mjesto
Arbensis Arbitanus, pa zato se može lako pojmiti, da je pisac iz Siccum po uzoru
i
Arbum — Arbitana formirao Sicitana, a onda neki prepisivač pokvario u Sisciana. Može
se dakle pojmiti zabluda hrvatskih historičara, ali ona ostaje samo zabludom krivim
shvaćanjem, a ne historijskom istinom. Hrvatski kraljevi nijesu zapovijedali
na obalama Save!“ Ovo je Kardcsonyijevo domišljanje upravo smiješno. Na split-
skom sinodu radilo se o čitavoj teritoriji hrvatske države (terra Chroatorum), koju je
baš tada trebalo razdijeliti među dalmatinske biskupe i svu podložiti splitskom nad-
biskupu kao metropoliti. Ninska se biskupija ukida baš s motivacijom, jer nije u staro
doba Nin bio sijelo biskupa; dakle je ovaj fakt mjerodavan za prosuđivanje izraza
i
Sisciana. Kad Kardcsonyi identifikuje stari Siccum sa Šibenikom, onda zaboravlja, da
i
je prije svega imao dokazati, da ie Siccum ma kad bio biskupija, a osim toga prešutio
je časni ,istinoljubac“ to, da je Šibenik postao biskupijom tek 1. maja 1298. (Smiči-
klas, Cod. dipl. vol. VII, 304—305). Dalje zna i to, da je rimski Siccum stajao
nedaleko od Trogira, kraj docnijega hrvatskog kneževskog dvorca Bi
Glasniku bos. herc. muzeja 1898., 545), samo mu
Siclis (Tab. Peut.), Siculi
je
(CIL IIl.,
ime različito
394).
tradirano kao X
Identifikovanje tobožnjega
(Ptolemei), natpisa
Siccuma sa Šibenikom potječe tek iz XV. vijeka od humanista, a ne ranije; tako kod
Šibenčanina Jurja Šišgorića, De situ Illyriae et civitate Sibenici od god. 1487 (štampom
izdano u ,Gradi“ Jugosl. Akad. vol. Il., 1899, 6). Najzad vrijedi istaknuti još to, kako i
,rđavi prepisivači“ od besmislenoga ,Sicitana eccl.“ umiju da nam dočaraju pametan

izričaj ,Sisciana eccl.“.
u Rački, Doc. 195. Pada u oči
ovaj nemar ode za krajeve udaljene od mora,

na što je već upozorio i Srebrenič (o. c.). To znači, da je težište Tomislavljeve dr-
žave bilo na primorju, a što se dalje ulazilo u nutrašnjost, državna organizacija
postajala je sve slabija pretvarajući se u interesnu sferu. Bilo bi sasvim krivo zamišljati
sebi u to vrijeme precizne državne granice, a navlaš u gorovitim krajevima današnje
Bosne, i tadanjim prašumama današnje Hrvatske i
Slavonije. Ostaci rimskih starih
drumova činili su jamačno jedinu vezu sa središtem državnim oko Splita.
— 427 —
i
kracija naime bojeći se, da se brat papin, markgraf Petar, ne dočepa
samovlade (tiranije) u Rimu, diže se protiv njega istjera ga poslije duge
i teške borbe iz vječnoga grada.
Ali markgraf Petar naskoro opet
silom iznudi sebi povratak u
Rim, našto plane nov ustanak
rimske aristokracije i gradan-
stva, u kojem bi markgraf Petar
pred očima brata Ivana X. sa-
sječen, a sam papa potom za-
tvoren u Anđeosku kulu (Ha-
Splitu.)
drijanova grobnica) u junu 928., u

gdje je iduće godine umr'o budi
od gladi budi udavljen.*? Apo- (peripter
stolsku stolicu zasjede tako

Leon VI. (+ već u februaru 929.),
koji po svom krunisanju, kad
Ivana
se prilike u Rimu opet smiriše,

potvrdi zaključke splitskoga si-
noda. U svom pismu, adresi- nadbiskupa
ranu ,Forminu biskupu svete

crkve zadarske i Grguru svete
crkve ninske i svim biskupima
u Dalmaciji,“ kaže papa: ,Bu- splitskoga
dući da vas je nezasluženo mi-

losrđe Boga svemogućega po-
stavilo biskupima, dostojno je,
da svome metropoliti, nadbis-
Sarkofag
kupu svete crkve splitske iska-

zujete najveće poštivanje . . . 186.
Ako je istina, a znamo da jest,

da nijedan biskup ne smije pre- Slika
zirati svoga metropolitu, zašto

ondavi dalmatinski biskupi pre-
zirete svoga metropolitu i otim-
ljući se kao razbojnici prisvajate
sebi tuđe biskupije poput bez-
božnika i ono, što znate da vam
je od starih otaca zabranjeno.
Zato vas opominjem, da vi svi biskupi budete zadovolini sa svojim grani-
cama. Formina opominjemo, da tako zadrži svoju biskupiju, kako je bila u
42 Gl. o tom Gregorovius o. c. 270—271 i

i
staro doba; tako isto i biskupe osorskoga, rapskoga dubrovačkoga. Jednako
Hartmann o. c, 215216.
428
hoćemo, da splitski nadbiskup na hrvatskoj teritoriji zadrži svoju biskupiju

onako, kako ju je nekoć imala salonitanska crkva, jer biskupija ne može da
bude stegnuta unutar gradskih zidina, već treba da se protegne kroz daleke
krajeve obuhvatajući sela, zaseoke, dvorce, crkve i narod, kako je to od
davnine uređeno.“ Grguru pak (ninskom), koji je silom prilika (im-
probitate temporis) postao biskupom u (čitavoj) zemlji Hrvat4a (in Chroa-
torum terra) zapovijedamo, da biskupuje jedino u crkvi skradinskoj i
bezuvjetno mu zabranjujemo, da sebi prisvaja tuđe biskupije; ne učini
to, mi ćemo ga sigurno izopćiti.*! Pallium i upotrebu njegovu dozvolja-
li
vamo, prema starom običaju, Ivanu nadbiskupu svete splitske crkve.
Njemu hoćemo da se svom dušom pokoravate i da ga ljubite kao oca.“!"
Kako
je
već rečeno, bugarski car Simeun umr'o je 27. maja 927.,
svakako još pred sastanak drugoga splitskog crkvenog sabora. Tim se
važnim događajem izmijenila ujedared čitava politička situacija, jer su svi
neprijatelji Bugarske držali, da je mogu iskoristiti za sebe. Tada su se i
Hrvati stali spremati da provale u Bugarsku, no novi je
car Petar obnovio
s njima mir, kako ga je otac njegov još utanačio; i tako nije došlo
do sukoba. Iz docnijega tečaja stvari vidimo, da je tom prilikom Srbija
ostala pod vlašću bugarskom, tako da su Bugari i Hrvati i dalje nepo-
sredno graničili duž čitave granice, bar oko srednje i donje Bosne i
uz Neretvu. Protiv Bugara digoše se po Simeunovoj smrti i Madžari
provališe u njihovu državu. Bez sumnje oni su tada oteli Bugarima Srijem
i
i istočni dio današnje Slavonije oko u Drave u Dunav i Đakovu na
3 ,Quia
non potest parochia biskupija) infra muros civitatis |terminari], sed
(—
per longinqua spatia terrarum, in

pagis et villis et curtis et ecclesiis et in populo anti-
quitus determinato [extendi]“ Rački, Doc. 196. Ove riječi bistro potvrđuju onaj krupni
rezultat, što smo ga dobili i iz drugih izvora, naime da je prije ovih sinoda (t
početka IX. vijeka do 928.) ninski biskup imao crkvenu jurisdikciju u čitavoj državi
i. od
hrvatskoj, a dalmatinski biskupi samo su biskupovali unutar gradskih zidina.

+ Iz ovih riječi valja izvoditi, da je biskup Grgur tražio za sebe teritoriju svih
triju bivših biskupija, naime skradinske, sisačke i duvanjske, ali papa mu je dodijelio
samo skradinsku, dok je teritorija nekadanjih biskupija duvaniske i sisačke dopala
dijecezi splitskoj sve do Zagreba s jedne, a do Neretve s druge strane (up. o
tom niže).
45 Vjerojatno
je,
da je nadbiskup Ivan već ranije bio posvećen od svojih sufra-
jer
gana, se prvi put spominje 914. (gl. gore str. 401, bili. 1). Sada pak papa mu daje
pallium kao znak nadbiskupske vlasti. Njegov se
sarkofag sačuvao do danas u splitskoj
stolnoj crkvi (u peripteru) s natpisom: ,Hic requiescet fragelis et inutelis Johannis
peccator harchiepiscopus“ (Bulić, Kronotaksa 116—131 =
moj Priručnik 125—126).

# Rački, Doc. 198—197. O oba splitska sinoda up. Diimmler, Alt. Gesch.
416—426; Gfrčrer, Byzantinische Geschichten vol. ll. Graz 1873, 150—170; Ritig,
Povijest pravo
i
slovenštine u crkvenom bogoslužju vol. I. Zagreb 1910, 133—151; Pe-
rojević, Teodosije 28-34; Duchesne, Le provincial romain au XII. sićcle (Melanges

d'archćologie et d'histoire vol. XXIV., Rim 1904, 105—106); on kaže sasvim ispravno:
»Jean X. peut done considerć comme le rčorganisateur de I'ćglise dalmate“.
&čtre
1 O granicama Hrvatske oko polovice X. vijeka up. iduće poglavlje.

= 48 —
istok.** Još prije toga utanačio je car Petar 8. oktobra 927. mir s Vizan-
tijom; ona mu prizna bugarsku carsku titulu i autokefalnu bugarsku crkvu
s patrijarom na čelu, dakle ono, što je Simeun tražio i očekivao od pape."
Brzo poslije razlaza drugoga splitskog crkvenog sabora i konačno
utanačena mira s Bugarima, umr'o je kralj Tomislav (o. 928.). Njega ide
slava, da je osnovao hrvatsko kraljevstvo, proširio mu granice do Drave
i obranio narod od madžarskih provala kao i od velike navale bugarske.
Važnost Hrvatske u
tovrijeme već je dobro primijetio Francuz Rambaud ;
on kaže: ,Između Hrvatske, čija je teritorija bila kompaktnija, a kraljev-
i
stvo bolje učvršćeno, i grdno velike Srbije (ce grand corps de la Serbie),
koja još nije našla svoje središte, prednost u pitanju političke snage
civilizacije treba očevidno da pripadne Hrvatskoj. Ona
se
i
znala oduprijeti
bugarskoj najezdi bolje od Srbije, a onda osvajanjima vizantijskoga carstva;
bolje od Srbije znala je ona da čuva stečenu blagodat kršćanstva i nije
opet natrag pala u poganstvo u međuvremenu vladanja Heraklija i Vasi-
lija 1.; bolje od Srbije znala je da se ukloni i opasnostima građanskoga
rata. Pored toga još i bliže moru i uglađenim narodima, Hrvatska odi
stajaše u X. stoljeću na čelu južnoslovenske (slavo-illyrienne) civilizacij
A na drugom mjestu kaže isti Rambaud ovako to se tiče Hrvatske, i
ona je od svoje ne pridonijela, da održi ravnoteža na Balkanskom

poluostrvu. Ona je spriječila izvršenje sna cara Simeuna: pr nje bu-
garskog carstva do mletačkoga zaliva (= Jadranskog mora); ona
jetila varvarsko
je
osu-
istrebljenje žiteljstva Srbije; ona je dala zakloništa izbje-
glicama; ona je do posljednjeg čovjeka slistila, ako možemo
(z4
vjerovati Konstantinu, bugarsku vojsku poslanu protiv nje poslije osvo-

jenja Srbije, a vođenu Alogoboturom. Hrvatske planine bijahu tvrđava
nezavisnosti jugoslovenske (slavo-illyrienne) protiv pohlepe (ambition) bu-
garske. Hrvatska na sjeveru je mnogo više od Drača na jugu omela
nasljednicima Simeunovim gospodstvo nad Jadranom.“ *
% O spremanju Hrvata da navale
na Bugare po Simeunovoj smrti provali Ma-
i
džara up. podatak u savremenoga ljetopisca, nastavljača Georgija Monaha (Rački,

Doc. 394). Opseg madžarskoga se osvojefija vidi iz kazivanja cara Konstantina
Port.
da Madžari stanuju u njegovo vrijeme (oko 950.) između Save i Dunava“ (gl.
gore
str. 405 bili. 10).
4 O tom gl. Zlatarski (CGopnuk» vol. XIII., 321—322) Jireček, Geschichte
i
i
der Bulgaren 172. Srebrenič (o. c. 229) misli, da su Simeun i njegov sin Petar ipak
okrunjeni u drugoj polovici 926. od pape poslanom krunom od papinskoga legata
Madalberta. Ali pismo Kalojoana papi Inocentu Ill. od god. 1204., ne čini mi se nipošto
pouzdan izvor za taku tvrdnju; vjerojatno je samo to, da je Simeunov sin Petar
okrunjen krunom, koju je papa poslao, a i to po smrti Simeunovoj. U tom slijedim
razlaganje Zlatarskoga 0. c. 319.
s Rambaud, L'empire grec 458 i 464.
—
— 430 —
Rodoslovlje dinastije Trpimirovića.

Trpimir I.
o. 845. do 864.
Petar Zdeslav Mutimir
o. 852. 878.879. 892. + o. 910.
Tomislav Trpimir II.

o. 910. do 928. o. 928. do 935.
Kresimir I.
o. 935. do 945.
Miroslav Mihajlo Kresimir II.

945. do 949. 949. do o. 969.
žena Jelena 4 975.
\
Stjepan Držislav
969. do 997.
Svetoslav Kresimir III. Gojslav

997. do 1000. 1000. 4 poslije 1030. 1000. do 1020.
Stjepan I.
poslije 1030. + o. 1058.
žena Hicela Orseolo
Petar Kresimir IV. N (sin)
1058. do 1074. + prije 1074.
Stjepan II.
1089. do 1090.
I.
Nasljednici kralja Tomislava,

(928.—969.)
Kraljevi Trpimir II. (o. 928.—935.) i Kresimir I. (o. 935.—945.). — Srbija
za vladanja Časlava Klonimirovića (931.—960.). — Kralj Miroslav (945.—949.)
iban Pribina. — Kralj Mihajlo Kresimir II. (949.—969.). — Propast istočno-
bugarske države (971.). — Geografski pregled istočne obale Jadranskoga mora:
carska Dalmacija. — Kotor. — Dubrovnik. — Split. — Trogir i Zadar. —
Manja ostrva. — Hrvati; etimologija imena. — Županije. — Neretljani; žu-
panije i ostrva. Zahumlje i njegovi gradovi. — Trebinje i Konavle. —
—
Duklja. — Srbija; njeni gradovi. — Prvotna Bosna.

Historija Hrvata za prvih nasljednika kralja Tomislava veoma
jer osim nekih podataka, što ih
tamna,
je zabilježio suvremeni car Konstantin Porf.,
je
nema o tom vremenu do potkraj X. vijeka gotovo nikakih izvora, ni
domaćih ni stranih. Napose treba istaknuti da nam na žalost odsada do
kraja XII. stoljeća presahnjuje van u dva tri slučaja — jedno osobito
—
važno vrelo, papinski registar, a s druge strane opet ostavljaju nas vi-
zantijski i franački ljetopisci, pa i mletački kronista đakon Ivan — izuzev
jedan jedini podatak ne javlja do devedesetih godina X. vijeka ništa.
Zato izlazi pred nas hrvatska historija ovoga vremena samo u nejasnim
konturama, a tako ona naokolnih srodnih plemena u oblastima na jugu
i
ušća Cetine, u Srbiji, pa i u samoj Bugarskoj. Mi ćemo stoga prikazati

niz događaja o kojima nam se učuvao pomen do kraja sedmoga decenija
X. vijeka u Hrvatskoj i u susjednim zemljama, s kojima je ona bila u
tijesnom doticaju, koliko se to može, a onda dat ćemo geografsko-topo-
grafski pregled ovih zemalja, kako nam ga
stoljeća car Konstantin Pori.
je
ubilježio za polovinu X.
Kralja Tomislava naslijedio je Trpimir II. (o. 928.—935.?), jamačno

mlađi mu brat, a prema tome — na što nas upućuje već i ime — unuk
istoimenog hrvatskog kneza iz sredine IX. vijeka. O njemu, a tako i o nje-
govu sinu i nasljedniku Kresimiru I. (o. 935.—945.), ne znamo ništa
više, nego da su oni umjeli da hrvatsku državu održe na onoj visini i
snazi, do koje je podiže kralj Tomislav.!
! Između 914. i 949. pominju se redom četiri vladaoca: Tomislav, Trpimir Il.,
Kresimir I. i Miroslav. Iz suvremenog cara Konstantina Porf. znamo pouzdano, da su
— 432 —
Uto zbiše se krupne promjene u Bugarskoj, kad je njezina nedavno

još toliko goropadna moć stala za vladanja cara Petra (927.—969.) naglo
opadati. Petar naime postade malo pomalo, na štetu interesa Bugarske,
puko oruđe vizantijskog carstva i njegove politike. Tako se udomi na
i
bugarskom dvoru onaj nesrećni utjecaj carigradski, koji se naskoro po-
kazao toliko koban. Zato nije čudo, što se Simeunove vojvode ratni
drugovi nijesu nikako htjeli da izmire s ovim grčkim prijateljstvom; šta
vi;iše, došlo je sve to češće do opasnih pobuna, kojima se staviše na čelo
NY VEDICAALOAU
a g
NR i
Slika 187. Grobni natpis kraljice Jelene (Splitski muzej.)
sama rođena braća Petrova, a u cilju, da svrgnu s prijestola nesposobnog

nasljednika velikoga Simeuna.*
posljednja tri vladaoca unuk (Miroslav), otac (Kresimir I.) i djed (Trpimir). Zato je
slabo vjerojatno, da bi zatako kratko vrijeme, naime za trideset i pet godina (ili obično
rečeno za jednu ljudsku generaciju), mogao još živjeti i pradjed (Tomislav). Stoga mi-
slim, da je Trpimir ll. Tomislavu mladi brat ili možda stričević. Da Konstantinovi
vladari Trpimir l., Kresimir Miroslav idu u X. vijek, a ne u IX., kako je to nekoć
i
mislio Lucije, a onda Diimmler (Alt. Geschichte 394—397), dokazao je Drinov

(10)xnme Caasane u Busanri« 120—130) učinivši ipak tu griješku, da je Tomislava
ostalih izvora identifikovao s Konstantinovim Trpimirom, kako je to dobro opazio
Rački (Doc. 399). Da je tada u prvoj pol. X. st. u Hrvatskoj vladala jedna ista dina-
stija, izrijekom kaže Konstantin Porf. (e. c. 129). Gl.o tom moje Geneal. priloge 1.c.
1318, 59—60.
2
Jireček, Gesch. der Bulgaren 171—172.
c.
— 433 —
Ove nerede uBugarskoj prvi iskoristiše Srbi.? Značajno je,da je po-

kušaj oslobođenja potekao od Časlava Klonimirovića (931.—960.?), nekoć
odgojena u Bugarskoj, pa i sada se on nalazio na carskom dvoru u Prč-
slavu.* O tom kaže jedini naš svjedok car Konstantin Porf. ovo: ,,Poslije
sedam godina (t. i. poslije 924., dakle 931.) pobježe od Bugara iz Prč-
slava Časlav sa drugom četvoricom (srpskih ratnih zarobljenika) pa uđe
u Srbiju, no ne nađe u zemlji više od pedeset muškaraca, koji nijesu imali
ni žena ni djece, a prehranjivahu se od lova. S njima zaposjede zemlju i
posla glasnika k caru rimskomu (Romanu Lekapenu) moleći njegovu pot-
poru i pomoć i obećavši, da će služiti i pokoravati se zapovijedi njegovoj
kao i (srpski) arhonti prije njega (t. i. da će biti vjeran carski vazal).
otada mu je car rimski neprestano činio dobro pa i Srbi, koji su boravili
u Hrvatskoj (od 924. kao bjegunci) i u Bugarskoj (kao ratni zarobljenici)
i
po ostalim zemljama (na Primorju južno od ušća Cetine), kako ih je
razasuo Simeun, čuvši to, sabraše se oko njega. Pa i u grad (Carigrad)
utekli su mnogi iz Bugarske; njih rimski car odjene i nadari i onda pošlje
i
k Časlavu, koji od bogatih darova rimskoga cara uredi i naseli zemlju.
On bie, kao prije, podređen u poslušnosti caru rimskomu pa s carevom
pripomoći po mnogim njegovim dobročinstvima uredi ovu zemlju (Srbiju)
i
i utvrđen je u njoj (od cara Romana ?

Lekapena) arhontom.“ Iz ovih ri
jasno izlazi, da je srpski ustanak zato uspio, jer su ga podupirali iz Ca-
rigrada, a vjerojatno i iz Hrvatske i
Zahumlja, kuda se sklonio još 924.
toliki broj Srba. Tada je u Hrvatskoj vladao krali Trpimir Il, a u Za-
humlju po svoj prilici još uvijek knez Mihajlo Višević, carski prokonzul
i patricije. Čini se kao da je zbog toga došlo do zapetih odnosa između
Hrvatske i Bugarske, na što nas navodi pojava nekoga ,čudotvorca“ Mar-

tina među Hrvatima, o kome car Konstantin kaže: ,U dneve arhonta Trpi-
mira, oca arhonta Kresimira, dođe iz Francije, koja je između Hrvatske i
Venecije (t. i. iz Karantanije ili
Istre, dakle iz Nje načke) čovjek veoma po-
božan po imenu Martin, odjeven u svjetovno odijelo, o kojem sami Hrvati
pričaju," da je učinio dosta čudesa; ovaj je pobožni čovjek bio nemoćan i
sakatih nogu pa su ga morala četvorica dizati i nositi, kuda bi želio, a
ovim Hrvatima odredi, da do kraja života paze ono naređenje presvetoga
pape? ai sam im izmoli sličnu molitvu kao papa“, naime da će sa svojim
3
Kovačević-Jovanovićo. c. II, 155 izrekli su mišljenje, da su između 924.
i931. ,saropeku Cp&it u iuxosa BaamANCKA CroaMNIA v rpany Pacy Guau noneprayru
noa saacr Gyrapexora narpujapxa“, a to da je jedan od uzroka pobune. Neispravnost
ovoga mišljenja pokazao je Pywapau Ha, Pamxu emickonu u mimponomira (Zac
Kp. Cpn. Awaa. 62, Beograd 1601, i dalje). 1
GI. o njemu gore str.

412.
+
Konstantin Port. e. 158

&
Na ovom mjestu car iznosi jasno svoj izvor (hf adroi Npofdzot).
i
zd o Gli ove mogle da budu napis ne samo u doba do-

i
broga sklada između Carigrada Rima. i
28
— 434 —
kršćanskim susjedima živjeti u miru i da ih ne će napadati. Značajno je,

da je baš oko toga vremena, god. 933., boravio na carigradskom dvoru
kao papin poslanik biskup Madalbert, još nedavno posrednik kod ugo-
varanja hrvatsko-bugarskoga mira.“
DIS
98l
sIdJeN
2JeUzodou
S0HSJEAJU
ezou
njsuuy)
(loznu
vladanju hrvatskoga kralja Kresimira I. ne znamo ništa, jer nam

O
se nije sačuvao nijedan podatak. Umr'o je oko 945. i ostavio dva sina,
Miroslava i Mihajla Kresimira. Vladanje preuze jamačno stariji Miroslav
149—150.
š 0. €.
1884, 305. O tadanjim

9 Ashciov vizantijsko-rimskim odnosima gl. Hartmann,
Gesch. Italiens vol. III., 2, 218 dalje,
i
228229.
— 435
(945.—049.) sam, ma da je trebao da po slovenskom drevnom običajnom

pravu podijeli vlast s bratom. Iz toga se porodi buna u korist Mihajla
Kresimira, kojoj stade na čelo ban Pribina. Zbog toga je došlo u hrvatskoj
D
ENG
muzej.)
(Kninski
Držislava
kneza
ENDGHMANGNIE velikog
Natpis
189.
Slika
državi do velikih smutnja i najzad do građanskog rata, u kojem krali

Miroslav pogibe u nekom sukobu od ruke bana Pribine. Tada postade
kraljem Mihajlo Kresimir Il. (949.—069.) pridržavši uza se ,možnoga“
bana (potens banus) Pribinu. To je uopće prvi po imenu poznati hrvatski
*
— 436 —
ban, a znamo, da je tada bio vojnički zapovjednik u sjevernoj Hrvatskoj,

u županijama Lici, Krbavi
i Gadskoj!. Jamačno za građanskoga rata
otpadoše od Hrvatske ostrva Brač i Hvar, te se i opet združe s neret-
ljanskom oblasti, koju nalazimo 948. — dakle baš u doba Pribinine
bune
u Hrvatskoj — u ratu s duždom Petrom Kandijanom HI. Dužd je protiv
Neretljana otpremio brodovlje od 33 ratne galije pod vodstvom
U:
Badovarija i Petra Rozola. Ali Neretljani suzbiše dušmanina, našto dužd

kad i tada
pošlje još iste godine novo brodovlje u nereiljanske vode; no
Mlečani naiđu na jak i hrabar otpor, najposlije ponude Neretljanima mir.
Mlečani
Neretljani pristanu i ugovore prijateljstvo s Venecijom, našto se
vrate natrag.!! Kao što su se Neretljani okoristili oslabljenjem Hrvatske u
doba njenog građanskog rata, tako učini i srpski knez Časlav Klonimi-
rović proširivši vlast svoju na oblast Bosnu i na krajeve oko današnje
Tuzle (Sol).'? Ali tada se i vizantijska Dalmacija povrati direktno pod
vlast carsku, prekinuvši dotadanje veze s hrvatskim vladaocem; samo
plaćanje danka, kako ga je odredio car Vasilije I. (oko 882.), ostade
i
dalje na snazi. Poradi toga spala je u to vrijeme (oko 950.) moć hrvatske
države i na kopnu i na moru: mjesto osamdeset velikih brodova imala
kako kaže savremeni car Konstantin Porf. tek
je Hrvatska ,sada“
—
—
trideset, dok nam ostali brojevi kod manjih brodova, pa konjanika i

pje-
šaka, nijesu poznati, budući da je na tom mjestu carev tekst do nas došao
iskvaren.'! Međutim kad se opet središe i staložiše prilike u Hrvatskoj,
Časlava (oko 960.)
kralj Mihajlo Kresimir povrati po smrti srpskoga kneza
Bosnu,“ a i s dalmatinskim je varošima obnovio dobre veze Čini se da
je njegova žena Jelena bila iz zadarske patricijske kuće Madijevaca,'
a
on sam došavši jednom prilikom u Zadar, obdari benediktinski samostan
Sv. Krševana selom Diklom (kod Zadra).' Kraljica Jelena bješe ne samo
w Konstantin Porf. e. c. 151. Da je kralj Kresimir II. imao kršćansko ime
Mihajlo, pokazuje grobni natpis kraljice Jelene (gl. niže). Vrijeme označeno je pouz-
dano ispravom kralja Petra Kresimira IV. od 1087., u kojoj se pominje ,potens banus“
Pribina Kresimira Il. ,maiora“ (t. i. pradjeda kralja Petra Kresimira IV.). Gl.
za
Rački, Doc. tekst ove isprave korektnije je publikovan u mojim Geneal. prilozima
62;
69, gdje je objašnjeno i mišljenje, da

u Đakon Ivan
jeje vjerojatno, da se onda Venecija
kralj Kresimir II. brat ubijenoga Miroslava.
e. c. 136. Veoma
i Neretlja-
nima obavezala na plaćanje nekoga danka, onako kao što je još ranije Hrvatima, jer
neretljanskim knezom uz pogodnu,
je dužd Petar II, Orseolo ugovorio god. 1000 mir s
predictum aliquo modo exiere . deberet (Đakon Ivan e. 159).
c.
\nec censum ..
12 Ovo
slijedi iz geografsko-topografskoga opisa cara Konstantina Porf.; gl. niže.
u Konstantin Porf.e. c. 181: , (t oko 950). Up. moje Geneal.
i.
i
priloge 14.
1 Za ovo je vrijeme Pop Dukljanin (izd. Čr 1—38) mjestimice bez sumnje
pouzdan izvor, crpajući zar iz nekih dobrih starih zapisa. Neposredno ispred riječi :
,Eo tempore defunctus est Bulgarorum imperator Petrus“, kaže: ,Cresimir cepit totam
Bosnam et
dominavit cam“. O Bosni
15 GI. o tome
gl.
niže.
moje Geneal. priloge 85.
14
Rački, Doc. 62.
— 437 —
pobožna nego imućna; kod Klisa i Solina, gdje su se tada nalazili kra-
i
ljevski dvori, sagradila je dvije crkve. U jednoj, posvećenoj B. D. Mariji,

našla je po smrti (975.) grob," dok je drugu Sv. Stjepana Prvomučenika
ispod Klisa, odredila za mauzolej hrvatskih kraljeva i kraljica.'* Mihajlo
Kresimir Il, ovaj obnovitelj hrvatske države poslije njena privremena
oslabljenja, umr'o je oko 969.; već 970. spominje se kao krali sin njegov
Stjepan Držislav. On je još kao kraljević učinio pobožnu zadužbinu
nekoj crkvi kod Knina, kako to svjedoči ulomak nađena natpisa, u kojem
se spominje još kao .magnus dux“.
Uto se odigraše krupni događaji na jugoistoku hrvatske države.
Opadanje bugarsko sve je većma napredovalo, i to ne samo na politi-
čkom i vojničkom polju, nego i na kulturnom. Tada se pojavi u Bugar-
skoj hereza obično zvana bogomilstvo (patarenstvo), koja će u hrvatskoj
historiji XII. vijeka i dalje zaigrati presudnu ulogu. Istodobno stalo se
vizantijsko carstvo sve više snažiti, porazivši Arap: na kopnu i na moru,
tako da je osvojenjem Krete opet uspostavljena prevlast carstva u isto-
čnom dijelu Sredozemnoga mora. Ovo se napredovanje naročito zbilo za
cara Romana Il., sina Konstantina Porf. (4 959.), i njegova slavnog voj-
skovođe energičnog Nikifora Foke. Po ranoj smrti (963.), koji
ostavi dva nejaka sina, šestgodišnjega Vasilija i dvogodiš a Konstantina,
pope se vojvoda Nikifor na carski prijesto proglasivši sebe dječjim skr-
bnikom i carskim namjesnikom, a onda se oženi i njihovom majkom,
carskom udovicom Teofanom. S carem Nikiforom Fokom (963.—969.)
začinje onaj red vladalaca, koji je opet povratio već klonuloj Vizantiji
17
Nadgrobna ploča kraljice Jelene, koju je u više fragmenata otkrio Msg. Frano
Bulić (25. i 26. aug. 1898.) nalazi se u arheol. drž. muzeju u Splitu. Ona glasi: ,(In
hoc t)umulo quiescit Helena famosa, [quae fui]t uxor Mihaeli regi materque Stephani
r(egis) [habenasque t|enuit regni. VIII. Idus m(ensis) oct(obris) |obiit in] pace. Hic
or[dinata] fuit an(no) ab incarnatione domini DCCCCLXXVI., ind(ictione) IV., ciclo lu-
n(ari) V., epacta XVII., ciclo sol(ari) V., luna V., currente VI. Istaque vivens fuit regni
mater, fit pupilorum tuto(rque) viduarum. Ieque aspiciens vir, anime dic miserere deus“
(up. moj Priručnik 126—129). Budući da znamo pouzdano, da je 970. u Hrvatskoj već
vladao Držislav (Thomas e. c. 36—37), jasno je, da je kraljica Jelena udo-
vica pokojnoga kralja Mihajla, a mati živoga kralja Stjepana, koji se
zvao narodnim imenom Držislav. Kako nam je iz pomenute isprave kralja Petra Kresi-
mira IV. (Rački, Doc, 62) pouzdano poznat otac Držislavljev Kresimir Il., slijedi, da
je njegovo kršćansko ime bilo Mihajlo. Gl. o tom moje Geneal. priloge 49—65. Precizni
datum matpisa kaže, da je kraljica Jelena sahranjena u toj crkvi 10. marta 976., ali
umrla je još 8. oktobra 975. Gl. o tom ira Tomašić, O danu kad je
pokopana kraljica
Jelena (splitski Bulletfino XXV. (1902), 38—40).
19
Arhiđakon Toma
1%
e.
55. c.
0. €. 36—37: ,Martinus archiepiscopus (Spalat.) fuit anno domini nongentesimo

septuagesimo tempore... Srećom je Toma broj ispisao pismenima
i tako onemogućio svaku ,učenu“ hiperkritiku.
Up. i
2... /Djirzisci(a)v ducem magnum... Čuva se danas u hrv. muzeju u Kninu.
moj Priručnik 126.
— 438
davno neviđene dane moći i slave. Ovu su promjenu brzo osjetili Bugari
i Srbi a nešto docnije i Hrvati. Prije svega prekide Nikifor Foka dobre
veza s bugarskim carem Petrom (966.), a jer je bio angažovan u ratu
s Arapima
u Aziji, car predobi zlatom ruskoga kneza Svetoslava, da pro-
vali u Bugarsku (u augustu 967.). Sada je Nikifor lako natjerao Bugarsku
na mir i dade konačni udarac slabom vladanju Petrovu. Kad malo potom
umre car Petar (30. januara 969.), naslijedi ga sin Boris (969.—971.), dok
je u Vizantiji poslije silovite smrti Nikiforove uzeo purpur njegov ubilac
Ivan Cimisk (969.—976.). Još iste godine 969. navrati se ruski knez
Svetoslav u Bugarsku, pobije joj vojsku i dopre sve do vizantijske međe ne-
daleko od Drenopolja. Tek u aprilu 971. potuče ga ametom novi vizantijski
car kod Silistrije na Dunavu, našto, oslobodivši Bugarsku od Rusa, zbaci
s prijestola Borisa II. i svrgne patrijara Damjana te sjedini podunavski
dio
bugarskog carstva s vizantijskom imperijom. Poslije toga otpremi car
vojsku na Srbiju, koja je također stala opadati poslije smrti kneza Ča-
slava, pa i nju podvrže direktno svojoj vlasti, dok su vizantijski vazalni
knezovi u oblastima na jugu ušća Cetine ostali u dojakošnjem svom po-
ložaju (oko 971.). Tako se vizantijsko carstvo u početku vladanja kralja
Stjepana Držislava neposredno primače granicama hrvatske države.*!
Kako sam već kazao, iz ovoga vremena, oko polovine X. vijeka,
imamo u djelu cara Konstantina Porf. sačuvan dragocjen geografsko-
topografski opis oblasti na istočnoj obali Jadranskoga mora, a tako i o
zagorskoj Srbiji. Ovaj opis počinje prije sv s carskom Dalmacijom, onda
prelazi na Hrvatsku, pa na slovenske oblasti na jugu ušća Cetine i naj-
poslije na Srbiju.
U doba cara Konstantina VII. Porf. raspadalo se vizantijsko carstvo
u sedamnaest temata (čuna, duo Istoka i dvanaest temata Zapada. Od
zapadnih carskih temata (ili provincija) bilo ih je na Balkanskom polu-
ostrvu devet: Trakija (9pd4x7), Makedonija (Maz82ovia), Strimon (Šegowdw),
Tesalonika (9e757)0vix7), Helada (13345), Peloponez (IIshom6wwrj306), Niko-
2 Gil. o tome Rački, Borba Južnih Slavena za državnu neodvisnost XI. vijeku
u
(iz Rada Jugoslav. Akad. Zagreb 1875), 10 dalje; Apunowa,

i
10snie Caanane 87-107;
Jireček, Gesch. der Bulgaren 184—188 i Gesch. der Serben, vol, 1., 202—203; Gelzer,
Abriss der byzantinischen Kaisergeschichte (ap. Krumbacher, Geschichte der by-
zantinischen Litteratur, Miinchen 1897, 984—988). Glavno moderno djelo je Schlum-
berger, Un empereur byzantin au dixičme sičele. Nicćphore Phocas, Paris 1890,
518—576, 735—760 (= novo izdanje bez slika, Paris 1923, 451—474, 610—635) L' epopće
i
byzantine & la fin du dixičme sičele, vol. I. Jean Tzimisces. Les jeunes annćes de
Basile Il. le tueur de Bulgares (969—989). Paris 1896, 1—184. Pokorenje bilježi Pop
Dukljanin (e. e. 38) ovim riječima: ,Eo tempore ... Grecorum imperator congregans
validam fortitudinem gentis suae obtinuit totam Bulgariam suoque subiugavit imperio.
Deinde reversus ad polatiam suam (= Carigrad) reliquit suum exercitum. Hi autem
qui praćerant exercitui, venientes cum exercitu, ceperunt totam Rassam provinciam“. Ovo
je očito stari zapis.
439 —
poli (N <), Dirahij (Avc647w7)

i Dalmaci;
uzi), dok su Jonska
ostrva činila osobit temat, naime Kelaleniju (Kee2))qvi4), a južno-italski
posjed dva: Longibardiju (Aoryfagčia) i Kalabriju (Kaxa60i3). Longibardija
se protezala po Apuliji s Barijem kao središtem, otkad je ovu utvrđenu
varoš opet osvojio car Vasilije I. (876.). Ova je carska južna Italija, kao
prekomorski susjed, vršila na istočnu (dalmatinsku) jadransku obalu snažan
utjecaj, i to ne samo na njene političke prilike, nego u kud i kamo jačem
stepenu na kulturne, otprilike onako kao docnije Venecija.
Slika 190. Sarkofag iz vremena splitskog nadbiskupa Martina (Split, peripter).
Neposredni južni susjed Dalmacije bio je drački temat, u kojem se

pored glavne utvrde Vizantinaca na istočnom Jadranu, Dirahija (danas
alb. Durres, srp. Drač) nalažahu
danas Bar), Helkinij ()x5viov, Ucinj)
utvrde (z
još
a)
Antivar (
Elis (EX&)t356v, Lješ) s okolinom.
i
Temat dalmatinski sačinjavale su one primorske varoši i ostrva, kuda se

u vrijeme slovensko-avarske najezde spasoše ostaci staroga romanskoga
življa, ,pa ih sve do danas imadu u vla: kako kaže car Konstantin.
Pogranične sporove između Romana i Hrvata (de finibus Dalmatorum
Romanorum et
Slavorum) raspravila je još 817. na samome mjestu mješo-
vita komisija, kod koje je sudjelovao markgraf Kadaloh i Nikifor iza-
slanik cara Leona V. Veoma je vjerojatno, da su tom prilikom Ro-
mani gore prošli izgubivši nešto od zemljišta oko svojih varoši u korist
Hrvata.*? Sa slovenskim susjedima južno od ušća Cetine bez sumnje je
# Annales regni Francorum ed. Kurze 145; Vita Hludow. imp. c. 27 (Mon.
Germ. hisl.
SS II., 621). Up. Jireček, Romanen I., 30, 32: ,Das byzantinische Gebiet
in Dalmatien war vor der Karolingerzeit ohne Zweifel viel grčsser als die Reste, welche
Kaiser Konstantin um 948 beschreibt“. GI. gore str.
i 313. ove knjige.
=
—
— 440 —
vizantijsko carstvo samo uredilo slična pitanja, ako ne još ranije, a ono
najdocnije u vrijeme cara Vasilija I.
Idući od jugoistoka na sjeverozapad, vizantijsku su Dalmaciju sači-
njavali oko polovice X. stoljeća ovi gradovi (14564): Kotor, Dubrovnik,
Split, Trogir i Zadar pa ostrva Vergada, Rab, Osor (Lošini, Cres) i Krk
s još nekoliko manjih, ali u ono vrijeme ili slabo ili nikako nastavanih.
O Kotoru kaže car Konstantin Porf. ovo: ,Grad Kotor (25 2457g0v rov Ms-
zazšowv) znači u rimskom dijalektu ,stiješnjen“ i ,zabit“, jer more ulazi
kao stiješnjen jezik 15 do 20 tisuća kora-
i sao
čaja [u kopno] i na kraju mora je ovaj
grad.*' Ima oko sebe visoke planine
ljeti mogu [njegovi žitelji] da vide sunce
kad je nasred neba, a zimi nigda. U tom
je gradu sahranjen Sveti Trifun (Tryphon) ;
on liječi svaku bolest bez razlike, a najviše
Slika 191. Novac Nikifora Foke one [bolesnike], koje muče nečisti dusi;
(po Schiumbergeru.) I
crkva je njegova okrugla.“ odista, Kotorani
zimi za dugotrajna kišnog perioda jedva da
imadu sunca više od tri sata oko podneva, a i to samo izuzetno za vedra dana.
Misli se da je crkva Sv. Trifuna osnovana oko g. 809., ali je 841. razo-
riše Arapi; po tom je kroz iduća stoljeća češće pregrađivana. Ona postoji
i danas, a Sv. Trifun je gradski patron (3. februara).** Susjedni grad
još
Dubrovnik opisuje car Konstantin
Porf. ovako: ,Grad Rauzij (7% #497p0v
09 'Pansioo) ne zove se Rausi Pa551))
(
u rimskom dijalektu (74 Pouziov

t.
čia)ixeo i. latinski), nego, jer se diže
povrh strmenica, a grčki (Popasri)
se kaže za strmen Zau (Xa0%), bieš
Po tome [njegovi žitelji] prozvani
Slika 192 Olovni pečat Nikitora Foke
(po Schlumbergeru.) Lauzeji (Aans3i0.), naime oni, što sjede
na strmeni. Zajednička pak navika,
koja često kvari imena, zamjenjujući va, prebaci naziv i prozva ih
Rauzani (Pa053440ve). Ovi isti Rauzani vladahu u davnini gradom zvanim
Pitaura (Iliz2pa). Ali docnije kad su Sloveni, koji su živjeli u [dalmatin-
skom] tematu, osvojili ostale gradove, osvojiše i ovaj. jedni [žitelji] budu
1
guaćwv Žiakćuno
mologisanje carevo očito bez temelja; o da nij
Ovo
je
eti-
znači, pa ju je
zato samovoljno istumačio geografskim položajem, o kojem je inače bio dobro upućen.
6 n. 6) izvodi ime Kotor od albanskoga kodrr — brežuljak.
Jireček (Handelsstrassen
o tom Gelcich, Memorie storiche sulle Bocche di Cattaro. Zadar 1880,
42—4; Jackson, Dalmatia, vol. III. Oxford 1887, 38; Monneret de Villard, L'archi-
tettura romanica in Dalmazia. Milan 1910, 3%.
o
poklani, drugi odvedeni u roblje, a oni, koji mogoše pobjeći i spasti se,
nastane se na strmenicama. Ondje je sada grad, a sazdaše ga najprije malen
a onda sve veći, pa onda povećaju bedem njegov, dok najzad nijesu
imali grad, šireći se pomalo i mn; i. Od onih, koji se bjehu preselili
u Rauzij, [poznati] su ovi: Gregorije, Arsafije, Viktorin, Vitalije, arhiđakon
Valentin, pa Valentin, otac protospatarija Stefana. Otkako se pak bjehu
preselili iz Salone u Rauzij, minulo je 500 godina do dana današnjega, a
taj pada sedme indikcije godine 6457. (po stvorenju svijeta — 949. po Hr.).
U ovom su gradu moći Sv. Pankracija u crkvi Sv. Stjepana, koja je usred
grada.“ Na prvi se mah vidi, da je car ove podatke dobio iz samoga
Dubrovnika. Da je starorimski Epidaur (Konstantinova [liravpa) bio ko-
lijevka Dubrovnika, poznata je historijska istina. Papa Grgur I. posljednji
je svjedok, što u svojim pismima pominje opstanak Epidavra (593.), a
geograf Ravenski (iz VIII. vijeka) prvi, koji pozna novo mjesto Raguzij
(Ragusium); isto je tako veoma vjerojatno, da je Epidaur propao nekako
u isto vrijeme kad i Salona (oko 614.). Analogno kao što su salonitanski
bjegunci osnovali u susjednoj carskoj palači Split, tako su i epidaurski
podigli 10 kilm. sjeverozapadno uz obalu novu naseobinu, koja se u prvom
početku jamačno nalazila na pećinastom poluostrvu ili vjerojatnije na
ostrvcu. Ovo mjesto, što pada strmo u more, još se u Srednjem vijeku
zvalo latinskim jezikom l/abes (romanski lave), a na to se očito upire ono
Konstantinovo Zau (3409); no od strane kopna bilo je većma položito.?
Da je Konstantinovo etimologično tumačenje imena Rausij (Pao63:0x) du-
brovačkoga postanja, svjedoči kazivanje Popa Dukljanina; vi ono šta
se u nekim detaljima s njime podudara.** Tek docnije postalo je slo-

i
#5
Jireček, Handelsstrassen 9—11; Jireček, Die Bedeutung von Ragusa in
der Handelsgeschichte des Mittelalters. Beč 1899, 6-7; Cvjetković, Povijest dubro-
vačke republike, vol. I. Dubrovnik 1917, 54—55. Up. Skok, Prilog k ispitivanju hrvat-
skih imena mjesta Il. (Iz Nastav. Vjesnila XXIl., 1914): ,Riječ stoji očito u vezi sa
lapides lausixe — komadići kamenja, lausa — kamena ploča, koje dolaze u latinskim
natpisima i u romanskim jezicima (V. Walde, Latein. etym. Wbch. str. 329 Meyer- i
Liibke, Roman. etym. Wbch. 4946). Za labe (lave) up. Mayer-Liibke o. c. 4806.
2 Pop Dukljanin (e. c. 33): ,Audientes homines Epidauriae civitatis, qui per
silvas et montana manebant, quod Bellus cum Romanis venissent et castellum fecissent,
congregantes se venerunt et una cum ipsis aedificaverunt civitatem supra mare in ripis
marinis, quas Epidaurii lingua sua aus dicunt. Unde ea civitas Lausium vocata est,
quae postea, 7 pro ( posita, Ragusium appellata est“. Nipošto nije dopušteno misliti, da
je Pop Dukljanin imao pred sobom tekst cara Konstantina Porf.; on bi u tom slučaju
donio iz njega i drugih podataka. Još potkraj XIV. vijeka dobro se pamtila u Dubrov-
niku i okolici stara tradicija o postanku grada; tako kažu u ispravi od 15. aprila 1391.
braća Sankovići, župan Bieljak
i
vojevoda Radič, predajući Dubrovčanima Konavle,
ovo: . HOBHACMO BA HCTMHS NO CrAphX> MHCMYXK HU
NO CTAPŠXA MAMETApSX+, 0-
Gpbx+ a8a6x+, KOH C8$ 481H O+ GAHOTA KOJIŠHA MO ApSrora 1 No Bka8mtxs GfkrbI$xE U
GaAM6H..6 (rupa u originalu): Ha Llanrarh upu mopu «crs Gnm rpans erapu (I86poanakc.
noJALE KŠNG KONABAJKCKE, KOM rpaA$ npneToBnIĆ x8Na KOKARAOCKA, H GhiNE M8 M16-
442
vensko ime Dubrovnik od staroslovenskoga dbrs, dubr (nova forma je

dub), od toga dubrova (dubrava), a nalazi tumačenje svoje za cijelo u
susjednim borovim gajevima (Pinus halepensis).*? Onaj niz imena saloni-
tanskih bjegunaca — stvar nimalo nevjerojatna — očito ima svoj izvor
u nekom zapisu o najstarijim gradskim porodicama, što se tada čuvao u
Dubrovniku. Što se tiče Konstantinova hronološkog podatka, kad su ovi
Salonjani došli u Dubrovnik, nije nemoguće, da je u carevu originalu
stajalo ,300 godina“ =), a izopačeno od docnijih prepisivača u ,500
(še
godina“ (šeq e); godina 649. odista i odgovara historijskom faktu. Konačno
valja istaknuti, da je još 1440. stajala ,u sredini grada crkva Sv. Stjepana“,
gdje su se čuvale moći različitih svetaca, a znalo se za nju, da je pra-
stara postanja.“
Od gradova u donjoj (zapadnoj) Dalmaciji prvi
kaže car Konstantin Porf. ovo: ,Grad Split
E
O njemu
o»), a to
Sp
znači ,malena palača“, osnova car Dioklecijan; on je imao za svoj a
dom i
sagradi u njemu dvor (4%(v) i palače, od kojih je veći dio propao
[u Konstantinovo vrijeme|. Sačuvalo ih se do danas malo, među njima
zgrada gradske biskupije (0% tozonstov rod dorgon) crkva Sv. Dujma, i
gdje počiva Sv. Dujam; to je bila grobnica cara Dioklecijana. Ispod nje
su okrugle komore, nekoć zatvori, u koje zatvarahu svece, kad ih je
[car] nemilo mučio. Pohranjene su u tomu gradu i moći Sv. Anastasija.
Bedem ovoga grada nije podignut ni od opeka ni od domaćeg kamena
(šo šrjepijoo), već od četvorna kamenja, dugačka po jedan a često
i
po dva lakta (607%) i široka po jedan lakat, a sastavljeno je jedno

s drugim i povezano u olovo natopljenim gvožđem. U tome se gradu
ili i
dižu i gusti stupovi s ukrasom na vrhu (z07y. . Na njima htjede car
Dioklecijan da podigne okrugle komore, pa onda prekriti cijeli grad
podići palače i sva zdanja gradska povrh ovih okruglina na
dva tri
boja; tako bi prekrio ne mali dio grada. Bedem pak toga grada nema
naokolo ni puta ni prsobrana, nego samo visoke zidove i otvore za oda-
U tim nam je ma sačuvano ono, što su Splićani
pinjanje_ strelica.“
ri
MGHINETO TA OKNA HM
Ap$P6 3GMonG HM
MbeTA, U KAJA C6 Otk CTApI rpan+ pac$ u onšeri,
CIAM Š3GNIG KO-
rea rocnoa parka M x$M&CKA Š T6H AHW KPHBIMOME MOCBAOMIĆ M NO
NaRAJICKS ;%8M8 H ApSra wbera rorat rpana,

raza rpatine noHAOm Š TBPAO MECTO, 1
u
C1060-
gunauić rpams M86posniki, &eTK KOH BOJKOM, MILOČTINO NOY4TSH
M RAHACKI
UH
ati, on kONXI Crapora rpana

1ŠAH
oe8 ce u nacmtanam pozi
saacrene rpana 186poB-
nuxa“ (Miklošić, Monumenta Serbica. Beč 1858, 217).
Već Pop Dukljanin (1. c.) kaže: ,Sclavi vero Dubrovnich appellaverunt
|Ragusium], id est sylvester sive sylvestris, quoniam quando eam aedificaverunt de sylva
venerunt“.
1440., izdao u iz-
Philippus de Diversis, Situs aedificiorum (napisano
vještaju c. kr. vel. (talijanske) gimnazije u Zadru za god.
1879/80
Brunelli pg.
,Habetur et aliud templum S. Stephani Prothomartyris valde devotum, ubi servantur
sanctarum Petronillae filiae S. Petri et Domitillae corpora, et aliorum sanctorum copia
grandis reliquiarum argento inaurato ornata“.
443 —
znali o svom gradu oko polovine X. vijeka. Ime s& 'Aom4Aadov (ili i 'Aom4-
ka005), Spalatum (Spalathrum) dovodili su u vezu s palačom cara Diokle-
cijana, što je sasvim razumljivo, no nejasno je to, otkud caru Konstan-
tinu Porf. tumačenje ,malena palača“. Poslije tri stoljeća tumačio je Toma
arhiđakon ime svoga grada kao ,prostrana palača“ (et quia spatiosum erat
palatium, Spalatum appellare ceperunt). Dalje vidimo da su znali, da je
biskupska rezidencija nekoć bila smještena
u zgradi, koju je podigao car Dioklecijan,
što se još i u doba Tome arhiđakona
pamtilo,? a tako isto, da je crkva Sv.
Dujma nekoć bila Dioklecijanov mauzolej.
Međutim već je u doba Tomino živjela
neispravna tvrdnja, da je splitska katedrala
nekoć bila Jupiterov hram. Dalje potvrđuje
Konstantinov izvještaj ono, što smo vidjeli
da je na prvom splitskom sinodu (925.)
iznosio dalmatinski episkopat kao glavni
argument svoga prava na jurisdikciju nad
čitavom bivšom salonitanskom nadbisku-
pijom, naime, da u splitskoj stolnoj crkvi
počivaju kosti Sv. Dujma, dok se iz ca-
revih riječi jasno ne vidi, da li se već
tada vjerovalo u Splitu, da se i kosti Sv.
Anastasija nalaze u istoj crkvi. Svi ostali
detalji što ih iznosi car o opisu Diokle-
cijanove palače, očito su učinjeni prema
budi pismenom (što je vjerojatnije) budi
usmenom kazivanju nekoga, koji je na svoje
oči gledao njene ostatke i čuo o njoj raz-
ličite kombinacije o osnovama i mislima
Dioklecijanovim. Kod toga nam pada ne-
hotice na pamet, što Laktancije priča o
carevoj strasti za gradnje.“'
Poslije Splita opisuje car Konstantin Stika 193. Car Konstantin VII. Port.
Trogir i Zadar. ,Grad Trogir (8% zaozoov (po Schlumbergeru.)
4 Terparyobpw) maleno je ostrvce na moru,
# Toma arhidakon e. c. 34: ,Severus domicilum suum . . donavit ecelesie
.
cum turriangulari et palatio, episcopium ibi fieri statuens“.

GI. gore str. 419.
#0
4 Laktancije (De mortibus persecutorum

c. VIL) izrijekom kaže: ,Silna ga je
želja morila za građenjem, pak eto ti stoga gdjeno tlači pokrajine zahtijevajući od njih
radnika, umjetnika, tarnica i svega što je za to trebao. Tu bazilika, cirkus, kovnica,
oružana, amo palača ženi, tamo kćeri, Najedamput opusti veći dio grada, jer je svatko
M
a ima do kopna pružen veoma uzak vrat poput mosta, kojim žitelji grada idu
tamo amo. Zove se
pak Tetrangurin, jer je malen poput krastavca. U tom su
gradu pohranjene moći svetoga mučenika arhiđakona Laurencija.“ Geografski
je opis doduše ispravan, ali etimologija očito je primijenjena grčkoj riječi
pdrrgovgav (— species vicina zov 4iqgovpiev, cucumis, up Stephanus
S. v.
Zanimljivo je da je već tada postojala u Trogiru tradicija, da se tobože

ih nikad ondje
u njemu čuvaju moći Sv. Laurencija mučenika, a zna se, da
ni bilo nije, nego da one oduvijek leže u Rimu.** Biskupija trogirska po-
minje se prvi puta tsk godine 1000.; kad
Grad
je
i kojom prilikom
Zadar
osnovana
— svakako između 925. i 1000. — ne znamo.“ (%5 x45720v
zov Mašopwv) zove se u rimskom (latinskom) dijalektu ,iam erat“, što
znači ,već bijaše“, očito zato, jer je ovaj grad osnovan prije Rima. Zadar
je velik grad. Zajednička ga navika (od starine) zove Diadora.
U tom
je
i
gradu sahranjena neistrula Sveta Anastasija djevica, kći Eustatija, koji
carovaše u ono doba (?), pa Sv. Hrisogon (Krševan) monah i mučenik
njegove svete verige. Crkva je Sv. Anastasije duguljasta, nalik na crkvu
(B. D. Marije) Halkopratijske (u Carigradu nedaleko od Sv. Sofije), sa ze-
lenkastim i bijelim stupovima, sva islikana starinskim slikama na drvu;
i
tli (patos) su njezine divno sastavljene (od mozaika). Ima blizu nje i druga
okrugla crkva, Sveto Trojstvo. Povrh ove je crkve opet druga crkva nalik
na katakumenske, tako isto okrugla, pa se ulazi u nju zavojitim stepe-
nicama.“ Osim one neozbiljne etimologije Konstantinove, njegov je opis
Zadra, toga središta carske Dalmacije, gdje je stolovao carski strateg,
potpuno ispravan. Moći Sv. Anastasije, srijemske mučenice, dar je cara
Nikifora, a donesene su godine 807. lađom iz
Carigrada u Zadar.“ gradski 1
selio sa ženom idjecom, bih rekao neprijatelji zauzeše grad. Kad

dobro urađeno;
je
neka
sve ovo pokrajine
se gradi iznova“.
već stojalo ne malo krvi, govoraše on: , e
Trebalo je sada sve rušiti i podizati nove
z
rade, da se možda i
one [nove] opet
sravne sa zemljom“. O Dioklecijanovoj strasti
za
građenje govori i Viktorin Ceza-
rejski o. c. 39, 45; pa i Libanije (or. LXI., bilježi, kako je antiken
5) Dioklecijan izgradio
Nikomediju. Up. o tom Seeck, Geschichte des Unterganges der Welt, vol. I.
(četvrto izdanje), 7 i Anhang 440.
3%
Gl. 0 tome komentar Bandurijev k djelu cara Konstantina
Sv. Laurencija spominje se u Trogiru prvi puta u jednoj ispravi
e. c. Ill., 346. Crkva
izdanoj oko g. 1111.
Laurenciju, na rešetki u Rimu g. 258.,
(Smičiklas, Cod. dipl. O Sv. sprženom
23).
l.,
chrčtienne, vol. III.

pa i o njegovu grobu, up. Marucchi, Elćments d'archćologie
Basiliques et elises de Rome. Rim 1909 (drugo izdanje), 477—400.
Na splitskim sinodima 925. i 928. još se ne spominje trogirska biskupija (gl.
gore s 20 i 350). Tek kad je god. 1000. u Trogir došao dužd Petar ll. Orseolo, do-
čekao ga je — kako kaže dakon Ivan — biskup s građanstvom (cumque Traorensem
urbem peteret, ab episcopo civibusque sacramentis corroboratus est) e. c. 158. Značajno
ie, da ni car Konstantin Porf. ništa ne zna o trogirskom biskupu ni o stolnoj
crkvi,
a to znači, da još ni 950. Trogir nije imao biskupa.
«t Rački, Doc. 306. Up. Manojlović, O godini ,Prijenosa Sv. Anastazije u
Zadar“ (Vjesnik zem. arhiva, vol. Ill. (1901), 104—113); Bersa, L'arca e la capella
di
S. Anastasia nel Duomo di Zara (splitski Bulleitino, vol. XXXI. (1908), 11—26); Bru-
— 445 —
zaštitnik Sv. Hrizogon (Krševan), akvilejski mučenik, imao je u Zadru

crkvu već 918., a u jednoj ispravi god. 986. kaže prior i prokonzul Majo
za ni, da mu ,sveto tijelo (u Zadru) počiva“. Ona okrugla crkva Sv.
Trojstva i povrh nje opet druga okrugla, crkva je docnije zvana Sv. Donata
(danas varoški muzej), sagrađena slično čuvenoj stolnoj crkvi u Ahenu."'
Najzad svršava car Konstantin Porf. svoj opis Dalmacije ovim rije-
čima: ,Pod vlašću su Dalmacije gusto posijana i veoma mnoga ostrva
sve do Beneventa (Bsvsf&včov t. i. do južno-italske obale) i ondje se bro-
dovi nikad ne boje oluje. Od tih
je ostrva grad Krk (ij i
na drugom B&44)
ostrvu Rab (ij “Apfq) i na daljem ostrvu Osor (ij "04454) onda Vergada
i
(ra AovpfBpwzdzov); ovi su gradovi naseljeni do danas. Ostala ostrva nijesu

naseljena, imaju puste gradove, a imena su im ova: Katan (Kdra [očito
griješkom mjesto Kdrav, danas Pašman s mjestom Tkon još od XI.—XIII.
st. Cotuno ili Cutuno]), Grebeno (lgsfsvo d. Kornat), Pizich (llič6, d.
Dugi Otok), Selvo (SsX&d d. Silba), Skerda (žz203% d. Skerda Vela), Aloip
(lewis d. Olib), Skirda (žxg84 d. Skerda Mala), Kissa (Kico d. Pag),
4 d. Molat), Estiuniz (“Es
Pyrotima (Iog6siua d. Premuda), Meleta (M
ovvijć d. Sestrunj); ima još i
veoma mnogo drugih ostrva, ali im se imena
ne znaju“.
Žitelje vizantijske Dalmacije car Konstantin Porf. izrijekom nazivlje
Romanima (Pesdvo za razliku od vizantijskih Grka 'Pouzi«), a to po-
tvrđuju i franački ljetopisci IX. vijeka (Romani) pa i docniji domaći pisac
(Pop Dukljanin) isprave. Jezik njihov bio je latinski, kako nam to iz-
i
nelli, Storia della citta di ara, vol, I. Venecija 1912, 185201; Zeiller, Les origines
chretiennes dans les provinces Danubiennes de I'empire Romain. Paris 1918, 84—86.
U grobnici stolne crkve zadarske nađen je ovaj starinski natpis: ,In nomine sancte
Trinitatis hic requiescit corpus beate Sancte Anastasie. De donis Dei et Sancte Ana-
stasie Donatus peccator episcopus fecit Deo gratias“ (Bersa 1. c.). O zadarskom
biskupu Donatu iz
početka IX.
st,
up. gore str. 310. Crkva Sv. Anastasije spominje se
prvi puta u jednoj ispravi zadarskoj g. 918. (Rački, Doc. 18).
ss Rački, Doc. 18 i 21. (Id circo ecelesiam beati Chrisogoni martyris, que sita
est intra muros ciuitatis, ubi et sacratissimum eius corpus requiescit). \ docnije, 10%2.,
kaže se u jednoj zadarskoj ispravi ,.
. sancti Chrisogoni, cuius sacratissima membra
Jadere retinentur.“ Up. još Brunelli o. c. 207220; Zeiller 0. c. 86.
s ovoj osobito zanimljivoj
O crkvi up. Eitelberger, Die mittelalterlichen Kunst-
denkmale Dalmatiens. Beč 1884, 8 i dalje; Jackson, Dalmatia, vol. 1, 250 i dalje;
Monneret de Villart, L'architettura 14—25; Brunelli o. c. 221 i dalje.
37 GI.
o ovim imenima moj Priručnik (priloženu kartu). Izvještaj Konstantinov
e. c. 136—140. Ja sam tekstu ispravio careve griješke u pisanju imena nekih malenih
u
dalmatinskih ostrva; nevješti su prepisivači očito učinili ponegdje od dva različita, a

njima nerazumljiva imena, jedno. O tim malenim ostrvima misli Jireček (Romanen I.,
31) ovo: Die damaligen ženućxassga dieser Inseln, ebenso wie die auf den Inseln vor
Zara, mogen zwei Jahrhunderte vor Konstantin, in der Bliitezeit der byzantinischen See-
herrschaft im VII. und VIII. Jahrhundert, siimtlich noch bewohnt gewesen sein“.
I,
(i
se
— 446
gl.
rijekom kaže nadbiskup Vilim Tirski (+ 0. 1190.) opisujući prolaz krstaša
kroz Dalmaciju godine 1096."
Položaj Hrvatske određuje car Konstantin ovako: ,Od rijeke Cetine
počinje Hrvatska i pruža se na morskoj strani do granica Istre i to do
grada Labina ('A)868vov), a u planinskom svom dijelu preseže ponešto
temat Istru; kod Cetine i Hlijevna (d. Livno) približuje se zemlji Srba.
Srbija je naime sučelice svima ostalim zemljama i primiče se na sjeveru
Hrvatskoj, a na jugu Bugarskoj.“ Onda kaži Dijeli se zemlja njihova :
to: Hlijevno (ij XXefiava), Ce-
O
(Hrvata) na jedanaest županija (Coomavios), i
tina (i; T Pliva (i; [Ii3&2), Pset (i) Ile

sa3"_Imorski (i a), Nin Noa), Knin (i T
Sidraga (% a
bojan (4 go4voc) njihov upravlja
Krbavom (siv Ko iztav)*! Gatskom (siv Dooečnxa).“ i
Hrvatska ima naseljene gra je (u Nin (#4 N&6va), Belgrad (ca Be-
1):
264p280v), Belice (0% e4 3x6g86va), Hlijevno (e& XXs68v2),
Stupin Xrćhzav), Knin (8% Tvijv),

(5% Karin (3% K6ge) i Klobuk (7 kaži =
U ovom opisu jasno su označene granice Hrvatske na primorju,
naime ušće rijeke Cetine na jugoistoku i istočna granica Istre, u staro-
rimskom smislu, kod ušća Raše na sjeverozapadu. Ali rijeka Cetina bijaše
Hrvatskoj granicom samo u
najdonjem tijeku njenom, gdje ona zakreće
k moru, jer su krajevi i na lijevoj obali njenoj u gornjem
pripadali Hrvatskoj, kako to pokazuju županije Cetina,
srednjem tijeku
Imotski Hlijevno.
i i
Dok nam se druga docnije ne spominje, poznat nam je iz isprave kneza
Mutimira od župan treće županije Želimir (Zelimiro iupano Chleunae).
8092.
Imotska županija istoimenim gradom kao središtem bez sumnje sterala

se na istok u današnju
i
s;
zapadnu Hercegovinu prema planinama,
kojima je najviši ispon Čvrsnica (2227 m), dakle do na domak sastavaka
s O tom Jireček,
Romanen vol. 44—45. Vilim Tirski opisujući Dalmaciju
(= Hrvatsku), koja da prostrana zemlja između Ugarske
je Jadranskoga mora“, i
nastava ,populus ferocissimus, rapinis et caedibus assuetus“, — ,exceptis

je
paucis, qui in oris maritimis habitant, qui ab aliis et moribus et lingua dissimiles /ati-
num habent idioma, reliquis sclavonico sermone utentibus et
habitu barbarorum“ (Rački,
Doc. 462). Bez naučne vrijednosti je ono, o tom kaže Strohal, Pravna povijest
što
dalmatinskih gradova. Zagreb 1913, 103—149; gore str. 276 bilj. 14.
# Očito griješkom prepis mjesto T< =nqva; o je da je u ovom imenu
rijeke car piše
srt
učuvan nazal Ime e.
sasvim korektno iva i opet s nazalom.

|
ovo1
O formi
jemje:
A
4. Ono označuje poluglas 1.
ao po čuvenju može pouzdano
+
zaključiti po toj činjenici, što se u njegovu pisanju opažaju tragovi slavenskih padeža.
Tako zove starohrvatsku županiju Liku Odakle mu ono čudnovato mjesto x,
4
«€
dok bi mu bilo svakako lakše napisati x, koje ima u grčkoj azbuci? Očito je njegov
izvjestitelj čuo ovu našu riječ u lokativu * (danas Lici) prema tome padežu stvorio
Lic? i
novi nepravilni oblik u svojem izvještaju“ (Prilozi k ispitivanju hrvatskih imena mjesta
IV. Nastavni Vjesnik XXIV. (1916), 663). Tako tumači Budmani u Akad. Rječniku
i
VI, 89 s. v. Lika.
e.
E
Neretve i Rame. Županija Hlijevno sa središtem
u
istoimenom gradu (danas
obično zvan Livno) obuhvatala je jamačno još i poznate tri vispoljane:
Glamoč, Duvno i Kupres pa se na istoku primicala planinama, što dijele
ovaj visoki kraj od doline uz gornji Vrbas.*? Tik doline srednjega Vrbasa
sterala se županija Pliva sa središtem u gradu jamačno istoga imena (u
XIV. vijeku Sokol-grad) na rječici Plivi, koja kod današnjega
Jajca pada
u Vrbas. Sjevero-zapadno od ove
županije širila se između porječja gor-
nje Une i Sane a okružena planinama Kozjakom (1071), Grmečem (1209),
Slika 144. Crkva Sv. Trojice kod Splita iz X. vijeka.
+ Ovi su krajevi bili sastavni dio kraljevine Hrvatske sve do polovine XIV.
kad dodoše u vlast bosanskoga bana Stjepana Kotromanića. Tropolje nosili su neki
st.,
hrvatski banovi i velikaši pa knezovi Bribirski u svojoj tituli; tako 1249. ,Stefanus
i
banus maritimus et comes (— župan) Trium Camporum“, a ima još i

osobitoga ,Renez (?)
comitem nostrum Trium Camporum“ (Smičiklas, Cod. dipl. IV., 391); 1263. ,Stephanus
banus maritimus, comes Trium Camporum“ (o. c. V., 245); 1264. ,Stephanus banus ma-
ritimus, comes Trium Camporum et de Clisia“ (o. V., 296); 1277. ,Perchinus comes
Trium Camporum“ (o. e. VI, 204); 1277. i 1278. ,Petrus comes Trium Camporum*
Wenzel, Acta extera 1, 54,
» :
1301. ,Paulus banus Croatorum una cum
56);
Mladino, Georgio, Paulo et Gregorio Trium Camporum, Hlivne et de Cetina co-

> ..
mitibus (0. €. VIII, 3); 1304. ,Mladinus Trium Camporum et tocius terre Hlim (= Humska
filiis
i (zemlja) . . comes“
.
(o. c. VIII., 80).
i # Dne 11. augusta 1366. darova bosanski ban Tvrtko vojvodi Vuku Hrvatiniću
»srpaas $ Ilatsb S ume Coxom cn nicomi Ili$non, ore miu mo wee“, jer ju je 1363.
FR
sud
i
—
Osječenicom (1795), Klekovačom (1961) i Srneticom (1390) županija Pset,
sa središtem iznad današnjega Petrovca, možda u današnjim razvalinama
Grmeč-grada, u sjeverozapadnoj Bosni.'* Sve ostale županije, što ih po-
[Int 8 g8
obranio kule Cć NOABIOKE HA M6 ŠEpicku Kpase y #Ms JISaonnco u npuxomu Vukč
non Coxom“ (Šurmin, Acta croatica 83). O Pli Vojvoda Hrvoje
Hrvatinić i njegovo doba. Zagreb 1902, 4 i Thall&czy-Horvath, Cod. dipl. Jajeza
XV.—KXVI. (uvod).
i nazalom), očito ime stra-
+ Carevo IIsožvra naše je staro Prset (s poluglasom
noga — predhrvatskoga — postanja, najvjerojatnije ilirskoga. Sama teritorija županije
Pset ostala je sastavnim dijelom kraljevine Hrvatske do drugoga decenija XVI. st. Po-
slije Konstantinova podatka oko 950., Pset prvi se puta spominje 1185. kao ,parochia“
(= arhiđakonat) hrvatske kninske biskupije (Smiči o. e. Il., 193), G. poznat

1252.
nam je poimenično njezin župan Ampudije (original u ilije Kallay u madž.

nar. muzeju u Budimpešti: ,Ompud comi mda <
. župan Dionizije
(Smičiklas o. c. V., 415: Dyonisius co; a et de ovo Polhana je
plemenska župa Poljička (Policie, Police drug e administrativno jamačno
sastavni dio psetske županije (Lopašić, Bihać 14). Zbog toga se i
razlikuju 1278. i
1280. u ispravama dva Pseta (in utroque Pzet, Smičiklas o. c. VI., 241, 263, 382).
i
God. 1292. darovao je dašto, samo na pergameni — napuljski dvor banu Pavlu Bri-
birskom i njegovoj braći županiju Drežnik, pleme Unčana županiju Pset ,do bosanske
granice“ (Smičiklas o. c. VII, 104: ,de ... tenimento seu territorio, quod Dyesnich
(= Dresnich) vulgariter appellatur, nec non progenie seu generatione que vocatur Su-
czunuy, et Pset, que (i. e. Pzet) est iuxta territorium predictorum (gener. Sucz.), et ab
inde usque ad confinia provincie, que dicitur Bosna“). Ono Szuczunuy isprave čitao je
Wenzel, Acta extera I., 96 Suczanmy, a Makušev (ap. Smičiklas I. c.) Suczannuy
no to je očito budi rdavo pročitano, budi rdavo već u originalu napisano mjesto Vn-
;
czanny, to jest Unčani, naime pleme koje je u neposrednom susjedstvu županije Pset
nastavalo župu Unac u porječju rječice istoga imena. Grad Unac (Vnaz) poznaje jedna
originalna isprava od god. 1345. (Smičiklas o. ce. XI., 207; ,bilješku“ od 1322. kod
Smičiklasa o. c. IX., 101 treba izbaciti), onda i suvremeni pisac splitski Miha Ma-
dijev (ed. Brunelli 59: ,habito castro Vnac“) pa i jedna isprava od 1387. (moje
izdanje Zadrana Pavla Pavlovića str. 10 n. 48). Župa Unac (Vnacz) navodi se u jednoj
veoma važnoj ispravi g. 1430., u kojoj su poimence nabrojane mnoge tadanje hrvatske
župe (original u madž. drž.
arhivu DL 38, 517), a samo pleme Unčani u drugoj jednoj
ispravi god. 1435. (Thall6czy-Barabas, Cod. Frangepan, vol. l., ,Simon Bu-
257:
doyeuich de genere Uhnachac“). Posljednji puta spominje se teritorija županije Pset

kao dio Hrvatske god. 1503., i
to grad Belaj (castrum Belay, danas Bilaj u petrovačkom
polju), tada u vlasti udovice hercega Ivaniša Korvina, Beatrice Frankapanke (T'hall6czy-
Barabds o. c. ll, 261). Belaj navodi se i ranije u ispravama kao Bilić
(Bylich ap.
Thalločcezy-Horvath, Cod. dipl. comitatuum Dubica, Vrbas et Sana 324, 330). Skoro
potom, svakako između 1510. i 1520., pala je teritorija stare hrvatske županije Pset u
turske ruke i potom postala dijelom Bosne. Inače je u županiji Pset do turske okupa-
cije nastavalo hrvatsko pleme Kolunich (ima i danas selo Kolunići kod Petrovca), ubi-
lježeno prvi puta u ispravama 1325. (Smičiklas o. c. IX., 238: svjedok ,Budona de
generatione Cholunic“). Od njega potekli su poznati austrijski grofovi Kolonići (od-
seliše se iz Hrvatske u Štajersku Donju Austriju poslije propasti Pseta između 1510.
i
1520.), onda hrvatski plemići Per

i
i kula u sjevernoj Dalmaciji, nekoć njihovi posjedi)

i
(po njimaje
i
prozvano istoimeno ličko mjesto
docniji grofovi O ršići iz Drinića
(Thallaczy-Horvath o. c. 319: ,Vuscec (= Vukčec) et Wlathko Orsyfh de Udrinich
(— v Drinić [up. Fsign = v Sinj]; mjesto postoji još i danas nedaleko od Petrovca.
449
minje car Konstantin, nalazile su se zapadno od ovih. To su: Cetina u

\
U
porječju istoimene rijeke u njenom srednjem tijeku (danas Sinjsko polje)
a sa središtem kod današnjega Sinja;** Primorska (Parathalassia), ja-
mačno identična s onom, kojoj se u is-
pravi kneza Mutimira pominje župan Le-
ledrag kao kliški (L. iupano Clissiae),
sterala se između ušća Cetine i ušća Krke
sa središtem u gradu Klisu; Bribir na
\
sjeveru donje Krke sa središtem u gradu
Bribiru,** kojoj se spominje 1069. župan
Budac (8. postelnic, Berberisticus iupanus);*
Sidraga na sjeverozapadu Bribirske sa
središtem jamačno u gradu Belgradu, kojoj
poznamo 1060. župana Jurana iuppano de(/.
Sidraga); Nin ovoj na sjeveru sa sre-
dištem u istoimenom gradu, a poznat nam
ie njen župan Godeslav još oko 800., dok
se 1029.
spominje Bolemir (B. iupanus No-
ne Knin oko istoimena grada uz
gornju Krku oko
i
ta Cetine, koje
v
upan Jurina pominje 1076.“ i najpo-

i
ije Nina, k se položaj ne da pouzdano
odrediti. no bez sumnje se nalazila između
Knina, Nina, Sidrage i Bribira pa inden- je
tična županijom
sa
Lukom XI. st.5'
iz
Na
vernoj strani Velebita bile su tri teritorije,

sje-
koje se tek docnije spominju kao županije, š
a bijahu tada (oko g. 950.) pod upravom Slika 195. Sv. Anastasija (iz XV.
bana; to su Krbava središtem jamačno
sa vijeka; Zadar).
1 Da je vrelište Cetine sa Vrhrikom (Vrlikom) pripadalo županiji kninskoj a

ne cetinskoj, dokazao sam
usredovječnom hrvatskom gradu Labu (Bulićev
radnji: O
Zbornik 582583). Rački Doc. 74 (1039: Dragomir iuppano de Cetina), 82 (1070: Uil-
cina zatinscico [= zetinscico] iupano).
#6 Da
je naše Bribir (stariji oblik Breber, Brebir) postalo od Varvaria, up. Skok,
Prilog k ispitivanju hrv. imena mjesta ll. (Iz Nastav. Vjes. 1914).
« Rački, Doc. 73 82 (1070: Cerminico Breberscico iup.), 117, 126, 162, 149,
i
164, 172 (1078—1089: Strezigne Breberstici iup.)

Rački, Doc. 52, 60, 74, 116 (1069, 1072: Petrus iup. de Sidraga), 82 (1070:
Mutimir Sidrascico iup.), 167 (1070—1078: Liubomir iup. de Sidraga).
i Doc. 82 (1070: Desina Nonensis iup.), 62, 73, 80, 117 (Adamic Non.
iup.), 126, 162, 164 (Jurra Non. iup.).
Rački, Doc. 113.
s!
Rački, Doc. 52 (1050: Pirvanego iuppano de Luca), 62, 73 (1062, 1089 Uilkizo
[Vilehico] iup. de Luca), 81 (1070: Vekemir Luce iup.), 82, 83 (1070: Cosma iupano
Luce), 488 (oko 1100.: župan» vi Luce Prbrnebga).
29
S-
— 450 —
možda u gradu koji

u istoimenom gradu (danas Udbina); Lika sa središtem
se u ispravama od XIII. st. dalje zove Počiteli
i Gatska sa
središtem valjda
ih car Konstantin Porf. navodi, poznati su i
u Otočcu. Od gradova, što
Skradin, Hlijevno
danas s istim imenima: Nin, Belgrad (Biograd na moru),
nedaleko od Skradina, gdje
(Livno), Knin i Karin; Bilice nalazile su se
još i danas pokazuje njihov položaj jedna
zaliv
razrušena crkva
kod Rogoznice, sjevero-
X.
i SE
Stupin ie današnje istoimeno mjesto
i
zapadno od Trogira, dok je Klobuk po

svoj prilici staro ime za docniju
Ostrovicu.“!
hrvatsku
Ali ovaj carev opis Hrvatske ne obuhvata čitavu tadanju
tada sačinjavale. Kon-
državu, niti je on nabrojao sve županije, što je
i važniji dio hrvatske
stantinov se izvještaj očito ograničio samo na poznatiji
strani do
države. Sam car naime kaže, da se Hrvatska pruža na morskoj
dijelu da ,pres že
granica Istre i grada Labina, a u planinskom svom
ponešto temat Istru“, pa ipak ništa ne kazuje o onom kraju, hrvatskom
što se pro-
stire na sjever Gatanske banove teritorije, naime o današnjem
zaleđu oko gornje Kupe,
primorju, istočnoj Istri i o njihovom planinskom
Vinodol i Modruš." Tako isto
gdje se u XII. i XIII. st. spominju županije
da je tada vlasti hrvat-
dokazuju i akta drugog splitskog sinoda (928.),
skoga vladaoca pripadala
i teritorija nekadanje sisačke biskupije, ili Pa-
sezati i dalje na istok
nonska Hrvatska.“ Najzad država je hrvatska morala
od županije Pset, dakle preko Sane bar do donje Bosne,
kako nam to
tadanje Srbije.“
objašnjava i Konstantinovo kazivanje o opsegu
1912 (Prilog Bul-
GI. Jelić, Contributo alla storia d'arte in Dalmazia. Split
lettinu XXXV.), 69—80. O imenu gl. Skok, Prilozi (Nast. Vjes. 1916, 664).
vol. VII.
sa GIL. Die Halbinsel Bosoljina (Jahrbuch fiir Altertumskunde,
Jelić.
hrvatski herceg Koloman trogirskoj crkvi Drid
Beč 1913, 230b). God. 1226. darovao je
.“ (Smičiklas o
i označuje
mu granice: ,ab oriente maria, ab occidente Stelpona ..
239). God. 1383. dalo je mletačko vijeće razgraničiti
teritoriju između varoši
e.
Il, kaže: montem Slaloglao, cuius montis caput
Šibenika i Trogira; u ispravi se , . . .
(Smičiklas o. c 138). Slatoglao je

bibit in aqua in ore vallis dicte Stalpone*
danas Zatoglav kod Stupina u Rogoznici. O imenu up. Skok, Prilozi III. (Nast. Vjes.
1915, 347).
si Obično se zbog identičnosti imena carev grad (#45790)
1% Khsgiza dovodi u
Klobuka Petrus de Clobuco) nedaleko od Trogira kod
vezu s crkvom Sv. Petra od (S.
dvor hrvatskoga
Biaća. Ali pozorno proučavanje toga mjesta, gdje se nekoć
nalazio
kneza Mutimira (892.) crkva Sv. Marte, pokazalo je,
i da tamo nigdje nema traga osta-
Mislim da treba zbog forme brda, baš prave piramide — a to i
cima kakova grada.
na Ostrovicu
znači u prenesenom smislu ,Klobuk“+— mnogo opravdanije pomišljati
blizu Bribira. Ostrovica se prvi put spominje kao grad 1197. kod vizantijskoga pisca
ču), a onda 1198. u ispravi hrvatskoga her-

Kinama (ed. bon. 248: x&srg0v
(docnije kralja) Andrije (Smičiklas o. c. II. 290: castrum Ostrouice). Sva je
cega XI. ili na početku XII. st.
prilika da je
staro ime Klobuk zamijenjeno novim negdje u
upanije Vinodol i Modruše prvi se puta spominju
1163. (Modrussa i
Vallis
Vinaria) i to kao parochiae splitske nadbiskupije (Smičiklas o.

€. II, 96).
s GI. gore str. 425).

Gl. gore str. 335 i nešto niže na kraju ovoga poglavlja.
Sie
Južna susjeda Hrvatske bila je Neretljanska oblast. O njoj kaže car
Konstantin Porf. ovo: ,Od rijeke Neretve (Općveos) počinje Paganija (i
[loqavid) i pruža se do rijeke Cetine i ima tri županije, i to Rastok (sij
“Paororlav), Makar (s% Mozgćv) i Dolje (s M34). Dvije županije, Rastok
i
i Makar, leže na moru pa imaju i većih brodova (sagina), a županija Dolje
daleko je od mora žitelji njezini živu radeći zemlju. Blizu su do njih
Slika 196. Nutrašnjost Sv. Donata u Zadru,
četiri ostrva: Mljet (z% M&hs:4), Korčula (2% Kosgzo0ga), Brač (i B4gse) i
Hvar (4 4P4g0s), veoma lijepa i plodna s mnogim pustim gradovima i
močvarama; na njima stanuju, drže svoju stoku i živu od nje.“ Na drugom
mjestu opet kaže ovako: ,Paganjani (Ilzqavoi) potječu od nekrštenih Srba.
Pagani pak zovu se, jer nijesu primili krst u ono doba, kad se pokrstiše
*
= 452 —
svi Srbi. Pagani se naime u dijalektu Slovena zovu nekršteni“.

skom se dijalektu njihova zemlja zove Arenta, po čemu ih Romani na-
U
rim-
zivlju Arentani (Agevedvo:). U zemlji Paganiji naseljeni su gradovi (%45704):

Makar (s M6zgov),"" Vrulja (0% Bepod)s3)," Ostrog (24 "Oszgwx) *! i Labčanj
(ea AoBiverta)."? A imadu u vlasti i ova ostrva: veliko ostrvo Korčulu (i
Kosgxa) ili Krkar (84 Kixeg) na kojem ima i grad,"* drugo veliko ostrvo je
Mljet (7% Meyera ili4 Ma&očedza:), treće veliko ostrvo je Brač (6 Bods41s).
i
Ali ima i drugih ostrva koja nijesu u vlasti ovih Pagana: ostrvo Sušac
(2% Xćača),* ostrvo Vis ('Img) ostrvo Lastovo A4oz0o80»)."" Iz ovih
(85%
se riječi vidi, da se Neretljanska oblast širila — osim po navedena če-

tiri ostrva — na primorju od ušća Cetine do ušća Neretve, a u nu-
trašnjost otprilike do današnje zapadne Hercegovine oko Ljubuškoga u
dolini rijeke Trebižat."
Jugoistočni susjed Hrvatske, a istočni i južni Neretljanske oblasti,
bijaše Zahumlje ili Humska zemlja. O njoj kaže Konstantin: ,Od Dubro-
vnika počinje arhontija Zahumljana i pruža se do rijeke Neretve; na mor-
skoj se strani primiče Hrvatima, sučelice pak Srbiji.“ ,Zahumljani jesu
Srbi, a zovu se po brdu Hum (X)05uoz =
X.1»MR) zvanu, pa i drugačije
#4 Hrvatska riječ poganin odista je preuzeta od latinskoga paganus.

s Rimsko Mucur, danas razvaline Makar kod Makarske.
% Ovo je ime sačuvano u nazivu drage Vrulja između Omiša i Makarske.
s! Danas Zaostrog na jugu Makarske.
%&
Danas Gradac na obali između Brista i Neretve; nekoč ovo mjesto zvalo
Labčanj (Jireček, Handelsstrassen 28).
% Sve do XVI. st. živio je hrvatski naziv Krkar (Krekre). O imenu up. Akad.
Riječ. V., 593 i Skok, Prilozi IV. 1. c. 665.

# Pariski rukopis i bonnsko izdanje imadu N6gga; Šafašik, Diimmler i Rački
jaju u X6ača, Još
i
danas ovo se ostrvo talijanski zove Cazza.
s Ovo je ostrvo tada (o. 950.) bez sumnje bilo u hrvatskoj državi. O imenu up.
Skok
#6
c
Ovo ostrvo, a tako i Sušac, jamačno je 0. 950.
pripadalo Zahumljanima.
$ Županiju 5 Aa& valja s Račkim (Hrvatska prije XII. vijeka glede na zemljišni
obseg narod. Rad Jugoslav. Akad. vol. 56, 67—68) tražiti u porječju Peći, Tihaljine,
i
Mlade i Trebižata, ove četvoroimene pritoke Neretvine, gdje odista ima dosta plodne
zemlje, o kojoj car govori. I danas još ima tamo kraj zvan Dolje (na austrijskoj
vojnoj karti 1:75.000 Zone 32 Coll. XVII. Kočerin-Mostar ima Dole). Mislim da
je ovo ime u vezi s carevom pomenutom županijom. Kao što nominativne forme Bs
v i
t, d. pokazuju, ono + na kraju nije drugo nego carevo
samovoljno greciziranje našega imena, dakle ima da otpadne. A4: pak potpuno odgo-
vara slovenskom nost, dole infra, a to u našem slučaju označuje kraj pod
Biokovom planinom, koja je odvajala obje primorske županije (Rastok Makar) i
od ove u nutrašnjosti. Otkad je Patschovom zaslugom utvrđeno (gl. gore str. 91), da
je delmatsko-rimski Delminium stajao kod današnjega bosanskoga mjesta Duvna (Žu-
panjca), ima se kombinacija, tobože da je Konstantinov => A4 Duvno, potpuno
napustiti (gl. Hosaxo»1h, Cpnexe očaacru X. u XII. wexa, Iračnitk cpn. ysenor
apyursa x. XLVIII., Beograd 1880, 53—55). Duvno je tada (o. 950.) pa sve do polo-
vice XIV. st. stalno bilo u kraljevini Hrvatskoj.
- 453 —
još u dijalektu Slovena znači riječ Zahluma (Z3/)05u4) koliko oni, što su
za gorom, jer je u tom kraju veliko brdo, koje ima na svome vrhu dva
grada, Bona (e B6w) i Hum (Xho&w), a iza toga brda teče rijeka po
imenu B6wa, što znači lijep (+345). Rod prokonzula i patricija Mihajla
Viševića (M:ymi) c05 Bovosćo$r01), vladara (%c(0ve08) Zahumljana, potječe
od onih nekrštenih žitelja oko rijeke Visle koja se mimo to zove Di-
ciki (. Ići i naseli se na rijeci koja se zove Zahluma.“' U toj su
zemlji Zahumljana naseljeni gradovi: Ston (s% Xeaqv6v), Mokriskik (e% Mo-
Slika 197. Luk nad glavnim oltarom Sv. Krševana (X. vijek, Zadarski muzej).
#), (8 'loski), Galumainik (s Dohoouziwz) i Dobriskik (2 Ao-

Ošlje
Županija car ne navodi nikakih, a tako ni ostrva. Budući da je
“
Zahumlje graničilo s Hrvatima ,na sjeveru“ (zapravo na sjevero-zapadu),

a sa Srbima ,sučelice“ (t. i. na sjevero-istoku), steralo se Zahumlje s obiju
obala gornje, srednje i donje Neretve do blizu njezina ušća, gdje se Za-
humlje sastajalo s Neretljanima; od vrelišta Neretve pak spuštalo se ono
jugozapadnim smjerom prema moru, kojega se dohvaćalo od ušća Ne-
retve do blizu Dubrovnika. Ovo jasno pokazuje položaj zahumskih gra-
dova, od kojih su prva dva, Bona i Hum, ,na jednom visokom brdu iza
kojega teče rijeka Bona“. Ova je rijeka današnja Buna, koja se nešto
jugo-zapadno od današnjega Mostara ulijeva u Neretvu kao lijeva njena
pritoka. Budući da rijeka Buna izlazi iz pećine ispod gradine zvane Blagaj,
koja se visi na strmoj litici — pa se već poslije kratkoga tijeka ulijeva u
Neretvu — očito su oba careva grada ,na visokom brdu“ tek dva imena za
jedan isti grad, naime za Blagaj, koji je i onako poznat kao glavno histo-
rijsko mjesto u zemlji. Jedno je ime rimsko (latinsko), drugo slovensko.
Latinski zvao se grad na brdu, a tako i rijeka pod njime, Bona. Kao ime
# O tom tamnom imenu gl. Niederle, Slov. star. Il. 276—277.

s Jireček (Handelsstrassen 25) opaža: ,Der = ripa des Konstantin
Porph. (lll., ora Ba
160) scheint mit dem kurz zuvor genannten identisch zu sein“,
— 454 —
naime Buna,
rijeke ono je još danas poznato uz neznatnu promjenu,
i
toga latinskog imena
dok je ime grada u stvari tek slovenski prijevod Konstantin Port.,
ime što ga ima car
(staroslov. 61ar5 = bonus). Drugo jamačno
svako brdo (ili hum) pa je
Hum, običan je slovenski apelativ za
zbog toga brzo i zaboravljeno.**
Da
li
je zemlja baš po ovom brdu pro-
kazati, no svakako taj je puta obja-
zvana Hum ili Zahumlje, ne može se za humom“
Zachbimije znači koliko ,zemlja
šnjenje Konstantinovo, da slovenskom jeziku.
čovjeka vješta
ispravno; to treba pripisati informaciji na početku polu-
Od ostalih gradova poznat je položaj
Stona (u Dalmaciji
danas selo sjevero-istočno Stonu na putu iz
ostrva Pelješca), Oš
i
adjektiv od dibor), danas

Dubrovnika u Metković, i Dobriskik (= d»b+rski, Mokriskik
Stocu u Hercegovini. Grad
predio Dabar u gorama istočno
tražiti kod današnjega sela Mokro na
(upravo Mokrisko) valja jamačno
Mostaru, a Galumainik kod današnjega
desnoj obali Neretve zapadno
obali Neretve sjeverno Ošljima.“
hercegovačkoga sela Glumine na lijevoj
Najzad treba istaknuti, kako je još
tada (oko 950.) živjela u rodu kneza
stari nekoć doselili sa sjevera
Mihajia Viševića tradicija, da su mu se
s Visle. Da je knez još živio,
kad je car Konstantin pisao, ne može se
pouzdano kazati, jer je careva informacija
nijega vremena.
lako mogla da bude
i
i Konavljani. ,Od grada Ko-
iz ra-
Susjedi Zahumljana bijahu Trebinjani

arhontija Trebinje (Tepton
tora — kaže car Konstantin Porf. — počinje Srbi
a gorski se njezin dio ,primiče
via) i pruža se do Dubrovnika, kaže car i
kod Dubrovnika,
Da se zahumsko-trebinjske granice sastaju zemlje,
Dubrovnik leži u srijedi između dvije
na drugom mjestu: ,Grad plaća
i svoje vinograde u obadvije zemlje
i
Zahumljana i Trebinjana, ima

36 dukata a i arhontu Trebinjske oblasti 36
[za njih] arhontu Zahumlja
Konavljana jedna je ista. Ži-
dukata.“ Onda kaže: ,Zemlja Trebinjana
i
Srba. Bijahu pak vladari Trebinjske

telji njezini potječu od nekrštenih
znači u dijalektu Slovena
oblasti vazda pokorni vladaru Srbije. Trebinje
utvrda. Ima i druga zemlja
utvrđeno mi «, jer ova zemlja ima mnogo
a zove se Konavle (Kavaki)). Riječ
Kanali
pod tom zemljom trebinjskom, kako je taj kraj ravan, Sve svoje
znači u dijalektu Slovena kolnik, jer
kolima. U zemlji trebinjskoj i u Konavlima jesu na-
poslove izvršuje na va),
Vrm (= "Opuos), Risan (ci,
seljeni gradovi: Trebinje (i; Tsp8ovvia),
Pi
i Zetlivi (0 x(B1q).“ Iz toga vidimo, da su se

Lukavete (2% Aovx43578)
osim uz primorje današnje Boke Kotorske
i
ove dvije oblasti pros rale,
i u porječju rijeke Trebinjščice sve do planina
dalje do Dubrovnika, još rječice Pive, koje su odvajale Trebi-
između današnjega mjesta Bileće
i
i Ko-
njane od Srba. Etimološko

objašnjenje, što ga daje car o Trebinju
slovensko vrelo, jer očito hoće da
navlima, kao da i opet pokazuje na
7 O
u O tom
tom Jireček 0. c. 35
Hosakositk, Cpncke oGaacru |. 6. 42—4H4.
— 455 —
izvodi Trebinje od tvrzdu, tvredina (firmus, firmitas), a Konavli jod kola

(currus).'? Trebinjska i Konavoska oblast bijaše jedina primorska oblast,
na koju se protegla politička prevlast susjednih planinskih Srba, ne samo
u doba Konstantinovo (o. 950.), dakle za srpskoga kneza Časlava Kloni-
mirovića, nego još i ranije, jer car kaže, da je srpski knez Vlastimir (o.
850.) udao svoju kćer nepoznata imena za Krajna, sina Belajeva, župana
trebinjskoga, pa ,želeći da odlikuje svoga zeta, nazove ga arhontom
SRV Aom2
Slika 198. Fragment pluteja i arhitrava iz Zadra (X. vijek; Zadarski muzei).
učinivši ga još i nezavisnim.“ Krajnin sin bio je Hvalimir (4 Pody&o

ovoga sin Cucimir (5 Tove&qpšprie), možda vladalac Trebinjske oblasti u
vrijeme Konstantinovo. Od nastavanih gradova, što ih car pominje, po-
znati su Trebinje, središte čitave oblasti, onda Vrm (Bprwrp u srpskim
ispravama), danas zaboravljeno staro ime župe Klobuk, pa Risan (staro
Risinium) u Boci Kotorskoj. Položaj gradova Lukavete i Zetlivi nije još
uspjelo odrediti."
Konačno se pružala uz primorje oblast Duklja. ,Duklja (7; M64)22)
primiče se utvrdama dračkoga temata, Lješu (sg&s r&v 'EXooov) i Ucinju
(mače zov (Ehxbvov) i Baru (siv 'Avrigopw) pa ide do Kotora, a u gorama
primiče se Srbiji,“ kaže Konstantin. ,Duklja zove se po gradu u toj zemlji,
72
Jireček, Geschichte der Serben I., 117 kaže: ,Die Landschaft Konavli hatte
ihren Namen von dem langen, durch seine Viadukte und Felskaniile auffallenden Aqui-
dukt (canalis) der rčmischen Stadt Epidaur, deren Ruinen sich an der Kiiste dieser
Župa befanden“.
7%
GL. o tom gore str. 334.
7 Up. o tom Jireček, Handelsstrassen 22—25.
— 456 —
dosada zove
što ga osnova car Dioklecijan. Sada je to pusti grad sve
i
U zemlji Duklji veliki naseljeni gradovi jesu: Gra-

se Dioklija (A'62):3).
a
i Lontodokla (s& \ovročćxA).“
detai (sI'z48s:2t), Novigrad (88 Norg28e)
a u nu-
Prema tome prostirala se Duklja od Bara do Kotora uz more,od
odvajale Srbije.
trašnjost do današnjih crnogorskih planina, koje su je rimske
mijestu
Duklja ima svoje ime bez sumnje po nekadanjem glavnom
danas vide se njegove raz-
provincije Prevalitane, zvana Doelea; još
i
ih Crnogorci zovu Duke

valine nad sastavcima Zete i Morače, a tamošnji
ili Duklja.9 Tek su docnije u Srednjem vijeku
izmislili, da se car Dio-
— i da
klecijan ondje rodio — on je bio Salonjanin, kako je poznato
dao mu svoje ime. Pored toga još su izvrnuli
i
ije osnovao ovaj grad

i
vijeku. Od gradova
staro ime u Dioklea; toj formi nema traga u Starom
ka-
što ih navodi car Konstantin Porf. slabo se može štogod pouzdana
bude Starigrad
zati. Jireček se domišljava, da bi Gradetai moglo da
(u
varoši Budve. Novigrad iden-
opreci spram Novigrada), možda staro ime
tifikuje s gradom Prevlakom u Boci Kotorskoj na jednom poluostrvu u ,
i Duklja, možda
najdonjem dijelu njenom. Treći grad Lontodokla (= Ljuta
dva različita mjesta?) sasvim je nejasno.“
od južne
Kako već vidjesmo, poslije svih ovih oblasti, računajući
Porf. izrijekom označuje
hrvatske granice, širila se Srbija. Car Konstantin 1% 9(8:/4).
njenu granicu spram onih susjednih oblasti planinama“
(z055 93
nešto mladi
Tačnije od cara upućuje nas u pitanje ove planinske granice
jamačno je
Pop Dukljanin (iz druge polovice XII. st., no ove podatke
može historik doduše
preuzeo iz starijeg predloška). Njegov Ljetopis“ ska data ipak
ali za geogi
samo izuzetno i veoma oprezno upotrebljavati,
izvor." geografski podaci o
je već odavna priznat kao bistar Njegovi
carevima,
krajevima što smo ih netom ocrtali, u suštini podudaraju
se s
u kra-
a pored toga ne valja smetnuti s uma, da je Pop
Dukljanin
Razumije se, političke su
jevima živio, pa zato ih ie dobro poznavao.
i
doba Popa Dukljanina dru-

granice pojedinih oblasti mogle da budu u
gačije negoli u vrijeme cara Konstantina, ali geografske oznake i imena,
i u X. st., pa i ranije.
zacijelo još su i tada ostale jednake kao
dio Balkanskoga
Pop Dukljanin u glavnom dijeli sjeverozapadni
(Maritima) a drugi Za-
poluostrva na dva skupa; jedan mu je Primorje Dalmacijom,
Hrvatskom ili
gorje (Transmontana). Prvi naziva on još
i
do Vinodola (Vai de
dijeleći je od mjesta Dalma (= Dismno, Duvno)
vino) i od
mjesta Dalma do Dirahija (Drača) na Bijelu Hrvatsku ili donju
dicitur) na crvenu Hr-
Dalmaciju (Croatia Alba, quae et inferior Dalmatia
i
Die romische Stadt Doclea in Montenegro (Schriften

der Bal-
Sticotti,
kankommission VI.). Beč 1913, 6—8
g
GL. Handelsstrassen 19—22 i Geschichte der Serben
Jireček,
124. l.,
77 O tom Diimmler, Alt. Geschichte 355 i
HonakoBH k, Cpnexe očaacTu
1 e 1-2.
SE
vatsku ili gornju Dalwaciju (Croatia Rubea, quae et superior Dalmatia di-
citur). Zagorje naziva Srbijom (Surbia), a i ona se odvaja na dvije pro-
vincije (duas provincias); prva se širi od velike rijeke Drine na zapad
do Borove planine“ (a magno flumine Drina contra occidentalem plagam
usque ad Montem Pini), to je Bosna, a druga ,od iste rijeke Drine na istok
do [rijeke] Laba i Skaćarskoga blata“ (ab eodem flumine Drina contra
orientalem plagam usque ad Lapiam et
paludem Labeates), to
ie Rasa (Rassa).**
Slika 199. Ostaci crkve iz X, v. u Bilicama.
Da
seovo kazivanje Popa Dukljanina podudara
s
carevim, vidi se na prvi po-
gled, a pokazat će se nešto niže još jasnije; nas sada zanima samo granica
između Primorja (to jest onih oblasti što smo ih netom opisali) i Zagorja
ili Srbije, a to je Dukljaninova Borova planina (Mons Pini, u starom hr-
vatskom prijevodu Gora Borava). Ovu granicu označuje Dukljanin u vezi
s pomenutom podjelom teritorije ovako: Primorje ,dobilo je svoje ime
po tijeku voda, što teku s planina ulijevaju se u more“, dok je Zagorje
i
onaj kraj, kojim teku ,vode s planina k sjeveru i utiču u veliku rijeku
Dunav“. Izovih riječi vidi se, da je granica između Zagorske Srbije i
primorskih oblasti od Hrvatske do Duklje bila vodomeđa između Jadran-
skoga mora i pritoka Save i Dunava, to jest onaj planinski vijenac, koji
se pruža od vrha Dinare jugoistočnim smjerom do gornje Drine. Ali
s obzirom na već pomenute granice Zahumlja Hrvatske (koja je — po
i
prema
Pop Dukljanin
mome izdanju, što
e. 1618. Ja sam gornjem citatu donio ispravljen tekst
u
će izići među publikacijama Srpske Kr. Akademije.
7 Pop Dukljanin
sui ac terminos et fines
e. e. 16: ,Post haec ... divisit provincias et regiones regni
earum hoc modo: secundum cursum aquarum, quae a montanis
iluunt et intrant in mare contra meridianam plagam Maritima vocavit; aquas vero,
quae a montanis iluunt contra septentrionalem plagam et intrant in magnum flumen
Donavi, vocavit Sum bra“.
Sia
—
carevim riječima bila na sjeveru), mogu se kod određivanja ove gra-
nice uzeti u obzir samo one planine, što se dižu s desne obale gornjega
Vrbasa (Štit [1780], Vratnica [2107], Vitreuša [1911]) i s desne obale gornje
Neretve (Bitovnja [1700], Ivan [967], Bielašnica [2063], Treskavica [2088],
Lelija [2032], Maglić [2387]). Ove su visoke planine, u doba kad još nije
bilo tačno uivrđenih granica, odista i jedine mogle da budu prava gra-
nica, s tim više, što su tada samo plodne doline uz rijeke bile naseljene,
a guste prašume, neobrađena zemljišta divlji nenaseljeni krajevi raz-
i
dvajahu međusobno i u jednom istom narodu pojedine župe i oblasti,

koje su mogle da budu samo u slaboj uzajmičnoj vezi.“
O Srbiji kaže car Konstantin Porf.: ,U krštenoj Srbiji jesu ovi na-
seljeni gradovi: Destinikon (7% 4 Cernavuski (:& T

7), f),
Megiretus (2% Magy; ), Dresnik (s% 4), Salines (8 SaXqy42), a u
kraju Bosni ov B6swsxa) Katera Kdssg2) i Desnik (5
(2%
vi).
Prije svega valja dobro uočiti, da tim riječima car pravi razliku između
Srbije i Bosne, nazivajući je izrijekom krajem“ (8% zwgisv, deminutiv od
76g%), dakle je ne označuje samo mnogo manjom teritorijom od Srbije,
nego i kao kraj, koji nije od prvoga početka bio sastavni dio Srbije, nego
s Borovu Planinu (Mons Pini, Gora Borava) ne valja nipošto tražiti s Račkim
(Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srpsku povijest Srednjega vijeka. Književnik 1.
[1864], 210) u Borovoj Glavi (1290.) kod Livna, jer osim toga, što je to neznatan
vrh u onom kraju, naročito zato, jer se radi o vodomeđi između rijeka Jadranskogu
mora i Dunava. Borovu Planinu ne valja tražiti ni sa Saxom (Uber die Entstehung
des Namens von Bosnien und den urspriinglichen Umfang des bosnischen Banates.
Mitleilungen bečkoga geogr. društva XXV. [1882], 438430) u Borji planini (1074)
između Maglaja i Banjaluke, jer ovaj kraj nije bio u prvotnoj Bosni, pa je odviše na
i
sjeveru, da bude vodomedom između mora Dunava. Ne odgovara onom imperativnom

i
zahtjevu vodomede ni kombinacija s jednim vrhom u

Preni planini imenom Borašnica
(1887) na lijevoj obali Neretve kod Konjica, jer to je već u Humskoj zemlji (privatno
pismo pokojnoga isusovca Aleksandra Hoffera Travnika od 5. juna 1898.). Vodo-
iz
među čini jedino onaj neprekidni planinski vijenac, što se dulji od vrha Dinare jugo-
istočnim smjerom do Drine, a od kojega su one gore pomenute južne i zapadne planine
samo niži ogranci. Borovu Planinu treba zato tražiti između Bjelašnice
i
Štit planine, što jedino odgovara smislu riječi Popa Dukljanina. doista, na austrij-
1
skoj specijalnoj karti (Zone 29 Col. XVII. Travnik-Bugojno) ima između Vratnice i
Radovana Borovina planina (1626). Ne mislim da sam time utvrdio mjesto, gdje se
upravo nalazila tražena ,Borova planina“ (Mons Pini) i da je to baš današnja Borovina
planina. Šta više, ja mislim, da se pod onim Dukljaninovim izričajem nema razumijevati
izvjestan vrhunacili planina, već duži planinski vijenac, jer samo taj može da
bude vodomeđom. Možda se tako zvalo u XII. vijeku, i ranije još, više planina zajedno
zbog toga, što su bile obrasle borovima, a možda pod ,Borovom planinom“ (Mons
Pini) Pop Dukljanin i
nije razumijevao izvjesnu jednu planinu ili vrhunac, nego uopće
sve one planine zajedno, što čine primorsko-podunavsku vodomeđu, a znalo se za njih
kao danas — da su ponajviše obrasle borovima. Stoga mislim, da u izričaju Mons
i
— i
Pini (Gora Borava) nemamo da gledamo pojedinačno specijalno, nego upravo kolek-
tivno ime.
— 459 —
je docnija njena tečevina. Ali svratimo prije svega našu pažnju na gra-
dove, što ih car stavlja u Srbiju i na njene granice, a tek onda preći
ćemo na Bosnu. Položaj ono šest gradova, što ih navodi car Konstantin
Porf., nije moguće — osim u jednom jedinom slučaju s punom sigur-
nošću odrediti, jer nikad se više, bar s ovim imenima, ne vraćaju u historiji.
Upućeni smo zato na više ili manje vjerojatna nagađanja. Destinikon (ili
Dostinika) stajao je jamačno nedaleko od bugarske granice, jer ga car po-
minje još i drugom prilikom, kad piše o srpsko-bugarskom ratu u vrijeme
srpskoga arhonta Petra Goini-
kovića. Grad se zacijelo srpski
zvao Dis(t)unica ili Dis(t)unik, a
treba da ga tražimo oko današnje
Sienice kod Novoga Pazara.
Cernavuski očito je adjektiv
Črinavuski, što bi odgovaralo
našem Črenovrešiski; naše bi ime
stoga glasilo u nominativu sin-
gulara Crni Vrh, ali mu se
ne zna
položaj. Megyretus u stvari
j
jasno ime, naime Međurječje.

Ovo se u Srednjem vijeku u Sr-
biji spominje na dva mjesta, i
to u vezi s velikim gradovima,
kojih historija jamačno seže da-
leko natrag. Oba grada stajala
su na gornjoj Drini, jedan je
Samobor s podgrađem Među-
rječje nedaleko od poznatoga
mjesta Goražde, a drugi ie
Sokol nad sastavcima Pive i Slika 200. Fragmenat natpisa iz Bilica
Tare“! u kraju koji se docnije VI. vijek; (Kninski muzej) .
također zvao Međurječje. Stoga

nije nemoguće, da se u X. vijeku budi Samobor budi Sokol (ovo je
vjerojatnije) prosto zvao Medurječje. Dresnik je po svoj prilici iskvareno
za Bresnik (*Bgssweix), a tako su se u Srednjem vijeku zvala da-
našnja Plevlja. O gradu Lesniku ne da se ništa kazati, dok je ono Salines
bez sumnje današnja Tuzla u sjeveroistočnoj Bosni, možda rimsko Sa-
lines, docnije naše Sol i najposlije tursko Tuzla (= s0). Iz te činjenice
Jireček izvodi, da je taj kraj bio docnija srpska tečevina u vrijeme kad
je obnovio srpsku državu Časlav Klonimirović.? Uz ono šest gradova
s! Otuda dalje rijeka se zove Drina.

s Jireček, Handelsstrassen 31—35 i Geschichte der Serben I., 120—122.
460
car Porf. poznaje i srpski pogranični kraj spram Bugarske

Konstantin
imenom Rasa kod današnjega Novoga Pazara.“
(i; (P4oq)
Prema ovim podacima određuje Jireček granice prave Srbije X. vijeka
ovako: , Jugozapadna se granica spram srodnih primorskih plemena ja-
mačno pružala duž vodomeđe između Jadrana i Savskih pritoka, otprilike
od izvora Neretve pokraj izvora Sutiske, Pive i Tare do izvora Lima. Od
izvora Lima dalje tekla je granica, obuhvatajući Plavsko jezero, slemenom
i
everoalbanskih planina, ispod kojih se s južne strane nalazio vizantijski
Pilot. Dalje polazila je granica vodomeđom između Lima Bijeloga Drima,
obuhvatala je gornju dolinu Ibra pa je onda zakretala zapadno od da-
O:
našnjega Novog Pazara na sjever. O daljoj granici znamo tek toliko, da
je prolazila krajem oko Rudnika blizu tadanjega Beograda.
Da
li je Srbija X. vijeka dopirala do Save, ne zna se. Na zapadu grani-
čila je s prvotnom Bosnom uz vodomeđu između Die
i Bosne“.
x Up. Pysapau, Paniku encomt (Dzac 62, 6—8).

st Jireček, Handelsstrassen 32. Ovaj je visoki planinski
kraj pradomovina srp-
susjedne oblasti. ,Der
skoga plemena, otkuda se potom srpsko ime stalno širilo na
Name der Serben — Jireček — wurde
kaže
langsam ein Gesamtname filr die Nachbar-

hen
Čehen iiber
die in der Griindungsurkunde des Bistums von Prag aufgezilten Stimme
Bohmens verbreitete, oder der Name der Polanen bei Gnesen iiber alle polnischen
Stimme“ (Gesch. der Serben I.,aže
profesor beogradskoga unive
i
teta Radonić (Ipomnocr crape Cponje. Beograd 1912 [Iz Cpa. Kreni. Taacnnka], 4):
Uwe cpnexo kajnpe je HOMENO H yaXHTHYTO Y OGaaCTH peke Jluma u Ka ropisoj Apuiu,
zajemno ca pexama Miom m Tapom, y nammana peke H6pa u roprse 3anamne Mopane.
Y TOM maaiickomkpajy, KOJI AOMHHHDA CYCEMRHM AOJHNAMA H OMAKIE TEKY BOJE K
ay Jaqpancicom Mopy, a rne je u craHoBHWNITEO rpalitno ced
u
na ce cnyeru naoamnje kpajese u insuiy, jecre koneska epneke pace“. Iz ovoga

y
raz
laganja slijedi, i nije
ispravno kazivanje cara Konstantina Porf. o Nere-
tljanima, Zahumljanima, Trebinjanima i Konavlanima (o Dukljanima ne govori ništa),
da potječu od ,nekrštenih Srba“ sa sjevera. Car Konstantin Porfirogenit crpući
znanje svoje o doseljenju Hrvata i Srba
.po naređenju“ cara Heraklija iz hrvatske
i srpske tradicije, pribraja slovenska plemena na jugu ušća Cetine Srbima prosto
zato, jer ne zna kud bi s njima. Stoga dobro kaže Bury (The treatise, u Byz Zischrfi,
OD |
ovih Slovena
XV. [1906], 589): Sigurno je jasno, da [carevo kazivanje] o doseljenju
(t. iHrvata Srba) bijaše njihov vlastiti izum, dio njihove rekonstrukcije ranije im
i
Ovdje dakle nemamo posla s kombinacijama grčkoga pisca, nego sa slo-

venskom konstrukcijom proši Pa imao se ovaj izum prvobitno pripisati bilo Hrv:
tima bilo Srbima, drugi su ih slijedili (followed suite)... Nema dokaza da se paralelizam
[u doseljenju] između hrvatskih srpskih dijelova ima pripisati Konstantinovu umovanju.
i
i
Taj je bio tek nužna posljedica toga, što su ovi narodi prihvatili sličnu teoriju. Niti
ima koji dokaz, da je nje (designation) Zahumljana, Trebinjana t. d. kao Srba,
bilo posljedica piščeve logike, koji je, polazeći od politički određene (polit. defined)
Hrvatske, sve ostale Slovene prijepornih krajeva prosto doznačio srpskoj etnografskoj
sferi, Ispravnije ima se zaključiti, da je teorija o seobi nastala u Hrvatskoj, i pošto nije
bilo razloga da se izumi Bijelo Zahumlje t d., da su Zahumljani i drugi koji nisu
i
pripadali Hrvatskoj, bili relegovani u Bijelu Srbiju (were relegated to the white Serbia)“.
Konstantinu Porf. prigovorio je još 1870. Francuz Rambaud ovako: ,Ima više od
— 461 —
Kazivali smo, da car Konstantin Porf. pravi razliku između Srbije i

ove prvotne Bosne. Zato treba da sada odredimo njezin položaj. Već sam
i
izričaj carev, kraj zepiov), jasno svjedoči, da se radi o malenoj te-
ritoriji pa zato treba oštro razlikovati današnji geografski pojam Bosne
Bosne X. stoljeća. Jer ime ,,Bosna“ širilo se malo po malo, a u vezi
s proširivanjem banovine i docnije kraljevine Bosne (od XII. do XV.
vijeka), na susjedne krajeve i tek poslije turske okupacije obrazovao se
današnji geografski pojam Bosne i Hercegovine. Od ona dva bosanska
grada, što ih spominje car Konstantin Porf., Katera Kotor) bez sumnje
(—
je identičan s današnjim mjestom Kotorac nedaleko Ilidže kod Sarajeva,

ili još točnije, s tamošnjom uzvisinom zvanom Gradac,
na kojoj stajaše
nekoć grad ,Katera“ (Kotor). Mnogo je teže s drugim gradom ,Desnik“,
pa smo zato kod njega i upućeni na kombinovanje. Svakako ima da se
traži samo u porječju gornje Bosne i zato je identifikovanje s današ
i
Tešnjem u porječju donje Bosne, a u kraju koji se u Srednjem vijeku
zvao Usora, sasvim pogrješno,** kao i ono, koje traži Konstantinov grad
Katera čak na Vrbasovoj desnoj pritoci Vrbanji u gradu Kotoru (danas
Kotor Varoš), dakle i opet u kraju, docnije zvanom Donji Kraji, koji bi
sve do kraja XII. st. sastavni dio kraljevine Hrvatske.** Bit će dakle bliže
istini, potražimo li carev Desnik na desnoj obali gornje Bosne, u tom
središtu docnije bosanske banovine, naime oko gradova Bobovca, Sutiske
i Trstivnice,
dašto, u koliko Desnik nije preteča jednoga od njih, pro-
mijenivši poslije 950. ime; mislim da je ovo najvjerojatnije. Prvotna je
Bosna dakle obuhvatala samo porječje gornje Bosne, od njena izvora ne-
daleko od Sarajeva otprilike do tjesnaca Vranduka, okružena naokolo vi-
sokim planinama, dok joj je istočnu granicu činila Drina od Goražda
otprilike do Zvornika.“?
jedne etnografičke griješke djelima Konstantinovim; od Mlečana pravi franački narod,

u
a od Madžara Turke; on trpa u istu porodicu Gote, Langobarde i Avare;

izjednačuje
Avare Slovene. Protiv
i
svjedočanstava misli, da Neretljani, Trebinjani, Dukljani itd.
svih
pripadaju srpskoj rasi, dok su pop Dukljanin
i
i
mletački ljetopisci sav taj kraj označili
imenom Crvene Hrvatske spram Bijele Hrvatske
ili trebinjski seljak kaže za sebe, da pripada
ili
sjeverne, pa danas
još neretljanski
narodu hrvatskom“.
$ Kako to čini
Honaxosmh, Cpneke oGaacrn 1. 138—139.
# Honaxosuk 1.
e,
c. 138.
Y Prvotnu Bosnu možemo
dosta pouzdano ograničiti ovako: juga planine Ja-
horina (1913), Treskavica (2088), Bjelašnica (2067), Ivan (1744) i Bitovnja
(1700); sa
zapada Pogorelica (1448), Zec (1939), Vratnica (2070), Radovan (1445), Komar (1510)
i Radalje (1368);
sa sjevera Vlašić (1919), Tvrtkovac (1304), Konjuh (1328) i Javornik,
a sa istoka rijeka Drina otprilike od Goražda do Zvornika. Prema današnjem
nazivlju
gradova mjesta, nalazimo u toj prvotnoj Bosni — da
i
se bolje shvati njen opseg —

ova: Sarajevo, Kreševo, Fojnica, Vareš, Visoki, Travnik, Zenica, Vlasenica, Srebrnica,
Rogatica i Goražde. Za istočnu granicu uzimam rijeku Drinu — a ne vodomeđu
izmedu Bosne i Drine kao Jireček — jer vizantijski pisac Kinam
kom kaže, da je Bosna — za bana Borića (1154.—1167.)
(iz XII. st.) izrije-
— sezala do Drine, koja joj
,,
se
Sie
Budući da se opis Konstantinov odnosi na njegovo vrijeme, dakle
na Srbiju za kneza Časlava Klonimirovića (o. 931.—960.), dopušteno
je
(924.) nije bila njezin sastavni dio
misliti, da Bosna prije propasti Srbije
ušavši u Srbiju tek u doba kneza Časlava, onako kao i kraj oko grada
Salines (Sol, Tuzla). Već smo imali prilike da pokažemo, e je hrvatska
vojna bugarskoga kana Borisa (između 854. 860.) prelaženje papinskih
i i
Hrvatska
poslanika u Bugarsku preko hrvatske teritorij jak dokaz, da je
u drugoj polovici IX. vijeka neposredno graničila s Bugarskom,
što je
današnjoj istočnoj Bosni.** Ovako je
moglo da bude jedino negdje u
ostalo u prvoj polovini
i X. vijeka, napose za kralja Tomislava, o čijoj
smo snažnoj vojnoj sili već
iznijeli ono, što o tom kaže suvremeni car
Konstantin Porf.** Zato kaže Diimmler“ sasvim opravdano: Jedva može
i
da se
objasni ona nekadanja vojna sila Hrvata, uzme li se u Vrbasa

u Savu za krajr veroistočnu granicu stare Hrvatske; šta više, upravo
da Bosna računa kao stara tečevina Hrvat4, a ne kao srpska
je nužno, i
doista, car pravi razliku između Bosne kao

zemlja od prvoga početka. I
odjelitog kraja, ma da je već u X.

st. bila sastavni dio Srbije; njezini
žitelji imadu vlastite običaje, kao što su i docnije imali vlastite vladaoce.'!
Ovo mišljenje opravdava podatak (cara Konstantina Porf.), koji kaže, da
već se
se Hrvati za doseljenja nijesu nipošto ograničili na Dalmaciju,
odavle proširiše na llirik i u Panoniju, gdje su osnovali osobitu državu
s vlastitim vladaocima . . .*! Ako je to tako, onda treba pod
llirikom
i Dalma-
razumjeti, u rimskom smislu, onu zemlju, koja se, obuhvatajući
ciju, širila na sjever i istok do Save
i Drine, dakle u prvom redu Bosnu.
Pod tim imenom razumijevamo porječje Bosne, ograničeno na istoku Dri-
Onaj (carev) nebično velik broj vojne sile (Hrvata), treba zato
nom ...
pridijeliti vremenu, kad je privremeno bilo sjedinjeno Primorje sa Zagorjem
bijaše granicom prema Srbiji, da nije bila podložna srpskom velikom županu
da
je
i
i
ž
tamošnji narod imao svoje običaje uredbe, pa
i
vlastitoga vladaoca
movapčv Mgovas 5vona, 9%
i:
čgpyhpzvn. Edit, bon.
104). Zbog poznate
stalnosti oblasnih i župskih granica, ne samo u prvom početku

našega narodnoga ži-
vota, nego gotovo kroz sav Srednji vijek, mislim da je Drina bila granica već u X.
stoljeću, pa ranije.
i
Pop Dukljanin — kako vidjesmo — stavlja granicu između Rase
1
i Bosne na Drinu.
$ GI. gore str. 413.

8 GI. gore str. 335, 353, 362
“ Diimmler, Alt. Gesch. 373—374.
» Ovdje ima Dimmler pred očima ono mjesto u
Kinama, što sam ga naveo gore
u bilješci 87.
s2 To se tiče Panonske Hrvatske; up. gore str. 277.
— 463 —
u jednoj državi“. Slično su mislili i Rus Hilferding," Bugarin Drinov,*

Englez Bury" pa i madžarski historik Pauler,“" koji kaže: ,Nije nemo-
guće već nasuprot veoma vjerojatno, da se u izvjesna vremena moć hr-
vatskih vladalaca prostirala i na neke od najvažnijih dijelova Bosne.“ Pa
i u
novije vrijeme ovako su se izjavili madžarski historik Thalloczy" i
slovenski arheolog Čeh Niederle.'* Zato mislim, da se ne udaljujem od
istine, ustvrdim li, da je ,kraj Bosna“ bio sastavni dio hrvatske države
bar od druge polovice IX. vijeka do kralja Miroslava (945.—0949.) i da je
onda za već pomenutog građanskog rata, koji je toliko oslabio hrvatsku
državu, došao u vlast srpskoga kneza Časlava Klonimirovića. Ali već po-
slije njegove smrti (o. 960.), kad je i Srbiju zadesilo slično oslabljenje
kao malo prije Hrvatsku, opet se Bosna vratila, za vladanja kralja Mi-
hajla Kresimira, kako već ranije rekosmo, u sklop hrvatske države."
Iz ovoga vremena (oko 965.) ima o prilikama na istočnoj obali Jadran-
skoga mora još jedan podatak u putopisu Arapina Ibrahima-ibn-Jakuba.

On kaže: ,Sloveni nastavaju obje obale ovoga morskoga zaliva! od
njegova izlaza na zapadu u Sirskom moru.!! Na istoku njima'% (sjede)
Bugari (al-BIkarin, a na zapadu drugi Sloveni.'* Oni od njih koji stanuju
na z: zaliva) !** jesu veoma hrabri, a žitelji ove zemlje !*
mole ih za pomoć boje se njihove moći. Zemlje su njihove pune visokih
i
planina s teško prolaznim putovima“.

%&
Punvjepanara, Heropia CepGosw u Boarapx (Co6panie cowimeniii, vol. I.,
Petrograd 1868, 164, 168).
# Apusoga,
5 Bury, A history
sne theCaanske 46.
later roman empire
of from Arcadius to Irene (305—800),
vol. London 1889,
II. 276.
%
Pauler, Wie und wann kam Bosnien an Ungarn (Wissenschaft. Mitteil. 1I.,
Beč 1894, 160).
srThall6ezy-Horvath, Cod. dipl. Jajeza XVI., bili. 1
s Niederle, Manuel de V'antiquitć slave.

T. I. L'histoire. Paris 1923, 94.
# GI. gore str. 436.
Ibrahim razlikuje istočnu
100
zapadnu obalu iste ilirske (= jadranske) obale;
i
zato se
191
služi dualom ,obje obale“ (Westberg).
i
,To jest: počev od njegova izlaza na zapadu do Sirskoga mora“ (Westberg).

u2 To jest: Slovenima“ (Westberg).
srpska plemena“ (Westberg).
i
11 ,Na zapadu od njih stanuju t j. koji nastavaju“ zapadni dio ilirske obale“
(Westberg).
198
To jest: romansko žiteljstvo Dalmacije“ (Westberg).
16 Westberg, Ibrahim-ibn-Jakubs Reisebericht. Petrograd 1898. (3auncku car.
ruske Akad. VIII. si hist. fil. odjeljenje vol. IHl., nr. 4), 35, 58.
Ii.
Kralj Stjepan Držislav i njegovi nasljednici,

(969.—1058.)
Kralj Stjepan Držislav (969. 997.). — Bugarsko carstvo u vrijeme cara Sa-
muila (976.—1014.); ratov m ll. — Kralj Stjepan
Držislav dobiva iz Carigra: a insignija; njegovo krunisanje kraljem

Hrvatske i Dalmacije (0. — Mletačko-hrvatski odnosi. — Građanski
čresimira Suronje (997.—1000.). — Vojna mle-
rat između braće Svetosla
Kresimir III. (1000.—1030.).
tačkoga dužda Petra II. Orseola (1000.). — Kralj
— Vojna mletačkoga dužda Otona Orseola (1018.). — Propast bugarskoga
carstva (1018.). — Hrvatska dolazi pod vrhovnu vlast Vizantije (1018.). —
Dalmacija opet dolazi pod neposrednu upravu Vizantije (1024.). — Kralj
Kresimir Ill. napada u zajednici s madžarskim kraljem Stjepanom I. dalma-
tinske gradove (o. 1027.). Poslanstvo Dobronje, sina Madijeva, u Carigrad
—
(o. 1028.). — Kralj Stjepan I. i madžarski kralj Petar osvajaju Zadar

(0.
1040.). — Propast stratega Dobronje (0. 1041.). — Koruški herceg Adalbero
i Hrvati (1035.). Utemeljene hrvatske biskupije u Kninu (0. 1040.). — Pro-
—
ustanak (1041.). —
padanje vizantijskog curstva, srpski (0. 1040.) i bugarski
Utemeljenje normanske države u južnoj italiji (1045.). — Zadarske i splitske
prilike u prvoj polovini XI. vijeka. — Veliki crkveni rascijep (1054.).
Stjepan Držislav 97.) stupio je na očinsko prijestolje u
(96!
času, kad se u jugoistočnom susjedstvu odigravahu veoma
sudbonosni
su oni
događaji, a s kojima treba da se u glavnim crtama upoznamo, jer
znatno utjecali i na političke prilike Hrvatske.'
1
Za bugarsko-vizantijske odnose u drugoj polovini
X. u prva dva decenija XI.
i
a (lovne iz druge polovine

vijeka, glavni je izvor kronika Ivana Ski
5 Smo)
objelodanjen, ma da se od njega uvalo

XI. vijeka). Njen grčki tekst još uvijek nije
Zei ehrift
više rukopisa (up. de Boor, Weiteres zur Chronologie des Skylitzes, Byzant.
naj niji onaj, što ga je potkraj
vol. XIV., 1905, 409—467), od kojih će biti jamačno
ntinolog (up. o
XIX. vijeka našao u (tada još turskom) Ohridu rus
L
Hasteria ruskoga arheol.

tom ohridskom rukopisu Ivan Skilica članak Uspenskoga u
instituta u Carigradu vol. IV., Sofija

sv. 2., 1899., 1—18). to smo još danas prinuđeni,
da se služimo s inače dosta brižnim starim latinskim prijevodom: Historiarum compen-
dium a loanne Curopalate Scillizzae conseriptum et nunc recens a loanne Bapt. Gabio
in latinum conversum. Venecija Inače mislilo
1570.
se, da
je osobito izdanje grčkoga
teksta Ivana Skilica nepotrebno, je najveća čest njegova djela naprosto poslovno
jer
prepisana od nešto mlađeg vizamtijskog ljetopisca Georgija Kedrena

(I=6f
465 —
Još poslije smrti bugarskoga cara Petra (30. jan. 969.), a u vrijeme
kad je vizantijski car Nikifor Foka pregnuo da istjera Ruse iz Bugarske,
učine se u zapadnoj Bugarskoj, u Makedoniji, u kraju oko Ohridskoga
Prespanskoga jezera, četiri brata: David, Mojsije, Aron i Samuil, sinovi
i
komita (#4wc) Nikole, nezavisnima od istočne Bugarske, u kojoj je ioš
neko vrijeme vladao car Boris Il? Ova su braća, koju Vizantijci nazivahu
komitopulima (+ounz6m0ho:), to jest sinovi komesa (Nikole), stala po očevoj
smrti novoosnovanom državom zajedno upravljati, no ipak pod starje-
šinstvom najstarijega brata Davida. Kako znamo, godine docnije dvije
(971.) novi car Ivan Cimisk (T&uio učinio kraj istočnom bugarskom
je
carstvu sjedinivši ga s vizantijskim i povedavši sobom

risa Il. i
Carigrad cara Bo-
njegova mlađeg brata Romana. Iduće godine zauzeše Cimiskovi
u
ka), premda gdjegdje skraćen i izmijenjen. Kedrenovu
i
bonskom izdanju po jednom pariskom kodeksu (Cod. Coislianus 136)

1838.i
1839. Vrlo važnih dopuna Skilicovoj kronici prema ruko-
lioteke (Hist, Graec. LXXIV.), a koje sve potječu od episkopa
18.), objelc | je Prokić, Die Zusiitze in der Handschrift
Uz Skilica najvažniji je izvor za pomenuto
i
je svoje djelo pisao na početku XI.
vijeka u Egiptu u A jegovi pouzdanošću u
opiše
i u
i
F
hronologiji ik lju na gdjekojem mjestu Ski Izvatke iz

arapskoga originala u ruskom prijevodu s imentarom publikovao je Gapou1 P
s natpisom Mwneparop» Bacuaiit Boarapokolima. #Hxxa Anrioxiliciiji (Sacku ca
rus. Akad. vol. 44). Petrograd 1883. Jedini je domaći Ljetopis popa Dukl
izvor
nina (izd, Crnčić), koji u toj partiji donosi nesamo poviše ispravnih, nego veoma i
važnih podataka. Najzad treba još napomenuti tri isprave cara V: ll. za ohridsku
crkvu (1020.); one su navlaš od značenja za određenje granica bugarskoga carstva u
vrijeme cara Samuila; publikovao ih
je i komentirao Gelzer, Ungedruckte und wenig
bekannte Bistiimerverzeichnisse der orientalischen Kirche (Byzant. Zeitschrift vol. II,
1893. 40—66), ali najbolji geogr. histor. tumač napisao je Horaxkonnk, Oxpuncwa
apxiemickomija y nowerky XI. nexa (Irac Cpnexe Kp. Mina. vol, Beograd 1908,76.
1—62). O drugim izvorima gl. Prokić, Zu 9—27. Od literarnih radnja treba prije
svega skrenuti pažnju na radnje Božidara Proki Glasu“ Srpske Kralj. Akademije:
Mowerax Camyuaone naage (Irac vol. 64. Beograd 1901, 109145); Mocranaw_jenne
cnonencke napenine y Maheonnju y X. seky (Zac vol. 76. Beograd 1908, 213307);
Jonau Cxunwua ao uaop sa neropujy wahenoncke caosencke npikane (Fzrae vol. 84.
B. 1910, 61—156); Iocranak oxpuackor narpnjapxara (Inace vol. 90. B. 175—267); 1912,
psu oxpuacku apxiemickom Josan 1. (Iztac vol, 88. B. 1911, 267303). GI. još Schlum-
berger, L'epopeć byzantine vol. Paris 189, vol. II. 1900, Jireček, Geschichte
Paris
der Serben vol. 1, 203—206 i Slatarski, Geschichte der Bulgaren vol. I. Leipz
2
Da su ova četiri brata bili sinovi Nikolini, utvrđeno je danas novootkritim nat-
pisom kod Prespe od god. 993. GI. o tom Prokić, Zusiitze 28 Nr. 1, 38—39. O tome
i
PR
najstarijem danas poznatom natpisu čirilovskim pismenima od god. up. članak 993.
Uspenskoga u Hoptcria rus. arh. instituta u Carigradu vol. IV., 1, 1—4 i HeaHos1,
Boarapckn crapimim uen Makeowna, Sofija 1908, 24—26. Petković, Une hypothčse
sur le car Samuel. Paris 1919, iznosi mišljenje, da su car Samuil i njegov rod podrije-
zijanci, to jest potomci neke kolonije Perzijanaca, koja se naselila u Makedoniji
u vrijeme cara Teofila (u prvoj pol. IX. vijeka).
30
— 466 —
SS
generali Srbiju jamačno primoraše potom
i
još i
slovenske kneževine na
vrhovnu vlast vizantijsku.
jugu od ušća Cetine, da su one opet priznale
i
Sasvim je dakle prirodno, da su vizantijske vojske poslije toga uzele na

oko i nezavisnu zapadnu Bugarsku pod vladom one četvorice braće, pa
zato i vidimo, gdje njihovi poslanici dolaze oko Uskrsa (u martu) 973.
pred njemačkoga cara Otona I. u Quedlinburg, zacijelo tražeći u njega
pomoći protiv Vizantije.* Kod
toga moglo je Bugarima leb-
djeti pred očima još nedavni
njemačko-vizantijski sukob u
južnoj Italiji (968. 970.);
kako
je međutim car Oton uta-
načio scaremlvanom Cimiskom
mir (972.)' sam skoro potom
i
Slika 201. Pečat Vasilija II. i Konstantina VIlI. umr'o (7. maja 973.), Bugari
(po Schlumbergeru).
su morali bez ikake pomoći
dati sami otpor Vizantiji, ali podlegoše i priznaše vrhovnu carsku vlast
nad sobom. Kad umre car Ivan Cimisk (11. jan. god. 976.), skočiše ona
četiri brata komitopula David, Mojsije, Aron i Samuil opet na oružje, kod
čega ih je pomogla borba novoga cara, mladoga Vasilija I. (976. 1025.),
s protucarem Bardom Sklerom na Istoku (976. 980.). U prvi kraj braća
su i opet zajedno primila vladanje nad oslobođenom svojom zemljom, no
kad već prvih mjeseci pogibe David, kažu u sukobu s nekakim Vlasima (z404
zo» Bhazov) negdje oko Prespanskoga jezera, Mojsije pak zaglavi kod
podsade grada Sera (Yiifat), a Arona ubije (14. juna 976.) negdje u so-
fijskom
O "Samuil, ,budući da je htio sebi prigrabiti svu vlast“ (civ
ir
dogy g1C6usvov), ostade jedinim bugarskim vladarom Sa-
muil (076. 1014.) s prestonicom najprije u a onda u Ohridu.
Za vrijeme teške borbe cara Vasilija Il. s protucarem Bardom Skle-
Dunava s jedne strane, a do
rom raširi Samuil svoju vlast do Sofije i
Tesalije i Helade s druge. Stoga i dospie car Vasilije tek 986. aa okrene
svoje oružje protiv Bugara, koji baš tada provalili u Peloponez. U
nadi da će odlučnije uspjehe postići na sjeveru, gdje u taj par nije bilo
bugarske vojske, car Vasilije okrene prema Sofiji, no Samuil vrati se žurno
natrag i potuče ga do nogu kod poznata balkanskog prelaza zvana Tro-
janova vrata (17. aug. 986.). Sada je Samuil proširio vlast svoju na svu
zemlju između Dunava i
Balkana, preoteo Madžarima Srijem, a onda se
proglasi bugarskim carem (gase) ziv Bov)y4pwv) obnovi u svojoj pre-
i
stonici Ohridu bugarsku autokefalnu patrijaršiju, koju je car Ivan Cimisk

još 971. ukinuo. Ujedno je okrenuo Samuil i na zapad, gdje je zauzeo
4
Annal. Hildesheim. Mon. Germ. hist. SS vol. Ill, 62. Annal. Altahen.
vol. XX., 774) govore o dva bugarska poslanika (Bulgarinorum duo).
i
maiores (o. c.
i
Gay, L'italie mčridionale 280 dalje
467 —
Drač s tematom dračkim, a onda primorao susjedne oblasti: Duklju, Tre-

binje, Zahumlje i Srbiju, da mu priznadu vrhovnu vlast. Tako je Samuil
oko 990. obnovio bugarsko carstvo, koje je bilo prostranije od onoga
cara Simeuna; jedino zemlja južno od Balkana, s Plovdivom Jedrenom
i
nije bila u njegovoj vlasti. Za to vrijeme bješe car Vasilije i opet zauzet
ratom u Aziji s drugim uzurpatorom
vnim komandantom
i buntovnikom, Bardom Fokom, vrho-
istočne vojske, jer je nesrećni rat od 986. bio uzrokom,
da su u vizantijskom carstvu planuli novi nemiri. Tek poslije ugušene
bune na Istoku, Vasilije opet se mogao okrenuti protiv Samuila. Godine
991. zauze vizantijska vojska Sofiju, a 996. potuče ametice Samuila na
rijeci Sperhiju ( kod Termopila (danas Alamana). U toj bitci sam
<)
ie Samuil, teško ranjen, jedva spasao glavu bijegom preko pograničnih

etolskih planina i Pinda u Epir, koji je tada pripadao njegovoj državi.
Ovaj presudni događaj označuje preokret historiji bugarsko-vizantijskog
u
ratovanja u vrijeme Samuila i Vasilija; otada je Bugarska poslije dva-

desetgodišnjega uspona sve to više potiskivana u defanzivu, dok najzad
slije daljih dvadesetgodišnjih borbi propala.
je po sebi razumljivo, da su ovi krupni događaji, što se od
česti e i u neposrednoj blizini Hrvatske, morali i na nju snažno
utjecati. Njezin kralj Stjepan Drži kojemu stajaše uz bok ,moćni ban“
(potens banus) Godemir," bješe na taj način silom prilika stavljen pred
alternativu: ili se pridružiti pobjedonosnoj Bugarskoj ili ugroženoj Vi-
zantiji. S istočnim carstvom vezale su Hrvatsku drevne tradicije, no kud i
kamo važniji bješe interes, što ga je hrvatski kralj morao da ima za dal-
matinske varoši, kojima je tada upravljao Majo (Maius), prior (načelnik)
zadarski, kao carski prokonzul, dakle glava one familije, iz koje je
možda bila rodom Držislavljeva mati Jelena ili možda njegova žena, inači
nepoznata nam imena.' Više je nego samo vjerojatno, da je Majo našao
ina, da utječe na politiku Stjepana Držislava; šta više, po svom je
s Granice bugarskoga carstva u vrijeme cara Samuila odredili su Schlumber-
ger, L'epopće Il, 58 Prokić u Glasu vol.
i 283-290. Schlumberger ih opisuje
76,
ovako: ,Toute la pćninsule des Balkans lui obćissait partir des pics neigeux des
&
monts Acrocćrauniens jusqu' aux fleuves lointains du Danube et de la Save, depuis

I' Adriatique ensoleillće jusqu' aux rivages glacćs du Pont-Euxin. ll tenait presque toute
la Macčdoine & I'exception de Salonique et de sa banlicu. La Thessalie, I' Epire čtaient
&
sa merci et la preuve en est que pas une des villes mentionnćes dans les sources
comme appartenant alors encore au basileus, ne se trouve situće au midi de I' Olympe
ou des monts d' Argyrokastro. Toutes les forteresses thessaliennes čtajent aux mains
des Bulgares sauf celles de I'extrčme frontičre vers la Macedoine“. Tako isto — gdje-
gdje još i tačnije — piše Prok i
$
Rački, Doc, 62.
7
,Maius prior supra dicte civitatis (sc. ladere) atque proconsul Dalmatiarum“
(Rački, Doc. 21 u ispravi od 19. dec. 986.). O rodbinskim vezama hrvatskog kraljev-
skog doma zadarske priorske porodice Madijevaca up. moje Geneal. pril. #5;
i
gl. i
niže str. 486.

+
— 468 —
položaju u prvom redu i bio zvan, da bude posrednik između hrvatskoga

i
vizantijskoga dvora. Pored toga hrvatska je država bila još i tijesno
povezana s carskom Dalmacijom u crkvenim poslovima, jer je njen metro-
polita, tada nadbiskup Martin, čije ime nam je učuvao jedan sarkofag s pje-
sničkim natpisom“, stolovao u Splitu, a i ostali sufragani biskupi, kao za-
darski, tada Anastasije, rapski, tada Petar, pa krčki, imali su župa i na
hrvatskoj teritol S druge pak strane hrvatski je kralj morao uvidjeti,
da bi pridruživši se caru Samuilu, podijelio sudbinu svojih slovenskih
susjeda, to jest, on bi zapravo postao bugarskim vazalom. Sve je to
jamačno utjecalo na kralja Stjepana Držislava. da je najposlije stao na
stranu Vizan nam poznatim njenim teškim časovima, i zato je i
morao da dode u sukob s Bugarskom u onom času, kad je njezin agre-
sivni vladar dopr'o u neposrednu blizinu Hrvatske. Car Samuil naime,
pokorivši Srbiju i slovenske oblasti u južnoj Dalmaciji, provali u zemlju
i
opljačka je do Zadra. Sačuvalo nam se izrično svjedočanstvo, da je
Samuil tada podsjeo i vizantijske gradove Ucinj (u dračkom tematu),
Kotor i Dubrovnik, a tomu možemo još da dodamo Split, Trogir i Zadar,
no navale su bugarske ostale uzaludne, jer su čvrste zidine gradske osu-
jetile svaki uspjeh. Od Zadra okrene car u Bosnu (naime u zemlju u po-
rječju gornje Bosne), a odavde se onda vrati preko Srbije u središte svoje
države.'* Dabome, kud god
je
prolazio, njegove su čete ljuto pljačkale i
palile (između 986. i 990.), ali to je i bilo sv: Samuil Hrvatske
nije pokorio, jasan znak, da se ona za njega vladanja Mi-
hajla Kresimira II. i njegova sina Stjepana Držislava opet pridigla od onih
teških udaraca, što joj ih je zadao građanski rat u vrijeme pogibije kralja
Miroslava.
Provala Samuilova u Hrvatsku i njegova navala na vizantijske gra-
dove uz Jadransko more, sasvim su prirodno ojačale hrvatsko-vi ke
veze, a naročito je carigradski dvor morao uzeti na um, da su
dovi, budući potpuno odsječeni od carstva, za kake opetovane bugarske
gra- ti
navale, u prvom redu upućeni na pomoć susjednoga i saveznoga hrvat-
skoga kralja. Tako se dakle zgodi, da je vizantijski dvor povjerio Stje-
panu Držislavu upravu i obranu dalmatinskih gradova i otoka, priznao
&
Kao što je to nešto docnije bio njegov sin Dobronja vrijeme hrvatskoga kralja
u
Kresimira IIl.; gl. str. 485—490.

$ Up.
moj Priručnik 130, Sarkofag se nalazi danas u peripteru stolne crkve
u Splitu.
10
Ove podatke ima Ljetopis popa Dukljanina (ed. cit. 41): pokorivši Duklju,
Samuil ,congregato exercitu debellavit Dulcinium longo tempore, sed eum capere nulla-
tenus valuit. Inde ascendit iratus, caepit destruere, incendere ac depraedare fotam Dal-
matiam, Decatarum autem atque Lausium civitates incendit necnon et vicos et totam
provinciam devastavit, ita ut terra videretur esse sine habitatore. Pertransivit imperator
sic devastans tam maritimas, quam et montanas regiones usque /adram. Postea per
Bosnam et Rassam reversus est in locum suum“,
— 460
mu kraljevsku titulu i poslao kraljevska insignija, naime krunu, žezlo i
mač. Potom bješe Stjepan Držislav prvi od hrvatskih kraljeva
okrunjen kao kralj Dalmacije i Hrvatske — vjerojatno u Belgradu
na moru i od splitskoga nadbiskupa, a po vizantijskom krunidbenovu
obredu. Tom prilikom ga je imenovao car Vasilije II. ,eparhom“, naime
carskim namjesnikom u dalmatinskim gradovima i odlikovao titulom »pa-
tricija“, kao prijatelja carskoga vizantijskoga dvora (o. 990.).!!
Slika 202. Natpis cara Samuila od god. 993. (Prespa, Makedonija).
u Toma arhidakon (ed. cit. 38): ,Ab isto

Dirciscla(v)o ceteri successores eius
reges Dalmatie et Chroatie appellati sunt. Recipiebant enim regie dignitatis insignia ab
imperatoribus Constantinopolitanis et dicebantur eorum eparhi sive patritii. Habebant
namque ex successione sue originis patrum et proavorum dominium regni Dalmatie et
=
Chroatie“. zagzoc (Od izig;w — impero, imperito, dominor) tumači Stephanus
(Thesaurus IIl. col. 1435) kao praeses provinciae. Reiski (u Indeksu k Ceremonijama
cara Konstantina Porf. ed. bonn. II, 914) identifikuje ovu riječ s &vikizarog = proconsul
provinciae, Up. o tom Meyer Ernst, Die dalmatisch-istrische Munizipalverfassung im
Mittelalter und ihre rčmischen Grundlagen. Weimar 1903, 5 i dalje. Prije Stjepana Drži-
slava nosili su hrvatski vladari samo titulu rex Chroatorum; tek od tada oni su reges
Dalmatiae et Chroatiae. Baš zato nema ne može da bude Tominu podatku o
prav-
i
dana prigovora; Tomina riječ vrijedi više od svakoga modernog tobože kritičnog“
nagađanja.
— 470 —
Inače bješe oko toga vremena Stjepan Držislav u dobrim odnosima

s republikom Sv. Marka, koja mu je redovno plaćala onaj još od Brani-
mirovih vremena ,uobičajeni danak“ (solitus census), a tako i Neretljanima.
Baš tada znala se Venecija osobito vješto okoristiti teškim položajem
vizantijskoga carstva poslije poraza cara Vasilija Il. kod Trojanovih vrata
(986.) i vojničkih buna Aziji, jer dužd Petar ll. Orseolo (991.—1009.)
u
izradio je odmah na početku svoga vladanja, u martu 992., kod pri-

tiješnjena cara Vasilija II. i njegova suvladara brata Konstantina VIII.
i
hrisovulju, koja je bila od velike koristi mletačkoj trgovini s Vizantijom;

no republika morala je ujedno da preuzme obavezu, da će odsele
braniti istočno rimsko carstvo od neprijateljskih navala, naročito južno-
italski temat Langobardiju, i
dalje, da će vazda staviti na raspolaganje
\
i grčkoj carskoj vojsci potrebnih ratnih i teretnih brodova Ujedno
je znao dužd da stupi u dobre odnose s njemačko-rimskim
i carstvom i
njegovim mladim vladarom Otonom Ill, utanačivši

i s njime u Miihl-
hausenu (19. jula 992.) po Veneciju veoma povoljan ugovor, a povrh
toga još ga i okumi (996.), kad je car krstio duždeva sina (Otona).
U takim povoljnim prilikama, ojačan dobrim odnosima s oba carstva,
dužd Petar Orseolo odluči se, da će zakratiti dalje plaćanje ,uobi-
čajena danka“ Hrvatima i Neretljanima (ljeti 996.). Kad je
hr-
vatski kralj Stjepan Držislav saznao za tu duždevu odluku, naredio je, da
se otada s Mlečanima postupi kao s neprijateljima, pa tako je poslije
više od sto godina opet došlo do hrvatsko-mletačkih sukoba. Na to izasla
dužd šest ratnih brodova pod komandom Badoarija Bragadina sa zada-
ćom, da napadne varoš na istoimenom otoku; tom su prilikom Mle-
Vis
čani zarobili po više žitelja obojega pola i odvuku ih u Veneciju, ali

kako se bar čini odlučniji kaki uspjeh nijesu postigli u toj ekspediciji.
Šta više, hrvatsko-mletački sukobi nesamo što su odsada učestali i
postajali sve teži, već su Hrvati poslije povratka Badoarija Bragadina,
kako nas izvještava duždev pouzdanik dakon Ivan, slali i neka poslanstva
u Veneciju tražeći oštro, da im se zakraćeni danak isplati. Ali dužd Petar
Orseolo odgovori im prezirno: ,Ne ću da pošljem taj danak po kakom
mu drago poslaniku, već ću ako poživim — sam lično doći (u Hr-
vatsku), da ga platim“. Tim je riječima jasno nagovijestio, da se sprema
na rat. To mu je bilo s tim lakše, jer je baš oko toga vremena (997.)
12
Isprava sačuvala samo u varvarskom latinskom prijevodu u zborniku Tafel-
Tomas, Urkunden zur šlteren Handels und St chichte der Republik Venedig
vol. 1. Beč 1856, 36—39 s pogrešnim datumom 997. Ispravno publikovao ju je Za-
chariae von Lingenthal, lus graeco-romanum vol. Ill, Leipzig 1857, GI. još 304.
Schaube, Handelsgeschichte der romanischen Včjlker des Mittelmeergebiets. Miinchen

1906, 17—18.
14
Up. Đakon Ivan ed. cit. 148— i
Dandolo o. €. 223226.
=
—
471 —
umr'o kralj Stjepan Držislav ostavivši tri sina: Svetoslava, Kresimira s na-
dimkom ,Suronja“ suri čovjek, upor. germ. Bruno) i Gojslava.“
(=
Poznato je, da je u franačkoj državi još Merovinga, a tako i za za
Karolinga, vladao princip diobe državne teritorije među vladarske sinove

po očevoj smrti pa otud onda
1 Da
je
i
oni česti sukobi i krvave borbe među
Držislav otac a ne brat one trojice braće, dokazao sam u mojim
Geneal. prilozima 6881. Isprave, koje su stariji historici, pa
pisivali nekom tobožnjem bugarskom bjeguncu Pinciju (= Henuo?) iz godine 904,
i
1000. (Rački, Doc. 23-24, 2831), a u kojima se spominju kralj Di i
muil, nevješti su falsifikati XV. vijeka, bez ikaka historijskog značaja. Up. o tom moj
Pi ik 645-649, gdje je jasno dokazana falsifikacija ovih isprava. Neza isno_ od moga
rada došao je do istoga rezultata poslije mene 31arapckm, Tit napesemrmti
u
pa-
sa
,
Moru“ na [nn serormi cm Meso (Commun Codmiickim

a 1919.1920. ron). Sofija 1921. Sp. ot. Smrt hrvatskoga vladara, ali ne dajući mu
Yunsepeinri
nikaka imena, pa onda sukobe između njegovih sinova, kojima takoder ne kazuje imena,
navodi Dandolo u svojoj t. zv. kratkoj kronici (Rkps. XIV. v. u bibl. Marciani u Ve-
39; još nije publikovan) ovim riječima: ,Hoc tempore, defuncto ri
nata discordia, magnum in regione illa sch
lios
sed de-
mum _unus filiorum dominus [factus]“. Dandolo kod toga se
jamačno poslužio mjesta
nekim nam danas nepoznatim, ali očito starijim pouzdanim izvorom. Tek doenije, kad
i
je radio na svojoj velikoj kronici, unio je

u nju stavku, koju je kombinovao
prema ovom
netom pomenutom izvoru, onda prema dakonu Ivanu kazivanju Tome arhiđakona, a
i
ta glasi: ,Hoc tempore, mortuo Tyrpimiro rege Croatorum, inter filios Muncimirum
Surignam cupiditate regnandi orta contentio schisma magna in illa regione generavit.
et
Muncimirum tamen praevalens, plurimis in rebellione positis, regnum optinuit“ (e. c.
227). Iz dakona Ivana preuzeo je Dandolo ime Surigna (e. c. 158: ,,Sclavorum etiam
regis frater, Surigna nomine), ali Ivan imena hrvatskoga kralja ne budući da
dakon Ivan poslije nekoliko redaka kaže, da se ovoga Surigne zvao Stjepan, a
sin
to je docniji hrvatski čiji je sin bio Pet:

krali,
ekom navodi, da
mu
se djed zvao Kresimir, slijedi nesumnjivo, da je taj Surigna identičan s Kresimirom
ostalih hrvatskih spomenika. Dalje je Dandolo upotrebio iz "Tome arhidakona ovo i
archiepiscopus
s
Spalat.) fuit anno dom. nongentesimo nonagesimo,
tempore Tirpimiri et Muncimiri, filii eius, regum“ (ed. cit. 42). Već je Lucius (De regno
50) sasvim ispravno shvatio, da je Toma na ovom mjestu počinio tešku griješku. Očito
je naime, da je Toma imao pred očima isprave knezova Trpimira od 852. Mutimira i
od $
od kojih je datirana samo ind. XV. a druga godinom kršćanske ere; osim
prva
toga iz Mutimirove se isprave vidi, da je on bio sin Trpimirov, a najzad u obim se

ispravama pominje po jedan Petar kao splitski nadbiskup. Toma ie dakle učinio od
oba Petra jedno lice, ne znajući očito pravi datum Trpimirove isprave, uzeo je prema
i
Mutimirovoj — učinivši kod toga iz nama nepoznatih razloga golemu griješku za ravno
jedno čitavo stoljeće kao neke ruke okrugli datum godinu 990. (mjesto 890.1) za oba
vladara, držeći da su jedan drugoga naslijedili budući otac sin. S tim u vezi dakle,
Dandolo je onda kombinovao, da Mutimir
su i
Surigna bili
i
sinovi
i
Trpimirovi, onda i
i
na njih aplikovao pričanje dakona Ivana (up. o tom detaljnije moje Geneal. pril. 12 i
dalje). Pouzdan slijed hrvatskih vladara od Mihajla Kresimira ll. do Petra Kresimira IV.
daje nam sam Petar Kresimir IV. u ispravi od god. 1067., to ovako: (Mihajlo) Kresi-
i
mir Il, (Stipan) Držislav, Svetoslav, Kresimir III. Gojslav, Stjepan

(i o tom gl. moje Geneal.
i
isprava kod Račkoga, Doc. 62).

Petar Kresimir IV.
U dvijema
I,
drugim ispravama (Rački, Doc. 67, 72) kralj Petar Kresimir izrijekom
djed zvao Kresimir, a otac Stjepan.
da mu 3,
se
478
i južnih),
njima. Ali sličan je princip vladao i kod svih Slovena (sjevernih
to jest, nije isključivo jedan sin, obično najstariji, nego su sva braća po
očevoj smrti baštinici državne teritorije. Ne obazirući se tolike primjere
na
u češkoj i ruskoj historiji ranoga Srednjeg vijeka, mi ćemo se ograničiti
samo na južne Slovene. Kod Srba već znamo, kako su kneza Vlastimira
i kako se oni
naslijedila tri brata: Mutimir, Strojimir i
Gojnik (oko 850.)
zavadiše, dok najposlije nije Mutimir ostao sam na vladi. Tako je isto
bilo i kod makedonskih Bugara za ustanka četvorice braće ,komitopula*,
kod kojih je najzad također Samuil ostao jedini vladar (976.).'" Ali za
naše je razmatranje svakako od značajne važnosti, što su baš tada iu
samom Carigradu sjedila na prijestolu dva cara, dva brata, Vasilije Il. i
Konstantin VIIl., a taki primjer suvlade carskih sinova nije bio prvi. Eto,
s ovoga gledišta diobe i suvlade treba da posmatramo i hrvatsku histo-

riju. Izvori doduše veoma su oskudni, no uza sve to ipak je jasno, da
se neka fakta mogu samo nataj
način objasniti. Za IX. vijek, to jest u
vrijeme vrhovne franačke vlasti, nemamo podataka;"' zato nam daje neki
osnov ono, što car Konstantin kaže o pogibiji kralja Miroslava (949.).
Vidjesmo, da je ubojica njegov, ban Pribina, ostao u tom dostojanstvu i
za njegova nasljednika Mihajla Kresimira Il.; zato je više nego samo
vjerojatno, da u tom krvavom događaju treba da gledamo borbu za vlast
između braće, ili drugim riječima, Miroslav ne htjede da dijeli državnu
teritoriju s mlađim bratom Mihajlom Kresimirom, što je najposlije platio
životom.'* Ali sasvim jasno izbija bratska borba takova značaja potkraj
X. vijeka. R: savremenoga dakona Ivana, kako je
slav) ,varkom lišio brata svoga Suronju (Kresimira) krune“,'" bjelo-
hrvatski kralj (Sveto-
dano pokazuje, da je on išao za tim, da sam preuzme u hrvatskoj državi

svu vlast, ne hoteći da je s bratom, kako je trebao da radi, po
oj prilici i po očevoj je mogao imati pred očima primjer
bratske suvlade i u Vizantiji toga vremena. Zbog toga dakle planuše u
Hrvatskoj po smrti Stjepana Držislava stranačke borbe; jedni su bili uz
Svetoslava (997. 1000.) i njegova bana Vardu, (por. vizant» B4g%45),
a drugi uz braću Kresimira Suronju i Gojslava. Uz ove posljednje očito
su bili i dalmatinski gradovi i zato je sasvim prirodno, da su ljuto stra-
15 GI.
gore str. 397.
1 GI. gore U Ljetopisu popa Dukljanina ima neposredno prije pomena
(
str. 465.
o smrti bugarskoga cara Petra 969.) ovo mjesto: ,Post haec Praelimiro regi nati
sunt quatuor flli .. quibus divisit terram suam (ed. cit
.
ona Moglo bi se možda s time dovesti u vezu ono, što znamo o Domagojevim
7
(gl. gorestr. 360.).

1%
GI. gore str. 435.
i
1 0. €. 158: ,Sclavorum regis frater_ Surigna nomine .. . qui condam (t. i. po
smrti očevoj) fraterno dolo deceptus, regni amiserat diadema“ (dakle tada je već bilo
materijalne krune u Hrvatskoj, regni dia đema, što nam potvrđuje gornji podatak Tomin,
43). bili. 11.).
=
=
ii
davali od Svetoslavljevih pristaša. Iz svega se ipak vidi, da su protivnici
Svetosavljevi, navlaš kad se ovome pridružiše još i Neretljani, bili slabiji,
i
zbog toga oni se obratiše za pomoć na dužda Petra Orseola, a naročito
dalmatinski gradovi, znaj da im vizantijski dvor ne može poradi
rata s bugarskim carem Samuilom pružiti dovoljno pomoći; šta više,
Zadrani se odmah, kad im nekom prilikom Svetoslavljevi Hrvati i
Neretljani zarobiše četrdeset sugrađana, otvoreno dadoše pod duždevo
zakrilje (o. 998.). Videći Petar Orseolo da će iz ovih smutnja u Hrvatskoj
izvući koristi Veneciju, odluči,
da će prije svega stupiti u sporazum
s vizantijskim dvorom, jer bez nje-
gova pristanka ipak nije ni mogao ni
smio išta poduzeti. Zato otpravi u
jesen 998. u Carigrad sina Ivana, da
caru Vasiliju objasni nemirne prilike u
Hrvatskoj, koje nijesu nimalo po-
dobne, da carskim dalmatinskim varo-
šima pruže zaštite, pa stoga da bi
bolje bilo, kad bi carstvo prepustilo
svoj temat — to
i onako
a žele sami
Dalmatinci — mletačkoj obrani i
upravi. Car Vasilije II. privolio je na
mletački predlog, na što se duždev
sin Ivan vrati kući, ne samo obdaren
i odlikovan raznim počastima, nego
ioš i kao vjerenik careve nećakinje
Marije; toje car učinio, kako izrijekom
kaže Skilice (kod Kedrena), ,da sebi
vijeka (po Schlumbergeru).
obveže mletački narod.“*% Kad se
po tom u Dalmaciji saznalo, da je
ki dvor odobrio duždev predlog, sastanu se odličniji ljudi
gotovo iz
ave carske Dalmacije, jamačno u Zadru, i zaključe, da se ima otpremiti
duždu Petru Orseolu poslanstvo s molbom, da bi budi sam došao k njima,
2) Poslanstvo dakon Ivan među događajima godine 997./8. (ed. c 154).

spominje .
Dandolo (. izrijekom: Qua de causa Veneti

) kaže . . cum permissione
.
Basilii et Constantini imperatorum Cp: dominium Dalmatiae primitus acceperunt,

ut historia quam reperimus in antiquissimis Graecorum et Venetorum codicibus, prout
sequitur, seriose declarat.“ Pod ovim izvorima treba prije svega razumjeti dakona Ivana,
dok nam ostali, kako tako mletački, nijesu poznati. Ne razumijem, kako se m
grčki,
istinitosti toga Dandolova podatka

o sumnjati (m. pr. Lenel, Die Entstehung der Vor-
herrschaft Venedigs an der Adria. Strassburg 1897, a po njemu onda drugi nesamo-
98,
ni
radnici); ta on je u potpunom skladu s državopravnim shvaćanjem onoga v
mena. O vjeridbi Ivana Orseola s Marijom iz doma Argira, up. Kedrena, 0. c. ed.
bonn. vol. II., 45
se
— 414 —
budi poslao vojsku, ,koja će ih osloboditi od bijesa Hrvata“ a zato da

su Dalmatinci voljni, da se zauvijek podvrgnu mletačkoj z: i upravi
(u jesen god. 999.).
Ovaj događaj dade Petru Orseolu zgodna povoda, da skupi vojsku
i mornaricu i
da krene na vojnu protiv Hrvata i Neretljana. Na Spasovo
(9. maja 1000.) ostavio je mletačku luku na otočiću Olivolu, primivši iz
i
ruku gradskoga biskupa Dominika blagoslov barjak pobjede. Ploveći uz
obalu kraj Gradeža, Poreča i Pule, dužd stiže u Osor, glavno mjesto obih
carskih otoka Cresa i Lošinja, gdje mu položiše ne samo onamošnji Ro-
mani, nego i naseljeni Hrvati prisegu vjernosti, a na prvi dan Duhova
(19. maja) zapjevaše u stolnoj crkvi kleri narod počasne psalme (laudes)
njemu u slavu kao svome gospodaru. Po tom sabra svu momčad spo-
sobnu za oružje i uvrsti je u svoju vojsku isplativši joj ujedno plaću
(stipendia). Iz Osora nije duždu trebalo, da skrene na ostrva Krk i Rab,
budući da su ga njihovi zastupnici čekali u Zadru, kako mu je jamačno
bilo poručeno u Osor. Zato se mletačka mornarica zaputila ravno u Zadar,
gdje ga dočekaše pod gradskim zidinama prior (načelnik) i biskup s pra-
tnjom i pozdraviše kao svoga gospodara. U gradu, kao u središtu carske
Dalmacije, već su se skupile starješine (maiores) čitavoga temata, a među
njima i biskupi krčki i rapski s priorima (načelnicima) svih dalmatinskih
varoši. Tada izjaviše u Zadru zastupnici carske Dalmacije mletački
da žele da ih on primi u zaštitu i obranu, i polože mu na evanđelje pri-
segu vjernosti. Prisutni biskupi napose još prisegoše, da će na blagdane
kod pjevanja psalama (laudes) slaviti ime duždevo odmah poslije imena
vizantijskoga cara. Smisao naime ovih počasnih psalama, koji su prešli
iz vizantinjske crkve, bješe: priznanje državne vlasti i od crkvene strane.
Tako su dalmatinske varoši i ostrva primili pokroviteljstvo duždevo,
je nekoć vršio u ime vizantijskoga cara hrvatski kralj Stjepan Drži
Uto stigoše u Zadar poslanici hrvatskoga kralja Svetoslava nudeći
duždu mir, no Petar Orseolo odbije ga, spreman da s dalmatinskim Ro-
manima napadne Hrvatsku i da zauzme njena utvrđena mjesta. U tu svrhu
prebrodi najprije iz Zadra na ostrvo Pašman, sučelice hrvatskom glavnom
gradu Belgradu.*? U Beogradu bilo je tada tek nešto hrvatske vojske, koja
21
,Laudes“ pjevane su na velike blagdane, tako na Božić, Uskrs i d. za vrijeme
t.
službe u crkvi. Dva kanonika uspela bi na propovijedaonicu zapjevaše:

i
,,Serenis-
simo ac excellentissimo principi, domino nostro gratiosissimo (slijedi ime), dei gratia
inclyto duci Venetiarum etc. laus, honor, gloria et triumphus perpetuus“, a kor (mjesto
naroda) odgovaraše: ,,Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat“ (gl. Lucius,
De regno 73-75 i
Brunelli, Storia di Zara vol. 2751,
).
U kratkoj kronici ima Dandolo važan podatak, koji je sam po
s bi sasvim vje-
rojatan, da je negdje oko Zadra došlo do pomorske bitke između Mle na Hrvata, a i
u kojoj bjehu Hrvati (kralja Svetoslava) potučeni. On kaže: ,,Qui dux) exercitu
congregato ad illas regiones accessit et ab insulis Cersi, Auxeri, Arbes et Vegle fide-
litatis perpetue sacramenta recepit, quibus receptis ad Jadre civitatem applicuit, vbi
— 415 —
je vjerno bila uz svoga kralja Svetoslava, no građanstvo čini se da je

bilo pocijepano u dvije stranke, naime u Svetoslavljevu i Kresimirovu,
X.,
pa kad je nagovorom duždevih poslanika prevladavala ona druga, Belgrad
i
primi dužda položi mu na oči hrvatskih vojnika prisegu vjernosti. Potom
otplovi dužd u Trogir, gdje su mu
i
opet položili prisegu vjernosti kler
i
građanstvo.“ Ali je mnogo važnije i značajnije to, da se u Trogiru
duždu poklonio Kresimir Suronja, brat kralja Svetoslava, jamačno da
s njime ugovori, kako bi njegovom potporom zasio hrvatski presto. U
znak da iskreno misli, preda tom prilikom duždu kao taoca sina Stjepana,
kojem je tada moglo da bude oko dvanaest godina.*' Kakove je obaveze
preuzeo Kresimir spram dužda, ne znamo, no ipak možemo kao pouzdano
uzeti, da se odrekao uobičajena danka“, kad postane hrvatskim kraljem.
Iz Trogira otplovi mletačka mornarica u susjedni Split, gdje dočeka
dužda nadbiskup u svečanoj odori mnoštvom svećenika gradana, a onda i
poslije službe Božije polože svi duždu prisegu vjernosti. Za boravka du-
ždeva u Splitu dođu preda nj poslanici neretljanskoga kneza (čije nam
ime nije zabilježeno) i zamole mir, a taj su dobili uz ove uvjete: ne-
i
retljanski knez ima doći sa svojim prvacima pred dužda Petra Orseola,
pokoriti se i obećati, da više ne će od Vene! danka niti napa
dati Mlečana na putu. Ćini kao da nijesu svi Neretljani bili sporazumni
s ovim korakom svoga kneza, jer je dužd ipak morao i poslije toga silom
zauzeti ostrva Korčulu i Lastovo. Nedaleko od Korčule, kod otočića Sv.
Maksima (danas Maksan ili Majsan) dođe preda nj dubrovački biskup
s pratnjom pa mu i on položi prisegu vjernosti.“ Potom se
vrati dužd u
slavlju u Veneciju (oko sredine juna) okiti se titulom ,dužda Dalmacije“
i
(dux Dalmatiae), koji mu odmah prizna njemačko-rimski car Oton III.
Spalatini et
Tragurenses et ali plurimi Dalmaticini ()) prefatum ducem vniuersaliter suum
dominum perpetuo esse laudarunt et ad ipsius honorem cleri populi laudantes can-
tauerunt. Quo peracto superseripti principes uersus Jadre
et
ciuitatem potenter se dire-
ducein conflictum
xerunt et bello diro hinc inde inito Croatini et Narentani a
fuerunt missi“ (krasan rukopis na pergameni iz XIV. v. CI. ENE
296 fol. 90—10 u Mar-
ciani u Veneciji, još neobjelodanjen).
zi Rukopisi Ivanove kronike imadu, da
je
dužd dočekan u Trogiru ,ab episcopo
vibusque“, Kad je Trogir dobio biskupa
i
koiom prilikom, ne znamo; god. 928. pa
još ni o. 950. nije postojala trogirska biskupija.
2 Đakon Ivan kaže za Stje ina, da je tada bio puerulus; gl. o tom moje Geneal.
pril. 78.
# Đakon Ivan ne bilježi imena, dok ga Dandolo nazivlje Petrom; zašto, up.
gore bilješku 14.
2 Rukopisi Ivana dakona složno imadu arehiepiscopus, dok Dandolo ispravnije
kaže episcopus, jer je Dubrovnik dobio nadbiskupiju tek u drugoj polovini XI, vijeka.
Đakon Ivan ed.
cit. 156-160 Dandolo 1. e, 227—230. Od literature up.,
i
glavno djelo Kohlschiitter, Venedig unter dem Herzog Peter I. Orseolo (991 bis
1009). Gottingen 1868, 36—44.
=
—
— 476 —
Ovim nesrećnim ratom bješe zadan starom hrvatskom kraljevstvu najteži

udarac, jer on je učinio kraj stopedesetgodišnjoj pomorskoj sili hrvatskoj
Ra
romano: quam felauvoni' uMellif conuensenref

(e prize uenitičgandelic'se(aortmennfalonih pać h( fihsllufprin
aqif pore lee inanore degeucram | Nocgac lo iepi ci“ peneeailen
folemmnr celebranzef pr zelić laprrancnjr landsfimoclislimina decainznucn|
nena (Eline omithi quibi-verrif lenrudo adhermr fear uoune milf. šeač 1
pe (hpendu( difpeižai ganifiecane seerceperAevere die

jazarenjem anrequ.i adprepinaqua
s:
urbe enfčle cumztri priovcu
spe stcezers! fini domini suudimoniul
jona receper & mereili
urbe de slu zgiomt maori efluomef eufile princip1f domimanomi)
fubee pra obzsbam Im quof ueclenfifaarbenlifepi acaru cuna
-
#
zu prorib: adlijerapinuom (upra fiqa
guvmgebitvu diet
(ugjaneri quo sloc (ire: & pofo demeeyfdommi
urat peer diti“
Adeobferusre delulin Infip epi odele čuerfčrmmer quo
3
frazu diebuf quub: anel
|
Luudi( pompam depromime izlebanc
|
Hhufprncipifnom pofl tmpjernari ludif prezonn(
glerificiren
Croamy izujrex adfiur genn( deropulenone duo aduen#ič
pre
nofi?nf nunaoz (udio euncle plicare pacifial mefu(ikt vertaf? ||
OQuadelomiy/ dux omnine

var pendeni eofde nunciof pezlire
dimiir: &fic gad laro ci umufj geafeeraa adorfufett=
inv
Š
quo inimi co idr uelgb: areumennj slloz munre(lima
loci indemnifcipere poflit Tune
quorimdi relmone dihar
A e
quad amici nareniztna: noliku de apuleffsvredbi
gocuf adpre prim uelle
g
reuerei EZ
iri! per:
zovom“
uo que
Slika 204. Đakon Ivan o vojni Petra ll. Orseola (Rim, Vatikan).
na moru i inaugurirao
UI
vjekovnu borbu našega naroda s Venecijom za
našu obalu.
"e : mu
Y
+.
i
+
s u
mup caza fub mi fithon zone efhinaur: qm rea fide

=
du
bazamne ofle me lrensleneci rasrent“ ad tehnike

|
a
legate uoluer: Domnti( nacf- ele uznulaj &dul macilnov ac
li
ueneracuom milbezile: zivi prul (čxode predićii urbem
relsnquenf“ adquancla sionlonge abelgradenfi> urbe infilam aduemr-.
dequa ale leganione' ubuf mrezere pluum ua fifponainei famu
lou p Pluere: &ifileloračtihi rive uelene gro aclipilči valenenm-
Sim durjecep rama ipguni proaldubio (Fire = Doc uers avi
enmef domim(ir fčleoz (ila
regi penicilu matere formidabanr-
si caino princiju refifigre nonualebanr: unde zaroć difzimme
poli qu agere poene rgnorabanr. Iznde amorumnone domni
dlzumbu(/ eufdc regi! mili;
duaf arna &a &elurameni
fčegu gleluer““ Crefifiteroinac- lzurgr=3e mnfiale cslenefogre
POdUc: sccurremef finzrnjpropro ficor Cam raovenfemar
bem pererer abepocinbifi fserrttofrorrobor.6 Inibi fizofqquor

|
Amra. coxunmerenfi curia ledini uerefrepper= Selauo

rumen rez/fiui irignanermine aderaz: qeondam fiaenodolo
decepr“ regramiđčna Ladema.: Jprtnamq; nonmošo ficarin
uineculo (# eidemBuci aff«i> ir uerummena fefini puerulum kanf
filma Bbolemfiisrnfiki zobide = dau: Dvncfpaleani nobiliffima:
&ua$ uzbe' quereaufći boa
merropolfconfrmu pdi&Y
<epraduena: Quemarehieprfierovnfulačoffi20 urbana zam
pr
elericoni: quamlanomim mibandine excepr &mdliringGalle
Slika 205. Đakon Ivan o vojni Petra ll. Orseola (Rim, Vatikan).
Poslije ove vojne ne spominje se

više ime kralja Svetoslava; ne može
da bude sumnje, da je još potkraj rata ili neposredno poslije rata izgubio
se
da
Sta
kao prognanik krunu, a možda i život. Sada se uspe na hrvatski prijesto
Kresimir Ill. (1000. do poslije 1030.) uzevši za suvladara brata Goi-
slava (1000. do o. 1020.), a to znači, da je Kresimir Suronja kao kralj
uistinu proveo onaj princip, za koji se digao na brata Svetoslava. On
i
je u prvi kraj, kako je i sasvim prirodno, podržavao dobre odnose s du-

ždom Petrom Orseolom, a jamačno i s carem Vasilijem ll. koji je baš
oko toga vremena uspješno ratovao s bugarskim carem Samuilom otevši
mu godine 1000. Veliki Preslav i Pliskov, 1001. Berou Voden, 1002. i
Slika 206. Iz bugarskoga rata (Rim, Vatikan).
Vidin i čitavu podunavsku Bugarsku, 1003. Skoplje, a 1005. Drač; samo

azijski i južno-italski ratni zapletaji spriječiše Vasilija u daljem srećčnom
ratovanju.** Malo prije godine 1008. udade dužd Petar Orseolo kćer svoju
Hicelu za Stjepana, sina hrvatskoga kralja Kresimira IIl, koji je odgoju
svoju dobio na duždevu dvoru." Kako se nešto docnije (o. 1011.) oženio
duždev sin nasljednik Oton sestrom prvoga madžarskoga kralja Stjepana [.,
i
došlo je i do prvih rodbinskih veza između hrvatske kraljevske kuće

i
e an ed. cit. 71: ,Quattuor quoque filixe eidem optimo manebant

patri, quarum prima(m), Hicela nomine, Stefano Sclavorum regis
filio, de quo antea
predixi (sc. u Trogiru), in coniugio honoritice sociavit.“ Iz ovih riječi vidi, je otac
vrijeme Hiceline bio hrvatski krali.
Stiepanov, jest Kresimir Ill. (Šuronja), u udaje
to
— 479 —
madžarskih Arpadovića. Dužd Petar Orseolo umr'o je u septembru 1009.

Njegovom smrću nažalost presušuje onaj bogati
i
živahni izvor, koji nam
je dosada objasnio tolike događaje iz ranijih hrvatsko-mletačkih odnosa,
naime kronika dakona Ivana, sekretara preminulog dužda; odsada upućeni
smo poglavito na Dandola, pisca XIV. vijeka. Kaki su odnosi bili između
hrvatskoga i mletačkoga dvora za prvih godina vladanja Otona Orseola
(1009. 1026.) ne znamo, no poslije ne potpuna decenija (nešto prije 1018.)
oni su već bili pomućeni. Kralj Kresimir Ill. naime očito je
pregnuo, da
obnovi u carskim dalmatinskim gradovima i ostrvima one odnose, kaki
su bili u vrijeme njegova oca Stjepana Držislava. Iz izvora vidi se
no, da se ondje obrazovala jaka stranka Romand, koja je zazirala od
susjedne hrvatske državne vlasti, i zato se ona, kad hrvatski kralj kušao
je
da oružjem provede svoju namjeru, obrati Veneciji za pomoć. S tim u

vezi zaplovi dužd Oton Orseolo
ljeti 1018. put istočne obale Jadranskoga
mora i ,obranio je prema Dandolovim riječima — gradove, natjerao
neprijatelja u bijeg, a građane utvrdio u vjernosti i podanstvu“.** Iz ovih
se ri vidi, da je došlo i do oružana sukoba između Venecije Hrvatske, i
no pojedino ijesu nam poznate. Ipak nam se učuvaše četiri isprave,

kojima su ostrva Krk Rab mje:
i
jula 1018., a Osor i Cres u augustu,
obnovili duždu Otonu Osseolu njegovim nasljednicima prisegu vjernosti
i
i
i podanstva. Kao zastupnici tih ostrva spominju se bi kupi, priori (na-
čelnici) i drugi predstavnici općina. Tako u Rabu bi kup Majo prior
Belata (Bellata), u gradu Krku biskup Vital i prior Andrija, u Osoru biskup
Martin i prior Ivan, a u mjestu Beli (tal. Cha-Fisole — caput insulae) na
Cresu prezbiter Dobre i građanin Sereniko. U dokaz svoje odvisnosti od
dužda ,svoga starješine“ (seniori nostro), obvezaše se ovi otoci na pla-
ćanje danka (fributam) svake godine o Božiću, i to Rab imao je davati
deset libara (== funti) svile (libras de sete serica decem), Krk trideset ko-
žica
lisičjih (pelles vulpinas numero triginta), Osor četrdeset kožica kunskih
(pelles marturinas numero quadraginta), a Beli na Cresu petnaest kunskih
kožica, dakle danak u prirodu; no za
slučaj, ako propuste da ispune ovu
obavezu, plaćat će globu u gotovu novcu, i to po pet libara zlata (auri
obrisi libras quinque).' Veoma
300, 236: VII ducis
je
vjerojatno, da se na sličan godišnji danak
6.
anno (= 1018.) Cresimirus Chroatorum praesidens regno,
ladram et alias marittimas civitates Dalmatiae cotidianis incursionibus inquiebat, a qui-
bus dux requisitus cum stolo itates tutavit, hostes in fugam vertit et cives
illarum in sua fidelitate et obedientia solidavit, Et rediens a Vitale episcopo Vegliensi
et Maio episcopo Arbensi et Martino episcopo Ausarensi et ab universo
clero, prioribus
et populo dictarum insularum de
tributo sibi et successoribus suis annuatim in perpe-
tuum solvendo sponsionem suscepit.“ Ovo sam mjesto štampana teksta Dandolova
ko-
lacionirao s autografom u Marciani u Veneciji.
#!
Rački, Doc. 32—36. Četvrtu ispravu mjesta Beli (Ca Fisole) Rački
je ranije
označio kao ,carta spuria“, j.
kao falsifikovanu, no docnije opozvao je svoje mišljenje
t.
(Rad Jugoslav. Akad. vol. 48, 222-228). Iz gore pomenutih riječi Dandolovih vidi se,
da je Dandolo poznavao sve ove isprave.
=
31
— 480 —
obavezaše i kopneni gradovi Zadar, Trogir i Split, no o tome nije nam

se sačuvalo nikako pismeno svjedočanstvo. Ovim se dankom izražavala
podanička veza između Venecije i vizantijske Dalmacije, ali se iz teksta
pomenutih isprava može zaključiti, da su i dalmatinski Romani inače bili
u svojoj nutarnjoj upravi sasvim nezavisni od mletačke vlade."
Vojna dužda Otona Orseola i
se — potrajala je tek kratko
vrijeme. Razlog tome treba tražiti u prvom redu u tadanjim krupnim po-
litičkim događajima u jugoistočnom susjedstvu Hr-
vatske, koji su jamačno zaokupili čitavu pažnju
Kr njegova brata Goijslava, jer baš
ira
kralja i
tada stajale su pobjedonosne vizantijske vojske na

granicama Hrvatske. Rat s Bugarskom buknuo je
ponovo svom žestinom 1014.; Bugari biše potu-
čeni prije svega kod Soluna, a onda 29. jula kod
mjesta Ključa ispod Belasice planine (Bs)431747v)
tako odlučno, da se nijesu više mogli da pri-
dignu. Sam car Samuil umre skoro potom (15.
septembra), našto preuze vladu sin njegov Gavro
Radomir (1014.—1015.), čija je prva žena bila
Slika207. Novac Vasilijall. Madžarska princeza, vjerojatno sestra madžarskoga
i Konstantina VIII. kralja Stjepana 1.** Novi bugarski car ponudi Vasi-
(po Schlumbergeru). liju mir, no on ga odbije i nastavi ratovanje. timU
se prilikama diže protiv Gavre Radomira stričević

Ivan Vladislav, sin Arona, brata cara Samuila, ubije ga u septembru 1015.,
i
da osveti oca, koga je nekoć (još

o. 976.) ubio Samuil. Tada se progl
bugarskim carem Ivan Vladislav (1015. 1018.) i odmah ponudi Vasiliju
mir uz uvjet, da će mu biti vjeran vazal, što car i prihvati. Ali kad ga
malo potom neki protivnik ocrni kod cara Vasilija da ne misli iskreno,
vizantijske vojske ponovo udariše na Bugare. Ovim presudnim događajem
bješe zapečaćena sudbina Bugarske, a samo juje ubrzala nenadana smrt
cara Ivana Vladislava pod Dračem (potkraj februara ili na početku marta
1018.), koga ubiše njegovi vojnici. Na taj glas pođe car Vasilije protiv
preostale bugarske vojske, no narodne vođe, s caricom udovom Marijom
i sinovima Ivana Vladislava na čelu, izidu mu u susret i predadu mu sebe,
svoju zemlju i gradove ,uz izvjesne uvjete“. Tako je 1018. nestalo na-
cionalno-nezavisne bugarske države; car joj je doduše ostavio dotadanju
unutarnju organizaciju, no inače obrazova od nje katepanat, kojim je
upravljao u carevo ime katepan (6 zazszdvo BonAqapiss; upor. hrv. kapetan)
kao vojnički glavar sa sjedištem u Skoplju, dok se bugarski patrijar Jovan
a navlaš
+ Davanje danka u životinjskim kožama, a naročito u kunskim, veoma
je staro,
kod Slovena. GI. o tome Klaić, Marturina. Slavonska daća u Srednjem vijeku.
(Rad Jugosl. Akad. vol. 157. Zagreb 1004, 127-136).
s GI. o tome Prokić, Zusittze Nr.:
481
morao da zadovolji arhiepiskopskom titulom, ali ipak dalje ostao i
autokefalan, to jest nezavisan od carigradskoga patrijara.* S Bugarskom,

razumije se, padoše pod vizantijsku vlast i one zemlje uz Jadransko more,
kojima je zavladao još car Samuil, naime Duklja, Trebinje, Zahumlje,
Bosna i Srbija. Jedino glavar u Srijemu, Sermon, ne htjede da se po-
kori Vizantincima. Taj je zadatak povjerio car Vasilije generalu Konstan-
Slika 208. Bugarski car i njegova porodica (Po Schlumbergeru).
tinu Diogenu, ocu docnijega cara Romana IV. Diogena, tada upravitelju
obližnje pokrajine onkraj Save, po svoj pri i u Beogradu. Da se ukloni
Hpoxuk (Zznac vol. 84, 106—156, vol. 88 ac
90); Sehlumberger 0. c i
vol. II, 5 dalje.

3
i
#
Up. ed. cit 47: ,Igitur post mortem Vladislavi im-

Ljetopis Popa Dukljanina
peratoris Bulgariae, Basilius imperator, congregato magno exercitu et navium multitu-
dine, caepit debellare terram obtinuitque totam Bulgariam, Rassam et
Bosnam totamque
Dalmatiam omnesque maritimas regiones usque in finibus inferioris Dalmatiae (t. i. do
granica Hrvatske“). GI. i Jireček, Geschichte der Serben vol. 1,, 209.
31
— 482 —
dugotrajnoj podsadi tvrdog Sirmija, vizantijski se general uteče lukavštini.

Odasla naime parlamentera k Sermonu porukom, da želi da se s njime
sastane kao prijatelj i porazgovori o krupnim poslovima. Kad Sermon
privoli na sastanak na obali Save, izvuče Konstantin Diogen iznenada za
razgovora sakriven bodež i ubije Bugarina. Nato krene žurno s vojskom
pred grad i nagovori zbunjenu Sermonovu udo-
vicu različitim obećanjima, da mu ga preda. Za
nagradu car Vasilije potom imenova Konstan-
tina Diogena prvim vizantijskim carskim na-
mjesnikom u novostečenom Srijemu (potkraj g.
1018.)." Tako je dakle vizantijsko carstvo po-
toliko vijekova opet učvrstilo svoju sie-
i
Slika 209. Sermonov novac
(po Schlumbergeru). vernu granicu na čitavom donjem Dunavu s obje
obale donje Save.
Propast Bugarske i utvrđenje vizantijske vlasti u neposrednom su-
sjedstvu, moralo je sasvim prirodno da izv snažan dojam na hrvatsku
državu. Njeni tadanji vladari, braća Kresimir i Gojslav, znali su dobro,
da je carstvo vazda smatralo sebe zakonitim vlasnikom čitava Balkanskog
poluostrva, dakle i Hrvatske. Zato je sasvim prirodno, da su sada i oni
učinili
ono, što jedino moglo da bude razborito: oni
je
lično stupili su
pred cara Vasilija, vjerojatno negdje na bugarskom bojištu, i pokloniše

mu se kao svome vrhovnome gospodaru. Vasilije lijepo ih primi, bogato
nadari i još ih odlikova dvorskom titulom patricija (potkraj 1018.)
Ovo je posljednji put, što se spominje krali Gojslav i vjerojatno je skoro
4 Up. o tome Kedren (Skilice) ed. bonn. vol. Il., 476. U Cabinet des mćdailles
de France u Parizu čuva se tanak zlatan novac (?) ovoga Sermona s natpisom: 6:56
Boj i (avers) Zigpo osg(a)rqde(q) (revers); up. Schlumberger, Monnaies d'or d'un
chef bulgare du XI sičele (Mćlanges d'archćologie byzantine vol. 1. Paris 1895, 1—5).
Budući da prije XII. stoljeća nijesu uopće kovani nikaki novci ni u Bugarskoj, ni u
Srbiji, ni u Hrvatskoj, šta više ni u promećurnoj Veneciji, mnogo je vjerojatnije, da
ovo nije novac već zlatan pečat Sermonov, kako je to već istaknuo Rus Bes
Gpasoss (Busanrilckiii gpemenimc, vol. DI. Petrograd 1896, 673—674). U djelu Sigillo-
graphie de empire byzantin 697—698 iznosi Schlumberger pečat carskoga proto-
spatara Ivana Xermona; Schlumberger smatra Sermone (ili Xermone) za ,famille de
boliades bulgares“. Inače smatrali su griješkom Sermona Ljubić (O Posavskoj Hr-
vatskoj i
o zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma. Rad Jugosl. Akad. vol. 43,
107 i dalje) nezavisnim vladarom (knezom) Posavske (Panonske) Hrvatske,
tojest
jednim
od nasljednika kneza Braslava, Smičiklas (Pov. Hrv. vol. I, 239) i Klaić (Pov.
Hrv. vol. 1, 49) banom u Srijemu i
podanikom hrvatskoga kralja; jedini Rački (Hr-
vatska prije XII. vijeka. Rad Jugosl. Akad. vol. 58, 121126) ispravno bugarskim upra-
viteljem Srijema.
476 Rački, Doc. 432): ,Tiy
ip, za špoga. čdvq zo» Xopboriw,
Kresimir Il. i Gojslav),
ove za) za šbvijk.

&v
zgoso
i
poza
3
poslije toga umr'o (o. 1020.). Jamačno je najkasnije oko
vremena, ako ne već ranije (o. 1000.), došla u državnu
hrvatskoga kralja Neretljanska oblasti ostade otada dalje
toga
vlast
kao sastavni dio Hrvatske (regnum Croatiae) kroz sva stoljeća;
tada se i tom kraju stade širiti hrvatsko političko ime, a onamošnje
u
glavno pleme, Kačići, bi uvršteno među hrvatske plemićke rodove.
Uto se zbiše u Veneciji važ događaji. Ondje se obrazovala za
vladanja dužda Otona snažna opozicija protiv familije Orseolo, budući da
i
je ova pregla, da sti nasljedni duždevski čin (dogat). Ma da se iz
izvora ne vidi opstanak jačanje ove opozicije, ipak prisutnost njenu do-
kazuje krupna činjenica, da je 1024. buknula u Veneciji buna, koja je
primorala dužda Otona i njegova brata Ursa, oglejskoga (akvilejskoga)
patrijara sa sijelom u Gradežu, na bijeg u Istru, tada dio vojvodine Ko-
ruške.* S ovim događajem treba povezati podatak, ubilježen u južno-
italskim ljetopisima, koji kaže, da je 1024., sedmoga indikta (to jest pred
1. septembrom) longobardski katepano Vasilije Bojoan (Boww4wys<) ,s Ba-
ranima preplovio prijeko u Hrvatsku i
ondje patricijku, ženu (hrvatskoga
kralja) Kresimira zarobio, dovukao u Bari potom otpremio pod paskom
i
svoga sina u Carigrad“.** Iz ovih se riječi vidi, da je tada vizantijski dvor

bio u neprijateljstvu s hrvatskim, što nas navodi na misao, da se on zbog
toga našao prinuđenim, da pošlje longobardskoga katepana na istočnu
obalu Jadranskoga mora, da ondje zaštiti povrijeđene vizantijske interese,
a na obranu kojih nije dužd Oton mogao da ustane zbog bune. Veoma
je dakle vjerojatno, da jekralj Kresimir, koristeći se mletačkim smutnjama,
dalmatinske carske gradove, a to je izazvalo
napao oko toga vremena
starca cara Vasilija, da je obranu njihovu povjerio katepanu Vasiliju Bo-
joanu.*! Dalja sudbina zarobljene kraljice, kojoj ne znamo imena, nije
nam poznata. Svakako je tada, 1024., opet uspostavljena u vizantijskoj
Dalmaciji neposredna carska vlast, koju je vršio — kao i prije g. 1000.
-zadarski gradski prior kao carski strateg (prokonzul). Ali skoro se
potom dužd Oton opet vrati u Veneciju (potkraj 1024.), no već na jesen
1026. morao je ponovo ostaviti rodni grad, našto se povuče na carski
38 Budući da se poslije vojne dužda Petra II. Orseola Neretljanska oblast nikad
više ne spominje kao zasebna politička jedinica, a pored toga vidamo, da su južno-
dalmatinski i dukljanski vladari XI. vijeka bili gospodari samo Duklje, Trebinja i Za-
humlja (Jireček, Geschichte der Serben I., 211), valja zaključiti, da se pridruženje
Neretljanske oblasti Hrvatskoj zbilo najkasnije oko toga vremena.
Kretschmayr, Geschichte von Venedig vol. 1, 143—145.
# Rački, Doc. 434. Vasilije Bojoannes (Bugiano anali) upravljao je tematom
Longobardijom od 1018. do 1028. Cosmizi i Cismigi očito je iskvareno prepisano za
Cresimiri. O Bojoanu up. Gay
o. c. 362, 410
GI. i Rački, Borba 136—137,
dalje.
i
dvor u
= si
Carigrad, gdje je i umr'o (ljeti 1032.); te je godine najposlije iz
Venecije istjeran čitav rod Orseola.
Uto umre car Vasilije II. (15. dec. 1025.), a na vizantijskom prijestolu
ostade kao jedini car mlađi mu brat i suvladar Konstantin VIII. (1025. do
1028.), tada već potpuno izmožden stara Sa smrću Vasilijevom opet
stade carstvo više decenija opadati, što se sasvim prirodno moralo pokazati
i u
političkoj konstelaciji na
iz ruku nebrižnoga
obalama
Konstantina
Jadranskoga mora. Tada, kad
zapravo prešla na različita
je vlast
nedostojna
lica, naročito na eunuhe, uzela je vrhovna carska
vlast i u hrvatskoj državi sve to više slabiti,
da na brzo via facti sasvim iščezne. Oko toga
vremena, najkasnije 1026. — to jest onda, kad
dužd Oton Orseolo morao zauvijek ostaviti Ve-
je
neciju — jamačno se vratio u domovinu na
i
očev dvor hrvatski kraljević Stjepan, muž Hicele
Orseolo, a nije nemoguće, pače veoma vjero-
jatno, da je Stjepan još onda, po primjeru vi-
zantijskom, mletačkom i njemačkom, postao
očevim suvladarom. Njegov je povratak po pri-
rodi same stvari morao ojačati veze između po-
Slika 210. Novac Konstan-
dužda
tina VIII. (po Schlumbergeru). vrijeđenih rođaka izagnanih potomaka
_.. : i a $
Petra ll. Orseola, a u prvom redu između hr-

vatskoga i madžarskoga dvora, nakoji se bio sklonio Petar, sin pokojnog
Ivana Orseola i
sestre tadanjeg madžarskog kralja Stjepana I. (+ 1038.).
Ali u dalmatinskim je gradovima izgubila poznata nam stranka ove po-
rodice svaki veći utjecaj. Svakako je hrvatski dvor radio oko toga, da
stupi u doticaj sa srodnim madžarskim dvorom, jer viđamo, gdje madžarski
krali Stjepan I. šalje oko g. 1027. u Hrvatsku svoju vojsku, i ta je onda
u zajednici s hrvatskim četama napala dalmatinske gradove, a neke od
da dali pod vrhovnu zaštitu hrvatskoga kralja.“
i
njih i natjerala, su se
To su jamačno bili Split Trogir,
i dok je Zadar dalje ostao pod izravnom
om upravom, a ostrva Krk, Cres s Lošinjem (Osor) i Rab
pod mle-
im pokroviteljstvom.
Baš tada umr'o je car Konstantin VIII. (11. nov. 1028.), posljednji muški
potomak slavne dinastije makedonske, a naslijedi ga patricij Roman III.
i Kretschmayr o. c. 145—148.
%
Sehlumberger, L'epopće vol. Ill., 160.
H Dandolo
o. 39. Javljajući smrt cara Vasilija II. i stupanje na prijesto
(trebalo bi da bude Stephanus) interea Hungariae

Konstantina VIll., nastavlja
rex Dalmatinos continue inquietans, aliquos tandem ad deditionem co&git“. O tom

Dandolovom mjestu up. niže bilješku 54. Dabome, o tadanjem neposrednom ratovanju
Madžara u Dalmaciji ne može da bude govora; toje jedino mogla da bude zajednička
akcija srodnoga hrvatskoga i madžarskoga dvora uperena protiv neprijatelja familije
Orseolo.
c.
— 485 —
Argir (Agrngoz 1028.—1034.), koga je car tri dana pred smrt primorao,
da se vjenčao njegovom kćeri ,porfirogenitom“ Zoe i na taj način ste-
kao pravo na grimiz. Car Roman bijaše odista ozbiljan i čestit čovjek,
a naročito je zavolio Otona Orseola, koji se tada nalazio u Carigradu, a
bješe mu rod, jer je pokojni Ivan Orseolo, brat Otonov, bio oženjen
njegovom sestrom Marijom. Tako se stupanjem Romanovim na carsko
prijestolje znatno ojača liga prijatelja familije Orseolo.** Više je nego
samo vjerojatno, da je s politikom prijatelja familije Orseolo promjenom
i
na carskom prijestolu u vezi ono, što nam priča novootkriven spis vi-
zantijskoga optimata Kekaumena ovim riječima: , Ako si razborit, nemoj
da caru lažeš nemoj misliti, da ćeš ga tobože vjerodostojnim govorima
i
zavarati i da od njega primati darova; to sve naime ne će se za tebe

dobro svršiti. Kazat ću ti, ne obazrijevši se na tolike druge primjere,
samo ono, što je
pretrpio neki toparh (s672c7%5). Zadar i Salona (= Split)
varoši su Dalmacije. Bijaše pak u Dalmaciji carski namjesnik (šp70v) i
toparh Dobronja (Asfgwvas), neki razborit i veoma vrstan čovjek. htjede
I
da dodje da se pokloni pokojnom caru gospodaru Romanu Argiru, a

i
on ga odlikova darovima počastima otpusti kući s mnogim blagom.

i i
Zamamljen dakle dobročinstvima, Dobronja učini to opet. bi ponovo i I
odlikovan, ali ne kao prvi puta, već oskudno i vrati se kući.“ ovih Iz
riječi izlazi, da je Dobronja bio dalmatinski carski prokonzul sa sjedištem
u Zadru. U toj časti vidjeli smo još 986. zadarskoga priora (načelnika)
Madija.'? Dabome, kad je dužd Petar Orseolo carskim pristankom primio
upravu Dalmacije, onda je
i utrnula vlast Madijeva kao stratega (pro-
konzula), ograničivši se samo na priorat, to jest na autonomnu gradsku
upravu. Tako je ostalo do 1024., kad je car Vasilije
II.
opet uzeo temat
Dalmaciju u izravnu upravu carstva. Tada je jamačno dalmatinskoga čin
carskoga stratega (ili prokonzula) vraćen familiji Madijevaca, no tko je

od 1024. dalje u prvi kraj bio strategom carske Dalmacije, ne znamo,
jer nemamo isprava iz toga vremena. Tek od 103 do 1036. javlja se
Grgur, sin Madijev, ali je vjerojatno, da je već pri 1033. bio priorom
i
i
strategom u Zadru.'* Grgur je imao brata Dobronju, zadarskoga grad-
8 Schlumberger 0. 62—
Cecaumeni Strategicon ed. Wi iewsky-Jemstedt, Petrograd 1895 (amici
duaonor. akyarera nmnep. C. Derepćy prexaro yumepe. vol. XXXVIIIL). O Ke-
ucrop.
kaumenu up. Krumbacher o. c. 260; Bacwasenckit (Kypiam wmitct, nap. npoci.
vol. 215. Petrograd 1881, 242 i dalje, vol. 216, 102 dalje i 316 i dalje); Gruber, Bi-
i
zantinski pisac XI, vijeka o Hrvatima i drugim balkanskim narodima (Prosvjeta 1902,
dalje, 435 i dalje). O Dobronji napose Preradović,
O Dobrinji,
350
dalje, 408
i i
hrvatsko-bizantinskom dostojanstveniku XI. vijeka (Starohrvatska Prosvjeta volum. IV.,

16—20).
5
aL gore str. 467.
Ovo ime i Maius.
i
pišu
s Pitanje genealoških veza zadarske porodice Madijevaca objasnio je Gruber

u Vjesniku zem. arhiva vol. XX. (1918.), 198 -209, čijim se rezultatima ja služim; up.
i Brunelli, Stor. di Zara vol. I, 284
| | &e
priori
1033.—1036.
Grgur
strateg
duvna_
prior
Domnana
muž
opatica
o.
+ prior
tribun
i Madije
I i
1036.
N
1066. 986.—1000.
o. Dobronja
1034.
Sv. 1041—1045.
(sin)
prokonzul
N
Andrija 1045.
1041. strateg
(sin)
Marije
4
1036.
1066., Cika
opatica
Rodoslovlje
muž prije
od 1066.
muž
Sv. prije
4
Većenega
1086. 1066.
žena
Većenega
Marije
Dujam
Dobroslav
1066.
1091.
I.
+
|
duvna, hrv.
N
+
tribun
27. II. Dobronja
zadarske
o.
a N kći,
999. Agape
(o.
kralja
sept.
od 990.
ll
1086. zadar.
o.
I.
(kći) (Madije?)
1065.0. muž 930.)
Stjepan
1111. 1091. 1040.

Mihajla
1080.
biskup
Madije + Jelena
porodice
975.
N
Kresimira
(kći) prior
Drago
o. II.
I.
Madijevaca.
1066.
zadar.
(4
o.
N =
1005.—1020.
Prestancije
biskup
Andrija
969.)
(sin) 1070.
1078., prior:
| | Drago
N
1096. Sinovi
(sin)
II.
1070.—1072.,
1091.—1096.
—
=
skoga tribuna između 1034. i 1036., a njemu i ocu mu Madiju darovao
je nekoć hrvatski kralj Kresimir Ill. neki kraljevski zemljišni posjed To-
činju (Tochinia, dan. Tukljača ?) nedaleko od Zadra.'* Veoma
da je taj Dobronja hrvatske isprave identičan s Kekaumenovim istoimenim
je
vjerojatno,
licem, samo je vizantijski pisac počinio tu razumljivu griješku, da je od

Dobronje učinio već u vrijeme cara Romana Ill. Argira dalmatinskoga
stratega (prokonzula), jer je on to bio tek između 1036. i 1040. Ali iz hr-
vatske se isprave vidi, da je Madije bio hrvatskom kralju Kresimiru IHII.,
rođak po tankoj krvi (cognatus), a to znači, da se budi otac kraljev Stjepan
Držislav, budi djed Mihajlo Kresimir II. — što je vjerojatnije — oženio
jednom djevojkom iz doma zadarskih Madija.*' Toga rođaka svoga Do-
bronju otpremio je hrvatski dvor u Carigrad, očito da ondje brani kod
cara Romana Argira njegovu politiku protiv neprijatelja familije Orseolo,
odnosno da opravda akciju, što ju je poveo hrvatski kralj u zajednici
s madžarskim kraljem oko dalmatinskih gradova. Prema riječima Kekau-
mena izgleda, da je Dobronja prvi put, jamačno oko 1028. 1029., s uspje-
i
i
iju, a nije nemoguće, da
ga je tada podupirao još Oton Orseolo (1 u
i
Carigradu 1032.)."! Ali drugi put, najvjerojatnije

između 1031. 1034. i dakle u vrijeme, kad se
car Roman vratio s azijskoga bojišta, na kojem
je ostao od proljeća do pred zimu 1030., i kad
je sve to jače pobolijevao zapavši u apatiju i
mrzovolju — čini se, da u Carigradu baš nijesu
bili sporazumni s djelovanjem hrvatskoga kralja,
tada već Stjepana I. (o. 1030.—1058.).* Skoro
po tom umre car Roman (12. aprila 1034.), a na
prijestolje postavi udaje željna Zoe svoga lju-
bavnika i drugoga muža, Mihajla IV. Paflagonca
Si Nare Med
. IV.
(Meggi), 4 Iagisqov 1034. do 1041.), koji učini
prata eunuha Ivana glavnim državnim kancelarom
EESN s neograničenom vlašću. Valja priznati, da vla-
danje eunuha Ivana nije bilo bez energije i
w Rački, Doc. 67: ,terram in Tochinia, que regalis esse dinoscitur quam . . .
avus meus C(resimir) dedit cognato suo Madio et filio Dabrone“. Isprava izdana na je
početku 1067. (prije 25. marta), ali je datirana godinom 1066. po calc. Flor. Upisana
u registru Sv. Marije u Zadru iz XII. vijeka. Račkomu činila se ova isprava sumnjivom
je
(carta suspecta), jamačno zbog toga, što se u njoj navodi Kresimir III. kao djed Petra
Kresimira IV., a to je danas utvrđeno kao ispravno. Ispravi dakle nema prigovora.
s GI. gore str. 436.
št GI. gore
str. 484.
52 Iz riječi Tome arhiđakona (ed. cit. 43) može se zaključiti, da je Kresimir III.
još živio 1030. Fragmenti t. zv. Chronologije, koju Krčelić pripisuje zagrebačkom ka-
si
1.
se
8
—
talenta, ali je bilo nasilno i bezobzirno Zacijelo se hrvatski kralj
Stjepan mislio okoristiti tim promjenama na vizantijskom dvoru, pa zato
je pregnuo, da steče još i Zadar, kod čega mu je pomagao rođak, novi
madžarski kralj, Petar Mlečanin (prvi puta od 1038. do 1041.) naslije-
divši ujaka Stjepana I.
odista, , Zadar
I
predao hrvatskom kralju“, javljaju
mletački ljetopisci.?! Dašto, za ovu je važnu promjenu trebalo dobiti
se
noniku XIV. vijeka Ivanu (gled. Rački, Doc. 471), a prema kojima izgleda da je
i
Kresimir Ill. živio još i 1035.,

nespretni su i providni falsifikati, kako je spazio još
1874. Klaić (Ocjena odlomka iz ,kronologije ili ljetopisa“ a' Ivana arhidakona. Program
vel. gimnazije zagrebačke 1873./4.), a onda Pauler, A magyar nemzet liričnete az
Arpadhazi kiršlyok alat vol. Bp. 1893, 528, bili. 145). Pokušaj Šufflayev (Janos
gercsei iGesperes kronikdja tiredekćršl, Szdzadok 1904, 511-536), da spase autentičnost
ovih fragmenata, sasvim
je promašen.
Schlumberger 0. e. 159 dalje. i
#
Sanudo, Le vite dei dogi (ed. Monticolo u novom izdanju Muratorija
(Citta di Castello 1900) vol. XXII., parte IV., 150) ima podatak, očito po nekom starijem
izvoru, koji se odnosi na vrijeme između 1032. 1040.: ,ln questo tempo la cifti di
i
Zara rebello la prima volta a Venetiani e sotlomesse al rč di Corvazia“. Riječi re-

bello la prima volta a Venetiani očito su doeniji dodatak, kad
se već pamtilo po
zadarskih buna. Monticolo dovodi u komentaru ovaj podatak Sanudov sasvim ispravno
u vezu
s
Argira (1034)
izvještajem Dandolovim (ed. cit. 244), koji — spomenuvši smrt cara Romana III.
kaže: ,Hoc tempore Salamon (bolje Petrus) rex Ungariae terrestria
loca Dalmatiae inquietans, Jadratinos, qui promissam duci fidelitatem hucusque serva-
verant, ad rebellionem induxit“. Oba se mjesta, i Sanudovo Dandolovo, očito tiču
i
jednog istog događaja. Da se ovo mjesto, a tako i ono o madžarskom kralju Andriji
(gl. gore str. 484 bilj. 41) upravo odnose na Stjepana L, odnosno na Petra Mlečanina,
već je dobro primijetio Gir&rer (Byzant. Gesch. vol. I., 453, 490; vol. Il, 211), no
zabunu Dandolovu tek je objasnio Pauler (Horvat-Dalmatorszig elfoglaldsarćl, Szd-
zadok 1888, 204—205); on kaže: ,Dandolo je poznavao madžarsku kroniku, koje se
i
pojedini dijelovi raspoznaju u ,Kepes-kronici“ (Chronicon pictum) koja čini osnov
i i
i
jezgru Kezine kronike. U toj pak kronici mogao je on to da čita, da je od sm
Sv. Stjepana do prve godine vladanja Andrije I. prošlo jedanaest godina i četiri mjeseca
(Florianus, Fontes vol. IL, 85 163), a po shvaćanju Dandolovu, služeći
i
po svoj
prilici kod toga posla djelom Siegberta iz Gemblona, Stjepan I.umr'o je već oko 1010.,
zato. stavlja njegovo vladanje ujedno njegovu smrt u vrijeme Petra II. Orseola, a
i
poslije smrti pape Ivana XVIII. (4 1009). Poznavajući Dandolovu kritičnost možemo
suponirati, da je on u nekom vjerodostojnom izvoru čitao, da je oko 1027. madžarski
kralj navalio na Dalmaciju, pa zato je morao misliti na Andriju L, jer taj je po nje-
govu shvaćanju počeo vladati 1022. tako se zgodilo, da je i stavio u svoje pričanje
i
ime Andrijino mjesto Stjepanovo, ili (ako u njegovu izvoru možda nije bilo ozi
čeno nikako ime) ispunio je prazninu (kao u više nama već i
poznatih slučajeva) iz
svoga vlastita znanja po svom naučnom uvjerenju. Iz iste je kronike Dandolo mogao
još i to saznati, da je Andrija I. vladao petnaest godina, Bela I. dvije godine da
umr'o u trećoj godini vladanja. Na osnovu toga opet mu je trebalo povući konzekven- i je
ciju, da je Andrija I. umr'o 1037., a Bela 1040. I.
Što se dakle n. pr. zgodilo 1041. (u
istinu u doba kralja Petra), to se po njemu moralo zgoditi za kralja Salamona, naslje-
dnika Bele I, i zbog toga raspre, su izbile između Petra
što Abe...
i
Dandolo shvaća
kao domaći rat između Salamona, Gejze Ladislava“. U ,Historiji Arpadskih kraljeva“
i
(vol. I, 526 bilj. 139) Pauler dopunjuje ovo razlaganje još i detaljem, da Leonova kronika
— 489 —
još
prior
i odobrenje Carigrada, i
zato vidimo, gdje Dobronja tada već zadarski
dalmatinski carski strateg, polazi po treći put na put. ,Kad je
i
umr'o car Roman Ill. Argir, nastavlja Kekaumen, a prijestolje zasjede po-
kojni
nicu,
vrati
car gospodar Mihajlo Paflagonac, dođe Dobronja
no stupivši pred cara bude prezren. Kad je pak zatražio, da se
kući, nijesu mu to dopustili, zbog čega uze ožalošćen prigovarati.
i
opet u prijestol-
Kad saznaše upravitelji dvora da Dobronja prigovara, javiše to caru i

oni dodoše otprilike na ovu misao: ,Budući da Dobronju već imamo u
rukama, zavladajmo brže njegovom zemljom, dok je još nitko ne brani
To se i zgodi. I stavivši ga pod stražu u taboru gohazij Tod zparrwpion)
|
zemlju njegovu osvojiše (Vizantinci) bez muke (s&y zov

dzdvoo
1
ostadoše čitavo ostalo vrijeme svoga života pod stražom i umriješe ondje
Dobronja i njegova žena u taboru za cara (Konstantina IX.) Monomaha,
a sin njegov, prezren
njihov ud: Ove
i riječi
sasvim zanemaren, jedva nekako uteče. Taki bijaše
prije svega potvrđuju kazivanje mletačkih
nam
da su se dalmatinski gradovi za vladanja cara Mihajla IV.
ljetopisaca,
Paflagonca izmakli ispod vlasti vizantijske. Krivnju s toga događaja očito
su pripisivali na carigradskom dvoru — ne bez razloga — svome stra-
tegu ili prokonzulu Dobronji, jer on iz svega naivnoga Kekaumenova pri-
čanja ipak izlazi kao pomagač hrvatskoga kralja Stjepana, pod čijom je
vrhovnom vlasti mogao i dalje da ostane u svom položaju. Zato je Do-
bronja u Carigradu svrgnut sa svoje časti i bačen u tamnicu, a u dal-
matinskim gradovima nenadanom navalom, sličnom onoj od 1024.,
opet
uspostavljena carska vlast, kojom su prilikom u Zadru zarobljeni Dobro-
njina žena i sin, odvedeni u Carigrad i također stavljeni pod stražu. To
se jamačno zbilo između 1038. i 1041., našto je dalmatinskom tematu
s carske strane jamačno postavljen na čelo kao prokonzul zadarski prior
Montekasinske opatije (Mon. Germ. hist. SS vol. VIII, 674) madžarskoga kralja Petra
i
zove Salamonom. — Dandolo je očito, pričajući one krupne događaje na našem pri-
morju u prvoj polovini XI. vijeka, pogriješio isto onako, kao što kod pričanja vojne
dužda Petra II. Orseola, gdje je sasvim pobrkao genealoški hronološki slijed hrvat-
i
skih vladara (up. gore str. 471, bili. 14). Što su madžarski kraljevi Stjepan i Petar
I.
Mlečanin u zajednici s hrvatskim kraljevima Kresimirom Ill. Stjepanom
i
I.
vodili rat
s Venecijom na obalama Jadranskoga mora, snažno
i Hrvatska je
svjedočanstvo, da su Madžarska
neposredno graničile, dakle zemlja između Drave i Save nije mogla tada
da bude u vlasti njemačkoj, kako se griješkom domišljava
Kar4csonyi (gl. gore
str. 405, bili. 12), pošto je morao priznati, da ova zemlja nije bila u vrijeme
Stjepana I.
dio Madžarske, pa ni docnije sve do Ladislava I.
U Carigradu bile su dvije velike tamnice;
ji
5%
praefectus praetorio, pa otale i ime praetorium ( :0), a druga u palači Chalce

i)
Xahxi)) nedaleko od carskoga dvora; o tom Gfrčrer, Bi nt. Gesch. vol. III.
Ebersolt, Le grand palais de Constantinople. Paris 1910,
i 2
597;
218; van Mil-
lingen, Byzantine Constantinople. London 1899, 131 dalje.
# Cecaumeni Strategicon e. c. 77.78.
sio
neki inače nam po imenu nepoznati vizantijski časnik," dok su Dobronja
i žena mu, kojoj ne znamo imena, umrli u Carigradu negdje između
1041. i 1054. za vladanja cara Konstantina IX. Monomaha. Tada je
umakao
i sin
iz
Dobronjin, inače nepoznata imena, nekom srećnom prilikom
vizantijskoga ropstva, no dalja mu sudbina nije poznata. Tako je nasto-
janje hrvatskih kraljeva Kresimira Ill. i Stjepana I., da svojoj vlasti pod-
vrgnu dalmatinske gradove, najposlije propalo.
Međutim zbiše se u susjednoj vojvodini Koruškoj krupni događaji,
Tamo je još car Henrik ll. godine 1012. postavio vojvodom Adalbera
od plemena grofova Eppen-
steinskih. Adalbero upra-
vljao je ne samo užom Ka-
rantanijom, nego i čitavom
Koruškom markom, to jest
prostranom teritorijom od
bavarske granice preko sje-
veroitalske Verone, Furla-
nije i Istre do Jadranskoga
mora; na taj je način Adal-
bero bio jedan od najmoć-
nijih knezova onoga vre
mena u njemačkoj državi.
Premda je Adalbero u ra-
nijim godinama bio ljuto
zavađen sa svojim šurakom,
novoizabranim njemačkim
kraljem Konradom II. (1024.
Slika 212. Pečat njemačkog cara Konrada Il.
do 1039.), ipak se poslije (po Prutzu).
izbora pokazao kao vje-
ran privrženik novoga vladara. Zato nas iznenađuje vijest, da je car
i
Konrad na zboru u Bambergu na Duhove 18. maja 1035. teško optužio

i
Adalbera svrgao ga s časti koruškoga vojvode. Pored ostalog bješe Adal-
bero optužen, da je ,stajao u izdajničkim odnosima s Hrvatima, s čijom
se pomoću mislio oduprijeti caru“. Poslije Bamberškoga zbora pošao je
car Konrad s jakom vojskom u
rat
protiv sjeveroslovenskih Ljutica; samo
Bavarci bijahu izuzeti od vojne dužnosti, jer je vladala bojazan, da bi
svrgnuti vojvoda Adalbero mogao uz pomoć Hrvata pokušati, da se opre
provedenju osude izrečene protiv njega, i zato ne htjedoše car Konrad
57
i
taj nas zaključak dovodi stanje, kakovo nam se javlja u zadarskim ispra-
Na
vama od 1044. dalje.

s Kralj KonradII. i vojvoda Adalbero oženili su se dvjema kćerkama vojvode
Hermana Švapskoga, Gizelom i Beatricom.
==491 —-
njegovi savjetnici, da ostave jugoistočnu granicu Njemačke nezaštićenu.

Ali — kako se bar čini — do hrvatske intervencije nije došlo, a tako ni
do oružana istupa svrgnutoga vojvode Adalbera. Valja priznati, da nas
u tu inače toliko zanimljivu epizodu, a navlaš o ulozi Hrvata u njoj, tek
slabo obavještava jedan jedini savremen i pouzdan izvor. Ipak — kako
# Sve to saznajemo iz pisma nekoga anonimna klerika wormskom biskupu,

napisana otprilike u julu 1035. (Jaksch, Mon. hist, ducatus Carinthiae vol, III., 105).
Glavnoje mjesto ovo: ,Quo facto redivit ad iudicium abdicaturque A(dalberoni) du-
catus et marcha. Ergo dicunt, ipsum A(dalberonem), confisum Cruvvatis et Mirmidonibus
regie potestati velle resistere, cuius occasionis timore cessabunt domi Bawvarii ab indicta
expeditione“. Što ono Mirmidones znači, nije jasno, ,soviel auch in Betreff des Wortes
herumgeraten wurde“, kako dobro opaža Bresslau (Jahrbiicher unter Konrad II, vol. II.
Leipzig 1884, 135 bilj. 4). Za ono Cruvvatis opće je mišljenje svih njemačkih a veće i
česti naših historika (tako Račkoga i Slovenca Kosa), da se pod njima ima razumije-
vati hrvatska država, kojom
je čudan, a
jetada jamačno vladao Stjepan 1. Izričaj Mirmidones nešto
svakako nejasan. Kos tumači
ga ovako: ,Diefenbach (Glossarium lat. germ.
mediae et infimae latinitatis) pravi, opiraje se na slovar Konrada Zeningerja
da beseda Mirmidones je v srednjem veku pomenjala ,vntrewfolek (= Untreuvolk)“,
iz 1. 1482.,
to je nezvesto ljudstvo. To
nezvesto ljudstvo sobili tisti Adalberonovi podložniki, ki
so ga podpirali zoper cesarja. Misliti nam je na nekatere Slovence, ki so skupno s Hrvati
pomagali vojvodi Adalberonu“ (Izvestja muzeal. dr. za Kranjsko vol. XVIII. (1908),
88—89 i Gradivo vol. Ill, XXX—XXXII (uvoda) i 63—66). Klaić opet misli (Hrvati i
Hrvatska 1—7), da su ti Hrvati od god. 1035. žitelji Karantanske župe ,pagus Chrou-
uati“ (gl. gore str. 277). Ali kad uvažimo činjenicu, da se Adalbero htio da digne na
snažnoga cara Konrada Il, onda nas ovo tumačenje ne može da zadovolji. Zar bi
mogao ,pagus Chrouuati“ da postavi toliku vojnu silu na noge, da se odupre njemačkoj
državi? Ali ovaj podatak, a navlaš riječ
Mirmidones, dao je Kar4csonyiju u ruke ,prvi

dokaz“ (ima ih svega dva), da je zemlja izmedu Drave i Save bila dio vojvodine Ko-
ruške. On kaže: ,Pod Mirmidonima razumijevali su sredovječni pisci neki narod, koji
je nastavao stari Illyricum, zemlju nekadanjih Mirmidona. Tako smatra starobugarska
trojanska kronika, napisana oko g. 920., Bugare Mirmidonima (Jireček, Gesch. der
Bulgaren 70). Mirmidoni dakle, koji su spomenuti uz Hrvate, znače u Bosni stanujuće
Srbe. S ovima pak mogao je vojvoda Adalbero samo tako da stupi u dobro prijatelj-
stvo, ako mu je vojvodina uz Savu sezala sve do Une,
i stara Slavonija“ (Szent Laszlo 10). Kako
to
jest, ako je njemu pripadala
se vidi, Kar4csonyijev ,prvi“ dokaz ne za-
vreduje, da se s njime ozbiljno zabavimo; on očito ne zna, što je Bosna u to doba.
Najzad bješe Bosna (ili porječje gornje Bosne) u to vrijeme (između 1018. i 1060.) pod
vlašću vizantijskom. Hauptmann opet (u recenziji moje ,Gesch. der Kroaten“ u
Mitteil. bečkoga instituta vol. LV., sep. ot. 32—34) hoće, da su ,Mirmidones“ Bugari i
na ovu kombinaciju nadovezuje novu, o ,velikoj hrvatskoga kralja Stjepana I.,
ideji“
»den adriatischen Knoten durch einen karantanisch-kroatisch-bulgarischen Bund zu zer-

hauen. Ein Schach den Dogen durch den Herrn von Istrien und Verona den Karantaner
(t. i. Adalbera), ein Schach dem Kaiser (Konrad II.) durch die Bulgaren, so wollte Stefan
die dalmatinische Kiiste gewinnen“. Ali ova kombinacija gubi svako uporište u tomu,
što su Bugari tada bili vizantijski robovi (još od 1018.); ustanak Deljanov planuo
tek poslije pet godina (1041.) i zato nipošto nije dopušteno s njime operirati već g. 1035. je
Ja mislim da u tradiranom tekstu klerikova pisma valja ono ef između Hrvati i Mirmi-
doni kao docniji dodatak izostaviti, tako da bi korektni tekst imao glasiti
,. con-
. .
fisum Crowatis Mirmidonibus“. Anonimni klerik mogao

je
lasno poznavati staroklasičnu
—
— 492
kaže Bresslau i to je dosta, ,da nam služi kao dokaz, da su Hrvati

baš u to vrijeme imali snažan položaj (= državu)“.
Baš oko toga vremena kao da je hrvatski kralj Stjepan I. skrenuo
više pažnje zemlji između Drave, Une i Save, dakle kraju duž madžarske
i koruške (njemačke) granice. Iz splitskih sinodalnih akata od 925. i 927./8.
saznali smo, da je ta zemlja dodijeljena poslije ukinuća ninske bisku-
pije splitskoj nadbiskupiji. Ali oko 1042. javlja se ,hrvatski“ (chroa-
tensis), a to je kninski biskup Marko," što nas navodi na misao, da je
ta biskupija osnovana nekako oko 1040., a koja će u hrvatskoj historiji
zaigrati krupnu ulogu. Kako i zašto se to zbilo, ne znamo; mi samo
znamo, da se to zgodilo s pristankom splitskoga metropolite a po naročitoj
želji hrvatskoga kralja.*? jamačno se pokazala potreba, da se odvoji od
prevelike teritorije splitske dijeceze sva sjevero- čest hrvatske države,
navlaš ona sa sjeverne strane Velebita teritorija bivše sisačke bi-
i
skupije, u interesu kršćanske vjere onamošnjega naroda, komu

i je
splitski nadbiskup samo rijetko i izuzetno mogao dolaziti. Otale i ime
novom kninskom ili hrvatskom biskupu, budući da su u njegovoj di-
jecezi živjeli isključivo čisti Hrvati. Pored toga učestali dobri politički
odnosi sa susjednom Madžarskom takoder su tražili, da se u zemlji
provede bolje organizovana državna vlast, koja će taj udaljeni zanema-
i
reni kraj jače privući državnom središtu. Iz pouzdana izvora naime sa-
znajemo, da se kninska biskupija odmah od svoga osnutka proširila po
znatnoj česti hrvatske države ,sve do rijeke Drave“, dakle je njenoj juris-
dikciji pripala sva zemlja južno od te rijeke." Međutim o političkoj
i
literaturu, znati da su Myrmidones (Mogw:26ws<) Ahilovi podanici, dakle hrabri vojnici,

i
junaci. S onom je irazom htio prema tome da kaže koliko ,pouzdavajući se u hrabre
vojnike Hrvate“, što je mnogo prirodnije jednostavnije od nemoguće kombinacije s čitavim
južnim slovenstvom. O značenju riječi Mirmidoni kod Vizantinaca up. Bacna.encKi,
Xowaenne anocroma Aunpes Gn crpan# Mupmiaonaae (Tpyau vol. I, 1, Petrograd
213-295, naročito 235 247 285—
o.
.,
so Up. Bresslau c. vol. II, 33 i dalje. Gl. o tome još Wahnschaffe, Das
Herzogtum Kiirnten und seine Marken im XI. Jahrh. (Archiv fiir vaterlind. Gesch. vol.
XIV.) Celovec 1878, i dalje; Pirchegger, Geschichte der Steiermark vol. 1., 117—119.
Vojvoda Adalbero morao je 1036. ostaviti Korušku i poći u Bavarsku; umr'o
novembra 1039.
je 28.
u!
Rački, Doc. 47:
,Ego Marco indignus episcopus Chroatensis“. Izdavač ove
isprave ,banus Slephanus imperialls protospatharius“ spominje se još
i
na drugom
mjestu (o. c. 62) u vrijeme hrvatskoga kralja Stjepana I. kao ,banus Stephanus prasca
(jamačno griješkom prepisivača za skraćenicu protospatharius).
& Toma arhidakon o. c. 45:
. Voluerunt etiam Chroatorum reges quasi specialem
habere pontificem petieruntque ab archiepiscopo Spalatensi, et fecerunt episcopum, qui
Chroatensis appellabantur posueruntque sedem eius in campo, in ecclesia sancte Marie
iuxta castrum Tiniense“
Toma 0. e. 45: ,Hic (sc. episcopus Chroatensis) multas obtinuit parochias
panija) habuitque predia et possessiones per totum pene regnum Chroatie, quia
opus et regis curiam sequebatur eratque unus ex principibus aule; et
<
se
—
— 493
organizaciji ove zemlje ne saznajemo doduše ništa, no veoma je vjero-

jatno, da je dobila kao vojničkoga i administrativnoga glavara bana."
Nije nemoguće, da je oko toga vremena osnovana još i biskupija u
Makarskoj da nadomjesti bivšu duvanjsku, o kojoj su još tada u
—-
i
Splitu kod nadbiskupije vodili računa i da

je tako i novostečeni kraj
do ušća Neretve (Neretljanska oblast) dobio bolju crkvenu organizaciju,
koja ga je jače privezala uz državno središte."
Uto se produžilo opadanje vizantijskoga carstva ispoljujući se
najjasnije u naglim promjenama na carskom prijestolu. Car Mihajlo IV.
Paflagonac umr'o je 10. decembra 1041., našto carica Zoe proglasi carem
rođaka svoga muža i svoga posinka, dotadanjega cezara Mihajla V. Ka-
lafata (1041.—1042.). Ali taj nevrijedni čovjek zatvori već poslije nekoliko
mjeseci svoju dobrotvorku caricu Zoe u manastir, našto bukne u Cari-
gradu buna, koja ga primora, da se odrekao grimiza i povukao u mana-
stir. Nato proglasi plemstvo vladaricama obje sestre Zoe i neudatu Teo-
sua iurisdictio usque ad Dravum fluvium extendebatur“. Na tom mjestu donosi Toma
nekoliko tačnih i
pouzdanih detalja o crkvenim prilikama u Hrvatskoj XI. vijeka, a
moguse i
ispravama kontrolirati; očito je, da ih je pocrpao iz njemu lako pristupna
splitskoga metropolitanskog arhiva. Stoga, kad moderni madžarski historici tvrde, da
i
da su naprijed navedene riječi usque ad Dravum fluvium extendebatur veoma sumnjive,
jer da se arhidakon splitske crkve vara, ,kad ne govori o svome vremenu o svojoj
crkvi“ (tako Pauler u časopisu Szdzadok 1888, 201 Kar&csonyi, Szent Ldszlo 4),
i
i
onda su to gole tvrdnje bez ikake važnosti. Pauleru naime smetaju te riječi, jer hoće
da dok; , da je sva mlja između Drave i
Gvozda bila još od g. 900. madžarska
nikad hrvatska, a Karšcsonyiju opet zato, jer hoće da je ta ista zemlja bila od g. 900.
do potkraj XI. vijeka njemačka, a ne hrvatska (up. gore str. 405 bilj. 12).
kninska biskupija bila sufragan splitske nadbiskupije, dosljedno se uSplitu i u Tomino

je
Pa ipak
vrijeme moralo dobro znati, koje su joj granice bile u XI. vijeku, koji li prihodi, arhi-
i
dakonati
— navlaš
t. d., ili drugim riječima: Tomine riječi iz XIII. vijeka zavreduju više vjere
kad nema baš nikaka protudokaza — od subjektivnih konjektura i vještačkih
kombinacija imperij i raspoloženih modernih pisaca. Šta više, nekoliko redaka
niže, kaže Toma arhiđakon, da je dijecezi splitske crkve XI. vijeka pripadala župa-
nija krbavska i sva zemlja ultra Alpes Ferreas ( Gvozd) usque ad confinia Zagrabie.
Prema tome se kninska biskupija prostirala — a tako je bilo od česti još i docnije od
i
XII. do XVI. vijeka —
istočno od splitske jurisdikcije spuštajući u ranije vrijeme,
prije osnutka zagrebačke biskupije (1094.), na desnu obalu Drave Zagrebu na sjever
tekući njome dalje na jugoistok (up. o tome moj Priručnik 325 i dalje, gdje su nave-
dene i ocijenjene sve teorije madžarskih historika o t. zv. slavonskom pitanju). Jamačno
je još 1240. dakle u Tomino vrijeme hrvatski herceg Koloman imao pred očima
baš ove stare granice splitske nadbiskupije (kao cjeline), kad je predlagao papi, da se
sjedini teritorija zagrebačke biskupije s teritorijom splitske nadbiskupije u jednu nad-
biskupiju, i to u korist Splita; ali kod toga trebalo je prije svega ekskorporirati teri
toriju zagrebačke sklopa madžarske crkvene hierarhije, kojoj je zagrebačka biskupija
iz
pripadala još od svoga postanka (gl. ispravu kod Smičiklasa, Cod. dipl. vol. IV.,
114—115 iz papinskoga registra).
st Up. o tome iduće poglavlje.
8 Gl. gore str. 425 bili. 40.
% Toma arhid. o. c. 45.
- 494 —
doru, no već poslije dva mjeseca udade se 62-godišnja Zoe treći put
za Konstantina IX. Monomaha, talentirana i sposobna čovjeka, koji je za-
jedno s njome vladao do njene smrti 1050., a
onda sam do 1054. Poslije njegove smrti dođe
na prijesto na veliku radost žiteljstva Teodora
(1054. do 1056.), kao posljednja porfirogenita“.
Pred smrt prenese carsko dostojanstvo na starca
generala i senatora Mihajla Stratiotika (1056. do
1057.), ali na to plane vojnička buna, koja zbaci
Mihaila i postavi na prijestolje generala Isaka
Komnena (1057.—1050.), inače energična starca.
Već poslije snažna i valjana dvogodišnjeg vla-
danja odreče se car Isak grimiza i predade krunu
svom prijatelju i ministru Konstantinu X. Duki
(1057.—1067.).“'
Za vrijeme ovih nesređenih prilika u sre-
Slika 213. Novac Konstan- dištu carstva, bijahu provincije sasvim prirodno
tina IX. Monomaha izvrgnute samovolji njihovih namjesnika, koji
(po Schlumbergeru). su dolazili na svoja mjesta ne po ugama,
već po milosti one dvorske klike, koja je bila
na kormilu, a nezakonitim daćama mučeni
zaštite kod državne vlasti, uze sam sebi tražit
i zlostavljani narod, ne nalazeći
dovoljštinu. Tako se
zbilo, da su nasljednici Vasilija Il. doskora malo
da ne razorili njegovo veliko djelo i doveli
oslabljelu carevinu na tako niske grane, da više
nije bila ,strah susjednih naroda“, kako kaže
Kedren.“* Sasvim je prirodno, da su ove izmi-
jenjene prilike morale znatno utjecati i na po-
litičke odnose Balkanskoga poluostrva i južne
Italije. Umah u početku vladanja cara Mihajla IV.
Paflagonca diže srpski narod ustanak pod vod-
stvom Stefana Vojislava, koji je vladao kao
knez pod vrhovnom vizantijskom vlasti u Duklji
(Zeti), Trebinju i Zahumlju; u tom ustanku bjehu
Slika 214. Novac carice Teo- predstavnici carske vlasti koje poubijani, a
dore (po Schlumbergeru). koje istjerani iz zemlje (1035.). Malo po tom
digoše se i Bugari pod vodstvom Petra De-
ljana, unuka cara Samuila, kog je narod oduševljeno pozdravio kao cara.
Kedren kaže, da je neposredni povod ustanku bilo to, što je car Mi-
hajlo IV. odnosno njegov brat Ivan, odredio, da se porez ima plaćati u
67 GI. o tome Gelzer o. c. (kod Krumbachera 1002—1006).
% Kedren ed. bonn. vol. II., 481,
— 495 —
gotovu novcu, dok je car Vasilije Il. god. 1018. Bugarima dopustio, da
porez mogu plaćati u prirodninama. Bugarski se ustanak brzo raširio na
sve strane i samo poslije teških napora mogla je carska vojska da ga
svlada (1041.). Poslije ugušena bugarskoga ustanka pošlje car Konstantin
IX. Monomah veliku vojsku na Stefana Vojislava, no kad je grčka vojska
neoprezno ušla u klance oko sjeverne obale Skadarskoga jezera (u da-
našnjoj Crnoj Gori), bi u jesen 1042. gotovo sva uništena. Poslije toga
Vizantija nije više obnavljala napadaja, i tako se Srbi oslobodiše. Stefana
Vojislava naslijedi sin Mihajlo (o. 1050.—1082.); on je opet obnovio
s carstvom prijateljske veze, dobio titulu carskoga protospatara (o. 1052.)
i vladaše Srbijom mirno punih dvadesetak godina.“
Međutim zaprijetiše i Normani u južnoj ltaliji carskom posjedu.
Pojedinački normanski vitezovi pojavili su se u vizantijskoj južnoj Italiji
prvi put još g. 1017. kao plaćenici onamošnje neke nezadovoljne longo-
bardske gospode. Oko 1038. pak vojevali su protiv Arapa na Siciliji u
redovima vizantijske vojske, a među njima se osobito istakoše sinovi
Tankreda de Hauteville: Vilim ,sa gvozdenom rukom“ (Bras de fer) i
Drogo. Ali ova je vojna svršila porazom vizantijske vojske, pa se na to
i
u južnoj Italiji i opet razmahao pokret protiv vizantijske vlasti, a na
čelu bijaše mu Longobard Arduin. Njegovoj se četi pridruže potom oni
Normani, koji su nedavno ratovali na Siciliji. Arduin ugovori s njima, da
će od one zemlje, koju osvoji, polovina pripasti njemu, a druga polovina
njima (1040.). No hrabri Normani brzo se odvojiše od Arduina. Već 1042.
osvojiše veću čest Apulije, na što voda njihov Vilim uzme titulu apulskoga
grofa, a po njegovoj smrti učini isto brat mu Drogo (1045.). Ovim je
činom položen osnov nezavisne normanske vlasti u južnoj
Italiji. Međutim je baš oko toga vremena došao iz francuske Norman-
dije u južnu Italiju još i treći sin Tankreda de Hauteville, Drogov brat
Robert Lukavi (Guiscard), koji odmah po tom učvrsti vlast svoju u
Kalabriji (1046.).7%
Gubitak što je zadesio vizantijsko carstvo u južnoj Italiji, bješe ja-
mačno razlogom, da je ono opet stalo tražiti dodira s Venecijom, jer jedino
njenom pomoći moglo se carstvo nadati, da će povratiti ono, što je u južnoj
Italiji izgubljeno, i obraniti još ono malo, što je ostalo. S tim u vezi
viđamo, da godine 1049. dužd Dominik Kontareno nosi titulu carskoga
s GI. o tome Sehlumberger vol. Ill, 287—314, 444—450; Ji

der Serben vol. I, 211, 231-234; Jireček, Gesch. der Bulgaren 203
Borba 106—134; Slatarski, Gesch. der Bulgaren 80—85.
7) O južnoitalskim Normanima, koji će doskoro zaigrati krupnu ulogu i u hrvat-
skoj historiji, up. Heinemann, Geschichte der Normannen in Unteritalien und Sizilien
vol, I. Leipzig 1894 i Chalandon, Histoire de la domination normande en Italie et
en Sicile vol. 1. Paris 1907.
— 496 —
patricija," a iduće godine zauzeo je dabome, s carskim pristankom —

—
Zadar, * dok su Trogir i Split dalje

i ostali u neposrednoj vlasti i upravi
carstva. O Splitu toga vremena učuvalo nam se nekoliko podataka, no 0
Trogiru ne znamo baš ništa. Prije svega znamo, da je
još negdje potkraj
Slika 215. Natpis splitskoga nadbiskupa Pavla (Splitski muzei).
X. vijeka Splitu sagrađen onaj samostan Sv. Stjepana Prvomučenika

u
»pod borovima“, koji će docnije igrati vidniju ulogu u hrvatskoj historiji
Kao nadbiskup spominje se oko 1015. sin gradskoga priora Prestancija
Pavao, osnivač crkve Sv. Marije nedaleko od grada u Poljudima,! onda
1 oriije oko 1040. za priora Nikifora, pa
Dobralj (Dabralis) oko 1050.
u Romanin, Storia di Venezia vol. I., 305 (isprava); Schlumberger o. c. vol.
ul. 149.
72 (u autografu u Marciani) zauzeće Zadra u sedmu godinu
Dandolo stavlja
(anno septimo) duždevanja Dominika Kontarena, a to odgovara godini 1050. (u štaim-
panom tekstu kod Muratorija col. 244 griješkom ,anno Il.“). Druge neke kronike
imadu godinu 1062. (Mon. Germ. hist. SS vol. XIV., 70); Martin da Canale (Ardiivio
stor. ital. vol. VIII. Firenca 1845, 292) isto tako 1062. Mislim da je Dandolov datum
pouzdaniji.
7 Rački, Doc. 36. Up. i Kaer, Dvije opatije za narodne dinastije. Split 1890,
41 i dalje.
% Rački, Doc. 39; Toma o. c. 42. Ima i sačuvan natpis ovoga nadbiskupa
Pavla.
7 Rački, Doc. 4445.
Dobralj
Sin
bješe potomak neke odlične splitske porodice, a živio je kao
svjetovnjak imajući uza se ženu i više djece; uz to su mu prigovarali i
to, da zanemaruje svoje nadbiskupske dužnosti. Za njegova upravljanja
splitskom crkvom zasio je papinsku stolicu Leon IX. (1048.—1054.), kojim
začinje niz jakih papa iz epohe ,borbe za investituru“. Odlučan privr-
ženik južnofrancuskoga samostana Cluny i njegovih reformnih ideja,
Leon IX. stalno je radio oko toga, da ih i provede, a osobito nove i
stroge mjere protiv simonije i svećeničke ženidbe. I tako, kad je papa
saznao, kako živi i šta radi nadbiskup Dobralj, pošlje u Split kao legata
kardinala biskupa portuanskog Ivana; on sazva sinod i uze provoditi
strogu istragu nad svim članovima dalmatinsko-hrvatskoga klera (inqui-
sitionem cepit facere in capite et in membris). Nadbiskup Dobrali izvinjavao
se, da ima ,zakonitu ženu, koju je mogao uzeti po običaju istočne crkve,"
što nam jasno pokazuje snažni utjecaj Vizanta u Dalmaciji još XI. vijeku, u
ma da je njena crkva već više od stotinu godina bila u vezi s Rimom.

Ali legat ne uvaži njegove razloge, već ga u smislu punomoći, što ju je
imao od pape, svrže s nadbiskupske stolice (oko 1050.). Dalja nam sud-
bina njegova nije poznata; čini se, da je još živio oko g.
1085. u Splitu."
Potkraj pontifikata Leona IX. došlo je opet do rascjepa među obje
crkve, ali ovoga puta vodila se rasprava poglavito izmedu pape pa- i
trijara Mihajla Kerularija zbog inače poznatih diferencija u nauku obiju

crkvi. Budući da je Konstantin IX. Monomah iskreno želio, da se uspo-
stavi sporazum, došlo je taj puta do trajna raskola više nespretnošću
i
papinskih legata, u prvom redu kardinala Humberta, nego li preprede-
nošću patrijara Mihajla Kerularija. Pored toga situaciju je pogoršavalo
to, što je papa Leon IX. još prije nego su njegovi legati došli u Cari-
grad umr'o (19. aprila 1054.), a novi papa Viktor II. izabran je i intro-
niziran tek poslije godinu dana (14. aprila 1055.). Sve je to presudno
utjecalo na tečaj rasprava, a kardinala Humberta učinilo bezobzirnim i
netaktičkim. Kad je potom patrijar papinskim legatima zabranio celebri-
ranje mise, uđu oni u subotu 15. jula 1054. za vrijeme službe u crkvu
Sv. Sofije, pođu glavnom oltaru i polože na nj akt izopćenja, što su ga
vrlo žestokim riječima sastavili protiv patrijara Kerularija i njegovih pri-
vrženika. Ostavljajući crkvu stresoše na patos prašinu svojih nogu uz
7%
Tomao. e. 46: ,Habebat namque mulierem et filios quasi laicus, quos secum
in archiepiscopali palatio tenebat; otum vero episcopium nonnisi vagitibus parvulorum
et ancillarum tumultibus erat plenum (očito anegdota, koja se za šalu pričala u Splitu
još u Tomino vrijeme); et cum crimen Dabralis archiepiscopi esset notorium, cepit se
irivolis allegationibus excusare. Dicebat enim predictam mulierem sibi fore legitimam,
quam ex consuetudine orientalis ecclesie secum poterat licite retinere“. O kardinalu bi-
skupu Ivanu de Porto, poznatom pomoćniku pape Leona IX., gl. Drehmann, Papst
Leo IX. und die Simonie. Leipzig 1908, 31—33.
77
Toma o. c. 46; Rački, Doc. 42. GL. Kaer, Dvije opatije 46 i dalje.
i
32
= 08
poklik: ,Videat Deus et iudicet“. I tako se najposlije ispunila davna želja
Vizantije: papa je samo prvi biskup Zapada, koji na Istoku nema nikake
vlasti."
O posljednjim godinama hrvatskoga kralja Stjepana 1. ne znamo
ništa zbog nestašice izvora. Nagađamo da je umr'o oko 1058., ali pouz-
dano znamo, da je bio sahranjen u crkvi Sv. Stjepana, što ju je nekoć
podigla kraljica Jelena pod Klisom." Kralju Stjepanu rodila su se dva
sina, Petar Kresimir i još jedan nepoznata nam imena, čiji sin bješe
Stjepan, posljednji hrvatski kralj Trpimirove dinastije.
78 GI. odličnu monografiju Br&hier, Le schisme oriental du XI“ sičele. Paris
1899, 91—125.
79
Rački, Doc. 72.
dvo
Kralj Petar Kresimir IV.

(1058.—1074.).
Petar Kresimir IV. stupa na hrvatski kraljevski prijesto (o. 1058.). — Lateranski
sinod u aprilu 1059. i njegovi zaključci. — Papinski legat opat Majnard i
posvećenje samostana Sv. Ivana Evang. u Belgradu (febr. 1060.). — Zaključci
splitskoga sinoda i zabrana slovenske liturgije (1060.). — Papa Nikola 11.
potvrđuje zaključke splitskoga sinoda. — Papinski legat biskup Teuzo u Zadru
i Splitu (1060.). — Nezadovoljstvo Hrvata s potvrđenim splitskim sinodalnim
zaključcima. — Izvještaj Tome arhiđakona o tome. — Rimljanin Ivan postaje
trogirskim biskupom (1064.). — Osnutak ženskoga samostana Sv. Marije u
Zadru (1066.). — Kralj Petar Kresimir IV. daruje zadarski samostan Sv.
Krševana (1067.). — Ogpadanje vojne organizacije vizantijskoga carstva. —
Petar Kresimir IV. stiče carsku Dalmaciju (1069.). — Biidingerova karakte-
ristika kralja Petra Kresimira IV. — Ban Zvonimir i njegov rat s Korušcima
i
(o. 1064.). — Granice hrvatskoga kraljevstva u vrijeme Petra Kresimira IV.
— Bugarski ustanak Konstantina Bodina sudjelovanje Hrvata u njemu (1073.).
— Širenje normanske vlasti u južnoj Italiji; vojvoda Robert Lukavi (Guiskard).
— Smrt Petra Kresimira IV. (1074.).
Kao sin dogarese Hicele i hrvatskoga kralja Stjepana I., Petar Kre-
simir IV. nosi imena obadvaju svojih djedova: Petra II. Orseola i Kresi-
mira III. Kako mu se otac oženio još na početku XI. vijeka poslije 1000.
—
a prije 1008. — više je nego samo vjerojatno, da se rodio u Veneciji i
primio odgoju na duždevu dvoru. Kad

je
stupio na prijestolje bješe ja-
mačno već zreo čovjek, a nije nemoguće, da je starcu ocu potkraj vladanja
bio suvladar. | s porodicom zadarskih Madijevaca bi Petar Kresimir
u dobrim rodbinskim odnosima, jer vidimo gdje nazivlje unuku priora
zadarskoga i prokonzula dalmatinskoga Madija, Ciku (Cicca), svojom
sestrom“ (soror mea)! Da je bio krunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije
1
Rački, Doc. 66. Ime Cika (Cicca, Cicha) kaoda je pokraćena forma za Lucija,
hipok. Lucika (up. Jireček, Romanen vol. Il., 30). Svakako ne valja pisati Čika,jer
to nije slovensko ime. Budući da je rod opatice Cike dobro poznat (gl. rodoslovlje
na str. 486), bez temelja je kombinovanje nekih starijih i novijih historika o bližem
srodstvu između kralja Petra Kresimira i Cike. U vrijeme, kad je bio zabranjen brak
između rodaka do petoga i čak do sedmoga koljena, izričaji ,sestra“ ili ,brat“ ne
znače mnogo.
*
= 50
(rex Chroatorum et Dalmatiarum) ne može da bude sumnje, ali nažalost
nije nam se sačuvao spomenik, koji bi nam kazao vrijeme i mjesto toga
događaja, a samo slutiti možemo, da se zbio u Belgradu, gdje je tada
bio kraljevski dvor. Vidjesmo, kako još car Konstantin Porf. spominje
Belgrad među hrvatskim gradovima (e& Bsh6qpačov); utemeljiše ga i izgra-
diše, kako mu pokazuje ime, Hrvati, a bješe središte naokolne sidraške
županije. Ali po vijeka docnije Belgrad se već spominje, za vojne dužda
Petra Il. Orseola, kao varoš (urbs) s građanstvom (cives) i s hrvatskim
kraljevskim garnizonom pa je očito igrao odličniju ulogu u hrvatskoj
I
EEna
ai E"
enne. Mb pecsvić
kriEn
i
funime mindundae axe
uro luri
Imedrnummone-+
dežurnizoi
soji
mariri8 honor;pro
ETE Mesi piće
mi jeka
snfez amafafi
ži
:
Peurnae feber;
ru EE
Subrfe
e
meg“
io peipada udmonađterifiiehri&qom «mg
beredib;nol don imat
poi
medteare-
zik
dom;
ai
soebilora&E domaiidem dić quesadpori“:Ez1dea ego fran cunizflčren
ierado idominocbhi demedicizar
ziinficnifieno/&iebrsičaon: pc
ciraurrpnnomonde. «uzi
eureS muzu hereeiose ut-Za que
fetisfetza zulzego
Pre neEEAK
mam. nem (O maaa
Slika 216. Zadarska isprava iz god. 1036. (Original, Zadar. arhiv).
državi.? Jesu li Belgrađani bili za svoje pridruženje Kresimiru Suronji i

duždu Petru Orseolu nagrađeni i odlikovani, možda od kralja Kresimira III.
ili njegova sina Stjepana I., ne znamo, no stoji, da je Belgrad već prije g.
1060. sijelo biskupa — tada je to bio Teodosije — i da mu je na čelu
uprave stajao prior tada Dragoslav a to znači, da je Belgrad po-
—
dignut na stepen slobodnoga autonomnog grada (civitas) po uzoru dal-

matinskih, dosljedno tome, da je izuzet ispod uprave sidraške županije i
njena tadanjeg župana Jurana.* Privrženost kralja Petra Kresimira Bel-
0 2 3Gl.
gore str. 475.
kraljevski dvor.
Veoma
je vjerojatno, da je u Belgradu još god. 1000. postojao
4
Rački, Doc. 51—52 isprava a (isprava b je docniji falsifikat). Belgradska bi-
skupija nije bila ustvari nova kreacija. Kad je naime Belgrad postao gradom, onda
i
gradu vidi se i iz toga, što je u njemu malo prije 1060. dao sagraditi
benediktinski samostan Sv. Ivana Evanđeliste.
Međuto izabran je u Sieni u decembru 1058. papom firentinski bi-
skup Gerhard onda 24. januara 1059. u Rimu svečano introniziran na
i
katedri Sv. Petra kao Nikola II. (1059.—1061.). Novi je papa odmah po
tom složno sa svojim glavnim savjetnikom, arhiđakonom Hildebrandom,
produžio svom energijom rad oko uklonjanja zlopotreba iz života za-
padne crkve. Prije svega išao je za tim, da ukloni simonistički način
popunjavanja crkvenih časti da popravi način života klerika, napose da
i
učini kraj svećeničkoj ženidbi. Zbog toga se sastao u aprilu 1059. u La-
teranu sinod biskupa rimske dijeceze, koji je onda donio trinaest važnih
kanona. Zaključeno je: 1, da papu odsada biraju rimski kardinali-biskupi
u sporazumu s ostalim rimskim klerom i građanstvom; onaj koji una-
predak ne bi bio intronizovan na ovaj način, nema se smatrati ,papom
apostolikom“, nego ,apostatikom“. II. Umre li
papa ili drugi koji biskup,
i
nitko ne smije da sebi prisvaja njegovu ostavštinu, već ona treba da pri-
padne potpuno njihovim nasljednicima. III. Nitko ne smije da prisustvuje
misi (službi) svećenika, za koga se pouzdano zna, da ima konkubinu ili
da živi s kakom ženom (subintroducta mulier). ,Svećeniku, dakonu ili sub-
dakonu, koji je i poslije objave našega svetog prethodnika Leona (IX.)
javno uzeo konkubinu ili se nije rastao ranije s uzetom,
još
zabranjujemo
u ime božije i apostola Petra Pavla pjevati misu (službu) ili čitati evan-
i
đelje i
epistolu. Njemu nema više mjesta u prezbiteriju niti ima udjela
kod crkvenih prihoda, dok mi ne izrečemo u toj stvari našu presudu.“
IV. ,Oni svećenici koji žive u čistoći, kako su je obrekli još našem
pret-
hodniku, treba da kod onih crkava, za koje su posvećeni, zajedno jedu
i
spavaju, i da zajednički uživaju crkvene prihode provodeći apostolski,
to jest zajednički život.“ V. Laici treba da crkvama marljivo daju dese-
tinu i prvijence, a tako i milodare za žive i mrtve; s tom imovinom ima
da raspolaže biskup. Tko toga ne bi učinio, bit proklet. VI. Nijedan
će
klerik ili presbiter ne smije primati crkvu od laika (t. i. privatno vla-
ništvo njegovo), ni džabe ni za pare. VII. Nitko ne smije da obuče mon
ruho zato, da postane opat. VIII. Nijedan svećenik ne smije da u isto
vrijeme ima dvije crkve. IX. Nitko ne smije da bude simonistički posvećen
ili uzdignut na koje crkveno dostojanstvo. X. Laici ne smiju suditi kleri-
cima. XI. Nitko ne smije da se oženi iz svojte sve do sedmoga koljena
ili dok se zna, da postoji srodstvo. XII. Laik, koji u isto vrijeme ima i
ženu i konkubinu, bit će proklet. XIII. Nijedan laik ne smije da hitno
bude unaprijeđen na koji crkveni stepen, već on treba, kad svuče svje-
je na drugom splitskom sinodu 928. obnovljena biskupija skradinska prenijela tamo svoje
i
sjedište. Ali kad se to zgodilo, ne znamo, svakako poslije 1000. i prije 1060. Kad su
Mlečani 1125. razvalili Belgrad, njegov se biskup opet vratio u Skradin s tim imenom
spominje se u ispravama.
— D002 —
tovno ruho, da se poduljim boravkom među klericima pokaže toga do-

stojnim.
Pored ovih kanona, još je zaključen jamačno nešto docnije
— i
ovaj: ,Tko napadne opljačka stranca, klerika, monaha,

i ženu ili neobo-
ružana siromaha, bit će proklet“.*
Kad
je
lateranski sinod donio ove važne kanone, razaslao ih je bi-
skupima opatima s pozivom, da ih objave, dok su u one krajeve dr-
i i
žave, gdje se mislilo, da kanoni iziskuju još i osobitu lokalnu primjenu,

odaslani legati sa zadatkom, da ih ondje provedu. U Hrvatsku i Dalma-
ciju pošao je član papinske kancelarije, opat samostana Sv. Marije de
Pomposa (na Padu nedaleko od mjesta Comacchio) Majnard.* Već smo
imali prilike da kažemo, da svećen ženidba bila rijetkost ni kod
dalmatinskoga klera; šta više, i sam splitski nadbiskup Dobralj imao je
ženu i djecu ,po običaju istočne crkve“.* Nema sumnje da je u vrijeme
dolaska pape Nikole II. kod nižega klera, a naročito u Hrvatskoj, brak
bio ne samo veoma raširen, nego vjerojatno općen. Ali u Hrvatskoj još
su rimskim reformatorskim ciljevima smetale i neke druge pojave, koje su
se ondje već davno uvriježile. Kod toga treba naročito imati pred očima,
da je antagonizam između istočne i zapadne crkve tada (poslije 1054.)
bio u punom jeku, i nije se nikad više dao ukloniti. Tako vidimo, da su
kod hrvatskog klera, ma da je bio podvrgnut papi, ipak prevladavali neki
običaji istočne crkve: osim što je bio oženjen, on je nosio bradu dugu
i
kosu. Ali mnogo važnije bijaše to, što se u Hrvatskoj širila slovenska li-
turgija; više, ona je zahvatila i Dalmaciju, naročito Krčki otok i nje-
šta
govu biskupiju. Poznato nam je, da splitski sinod 925. nije mogao
da
je
zatre; pače, na drugom sinodu (928.) više se njoj nije ni
o
raspravljalo.“
Kako se poslije toga papinska katedra cio jedan vijek nalazila u polo-
žaju, da nije mogla skretati veće pažnje hrvatskom crkvenom životu, slo-
venskoj se liturgiji pružila prilika, da se učvrsti. Nema sumnje, da je papa
Nikola II., odnosno njegova desna ruka arhiđakon Hildebrand, dobro po-
znavao prilike u Hrvatskoj, informiran od dalmatinskoga latinskoga klera,
a to je jamačno
i
bio razlog, što je u Hrvatsku odaslan legat opat Majnard
sa zadatkom, da ondje učini reda. Još 9. decembra 1059. bješe Majnard
+
Zaključke lateranskoga sinoda ima Migne, Patr. lat. vol. 143, 135136. Up. o.
tom Hefele, Conciliengeschichte vol. IV%. Freiburg 1879, $24—825; Hergenrather-
Kirsch, Kirchengeschichte vol. II. Freiburg 1904, 341—344.
š Papa Leon IX. potvrđuje 18. marta 1052. ,ecclesiae b. Mariae in insula Pom-
posiae et per eam Mainardo abbati“ neke posjede (Kehr, Regesta pont. rom. vol.
V. Berlin 1911, 181 nr. 3). Isprava pape Nikole ll izrađena je ,per
manum Mainardi monachi dom.
vice Humberti .... episcopi et apost. sedis bibliothecarii“
(Pflugk-Harttung, Acta inedita vol. II. Stuttgart 1884, 89).
6 Gl.
gore str. 497.
7 Gl. gore str. 425.
— 303 —
uz papu u Firenci,j otkud se onda zaputio iz jedne jadranske luke u Hr-

vatsku, gdje se u februaru 1060. zadržavao u Belgradu kod kralja Petra
Kresimira. Baš tada dovršavala se gradnja samostana Sv. Ivana Evanđe-
liste, kojega su redovnici sebi već izabrali opatom nekoga Andriju. U
prisutnosti papinskoga poslanika opata Majnarda (coram apocrisario sancte
Romane ecelesie, venerabili abbate Mainardo, misso a Nicolao sanctissimo
papa), belgradskoga biskupa Teodosija i priora Dragoslava, bana Gojča,'
Prvančga župana lučkoga, Jurana župana sidraškoga i dvorskih časnika
Boleslava ,tepčije“ (curialis comes) i Jurana ,vratara“, kralj Petar Kresimir
obdari novi samostan ostrvom Žirije i dvorom (curtis) Rogovom s nje-
govim zemljišnim posjedima, koji su se nalazili nedaleko od Belgrada.
Pored toga podijelio mu je egzempciju od svjetovnih vlasti i oslobodio
ga ,od svakoga poreza“ (ab omni fiscali tributo), kod čega se već jasno
MEgimEIDEL ta
lk Koo Malu
IDEO 2 m]
ZELENO
Bo = lzpinnd
dem
a
prozni
ajs
ali
zladm
it On
laze sian igrat bl
a 1SEDI
KOE
MIO ia sl
Vcf
SRI.
reMal Am1 RA
zore Zesnini
OG
Djitnca com.
pade
(
MALE AU Teaatnappno
U
dh lo dkl Drjaslalla
MU ETICI
HU
Dis
1
kopneno Modsa Gormal imame
Slika 217. Isprava Petra Kresimira IV. samostanu Sv. Ivana od 1060.
(Original, Zadarski državni arhiv).
vidi utjecaj papinskoga legata opata Majnarda u duhu reformatorskih

rimskih ciljeva. Samo na svoj crkveni praznik (27. decembra) bješe samo-
stan obavezan, da da belgradskomu biskupu ,u znak ljubavi“ (gratia
$
Pflugk-Harttung 0. c. 89. Papa boravio je od 7. nov. 1059. do 20. jan. 1060.
u Firenci, a 19. febr. nalazio se u jadranskom pristaništu Fanu (Jaffć-LOwenfeld,
Regesta vol. I.
Leipzig 1885, 561—562).
$) ,Goyzo (ili Goyco) bano“ t
i.
Goičo (ili Gojko); to je hipokoristik od Goi-
slav, kao Krajčo od Krajislav (up. Maretić, Imena, Rad vol. 82, 143).
0
karitatis), jedno jagnje i

ma
mješinu vina, dabome od narodnoga darivanja
tom prilikom. Tko pak povrijedi prava i posjede samostanske, platit će
sto vizantijskih zlatnika globe.'*
Stigavši u Belgrad opat je Majnard svakako odmah
i
objasnio
Petru Kresimiru svrhu svoga dolaska u Hrvatsku, donijevši jamačno sobom
za i za dalmatinsko-hrvatski episkopat. Poslije toga
papinska pisma nj
pošao je legat, vjerojatno u pratnji biskupa Lovre osorskoga, Jure kr-
čkoga, Draga rapskoga, Rajnera kninskoga
i
Andrije zadarskoga, kao i
opata Petra Sv. Krševana zadarskoga, Maja Sv. Petra rapskoga i Andrije
Sv. Ivana Evanđ. belgradskoga, u Split, gdje ga je po običaju svečano
i
dočekao tamošnji kler s nadbiskupom starcem Ivanom na čelu, kojima
se mogoše pridružiti biskupi trogirski, makarski i dubrovački, kao neki
opati naokolnih samostana.'! Ondje se onda — potkraj februara ili na
početku marta 1060. — sastao u
crkvi Sv. Dujma
hrvatskoga episkopata i opata samostanskih, a prisustvovalo mu
sinod svega dalmatinsko
jezacijelo
i dosta ostaloga svećenstva odličnijih
i laika, no oni nijesu — kako je
tada bio red — imali pravo da utječu u raspravu, već su jedino mogli
da slušaju, odnosno da odgovaraju, ako bi ih se štogod zapitalo. Prije
svega proglasio je papinski legat Majnard, predsjednik sinoda, poznate
nam kanone rimske lateranske sinode od prošle godine, a onda su u
vezi s njima doneseni osobiti zaključci, primijenjeni na prilike dalmatinsko-
hrvatske crkve. Tako se na prvi lateranski kanon prislanja zaključak o
izboru splitskoga nadbiskupa i ostalih dalmatinsko-hrvatskih biskupa.
Određeno je, da se otada ima splitska nadbiskupska stolica popunjavati
jednodušnim i složnim izborom svih njenih biskupa sufragana, splitskoga
19
[sprava na pergameni (36 X 22 cm) sačuvana je u originalu (u Zadar. drž.
arhivu, up. Rački, Doc. 51—52 a;
celarije, već ju je izradio budi sam opat
je
docniji
Andrija
falsifikat), ali nije izišla iz kralj. kan-
budi tko drugi iz njegove okoline.
Prema tome to je isprava sastavljena od primaoca“ (Empfiingerherstellung), kako je
dobro opazio Josip Nagy (Diplomatičko-paleografske studije. Vjesnik drž. arhiva u
Zagrebu 1925, 36—45). Rupe pokazuju, da je na njoj nekoć visio docnije u kralj. kance-
lariji stavit pečat, koji danas više ne postoji. Datirana je ovako: ,Anno ab incarnalione
domini nostri Jesu Christi millesimo L=* VIII, indictione . . mense_februario“.
Budući da je papa Nikola II. mogao Majnarda poslati u Hrvatsku tek poslije late-
ranske aprilske sinode 1059., jasno je, da je datirana po firentinskom načinu (calculus
Florentinus) s početkom nove godine 25. marta, a to odgovara našoj godini 1060. In-
dikcija X. pogrešna je (trebalo bi da bude XIII.), što nije rijetkost pa kod originala.
i
Tada
(up.
je i
papa Nikola II. — ranije firentinski biskup —
Jaff6-Lowenfeld o. c. vol. I., 557).
računao vrijeme po calc. Flor.
11Kotorski biskup bijaše tada sufragan nadbiskupa južnotalijanskoga grada Bari,

kako to dokazuje bula pape Ivana XIX. od 1025. (Codice diplom. Barese vol. Bari
1.
Dubrovačka biskupija bila

1897, 43). O tome
tada
up. niže u poglavlju o kralju
Od opata
Zvonimiru.
bez sumnje su prisustvovali sinodu opat
je 1060. i sufragan splitski.
samostana Sv. Stjepana kod Splita, a tako i Sv. Petra kod Solina, što ga je osnovao
knez Trpimir (gl. gore str. 332.).
=
klera i građanstva. Kod toga čina treba da budu svi biskupi prisutni i
samo teška bolest može da bude razlogom izostajanju. Poslije izbora ima
novoizabrani nadbiskup da bude svečano posvećen prema kanonskim
propisima. Onaj, koji nije zasio nadbiskupsku stolicu na ovaj način, ima
se smatrati uzurpatorom i svrgnuti s časti, zajedno s onima, koji su ga
posvetili. Privrženici začetnici takova nezakonita posvećenja bit će pro-
i
kleti, a njihova dobra, ako su klerici, imadu pripasti crkvi, a ako su

laici, državnom fisku (fisco). Tako isto popunjavaju se biskupske stolice,
to jest izborom klerika i gradanstva biskupskoga sjedišta. Ako bi pak
koji od dalmatinsko-hrvatskih biskupa bio posvećen nečijom ,,drskošću“
(aliqua presumptione) protiv svetih kanona, i to bez usmena ili pismena
pristajanja onih, kojima pripada pravo izbora, ili čak pristankom ili po
nalogu nadbiskupa (archiepiscopi sui permissione vel iussu), ima se svr-
gnuti s časti i on i
oni, koji su ga posvetili. Drzne li se koji biskup
unaprijediti nekoga u crkvene stepene na druge a ne na kvaterne dane,
ili van službe Božje, ili drzne li se zarediti pripadnika tuđe biskupije
bez pristanka onoga biskupa, kojemu pripada pravo promoviranja, drzne
li se nekoga, koji je proklet od kojega drugog biskupa, znalice pridržati
ili
kod sebe i s njime se družiti, onda je taki biskup sam protiv sebe iz-
rekao presudu, to jest, on ima da gubi svoju čast. Drugi lateranski kanon
i
o zaštiti biskupske ostavštine, svakako je uzet na znanje bez dodatka, a
tako četvrti o kanonskom i apostolskom životu klera, onda peti o da-
vanju desetina biskupima, pa šesti i deveti, upereni protiv investiture
svjetovnjaka i simonije, sedmi, koji je branio svjetovnom svećeniku da
i
se monasima nametne za opata, a tako ostali crkveno-disciplinarni, naime
osmi, deseti, dvanaesti i trinaesti. Uz važni treći lateranski kanon pri-
slanja se ovaj zasebni splitski: ,Ako bi odsada, tkogod, bilo biskup,
bilo svećenik, bilo dakon, uzeo ženu ili
već ranije uzetu pridržao, gubi
crkveni stepen (proprio gradu decidat), sve dok ne da zadovolištinu; on
ne može dalje da ostane ,u zboru pjevajućih u crkvi“ (in choro psal-
lentium) niti može imati udjela kod crkvenih prihoda“.'? Ali jedanaesti
lateranski kanon, koji zabranjuje ženidbu u svojti ,do sedmoga koljena“,
morao se očito na želju sinoda izmijeniti, a to znači, da su tada u Hrvat-
skoj bile ženidbe između članova jednog istog plemena (generatio) prilično
obična stvar. Sinod je naime izrazio želju i zamolio papu, da dopusti,
da se zabrana ograniči do četvrtoga ili bar petoga koljena.'* U vezi
s naknadnim lateranskim kanonom o napadajima na članove klera, do-
je
2 S ovoga gledišta značajna isprava od god. 1070., u kojoj se pominje u Zadru
kao svjedok Andreas filius episcopi (sc. Praestancii) (Rački, Doc. 86). u drugoj ispravi
i
se
od 1067. kaže filii episcopi Praestancii (up. moj Priručnik 250). Prestancije iz po-
rodice Madijevaca bio je u Zadru biskup oko 1005.—1020. (gl. gore str. 486.).
13 Ženidbena zapreka do četvrtoga i
petoga koljena uključuje u sebi točno i
sigurno poznavanje rodoslovlja, jer bez toga je ona iluzorna.
— 506
nesen je osobiti zaključak, a taj kao da pokazuje na neko zategnuto

stanje između laika i klerika nesamo u Hrvatskoj nego u Dalmaciji;
i
on glasi: ,Ako odsada tkogod od (gradskih) priora ili laika, budkojega

dostojanstva ili staleža, uhvati (comprehenderit) biskupa ili ga udari, ili
silom otjera iz njegova sjedišta (grada), a taj inače nije kanonski odsuđen,
bit će prokleti začenici i
pomoćnici tako teška zločina, a posjedi njihovi
predat će se zauvijek crkvi. Ako se koji laik drzne, da to učini kojem
svećeniku ili kleriku nižega stepena, podvrgnut će se kanonskoj pokori
i svrgnut s časti (canonice penitentie atque depositioni subiacebit), a bude
li tvrdokoran, bit će proklet.“
Svi se ovi kanoni splitskoga sinoda više ili manje podudaraju sa
sličnima drugih sinoda, koji su se oko toga vremena sastajali pod pred-
sjedanjem papinskih legata po raznim katoličkim zemljama; tako u Italiji
u Melfiju (u julu 1050.), u Beneventu (u aug. 1050.)
i
u Milanu (u drugoj
polovini 1050.), a u Francuskoj u Viennu (31. januara 1060.) i u Toursu

(17. februara 1060.). Zato su značajan izuzetak ova dva splitska kanona.
U prvom kaže se: ,Ako bi odsada koji od klerika nosio ili
bradu dugu
kosu, nema više prava da ulazi u crkvu; njega treba podvrći kanonskoj
kazni prema njegovu crkvenom stepenu.“ Iz ovih se riječi vidi, da je
tada hrvatski kler — a možda od česti i dalmatinski — spoljašnim iz-
gledom sličio kleru vizantijsko-istočne crkve. Ali mnogo je važn i
drugi
promovirati
kanon, koji kaže: ,Zabranjujemo pod kaznom prokletstva
Slovene (Sclavos = Hrvate) ako nijesu vješti latinskoj knjizi, u svete re-
dove, a takoi podvrgavati klerika, kojega mu drago stepena bio, laičkom
podložništvu (laicali servituti) ili plaćanju svjetovnoga poreza (mundiali
splitskoga sinoda od 925., u kud i kamo strožem i

fisco).* Ovaj je zaključak u prvom dijelu ponavljanje desetoga kanona
nepomirljivijem obliku.
Njime je naime unapredak uopće zabranjeno, dakle onemogućeno, zare-
divanje svećenika slovenske liturgije, a ujedno već tada spriječeno
vršenje crkvenih funkcija ranije ređenim hrvatskim svećenicima; pače, iz-
rijekom nam je zabilježeno, da je sinod zaključio, da je otada dopušteno
čitati misu jedino na latinskom ili na grčkom jeziku. Ne kaže nam se,
tko je dotada redio slovenske svećenike, no ne može da bude sumnje,
da je to činio kninski hrvatski biskup. Širenje jačanje slovenske liturgije
i
moralo je dabome ogorčavati latinski kler u dalmatinskim gradovima već

iz raznih ličnih interesa, pa zato su i dali svojoj mržnji na splitskom
sinodu neograničena oduška. Uspomena na inače od papa odobreni rad
svete braće Ćirila i Metodija očito je tada već dosta izblijedila, jer samo
1#
Toma arhid. o. c. 49: ,Inter que (sc. capitula synodus) siquidem hoc firma-
tum estet statutum, ut nullus de cetero in lingua sclavonica presumeret divina misteria
celebrare, nisi tantum in latina et greca, nec aliquis eiusdem lingue promoveretur ad
do nas
sacros (ordines).* Toma je poznavao sve zaključke splitskog sinoda, dok su
došli samo fragmenti.
—
— 507 —
se tako može shvatiti, da su se Latini usudili na sinodu glasno ustvrditi,

da je ,gotska pismena (glagoljicu) iznašao neki heretik Metodije, koji
je nekoć mnogo toga lažno napisao na slovenskom jeziku protiv propisa
katoličke crkve, zbog čega je Božjom odredbom kako kažu — kažnjen
—
naprasitom smrću“. Iz ovih se jetkih riječi vidi, da su tada Latini iden-

tifikovali Hrvate s arijanskim Gotima, glagoljsko pismo s gotskim
runama,
a sama Sv. Metodija u neku ruku izjednačili s Arijem. Oni su dakle hr-
vatski kler svijesno i drsko objedivali s hereze idući za tim, da prenesu
suštinu čitavog pitanja s polja crkveno-disciplinarnoga na polje dogma-
tičko. S ovim se shvaćanjem slagao i papinski legat Majnard i jamačno
nije oklijevao da u tom smislu informira i svetu stolicu, dakle i arhiđakona
Hildebranda, docnijega papu Grgura VII. Da
li
je na sinodu bilo i otpora
od strane hrvatskoga klera, možda biskupa kninskoga Rajnera, ili kojega
hrvatskoga opata, nije nam poznato, ali je vjerojatno, kako će nam
pokazati skori događaji. Tako je isto nepoznato držanje hrvatskoga kralja
Petra Kresimira IV. spram zaključaka i rasprava splitskoga sinoda, no
jedva može da bude sumnje, da se on postavio na latinsku stranu, sva-
kako mnogo odlučnije, nego li nekoć kralj Tomislav. Petar Kresimir
jamačno je imao pred očima veliki cilj, kako bi zavladao carskim dalma-
tinskim gradovima, a kod toga mu je ipak trebala u
prvom redu potpora
moćna i utjecajna latinskog gradskog episkopata.'“
Riješivši one poslove, koji bijahu u vezi s lateranskim kanonima,
splitski se sinod po tom bavio pitanjem dalmatinsko-hrvatske crkvene
hijerarhije. Budući da je splitski nadbiskup Ivan bio slabašan starac, a
očevidno su se spremala vremena, kad je bilo nužno, da na čelu
metro-
polije stoji čovjek, vrstan da s uspjehom provede sinodalne zaključke,
od kojih su neki duboko vrijeđali hrvatski kler i narod, uspjelo
je nago-
voriti nadbiskupa Ivana, da se dobrovoljno odrekao svoje časti." Potom
1 Toma
o. c. 49: ,Dicebant enim goticas literas a quodam Methodio heretico
fuisse reperlas, qui multa contra catholice fidei normam in eadem sclavonica lingua
mentiendo conscripsit; quam ob rem divino iudicio repentina dicitur morte
fuisse damp-
natus.“ Ove riječi najbolje pokazuju, da je dalmatinsko-latinski kler
nažalost s uspjehom, što valja priznati
oklevetao —
slovensku liturgiju i
njegov kler kao here-
tički. Ta se kleveta vuče već preko jednog stoljeća (up. pismo pape Ivana X.
gore
na
str. 417); ona je s vremenom poprimala sve to konkretniju puniju formu i sadržinu.
i
Što se u papinskoj korespodenciji, koja

nam je za ono vrijeme sačuvana samo frag-
mentarno, o tome nije ništa izrazitije sačuvalo, ne ovlaštuje nas nipošto na tvrdnju,
da tako nije bilo. Mjerodavno je ono, što se u Hrvatskoj
radilo, to pod predsje-
i
danjem papinskih legata.

18
Fragmenta splitskih sinodalnih kanona publikovana su u Sfarinama vol. XII.,
221223 (= Neues Archiv vol. 320—320). O sinodu up. duhovito i stvarno razla-
V.,
ganje Ritigovo u dobroj knjizi Pravo slovenštine 155—158.

'7 Da je nadbiskup Ivan bio
prisutan na sinodu i uz papinskoga legata Majnarda
mu i predsjedao, kaže papa Aleksandar Il. u potvrdi sinodalnih zaključaka izrijekom:
»Omnia capitula, que per confratres nostros venerabiles, Mainardum scilicet collate-
— 508 —
izabran je od biskupa prisutnih na sinodu, pa splitskoga

sufragana,
klera građanstva,
i osorski
tadanji biskup Lovro (1060.1099.), rođen
Dalmatinac, doduše sitna rasta, ali snažna duha.
Poslije razlaza sinoda krenuo je papinski legat Majnard u Rim, da
preda papi Nikoli Il. splitske sinodalne zaključke na potvrdu i da ga
izvijesti o izboru osorskoga biskupa Lovre splitskim nadbiskupom. Opat
Mainard stigao je svakako još prije po-
četka aprila u vječni grad, gdje je sazvan
između 9. i 15. aprila sinod u Lateranu.
Na tom su sinodu ,redom“ (seriatim) ras-
pravljeni splitski sinodalni zaključci i onda
ih je papa potvrdio.'* Ujedno
je Nikola II.
dopustio, da Lovro prijede s osorske ka-
tedre na nadbiskupsku stolicu splitsku; on
je potvrdio izbor, a onda mu pošlje po
svom legatu, orvietskom biskupu Teuzu,
se
i
pallium.“ Papinski legat iskrcao u Zadru,
gdje je tada bio gradskim priorom carskim
ralem episcopum nostrum et lohannem archipre-
sulem vestrum, in Spalato aliisque civitatibus sunt
statuta“ (Starine vol. XII., I Toma
221).
(e. c. 49)
kaže: ,Fuerat siquidem tempore... lohannis deces-
soris Laurentii a domino Maynardo... quedam
synodus... celebrata.“ Toma bilježi njegovu
i
abdikciju (o. c. 46—47 t cum pre senectute

t ab onere pastorali
i
iam factus ess
et in eadem ecclesia non longo tempore degens
ibidem mortis debitum solvit.“
1 O rimskoj aprilskoj sinodi od 1080. up.
Jaffć-Loewenfeld, Regesta vol. 1, 561 (nr.
4412): Nicolaus papa ,Gervasio, archiepiscopo
Remensi mandat, ut (Guilbertum) episcopum Bel-
Slika 218. Latinski nadbiskup s pa- Jovacensem invito eo consecratum ab administrando
lijem, XI. vijek (po Baudotu). munere removeat, donec ad synodum in _tertia
1060.: ,Consendentibus et astantibus coram papa Nicolao quam plurimis episcopis, re-
li
i
septimana post Pascha (= 9—15 apr. 1060) Romae
celebrandam accesserit.“ Da je sinod odista i održan, pokazuju riječi ove
abbatibus ac reliquorum ordinum clericis in camera sacri Lateranensis palatii ...

mense aprili* (Zaccaria, Dell' antichissima badia di Leno 104—106). Potvrdu splitskih
sinodalnih zaključaka ističe papa Aleksandar Il. izrijekom u svojoj ponovnoj potvrdi:
,Notificamus omnia capitula, que per confratres nostros venerabiles, Mainardum
lohannem archipresulem vestrum, in Spalato aliisque civitatibus sunt statuta, eadem
...in
et
romana synodo seriatim eo referente, a beate memorie predecessore nostro Nicolao

apostolica auctoritate et sub anathematis interpositione roborata“ (Starine vol. XII., 21).
1 Toma e.c. 47.
| savremena nota zadarskoga samostana Sv. Krševana pominje
apocrissarii, missi a d. Nicolao Romano pontifice (Rački,
i
Teuza kao ,apostolice sedis
Doc. 89 registar toga samostana). Nota je

datirana imdictione (decima) tercia, dakle
c.
— 509. —
strategom neki Nikola. Na glas o legatovu dolasku došli su preda nj osorski

biskup, inače ,izabrani“ (elecfus) splitski nadbiskup Lovro,?? kninski hr-
vatski Rajner,*! krčki Juraj, zadarski Andrija*? i opat samostana Sv. Kr-
63:
ševana Petar. Tom se prilikom potuži opat Petar papinskom legatu, da
je prije nekoga vremena darovao bivši zadarski prior Grubina** njegovu
samostanu crkvu Sv. Ivana na ostrvu Telaščici (Silago), no onda se pre-
domislio i sada hoće da poništi svoje darovanje. Čuvši to Teuzo, upita
vjerodostojne svjedoke od klera i naroda, da li je tome tako, a kad oni
potvrdiše kazivanje opatovo, dosudi on crkvu Sv. Ivana na Telaščici sa-
mostanu Sv. Krševana i odmah po presudi uvede u posjed njegova opata
Petra dirnuvši ga (biskupskim) štapom, što ga je imao u ruci.** Poslije
toga pošao je papinski legat u Split u pratnji pomenutih biskupa, gdje
bi onda ,izabrani“ nadbiskup Lovro svečano intronizovan. Da je biskup
Teuzo tom prilikom imao još i kaku drugu misiju, a to je veoma vjero-
li
jatno, ne znamo; bez sumnje predao je nadbiskupu Lovri s papinskom
potvrdom splitskih metropolitanskih privilegija još i potvrdu. nedavnih si-
nodalnih kanona. Ali čini se, da se već tada javilo ozbiljnih glasova, koji
su papinskoga legata upozoravali na veliko nezadovoljstvo među Hrvatima
zbog tih kanona, a to je moglo da bude razlogom, što je strogo i ne-
i
smiljeno provedenje njihovo, bar zatada, odgođeno do nove papine od-

luke. Međutim to više nije bio posao Nikole Il., jer ga je već u drugoj
prije 1.
sept. 1060. Teuzo, biskup u Orvietu, potpisan je
na lateranskim sinodalnim
ključcima od aprila 1(59. (Migne, Patr. lat. vol. 143, 1320). Orvieto (= vetus) je
U:
za-
nedaleko od Rima, a ,olim ad patrimonium b. Petri in Tuscia pertinebat . Urbeve- .
tanus episcopus Romano pontifici fuit immediate subiectus“ (Kehr, Regesta vol. II.
Berlin 1807, 221—222).
20
,Laurentii Absarensis episcopi a Spalatinis et a cuncto consilio archiepiscopus
()) electi“ (Rački, Doc. Prema tome Lovro nije
tada još bio introniziran za split-
skoga nadbiskupa
amos kom
ješka prepisivača za
i
prijepisima čitamo ,,Rainerii Nonensis episcopi“,
registru
Chroatensis.
u
Ne samo zato, što je ninska bisku-
pija čbnovljna ek 1078. (0 tom niže), nego se Rajner pominje još oko 1060. (Rački,
nema. opravdana piaovora)| ma Božić 1066.
i
Doc. R. diroatino episcopo;
episcopus (0. 78). Da

oj biskupiji, dokazuju
Ninu
ninske
u
ada nije bilo biskupa, već da
isprave toga vremena, u kojima se vazda pominje
ninski župan i drugi časnici, ali biskup nikad (o. c. 62: 1067; 73: 1069; 80, 83: 1070;
za-E ao
1072). Prvi biskup obnovljene ninske biskupije bješe Forminus (isprava od 1076.
o. €. 106).
U noti se kaže ,,Andree quondam episcopi“, a to
2
da je tu notu na-
znači,
pisao samostanski opat Petar tek po Andrijinoj smrti, između 1060. 1066.
= Još 1056. bješe u Zadru prior, ali ne još i carski strateg, Grubina (Rački
)oc. 48; br. je vjerodostojna nota, dok je br. 2 docniji falsifikat na osnovu ove note).
1
Grubisa Račkoga teksta treba prema re

Ono u Grubina.
iti
»protinus per virgam, quam in

manu sua tenebat, investivif prefatum abbatem
de ipsa ecclesia ac de omnibus rebus ad eam pertinentibus“ (Rački, Doc. 59).
= Ovo valja zaključiti iz ponove potvrde splitskih sinodalnih kanona od strane
pape Aleksandra Il. Da su nemiri buknuli u Hrvatskoj, kad se započelo provođenjem
zaključaka uperenih protiv slovenske crkve, kaže Toma (e. c. 49) izrijekom.
— 510 —
polovini jula 1061. stigla u Firenci smrt, na što ga naslijedi 1. oktobra

intronizovani Aleksandar II.(1061.—1073.), čija desna ruka ostade i dalje
arhiđakon Hildebrand. Novi papa bješe u prvi kraj zaokupljen teškim
borbama sa svojim protivnicima, naročito s protupapom Honorijem Il.
Kadalusom (1061.—1064.), jer uredba protiv simonije i svećeničke ženidbe,
kao i uredbe o novom izbornom redu pap4, uznemiriše mnoge u ltaliji i u
Njemačkoj. Kad se papa u martu 1063. opet vratio u Rim, održa potkraj
aprila u lateranskoj bazilici sinod, na kojem t ponovo proglašeni ka-
noni doneseni u vrijeme Nikole II. u aprilu 1059.** Tada je Aleksandar II.
ponovo potvrdio i kanone splitskog sinoda od marta 1060. pošlje ih hr-
i
vatskom kralju Petru Kresimiru dalmatinsko-hrvatskim

i
biskupima.
Kad je stigla papinska potvrda splitskih sinodalnih kanona, objavljeni
su oni po svim biskupijama kleru i narodu, a onda ihje
trebalo provesti.
Budući da golema većina hrvatskog klera nije znala latinski, a uz to bješe
još i oženjena, pa se ne htjede da odvaja od svojih porodica, zatvorene
su — svakako s odobrenjem i s pomoću državne vlasti — sve slovenske
crkve, a njihovim svećenicima zabranjeno bje čitati misu.** I kod laika
moralo je provođenje sinodalnih kanona izazvati veliko ogorčenje; osobito
bješe neprilična zabrana brakova u četvrtom i petom koljenu rodbinstva,
a možda i davanje desetina i ostalih ,darova“ biskupu i kleru, inače
istočnoj crkvi nepoznate.*' Sa svim je dakle prirodno, da je ovako teško
stanje izazvalo velikih smutnja i nemira po čitavoj hrvatskoj državi i da
se narod podvojio na dvije stranke: u jednu, brojniju, uz koju je prista-
jalo niže plemstvo i svećenstvo, a s frontom protiv protuslovenskih si-
nodalnih zaključaka, i u drugu, reformističku, koju sačinjavahu dvor, vi-
soko plemstvo i viši kler. Sukob među njima bješe neminovan, pa je u
2 Jaff6-Loewenfeld, Regesta vol. I, 570 (nr. 4499=4501). Up. i Hefele,
Conciliengeschichte vol. IV& 857—858 Meyer v. Knonau, Jahrbiicher unter Hein-
i
rich IV. vol. I, 308309.

27
Starine vol. XII, 221—223. Fragmenat adresiran je regi et episcopis Dalmatia-
rum; kod toga se ono Dalmatiarum, t. i. gornje donje Dalmacije, odnosi samo na
i
biskupe, a ne i na kralja Petra Kresimira. U njemu nazivlje Aleksandar ll. Majnarda

collateralem episcopum nostrum, što i odgovara prilikama. Majnard naime postao je
biskupom Silvae Candidae sive S. Rufinae i ujedno bibliotekarom svete stolice, to
jest predstojnikom papinske kancelarije i datarom isprava (Bresslau, Handbuch der
Urkundenlehre vol. l2 Leipzig 1912, 209 d i i dalje, 237 i dalje). Prvi put se
Majnard_ pominje u svom novom položaju 13. jan. 1063. (Pflugk-Harttung, Acta ined.
vol. 1, 39). O biskupiji Silva Candida sive S. Rufina gl. Kehr, Regesta vol.Il., 24 dalje.
i
2%
Toma e.c.49: ,,Denique cum hoc statutum sinodali fuisset
sententia promul-
gatum et apostolica auctoritate firmatum, omnes sacerdotes Sclavorum magno sunt
merore confecti. Omnes quippe eorum ecclesie clause fuerunt; ipsi a consuetis officiis
siluerunt.“
# Historijski materijal o plaćanju desetine u Hrvatskoj veoma jeoskudan; nije
lasno kazati, dali
ljanskoj oblasti.
se desetina davala baš u svim stranama, tako n. pr. u bivšoj Neret-
i
— 911 —
bitnosti identičan sa sukobima po ostaloj katoličkoj Evropi onoga vremena,

gdje su se također obrazovale dvije stranke, za i protiv crkvenih reforama.
O sukobu u hrvatskoj državi sačuvao se kod Tome arhiđakona
opsežniji
i u
glavnom potpuno vjerodostojan izvještaj; šta više, tendencijoznošću
i pakošću, kojom odiše
protiv hrvatskoga pokreta, odaje savremenost, jer
samo onaj dalmatinski Latin, koji je
stajao blizu ovim krupnim događajima,
mogao je napisati toliko ujedljivu satiru o ,prostom“ i ,neukom“ sloven-
skom svećenstvu i toliko izopačiti inače sasvim providni tečaj dogođaja.%
Toma piše: ,U vrijeme nadbiskupa Lovre došlo je u kraljevini Dal-
maciji i Hrvatskoj (in Dalmatiae et Chroatiae regno) do sve to jačih smutnja
zbog nastale shizme. Zgodilo se, da je u ono vrijeme (kad su zatvorene
hrvatske crkve i zabranjeno hrvatskom kleru misiti) došao u Hrvatsku
(ad Chroatie partes) neki svećenik došljak (advena) imenom Vuk (Ulfus),
koji je licem hinio pobožnost, a u srcu krio otrov lukavstva. I obilažaše
narod šapćući mu koješta i gradeći se kao da ga je poslao papa i saža-
ljevaše tobože njihovu nevolju dajući im koristan savjet. ,Znajte reče —
— da se mome gospodaru papi veoma ražalilo na vas, kad je čuo, da

su vam pozatvarali crkve i vašim svećenicima zabranili vršiti službu Bo-
žju; pošljite stoga mome gospodaru poslanstvo (legationem) i znajte, da
ćete dobiti sve, štogod zaželite“. I odista, potom se sastaše narodne
starje-
šine (seniores) i posavjetovavši se (celebrato consilio) poslaše papi u Rim
s darovima svećenika Vuka.
i
Požurivši se dođe Vuk doskora u Rim i
predade papi darove poslane mu od Hrvata (Chroatorum) a tako njihove
želje, pa ga smjerno zamoli, da bi stanje crkava i svećenika po hrvatskoj
državi (in regno Sclavonico) povratio u prijašnje stanje. Papa mu
odgovori,
da sam ne može ništa da čini na laku ruku protiv
onoga, što su odredili
legati apostolske stolice. ,Ti pak, primivši naša pisma, podi i ponesi ih
nadbiskupu (splitskom), kralju (Petru Kresimiru) i ostalim prelatima one
zemlje, da bi u tom poslu pred nas došla dva biskupa, jer tebe sasvim
se
30 Za
nje o splitskom sinodu 1060. i daljim događajima Toma služio
bar dvama izvorima iz nadbiskupskoga
ali ipak tako, da je između njih
ili kaptolskoga arhiva, i unio ih je u svoje djelo,
stavio podatak o trogirskom biskupu Ivanu, za koji mu
je izvorom bila ,Vita“ istoga biskupa, napisana još 1203. Prvom izvoru očito pri-
i
padaju svi podaci o izboru Lovrinu, njegovu djelovanju na nadbiskupskoj stolici split-
skoj i o hrvatskom pokretu protiv reformističkih sinodalnih zaključaka (Vuk
buna u Hrvatskoj), dok su drugi Tomin izvor potpuni
sinoda od 1060. i idućih godina, iz kojih su preuzete riječi o zabrani slovenske litur-
sije i o ,heretiku“ Metodiju. Mislim da je prvi Tomin izvor zapravo životopis nadbi-
skupa Lovre i da iz njega potječe sve, što Toma iznosi u poglavlju XVI. (De promo-
tione Laurentii archiepiscopi) svoga djela (e. c. 4756); taj je životopis — možda
s natpisom Vita et gesta Laurentii archicpiscopi Spalatensis — napisao na početku XII.
vijeka (Lovro je umr'o 1099.) neki nepoznati latinski član splitskoga klera po pričanju
suvremenika i po onom, što je sam doživio, a nešto je izradio i na osnovu arhivalne
građe; danas (i već davno) taj je životopis izgubljen.
—
— 512 —
nepoznata ne možemo o tim stvarima saslušati“. Ali pakosni pop ne

predade papinskih pisama onima kojima bijahu upravljena, već se brzo
vrati Gotima (ad Gothos), koji ga bjehu poslali.“ I pitajući ga, što bi od
njihove molbe u Rimu, on im odgovori: ,Eto, hvala Bogu, štogod zaže-
ljeste od pape, sve sam dobio: crkve se vaše otvaraju, svećenicima vašim
vraćena su mjesta, a suviše još izmolih vam i to, da od svoga naroda
(de gente vestra) i od vaše liturgije (de litera vestra — glagoljica) izaberete
sebi biskupa i da ga sa mnom pošljete k papi, da ga posveti“.
Čuvši to Goti, poradovaše se veoma i odmah izabraše nekoga neobra-
zovana starca (quemdam senem rudem),*? imenom Zdeda (Ceddeda),** za
biskupa i poslaše ga u Rim zajedno s nekim opatom Potjehom (cum co-
dam abbate Polepa nomine)*' i popom Vukom, začetnikom čitava nevaljal-
stva. Stupivši pred papu, upita ih on, tko su, a bezbožni pop odgovori:
,Mi smo iz dalmatinskih strana (ex Dalmatie partibus — iz Hrvatske).*
Vi ćete se, sveti oče, sjećati, kako sam ja onomadne došao k vašoj milosti,
a evo ovi se namisliše pokloniti pred nogama vaše svetosti, da biste
i
njihovu narodu, kao i ostalima, pokazali milost. A ovaj plemeniti muž

gotski (mobilissimus Gothorum vir) došao je zato, da bi dobivši od vas
potpuniju uputu, mogao slobodnije propovijedati istinu“. Nato zapita papa:
,A kakovu ima čast? | odgovoriše mu, da je već odavna svećenik da
i
vrši službu Božju na svome jeziku (quod dudum in sua lingua presbiter
fuerit). | opet upita papa: ,A zašto ne brije brade po običaju katoličke
crkve?“. I odgovori bezbožni pop Vuk: ,Gospodaru, zato je i došao
pred vas, da bi se u napredak pokoravao vašoj volji“. Nato mu sam papa
odsiječe nekoliko dlaka iz brade i zapovjedi svojim ljudima, da ga po
crkvenom običaju obriju, a onom svećeniku Vuku reče: ,Nijesam
povjedio, da mi amo dovodiš take ljude, već da mi amo dozoveš
za-
biskupe
ti
po važnu poslu“. Nato će svećenik Vuk: ,Gospodaru, htjedoše, doći
ali nikako ne mogoše“.“ Potom sabra papa vijeće (consilio habito) i od-
Tomin izvor — zar Vita Laurentii — kako se vidi, jasno identifikuje Hrvate
i
31
s Gotima, to tako, da su mu Goti (= heretici) privrženici slovenske liturgije, odnosno

protivnici splitskih sinodalnih zaključaka.
3 To jest, koji nije znao latinski.
33 Ovo
je ime jamačno bilo nakaženo već u Tominu predlošku. Ceddeda bit će
slovensko Zdeda (up. Sdedrug u ispravi god.
to hipokoristik ili kraćenica baš od Zdedrug.
1080. u mom Priručniku 279); je
možda
st Iznakaženo, još u Tominom predlošku za korektno Potčha (Potjeha), up. Mi-
klo h, Die Bildung der slav. Personennamen nr. 410).

35
Pažnje je vrijedno geografsko nazivlje u ovom izvještaju

za
jednu istu ze-

mlju: Dalmatie et Chroatie regnum; Chroatie partes; regnum Sclavonicum; Dalmatie
partes; fines Chroatie; partes Sclavonie.
36
Jedva je nužno istaknuti, da je ovu, inače historijski sasvim zajamčenu aud
pape, Tomin izvor (anonimni latinski životopisac Lovrin) tendenciozno
i
jenciju kod
pakosno — po lokalnom pričanju iznakazio. Htjelo se prikazati slovensko svećenstvo
kao zapuštene i
idiotske varvare.
— 513 —
govori im ovako: ,Znajte, sinci, da sam za ono, što Goti hoće, već mnogo
puta čuo; ali zbog ar še takovu liturgiju slovensku),
(=
ne smijem im dopustiti, da na svome jeziku vrše službu Božiju. Sada po-

dite i gledajte, da onaj narod (u Hrvatskoj) sluša sve, što ije prečasni naš
brat Majnard, kardinal-biskup crkve Sv. Rufine, na (splitskom) sinodu
odredio, dok ne stignu tamo naši (novi) legati“." Čuvši ove riječi, žurno
se povrate u domovinu. Na putu zapita Zdeda popa Vuka: ,Kaži mi, što
nam pomože da pođosmo pred papu?“ A Vuk mu odgovori: »Sve što
si želio, postigao si mojim trudom“. ,A što sam postigao ?“ upita Zdeda,
a Vuk reče: ,Papa te zaredi biskupom!“ ,Kako to“, začudi se Zdeda,
a Vuk mu odgovori: ,Tolika je vlast papina, da kome iščupa iz brade
svojom rukom nekoliko dlaka, odmah bude biskup“. Kad to ču ludi
starac, obradova se veoma i odmah nabavi biskupski štap prsten
i
(mox virgam pastoralem comparavit et annulum), a ulazeći u granice hrvatske

zemlje (fines Chroatie), zemljaci njihovi doznavši za
njihov dolazak, veselo
pohitaše svomu biskupu (suo pontifici) u susret dočekaju ga s velikom
i
slavom. on odmah protjera krčkoga biskupa s njegove

I
katedre i
posvoji je, tobože s apostolskim dopuštenjem.
Potom ao sramote
— —
taj
fantastički biskup (fantasticus pontifex) poče
poganiti (profanare) službu Božju posvećivanjem crkava, ređenjem sveće-
nika i vršenjem ostalih biskupskih dužnosti. Ali savršenstvo Svevišnjega
nije dugo dopuštalo, da prevara đavolske igre zaluđuje ljudske duše.
Tek što je glas o tim bezbožnim događajima dopr'o do pape, pošlje on
odmah pod utjecajem teške žalosti legata, kardinala Ivana, da u hrvat-
skim stranama (de partibus Sclavonie) zatre sjeme kletog rascjepa (schisma).
Došavši u ove strane, kardinal sazva mnoštvo naroda i svećenstva i ne-
milosrdno kazni toga lažnog biskupa (pseudoepiscopum) pred samim nje-
govim Gotima za toliku lakoumnu nevaljalštinu, obznanivši svima, da ga
papa nije posvetio biskupom. I zato ga mačem vječitoga prokletstva rastavi
i
od zbora vjernika, njega, Zdedu i Potjehu sve njihove privrženike. Vuka
pak, koji bješe početnik tolikoga bezboštva, odvuče u Split, ondje ga na
sinodu (congreeata synodo) liši svećeničkog čina pa izbijena, ošišana i
87
,Scitote, iili, quia hec, que petere Golhi student, sepe numero audisse me
recolo, sed propter Arianos inventores literature huiusmodi Sv. braća Ćiril i Meto-
dije!) dare eis licentiam in sua lingua tractare divina, sicut predecessores mei, sic et
ego mullatenus audeo. Nunc vero euntes, gentem illam observare facite omnia, que a
venerabili fratre nostro Maynardo sancte Rufine episcopo cardinali sinodaliter statuta
sunt; quoad usque legati nostri illuc accedani“ (o. c. 51). Ove su papine riječi u
svojoj jezgri sasvim vjerno učuvane; zato nam već jamči onaj detalj o Majnardu kao
kardinalu biskupu crkve Sv. Rufine (gl. gore str., 510 bili. 27). Iz njih se vidi jasno, da
je u Rimu vladalo mišljenje, da je slovenska služba arijanskoga (dakle heretičkoga)
postanja, da NOE prema tendencijoznoj informaciji dalmatinskih Latina (gl. gore str.
506—307, bili. 15).
1
ovo je očito pakosna šala dalmatinskih Latina.
Sr = Budući da
žigosana baci, kako je papa zapovjedio, u vječnu tamnicu.
pomamni (malesanus) Zdeda nikako ne htjede da napusti započetu drskost,
bukne zbog njega u čitavoj kraljevini buna (multaque scandali ma-
teria propter ipsum in toto regno fuisset exorta), našto papa zapovjedi, da
se i u rimskoj i u splitskoj crkvi,
i
po čitavoj zemlji (hrvatskoj) baci
na nj svečano prokletstvo. Kad je to izvršeno dva put u Rimu i tri put
na sinodu u Splitu, gle, cdmah se pokazala Božja osveta na Zdedi, jer
kad je pošao
ma da nije osjećao nikaka umora ni bola tijelu, ipak ga,
u
uhvatiše bolovi i on izbaci

na nužnik (secessum) zbog prirodnih potreba,
svu utrobu, jer se ona otkinula od tijela. I tako je bezbožni ovaj čovjek,
sudu Božijem ka-
imitirajući arijansku perfidiju, po pravednom
žnjen smrću Arijevom“."'
Koliko je god ovaj izvještaj pun žučljiva strančarstva, ipak se iz
njega lako može razabrati slijed historijskih činjenica. Pokret
među
slovenskim klerom u Hrvatskoj organizovao je svećenik Vuk, čovjek
vidi,
vješt osim hrvatskom još i latinskom jeziku, i, kako se iz svega
dobar poznavač papinskoga dvora; pače, ono tradirano ,došljak“ (advena)
kao da znači, da se on baš oko toga vremena (t. i. potkraj 1063.) po-
vratio iz Italije u Hrvatsku. Inače bješe jamačno poznat u Hrvatskoj, jer
je nemoguće zamisliti, da bi nepoznat stranac mogao da da povoda
onako
velikoj uzbuni u zemlji. Pored toga pada u oči Vukova nesebičnost
i iskrena težnja da pomogne ugroženom položaju hrvatskoga klera, a to
ga je najzad i dovelo do mučeništva. Temeljna ideja glavni cilj
i
njegov, a tako i onih Hrvata, koji se okupljahu oko njega, bijaše, da se

hrvatska crkva otkine od dalmatinske, a hrvatski biskup da i
opet bude izravno podvrgnut papi, dakle, da se obnovi stanje prije drugoga
splitskoga sinoda (928.). Taj pokret dakle nije bio uperen protiv svete
stolice, u kojoj su se Hrvati nadali naći pomagača svojih težnja, nego
samo protiv dalmatinskih Latina. To je
kad su Vuka slali u Rim, dabome ne samo ,s darovima“, nego
očito bila i svrha njihova,
i s
(pi-
i pokorni
smenom) izjavom, da su slovenski svećenici u Hrvatskoj vjerni
sinovi apostolskoga prijestola, a ne si shizmatici ili čak arijanski heretici, kakim
ih prikazaše njihovi latinski protivnici. Da Vuka nijesu kod svete stolice
smatrali avanturistom i varalicom, vidi se i po tome, što je papa na njegovu
molbu, koju mu je predao od strane hrvatskoga klera, ,da bi stanje crkava
i svećenstva u hrvatskoj državi izmijenio onako, kako je nekoć bilo“,
odgovorio, da se tako što bez pristanka čitava dalmatinsko-hrvatskog
episkopata, dakle sinodalnog zaključka, i bez
sporazuma s hrvatskim kraljem,
ne da učiniti; još je papa od njega zatražio, da u tom pravcu povede
akciju. Kad su potom Hrvati čuli, da u Rimu nijesu nepomirljivi protivnici
njihove stvari, oni se odluče, da će poslati papi s Vukom dva odličnija
3%
Toma o. €. 49—53.
ob >
svoja klerika slovenske liturgije, starca (možda krčkoga arhiprezbitera)
Zdedu i — što je osobito značajno — Potjehu opata nekoga nam ne-
poznata hrvatskog manastira, a ti su se lako još na prošlom splitskom
sinodu (u martu 1060.) mogli istaknuti kao braniči hrvatske stvari. Starca
Zdedu pak htjeli su imati za svoga izravno od pape posvećena biskupa,
dakle nezavisna od splitskoga nadbiskupa. Ali oni nijesu kod pape uspjeli;
neznanje latinskoga jezika pa brada Zdedina, još i poslije sinodalnih
i
zaključaka, odista nijesu bile preporuka i tako papa Aleksandar II. odbije
njihovu molbu odgovorivši im, poslije vijeća, što ga je održao sa svojim
doglavnicima, među kojima bješe i predstojnik kancelarije, kardinal-biskup
Mainard, da mu njihove želje doduše nijesu nepoznate, no slovensku
liturgiju, budući arijanskoga podrijetla, ne može nikako dopustiti; neka
se zato pokore splitskim sinodalnim kanonima (od 1060.), a u organiza-
ciju se dalmatinsko-hrvatske crkve (od 928.) ne smije dirati. Kako je papa
tom prilikom ipak razumio, da se u Hrvatskoj razmahao opasan pokret,
obeća im, da će k njima poslati svoje legate, da povrate narodu i zemlji
mir. Tek tada, kad više nije bilo nade, da će svoj cili postići, svećenik
Vuk, starac Zdeda i opat Potjeha odluče se na osobito sudbonosan korak.
Vrativši se naime kući, oni razglasiše, da je papa Zdedu posvetio biskupom,
našto plane buna, koja otjera s Krčkoga otoka biskupa Jurja i posadi
na njegovo mjesto Zdedu,* a taj uze odmah vršiti sve biskupske funkcije:
posvećivao je crkve, redio slovenske svećenike i drugo; bez sumnje tada
je opet po crkvama odjeknulo slovensko pojanje za službe Božje, a oni
svećenici, koji se pokoriše splitskim kanonima, opet su se združili sa
svojim porodicama. Sve se ovo zbilo u drugoj polovici 1063.
Samo je po sebi razumljivo, da je ovaj događaj izazvao u čitavoj
hrvatskoj državi, kako se i kaže u Tominu izvještaju, velike nemire a
posljedica su mu možda bilii krvavi sukobi između obiju stranaka. U to
su pak vrijeme kvalifikovali u Rimu, prema učenju tadanjih crkvenih kru-
gova, uzurpiranje biskupskoga čina i nepovlasno vršenje njegovih funk-
cija simonističkom herezom. Zato su kod papinske stolice i smatrani
»pseudoepiskop“ Zdeda i njegovi privrženici hereticima.“ Na glas o
4) Taj fakt kao da
objašnjava pretpostavka, da je već prije foga baš na Krčkom
otoku bila protureformistička stranka veoma jaka. Tada je Krčki otok još bio u ne-
posrednoj upravi vizantijskoga carstva, odnosno zadarskoga carskoga stratega. Kako
se car Konstantin X. Duka (1059.—1067.) približio zbog neprijateljstva
oitalskim Normanima, vjernim papinskim saveznicima, s jedne strane Njemačkoj
a s druge protupapi Kadalusu, dakle protureformističkoj stranci (Meyer v. Knonau,
vol.
Jahrbiicher I., 249—250,
260,
315—316, 398, 445).

4! GI. o tom
spis kardinala Hum berta (i 1061.), Libri Ill adversus Simoniacos
(Mon. Germ. hist. Libelli de lite vol. I. Hannover 1891, 95 i
dalje); njemu simoniaci
»peiores arianis in haereseon catalogo dignoscuntur“. Up. o tom još i
Halfmann,
Cardinal Humbert, sein Leben und seine Werke mit besonderer Beriicksichtigung seines
Traktates ,,Libri tres adversus Simoniacos“. Freiburg 1882 Mirbt, Die Publizistik im
i
s
— 516 —
kao svoga
tim krupnim događajima pošlje papa Aleksandar II. u Hrvatsku
onda možda uz
legata kardinala-biskupa portuanskoga Ivana,“ a taj —
hrvatsku državnu brahialnu pomoć — postigne toliko, da je uhvatio kolo-
Hr-
vođu ovoga pokreta, svećenika Vuka. Potom sabere legat negdje u
Krčkom otoku
vatskoj — vjerojatno dalje na sjever od Splita, bliže
—
narod na skupštinu i objasni mu, da Zdeda nije
bio od pape posvećen
biskupom; zato baci na nj javno pred svima ,vječno prokletstvo“, a tako
Dalja
još i na opata Potjehu, svećenika Vuka sve njihove privrženike.
i
sudbina opata Potjehe nije poznata, no nije nemoguće da se pokajao

i naknadno bio pomilovan, dok je Zdeda, ne odrekavši se biskupske
umr'o.** Po-
časti, živio još neko vrijeme u carskom Krku, gdje je
Ivan u Split u
slije skršene bune u Hrvatskoj, pođe kardinal-biskup
pratnji episkopata sjeverne Dalmacije
i Hrvatske, gdje je potom održan
sinod. Onamo je dopraćen i svećenik Vuk, i bi od sabranih kivnih dal-
matinsko-hrvatskih biskupa osuđen i lišen svećeničkoga čina, izbatinan,
ošišan i najzad tako ožigosan i proklet bačen u tamnicu. Sasvim je
prirodno, da je taj sinod — održan na početku 1064. — opet objavio
kanone donesene 1060., a onda još i one, što ih je potvrdio papa Ale-
ksandar II. u aprilu 1063. Kad
se kardinal-biskup Ivan vratio u Rim,
bješe u Hrvatskoj mir, ali samo prividan mir. Pod ruševinama jednoga
užasnog događaja — koji treba shvatiti s gledišta srednjevjekovne okrut-
nosti protiv heretika, a koji mi danas možemo samo da naslućujemo u
našoj duši sa svim njegovim krvavim i groznim detaljima — među širokim
narodnim masama tinjala je i dalje iskra mržnje ne samo protiv dalma-
tinskih Latina, nego i protiv samog kralja Petra Kresimira.
Zeitalter Gregors VII. Leipzig 1894. Vrijedi ogledati i Meyer v. Knonau, Jahrbiicher
vol. L, 105—107. Kasnije je opet ovo stanovište crkve XI. vijeka, da su uzurpatori crkve
i pseudoepiskopi
pismo pape Grgura

Meretici, napušteno, no tada — u XI. vijeku — ono
VII. od 1. jula 1073. na Lombarde (Jaffć, Bibl.
je
rer.
važilo. Up.
Germ.
i
vol. Il.,
26—27), u kojem nazivlje Gotfrida, uzurpatora milanske nadbiskupije, heretikom.
GI.
674 i dalje i od-
još i Hauck, Kirchengeschichte Deutschlands vol. III. Leipzig 1906,
ličnu raspravu Scharnagl, Der Begriff der Investitur in den Quellen und der Literatur
1908.
des Investiturstreites. (Kirchliche Abhandlungen herausgegeben von Stutz). Stuttgart
12 Kardinal-biskup Ivan od Porta često se pominje u ispravama iz vremena pon-
tifikata Aleksandra II. (up. Jaff&-Lowenfeld, Reg. vol. I., 566, 569 (nr. 4194 god.
1062), 575 (nr. 4565 god. 1085), 576 (nr. 4563 god. 1003),
583 (nr. 4651 god. 1068). O
portuanskim biskupima kaže Kehr, Regesta vol. II., 17: ,,Portuensis eccl. episcopi .
inter cardinales episcopos locum obtinuerunt“.

4 Iz Tomina teksta izlazi, da je samo svećenik Vuk uhvaćen, dok su Potjeha
i Zdeda, doduše prokleti, ostali na slobodi. Kako je Krčki otok tada još bio carski,
lako je mogao da pruži dovoljno zaštite Zdedi. Ispravljam dakle ranije moje mišljenje
u Gesch. der Kroaten 242.
4 Budući da je svećenik Vuk 1075. već dvanaestu godinu tamnovao u Splitu (o
tom niže), slijedi, da ti događaji padaju potkraj 1053. odnosno na početku 1084., što je
vjerojatnije, jer tada je u Dalmaciji počinjala nova godina tek s 25. martom (1064), to
jest računalo se po firentinskom načinu (gl. gore str. 504 bilj. 10).
— 517 —
i on
Valovi pokreta u Hrvatskoj zahvatili su i grad Trogir, jer se
žestinom.
podvojio u dvije stranke, koje su se između sebe pobijale svom
Kad su Trogirani saznali, da se papinski poslanik iskrcao u Zadru, pošlju
preda nj poslanstvo da ga zamoli, da bi došao k njima gradu povratio
i
mir. Kardinal-biskup Ivan je to Trogiranima i obećao, jer je pdošao u

bella
zemlju — kako reče — da učini kraj građanskim ratovima“ (civilia
bio zabavljen s hrvatskim
pacare). Uto se zgodi, dok je papinski legat
hereticima, da je umr'o inače po imenu nepoznati trogirski biskup. Nato
zamoliše trogirski svećenici i građani kardinala- biskupa Ivana, kad se
neka im da za
prema svome obećanju svratio k njima putujući u Split,
biskupa jednoga od onih svećenika, što ga dopratiše iz Rima — jasan
dokaz teške trogirske nesloge. Među njima bješe i mladi Ivan, potomak
odlične rimske porcdice Ursina. Izbor Trogirana pade na ni, a onda ga
u Splitu, poslije održana sinoda, posveti nadbiskup Lovro biskupom, a
Trogirani prime s velikom radošću.** Biskup Ivan (1064.—1110.) bješe
tada jedna od najvažnijih ličnosti u dalmatinskom kleru, općeno poštovan
a
wa S
TUNICCTAINI A TICAMINA NATIOICETL OMEET COME

:
6eve rk
M
NDS
dig
dhino sni vio indič nu, mf AlEvii romani tere impert iii
(parzaliutiiim prislenaline
ZENI
Ro iz
Nune maqraualečiampi dragi
eena ij epiopi
o
eumfiuzancesfima cdimizafide
Slika 219. Zadarska isprava iz god. 1036. (Original, Zadarski arhiv).
kao čovjek sveta života. Već prve godine biskupovanja osnovaše Trogi-
rani —
kojima je tada bio priorom Dobronja — na njegov savjet prvi
ženski benediktovski samostan Sv. Dujma u Dalmaciji, koji se održa sve
do danas; prva mu opatica bješe neka Eufemija.**
s Vila S. Ioannis episcopi Traguriensis (napisao 1203. na osnovu kodeksa ,iam
ex maiori parte vetustate deletis“, trogirski arhiđakon Treguanus) ap.
Rački, Doc.
449—453.
s Rački, Doc. 63-64. Isprava, koju je nekoć Lucije (De regno 100) vidio u
Conslantino Duca magno
originalu, datira ,regnante dom. nostro ac piissimo augusto
tada bio izravno pod carskom vlasti, ili drugim
imperatore“ ; prema tome Trogir je
=a
Osnutak trogirskoga samostana brzo je našao odjeka u ostalim dal-
matinskim gradovima. Oko toga vremena živjela je u Zadru Cika (Cicca,
Cicha), kći nekoga Dujma i Većenčge, kćeri priora prokonzula Madija, i
a sestre nesrećčnoga Dobronje vremena hrvatskog kralja Stjepana I.,

iz
oca Petra Kresimira IV. Ova se Cika udala za nekoga Andriju sina Papova
(Papo, hrv. Babo), koga oko 1065. ubiše nepoznati zlikovci. Kad je Cika
ostala udovicom s dvije kćeri Domnanom i Većenčgom, odluči, da će
sza spas svoje duše“ osnovati u svom rodnom gradu ženski benediktinski
samostan i u ni ući sa svojom starijom kćeri Domnanom, dok se mlađa
Većenčga 1071. udala za nekoga Dobroslava. O toj odluci obznani svoje
rođake, gradskoga biskupa Stjepana priora Draga, unuka bivšega biskupa i
Prestancija, brata njena djeda Madija, a onda i opata samostana Sv. Kr-
ševana, Petra. Svi su odobrili njenu pobožnu nakanu a redovnici Sv. Kr-
ševana odmah darovaše novom samostanu crkvicu Sv. Marije, po kojoj
je on dobio ime (1066.). Uz Ciku, koja je samostanu kao prva opatica
stavila na raspolaganje sve svoje imanje, našlo se još i drugih odličnih
Zadranka, koje su svojim pristupom među duvne donijele i svoje imanje.“
Kad je udovoljeno i prvim samostanskim potrebama, pošla je opatica
Cika oko Božića 1066. u Šibenik, gdje se zadržavao kralj Petar Kresimir,
okružen svojim nećakom hercegom Stjepanom, ostalim velikašima kralje-
vine i gotovo čitavim hrvatsko-dalmatinskim episkopatom. Uza ni naime su
bili splitski nadbiskup Lovro pa zadarski biskup Stjepan, kninski ili hr-
vatski Rajner, trogirski Ivan, belgradski Drago — nasljednik Teodosijev
od 1060. — rapski Drago i osorski Petar. Činjenica da je hrvatski kralj
riječima: god. 1064. još nije bio gospodar u Dalma; i. Ono, što je
Petar Kresimir IV.
napisao Gruber (Petar IV.
Kresimir acija, Vjesnik zem. arhiva 1918, 219—227)
i
Dal
novje dokaz, da on o vizantijskoj Dalmaciji Vizantiji kao velikoj sili XI. vijeka,
uopće ne vodi nikaka računa. Slično misli i Tomašić (Temelji 11—12); on opet
potcijenjuje krupno značenje Vizantije u hrvatskoj historiji.
#7
Isprava, kojom je Cika osnovala samostan Sv. Marije, nije se potpuno saču-
1
u samostanskom registru, jer je odavno već na tom mjestu iskinut čitav list (danas
među fol. 6 7). Ali identičnost beneventane XII. vijeka, a tako i nastavak, kojem
i
fali početak (fol. 7), dokazuje, da su sadašnji fol. 6 7 organska cjelina. Ta su

i
dva fragmenta štampana kod Račkoga, Doc. na str. 65—6$ kao ,instrumentum man-
cuum) i 124125 kao ,fragmentum“. Na onom foliju, što sada fali, bilo je bez sumnje
o je Cika kupila i darovala samostanu, a među ostalim
i
nabrojeno to, da je
i
»u vrijeme biskupa Stjepana priora Draga“ (t.j. 0. 1066.), ,comparavit a Jadrensibus

possessionem terre in loco qui dicitur Capruli (danas Kopralj nedaleko od Zadra) pro
uno equo albo XL romanatorum appreciato“, kako kaže opatica Većenčga u ispravi
od god. 1105. (zapravo 1107.) (Smičiklas, Cod. dipl. vol. Il., 15; Rački, Doc. 126).
Budući da o ovom kupu nema napose spomena
mislim da ga mogu datirati godinom 1066., odnosno, da ustvrdim, da
u
tekstu registra iz Cikina vremena,
je
i on bio
po-
menut na onom propalom foliju. Za ostalo up. rodoslovlje Madijevaca gore na str. 486,
izrađeno na osnovu isprava, od kojih je Rački neke u ,,Dokumentima“ netočno publi-
kovao (tako registar ima na oba jasno ispisano ime Neza (— Agneza), a kod
mjesta
Račkoga stoji nepažnjom prepisivača Veca = Većenčga (o. 0. 147).

=a
na taki blagdan, kao što je Božić, oko sebe okupio crkvene glavare svoje
države, upućuje nas, da se tada radilo o nekim hitnim i krupnim državnim
poslovima, ali kakovima, toga nažalost ne znamo. Tom je
prilikom Petar
Kresimir dao novom samostanu Sv. Marije, što ga je osnovala njegova
,sestra“ Cika, ,kraljevsku slobodu“ (regiam libertatem), a time mu htjede
u prvom redu da zajamči mirno i sigurno uživanje onih posjeda, što
imao i što će ih još dobiti na hrvatskoj državnoj teritoriji.** [ odista,
je ih
među prvim dobrotvorima njegovim bješe sam pobožni kralj. Već sam
kazao, da je djed Petra Kresimira, krali Kresimir Ill., nekoć darovao
svojim rođacima, prioru i prokonzulu Madiju i njegovu sinu Dobronji,
posjed Točinju (dan. možda Tukljača) nedaleko od Belgrada. Sva pri-
lika, da je poslije propasti priora i prokonzula Dobronje (oko 1040.) ovaj
je
posjed natrag pripao kraljevskom fisku. Sada dakle zamoli opatica Cika
Petra Kresimira, da tu zemlju njena djeda i ujaka daruje samostanu
i
Sv. Marije, našto je on i pristao u samoj Točinji, kuda se svratio
s Cikom sa svojim velikašima ostavivši Šibenik. O tom je onda izdana
isprava u Zadru pred biskupom Stjepanom, priorom Dragom i još nekim
svjedocima (na početku 1067.).*"
Iz Točinje, ili bolje reći iz susjednoga Belgrada, pošao je Petar
Kresimir malo poslije u Nin, gdje je imao zaseban dvor. Tada stupi pred
kralja Petar, opat samostana Sv. Krševana u Zadru, i zamoli ga, da bi
mu potvrdio darovanje, što ga je nekoć učinio njegov pradjed Mihajlo
Kresimir I. (oko 935.—945.). Kralj je toj molbi opatovoj udovoljio, na što
je izdana isprava, koju je napisao Adam, opat kraljevskoga samostana Sv.
Bartola (kod Knina), a u kojoj su kao svjedoci navedeni tepči Boleslav,
ninski župan Adamac, lučki Vukac, ,ded“ (maior domus) Voleša, ,postel-
nik“ Budac, mačonoša (scutobailus) Dragonja, ,vinotoč“ Djedovit, dvorski
kapelan Ivan, nadzornik kraljevskih staja ,volar“ Zovac i jedan dekan
imenom Grubonja. U toj važnoj ispravi, kojom je krali potvrdio samo-
stanu Sv. Krševana selo Diklo nedaleko od Zadra, pominje on sve svoje
# Rački, Doc. 66 (— Registar fol. 11", 124). Isprava datira ,Dukyzzi Constanti-
nopoleos imperante“ (kod Račkoga griješkom ,,Duca in (partibus) Const. imp.“), bez
sumnje s obzirom na biskupe iz carskih dalmatinskih gradova; ali župe njihove nala-
zile su se poglavito
vatski državni velikaši.
hrvatskoj državnoj teritoriji, dakle oni su bili podjedno
na
Značajno je, da se formom Dukizzi služe Annales Barenses:

i
hr-
i
,Constantinus Dukizzi“ (Muratori, SS vol. V, 152).
1 Rački, Doc. 67 (= Reg. fol. 3, 45), osim toga nalaze se u samostanskom
arhivu još četiri prepisa.
stara
Registar datira ,,a. d. incar. mill. sexagesimo“, kod čega
je nepažnjom prepisivača ispalo VI, kako se vidi iz Budući da je donacija,
pr
odnosno zadarska potvrda, izrađena tek poslije Bc 6., datirana je po calc.

Flor., dakle je izdana na početku 1097. po našem računu. Nema nikaka razloga uzeti
ovu ispravu kao charta suspecla, kako to čini Rački (o. €. 67), da spase svoje ne-
ispravne genealoške kombinacije.
= 920 —
a tako i njihove
prethodnike na prestolu do petoga koljena unatrag,
banove.“
dalmatinskih gra-
Svi su ovi dokazi pobožnosti i privrženosti spram
među Romanima jake simpatije.
dova, jamačno pribavili Petru Kresimiru
carskom upravom, a
Tada bijahu Zadar i ostali gradovi neposredno pod zadarski
i prior,
stajao im je na čelu ,katepano cijele Dalmacije“, ujedno izmakao
1045. opet
protospatar Leon." Iz toga se vidi, da se Zadar poslije 1056., no svakako
možda zbilo još prije
ispod mletačke ,obrane“, što se
Slika 220. Vizantijski car XI. vijeka (Venecija
carski strateg i gradski prior Nikola,

prije 1060., kad je u Zadru stolovao
da su tu promjenu
jamačno Vizantinac." Više je nego samo vjerojatno,carice
Zadrani sami izmolili kod carskoga dvora, budi
od Teodore, budi
mletačkim gospodstvom.
od cara Isaka Komnena, jer nijesu bili zadovoljni s
no njezin se pravi i ko-
s Ova
je isprava transumirana u hirografu opata Petra,
rektni tekst nalazi samo u samostanskom registru (prvi put objelodanjen u mojem
Priručniku 248—251). Duci ()) magno im-
st God. 1097. datiraju u Zadru: ,Regnante dom. Constantino
dom. Leone imperiali protospatario ac tocius
peratore, prioratum vero Jadere retinente
Dalmacie catapano“ (moj Priručnik 248).
imperatrice,
32 God. 1056. datiraju u Zadru: ,,Regnante domina Theodora gloriosa
br. na str. 49-50 docniji je falsifikat), a
tempore Grubine prioris (Rački, Doc. 48,
2
stratigo civitatis Jadere“ (pobrkano od prepisivača
1060.; ,Tempore Nicole prioris et
Dalmacie]“ (0. c. 59).
za ,prioris civitatis Jadere et stratigo [tocius
— S21 —
Međutim već poslije dvije godine, 1069., Petar Kresimir bješe gospodar
čitave dalmatinske teritorije, pa i sam katepano Leon, jamačno pred po-
lazak u Carigrad, dolazi na njegov dvor u Nin i fungira na jednoj ispravi
kao svjedok. Ova je krupna promjena — što
i nije nužno isticati — u
tijesnoj vezi s onovremenim prilikama u vizantijskom carstvu.

Vladanje cara Konstantina X. Duke (1059.—1068.) bješe po istočno
rimsko carstvo veoma sudbonosno: ono otvora nesrećnu epohu prevlasti
birokrata, retora i naučenjaka. Prije svega demokratizovao je novi car
senat proširivši ga tako, da je u nj doveo mnoštvo plebejskih elemenata,
obrtnika i varvara. Po tom učini veoma presudan korak dalje. ,Začelo je
vrijeme tolike štednje u vojničkim stvarima — kaže Karlo Neumann
da su vojna organizacija, oprema i prehrana brzo bile uništene. Velike su
plate vojničkih starješina brisane, i zato nitko nije više htio da se posveti
tom staležu, već se sav svijet dao na pravo i upravnu službu. Sam Kedren
piše: ,Voinici baciše oružje u kraj i postadoše advokati i pravnici“. Sasvim
je prirodno, da tada nije više bilo ratova, i svi su se sporovi sa stranim
državama rješavali ugovorima i darovima.“
%
Tako su eto za vladanja cara Konstantina X. Duke kormilo državnoga

broda primili birokrati, a glavnu povedoše finansijski činovnici. ,To
riječ
je bila savršena reakcija civilne uprave protiv vojske — kaže Gelzer —

prijestolnice protiv provincijalne džentrije, koja je dotada zapremala sva
visoka mjesta u vojsci, a prilikom zacarenja Isaka Komnena opet ispoljila
ljut pretorijanski duh“.*% Poslije šest godina takova vladanja, u oktobru
1066., oboli car teško i još je samo životario do kraja maja iduće godine,
kad ga smrt oprosti osammjesečnih muka. Za bolesti učini car Konstantin
X. Duka nekoliko važnih uredaba, koje su bile od krupna utjecaja na bu-
dućnost carstva. Od žene Eudokije naime imao je tri sina: Mihajla, An-
dronika i Konstantina; sada ih je svu trojicu učinio carevima. No pred
smrt imenova i svoga brata Ivana cezarom i ujedno odredi, da mu žena
Eudokija ima presudnu riječ kod državnih poslova pod uvjetom, da se ne
preuda. Tako je zapravo po Konstantinovoj smrti bilo pet vladalaca: tri
sina, carev brat Ivan i carica mati Eudokija. Rđave posljedice takova
zadružnog vladanja brzo se pokazaše, jer je propašću vojničkoga staleža
s8 ,Dominus Leo imperialis protospatarius ac totius Dalmatie catapanus, testis“
(Rački, Doc. 74).
s! Neumann, Die Weltstellung des byzantinischen Reiches vor den Kreuzziigen.
Leipzig 1894, 80. Zonaras (ed. Dindorf vol. IV. Leipzig 1871, 199) kaže izrijekom:
Budući da je Duka od prirode bio štedljiv, riješi se, da će se uklanjati ratovima po-
puštajući darujući
i one susjedne narode, od kojih bi mogla da državi zaprijeti opa-
snost. Na tajje način mislio da će postići dva cilja: prvo da se državni prihodi više
ne troše na ratove, i drugo, da mu se da prilika, da za sebe zgrne blaga. Zbog toga
je i zanemario vojsku i otpustio najskuplje plaćene čete. Gl. i Gfr&rer, Byz. Gesch.
vol. III, 648.
s Gelzer (kod Krumbachera o. c. 1007).
— 522 —
od
carstvo postalo jedno ruglo, i samo gvozdena ruka mogla ga je spasti
i čulo sa svih strana kaže ljetopisac Zonara — kako
propasti. ,Zato se —
vladalac. To je Eudo-
sav svijet traži, da državi stane na čelo samo jedan
kiju brzo uvjerilo, da će zajedno sa svojim sinovima izgubiti vlast, ne po-
brine li se sama, da izvrši ono, što oni hoće, jer ne učini
li tako, prijeti
opasnost, da će narod sam sebi izabrati vladara, a onda

će njoj i njenoj
Iz tih razloga ona se
djeci neminovno izmaći svaki utjecaj kod vladanja.
i
rij da sama predusretne opasnosti“."" Tako je Eudokija pogazila zadanu
riječ i udala se, neočekivano noću između 31. decembra 1. januara 1068.,
za Romana IV. Diogena (1068.—1071.) — sina onoga Konstantina Diogena,

veliko ogorčenje svoje
koji je 1018. zauzeo Sirmij — prenese na ni, na
i
djece i šuraka Ivana Duke, carsku vlast. Ovo je u stvari bio uspjeh voj-
I odista, novi je car odmah
ničke stranke, koja je tada opet podigla glavu.
pregnuo svom energijom, da suzbije u Maloj Aziji Seldžuke
(Turke),
vizantijsko car Ali carevi napori
već duže vremena pravu opasnost za
svršili su najzad — poslije prvih privremenih uspjeha — strašnom kata-
strofom. U trodnevnoj krvavoj bitci kod Manzikerta (1071.), pobio je sultan
Ro-
Alp-Arslan, koristeći se izdajom princa Andronika Duke, do nogu cara
mana Diogena i čak ga živa zarobio.
položaja vizantijskoga carstva“, kaže
To
je
bio
Gelzer.
,samrtni čas velevlasnoga
Nesreću nije skrivio car
Roman, već birokratija i ona dvorska stranka, koja se u političkoj nedo-
i
raslosti svojoj digla protiv vojničkoga prestiža već dulji niz godina pro-
mišljeno oduzimala carstvu sva nužna sredstva obrane, najzad je u otvo-
i
renoj izdaji princa Andronika našla zgodno oruđe svoje bezumne politike.
katastrofu, a od
To su eto oni faktori, koji odgovorni za
su manzikertsku
da
koje se vizantijsko carstvo nikad v nije moglo oporav
U ovim sudbonosnim događajima dakle, treba da tražimo ključ za
rješenje pitanja, kako je hrvatski kralj Petar Kresimir IV.
kad i
proširio svoju vlast na vizant ki temat Dalmaciju.

i Bu-
carske vlade,
dući da se to mirnim putem moglo zbiti jedino s pristankom
i
samim dal-
ne može da bude sumnje, da je ona, svakako u sporazumu sa
i
matinskim gradovima njihovim predstavnicima, prvom
u
priorima, odlučila da ih prepusti ne odrekavši se ujedno
redu biskupima
s
drevnih svojih
suverenskih prava, obrani i upravi susjednoga hrvatskoga vladara. Ovo
je vjerojatno moglo da bude oko 1069., to jest baš onda,
da čitavom
kad poslije
što
je
svoga nastupa car Roman IV. Diogen pregnuo, snagom,
mu je stajala na raspolaganje, suzbije opasnost od Seldžuka (Turaka) na
azijskim granicama, dok je u isto vrijeme u južnoj Italiji prijetio nepre-
kidnim navalama (još od augusta 1068.) normanski vojvoda Robert Gvis-
kard ostacima tamošnjega carskog posjeda, u prvom redu gradu Bariju.
Šta više, još 1066. pokušao je vjerni vazal vojvode Roberta, grof Gotfrid
s Zonaras
Gelzer
e. c. vol. IV., 203.
|. c. 1009—1010; Girčrer o. c. 694 i
dalje.
= 3383
Tarentski, iz plemena Amika, da pređe na istočnu obalu Jadranskoga mora,
ali ga je carski admiral Mauriks suzbio."
Ma da je nekoć carstvo povjerilo dalmatinske gradove kraljevima
Tomislavu (o. 924.) Stjepanu Držislavu (o. 988.) kao carskim prokonzu-
i
lima, ipak je velika razlika između njihova odnosa spram njih i onoga
kralja Petra Kresimira IV.; jer dok su oni raniji hrvatski vladari većma bili
branitelji dalmatinskih gradova, Petar Kresimir bio je njima faktički go-
spodar, ne kiteći se titulom carskoga prokonzula ili eparha. Samo pak
pominjanje imena vizantijskih
careva pored imena hrvatskog
kralja u formuli datiranja dalma-
tinskih isprava, tek je historijska
uspomena i isticanje onoga tra-
dicionalnoga vrhovnog suvere
niteta, koji je i dalje postojao.?'
Tim je krupnim diplomat-
skim uspjehom Petar Kre-
simir najposlije izvršio
stoljetnu težnju hrvatskih
vladara, da sjedine sa svo-
jom državom ona drevna
središta kulture na isto-
čnoj obali Jadranskog mora;
otada nije ,regnum Dalmatiae
et Chroatiae“ gola titula hrvat-
skoga vladaoca, već je ona zna-
čila jednu jedinstvenu političko-
administrativno i međunarodno
priznatu teritoriju, po kojoj se
širila priznavala njegova vlast.“
i
Inače ostade, što i jeste sasvim

Dz
=
E S
prirodno, autonomni položaj dal- sika 221. Sv. Georgije u ruhu konjanika XI.
matinskih gradova nedirnut; šta vijeka (po Schlumbergeru).
više, primajući ih u svoju vlast,
58
Up. o tom Chalandon, Histoire de la domination normande vol. 1., 183—186
i
nešto niže u idućem poglavlju.
s Tako datiraju u Zadru 1070.: ,JImperatore Romano tercio (! quarto) regnante,
Chrobacie rege Cresimiro, bano Suinnimir, actum in civitate Jadera“ (Rački, Doc.
85). Pa i u hrvatskom Ninu rade tako: ,1070. Imperante domno Romano tertio, Chro-
acie vero regnante Cresimiro rege“ (o.c. 84). U vrijeme kralja Dmitra Zvonimira gubi
se sasvim ime vizantijskih careva u ispravama.
se
s Pluralna forma regna upotrebljava tek od god. 1359. dalje. Zato se Dalma-
cija i Hrvatska smatrala jednom jedinstvenom državom (up. Klaić, Regnum Croatiae
et Dalmatiae, Vjesnik zem. arh. vol. XIII., 1911, 114-127.)
— 324 —
i to svakom gradu odje-

kralj Petar Kresimir jamačno im se obavezao,
lito, zasebnom ispravom, da će im poštovati
slobodu i drevna prava,
i bili podvrgnuti iz-
kako ih je zatekao. Zato su dalmatinski gradovi
u ime vizantijskoga cara. Po tom
ravno kralju, koji je i njima vladao
je izgledu onda uređen položaj onih gradova, što su ih izgradili Hr-
bili Belgrad a docnije
vati i koji nijesu pripadali carskoj Dalmaciji; to su
Nin i Šibenik. Dalmatinski su carski gradovi prema tome u stvari bili pod
i docnijih madžarsko-hrvatskih —
vladanjem hrvatskih kraljeva — a tako
županske
kraljevski slobodni (autonomni) gradovi, izuzeti ispod vođena starim
vlasti. I odista, nutarnja uprava svakoga dalmatinskog grada,
njegovim običajima
i
institucijama, kojima se izvor ima tražiti još
municipalnom autonomnom životu, bješe u rukama od građana
u rimskom
slobodno
čiji
je izbor kralj
izabrana gradskog vijeća i njegova predstavnika priora,
da je Petar Kre-
tek imao da primi na znanje. Pored toga nema sumnje,
kao što su priznanje slobodno i
simir primio još i neke druge obaveze,
kanonski izabrana gradskog biskupa, onda respektovanje nezavisnoga grad-
dok su se gradovi opet
skog sudovanja i dopuštanje slobodne trgovine,
od svoje strane obavezali kralju, da će mu davati izvjesni
i
dio po svoj —
onaj_,tribut mira“ (tri-

prilici jednu trećinu — od lučkih dohodaka,
kao
uredio još car Vasilije I. i najposlije, da će ga po-

butum pacis), što ga je
magati u ratu sa svojim brodovljem.*!
Krupne ove promjene, kojima
državne (quia
je
,svemogući Bog proširio na kopnu
Deus omnipotens terra marique
i
moru“ hrvatske granice
nostrum prolongavit regnum), odluči kralj Petar Kresimir oviekovječiti
darom samostanu Sv. Krševana, a taj se svetac smatrao čuvarom i za-
odluku kralj i
štitnikom glavnoga grada carske Dalmacije. Tu je svoju
u prisutnosti
izvršio, kad je ljeti 1069. u Ninu u kraljevskom dvoru, a
cancelarius),
biskupa Stjepana zadarskoga i državnoga kancelara (aule regis
Vukca
Anastasija kninskoga ili hrvatskoga, onda župana Adamca ninskoga,
lučkoga, Budca bribirskoga, Petra sidraškoga Dragomira
i cetinskoga, pa
protospatara i katepana ,cijele
priora belgradskoga Andrije, carskoga
Dalmacije“ Leona"? i najzad dvorskih časnika Boleslava tepčije (comes
i
madžarsko-hrvatski kralj
Gi
Privilegije dalmatinskih gradova, kako ih je potvrdio
1107., jamačno se mnogo bitno razlikovale od onih, što su ih
Koloman godine nijesu
oni već otprije imali. To dokazuju riječi mletačkoga dužda Ordelafa Faledra Ra-
bljanima god. 1118.: ,Juramus vobis Arbensibus et vestris successoribus heredibus,

et libertatem terre vestre potesta-
perpetuo vestram consuetudinem et statum vestrum
dicitis habuisse sub imperatore Constantinopolitano et sub
temque, quam antiquitus
Koloman), presulem vobis eligendi ac comitem, confirmationis
rege Ungarorum (sc.
comitis reservata nostre curie“ (Smičiklas, Cod. dipl. vol. II., 30). Da su Dalmatinci
obvezani bili služiti hrvatskom kralju svojim brodovljem u ratu, pokazat će se u vri-
jeme kralja Dmitra Zvonimira (gl. niže poglavlje VL. i mislim, da je Dal-
82 To je posljednji put, što se pominje carski zastupnik. Zato
vremeua. O Gruberovim domi-
macija prešla vlast
u hrvatskoga kralja tek oko toga
šljavanjima gl. gore str. 518 bilješku 46.
— PD
curialis), Voleše , deda“ (maior domus), Petra dvorskoga suca (regali curie
iudex), Studca ,vinotoča“ (regalis pincerna), Ivana dvorskoga kapelana
(regius capellanus), Želislava ninskoga suca i Adama opata samostana
Sv. Bartola kod Knina, darovao samostanu Sv. Krševana, čiji je opat
Petar stajao pred njime, ,naš vlastiti otok u našem dalmatinskom moru,
koji se zove Maon“ (nostram propriam insulam in nostro Dalmatico mari
sitam, que vocatur Mauni). Donaciju napisao je po tom kraljev dvorski
kancelar, kninski biskup Anastasije. Oko toga vremena potvrdio je —
kako se čini kralj Petar Kresimir i Rabljanima privilegije njihova sa-
—
mostana Sv. Petra, što su ga oni još za vladanja cara Isaka Komnena
osnovali u svom gradu.“ Za kraljem se povedoše potom i mnogi velikaši
i odličnici u hrvatskoj državi, opsipavši samostan Sv. Krševana u Zadru
različitim zemljišnim posjedima. Tako darova Radovan 1070. neke zemlje
i vinograde u Suhovarama, ,ded“ Ivan svoj dvorac (curtis) u Brdima,
i
braća Hrvatin i Ljutostrah zemljišni posjed u Sekiranima, 1072. župan
sidraški Petar s braćom Slovinom, Desimirom, Grimelom Slavcem zemlju
u Obrovici (između Nina i Zadra), a 1073. ,satnik“ (setenic) Većenčg
sve svoje posjede."
Odista, oko toga vremena bijaše Petar Kresimir na vrhuncu svoje
moći i slave. Pokojni bečki universitetski profesor Biidinger, iskazao
je o njemu ovo mišljenje: ,Obnavljač države, kralj Petar Kresimir, ma da
je dopustio progon slovenske liturgije, ipak je u prvom redu bio krali
Hrvata. Kad stoluje primjerice u Ninu u svojoj palači, javlja se okružen
svojim hrvatskim velikašima, županima, knezovima
države
iliprimatima, za koje
među njima
se još kaže, kojim krajevima upravljaju; najodličniji
nose titulu bana, dok se zaključci donose u sporazumu s prisutnim veli-
kašima. U kraljevoj su pratnji, kao i kod drugih kršćanskih vladara toga
vremena, redovno dvorski časnici: komornici i dvorski maršal, djed (maior
domus) i peharnik, dvorski sudac i kapelan a u osobito uglednom je
položaju kraljev štitonoša. Treba naime Kresimira shvatiti kao vladara,
kod koga prevlađuje sklonost za ratovanje, zato se i sastajemo s pojavom,
kako on od nekog samostana za darovani zemljišni posjed, ili od nekog
# Isprava je sačuvana u samostanskom registru i u jednom prepisu od 1248., koji
ima ovaj značajni dodatak: ,,Anno dom. MCCXLVIII die quinto intrante novembris, in-
dictione sexta. Ego Petrus Papiensis, publicus notarius aule imperialis, autenticum huius
exempli vidi et legi, nihil addens etc. (Rački, Doc. 74).
Rački, Doc. 56—58. Listina je sačuvana u prepisima XIV. vijeka. U ovoj
st
formi, kako je do nas došla, ona je očevidno docnije redigovana, po svoj prilici po
Kresimiru i caru Isaku Komnenu historijskog značaja. To pokazuje još

nost, koja se ne podudara s onim vremenom, a napose jošrđavo
i
nekom starom inače vjerodostojnom zapisu (noti). Zato nema datiranje po kralju Petru
stilizacija i opšir-
datiranje: 1060. ind.
XIII. u jednom prepisu, a 1062. ind. XV. u drugom. Zna se, da se car Isak Komnen
odrekao grimiza još nov. 1059. (gl. str. 494).
22.
%&
Rački, Doc. 80—95.
— 526 —
odličnika, koji ga je pogostio, prima dobra konja, dok ispravi, kojom

potvrđuje posjede nekoga dalmatinskoga samostana za darovani zemljišni
posjed, domeće ove krepke riječi: ,Drzne li
se tkogod, zaveden đavolom,
da povrijedi ovo darovanje, neka zna, da treba da bude, prezirući naše
prijateljstvo, jači od nas.“ Inače se taj vladar spram svojih romanskih
podanika ograničio na to, da ih je nosio u svojoj kraljevskoj tituli (rex
Dalmatiae), da je davao njihovim crkvama čedne darove od kraljevskih
dobara i da je rješavao njihove apelacije.“"
Već je bila riječ o tome, kako Petar Kresimir u ninskoj ispravi
s ponosom ističe, da mu je ,Svevišnji proširio državu i na moru i na
kopnu“. Proširenje na moru bez sumnje se odnosi na netom stečeni temat
Dalmaciju, dok o onom po kopnu nema direktnih podataka. Ali u kra-
ljevim riječima, kad ističe, da ga kad stoluje u ninskom dvoru, okružuju
»župani, knezovi bani“ (in nostro Nonensi cenaculo residens una cum
i
nostris iupanis, comitabus atque banis) kao da je označen put za rješenje. U

ispravama Petra Kresimira naime navodi se 1060. i 1069. (ili 1067.) među
svjedocima kao ban Goičo."* Zna se, da su u to vrijeme svjedoci, ređani
u nekoj ispravi, odista i prisustvovali činu, o kojem isprava govori, pa
zato treba zaključiti, da je ban Gojčo bio u kraljevoj blizini i da mu se
banska vlast širila po onom kraju, u kojem se i pominje, to jest po užoj
Hrvatskoj između Raše, Neretve i Gvozda. Ali iz pluralnoga oblika (banis)
ipak izlazi, da je u vrijeme kralja Petra Kresimira u hrvatskoj državi bilo
više banova. Što nam se oni poimence ne navode listinama, obja- u
šnjava to, da su nam se sačuvale jedino take isprave, koje se odnose

na neke samostane na primorju, naročito na one u Zadru i Belgradu, pa
$ U potvrdi rapskoga samostana Sv. Petra od 16. maja 1070.: ,JEt si aliquis, in-
structu diaboli compulsus, hanc corroborationem nostram disrumpere temptaverit, con-
venit sibi fortiorem nobis esse et amicitiam nostram spernere“ (Rački, Doc. 80).
#7
dinger, Ein Buch ungarischer Geschichte. Leipzig 1866,
Bil 117—118.
ss Rački, Doc. 52, 75. Druga isprava datirana je ,,millesimo LXIX; indic. VI.
mense octobri“. U oktobru 1069. bila je ind. VIII. a u oktobru 1067. ind. VI.;
god.
1059. bila je u oktobru ind. XIII. Prema tome isključena je pomisao, da je korektna
godina 1050., već to može samo da bude ili 1060. (sa sitnom griješkom u indikciji, kao u
originalu 1060., gl. gore str. 504 bili. 10), ili 1067., ako je indikcija korektno ubilježena, što
je manje vjerojatno. Kod imena L(aurentius) stoji griješkom prepisivača episcopus mjesto
arciiepiscopus. Da ie mišljen Lovro još kao osorski biskup (t. 1050.), bilo bi svakako
j.
navedeno još ime biskupije.

i
Baš zato, jer je ovdje Lovro mišljen kao nadbiskup,
nije ni trebalo napose dodati ,,spalatensis“. Pogrešnu siglu R (tobože Rainerio) već
Rački dobro ispravio u A(nastasio). Stoga je Gruberovo prigovaranje (Vjesnik zem.
je
arh. 1918., 241) bespredmetno. Tako isto neopravdano je mišljenje, da
banis — pored iupanis et comitibus — tek gola iraza bez značaja. Bansko je dosto-
je onaj plural
janstvo u svako vrijeme bilo nešto takovo, da

kićenu frazu. su
Te
se nikad nije uzimalo kao materijal za
dakle gradacija onih, koji dolaze na dvor: župani, knezovi
(dvorski) i bani; kao što je bilo više župana knezova, tako je bilo i više banova.
i
Poslije Gojča
nasljednik.*
spominje se
Međutim
1070.
ii 1073. i
tako i nije moguće, da bi u tim inače još i rijetkim spomenicima onih
vremena, mogla da budu navedena još lica iz udaljenijih dijelova države.
kao ban Zvonimir, jamačno njegov
o Zvonimiru ima podataka, koji donekle objašnjuju
njegov položaj pred ovim vremenom. Madžarski ljetopisac naime priča
— dajući Zvonimiru griješkom prije vremena titulu ,,kralja Dalmacije“
kako se on obratio poslanstvom na madžarskoga kralja Salamona i njegova
strica Gezu, Zvonimirova šuraka, zamolivši ih, da mu dodu u pomoć
protiv ,Karantanaca“, koji su tada držali kraj, što je graničio s Dalma-
cijom. Salamon i Geza odazvaše se molbi svoga rođaka i ,udu u Dalma-
cij našto Karantanci vrate Zvonimiru sve, što su mu oteli. U znak
blagodarnosti obdari Zvonimir kralja i hercega dragocjenim haljinama i
obiljem zlata i srebra.“ Ovaj događaj madžarski ljetopisac nadovezuje ne-
posredno na izmirenje kralja Salamona s hercegom Ge&zom
jan. 1064.), odnosno na Salamonovo drugo krunisanje u Pečuhu (11. apr.
u Đuru (20.
1064.), ali ga stavlja prije provale Pečenega u Ugarsku (1068.)"!

tome. ima se onaj događaj datirati nekako između druge polovice 1064.
106
sjeverne
iz ljetopiščevih
hrvatske
z
izlazi i to, da je Zvonimir tada bio
krajine uz ,Karantance“ i u neposrednom susjedstvu
E
ia
Madžarske, našto nas upućuje i njegov tada možda već postojali brak
s Jelenom, kćerkom madžarskoga kralja Bele I. (1061.—1063.), a sestrom
i
# Rački, Doc. 80, 95. Da latinsko Suinnimir, Suinimir odgovara hrvatskom Zavi=
nimir (najprije Zvanimir, onda Zvonimir), dokazao je Jagić (up. moj Priručnik 138
Maretićevu raspravu u Radu vol. 81, 134).
70
Chronicon pictum Vindobonense (ed. Florianus, Fontes vol. II., 169—170):
»Rex (Salomon) et dux (Geysa) cum bona pace iterum (12. apr. 1064.) conveniunt. Misit
itaque rex Zolomerus (— Zvonimir) Dalmacie, qui sororius Geyse erat, nuncios ad re-
gem Salomonem et ducem Geysam, et rogavit eos, ut propria persona eorum contra
adversarios suos, scilicet Carantanos ipsum adiuvarent, qui tune marchiam Dalmacie
occupaverant. Rex igitur et dux collecto exercitu iverunt in Dalmatiam, et ablatam sibi
restituerunt integre. Regi ducique dona regalia ac preciosa pallacia (var. pallia), aurum
et argentum multum donavit“. ,Chronicon pictum Vindobonense“ napisana je tek 1358.,
no kako anonimni autor sam kaže ,collecta ex diversis cronicis veteribus“ (o. c. 100).
Mišljenje najuglednijih modernih madžarskih naučenjaka jednoglasno se slaže, da je
upravo partija od Andrije I. do smrti kralja Kolomana (t. od 1047. 1116.) napisana
i.
do
na osnovu podataka, pribilježenih koje oko 1091. ili 1092., koje za vladanja Kolomanova
sina Stjepana II., pa otale im i velika vjerodostojnost, potvrđena ispravama. Up. o tom
i
Pauler, A magyar nemzet tirtćnete az Arpadhizi kiralyok alatt vol. II, Bp. 1893, 769
i dalje;
Domanovszky, A budai kronika (iz Szdzadoka 1902) 46 i dalje; H6man,
A Szent Ldszlć-kori ,Gesta Hungarorum“ ćs XII—XIII szdzadi leszdrmazoi. Bp. 19:
i dalje.
i Za ovu godinu up. Pauler o. . vol. 1, 150 i Homan o. c. 73.
je
Ljetopisac dakle lako razumljivom pomutnjom — pišući zar oko 1120.-1130.
Zvonimiru prerano dao titulu rex Dalmacie“. Stoga i ono ,marchia Dalmacie“
—
i
»iverunt in Dalmaciam“, ne znači Dalmaciju u užem smislu, nego regnum Dalmatiae

et Chroatiae, to jest hrvatsku državu uopće, baš to je dokaz starine teksta.
i
Zo
hercega Geze i Ladislava, koji će redom zasjesti madžarski prijesto poslije
Salamona (1063.—1074.). Budući da se još od 1060. do 1069. (ili 1067.)
nalazio u Hrvatskoj uz kralja kao ban Gojčo, a kralj Petar Kresimir
IV.
— kako vidjesmo — u ispravi od 1069. govori

od više banova (banis),
slijedi, da je oko 1064. do 1067. u onoj krajini, što su je tada zauzeli
Karantanci, Zvonimir bio glavarom, to jest banom. Prema tome bila
su
odista u hrvatskoj državi u sedmom deceniju XI. vijeka bar dva bana:
od Raše i Gvozda do Neretve, a Zvonimir u zemlji
Gojčo u užoj Hrvatskoj
Drave. Povod
na sjeveru od Gvozda do kranjsko-karantanske međe
i
navali Karantanaca u Zvonimirovu banovinu nije zabilježen, ali je vjero-

jatno, da_je u vezi s vojnom, što ju je njemački kralj Henrik
IV. poveo
Bele I. korist Salamonovu, muža Henrikove
protiv madžarskoga kralja u
sestre Judite (od augusta do kraja oktobra 1063.). Kako je ban Zvonimir
tada već mogao da bude bar vjerenik kćeri kralja Bele l., nije nemoguće,
da su i njega na njemačkom dvoru smatrali Salamonovim neprijateljem,
i na nj poslali Karantance.** U to su vrijeme doduše markgrafija Kranjska
s Istrom i vojvodina Koruška bile dvije odjelite oblasti, no budući
da
je
onodobni koruški vojvoda grof Bertold von Zihringen samo po imenu bio
Ko-
njen upravitelj, živući daleko u Njemačkoj, imao je na vojvodinu
i
rušku istarsko-kranjski markgraf Udalrik (Ulrik) izvjesni utjecaji, pa zato

ga neki njemački ljetopisci
i
zovu ,vojvodom koru im“* U ratu pak
od 1063. markgraf Udalrik lično je sudjelovao kao vjeran vazal uz kralja
Henrika IV. na madžarskom bojištu; stoga mislim, da su neke druge
njegove čete u isto vrijeme provalile i u Zvonimirovu banovinu
i tom pri-
likom zaposjele susjednu hrvatsku teritoriju. Kako su baš u to vrijeme

Il.,
i
73Bela I. oženio se oko 1033. kćerkom poljskoga kneza Meška koji je umr'o
vol.l., Poljskoj rodili su mu se sinovi Gćza Ladislav,
1034. (Bresslau, Jahrb. 316). U
1047. (Chron. pict. 159).
a kćeri Sofija i Jelena u Ugarskoj poslije njegova povratka oko
Sofija bješe najprije zaručena
(1061.), udala se poslije s
(1062.)
tiirinškim markgrafom Wilhelmom, ali kad on umre
za istarsko-kranjskoga markerafa Udalrika. Oko toga
vremena mogla se i Jelena, ako ne baš udati, a ono vjeriti sa Zvonimirom; najzad
sve da je ljetopisac i ovdje prerano ubilježio docniju jednu činjenicu, na onoj godini,
to jest 1064.—1087., ne mijenja to još ništa. — Budući da stari madžarski ljetopisac za
Zvonimira
Zvonimirove),
kaže,
da
da
je
je bio ,sororius Geyse“, a na drugom mjestu (već poslije smrti
žena njegova bila ,,soror regis Ladislai“ (Chron. pict. 170 193),
i
doći na
upravo je nepojmljivo, kako je Kar4csonyi (Szdzadok 1912, 27—29) mogao
ideju, da ispravi“ ono prvo mjesto u ,,Cresimirus, qui socerus (1) Geyze erat“, jer da
tobože ,,mnogo bolje pristaje vremenu hercega Geze i političkim prilikama“, budući da
je madžarski kralj Bela I. ženidbom svoga sina s
hrvatskom princezom htio da nade u
hrvatskom kralju Petru Kresimiru IV. saveznika protiv Njemačke! O porodičnim ve-
zama Zvonimirovim up. Wertner, Az Arpadok csaladi tortenete. Vel. Bečkerek
1892, 160— 167.
7 Up. o tom Die historische und territoriale Entwicklung Krains vom X.
Mell,
bis ins XIII. Jahrh. Graz 1888, 19—31; Wahnschaffe, Kirnten 5650.
7 Mell o c. 26. Baš tako kao je morao markgraf Udalrik vojevati protiv
što
svoga tasta kralja Bele I., mogao je

da pošlje četa i protiv svoga (budućega) šuraka Zvo-
— 329 —
hrvatskog kralja Petra Kresimira zaokupili ozbiljni nemiri, što su buknuli

zbog zabrane slovenske liturgije i ostalih crkvenih reforma, lako
da on sam nije mogao da dovoljno pomogne svoga bana
je
shvatiti,
Zvonimira za
karantanske navale. Međutim se na početku 1064. izmiriše po nenadanoj
smrti Bele I. novi madžarski kralj Salamon i herceg Geza, no kako se
čini — markgraf Udalrik ne htjede da izruči otete hrvatske teritorije, dok
ga na to ne prinudiše vojske kralja Salamona i hercega Geze, koje su u
zajednici s banom Zvonimirom na nj udarile.'* Ovaj nam događaj po-
kazuje, da su dobri odnosi između Madžarske i Hrvatske, kako su se
obrazovali još za hrvatskih kraljeva Kresimira III. i Stjepana I., i ma-
džarskih kraljeva Stjepana I. Svetoga Petra, ostali nepomućeni i za
i.
njihovih nasljednika.
Ali pored zemlje između Save i Drave, kao da je još jednim krajem
upravljao ban. Poznato nam je,
da je 1018. došla pod vizantijsku vlast
s ostalim naokolnim srpskim zemljama i Bosna. Po kazivanju ljetopisca
Popa Dukljanina, koji je u toj česti svoga pričanja u glavnom pouzdan
izvor za južnodalmatinsku srpsku historiju, bješe Bosna zajedno s Rasom,
ipak kao odjelita oblast,još
u vrijeme ustanka Stefana Vojislava (0. 1042.)
i
pod carskom vlašću. Poslije toga vremena ona se više ne spominje do ot-
prilike godine 1080., kad ju je sjedinio sa svojom državom dukljanski kralj
Bodin, unuk Stefana Vojislava, ali ne tako, da bi je oteo Vizantiji.' Prema
tome u Bosni je negdje između 1042. i 1089. utrnula vizantijska vlast, vjero-
jatno u vrijeme već nam poznata njena opadanja, a to znači, da je Bosna
tada bila budi nezavisna oblast, budi dio hrvatske države. Budući da se
u docnije vrijeme javljaju u Bosni kao domaći vladari banovi (prvi
dokumentarno zajamčeni ban bješe Borič 1154.), a ta je čast isključivo
nimira. Ono, što o tom ratu piše Schiinemann, Die Deutschen in Ungar bis zum 12.
Jahrhundert. Berlin 1923. 80—82, bez vrijednosti je.
78
Bojište nije poznato. Ako se pod Carantani imaju razumijevati žitelji kor
marke, onda bi to mogli da budu današnji južni Štajerci, a bojište moglo bi se
oko Sutle i dalje prema današnjem Zagrebu.
7 GL. gore str. 481.
7%
Za ustanka Stefana Vojislava ,Graecorum imperator misit statim legatos cum
auro et argento non modico, ut darent iupanno Rassae et bano Bosnae et principi re-
gionis Chelmanae (= Hum)“ (e. c. 48), da se pridruže vojsci carevoj protiv njega. Me-
dutim Stefana Vojislava sin i nasljednik Mihajlo (1050.—1082.) opet se izmirio s carem
Konstantinom IX. Monomahom dobi titulu carskoga protospatara (po Jirečeku oko
1052., o. €. 234); mir između Srba i Vizantije potraja sve do 1073. U to vrijeme —
dakle između 1052. c.
1073. — podvrže Mihajlo svojoj vlasti Rasu (Pop Dukljanin e.
52), ali ne još Bosnu. Rasa dospje poslije neuspjela bugarskoga ustanka od 1073. opet
i
pod vrhovnu vlast vizantijsku. Tek poslije 1082. opet je privremeno steče Mihajlov sin
(o.
.
i
nasljednik Bodin 1082.—1101.), a onda ude oko 1089. u Bosnu: ,Bodinus cum
iratribus perrexit Rassam Deinde cepit Bosnam posuitque ibi Stephanum kene-
.
zium“ (e. c. 54). O tim će događajima još biti govora, a tako i o crkvenim prilikama
Duklje toga vremena.
4
— 530 —
da se bansko
hrvatski specificum, mislim da je više nego samo vjerojatno,
dostojanstvo udomilo u Bosni još u vrijeme, kad
bila dio je
hrvatske države
budi na
bana. Pripojenje pak Bosne Hrvatskoj,
56.
i imala na čelu uprave
moglo se zgoditi
osnovu dobrovoljna pridruženja, budi osvojenja oružjem,
baš u vrijeme Petra Kresimira poslije 1058.
ćuju njegove poznate riječi, da mu je Bog proširio

prije 1060.,
i na što nas i upu-
državu ,po kopnu“ i
u hrvatskoj državi. Prema
ispravom zajamčeno nam isticanje više banova
njena najširega
tome mislim, da možemo granice hrvatske države u vrijeme
prostiranja za vladanja Petra Kresimira, kad je onabila još
podijeljena u
obalom Neretve
tri banovine, otprilike odrediti ovako: polazeći desnom
od savskih pritoka
tekla je planinama, što dijele vode Jadranskoga mora
do blizu Zvornika, gdje je zakretala na
do gornje Drine, a onda ovom
zapad sve do a Spreče u Bosnu, kojom je
onda polazila do njena
kraj današnjega Đa-
u Savu;"? odavle tekla je granica otprilike pravcem
dalje Dravom na
kova do Drave oko današnjega Donjega Miholjca," pa
bila granica prema vojvodini
zapad, gdje je otprilike — osta ivši je —
danas što je, samo da je kraj
Koruškoj i kranjsko-istarskoj marki ista kao
Od izvora Kupe
oko današnje južno-kranjske Metlike pripadao Hrvatskoj.!
(kao u X. vijeku)
granica se spuštala prema Jadranskom moru zahvatajući
i
i silazila je kod ušća Raše na morsku

još i dio današnje istočne Istre
obalu. Pored toga pripadahu i svi otoci od Cresa i Krka do Hvara
dalmatinsko-hrvatskoj kraljevini.“
i
Koliko god je Petra Kresimira moglo da zadovolji dizanje njegove
o nasljedstvu, budući
države, toliko mu je moralo zadavati briga pitanje
baštinikom,
da nije imao sina. Zato je i odredio sinovca svoga Stjepana
1066. pominje kao herceg (dux)
jer viđamo, gdje se u jednoj ispravi god.
ban Zvonimir došao iz zemlje između
neposredno uza nj.** Ali kad je
listinama ime njegovo navodi
Drave i Save na dvor, nalazimo gdje se u
dok hercegu Stjepanu više nema
pored kraljeva kao da bi mu bio suvladar,
1070. starac kralj možda odredio
traga.“! Zašto se to zbilo da je poslije
i li
8 Srijem
i sav kraj s desne obale Save, pripadahu
so Zemlja između vizantijskoga
kraljevini (gl. Rački u

Srijema
Radu vol. 56, 128—130).
do 1071. Vizantiji.
i ove aproksimativne granice, pripadala
je madžarskoj
s! GI. o tom razlaganje Račkoga u Radu vol.
58, 1380— 36.
Radu vol. up.i his ijsku kartu u Klaićevu
se Pored Račkoga rasprave u
Atlasu br. 3. GI. i priloženu kartu
br. 3.
filius Stephani re-
st Rački, Doc. 68:
,Ego Cresimir, rex Chroatie et Dalmatie,
nostri ducis Stephani“ God. 1078. kaže herceg Stjepan u jednoj
laudatione
Croati“ (Rački, Doc. 119; registar splitskoga
ispravi: ,lo Stefano, gid nobile duca di
samostana Sv. Stjepana sačuvao nam se samo u talijanskom prevodu, načinjenu g.
Stjepan: lo Stefano kerede
del međemio
1507.). Kao kralj (oko 1089.—1090.) kaže herceg
mio zio (Cresimiro) nel regno“ (Rački, Doc. 152).
Petro,
si Jedna ninska isprava od god. 1070. datira: ,rege Chrobacie Dalmacieque
Chrobacie rege Cresimiro, Dano
Siuinnimir bano“ (o. c. 80), druga zadarska: ,regnante
Suinnimir“ (o.c. 85), a
bano Suinimiro“ (o. €. 95).
tako
i treća ninska od god. 1073.: ;regnante Cresimiro Chroacie,
RS
Zvonimira, rođaka madžarske kraljevske kuće, svojim nasljednikom, ne
znamo, ali mnogo vjerojatno nije. Svakako razviše se po kraljevoj smrti
u Hrvatskoj stvari tako, kako on nije želio.
Međuto zbiše se krupne promjene i u susjednim državama, a te su
ubrzo imale bitna utjecaja i na Hrvatsku, a u prvom redu događaji u vi-
zantijskom carstvu. Kad je naime u Carigrad stigao glas o manzikertskoj
katastrofi, primiše u prvi mah carica Eudokija i njen najstariji sin Mihajlo
Duka regenciju, no pravi vladar u carstvu bješe carev krvni neprijateli,
stari cezar Ivan Duka, koji uze od carice tražiti, da proglasi svoga muža
svrgnutim s prestola, što je ona ogorčeno odbila. Na to bi Eudokija za-

tvorena u manastir, a carem proglašen njen sin Mihajlo VII. Duka (1071.
do 1078.). Uto je seldžučki sultan Alp Arslan, pobjednik manzikertski,
pustio na slobodu cara Romana, ali na povratku u Carigrad bi zarobljen
i
oslijepljen; skoro po tom jadnik umre (1072.). U takim je prilikama
začelo vladanje dvadesetgodišnjega Mihajla VIl., o komu je
sav svijet znao
— kako kaže Skilice — ,da se bavi“ samo djetinjarijama“.** I opet oživi
u Vizantiji nehaj za vojsku. Dok su visoki državni dostojanstvenici vukli
velike plate, a javne zabave i dvor gutali goleme sume, nova je vlada
savršeno zanemarila vojsku i mornaricu, putove i mostove, luke i tvrđave;
u isto su vrijeme i porezi utjerivani na najbezobzirniji način. Nije stoga
i
čudo, da su se takim bijednim stanjem u carstvu stali da koriste svi njegovi
neprijatelji. Prvi provališe u Trakiju i Makedoniju Pečenezi pustošeći
pljačkajući sve krajeve, kojima su prolazili, a onda vraćajući se preko Beo-
grada (Alba Bulgarica) i Srijema u svoju zemlju (u današnju Vlašku),
s Kedren e. c. vol. II., 715.
8 Up. Gelzer Le. 1011—1012 i Hertzberg, Geschichte des byzantinischen
Reiches. Berlin 1883 (Onkenova zbirka Il., 7), 250—252.
*
—
— 3532 —
upadnu u državu madžarskoga kralja Salamona i

oko močvara Vuke nedaleko od njena ušća u Dunav.“ Krivnju s ovoga
naročito opljačkaju kraj
neprijatnog događaja bacali su Madžari na vizantijskoga komandanta

Beo-
1071. kralj Salamon herceg Geza u Srijem,
grada; zbog toga provale
i
osvoje vizantijski Sirmij (Mitrovicu), pređu potom Savu zauzmu poslije

i
tromjesečne podsade Beograd. Na

topošlje car Mihajlo VII.
šta
u madžarski
više, iduće go-
tabor poslanstvo i zatraži mir, no Madžari ga odbiju;
dine okrenu Salamon i Gćza na jug prodru sve i do Niša. Na povratku
ruku mučenika Prokopija i svečano je sahrane u crkvi Sv. Dimi-
ponesu
trija u Mitrovici. U tom su ratu Madžari trajno osvojili Srijem,
dok su Beograd napustili.“
Provala Madžara u vizantijsko carstvo toliko je uzdrmala njegov
utje-
ugled, da je poskorila ustanak Bugara, ogorčenih zbog nesmiljena
rivanja poreza (107: Narodu se postave na skopski
čelo
boljari pod
vodstvom Georgija Vojtjeha (lzoo 4 Bor/05), potomka starog bu-
carski grimiz, već
garskog plemićkog roda. Georgije ne htjede da uzme
knezu Mihailu,
se u sporazumu s ostalim prvacima obrati srpskom
tada gospodara Duklje (Zete), Humske zemlje (Zahumlja), Travunje (Tre-
u pomoć
binja), Rase i bivšega carskoga grada Kotora,“ da im pošlje
vojske i jednoga od svojih sinova za vladara, jer se tada još dobro pamtilo,
da je srpski vladalački dom u srodstvu s izumrlom bugarskom dinastijom
im 300 momaka
cara Samuila. Mihajlo se odazva njihovoj želji pošlje
i
sina Konstantina
pod vodstvom nekoga Petrila, a ujedno najmlađega
i
Bovhqi-
Bodina, koga Bugari potom u Prizrenu proglase carem (Basoeds
pov). Ali tom se prilikom Bugari obrate za pomoć
i
Hrvatima, koji im
se i odazvaše. Očito je kralj Petar Kresimir mislio, da je propašću cara
Ro-
svake obaveze carstva."! Međutim se brzo
mana Diogena oslobođen spram
Chron. Pict. e. c. 17;

8? actum est autem fertio anno post adventum Cu-
venientes transnataverunt
norum (= 1071 ), Bisseni (= Pečenezi) per Albam Bulgaricam
flumen Zava in campum Buzias, et non modicam gentem captivorum et predarumdi-
Buzias nalazio se oko današnjega Pa-
ripientes, in suam terram abduxerunt“ Campus
četina nedaleko od Vukovara u županiji sremskoj; gl. Pauler, A magy. trt. Arpidhazi
kiralyok alatt vol. I., 557 bili. 238; HOman, Gesta Hungarorum 7476.
s Za ovuje vojnu glavni izvor Chron. pict. (e. c. 173—178); njeno kazivanje
bonn. 100) i Ivan Ki-
potvrđuju u glavnom i vizantijski pisci Nikifor Brijenij (ed.
nam (e. bomn. 227). Glavnoje djelo Pauler o. €. vol. 1, 151—157.
zal gazgdsois
s Da su Kotor Prapratna bili u vlasti Mihajlovoj (€
i
izrijekom kaže Skilice (Prokić, Zusiitze nr. 68).

sw
Za ov u ustanak glavni izvori Skilice (kod Kedrena e. c.
vol. II., 714—719)
carski vojskovoda tom ratu; Pop
savremeni Nikifor Brijenij (e. €. 100—103),
i
u
tome malo. GI. i Slatarski, Gesch. der

Dukljanin (e. c. 52—53) ima o veoma još
Bulgaren 85—88.
s! Sudjelovanje Hrvata izrijekom pominje Nikifor Brijenij (o. c. 100) prika-
politički položaj u vrijeme, kad je car Mihajlo VII. stupio prij

zujući
na »Car_Mi
kaže on — jer su Skiti (= Pečenezi) pljačkali Trakiju
hajlo imao je bezbroj briga
= 533 —
pokazalo, da je Vizantija jača, nego što su Bugari i njihovi saveznici

računali. Poslije prvih uspjeha najprije bi potučen Petrilo kod Kostura
(Kastoria) u Makedoniji, a u decembru 1073. sam Bodin kod Paund
(Tadvoy = zdo, srp. paun) u južnom dijelu Kosova polja; pače, Bodin
bi zarobljen i odvučen u Antiohiju, otkud se tek oko 1077. s pomoću
nekih mletačkih trgovaca spase bijegom i najzad vrati u Srbiju. I tako je
bugarski ustanak, zaslugom carskoga vojskovođe Nikifora Brijenija, ugušen
već poslije nekoliko mjeseci, Hrvatskoj pak navukao je privremeno ne-
prijateljstvo Vizantije.*
Još prije manzikertske katastrofe zateče Vizantiju težak udarac i na
njenim zapadnim granicama, a to je konačni slom vizantijske vlasti u južnoj
Italiji. Oko godine 1047. naime imali su Normani u južnoj ltaliji tri ne-
zavisne vojvodine. Grof Rikard vladao je Aversom kod Napulja, grof
Humfred Apulijom a njegov brat Robert Gviskard Kalabrijom. Uto se
našao nov takmac oko vlasti nad južnom Italijom — papa Leon IX.
zamislivši, kako bi s Vizantincima u zajednici istjerao Normane
Ali nahrup njegov 1053. svrši s potpunim porazom kod grada
Italije.
Civitate (ne-
iz
daleko od male jadranske luke Termoli), dok definitivni rascjep između
je
istočne i zapadne crkve, skoro po tom onemogućio svako zbliženje između

Carigrada i Rima (1054.). Kad je poslije smrti grofa Humfreda grof Robert
sjedinio s Kalabrijom još i Apuliju (1057.), papinski je dvor na poticaj
arhiđakona Hildebranda promijenio politiku: on se naime približio Nor-
(t.
Di
pleme Slovena i.pobunjeni Bugari), otresavši sa sebe jaram rimski,
o jei pliačkalo Skoplje Niš se pobuniše, pa_i sam Srijem i
krajevi
i
e opustošiše
iz
nal Aoxhsio 4:
Nupodaro: s Gzav sa Mhogmdv nanos
,Unter den Xgsfdxo: sind offenbar die heutigen Kroaten zu verstehen“, kako je dobro
opazio već Seger, Byzant. Historiker des X. und XI. Jahrh. Nikephoros Bryen. Miin-
chen 1888, 49—50), a onda i Jireček (Gesch. der Serben vol. I., 235), ali ne mogu da
ložim s njegovim mišljenjem, da su Hrvati onom prilikom ,die byzantinischen Kii-
te Dalmatiens (t. i. Zadar, Trogir i Split) beunruhigt“, jer znamo pouzdano, da
su tada, 1073., već od duže vremena dalmatinski gradovi (sjem Dubrovnika Kotora) i
pripadali vlasti hrvatskoga kralja Petra Kresimira (up. gore str. 522). Da se pod izri-
čajem llirik ima da razumije kraj oko Drača, kaže izrijekom sam Nikifor Brijenij
(Avggd;iov 2.28 ilice nasuprot identiikuje Srbe (t. i.

Dukljane) s Hrvatima (e. c. vog, oig di) zali
tome se za njime povodi njegov epitomator Ivan Zonara (ed. Teubner. vol. IV., 223):
pr zidv tav šdvog, odg 34 zat (t i. Skilice) x1hoda), Ali jedva može
še
da bude sumnje, da je to Skilicova zabuna, nastala zbog plemenske srodnosti (navlaš

istovjetnosti jezika) Hrvata Srba, upravo zbog sudjelovanja Hrvata u tim bojevima.
i
Zato je svako sentimentalno tumačenje ovoga mjesta, u smislu moderne ideje naro-
dnoga jedinstva, deplasirana.
$%
O tom ustanku up. Rački, Borba 181—185; Merposw, Koncranrui» Bo-
gumu (u zborniku u čast prof, Lamanskomu. Petrograd 1883, 239
i dalje);
Jireček,
Gesch. der Serben vol. 1., 234—235. Slatarski 1, c.
SE
manima uvidjevši, da će od toga imati više koristi s jedne strane protiv
htjede da odreče
protupape Benedikta X. i rimskoga plemstva, koje se ne
dotadanje uloge kod papinskoga izbora, a s druge, u slučaju nužde, i
tim vezi Nikola II. dao je u

protiv rimsko-njemačkoga cara. S u papa
baš tada osvajao, a
augustu 1050. u leno grofu Rikardu Kapuu, koju je
i Siciliju. Tada pregnuše
grofu Robertu, kao vojvodi, Apuliju, Kalabriju
titule: Rikard ,knez od
oba normanska kneza da ostvare svoje nove
dade bratom Ro-
Kapue“ zauze u maju 1062. taj grad, dok se Robert
s
Slika 223. Fragment crkvena ukrasa (Split, krstionica).
Već 1071. zauzeo je Mesinu, a 1072. poslije

gerom na osvajanje Sicilije. tek
duže podsade Palermo, no definitivno biše Arapi iz Sicilije istjerani
1090. U isto vrijeme udari Robert još i na vizantijske ostatke u Apuliji
i osvoji redom Otranto, Brindizi
i Bari. Sa zauzećem Barija (16. apr.
od 5. augusta 1068., svršila
1071.), poslije dugotrajne podsade počevši
se najposlije borba Normana za carsku južnu Italiju."
Chalan-
s GL. o tome Heinemann, Gesch. der Normannen vol. 1, 110228;
don, Histoire de la domination Normande vol. I, 112—225.
Slika 224. Lik hrvatskoga kralja XI. vijeka (Split, krstionica).

536 —
Petar Kresimir IV. preživio je samo za kratko vrijeme ojačanje su-

sjedne normanske vlasti, a tako i tragički svršetak bugarskoga ustanka
od 1073., kod kojega su sudjelovale i neke njegove čete. Umr'o je oko
polovine 1074. i bi sahranjen u atriju crkve Sv. Stjepana pod Klisom;
još u XIII. vijeku postojao je njegov sarkofag."
Petar Kresimir IV. najslavniji je hrvatski vladar, koliko se može danas
kazati prema izvorima, kojima se služimo. Za njegova su vladanja granice
hrvatske države bile najšire: od Drave do Neretve i od mora do Drine."
On
je prvi od hrvatskih vladara obistinio njihovu stoljetnu težnju za ujedi-
njenjem carskih gradova i otoka s Hrvatskom u jednu administrativno-
političku cjelinu, i time je pravi osnivač ,kraljevine Hrvatske i
Dalmacije“, kako ona ulazi u dalju historiju. Od njega nam se sačuvalo
najviše diplomatičkih dokumenata; zato je
i ostalo ime njegovo u dubokoj
uspomeni i docnijem pokoljenju. Ali kolikogod se ispoljuje veličina Petra

Kresimira u spoljašnjoj politici sa svojim golemim uspjesima ,na moru
i suhu“ i sa svojom diplomatskom vještinom u opsegu hrvatske interesne
sfere onoga vremena, toliko ona zaostaje kod ocjene kraljeve nutarnje
politike. Petar Kresimir vladao je u vrijeme, kad je rimska kurija zapo-
čela da provodi reforme u korist centralizacije zapadne crkve s izrazitim
latinskim značajem. Primivši odgoju u Veneciji i rođen od majke Mle-
čanke, Petar Kresimir imao je prirodno za latinsku civilizaciju možda i
suviše jake simpatije. I ako se ne možemo složiti s Rusom Smirnovom,
koji kaže, da je slovenstvo Petru Kresimiru bilo ,i tuđe i nepoznato“
(aysao He3nakoMo), ipak moramo priznati, da ga nije toliko cijenio,
HM
kako bi kao Hrvat trebao i kako su to baš uži hrvatski državni interesi
tražili. On sam doduše nije doživio nesrečne posljedice svoje nutarnje
politike, no njegovi će nasljednici imati da od nje pate, dok najposlije
proces ne svrši kobnom godinom 1102
Veoma jevjerojatno, da nam je sačuvan lik Petra Kresimira na onoj
zagonetnoj ploči u splitskoj krstionici, koja pokazuje nekoga hrvatskoga

vladara, jamačno XI. vijeka, gdje sjedi na prijestolu s krunom na glavi
a s krstom i državnom jabukom u rukama. Ova je ploča fragment veće
cjeline, a nalazila se nekoć u splitskoj stolnoj crkvi kao dar nekoga
e.
s Toma c. 55: »lbi namque magnificus vir Cresimir rex. in atrio videlicet
basilice Sancti Stephani tumulatus est cum pluribus aliis
et
regibus reginis.“ Ostaci ove
najvažniji zadatak hrvatske arheologije. Mo-
važne crkve još nijesu nađeni; to je danas
se
žemo nadati, da će nam njeno otkriće unijeti bar toliko svjetlosti u historiju, koliko
je unijelo Bulićevo otkriće crkve Sv. Marije Vrijeme kraljeve smrti određuju događaji,
što se zbiše s dolaskom njegova nasljednika Slavca. Još 1073. pomenut je Petar Kresimir
u jednoj ninskoj ispravi (Rački, Doc. 95).
$ Profesor beogradskoga universiteta Čorović kaže u najnovijem svom radu
(Bocna u Xepuerosnsa. Cpn. Kisik. saap. NMoyanux 1, Beograd 1925, 39—40): ,Hbom
(t i. Bocnow) sa kparko smanajy, cem momakux rocnonapa, Xpsam, BusaiTau, Cao-
»euu ua Makenomje, ma najnocae Cpou ua See.“
— 537 —
hrvatskoga vladara. Veze Petra Kresimira IV. s latinskim splitskim klerom

i
građanstvom bile su jake i prijateljske, kako to pokazuje priključak
Dalmacije Hrvatskoj oko 1069., svakako jače od onih kralja Tomislava
ili Stjepana Držislava. Zato je i vjerojatno, da u liku onoga hrvatskoga
vladara, možemo da gledamo lik Petra Kresimira IV.“
s GL. odličnu radnju, što ju je publikovao Karaman, Basrelijef u splitskoj krsti-
onici. Vjesnik za arh. i hist. dalm, 1924—25. Split 1925. Ovom je radnjom definitivno
eno pitanje, da li je to svetački ili profani motiv. Ploča je nekoć bila dio ,ograde
oko oltara ili kojeg drugog objekta crkvenog namještaja“. O vremenu postanka
misli Karaman ovako: ,Fakat je, naime, da je pojava ljudske figure u doba čiste ple-
terne ornamentike izuzetna, i tek pri izmaku ovog stila, u nas oko polovice XI. vijeka,
postaje ona češća. Iz toga slijedi svakako samo neka veća vjerojatnost, da je ova
ploča iz kasnijeg perioda pleterne dekoracije“ (o. c. 24 bilj. 51). Ovaj se lik od Kuku-
ljevićevih vremena rado dovodi u vezu s kraljem Tomislavom, ali po mom mišljenju
i
nije to opravdano. Veze između Tomislava Splita bile su samo kratkotrajne (925.—928.),
a vidjesmo, da Tomislav baš nije bio oduševljen pravcem i radom ovoga splitskog
sinoda (gl. gore str. 420.). Sasvim je to drugačije kod Petra Kresimira IV. ili Dmitra
Zvonimira, jer su njihove veze s romanskim Splitom bile ne samo stalne, nego još
intimne. Vjerojatnije je stoga, da lik splitske krstionice prikazuje jednoga od njih
dvojice. Pitanje tipa same krune — koji je zapadan nego
više
li istočan — ne može da
i
bude odlučno za datiranje lika, jer su krunu hrvatski vladari XI. vijeka mogli da
baštine od ranijih svojih prethodnika. Naiposlije tvorac lika — koji je lako mogao da
bude i stranac zapadnjak — jamačno nije radio po modelu, a nijesu
mogli ima kruna? Mletački ljetopisac dakon Ivan izrijekom
li hrvatski vladari
kaže, kako se Kre-
simir Suronja bunio protiv brata Svetislava, jer mu je na prijevarni način oteo ,regni
diadema“. Izričaj diadema, nasuprot corona, kao da podsjeća na one diademe — zlatne
kolobare bez pokrivena tjemena — kojima vidamo na sačuvanim različitim likovima
okrunjene vizantijske vladare, ali
ima i
takih, kod kojih se ističe normalna kruna.
Ne valja smetnuti s uma, da je Stjepan Držislav oko 988. dobio kraljevska insignija
iz Carigrada. Dalje treba podsjetiti još i na to, da su sinovi oca kralja trebali da di-
jele državnu teritoriju, to jest svaki je sin bio kralj u svom ave pod starje-
nstvomnajstarijega brata. Zar nije vjerojatno, da je najstariji brat nosio krunu, a
stala braća diademe? Zato je vjerojatno, da je ono na liku splitske krstionice nor-
malna hrvatska kraljevska kruna, pored koje je moglo da bude još diadema za kra-i
ljevu braću.
M.
Kralj Slavac
(1074.—1075.).
(u drugoj
Neretljanska oblast. — Velikaš Slavac postaje hrvatskim kraljem
polovini 1074.). — Papa Grgur VII.; njegovo pismo
danskom kralju Sweinu
Amiko i njegova
Estridsonu (25. jan. 1075.). — Južnoitalski normanski grof
navala na Hrvatsku (u jesen 1075.). — Splitski sinod (nov. 1075.).
-
Venecija i dalmatinski gradovi (febr. 1076.).
Smrt kralja Petra Kresimira bješe znak, na koji se opet podiže po-
stranka.
jačanom snagom ona još 1064. suzbita hrvatska protureformistička
Po baštinskom pravu trebalo je da prijestolje zapadne hercega Stjepana,
tada — koliko danas znamo — jedinog muškog potomka dinastije Trpi-
mirovića.! Uza nj bez su sumnje bili dalmatinski gradovi sa svojim bisku-
pima
i priorima, a tako većina hrvatskih velikaša, odanih pokojnom kralju.
i
Ali događaji su pošli ipak drugim putem, jer veća čest hrvatskoga naroda
ženidbe
sa slovenskim svećenstvom, ogorčena zbog zabrane svećeničke
i
i
slovenske liturgije, koju je ona tajno ipak i
dalje kako tako njegovala,
izazva snažnu reakciju, poduprtu možda od strane vizantijskoga carstva,
kivna zbog nedavna sudjelovanja hrvatskih četa kralja Petra Kresimira
u bugarskom ustanku.? Ishodište toga pokreta bješe bivša Neretljanska
oblast, koja se tada zvala Primorje (Maronia), a stajao joj je na čelu
i
morski župan“ noseći ujedno naslov kneza Primoraca (dux Marianorum,
morsticus sc. iupanus).* Središte toga Primorja bijaše u vrijeme Petra
dok
Kresi-
mira grad Omiš, na ušću Cetine, ali na njenoj lijevoj obali, mu je
predstojao kao ,morski“ župan ili
knez Primoraca Rusin,* čiji je brat bio
\
Herceg Stjepan navodi u jednoj ispravi od 1078. još nekoga neimenovana
i
si-
će po svoj prilici
ili nećaka svoga (ad mei nepotis bona; Rački, Doc. 119); to
novca
biti sin neke njegove inače nam nepoznate
2 Na
sestre (a možda
i brata).
uplitanje vizantijskoga carstva već je prvi upozorio Gfr&rer,
Byz. Gesch.
vol, Il, 2388240, a onda Šufflay, Hrvatska zadnja i pregnuća istočne imperije pod
žezlom triju Komnena (1075—1180). Zagreb 1901, 8—10.
Mletači dakon
Ovaj kraj pozna i Toma pod imenom Maronia (o. c. 41, 45).
?
iudex U
Ivan daje Družaku, neretljanskom knezu titulu Marianorum (e. c. 113).
hrv. more), a od 1071

vama pominje se prije god. 1074. Rusin kao morsticus (od
morsticus (Rački, Doc. 98, 111, 113. 117, 128,
1089. neki Jakov kao dux Marianorum i
132, 135, 147, 149).

Up. 0 tom imenu, koje bješe poznato
+ i u južnoj Italiji kao Rusianus (Russus,
Russo, 'Pesstoc), Jireček, Romanen II,vol.
54—53.
k
=
c.
v.,
— 539
Slavac.* Budući da je u tom kraju sjedjelo pleme Kačića, jamačno ne

činimo griješke, ako tvrdimo, da su Rusin i brat mu Slavac bili pri-
padnici toga jakog plemena, kojega su praoci možda nekoć bili poznati
nam neretljanski knezovi IX. i X. vijeka; to bi se čak moglo zaključiti iz
titule knez (dux), koja nesamo što sama po sebi uključuje spomen na
nekadanje vladare ovoga kraja, nego na izvjesni izuzetni položaj, s jedne
strane spram vrhovnoga gospodara, hrvatskoga kralja, i s druge spram
i
hrvatskoga bana i županijskih oblasti.“
Knez Rusin umr'o je još za života kralja Petra Kresimira ostavivši
udovicu nepoznata imena i sina Petra Slavca, koji se svi ističu kao dobro-
tvori samostana Sv. Petra u Selu (de Selo), utemeljena od Splićanina Črna,
sina Gumajeva, oko 1064. Da li je po bratovoj smrti županom knezom ili
Primorja postao Slavac, ne znamo, ali da je on oko toga vremena zaigrao
odličniju ulogu u hrvatskoj državi, izvan svake je sumnje; šta više, u
jednom se spisku, napisanu na osnovu tradicije u docnije vrijeme, po-
minje još prije kralja Dmitra Zvonimira jedan Slavac kao (hrvatski) ban.*
u
9
Ime Slavac tradirano nam
župi Jesenici k istoku
je
u registru samostana Sv. Petra u Selu (danas Rat
u Poljicama nedaleko od Splita), napisanom potkraj XII.
Krila
vijeka beneventanskim pismom (sada u kaptol. arhivu u Splitu), kao Slaviz rex (Rački,
Doc. 98) ili Slavizo rex (0.c. 129). Ono dakle pripada skupini: Adamiz, Adamizo, Ada-
mico (o. c. 8
, ) Adamxc (dan. Adan Budiz, Budizo, Budico, Budeg
(0. c. 54, 62, 78) — Budic (dan. Budac); Vilkizo, Vilehico (o. €.
67,
73) Valksc
62,
=
(dan. Vukac); ili Bravizo (o. 2) Obrovac (Obrovac, dan. Obrovica kod Nina);
setinic, setinico (o. c. 80) — sstrnik (satnik ili stotnik); silva que dicitur lusiz (o. c.92)
lužine (lužac). Prema tome nema sumnje, da ono i označuje poluglas » (up. još Zirno
(0. e. 40, 61) Črrno; Pirvo (o.

c. 41) — Prvo; Pirvana (o. e. 16) — Psrvana; Pir-
vanego (o. c. 52) = Prrvančg; Kernig (0. c. 199) — Čreme, Črnac); dakle ima se ime
hrvatskoga kralj i Slavac (Slavic), a nipošto ne Slavic ili čak Slavić, kako se to
redovno radi. Glas

pa čak još u XII,
i
ć č transkribirali su u latin. spomenicima toga vremena sa
i
XIII. v., n. pr. Zaron gradskich — gradšćak (= 0.

i
9). Korijen
g, ili
imena Slavac je slava =
gloria (Miklošić, Personennamen 346) nr.glasi još i
i
Slavo, Slaviko (demin.), Slavonja (augment.) (o. e. 175), a kao žensko ime Slava,
Slave, Slavica, Slavuša (sva ta imena pominju se već u ispravama XIII. i XIV. v.). U
latinizovanoj formi pominje se kao Slavus i
vniku pojavljuje se u romanizovanoj formi Slabba (u XI. v.), otale onda i ime po-
ili
per analogiam Selavus. U Dubro-
znate porodice tal. Slabba, hrv. Slabić (1253); up. Jireček, Romanen vol.
Il., 76.
4
Kinam (u XII. v.) nazivlje Kačiće < Korliuiov žikog (ed. bonn. 240). Hrvatski
je glasilo lat. dux jamačno knez (tako 1167: ,ego Nicola kenesius Alemyissii (— Omi
Smičiklas, Cod. dipl. II,, 116; o. 1220.: ,Andreas rex Hungariae iubet Malduco duci
Kachetorum totique suae generationi“, Smičiklas o. c. IIl., 187). O Kačićima up.
Klaić, Hrvatska plemena od XII. do XVI. v. (Rad vol. 130, 14—30).
7
Rački, Doc. 98; Kaer, Dvije opatije 9 dalje. Temelje crkve Sv. Petra u Selu
otkrio je Bulić, up. Bulić-Skok, Natpis Petra Crnoga. Sarajevo 1918 (iz Glasnika).
i
Ime Gumaj deminutivna je forma od Geminianus (Jireček, Romanen vol. Il,, 38;
vol. IIl., 33).
Taj je spisak dopisan na fol. 14% samostanskoga registra gotskim pismom XIV.
+
li XV. v. Štampao ga Rački, Doc. 486 no s griješkom u komentaru, kao da je

je
i
i
on napisan još u XII. kao ostali tekst nad tim spiskom. GI. moj Priručnik vol.
1. 1., 379.
—
540 —
Svakako stoji, da se Rusinov brat Slavac po smrti kralja Petra Kresimira

postavio na čelo hrvatskih nezadovoljnika, a ovi su ga onda proglasili
kraljem (u drugoj polovini 1074.). U takim prilikama herceg Stjepan —
koji je možda u prvi čas po stričevoj smrti upravljao državnim poslovima
morao je ili kušati da oružjem održi svoje pravo na krunu, ili je se
odreći. ,Pritisnut teškom bolešću priča on sam sazvao sam časne
svećenike kraljevine Hrvatske, da nađu lijeka mojim grijesima. Tada sam
se po njihovu savjetu dao prenijeti u samostan Sv. Stjepana Prvomuče-
nika (nedaleko od Splita), gdje sam se odrekao moje časti ondje sebi i
odredio mjesto za grob preporučivši se molitvi opata toga samostana“."

Ali kralja Slavca ne htjedoše da priznadu ni dalmatinski gradovi — to
jest Latini — kojima se pridruži još i hrvatski Belgrad," ni znatan dio
hrvatskih velikaša, pa tako mu se
nije poklonila čitava hrvatska zemlja.
Iz oskudnih vrela saznajemo samo to, da je uza nj bio ban inače Petar
nepoznata roda, župan Zaruba, tepči Budimir satnik Vukan; u njihovoj

i
je pratnji došao u Omiš i izrekao u crkvi Sv. Petra u Priku presudu u

nekoj parnici.!! U kakom je odnosu bio Zvonimir, ban kralja Petra Kresi-
mira, spram kralja Slavca, nije zabilježeno, ali prema onome, što će se
docnije zbiti, nema sumnje da mu je
bio protivnik. Ovi pak, videći gdje
se slabić herceg Stjepan odrekao krune, a sami nijesu mogli pomišljati na
uspješnu akciju protiv kralja Slavca, obrate se svetoj stolici za pomoć
javivši joj, da su hrvatskom državom obladali ,heretici“.
Tada je, po smrti pape Aleksandra II. (21. apr. 1073.), sjedio na
prijestolu Sv. Petra dotadanji arhiđakon Hildebrand kao Grgur VII. (1073. do
1085.), po Rankeovu mišljenju, ,možda najveća crkvenopolitička ličnost
sviju vremena“. Snažna mu ličnost i ideja Božjega carstva na zemlji pod
vodstvom pape kao zastupnika Isusom postavljene apostolske vlasti, već
su često ocijenjene.'? Tako je isto poznato, da je Grgur VII. borbom za
investituru malo po malo izazvao općenu borbu za svjetsko gospodstvo
pregnu da kao neograničeni upravljač crkve steče prevlast nad svima
/ši,
Rački, Doc.,lo Stefano, gid nobile duca di Croati, oppresso da grave

119:
infermita fatto chiamare i venerabili sacerdoti del regno di Croatiu per titrovar
ho
medio di mici peccati, per buon conseglio di quali mi ho fatto portare al monasterio
ri-
di san Stefano Protomartire; et ivi feci deposito di tutla la mia dignild, et ivi elessi
la mia sepoltura raccomandomi all' orationi dell' abbate del medemo monasterio.“ Na-
žalost još dosada nije nađen latinski original toga samostanskog registra.
19
To izlazi iz isprave od 8. febr. 1076., na kojoj su potpisani i belgradski biskup
Prestancije Ivan opat Sv. Bartola kod Knina (Rački, Doc. 101—102).
i
1! Rački, Doc. 98. O

starinskoj crkvi Sv. Petra u Priku, koja još danas postoji
i
donekle pregrađena, up. Bulić-Karaman, Crkvica Sv. Petra u Priku kod Omiša i
graditeljstvo ranijeg Srednjeg vijeka u Dalmaciji. Split 1923 (iz splitskog Vjesnika“).
12
Od goleme literature skrećem pažnju samo na ova dva djela, kojima sam se
služio: Hampe, Deutske Kaisergeschichte in der Zeit der Salier und Staufer. Leipzig
19163, 45 i dalje; Hauck, Kirchengeschichte Deutschlands vol. Ill. Leipzig 1906, 753
i dali
— Hil =
1
4
Slika 223. Crkva Sv. Petra u Priku.

svjetskim
i držeći
M
državama smatrajući ih tek vidljivim znacima protubožanskoga
da one stječu pravo na opstanak jedino podređenjem
principa
svojim crkvi. Kroz stoljeća ponavljali su u crkvi nauk pape Gelazija lo
što ih je Bog uredio na dobrobit čovječanstva, a od
=
dvjema vlastima,
kojih crkvena vlast nadvisuje svjetsku. Ali bilo je ipak novo, kad je
Grgur VII. stao tvrditi: opća vlast pripada papi; on vodi brigu o kra-
ljevskom dostojanstvu i upravlja njime; zato kralj treba da sluša papu; papa
Slika 226. Ušće Cetine s Omišem.
određuje, koga ide po pravu kruna; on je sudija u sporovima među vla-
prijestolje; kralj koga papa prokune, prestaje biti kralj.

|
darima; kralj, koji bi se drznuo usprotiviti njegovim naređenjima, gubi
odista, Grgur
VII. postigao je, da su mu priznali vrhovnu vlast južnoitalski Normani,
i
njemački protukraljevi, Danska, Rusija i Provansa, dok je u isto vrijeme
pregnuo, da to postigne u Engleskoj, Španiji, Madžarskoj, Češkoj, Saskoj,
Sardiniji, Korzici, po srednjoj Italiji, pa i u Francuskoj i Poljskoj pod
1 pismu caru Anastasiju god. 494: ,Duo sunt, quibus principaliter mundus
U
sacra pontificum
hic regitur, auctoritas et
regalis potestas, in quibus tanto gravius est
pondus sacerdotum, quanto etiam pro ipsis regibus domino in divino reddituri sunt
examine rationem“ (Jaff6-Lowenfeld, Regesta vol. 1., 85 (nr. 632).
1 Hauck, Kirchengeschichte vol. IIl., 766—767. Svaka je od ovih ideja uzeta iz
kojega Grgurova pisma.
543 —
ublaženom formom plaćanja danka. U hrvatsko-dalmatinske prilike bijaše,

kao mnogogodišnji utjecajni i mjerodavni savjetnik Nikole II. i Aleksandra
1, dobro upućen, i zato se, kad je saznao da je u Hrvatskoj došao na
prijestolje ,heretik“ Slavac, odlučio na odrešit istup.
Dne 25. januara 1075. obrati se Grgur VII. danskom kralju Sweinu II.
Estridsonu (1047.—1076.) pismom, u kojem ga podsjeti na davne među-
sobne prijateljske veze, dok je papa još bio arhiđakon Hildebrand, onda
na njegovu želju, što ju je iznosio pokojnom papi Aleksandru o osnutku
samostalne danske nadbiskupije i najzad svršava ovim riječima, zbog kojih
je očito napisano čitavo pismo: ,U ostalom želimo, da po tvom po-
i
uzdanom poslanstvu saznamo još i ovo: ustreba li sveta mati rimska crkva
protiv bezbožaca neprijatelja Božjih tvoje vojničke i oružane pomoći,
i
čemu se može ona nadati od tebe? Ima naime nedaleko od nas

veoma bogata zemlja uz more, kojom obladaše prostački
i
kukavni heretici; u toj zemlji želimo da bude vođa, vladalac i
branič kršćanstva jedan od tvojih sinova, dadeš li ga na raspolaganje
svetoj stolici, da vojuje s izvjesnim mnoštvom ljudi, koji bi mu bili vjerni
vojnici, a jedan je biskup tvoje zemlje već izjavio, da ćeš ti to hti da
učiniš.“
Ove naumice nejasno izrečene riječi, kojima papa obećaje danskom
kralju Sweinu Estridsonu neko novo prijestolje za jednoga od njegovih
pet sinova, objašnjavale su se dosada i ako
ne bez izvjesne rezerve
—
i ustručavanja tako, kao da se ova zemlja na koju papa šiba, ima da

—
traži u Italiji, odnosno, da je sadržina njihova uperena protiv vojvode

Roberta Gviskarda, s kojim bješe Grgur VII. još od početka svoga pon-
tifikata u zavadi i koga je na rimskom sinodu još u martu 1074. izopćio
iz crkve, dok se ne popravi.' Tako reče Gfrčrer: ,Kad promislim sve,
o Grgur VII. kaže o ovoj zemlji, dolazim do zaključka, da je možda po-
mišljao na neki kraj Apulije, naseljen ljudima grčkoga (=> pravoslavnoga)
i zato heretičkoga zakona, a možda i grčkoga jezika, koji su zar južno-
italski Normani kod nekakih pregovora, vođenih još u prvo vrijeme
pontifikata Grgura VIl., odstupili rimskoj stolici. Mnogogodišnjem vla-
danju vizantijskih careva u južnoj Italiji je bila posljedica, da je znatna
čest tamošnjega žiteljstva prigrlila ne samo grčku vjeru, nego i grčki
1 Jaffe, Bibl. rer. Germ. vol. Il. (= registar Grgura VIL). Berlin 1863, 168:
»Praeterca, sancta Romana mater ecclesia contra profanos et inimicos dei tuo auxilio
si
in militibus et materiali gladio opus habuerit, quae spes nobis de te habenda sit, itidem
tua certa legatione cognoscere cupimus. Est enim non longe a nobis provincia quaedam
opulentissima iuxta mare, quam viles et ignavi tenent haeretici, in qua unum de filiis
iuis— si cum, sicut quidam episcopus terrae tuae in animo tibi fore nunciavit, aposto-
licae aulae militandum dares cum aliquanta multitudine eorum, qui sibi fidi milites
essent — ducem et
principem et
defensorem chrislianilatis fieri optamus.“
16
Jafić o. e. 108.
—
— 544
pismu
jezik.“ Gregorovius opet tumačio je ono mjesto u papinskom čak u
ovako: ,Papa Grgur VII. slao je (protiv Normana) očajne vapaje
Dansku; pozivao je njena kralja Sweina, da dođe
crkvi u pomoć obeća-
u bilješci k toj tvrdnji
vajući mu zato neku provinciju u južnoj Italiji“, a
pita: ,Siciliju? Napulj? ili
Sardiniju?“!* Danski historik Raeder gledao
je u toj zemlji teritoriju vojvode Roberta Gviskarda,
Heinemann,**
a
tako i Francuzi
dok
Delarc* i Chalandon,*! Nijemci Langen,* Martens**
i
misli
povodeći se za Gregorovijem — primijetio: ,Ne znamo,
je Dehio
li papa Grgur VII. na Napulj
Knonau: ,Nije baš jasno, na

ili Siciliju ili Sardiniju,“
kojega protivnika u blizini
Meyer von
Rima šiba
a
na neko osvajanje, i
Grgur VII. u tom pozivu s razgovijetnim uputstvom
da li je htio da opet razbudi u duši danskog kralja zadrijemalu
baš
taki
sklonost njegove burne mladosti za pustolovne vojne prenijevši
sinova protiv nepokornoga norman-
posao sada na jednoga od njegovih
skog vazala Roberta“.*
Kako vidimo, ovi uvaženi pisci traže — neki od njih ne bez skepse
u Italiji, očito zato,
— onu pomenutu ,veoma bogatu zemlju uz more“
daleko od nas“. Ali ja mislim, da se varaju,
jer papa za nju kaže, da ,nije
što oni poznaju tadanje
a razlog tome gledam u prvom redu u tome, ne
hrvatsko-dalmatinske historije. One se papine riječi naime sasvim pro-
hrvatsko-dalmatinsku državu, i ni
na koju drugu. Kad
vidno odnose na
odista mogao
pomislimo na udaljenost između Danske
i Rima,
papa je
daleko od nas“ htijući da time danskom kralju
napisati, da ta zemlja ,nije
leži u ovim riječima,
otprilike odredi njen položaj. Međutim težište ne
nego u papinskoj primjedbi, da su onom zemljom ,obladali
prostački
normanski Robert Gviskard
i kukavni heretici“. Istina je, vojvoda
1074. a
izopćen iz crkve još u martu
bješe — kako već rekosmo -
VII. htio se s njime izmiriti već
s njime i njegovi privrženici, no Grgur
1859, 113.
1"
Gfrčrer, Papst Gregorius VII. und seine Zeit vol.177.II. Schaffhausen
18
Gregorius, Geschichte der Stadt Rom vol.hans
IV.,
sonner. Kopenhagen 1871, 202.
1 Raeder, Danmark under Svend Estridsen og
VII. et la reforme de I ćglise au XI“ sičele vol. III.
2 Delare, Saint Grćgoire
Paris 1889, 107, 382.
1907, 240.
21
Chalandon, Hist, de la domination normande vol. I. Paris
VII. bis Innozenz II.
2 Langen, Gesch. der romischen Kirche von Gregor
Bonn 1893, 46.
= Martens, Gregor VII. Leipzig 1894, 76.
2%
Heinemann, Gesch. der Normannen vol. I., 273. Hoću da istaknem, da Heine-
baš ono mjesto, koje je
mamn citirajući one papine riječi u njem. prijevodu, ispušta
,viles et ignavi tenent haeretici“. One su mu očito smetale zato,
najv , riječi
naime
privrženika.
osjećao, da se ne mogu ticati Roberta Gviskarda njegovih
i
jer je
der Mis-
3 Dehio, Gesch. des Erzbistums Hamburg-Bremen bis zum Ausgange
sion vol. II. Berlin 1877, 16—17.
riit bei der
2 Meyer von Knonau, Jahrb. vol. Il., 445. bilješci kaže: ,Dehio
U
oder Sardinien.«
,provincia quedam opulentissima“ auf Neapel, Sizilien
— BHB
pred jesen iste godine pozvavši ga u Benevent na dogovor. Kad nije do
toga došlo, jedno zbog srednjoitalskih događaja, a drugo zbog papine
bolesti," Robert Gviskard se nekoliko puta obraćao k papi nudeći mu
Zaira OR rađena
ame
čafiglem fat:
Šiva
reftel ficur
fes
Guje:
ffprali
o = RIP.affimaum:|
T
€eo
e S
Slika 227. Isprava primorskoga župana Rusina (Split, kaptol. arhiv).

% Chalandon o. c, 237—238 i Heinemann o.
c. 272.
— 546 —
izmirenje.** Šta više, u isto vrijeme bio je Deziderije, opat samostana na

Montekasinu, u sasvim nesmetanu saobraćaju s Robertom Gviskardom *“
i tek potkraj februara 1075. ponovo je papa Grgur VII. na rimskom
sinodu izopćio Roberta i njegova nećaka Roberta de Loritello, ,zbog
otimačine posjeda Sv. Petra“. Kad uvažimo sve ovo, valja nam
priznati, da papa nikako nije mogao okrstiti vojvodu Roberta Gviskarda
i njegove privrženike ,prostačkim i kukavnim hereticima“. Ne valja naime
pustiti s vida važnu činjenicu, da su vojvoda Robert i njegovi normanski
drugovi od reda bili plemići i vitezovi, to jest osvajalački i gospodski
mali dio žitelja tek u jednom dijelu
južne Italije uz mase pokorenih
urođenih Talijana i nešto tada već potalijančenih Langobarda. Zato je
upravo neozbiljna i pomisao, da bi Grgur VIl., ma bio još kako ljut na
Roberta i njegove privrženike, ili ma tko drugi u njegovoj kancelariji, gdje
je izrađeno ono pismo od 25. januara 1075., u Normanima mogao gledati
prezira vrijedne ,prostačke kukavne heretike“. Pored toga s gledišta
i
onovremenske papinske južno-italske politike, pozivati nova vladara stranca,

bilo bi i suviše opasno, jer bi papa Grgur VII. tim činom za čas složio i
podigao protiv sebe sve normanske i langobardske knezove, pa i svoje
tadanje saveznike, Rikarda od Kapue, Gisulfa od Salerna i Pandulfa od
Beneventa. Stoga je mnogo logičnije misliti, da bi se papa Grgur VII.
u slučaju da je htio vojvodi Robertu Gviskardu i njegovim privrženicima
oteti zemlju i vlast, obratio svojim južnoitalskim saveznicima drugim i
knezovima,
i zgodnija
i
onda pokušao da s
provede svoju volju.
njihovom
Ali
pomoću
on na to nije ni
je bila
—
to
i bliža
pomišljao, kako
vidimo iz razmjerno dosta obilnih južnoitalskih izvora dokaz da je
imao pred očima drugu ,veoma bogatu“, to jest kud kamo prostra-
i
li
niju ,zemlju uz more“, nego je to bila ona Roberta Gviskarda. I odista,
svih tih teškoća nestaje, kad uzmemo, da se pod onom zemljom ima ra-
zumjeti hrvatsko-dalmatinska kraljevina. Ne samo da ona istinu ,nije
daleko od nas uz more“, nego i po tadanjem rimskom shvaćanju bilo je
u
odista i razloga, zbog uzurpacije krčke biskupije i pojave pseudoepiskopa
Zdede, kazati, da su njome obladali ,prostački i kukavni heretici“ kralj
Slavac i njegovi privrženici, kao protivnici crkvenih reforma. Najzad jedino
takovim objašnjenjem papinih riječi postaje razumljiva i stavka, kojom
# Papa Grgur VII. piše 16. okt. 1074. markgrofici Beatrici Toskanskoj njenoj
i
kćeri grofici Matildi: ,Praeterea scitote, Robertum Guiscardum saepe supplices legatos
ad nos mittere et tanta fidelitatis securitate se in manus nostras dari cupere, ut nemo
unquam firmiori obligatione se cuilibet domino debeat vel possit astringere. Sed nos
non incertas rationes, cur illud sit adhuc differendum, considerantes supernae dispen-
sationis et apostolicae procurationis consilia praestolamur“ (Jaffe, Bibl. vol. Il., 123).
s Heinemann 0. c. 273 i Chalandon o. c. 288—239.
3 Jaffć, Bibl. vol,I, ,Robertum ducem Apuliae iam anathemizatum et
170:
Robertum de Loritello, invasores bonorum sancti Petri, excommunicavit,“ Zar su oti-
mači posjeda heretici?
Su
Grgur VII. poručuje danskomu kralju, da želi da u onoj zemlji učini
jednoga od njegovih sinova ne samo vladarom, nego još i ,braničem
kršćanstva“. Nije poznato, da li je i šta je odgovorio Swein II.
Estridson papi; mi znamo samo to, da se nije odazvao papinu pozivu.
Po jednoj versiji on je umr'o još 28. aprila g. 1074. Međutim našao je
Grgur VII. protiv hrvatskih ,heretika“ drugog pomagača.*!
Rodoslovlje plemena Amika.

Amiko I.
prije 1030.
Valter (Gualterius) Petar I. (Petrones)
de Civitate de Trani et Taranto
1030. 4 o. 1060. 1030. 4 o. 1063.
Amiko II. Gotfrid I. Petar II.

de Giovinazo de Taranto de Trani
1064. + prije 10091. 1063. + prije 10 1071. + pos. 1080.
Gotirid II. Rikard

de Melfi 1072.
docnije carski ,,sevastos“
1064. + poslije 1100.
s! Prvi put sam iznio ovo tumačenje pisma pape Grgura VII. na danskoga kralja
u radnji ,O podrijetlu i zasužnjenju hrv. kralja Slavića“ (Vjesnik hrv. arh, dr. N. S.
vol. VII. Zagreb 1903), a onda njemačkim jezikom u mojoj ,Gesch. der Kroaten“ vol. 1.
Zagreb 1917, 269—272. Međutim održao sam o toj temi i na internacionalnom histori-
čkom kongresu u Londonu, u aprilu 1
pred velikim brojem stručnjaka iz cijele
Evrope predavanje, a ti su se u diskusiji složili sa mnom potvrđujući mi jednoglasno,
da im nije poznata hrvatska historija onoga vremena u detaljima. Ali otkad je moje
mišljenje izišlo i štampom na njemačkom jeziku, bilo je stranim historicima još lakš
da se s njime upoznadu. Sam čuveni izdavač najstarijih papinskih isprava (do 1198.),
P. Kehr, koji dobro pozna moju njemačku knjigu i njom se služio (up. niže u pogla-
vljima o kralju Zvonimiru i Stjepanu II.), rekao mi je u Rimu u maju 1921. u vatikanskoj
biblioteci, gdje meje lično potražio, da potpuno prihvaća moje mišljenje. Od stranih
recenzenata moje knjige — koliko sam mogao doznati, što danas nije laka stvar — iz-
javio se profesor gradačkoga universiteta i poznati specijalista baš za Srednji vijek,
Johann Loserth (u asopisu Wilhelma Bauera ,Osterreich“ vol. I. Beč 1918.,
) ovako: ,Von grossem Interesse ist das Angebot Papst Gregors VII. an den Danen-
konig Sven Estridson, ihm, beziehungsweise seinem Hause, ,ein nicht weit vom Meere
abliegendes, sehr reiches Gebiet, das gemeine und feige Hiretiker innehaben, zuzu-
wenden“. Hervorragende Historiker, wie Gregorovius, Langen, Martens, Meyer von
Knonau haben sich bemiiht, dieses gewisse, ,sehr reiche Gebiet am Meere“ aufzufinden.
ić macht es einleuchtend, dass nicht, wie man meist gemeint hat, darunter ein Gebiet
in Italien, sondern Kroatien gemeint ist, das eben dazumal nach der Auffassung der
+
— 348 —
Među onim normanskim vitezovima, koji su se istakli u bojevima

s Vizantincima u Apuliji još prije dolaska Roberta Gviskarda, igrali su
odličnu ulogu njegovi rođaci (consanguinitate propinquus) grofovi Valter
(Gualterus) i Petar, sinovi normanskoga viteza Amika, pa je onda i kod
diobe osvojenih česti Apulije na početku 1043. zapao Valtera grad Civitate,
a Petra Trani.* Odmah po smrti prvoga apulskoga grofa Vilima ,,sa gvoz-
denom rukom“ diže se grof Petar od Trana protiv njegove braće i na-
sljednika Droga i Humfreda, da steče vrhovnu vlast u Apuliji, no on bje
u otvorenu boju potučen i zarobljen (1046.). Grof Petar se doduše po-
slije toga okanio svojih aspiracija, ali neprijateljstvo između plemena
Amika i Hauteville potraja i dalje. Kad je docnije (1057.) izabran Robert
Gviskard grofom Apulije, a Humfredov sin Abelard bio još malodoban,
ne htjede grof Petar od Trana da mu se pokloni, dok ga novi gospodar
Apulije nije na to primorao oružjem u ruci. Međutim je
već druge godine
poslije pokorenja Petrova došao vojvoda Robert u sukob s njegovim
bratom Valterom od Civitata, zarobio ga i odveo oslijepljena u ropstvo.
Skoro poslije toga umrla su oba brata, Valter još oko 1060., a Petar oko
1063.; prvi ostavi sina grofa Amika II. (Amicetta, 'Aurx$rq<), koji će zaigrati
krupnu ulogu i u hrvatskoj historiji, a drugi grofove Gotfrida (Gosfridus)
i Petra II. Dok je grof Amiko Il.,
zet grofa Gozzulina od Molfette (1066.),
ostao vojvodi Robertu Gviskardu protivnik i tražio protiv njega savez
s Vizantincima, grof Gotfrid se s Robertom izmirio i uze vojevati protiv
vizantijskoga carstva; godine 1063. zauzeo je Tarent, a 1064. Otranto.
Uto navališe u aprilu 1064. neka nezadovoljna normanska gospoda, pot-
Kurie ,von gemeinen und feigen Heiretikern“ beherrscht wurde. Es richtet sich gegen
den ,Usurpator“ Konig Slavac und dessen Partei. Fiir die Zeit des Investiturstreites
und den Ausgang des nationalen Konigtums bringt das Buch eingehende und sichere
Angaben.“ | Fr. Hybl, ocjenjujuči moju ,Gesch. der Kroaten (Če: s. hist. vol.
XXIV. Prag 1919, 281) iznosi bez prigovora moje tumačenje. Uto je izišlo novo kri-
tično izdanje pisama pape Grgura VII. u izdanju Mon. Germ. hist. Epistolae selectae
Gregorii VII registrum vol. I, ll. Berlin 1920—23, a priredio ga je Erich Caspar. Kod
papina pisma danskom kralju, a kod poznate nam stavke, domeće u komentaru (vol.
194 bili. 1): ,Wahrend das bisher auf die Normannen Robert Guiscards gedeutet
io i
,
wurde, macht Šišić, Gesch. der Kroaten 1, 269 ff. wahrscheinlich, das vielmehr das
dalmatinisch-kroatische Konigreich gemeint sei“.
i Petrom pošao u
00 Bin
i Hailevl
pl sa svoja Saov e Valero
Italiju, već je ostao u francuskoj Normandiji. O toj porodici up.
Weinreich, De condicione Italiae inferioris Gregorio VII. pontifice Regensburg 1864,
45—52 (još uvijek veoma korisna disertacija) i Heinemann, Gesch. der Normannen
vol. 1., 87, 93—94, 105—106, 136, 140, 163—164, 188, 194—195, 213, 254-255, 290—292,
379—382, čije
rezultate korigira s uspjehom na više mjesta Chalandon, Hist. de la
domination norm. vol. I, 105, 136, 143, 150—151, 175, 178—180, 182, 184—188, 2 4,
252-256. GI. i Dušan Preradović, Tko je bio zasužnjitelj hrvatskoga kralja Slavića
(Staro-hrv. Prosvjeta vol. ll. Knin 1896, 235—241).
BOG
pomagana od dračkog carskog namjesnika Perina (Il&pqvos), na premoćna
Roberta Gviskarda, a među njima bješe i grof Amiko II. Vojevanje potra-
jalo je do 1068., i s njima u vezi, a jamačno po želji Robertovoj, pokušao
ije grof Gotfrid od Tarenta 1066., da za osvetu prebrodi sa svojom morna-
ricom i jakom vojskom Jadransko more i da navali na vizantijsko carstvo
(voluit ire in Romaniam cum multa gente), po svoj prilici na Drač, premda
bi se moglo pomišljati i na temat Dalmaciju, koji je tada bio još carski.
Ali vrsni carski admiral Mauriks odbije ga jakim brodovljem. Poslije Got-
fridova poraza opet istupi Vizantija ofanzivno u južnoj ltaliji i osvoji
Brindizi i Tarent. U toj je vojni grof Amiko bio na strani carstva i osvoji
jadranski grad Giovinazzo nedaleko od Barija (1068.). Sve dotada nije
Robert Gviskard — zabavljen osvajanjem Sicilije — utjecao na ove bo-
jeve, ali tada se okrene protiv svojih buntovnih zemljaka i redom ih pri-
mora na pokornost, među njima i grofa Amika, a onda da im u buduće—
onemogući vezu s Vizantijom — podsjedne Bari (5. aug. 1068.) i navali

na ostala vizantijska mjesta; kod osvajanja Brindizija pomagao je 1070. ga
sa svojom mornaricom i grof Gotfrid od Tarenta. Međutim otporna nor-
manska gospoda nijesu dugo mirovala, već složivš: s kapuanskim knezom
Rikardom, opet se dignu potkraj 1071. na Roberta Guiskarda, zabavljena
osvojenjem Palerma na Siciliji; među njima bijahu i opet grof Amiko od
Giovinazza i njegov stričević Petar od Tranija. Tek na jesen 1072. dospje
vojvoda Robert da se vrati u Apuliju, i zauze na početku 1073. gradove
Giovinazzo i Trani prinudivši ujedno grofove Amika i Petra ponovo na
pokornost; otada ostane Giovinazzo stalno u neposrednoj vlasti Roberta
Gviskarda. Gdje se poslije 1072. nalazio grof Amiko, ne znamo, ali jamačno
negdje na jadranskom primorju.“ Doskora zaokupi vojvodu Roberta vo-
jevanje na zapadnom južnoitalskom primorju, što mu je pribavilo izopćenje
iz crkve, a onda još i vojevanje u Kalabriji protiv buntovnoga grofa Abe-
larda, Humfredova sina. U takim prilikama, eto, zateče grofa Amika poziv
dalmatinskih gradova, da im dođe u pomoć protiv hrvatskoga kralja Slavca.
Na
čelu neprijatelja kralja Slavca stajali su dalmatinski biskupi gradski
priori, što nam je zajamčeno ispravom. Već ova činjenica jasno pokazuje,
i
da se radilo o ponovnom sukobu s protivnicima crkvenih reforma, a to
nas po prirodi same stvari vodi do pape Grgura VII., čiji su interes —
kako je dobro poznato — zaokupljali događaji po čitavoj Evropi toga
i
vremena. Još potkraj marta 1074. poslao je kao svoga legata u Dubrovnik
sipontskoga nadbiskupa Gerarda. Ondje je naime između građana biskupa
Vitala buknula razmirica u tolikoj mjeri, da je biskup bio bačen u tamnicu
i drugi izabran na njegovo mjesto. Tako je Gerard imao prije svega da
isposluje oslobođenje Vitalovo, a tek onda presuditi razmiricu. Ne dođe
33 Između 1079. i 1080. nalazimo ga u gradu Spinazzola kraj Barlete (up. Heine-
mann o. c. 292 i Chalandon o. c. 256). Mogao se zadržavati i kod
svoga tasta
grofa Gozzulina u Molfeti (Codice dipl. Barese vol. VIII. Bari 1914, 37—39.
— 550 —
li do rješenja, imali su Vital i njegov suparnik doći u Rim pred papu."

Kako je poznato, baš oko toga vremena umr'o je hrvatski kralj
Petar
Kresimir IV., a onda je došlo do već pomenutih krupnih promjena
u
već sada papinski legat
Hrvatskoj. Više je nego samo vjerojatno, da je
—-
nešto docnije nalazimo ubilježena
pošao iz Dubrovnika u Split, gdje ga
bez sumnje dobro
u jednoj ispravi. Gerardo je kao sipontski nadbiskup
Giovinazzo potpadala
poznavao grofa Amika, jer je susjedna biskupija
pod njegovu metropoliju. Po mom mišljenju taj je
Gerard i
svjetovao
dalmatinskim protivnicima kralja Slavca, da se obrate za pomoć ka grofu
Amiku; šta više, veoma je vjerojatno
i to, da je kod toga učestvovao i
da je legat stajao
sam papa Grgur VII., jer se mora kao sigurno držati,
svoj isije. Najposlije koliki je interes
u saobraćaju s papom u vrijeme
pismo
Grgur VII. posvećivao hrvatskim događajima, pokazuje njegovo
danskom kralju. Tada se grof Amiko opet osjećao nezavisnim gospodarom,
1074.) bješe on od-
jer izopćenjem vojvode Roberta Gviskarda (u martu
riješen od svake obaveze pokornosti spram svoga lenskoga gospodara,
što ga je dabome ujedno i približilo Grguru VII. Kad se dakle grof
Amiko
odazvao pozivu Dalmatinaca, i krenuo sa svojim brodovljem
i
vojskom
potkraj ljeta 1075., možda iz
Molfete, put istočne obale Jadranskoga mora,
on je to jamačno učinio sa znanjem papinim, jer papa tada pouzdano
je već
Sweina Estridsona nema ničemu
mogao znati, da se od danskoga kralja
nadati. Detalji Amikove ekspedicije nijesu poznati; mi samo znamo, da su
Normani podsjeli grad Rab na istoimenom ostrvu, gdje je možda bila
stranka kralja Slavca dosta jaka, ali ne opravivši ništa, doskora odstupiše."'
Borbe su se dabome vodile i po drugim stranama, ne samo oko dalma-
tinskih gradova, nego i po Hrvatskoj, a rezultat njihov javlja nam jedna
Amiko
isprava, sastavljena u Splitu u novembru 1075., riječima, da je grof
zarobio hrvatskoga kralja“, naime Slavca.“ Da li se to zbilo u otvorenu
« Jaff&, Bibl. vol. Il, 84—85 (od 20. marta 1074.). Budući da papa daje Vitalu
titulu episcopus, Dubrovnik tada nije još bio nadbiskupija
38 U jednoj
ispravi od 5. sept. 1074. kaže: ,Ego Amicus gratia deiinclito comes“
(Codice dipl. Barese vol. III. Bari 1899, 27.).
38
Detaljni opis normanske navale na Rab sačuvala su Miracula St. Christophori,
što ih je napisao 1308. rapski biskup Grgur, ,prout in historiis antiquis ac a senioribus
civibus legisset et audivisset“, dakle od česti po nekim starijim zapisima, a od česti
po tradiciji. Ispravno je u tom lokalnom izvoru, da su
Normani koji se nazivaju ,que-
dam ingens Varagorum gens“, što je veoma karakteristično i odaje starinu — poku-
šali osvojiti Rab, ali nijesu uspjeli. ,Miracula“ datiraju ,tempore . . Domane, natione
Absarensis, Arbensium episcopi“, ali iz isprave od 6. okt. 1076. (Rački, Doc. 106) iz-
lazi, da se tadanji rapski biskup zvao Grgur, a njega pominje Toma
i
(e. c. 53) kao
prisutna na splitskom sinodu u novembru 1075. Isto je tako precizni datum rapske
podsade — između 14. aprila i 9. maja — potpuno nepouzdan, jer nije vjerojatno, da
je mletačka intervencija došla tako dockan poslije navale Normana na Dalmaciju.
sr Rački, Doc. 99 (i u registru samostana Sv. Krševana): ,ln anno millesimo
septuagesimo quinto . . mense novembris, ea tempestate, qua comes Amicus regem
.
—
Ii —
boju na moru ili

kopnu, ili se kralj dao lakovjerno namamiti tobože po-
mirljivim susretanjem sv neprijatelja u koji dalmatinski grad na koje ili
drugo mjesto, ne znamo, “kao što nam nije poznata ni njegova dalja sud-
bina; možda ga je grof Amiko dao otpremiti nekud u Apuliju, gdje je
onda i umr'o, ali nije nipošto isključeno, da su s njime njegovi dalma-
tinsko-hrvatski protivnici i drugačije obračunali, kao s ,uzurpatorom i
heretikom“. Direktna posljedica pada kralja Slavca bješe, da se tada nor-
i
manska vlast, bar privremeno, učvrstila po glavnim primorskim varošima,
naročito u Splitu, Trogiru, Belgradu, Zadru Ninu i da je s njenom pomoći
i
opet skršena premoć protureformističke hrvatske stranke, ali uništena nije
bila ograničivši se dalje na tajno kultiviranje slovenske liturgije.“
i
ta nnoablnčatneasn bitno huon

P mitE. [xx ludećGE. ruj.
4;
Reg nor
EIs
+
atfomano oj otoronj?. Go. tre chjobaq& daline

pe Šitin
ip
+
t
<
abermige lupa. fed Wrnuflaterdo

alle oš tate
leti open zautmeo urleca: Ilimonellepotči
poliaende« Nitoja čik;
Capet
je oa tii Pe
pištej
dlita žao
v
:
laneta ele. laujenapasie!
ae
oi
nakažtito žeduačile. lummrdjegpače.
melahel raste, ponose. Ružečnač: Ančpesiror
ac
imeni jeteiVeei oie ano. leu
zeki jarana
Lonečinopant so
zhpi. 82221.
ii sio
Mo ;
Slika 228. Kninska isprava od g. 1070. (Original, Zagreb, drž. arhiv).
Chroacie cepil.“ O toj formuli datiranja up. Šufflay, Die dalmatinische Privaturkunde
(Sitzungsberichte vol. 147). Beč 1904, 155.
s Propašću kralja Slavca bavilo se kod nas više pisaca. Od starijih radnika stoji
hrvatskoga kralja Slavica 1075.
i
na prvom mjestu Rački, Dopunjci ispraci stariju povijest hrvatsku. II. O zarobljenju
za
godine (Rad vol. 19. Zagreb 1872, 91—97). Rački smatra

Slavca zetom kralja Petra Kresimira IV., to jest mužem njegove kćeri Nede. Da Neda
uopće nije historijsko lice, dokazao sam u raspravi o kralju Slavcu (Vjesnik hrv.
arh. dr. vol. VII, 151 i dalje). Glavno
je
tada bilo pitanje, tko je bio zagonetni comes
Amicus splitske isprave od novembra Drugi put radio je Rački o Slavcu
1075.
raspravi
,Borba južnih Slovena za državnu neodvisnost u XI. v.“ Zagreb 1875. 189—199, Poslije
u
njega zabavio se Slavcem Robert Pinter, Primjedbe hrvatskoj povijesti na izmaku
XI. na početku XII. stoljeća (Program gimn. u Gospiću 1886./7. Gospić 1887, 24—28)
i
Virag, O kralju Slaviću i Amiku (Nast. Vjesnik vol. VIII. Zagreb 1900, 312—316). Zna-
čajno je, da poznati strogi katolik i biograf Grgura VII. Gfrčrer jasnim riječima do-
i
— 582
Tek poslije pada kralja Slavca mogao se sastati na poziv papinskoga

legata, nadbiskupa Gerarda, sinod u Splitu. Prisustvovali su mu pored
splitskoga nadbiskupa Lovre svi njegovi sufragani: Stjepan zadarski, Ivan
trogirski, Grgur rapski, Prestancije belgradski, Grgur kninski (chroatensis)
i Vasilije osorski; značajno je, što se ne spominje krčki biskup, dokaz,
i
da u toj biskupiji još uvijek nijesu poslije Zdedine uzurpacije nastale
sređene prilike. Pored biskupa došli su na sinod jamačno opati pojedinih
samostana, od kojih su nam iz onoga vremena poimence poznati: Petar
opat Sv. Krševana u Zadru, Dobre Sv. Stjepana kod Splita, Petar Sv. Ivana
Evanđ. kod Belgrada Ivan Sv. Bartola
i kod Knina.'! Akta ovoga sinoda
nijesu sačuvana, ali su na njemu već s obzirom na nedavne događaje
svakako opet proglašeni poznati nam splitski sinodalni zaključci od marta
1060., naročito oni, koji su se odnosili na svećeničku ženidbu, heretičku
simoniju svećenstva i laika svake vrste i zabranu slovenske liturgije.“ Ali
taj se sinod zabavio i pitanjem nutarnjega uređenja dalmatinsko-hrvatske
crkve i obnovio je još 928. ukinutu biskupiju u Ninu. Teritorija obnovljene
ninske biskupije sastavljena bje od nekih dijelova zadarske, pod koju je
tada pripadao i sam Nin, i jamačno od zapadne polovine županije ličke
na sjevernoj strani Velebita, gdje se do toga vremena vjerojatno sterala
vlast krčke biskupije.*! Pred razlaz sinoda još je papinski legat imao da
izvrši jednu presudu. Poznato nam je, da je godine 1060. papinski po-
slanik Teuzo, biskup u Orvietu, dosudio samostanu Sv Krševana u Zadru
crkvicu Sv. Ivana na otoku Telaščici, koju je najprije zadarski prior Grubina
darovao tom samostanu, a onda mu opet htio da oduzme.*? Međutim
je
poslije toga zgodilo se, da je tu crkvicu sebi prisvojio zadarski biskup

vodi u vezu propast kralja Slavca s politikom Grgura VII. (Byzant. Gesch. vol. II., 238:
4,,,ohne Zweifel dies, dass der Papst, welcher den Legaten (sc. Gerhard) ausschickte,
die Umwčlzung (— pad Slavčev) gebilligt, wo nicht gar gef0rdert habe.“
3 O tom samostanu up. Ekskurs 1ll, na kraju knjige.
Ovo naime znače riječi legata Gerarda sa splitskoga sinoda: ,Ego Girardus s.
40
Romane eccl. apocrisarius Sipontineque sedis gracia dei archipresul, missus a domino
Gregorio papa partes in istas (dakle i zbog Slavčeva nastupa na prijesto), statui
sanctam synodum Spalatina in urbe sedens universo cum cetu, firmans vera, exsecrans
illicita, respuens falsa“ (Rački, Doc. 99). Na rimskom sinodu 9. marta 1074. papa Gr-
gur VII, opet se digao protiv svećeničke ženidbe simonije (Jaffć-1.0 wenfeld,
i Re-
gesta vol. 1, 603 (nr. 4827).
4 Obnovljenje ninske biskupije pominje Toma (e. c. 54): ,ln hac sinodo restau-
ratus est episcopatus Nonensis“, a tako isto i to, da je prije osnutka senjske biskupije
(1185) krčka imala svoje župe na hrvatskom kopnu (o. c. 44). God. 1185.
imala
je
ninska biskupija ,has parochias: Nonam, totam Lucam et medietatem Lice“, dok je drugu
polovicu Like upravo tada dobila novoosnovana biskupija krbavska, koje je
teritorija
i
dotada potpadala pod Split (Smičiklas, Cod. dipl. vol. II., 193). Vjerojatno je dakle,
da je novoosnovanoj ninskoj biskupiji 1075. pripala uz Nin lučku županiju već onda
zapadna polovina Like.
+2 Gi.
gore str. 509,
će
— 353 —
Stjepan (poslije 1066. a prije 1075.) i stoga se sada na splitskom sinodu

i potužio opat Petar papinskom legatu predloživši mu ujedno i ispravu
biskupa Teuza. Na to je nadbiskup Gerard, pristankom svega sinoda,
ponovo dosudio samostanu Sv. Krševana onu crkvicu — ili bolje reći
njen zemljišni posjed, naime vinograde i maslinik zapovjedivši biskupu
Stjepanu, da je predade opatu Petru.'* Tada je već dvanaestu godinu
čamio u Splitu u tamnici onaj svećenik Vuk, koji je 1063. organizovao
hrvatski otpor protiv zabrane slovenske liturgije. Budući da je papa
Aleksandar II. pred smrt odredio, da se svi oni, koji su za njegova pon-
tifikata dopali tamnice, puste na slobodu, nadbiskup Gerard udovolji tada
posljednjoj želji prethodnika Grgura VII., ali tek onda, kad je nesrećni
svećenik položio prisegu na moći Sv. Dujma u stolnoj crkvi splitskoj
— možda pred sakupljenim sinodom — da ,nikad više ne će natrag pasti
u herezu, koje se odriče“ (ut in abiuratam heresim nunquam relabi de-
beret) i da se ostavivši Hrvatsku i Dalmaciju, nikad više ne u
nju vratiti“.4 Kad je poslije toga pošao nadbiskup Gerard u Rim, da
izvijesti papu o svom djelovanju i da mu predloži sinodalne zaključke na
potvrdu, pošao je s njime i svećenik Vuk; šta više, njemu bi dozvoljeno,
da stupi pred Grgura VII. — dokaz, da u njemu ne smijemo da gledamo
pustolova.** Papa je potom potvrdio obnovljenje ninske biskupije, a na
to je u Ninu izabran od svećenika i građanstva biskupom neki Formin, koga
onda posveti nadbiskup Lovro potkraj 1075. ili odmah na početku 1076.
Pojava grofa Amika na istočnoj obali Jadranskoga mora nije nikako
mogla da ide u račun republici mletačkoj. Tada je sjedio na duždevoj
stolici Dominik Silvio (1071.—1084.), muž Teodore, sestre cara Mihajla
VII, odlikovana titulom protoproedra.*? Normanska navala na dalmatinsku
obalu dade mu eto priliku, da pokuša, ne bi li opet uspostavio poslije
više decenija mletačku vlast u nekadanjim carskim varošima i ostrvima.
Ali istup grofa Amika ogorčio je i vojvodu Roberta Gviskarda,“ koji je
# Rački, Doc. 99.

4 GI. gore str. 514.
s Toma 0. c. 54. Ovim je riječima jasno označen hrvatski protureformistički

pokret od 1063.—1064. kao heretički, dakle su i njegovi privrženici u očima rimske
kurije — heretici.
# Toma |, €. ,. .sed cum eo (sc. Girardo) Romam adiens apostolico se con-
.
spectui permitteret exhiberi.“

# Krause (Die Byzantiner des Mittelalters. Halle 1869, 228) kaž ,Mit dem
Titel spležgns bezeichnet Anna Komnena hčhere Beamtete heint der-
iiberhaupt und
selbe sich dem Begriffe von Senator zu nihern. Der zgwrompćsš sac war einer der
hchsten weltlichen Verwaltungsbeamten der Stadt, etwa ein Vor: zender oder Pr&-
sident des Senais.“
# Vilim Apulski, Gesta Robert Guiscardii 1. III. v. 390 i dalje (Mon. Germ.
hist. $S vol. IX, 273): ,Hunc (sc. Amicum) . dux oderat et quia fines Dalmaticos
. .
sine velle suo temptavit adire.“

— 554 -
baš tada bio u dobrim vezama s carem Mihajlom VII., jer se jedna njegova
kći vjerila s carevićem Konstantinom i već nalazila u Carigradu na od-
goji.!' Zato se dužd i mogao nadati, da mu
s
te strane ne će biti smetnje.
Nekako potkraj 1075. otplovi on iz Venecije s brodovljem i vojskom,
i
doskora protjera grofa Amika i njegove Normane s dalmatinske obale.
Kad se ratoborni grof vratio u Apuliju, pobuni poslije dvije godine
(1078.) sa svojim stričevićem Petrom od Trana i
jo nekom drugom
normanskom gospodom ponovo protiv vojvode Roberta Gviskarda, ali bi
poražen i
primoran na pokornost;*! posljednji nam se puta spominje u
u jednoj ispravi godine 1087." Sin njegov Gotfrid stupio je još 1083.
u vizantijsku službu, gdje je znao da sebi izv odličan položaj na
carigradskom dvoru. Međutim je dužd Dominik Silvio nametnuo svoju
vlast varošima Splitu, Trogiru, Belgradu i Zadru, a možda i Ninu, pa uze
naslov dužda Dalmacije (dux Dalmatie). U jednom dalmatinskom gradu,
najvjerojatnije u Splitu, sabra on 8. februara 1076. oko sebe mnoštvo
odličnika iz pomenutih gradova, našto se oni njemu kao ,svome gospo-
daru“ (seniori nostro) obvezaše zasebnim ugovorom, ,da od toga dana
nitko od građana, ni sam ni ma na čiji podstrek, ne će dozivati Normana
ili kojih drugih stranaca u Dalmaciju“. Tko ovaj ugovor prekrši i ne bi
se mogao legalno opravdati, izgubit će u smislu ,rimskoga zakona“ život
i imovinu, od
koje će polovica pripasti dužđevoj komori, a polovica onom
gradu, u kojem bi se taki prekršitelji našao.** Na taj ugovor obavezali su
se poimence u ime Splita prior Stjepan Valiza tribun Gaudin s dese- i
toricom građana, u ime Trogira prior Vital i arhiđakon Sabaudije sa
Chalandon o. vol.
1 €. I., 264.
s Dandolo c. In
1.
quo tempore Normanni Dalmatinorum fines invaduunt
248:
et destruunt, Dux igitur egressus est eos abire cočgit.“

s! Chalandon
o.
c. vol. I, 251—: Heinemann o. €. vol. i 12.
Codice dipl. Barese vol. 61 (juni 1087. Signum Amici comitis.

s
Heinemann o. c. 330. Ovaj će se Gotirid nešto docnije opet javiti u vizan-
tijskoj službi na dalmatinskim obalama (gl. niže u poglavlju VII. o kralju Stjepanu II.i
Petru).
št Rački, Doc. 101—102: ,ut ab hac die in antea nunquam nullus nostrorum
civium audeat adducere Nortmanos aut extraneos in Dalmatiam, aut per se ipsum vel
quovis ingenio.“ Ove nam riječi lijepo objašnjavaju nedavne događaje, naime da su
dalmatinski građani pozvali grofa Amika u pomoć, i to po nagovoru (zar legata Ge-
rarda). Dalje se određuje u ispravi kazna za prekršitelja ugovora (huius foederis pre-
varicator), koji ,iudicetur per iudicem erga Romanam legem, que in presenti pagina
scripta esse videatur in IV capitulo eiusdem legis: ,Quia si quis inimicos infra pro-
vinciam invitaverit aut introduxerit, anime sue incurrat periculum et res eius inferantur
in erarium.“ Ovdje se isprava poziva na cap. IV. zakona (edictum) langobardskoga
kralja Rotharisa od nov. 643., koji u izdanju Bluhme-ovu (Mon. Ger. hist. Le-
22.
ges vol. IV., 13) glasi: quis inimicum intra provinciam invitaverit aut introduxerit,
,Si
animae suae incurrat periculum, et res eius infiscentur.“

c.
ON
šestoricom građana, ime Zadra prior Dominik Justo sa šest građana;“
u
jedva griješimo, ako u tim
ljudima gledamo glavne dušmane nesrećnoga
kralja Slavca. Ispravu, koju je napisao ,na molbu ovih ljudi“ duždev
kapelan Petar Hencije, potpisali su i njen sadržaj odobrili potvrdili i
splitski nadbiskup Lovro, ninski biskup Formin, belgradski biskup Pre-

stancije i Ivan opat Sv. Bartola kod Knina.
55)... atque prior de Belgrado lustus Veneticus“ (o. 102) očito je rdavo pre-
pisano za ispravno ,lustus Dominicus“, kako to imadu bolje tradirane belgradske isprave
iz iste god. 1076. (Rački, Doc. 108, 109, 110).
VI.
Kralj Dmitar Zvonimir

(1076.—1089.)
Politički položaj poslije propasti kralja Slavca. Papa Grgur VII. i Vizantija.
— Izbor i krunisanje Dmitra Zvonimira (u okt. 1076.). — Zvonimirova va-
zalska prisega papi Grguru VII. — Dvor kralja Zvonimira. — Zvonimir u
Beleradu (potkraj 1076.). — Dubrovnik i srpski kralj Mihajlo (1077.). —
Boravak papinskoga legata Petra u Hrvatskoj (1078.). — Posvećenje nove
stolne crkve u Kninu (1078.). — Vitez Vecelin i papa Grgur VII. (1079.).
Ninski sinod (1080.). — Sudjelovanje kralja Zvonimira u vizantijsko-norman-
skom ratu (1081.—1085.). — Venecija i Vizantija (1085.). — Baščanski natpis.
— Kralj Zvonimir i dalmatinski gradovi. — Smrt kralja Zvonimira (1089).
Poslije propasti kralja Slavca bijaše položaj hrvatske države veoma

kritičan: bez vladara i rascjepkana stranke, ona je bila izložena opasno-
u
stima novih borba za prijestolje i eventualnim novim napadajima tuđinskih

osvajača. Ali najteži udarac svakako bilo je to, što se u vrijeme propasti
kralja Slavca opet ocijepila Dalmacija od Hrvatske
i što joj se nametnuo
kao gospodar mletački dužd. Međutim iskustvo od više decenija uvjerilo
je Dalmatince, da su im autonomni položaj i zasebna prava mnogo više
obezbijeđena u vezi s Hrvatskom, nego li pod republikom Venecijom,
jer su ih uz Hrvatsku vezali jaki i bliski interesi, i to ne samo oni, što su
izvirali iz zajedničke crkvene organizacije, nego još i trgovački
Zato i jeste sasvim prirodno, da su oni sami pregli, kako bi se opet
i politički.
vratila vremena kralja Petra Kresimira IV. Ali za istim su ciljem išli i
protivnici zbačenog kralja Slavca, čija je stranka poslije njegove propasti
i normanske
privremene okupacije i opet bila prigušena. I oni su morali
prije svega nastojati, da se u Hrvatskoj što prije učini kraj bezvlađu i da
oni opet učvrste svoju vlast. Zato i vidimo, gdje se javlja bivši ban
Petra Kresimira i šurak tadanjega madžarskoga kralja Geze
Dmitar Zvonimir, kao ,Božijom milošću knez Hrvatske i
I. (1074.—1077.),
je
Dalmacije“ (dei gratia dux Chroatie Dalmatieque). Da li mu kod toga
uspjeha pomogao brat njegove žene Jelene, ne znamo, ali nemoguće nije.
i
Svakako su tim činom protivnici kralja Slavca mimoišli zakonitog baštinika

Petra Kresimira, hercega Stjepana, a jedino obziri spram pape Grgura VII.
i
njegova shvaćanja o svjetovnim vladarima s jedne strane, a bojazan od
iz
SIS
Venecije, kojoj je za leđima stajala Vizantija, s druge, razlogom su, što
ga nijesu odmah i okrunili kraljem.
Baš tada bijaše međunarodni položaj Grgura VII. na vrhuncu slave
i moći. Zato se moglo i očekivati, da će on s uspjehom pomoći obno-
vljenju hrvatsko-dalmatinske kraljevine, i ne obazirući se na to — kako
su dojakošnji događaji pokazali — da se bez njegova pristanka i upletanja
i onako nije ništa dalo činiti. Kako je poznato, tada su odnosi Grgurovi
s njemačkim kraljem Henrikom IV. već došli do kritične tačke i već se
znalo, tko je na strani papinoj, a tko na kraljevoj. Pristajanje dužda Do-
minika Silvija uz Henrika IV.,! a tako i južnonjemačkih oblasti uz hrvatsku
granicu,? nikako nije moglo da ide u račun političkim
ciljevima pape Grgura VII. Jasno je dakle, da
on sam morao u svom interesu nastojati, da se u
i
je
Hrvatskoj urede prilike tako, kako je on
sebi zamišljao odnos između prijestola
Sv. Petra i svjetovnih vladara. S druge pak
strane, a to je osobito važno, papa Grgur VII. bješe
baš tada u dobrim i prijateljskim vezama s vizan-
tijskim carem Mihajlom VIl., jer ne valja smetnuti
s uma, da je u pitanju političke pripadnosti Dal- gjiza Papa
macije, Carigrad još imao važnu riječ. Pritiješnjen Grgur VII. (Venecija, 2
naime od Seldžuka, koji su se poslije pada cara Marciana).
Romana IV. Diogena nesmetano dalje širili po Maloj
Aziji, slabi i nesposobni car Mihajlo VII. obratio se još na proljeće
godine 1073. Zapadu za pomoć. Papa se odazva pozivu nadajući
se ponovnom sjedinjenju rimske i vizantijske crkve, objavi 1. marta
godine 1074. poziv na sve kršćane, da podu u pomoć prekomorskoj
Papa GrgurVII. piše duždu Dominiku Silviju, podsjetivši
1
ga prije svega na
mnogogodišnje dobre veze između svete stolice i republike, dne 9. juna 1077. ovako:
»Verum Ais temporibus, quod sine magno dolore non dicimus, non solum nostros ex-
acerbastis affectus, sed omnipotentis dei gratiam vobis procul dubio nimium labefacta-
stis, quoniam nescio quibus peccatis facientibus a rectitudinis excidistis et ultro
statu
extra consortium membrorum Christi et ecclesiae facti estis sectantes et recipientes

e0s, qui pro suis sceleribus excommunicati sunt et exorbitantes a fide et catholica
sanctorum patrum unitate doctrina et corroborata divinitus auctoritate per omnem in-
oboedientiam et contumaciam in laqueum diaboli ceciderunt et ministri, immo servi sa-
thane, a quo captivi tenentur, facti sunt“ (Jaff€, Bibl. rer. Germ. vol. 1I., 282). Grgur VII.
izopćio je crkve Henrika IV. na rimskom sinodu oko polovine februara 1078.; ako
je dužd pristajao uz kralja poslije njegova izopćenja pa čak i poslije Kanose (Ca-
nossa) potkraj januara 1077., jasno je, da je bio uza nj i prije toga.
2
Wahnschatffe, Kimten 65 i dalje; Mell, Krain 35 dalje; Mayer F. M.,
i
Die čstlichen Alpenlinder im Investiturstreite. Innsbruck 1883, 28 dalje; i

Pirchegger.
Gesch. der Steiermark vol. 1. Gotha 1920, 127 i dalje; Steklasa, Kralj Dmitar Zvo-
nimir prema Karantancima za investiture borbe (Program kr. vel. realke u Rakovcu
1883/4).
— 558 —
i
braći. Ali skoro se pokazalo, da napori papini ne će imati uspjeha. Uza
sve to ipak se dobre veze s Vizantijom održaše dalje, što nam dokazuje
fakat, da je Grgur VII. poslije detronizacije Mihajla VII. (u martu 1078.)
prokleo uzurpatora Nikifora Botoniata (1078.—1081. ). Činjenica, da je Dal-
3
macija već u oktobru 1076. opet bila sjedinjena s Hrvatskom i da je

mletačkom gospodstvu bez oružana sukoba došao brzi kraj, dokazuje
sama po sebi, da se to moglo zbiti jedino saradnjom carstva, a
više
protiv koga bješe Venecija nemoćna. Mislim da kod toga nije bila dovoljna
želja Dalmatinaca, da se opet vrate državnoj zajednici s Hrvatskom, već
da treba uzeti u račun još i intervenciju Grgura VII. kod cara Mi-
hajla VII. i njegova dvora.*
U septembru 1076. odasla papa u Hrvatsku kao svoje legate Gebi-
zona, opata rimskoga samostana Sv. Bonifacija i Alek
i Fulkoina,
od Ankone, koji
biskupa grada Fossombrone (Forum Simpronii) nedaleko
onda sazovu sinod u Split u stolnu vu.? Akta ovoga sinoda još nijesu
nađena, ali znamo, da se on poslije raspravljenih crkvenih pitanja zabavio
uzvišenjem kneza Dmitra Zvonimira na hrvatsko-dalmatinski prijesto i tako
se preobrazio u sabor, a jedino prisustvo papinskih poslanika razlogom je,
da izvori taj krupni politički čin prenose na sinod, koliko ta
i ,sinod“ riječ
u to vrijeme ne znači još i ,skupštinu“ ili ,sabor“ uopće. U zboru hr-
4
Up. Jaff€, Bibl. rer. Germ. vol. II,, 31, 64—65, 72, 145, 330; Heinemann,
69,
Gleseh, der Normannen 264—265, 289270, 272, 304; Chalandon, Domination nor-
mande vol. 1., 234 36237, 265.
+
Kad Dandolo (e. na osnovu starih izvora mletačkih kaže, da je dužd
c. 250)
Vital Faledro god. 1085. odaslao u Carigrad caru Aleksiju I. Komnenu osobito poslan-
utiurisdictiones Dalmacie et Croacie ab incolis traditas optineret, quas Cp.
sibi
stvo,
imperio pertinere noverat“, onda je jas čima potvrdio, da je u pitanju državo-
pravne pripadnosti Dalmacije još i 1085. imao krupnu vizantijski
riječ
car. Onaj pak tko
daje, ima po logici pravo uzimati.

i
s Još 1162. imao je komornik pape Klementa Ill. (1187.—1191.) i Celestina III.
(1191.—1198.), Cencije (Cencius), kanonik crkve Sancta Maggiore, u rukama Maria
original ovih sinodalnih akata, kad je sastavljao spisak papinskih prihoda (census), iz
različitih kršćanskih zemalja. To pokazuju ove riječi: sinodo habita in Dalmatia
,Ex
a legatis VII pape Gregorii, scilicet a Gebizone, tunc monasterii sanctorum Bonifatii et
Alexli abbate, nunc vero Cesenate episcopo, que sinodus habetur in archivo sacri pa-
latii Lateranensis, in qua de regno Dalmatie ita inter cetera legitur“ (gl. Cencijev
originalni rukopis u vatikanskoj biblioteci Sign. Vat. 8466; up. i moj Priručnik 266).
Kolikogod sam nastojao, kad sam radio u Rimu, da dobijem pristup u lateranski arhi
ipak nijesam mogao. Kako su me uvjeravali neki stručnjaci, lateranski arhiv još
nije sav prenesen u Vatikan. O samostanu Sv. Bonifacija Aleksija na Aventinu u Rimu i
gl. Marucehi, Elements d'archćologie chrćtienne. Ill. Basiliques et &glises de Rome.

Rim 1909, 196-200; Kehr, Regesta vol. I. Berlin 1906, 115—116. o biskupiji Fossom- 1
brone up. Kehr, Regesta vol. IV. Berlin 14—217 (,Episcopatus Forosempro-
niensis ecclesiae Romanae immediate subiectus erat“, kaže Kehr o. 214). Bazilike c.
S. Petra u Solinu danas nema, no zaslužni Bulić iskopao je jedan dio stupova joj
i
temelja. Ovo mjesto danas se zove u narodu Gradina.
— 559
vatskih i dalmatinskih odličnika nalazili su se nadbiskup Lovro sa sufraganim

biskupima: Stjepanom zadarskim, Petrom kninskim, Grgurom rapskim,
Prestancijem belgradskim, Vasilijem osorskim, Forminom ninskim Ivanom
trogirskim pa opatima Dobrom Sv. Stjepana splitskog, Ivanom Sv. Bartola
i
kninskoga i Petrom Sv. Ivana Evand. belgradskoga; pored njih jamačno
su prisustvovali po svojoj dužnosti i ostali opati, a tako i gradski priori
Kandit zadarski, Dominik Justo belgradski, Vital trogirski i Stjepan Valiza
splitski. Od svjetovnih velikaša (comitum et baronum) i nižega plemstva
(ubi fuit fidelium maxima congregatio), poimence se pominju tepči Dominik,
župan Črne, komornik Višen, župan hlijevanski (Cleunensis) Dobril, župan
cetinski (Cetinensis) Pribina, župan sidraški Ljubomir župan kninski Ju-
i
rina.* Budući da je glavna svrha dolaska papinih poslanika bila

pitanje
popunjenja hrvatsko-dalmatinskoga prijestola, oni su zacijelo prije svega
ovom saboru iznijeli sve one uvjete, što ih je stavljao Grgur VII. novom
hrvatskom kralju. Kad ih je knez Dmitar Zvonimir prihvatio, bi isklican
od svega sabrana svećenstva, plemstva i naroda kraljem Hrvatske i Dal-
macije, našto ga je onda u nedjelju 9. oktobra 1076. sam papinski po-
slanik Gebizon okrunio u bazilici Sv. Petra u Solinu, a ne u Splitu
jamačno zato, jer se za pravovaljano krunisanje hrvatsko-dalmatinskoga
kralja tražilo, da bude izvršeno na hrvatskoj zemlji. Kod krunisanja
položio je novi kralj pred čitavim zborom na ruke opata Gebizona papi
Grguru VII. ovu značajnu prisegu:
»Ja Dmitar, drugim imenom i Zvonimir, Božijom milošću knez Hr-
vatske i Dalmacije, od tebe gospodine Gebizone — ovlaštena na to od
našega gospodara pape Grgura kao njegova legata
i
zastavom, mačem,
žezlom i krunom ovjenčani ustoličeni krali, pošto me
je
pravilno izabrao
u bazilici Sv. Petra u Solinu čitav kler i sav narod vladaocem kraljevine
Hrvata i Dalmatinaca,? obećajem, dajem ti riječ i zavjetujem se tebi, da
ću nepromijenjeno izvršiti sve, što mi bude naložila tvoja časna svetost,
to jest, da ću u svemu i svačem održati vjeru apostolskom prijestolu i
štogod su u ovoj kraljevini budi apostolski prijesto budi njegovi legati
odredili ili će još odrediti, sve ću to neopozivo čuvati;*
gojit ću pravdu;
8
Rački, Doc. 106, 113.
7
Riječi: ,Ego Demetrius, qui et Suinimir nuncupor, dei gratia Chroatie Dalma-
tieque dux, a te domine Gebizo, ex apostolice sedis legatione domni nostri pape Gre-
gorii potestatem obtinens, in Salonitana basilica sancti Petri sinodali et concordi totius
cleri et populi electione de Chroatorum Dalmatinorumque regni regimine
per vexillum,
ensem, sceptrum et coronam investitus atque constitutus rex“, znače samo toliko, da
opat Gebizon kao papinski legat krunisao kralja Zvonimira, dok su kraljevska in-
je
signija jamačno bila ona ista, kojim su bili krunjeni Petar Kresimir IV.
hodnici. Samo
novom kralju.
je i
njegovi pret-
zastavu (vexillum sc. sancti Petri) poslao papa kao lenski gospodar
Ovim se riječima misle sinodalni splitski zaključci od 1060. idućih godina (gl.
%
gore str. 504 i dalje).

—
branit ću crkve; starat ću se oko prvijenaca, desetina i svega, što pripada
crkvama; gledat ću da biskupi, svećenici, dakoni i subdakoni čisto i
dostojno živu; štitit ću siromake, udovice i sirote; sprečavajući nedopu-
štene brakove među rođacima, bdjet ću nad tim, da se vjerenice po zakonu
udaju prstenovanjem i svećeničkim blagoslovom i ne ću dopuštati, da se
tako ispravno sklopljeni brakovi razrješuju; opirat ću se prodavanju ljud-
skoga roblja; i (najzad) pokazat ću se s Božijom pomoći valjan u svemu,
što je pravo.“
,Svake ću godine na Uskrs za predanu mi kraljevinu plaćati pri-
stankom sviju mojih odličnika Sv. Petru danak u iznosu od dvije stotine
vizantijskih zlatnika, i želim, potvrđujem i tražim, da tako čine i moji na-
sljednici. Povrh toga poklanjam, darujem i potvrđujem apostolskom
prestolu samostan Sv. Grgura, imenom Vrana, sa svim njegovim blagom :'!
a se ova obećanja i obaveze slažu sa lateranskim sinodalnim zaključcima od
1059. idućih godina (gl. gore str. 501). Ovo nam mjesto dokazuje, da su i na splitskim
i
sinodima svaki put bili objavljeni i lateranski sinodalni zaključci (gl. gore str. 504).
Riječi:
19
,Ducentorum quoque bizantiorum tributum meorum omnium consultu
primatuum sancto Petro per singulos annos in Resurrectione Domini de mihi concesso
regno persolvendos statuo; et ut post me regnaturi hoc idem servent censeo, corroboro
atque sanxio“, sjećaju na riječi, što ih je Grgur VII. pisao 22. sept. 1074. češkom knezu
Vratislavu: ,Pervenit ad nos nuntius vester, qui magnae devotionis fidelitatis vestrae
et
exhibitionem nobis retulit et, que beato Petro sub nomine census misistis, videlicet
centum marchas argenti ad mensuram vestri ponderis, fideliter praesentavit“ (Jaff&,
Bibl. rer. Germ. vol. Il, 119—120). Da se gornje riječi
mogu bolje objasniti, treba po-

menuti pismo engleskoga kralja Vilima I. osvajača od 1079.: ,Hubertus legatus tuus,
i
religiose Pater, ad me veniens ex tua parte me admonuit, quatenus tibi et successoribus

tuis fidelitatem facerem et de pecunia quam antecessores mei ad Romanam ecclesiam
mittere solebant, melius cogitarem .. Pecunia tribus fere annis, in Galliis me agente,
negligenter collecta est. Nunc vero divina misericordia me in regnum meum reverso,
quod collectum est, per praefatum mittitur, et quod reliquum est per legatos Langfranci
archiepiscopi, fidelis nostri, quum opportunum fuerit, mittetur“ (Baronius, Annales ad
an. 1079 nr. 10). Na osnovu ovih analognih primjera treba zaključiti, da se pod onim
tributum, na koji se obvezao kralj Zvonimir, ima razumjeti tek neki počasni dar, pre-
obražen u dužnost, dakle t. zv. denarius s. Petri — Petrov novčić, poznat u Engleskoj
već od VIII. v., a nipošto ne svjetovni vazalski danak u državopravnom smislu. Up. i
kanon V. lateranskog sinoda od 1059. (gl. gore str. 501).
1!
Samostan Sv. Grgura u Vrani (Aurana, Laurana) jamačno monasterium re-
gale (o tom up. Du Cange, Gloss. V., 455),
podvrgnut samo kralju, odnosno biskupu
na kraljevskom dvoru (t. i. kninskom) bio je na sjevernoj obali istoimena jezera,
8 klm. istočno od Belgrada; bez sumnje pripadaše benediktinskom redu, no sve do
toga časa nikad se ne spominje u izvorima. Oko 1107. javlja nam se u ispravama opat
toga samostana (Desa abbate sancti Gregorii, Smičiklas, Cod. dipl. vol. II., 17), no
skoro prijeđe u vlasništvo templarskoga reda; kad je taj red ukinut (1312.), bili su u
njemu Ivanovci (prvi put 1328.; Fejer, Cod. dipl. VHII., 341-343, ove isprave
3., začudo
nema kod Smičiklasa), kojih je starješina — prior vranski — igrao u hrvatskoj historiji
krupnu ulogu. Danas nosi titulu vranskoga priora jedan od zagrebačkih kanonika. Grad
Vrana i samostan s crkvom propadoše oko 1648. u vrijeme tursko-mletačkoga rata; još
danas se vide razvaline stare Vrane.
— 881 —
srebrni kovčeg, u kojem su moći od svetog tijela istoga blaženoga Gr-

gura, dalje dva krsta, kalež i patena, dvije zlatne crkvene svjetiljke ukra-
i
šene draguljima a u obliku krune, evanđelje ispisano srebrnim pisme-
nima, sva ostala pokretna i nepokretna imovina; sve to neka bude
isključivo vlasništvo legat4 Sv. Petra, a samostan njihov hospicij (svra-
tište), ali tako, da nikad ne može preći u druge ruke, već da ostane za
vječna vremena posjed Sv. Petra; čuvat ćemo ga ja i moji nasljednici
da bude slobodan i obezbijeđen od svakog čovjeka. Nađe li se ipak
tkogod, koji bi, nagnan smjelom drskošću, ugrabio pomenutom samo-
stanu štogod od navedena blaga, neka sluša onaj užasni glas sudije, što
će ga čuti đavo sa svojim anđelima“.
»Kako vladati znači koliko i služiti Bogu, prisižem na ruke tebi kao
zamjeniku BI. Petra i našega gospodara pape Grgura i njegovih naslje-
dnika, ovu (vazalsku) prisegu vjernosti: Ja Dmitar Zvonimir, Božjom mi-
lošću i darom apostolskoga prijestola krali, od toga časa bit ću vjeran
Sv. Petru i mome gospodaru papi Grguru i njegovim kanonski izabranim
nasljednicima i ne ću ni savjetom ni učešćem pomagati, da budi on, budi
njegovi nasljednici, budi njegovi legati izgube život ili
koje udo svoga tijela
ili slobodu; i ne ću nikad nikomu svijesno na njihovu štetu prokazati
tajne, koju bi mi povjerili. Državom, koju primam
iz
tvoje ruke, gospodine
Gebizone, vjerno ću upravljati i nikad ne ću ni nju ni pravo na nju nau-
mice oteti papinskom prijestolu." Moga gospodara papu Grgura, njegove
nasljednike i legate, kad dođu u moju državu, primat ću svečano i po-
y +» člim duabus coronis aureis gemmis ornatis.“ To nijesu nipošto bile vla-
12
dalačke krune, već crkvene svjetiljke (lumina) zvane coronae, ,die so eingerichtet waren,
dass darin, beziehungsweise daran mehrere durchsichtige Glasgefisse befestigt werden
konnten, deren brennende Schwimmdochte nach oben und umten Helle verbreiteten“
(Kaufmann, Handbuch der christ. Archžologie. Paderborn 1913, 669). | Du Cange,
Gloss. Il.,575
kaže: ,Corona, candelabrum in modum coronae ac circuli, variis lucernis
instructum, ab ecclesiarum laquearibus dependens.“
33.)
.cum evangeliorum textu de argento.“ Ne valja pomišljati na evanđelje
povezano u srebrne ploče (up. Novak Viktor, Scriptura beneventana. Zagreb 1920,
69). Stoga ispravljam ranije moje mišljenje (Gesch. der Kroaten 288).
# O darovanju samostana Sv. Grgura u Vrani izdao
krunisanja kao knez (dux) zasebnu donacionu ispravu, koju je
je Dmitar Zvonimir još prije
još
Lucius vidio u
originalu u splitskom kaptolskom arhivu (De regno 86). Docnije potvrdio je ovu
ispravu papa Eugen Ill. (1145.—1153.) i
dao je unijeti u svoj registar, otkale ju je onda
dao prepisati Aleksandar Ill. (Smičiklas, Cod. dipl. vol. l., 125—126).
žne ove riječi glase u originalu: ,Ego, inquam, Demetrius qui et Suinimir
dei gratia et apostolice sedis dono res, ab hac hora in antea saneto Petro et domno
meo pape Gregorio suisque successoribus canonice intrantibus ero fidelis, et ut ipse sive
post eum futuri pontifices sive legati eorum vitam aut membra perdant aut capiantur,
neque in consilio neque in facto ero; et consilium, quod mihi crediderint ad illorum
dampnum scienter nulli intimabo. Regnum autem, quod mihi per manum tuam, domine
Gebizo traditur, fideliter retinebo et illud suimque ius apostolice sedi aliquo ingenio
aliquando non subtraham.“
36
962 —
a heocacečuo
nome“ ee meće
ioni
osllo &efimo
at
Jnđice1onić:
emi:
et sene 1 pedal erpobiei fa
a
edu Rega[ POLE imas
se Gamo
4
uolige:
ri pe cepnića
gumeoy.f; bufuna: 8 roje:
'ounec deadnnomuc(cosequefuće
so subi mona
či siRome
ou
im
le: ive a a pove ccoromec;
Ao
s
s
tm nočečauy Cr1pOSCIMEAE
&daliT xrozoneće NMEG8
(ma
oiarari-pecnji
1MEN
f
si vise hesboči
Slika 230. Iz registra Sv. Petra u Selu (Split, Kaptol. arhiv).

= 563 —
stupat ću s njima časno, a tako ću ih i otpremati natrag; i kudgod bi

me oni pozvali, da im služim, učinit ću im to tačno i bez prigovora,
kako god znam i mogu.“
Ova nam prisega prije svega dokazuje, da je Dmitar Zvonimir, kao
i
njegov prethodnik Petar Kresimir IV., opet ujedinio u svojoj ruci Hr-
vatsku i Dalmaciju u jednu državu, dakle da je on opet bio dalmatinskim
gradovima neposrednim gospodarom. Dalje ona dokazuje nam i to, da je
Zvonimir došao na prijesto pravom izbora hrvatskoga naroda i dalmatin-
skih gradova, a ne baštinskim, što nam je također dokaz, da nije bio član
Trpimirove dinastije, premda nam njegovo podrijetlo inače ostaje u tami.
Mi znamo jedino to, da su mu porodični posjedi bili u sidraškoj žu-
paniji nedaleko od Belgrada, da mu je u mladosti možda bio učiteljem
(magister) neki Šestak, koji je o svom trošku podigao krov samostanskoj
crkvi Sv. Ivana Evanđeliste nešto prije 1076." i da mu se ujak, dakle
materin brat, zvao Strezata (ili Streza), koji se oženio kćerkom nekoga
hrvatskoga plemića Rose (ili Rusina) iz neposredne blizine belgradske.'*
.Dominum meum papam Gregorium et suos successores atque legatos, si in
mi potestatem venerint, honorifice suscipiam et honeste tractabo et remittam; et
undecunque me invitaverint, prout potero, eis [iuste] sempliciterque serviam.“
donio sam prema pomenutom rimskom rukopisu komornika Cencija u mom Pri
268—269 (ima je Rački, Doc. 103—104 po Baroniju i
Luciju, no ne bez nekih greški),
Upoznavši ovu ispravu po mojoj Gesch. der Kroaten, Kehr (Zur Geschichte Wiberts
von Ravenna (Clemens III.) Sep. ot. iz ,Sitzungsberichte der preus. Akad. 1921) kaže:
Gregor VII. hat damals einen seiner grčssten Triumphe erlebt, indem er es erreichte,
dass Zvonimir sich ihm ganz in die Hinde gab . . und sich dann als Mann Gregors
.
VII. und des hl. Petrus bekannte. Die merkwiirdige Urkunde vom Oktober 1076 . . .ist
eines der wichtigsten Dokumente aus der Zeit Gregors VII. und fiir seine bekannten
Machtbestrebungen vielleicht das vollkommenste Beispiel“, a u noti kaže — čudeći se,
da
je nijesu poznavali i najodličniji njemački historici — ovako: ,Sonderbarerweise hat
auch Hauck nicht gewusst, das Gregor VII. gerade in Kroatien und Dalmatien diese
Anspriiche auf das vollstindigste durchgesetzt hat.“ Ovo priznanje tako učena čovjeka
kao što je Kehr, veoma
17U
je značajno; up. gore str. 544.
ispravi od 30. sept. 1187. kaže belgradski monah Petracia Negomire, da je
čuo od opata Nikifora, quod rex Suinimir quoddam territorium a quadam maceria,
que Cauca (rectius Cacma, i danas Kakma) dicitur, usque ad viam grandem versus
occidentem, que Selavice colnicus (= kolnik) dicitur, et ab inde recto tramite deorsum
usque ad Blatam (danas Vransko blato), omnia que inter hos terminos coli possunt,
cuidam magistro suo, proavo (?) videlicet Scestaki, regia auctoritate propterea quod sancti
lohannis Evang. ecclesiam cooperierat, antiquitus donavisset, et sui heredes post ipsum
illud territorium ut proprium donum regium multis temporibus possedissent“ (Smi
klas, Cod. dipl. vol. II., 211). Mislim da nema razloga sumnjati u ispravnost sadržine
ove isprave, naime u samostansku tradiciju (Rački, Doc. 145). O Zvonimirovu daro-
vanju mogao je još i u XIV. v., kad je napisan samostanski registar, postojati autentičan
zapis, a u vrijeme opata Nikifora između 1146 la čak
i
isprava kraljeva.
Up. Jelić, Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju (Vjesnik hrv. arheol.
dr. N. S. vol. Il. Zagreb 1898, 37, 66).
1#
Rački, Doc.132:
,Testibus his: Stressina Berberistich et quinque suis mili-

tibus, et Streisata, Svinimiri regis avunculo“, Na drugom mjestu o. c. 170: ,Rosa (=
— 504 —
Onda se iz slijedariječi Zvonimirove prisege jasno razabire i formula samog

krunidbenog akta, naslanjajući se očito na njemačko-rimsku a složena je od
ovih dijelova: kraljeva prisega, upit na narod i aklamacija narodna, pre-
daja papine zastave, mača i žezla, miropomazanje i krunisanje, i najzad
intronizacija i poklon novom vladaru. Kraljeva je prisega očito posljedica
pregovora između papinskih legata i kneza Dmitra Zvonimira pa njegovih
glavnih crkvenih i državnih velikaša, vođenih još u Splitu u vrijeme si-
nodalnih sastanaka u stolnoj crkvi, premda nije isključeno pomišljati i
na pregovore, što su ih zar prije toga vodili u Rimu Zvonimirovi pouz-
danici izravno s papom. Kod krunisanja dakle, Zvonimir je samo javno
ponavljao u narodnom zboru u bazilici Sv. Petra u Solinu ono, što je
ioš ranije utanačeno. Ta je prisega na taj način bila preduvjet miropo-
mazanju i krunisanju; mogli bismo je nazvati neke ruke krunidbenom
kapitulacijom docnijih vremena (u XV. vijeku). Poslije prisege Zvo-
nimirove, bez sumnje se — kako je to bivalo i kod drugih krunidaba
toga vremena — opat Gebizon obratio nazočnom narodu s upitom, da li
je nakan, da se podloži ovom čovjeku kao svomu vladaru, što je onda
odjeknulo aklamacijom (obično glasni poklici: ,fiat, fiat, amen“). Akla-
macija se ima smatrati kao sam narodni izbor od strane skupljena mnoštva,
u kojoj je po poimanju onoga vremena bila i temeljna važnost čitave
ceremonije, jer je izabranik odmah od toga časa smatran kraljem; šta
više, aklamacija je bila bezuvjetno nužna, da se može pristupiti samoj
ceremoniji krunisanja, koja začinje predajom insignija. Insignije pak jesu
znaci kraljevske vlasti, jer je one vidljivo predočuju. Bilo je samo u
smislu doktrine Grgura VII. o svjetovnim vladarima, da je Dmitar Zvonimir
najprije primio iz ruku papinskoga legata zastavu Sv. Petra kao znak, da
gleda u nasljedniku apostolskoga poglavice vrhovnoga svoga gospodara,
a onda ga je tek opasao opat Gebizon mačem da brani svoju državu i
kao znak stupanja na vladu, i po tom mu predao žezlo kao simbol sudačke
vlasti. Ali najodličniji dio insignija je kruna. Tako se krunisanje ima
shvatiti kao akt kojim je vidljivo pokazano, da se izvršila volja naroda
izražena izborom. Svakako je važno, što je Dmitra Zvonimira miropo-
i
mazao i
okrunio papinski legat, a to je očito imalo da znači, da je okru-
njeni postao vladarom ne samo voljom izborom svoga naroda, nego
i
s pristankom svete stolice.!" Istina je, nije nam ubilježeno izrijekom, da je

Rusin) quedam socrus Stresii vendidit eidem monasterio (St. lohannis) terram inibi (sc.
sub monte SS. Cosme et Damiani) pro XV romanatis, et hoc sub tempore abbatis Petri“
1078.). Značajno je da je Zvonimir bio iz sidraške županije i iz
a
kako smo imali prilike da vidimo, Belgrad se vazda isticao kon-
zervativnom politikom bješe vjeran privrženik dinastije Trpimirovića.
i
19
Zato kaže kralj Zvonimir o sebi ,dei gratia et apostolice sedis dono rex“ (up.
i
gore str. bili.

561,
15), a u jednoj ispravi iz god. 1083.: ,Cum me dei omnipotentis pietas

sua miseracione in regali locaret solio, cum eciam regni diademate sceptroque a vicario
eiusdem clavigeri b. Petri, Gregorio videlicet papa beatissimo, legaliter adhornarer“
(Rački, Doc. 138139).
Soo
Zvonimir bio i miropomazan, ali taj je običaj u ono vrijeme bio općenit
u čitavom kršćanstvu i vršio se neposredno pred krunisanjem a poslije
predaje insignija, dakle se može shvatiti kao sastavni dio same uže cere-
monije krunisanja. Kako je u to vrijeme već svuda bio običaj, da se i
i
kraljeva žena kruniše, više je nego samo vjerojatno, da je zajedno sa
Zvonimirom okrunjena Jelena, koju je hrvatski narod prozvao Lijepom.*
Poslije krunisanja svakako je slijedila intronizacija, to jest Zvonimir je
zajedno s Jelenom posađen na hrvatsko kraljevsko prijestolje, našto je
poslije dovršene svečane službe Božije, za koje jei izvršena čitava cere-
monija, slijedio poklon naroda novom vladaru. Miropomazanje i kruni-
sanje, koje je imalo krupno državopravno značenje, nije bila tek svečana
demonstracija, kojom je uveden u vlast novi kralj Hrvata i Dalmatinac4,
već je ono trebalo da njegovu kraljevskom dostojanstvu podade višu
sankciju i formalnu pravnu jakost, i najposlije da bude
i
vidljiv preduvjet
vršenja kraljevske vlasti, što se odmah pokazalo kod poklonstva narodnoga:
Svi su naime nazočni velikaši kraljevine i ostali crkveni i svjetovni časnici,
kao i plemići, predstavnici dalmatinskih gradova, nižega svećenstva i
samostana pa hrvatskoga naroda pristupili novom kralju prisegli mu i
vjern i
pomoć protiv neprijatelja, a on im je opet od svoje strane po-
tvrdio stara prava i privilegije. Nema sumnje, da je tom prilikom izdano
mnogo isprava nesamo crkvenim korporacijama, nego i svjetovnjacima,
ali nam se sačuvala samo ona, kojom je Dmitar Zvonimir potvrdio na
molbu splitskoga nadbiskupa Lovre katedrali crkvu Sv. Jurja u Putalju
s njenim posjedima, kako su je nekoć darovali ,moji prethodnici kra-
ljevi Trpimir (852.) i Mutimir (802.)“, kojih je isprave Lovro donio u
originalu pred novoga kralja.*!
Kod uzvišenja Dmitra Zvonimira na hrvatski kraljevski prijesto valja
ipak razlikovati dva čina: izbor i investituru. Prvi čin izvršili su pred-
stavnici hrvatskoga naroda i dalmatinskih gradova u zboru, koji potpuno
odgovara onome, što se docnije zvalo sabor (sebor), a drugi čin papa
po svojim legatima. Ali iz obaveze Zvonimirove Grguru VII. bilo bi veoma
pogrešno izvoditi, da je hrvatsko-dalmatinski kralj ovom krunidbom po-
Rački, Doc. 117: ,Helena gloriosissima regina“; 119: ,Lepa regina“; 13
»regina Lepa“. Kar&csonyi hoće da su to dvije različite ličnosti, što je nesmisao
(up. gore str. 528
bili.
73).
2!
Rački, Doc. 106—107. Još se u XV. v. čuvao u splitskom nadbiskupskom ar-
hivu original ove isprave sa sačuvanim kraljevskim pečatom. ,regum prede-
Riječi
cessorum meorum, videlicet Tirpimir et Mucimir, ut in ipsorum conscriptis paginis vi-

dimus contineri“, mogu se samo tako shvatiti, da se radi o poznatim nam ispravama
od god. 892. Sama omaška ,regum predecessorum meorum“ malog je značaja,
jer su u Zvonimirovo doba poznavali u Hrvatskoj samo kralja. Nije li možda Tomu
naveo na onu pomenutu krupnu griješku (gl. gore str. 471 bili. 14) baš ovaj tekst
Zvonimirove isprave, jer
on je kraljeve u Hrvatskoj računao tek od vremena Stjepana
Držislava (970).
— 9806 —
stao ono, što je primjerice bio južnoitalski normanski vojvoda, naime

papinski vazal u svjetovnom državopravnom značenju ove riječi, jer fe
vazal svoju zemlju primao u leno od pape, koji se smatrao pravim i jedino
legalnim vlasnikom njenim. Dmitar Zvonimir pak u prvom redu samo
se priklonio doktrinama Grgura VIl. o odnosu između svete sto-
lice i svjetovnih vladara, a u tome je odista prema općim prilikama
ostalim evropskim državama i s obzirom na svoje
i
onoga vremena po
nelegitimno podrijetlo — punim pravom gledao vidio najjači oslonac
. Pečat pape Grgura VII. (Rim, Vatikan).
za održanje svoga položaja. On se dakle samo u duhovnom, crkvenom

smislu obavezao, da će biti vjeran i poslušan sin Sv. Petra, a da time
nipošto nije hrvatsku državu doveo u državopravnu odvisnost od
pape. Stoga se on sam u svojim ispravama vazda nazivlje ,,Božijom
i
i
milošću“ krali, a samo njegovi podanici bilježe iz počitanja i po običaju
onoga vremena uz njegovo, pa pred njegovim imenom, još
i pontifikat
Grgura VII. i vladanje vizantijskoga cara Mihajla VIL? Prema tome ima
se odnos između Grgura VII. i Dmitra Zvonimira shvatiti, kao neke vrste
da ima papi na njegov poziv doći u pomoć

govih neprijatelja,
Dmitra Zvonimira i
dok je s druge
njegovu zemlju
strane
braniti
papa
svim
i
politički savez s preuzetom obavezom od strane hrvatskoga kralja,
s oružjem
primio
svojim
obavezu,
ugledom
u
ruci protiv nje-
da će
protiv
svakog nasilja, dolazilo ono ma otkud.**
Još kao knez i predestinirani kralj, Dmitar Zvonimir okružio se
brojnim odličnicima po uzoru svojih prethodnika; šta više, neke od ovih
ličnosti poznate su nam još iz vremena Petra Kresimira IV. Ipak ima
2 Tako n. pr. u objema belgradskim ispravama iz god. 1076.: , Tempore Gregorii
septimi pape et Demetrii Dalmatiae et Chroatiae regis“ (Rački, Doc. 108); ,Aposto-
lante Gregorio VII. papa, apud Grecos Mihail imperante, apud Sclavos Suinimir re-
gnante“ (0. c. 109).
2 Pitanje o odnosu između Zvonimira i
pape Grgura VII. vrlo je dobro raspravio
Tomašić, Temelji (drugo izd.) 60 i dalje.
— 567 —
bitna jedna razlika, naime da hrvatsku riječ župani (i u latinskim ispra-

vama iuppani), sada često zamjenjuje latinska comites, pa barones.
i 24
Kao
tepčiju (comes curialis) uze Zvonimir na dvor Dominika, a kao komornike
Višena i Črnca; taj je posljednji imao obiteljskih posjeda nedaleko od
Belgrada u sidraškoj županiji. Pojedinim županijama opet — koliko nam
je poznato iz isprava — stajali su na čelu: Dobrali u Hlijevnu, Pribina
u Cetini, Ljubomir u Sidragi, Jurina u Kninu, Adamac, docnije oko 1080.
Jure u Ninu, Strezinja u Bribiru, Desimir, docnije Desila u Krbavi, Prvančg
u Luki i
Vučina u Zagorju.** Kao knez Primoraca (dux Marianorum), koji
je lako mogao da bude po svom položaju
i
tradiciji zapovjednik hrvatske
po
državne mornarice, pominje se Jakov, doduše nepoznata podrijetla, no

jedva bi se za ni smjelo kazati, da je bio rođak nesrećnogakralja Slavca,
to jest član plemena Kačića. Kraljevskoj kancelariji stajao je na čelu
Teodor, svećenik splitske nadbiskupije, ali u tom zvanju ipak podvrgnut
kraljevskom biskupu kninskom, koji bješe u vrijeme Petra Kresimira IV.
neprekidno na čelu kraljevske kancelarije.*? Svakako je veoma značajno,
da je hrvatskoga biskupa zamijenio kao kraljev kancelar jedan latinski
svećenik. Međutim mnogo
od kojih nam se između 1076.
je
važnije, da se u Zvonimirovim ispravama,
1087. sačuvalo više njih, nikad ne po-
i
minje ban. Čini se, kao da bivši ban najprije u zemlji između Drave i
Gvozda, a onda u užoj Hrvatskoj neposredno uz kralja Petra Kresimira
kao njegov najodličniji savjetnik, uopće nije htio da kao kralj popuni ovo
dostojanstvo, idući očito za tim, da u svojoj ruci koncentrira svu državnu
vlast. Tko je dakle u Zvonimirovo vrijeme upravljao zemljom između
Drave i Gvozda, ne znamo, ali taj je kraj bez sumnje i tada bio sastavni
dio hrvatske države.*? U vrijeme smutnja što su nastale po smrti Petra

Krešimira, jamačno se taj kraj nije pridružio i poklonio kralju Slavcu;
4 Izri aj barones (sc. regni) prvi je puta ubilježen u kapitularu Karla Čelavoga
god. (up. Du Cange, Glossar. vol. II., 579).
Položaj ove županije (Sagorsticus, Rački, Doc. 122, 132) niie poznat, jer se
rijetko spominje; još 1089. navodi se u vrijeme kralja Stjepana II. njen župan Dragoslav.
Imejoj pokazuje, seda prostirala dalje od mora iza ali
planina, na toj su nam teritoriji
poznate redom možda sve županije od Modruša do Neretve. Brašnić, Župe u hrvat.
državi za narodne dinastije (Program kr.
vel. gimn. u Vinkovcima 18789, 15) stavlja
ovu županiju Šibeniku jugoistočno. Možda jeto tek drugo ime, za koju poznatu župa-
niju, n. pr. imotsku, koju samo car Konstantin Porf. poznaje oko 930.
,Ego Theodorus presbiter eccl. S. Domnii et eiusdem regis cancellarius“ (0. €.
113); ,ego Theodorus, licet immeritus sacerdos, iussu domini mei regis prenominati
Suinimiri, qui et Demetrii, atque domini Gregorii sui episcopi (sc. Chroatensis sive re-
galis) scriptor huius decreti“ (o. c. 118). O hrvatskoj dvorskoj kancelariji up. Rački,
Hrvatska dvorska kancelarija i
njene isprave za vladanja narodne dinastije (Rad vol.
35. Zagreb 1876, 1—49); Šufflay, A kćt arbei ikeroklevćl (Szdzadok 1905, 297 i dalje)
s više neispravnih tvrdnja o hrv. dvor, kancelariji.
#7 To izlazi u prvom redu iz događaja god. 1091. (gl. iduće poglavlje). Vjerojatno
je, da su zemljom upravljali samo plemenski župani, odani kralju Zvonimiru.
— 568. —
šta više, nije nam daleko misao, da je Zvonimir vjerojatno upravo odanle
krenuo, poduprt možda od svoga šuraka madžarskoga kralja Geze, protiv
Slavčeve stranke, da tako podupre i s kopna napad to su ga s morske
strane poduzeli Normani grofa Amika. Teže je odrediti položaj Bosne;
izgleda, da ona nije baš do kraja vladanja Zvonimirova ostala u vezi
s hrvatskom državom, već da se od nje ocijepila i učinila nezavisnom,
dok je nije nešto pred god. 1089. podvrgao svojoj vlasti srpski kralj
Konstantin Bodin.
Poslije krunidbenih svečanosti i poklonstva narodnih starješina u kra-
ljevskom dvorcu kod Solina, pošao je Dmitar Zvonimir s kraljicom Je-
lenom Lijepom, a u pratnji papinskih poslanika, opata Gebizona i biskupa
Fulkoina, nadbiskupa Lovre i drugih crkvenih i svjetovnih dostojanstve-
nika u Belgrad, hrvatsku prestolnicu XI. vijeka. Baš tada je potpuno bila
dovršena gradnja samostanske crkve Sv. Ivana Evanđ. pa su prigodom
dolaska kraljevskoga para i njihove odlične pratnje svečano izvršili njeno
posvećenje nadbiskup Lovro, papinski legati i domaći biskup Prestancije
(potkraj oktobra 1076.) Tom je prilikom novi hrvatski kralj potvrdio sa-
mostanu njegova prava i zemljišne posjede, kako mu ih je nekoć (1060. i
i
docnije još) darovao njegov utemeljitelj Petar Kresimir, naime u susjednom
Rogovu Vrbici, a onda ga i sam obdari nekim posjedom u Kamenjanima,**
dok je kraljica Jelena Lijepa darovala neke zemlje pod brdom Sv. Kuzme
i Damjana na sučelnoj obali na ostrvu Pašmanu tik mjesta zvana Tkon.“
Za primjerom kraljevskoga para poveo se i gradski biskup Prestancije
darovavši samostanu na istom otoku mjestu crkvu Sv. Kuzme Damjana
i
i i
s njenim posjedima, a s odobrenjem pristankom gradskoga priora Domi-

nika Justa i svega građanstva i klera. Šta više, Belgrađani se obvezaše
tom svečanom zgodom, da će na uspomenu posvećenja crkve na taj dan
darivati svake godine samostan desetinom od prihoda svojih maslinika."!
Poslije toga se vratiše papinski poslanici u Rim.
Uto privukoše pažnju kralja Dmitra Zvonimira i nadbiskupa Lovre
događaji u južnom susjedstvu. Počeci dubrovačke biskupije nijesu poznati,
no ipak je veoma vjerojatno, da je crkvena organizacija starog Epidavra
nastavila poslije izvjesnoga vremena svoj život u novoosnovanom Du-
brovniku. Kad su splitski sinodi od 925. i 928. obnovili organizaciju sa-
lonitansko-splitske nadbiskupije, potpao je dubrovački biskup — zajedno
s kotorskim, je teritorija dotada činila s dubrovačkom jednu bisku-
= Sama se isprava nije sačuvala, već jedino potvrda kraljeva Stjepana Ill. iz god.
i
1166. Bele ll. od 6. maja 1188. (Smičiklas, Cod. dipl. vol. Il,, 106,
i
Budući da
225).
je Petar Kresimir darovao samostanu samo Rogovu Vrbicu, vjerojatno je, da je Ka-
menjane darovao Zvonimir još u oktobru 1076.
# Rački, Doc. 122.
30 0. c. 107—108.
31
0. €. 108—109.
1.
— 9589 —
piju, ali 925. opet bila podijeljena pod nadbiskupa splitskoga.“ Me-
—
dutim stala se u Dubrovčana rađati težnja, da se ocijepe od Splita i da

njihov biskup bude uzdignut na nadbiskupa. Čini se, da se s takovom
težnjom prvi put susrećemo oko godine 1000., ako se tadanji dubrovački
crkveni glavar uistinu samovoljno okitio titulom nadbiskupa.** Ali poslije
dva decenija Dubrovčani su odista postigli jedan znatan uspjeh, jer je
27. septembra 1022. papa Benedikt VIII. uzvisio dubrovačku biskupiju na
nadbiskupiju podijelivši ujedno njenom tadanjem glavaru Vitalu (I.) pallium,
dakle znak nadbiskupske vlasti, a kao sufragane podvrgao mu je
biskupe
(ili stonskoga), srpskoga (nepoznate rezidencije), trebinjskoga,
i
zahumskoga
kotorskoga, barskoga ucinjskoga.“* Ova isprava postade temeljem ne samo
dubrovačkih pretenzija, nego i izvorom razmirica sa Splitom s jedne, a
doskora i s Barom
s druge strane, dok je Kotor znao naći načina, da se
izmakne kao sufragan pod južnoitalsku nadbiskupiju Bari.“ Uza sve to,
više je nego samo vjerojatno, da jurisdikcija dubrovačkoga ,nadbiskupa“
nije ni tada prelazila gradskoga kotara došla dalje od gole titule; šta
i
više, kad vidimo gdje domaća isprava, izdana između 1050. i 1054., daje
Vitalu samo titulu ,biskupa“,* a tako i074. i papa Grgur VII.,#? možemo
zaključiti, da je čitava akcija Dubrovčana brzo poslije 1022. zapela da i
se opet povratilo staro stanje, to jest ovisnost njihova od splitskoga nad-

biskupa. Međutim su odmah poslije 1074. Dubrovčani opet pregli, da
oživotvore svoju davnu težnju, čime su dašto izazvali otpor splitskoga
nadbiskupa Lovre, koji se bez sumnje u toj stvari obratio na papu Grgura
VII. Kad se potom 1077. umiješao u tu raspru i srpski kralj Mihajlo,
očito preporučujući kod pape emancipaciju dubrovačke crkve od splitske
metropolije, pošlje Grgur VII. na istočnu obalu Jadranskoga mora kao
svoga legata kardinala Petra, da ispita čitavu stvar. Poslije nekoga vre-
mena izvijesti legat papu drugačije nego je to učinio kralj Mihajlo, zbog
čega Grgur VII. ne htjede da u
toj
stvari izreče konačne presude; po svoj
prilici legat se protivio dubrovačkim težnjama, no inače kao da je pre-
3 Up. gore str. 419.
#* Up. gore str. 475 bili. 26.
# Original ove isprave nalazi se u drž. arhivu u Beču (Ragusa Rub. Rom. 163/4);
fotografski faksimile ima Sickel, Monum. graphica sv. X., br. 4 Pflugk-Harttung,
i
Specimina tabla 11. Tekst je štampao Kukuljević, Codex diplom. vol. Zagreb 1874.
104 ali s pogrešnom godinom 1023. Autentičnost ove isprave dokazao je Šufflay, Acta
a
et diplomata Albaniae vol. I. Beč 1913, 16—17.
# Već 1025. pominje se u ispravi pape Ivana XIX. barijskom nadbiskupu Bizan-
tiju i Ecatera (= Kotor) kao barijski (Codice dipl. Barese vol. 1., 22).
s Kukuljević, Cod. dipl. vol. I., 112—113 (po novijem prijepisu). Budući da
ova isprava često prepisivana, pobrkana u je
formula datiranja, jer vladanje cara Kon-
i
e
stantina IX. Monomaha i

carice Teodore upućuje jedino na vrijeme između 1050.
1054.,
i
nikako ne na god. 1044., kako ju datira Kukuljević, Inače je isprava autentična
(up. Jireček, Romanen vol. I., 46).
+7 GI.
gore str. 550 bilj. 34
i
— 510
poručio papi srpskoga vladara i njegove osobite želje. Te želje bile
su:
prvo, u postignuću priznanja njegove potpune državne nezavisnosti +
od strane papine, tražeći od njega, da mu pošlje zastavu (vezillum),

dakle je srpski kralj Mihajlo htio da prizna papu vrhovnim gospodarom
po primjeru hrvatskoga kralja Zvonimira, i drugo, u postignuću crkvene
nezavisnosti uzvišenjem barske biskupije na nadbiskupiju. Kad je Grgur
VII. to saznao, odgovori Mihajlu ,kralju Slovena“ (regi Sclavorum), da
treba zbog uklonjenja protivurječnosti, što ih je našao u njegovu pismu
i u pismu legata kardinala Petra, da dođu preda nj barski biskup
Petar* i (neimenovani) dubrovački biskup, odnosno njihovi opunomo-
ćeni poslanici, s kojima će on po tom ,potražiti pravdu“ u raspri između
nadbiskupa splitskoga i biskupa dubrovačkoga, najzad izreći kanonsku
i
presudu; tako isto odlučit će i ,o priznanju tvoje države kao kraljevine“.

Tek onda, kad ovako prouči čitavu stvar, uzmoći će da uvaži njegove
želje darujući ga ,zastavom“ (Sv. Petra), a barskoga biskupa Petra ,pa-
lijem“.** Da li se papin prijedlog i ostvario, nije poznato; sigurno je samo
to, da Grgur VII. nije uzvisio barske biskupije na nadbiskupiju. Tako isto
ne znamo, kako je dalje tekla splitsko-dubrovačka raspra i kako je —
bar privremeno — svršila. Kao pouzdano ipak može se uzeti to, da se
dubrovačka biskupija više nije vratila pod nadbiskupiju splitsku; šta više,
potkraj XI. vijeka njen je glavar općeno priznavan nadbiskupom, ma da

s
bar u prvi kraj — samo malo sufragana, a za koje će povesti stoljetnu
borbu s doskora (1089.) kreiranom nadbiskupijom barskom.*'
#8 Iz toga treba zaključiti, da Bar tada, naime 1078., još nije bio nadbiskupija.
Jaffć, Bibl. rer. Germ. vol. II, 302-303: ,Cognoscat debitae tuae devotionis
circa sedem apostolicam reverentia: Petrum apud vos dictum nostrum legatum, adhuc
ad nostram non advenisset praeseniiam, suas tamen misisse litteras, quae ita a vestris
dissonantes existunt, quod vestram causam seu Ragusanae ecclesiae penitus finire ne-
quivimus. Quapropter Petrum Antibarensem episcopum atque Ragusanum (sc.
episcopum)
sive alios ideneos nuncios ad nos mittere oportet, per quos de lite, quae est inter Spa-
letanum archiepiscopum et Ragusensem (sc. episcopum), iustitia possit inquiri ac cano-
nice deffiniri fuique regni honor a nobis cognosci. Tunc vero, re cognita, tuae petitioni
iuste satislacere, secundum quod cupimus, valebimus, ac te in dono vexilli et in con-
cessione pallii, quasi carissimum beati Petri filium, dictante rectitudine audiemus.“ Pa-
pina je bula dosta nejasno stilizovana, no ipak njen pravi smisao lako je raspoznai
papa traži od dubrovačkoga biskupa da dođe preda nj u Rim, gdje će biti raščišćena
njegova raspra sa splitskim nadbiskupom; s druge pak strane Grgur VII. hoće s bar- i
skim biskupom da raspravi poslove kralja Mihajla.

1 | ovo obećanje palija (pallium), što se može da odnosi samo na barskoga
biskupa, potvrđuje ono, što sam kazao u obje prediduće bilješke.
O najstarijoj crkvenoj historiji dubrovačkoj up. pored Farlata, III.
Cranojesuh, Bop6a sa camocramiocr karomake uprne y Hemannkckoj apikakn.
vol. VI.,
sacr.
Beograd 1912, 58 i dalje; Gruber, O dukljanskoj i dubrovačkoj nadbiskupiji do polo-

vice XIII. vijeka (Vjesnik zem. arhiva vol. XIV. Zagreb 1913, 104 i
dalje; za starije
vrijeme slabo); Šufflay, Die Kirchenzustinde im vortiirkischen Albanien (u zborniku
Thalldezy, Ilyrisch-albanische Forschungen vol. I. Leipzig 1916, 194 i dalje).
— 571 —
Težnju srpskoga kralja Mihajla za punom državnom crkvenom ne-

i
zavisnošću bez sumnje podupirali su ioni krupni događaji, što se odigraše

baš oko toga vremena u Vizantiji. Ondje je zbog traljava vladanja Mihajla
VII. sazrelo uvjerenje, da birokratsko vladanje treba ukloniti u korist voi-
ničkoga. Tako su planule u isto vrijeme po raznim stranama carstva,
i u
Evropi i u Aziji, vojničke bune; u Evropi proglašen je carem

drački strateg
Slika Fragmenti crkvenog ukrasa iz Biskupije (Kninski muzei).
Nikifor Brijenij, a u 4 starac general Nikifor Botoniat, komu

novembru 1077. podsjedne
se
poslije
Brijenij
pridruže prvaci senata i plemstva. U
Carigrad, ali bi odbijen i na uzmaku u Trakiji potučen od vrsnoga gene-
rala Aleksija Komnena, vjerna privrženika cara Mihajla VII. Međuto dopre
Botonijat do prestolnice, našto se Mihajlo i njegov brat Konstantin odre-
koše grimiza; nato uđe 1. aprila 1078. buntovnik Nikifor III. Botoniat
(1078.—1081.) u Carigrad kao novi car. Ali time još nijesu svršile nutarnje
borbe, jer vladanje nesposobna uzurpatora ubrzo i opet izazva opću zlo-
volju u vojsci, građanstvu i kleru. U martu 1081. planu stoga nova buna
i zbaci Nikifora Ill., a na prijestolje zasjede vrli i umni Aleksije I.
— 572 —
Komnen (1081.—1118.); s njegovim krunisanjem (2. aprila) opet začinje

vrijeme političke važnosti, vojničke slave i kulturnoga sjaja Vizantije za
više od jednoga puna vijeka.*?
str.
Nekako na proljeće 1078. krenuo je papinski legat kardinal Petar iz
južne Dalmacije, možda iz Dubrovnika, Split. Ondje se sastao s kraljem
u
Dmitrom Zvonimirom i kraljicom Jelenom Lijepom, u čijoj se pratnji tom

prilikom prvi put pominje kraljević (regis filius) Radovan.** Kardinal je
Petar tom prilikom svakako raspravio s nadbiskupom Lovrom pitanje o
ocijepljenju dubrovačke biskupije, no inače ne znamo o tome ništa.
Ujedno pohodiše papinski legat i kraljevski par sa svojom pratnjom samo-
stan Sv. Stjepana, gdje su se našli s posljednjim Trpimirovićem, bivšim
hercegom Stjepanom, a taj darova u prisutnosti kralja Zvonimira ,svoga go-
spodara“ (mio signore), kraljice Jelene Lijepe, kraljevića Radovana, kardinala
Petra, nadbiskupa Lovre, kninskoga biskupa Grgura, opata Sv. Bartola kod
Knina Ivana i opata Sv. Mojsije kod Splita Ursa, ,od svoga očinstva“
(del mio patromonie) dva zemljišna posjeda u blizini Solina.“* Iz Splita
je pošao potom kralj Zvonimir s kardinalom Petrom i svojom pratnjom u
Šibenik, gdje je imao da izreče osobito značajnu presudu. Nešto prije toga
naime, kralj je darovao svom ujaku Strezi neku zemlju pod planinom
Mosorom između Solina i Biaća držeći, da je ona kraljevska (quod esset
regalis). Ali ona bješe zapravo svojina samostana Sv. Petra u Poljicama,
pa stoga, kad ju je Streza htio da posjedne, pođe utemeljitelj toga
samostana, odlični Splićanin Petar Črne u Šibenik pred kralja, gdje
mu sa svjedocima dokaza, čija je zemlja. Nato poništi Dmitar Zvonimir
pred papinim legatom kardinalom Petrom, nadbiskupom Lovrom, opatom
Sv. Bartola Ivanom, opatom Sv. Stjepana Dobrom, knezom Primoraca
Jakovom, zagorskim županom Vučinom
mum) svoju darovnicu
isplitskim priorom Dujmom (D4y-
i vrati samostanu njegovo vlasništvo.“ Tom se pri-
likom posljednji put pominje papinski legat; jamačno je skoro poslije toga
ostavio Hrvatsku i vratio se u Rim.
Iz Šibenika je pošao kraljevski par u Knin, gdje je hrvatski vladar
također imao dvor. Oko toga vremena (sredinom 1078.) bješe dovršena
gradnja nove stolne crkve hrvatske biskupije u Kninu. Crkva, posvećena
BI. Di. Mariji, dizala se zar u okruglastoj formi na jednoj uzvisini kninskoga
Up. o tom glavno djelo ove epohe: Chalandon, Essai sur le rčgne d' Ale-
12
xis I.Comnene. Paris 1910, 32 dalje.

i
1 Može se kao sigurno uzeti, da kraljević Radovan g. 1078. nije bio malašno
dijete, jer se pominje kao svjedok u ispravi. Uzmemo
onda rodio što vremenu kad
li,
se
da je bio dječak od 13 go-
otprilike Zvonimir vjenčao
dina, se o. 1065., odgovara
i
(up. gore 528 bili. 73).

« Rački, Doc. 119—120. U toj ispravi govori herceg Stjepan o svojoj abdikaciji
na sve časti i
o svom ulazu u samostan (up. gore str. 540).
s Rački, Doc. 132 (= 122).
— 573 —
polja, kojega položaj i danas označuje mjesto Biskupija, ali je ondje u blizini
i
kralj imao svoj dvorac (villa regalis).'* Na posvećenje nove katedrale
došli su u Knin splitski nadbiskup Lovro, zadarski biskup Stjepan i tro-
Slika 233. Lik BI. Di. Marije iz Biskupije (XI. vijek, Kninski muzei).
girski Ivan, pa opati Ivan Sv. Bartola kod Knina i Petar Sv. Ivana Evanđ.
belgradskoga. U zajednici s kninskim biskupom Grgurom izvršili su po-
6 O položaju stare kninske katedrale up. Ekskurs III. na kraju ove knjige.
je
sa
—
—
menuti crkveni dostojanstvenici svečano posvećenje, kojem su prisustvovali

uz kraljevski par još i knez Primoraca Jakov, tepči Dominik,
kninski župan
Marijom
,
Jurina i komornik Višen, a došle su onamo sa splitskom opaticom
kninske katedrale
još i neke koludrice iz Splita Zadra. Poslije posvete
i
darovao je Dmitar Zvonimir splitskim benediktovkama zemljišni posjed

dok je
Pusticu, što je ležao u mjestu Lažanima nedaleko od Splita,
zadarskom samostanu Sv. Marije potvrdio darovnicu svoga prethodnika
(Tukljaču)
(noster antecessor) kralja Petra Kresimira IV. za posjed Točinju
od god. 1067. U posjed zemljišta Pustice imao je po kraljevoj odluci da
uvede splitske benediktovke knez Primoraca Jakov.'?
oko toga vremena darovao Zvonimir i
splitskoj
Sva
crkvi ,po
prilika,
savjetu“
je
da je
hr-
vatskoga biskupa Grgura, tepčije Dominika, kneza Primoraca Jakova, ce-
tinskoga župana Pribine, ninskoga župana Adamca, bribirskoga župana
Strezinje, krbavskoga župana Desimira i ostalih članova svoje pratnje ,svu
»nauča
županiju cetinsku“, ali isključivo s pravom, da u njoj nesmetano
vjeru kršćansku“, da
bdi nad klerom i laicima da ,čisto žive“
da
(ul caste
skupli
vivant), da redi svećenike, rješava crkvene parnice, a napose još,
desetinu i prvijence od poljskih plodova i od priploda domaćih životinja

onamošnjih žitelja. Ovim je darovanjem kralj Zvonimir zapravo ovlastio
splitskoga nadbiskupa u smislu svoje prisege kod krunisanja, da u cetinskoj
županiji temeljito provede već poznate nam reformističke sinodalne za-
ključke splitske dokaz da je
za taki ,inkvizitorni“ postupak bilo razloga,
reforma od
a možda je baš u toj županiji bio i jak narodni otpor protiv
1060. Odluku svoju motivirao je Zvonimir ovim značajnim riječima: ,To
sam učinio zato, da Bog i
Gospod naš Isus Hrist i njegova slavna mati
i
djevica, pa Sv. Petar i preblaženi Dujam podijele zemljama (t. i. pa-
i da
pinskoga saveza) snage i pobjedu protiv osnova sviju neprijatelja
1?
Isprava kralja Zvonimira, napisana beneventanskim pismom,
čuva se u drž.
arhivu u Zagrebu. Ona se vazda smatrala originalom (Rački, Doc. 112—113). Ne-
davno proglasio ju je falsifikatom Viktor Novak (Dva falsifikata. Bulićev zbornik
U prodoru slavenskih
547—569), ali je na obranu autentičnosti njene ustao Šufflay,
ustanova. Dvije izvorne isprave hrvatskih kraljeva (Obzor 1924, 30--31). Ne
plemenskih
je mišljenje, da je Novak doduše uzdrmao ori-
i
ulazeći u detalje ove polemike, moje
od ali ipak nije dokazao,
ginalnost ove isprave, kao one kralja Stjepana II. 1089,
XII. vijeka, i zato je historijska
su falsifikati; to su u najgorem slučaju prijepisi
i II
iz
da
tako Stjepana
eksploatacija njihova ostala netaknuta. Isprava kralja Zvonimira — a
— nije datirana, i danas t oliko oštećena, da je tekst na nekim mjestima potpuno
jedno je sigurno, da je izdana u Kninu (up. Račkoga privatno pismo
i
propao; samo
Franu Radiću od 1. nov. 1893., publikovano u Starohrv. Prosvjeti vol. l., 1895, 150—151).
pri-
Medutim isprava zadarskih benediktovaka s datumom Knin 1078. (o. c. 118),
kao
sutnost istih ličnosti, jasno pokazuje,

bolje reći u izvatku — zadarskim benediktovkama gri
da
je i
ona publikovana 1078. U ispravi —
ačevom ime
kninskoga župana Jurine iznakaženo u bresmisleno Crenia iuppano.
48 ,Christianae fidei doctrinam ubique tenere faciat“, t. i. da proširuje latinsku
liturgiju na račun slovenske.

o
stoje pripraviti slavu“.

=
izmole na nebesima kod vrhovnoga suca oproštenje grijeha
Ove riječi sasvim prirodno nišane na tadanju borbu između pape

Grgura VII. i njemačkoga kralja Henrika IV., koja je uzimala sve šire di-
i da se udo-
Slika 234. Isprava Zvonimirova od 1078. (Zagreb, Drž. arhiv).
# Rački, Doc. 1“, to jest prije 1. sep-

116—118. Isprava je datirana ,1078, Ind.
rembra. Još 1396.čuvao se original ,in membrana cum impressione unius sigilli
cerei“ u splitskom nadbiskupskom arhivu. U prijepisu, što ga je štampao Lucius (De
regno 98) iz danas propala registra, napisana 1333, mnogo je
toga nekorektno proči-
— 576 —
i
menzije i postajala od dana dan sve ogorčenija, podvojivši u prvom“
u
redu Njemačku Italiju u dva dušmanska tabora, naročito otkad kraljevi
do
protivnici izabraše švapskoga vojvodu Rudolfa von Rheinfelden (1077.
1080.) a onda Hermana von Liitzelburg (1081.—1088.) protukraljevima, a pa-
Ill. Samo
pini nadbiskupa ravenatskoga Viberta protupapom kao Klementa
je od sebe jasno, da je ta grandiozna
i
dugotrajna svjetska borba imala
Dmitra Zvonimira. U to nas upućuje pismo
utjecaja na papi vjerna kralja
i
Grgura VII. od 4. oktobra 1079. ,plemenitom vitezu“ (nobili militi) Ve-

celinu. ,Znaj — kaže papa — da smo saznali ne bez čuđenja, kako se ti,
koji si davno već prisegao Sv. Petru
i
nama vjernost, spremaš da digneš
oružje protiv onoga, koga smo mi našom apostolskom vlasti dali
i
Dalmaciji za kralja. Zato te opominjemo u ime Sv. Petra mi ti za-
povjedamo, da se okaniš toga posla, jer sve, što zla uradiš pomenutom
kralju, učinio si samom apostolskom prijestolu. Ako misliš da imaš razloga
da se žališ na njega, obrati se nama, a nipošto se ne usuđuj da na ni -
ne obazirući se na apostolski prijest0 — digneš ruku. Ne okaniš
li se
izrične naše
toga posla, nego ga budeš tvrdoglavo dalje nastavljao protiv
zapovijedi, znaj, da ćemo protiv tebe trgnuti mač Sv. Petra njime po-
i
goditi tebe i
one, koji ti pomažu“.*"
Iz ovih se riječi vidi, da je vitez Vecelin oružanom rukom, ako ne
već napao, a ono svakako imao namjeru da napadne kralja Dmitra Zvo-
nimira, no o tome, tko je taj Vecelin i otkud je imao doći napadaj
na hrvatsku državu, ne saznajemo iz papina pisma ništa. Ali ime Vecelin
— to je hipokoristik od germanskoga imena Werner — jasno pokazuje,
da se ne radi i ne može da radi o kojem hrvatskom buntovnom velikašu,
dakle o podaniku Zvonimirovu, jer nas ono punom sigurnošću vodi na
susjednu kranjsko-istarsku teritoriju njemačke države, gdje je ime Vecelin
bilo dosta rašireno u to vrijeme.*! Dalje nas na taj kraj upućuju i papine
riječi, kojima prigovara vitezu Vecelinu, da mu je ,već davno prisegao
vjernost“, a sada, kad misli da napadne Zvonimira, kao da hoće, da mu
se iznevjeri. Taj pouzdani podatak očito šiba na držanje akvilejskih pa-
i kralja
trijara (sa sjedištem u Cividalu) u borbi između pape Grgura
tano — što kod Lucija nije rijetkost — iznakaženo, a jamačno još je
i ili ranije i
1333.
gdješto interpolirano; inače joj je sadržina u suštini autentična. O desetini izrijekom

određuje splitski sinod 1185. ,ut archiepp. Spalat. has habeat parochias .. . .Zeti-
. et ubicumque sunt terre S. Domnii debent dare decimam S. Domnio
.
mi-
Cod. dipl. ll. 192—194). I u ispravi od 18. apr. 1
kaže kralj Žigmund ,pro
ine . . . predicte Spalatensis diocesi pertinentibus“ (original u držav. arhivu
u Budimpešti).
s Jaff&, Bibl. rer. Germ. vol. II., 384.
st Prije god. 1040. živio je u Istri grof Wezelin, čija je kći Hademut (ili Azzicca)
bila mati poznatoga Zvonimirova neprijatelja još od 1(63., markgrofa Udalrika (up. gore
str. 528); još ranije pominje se 1027. neki drugi grof Wezelin uz karantanskoga vojvodu
Adalbera, pa 1028. brat Helmingera biskupa furlanske varošice Cenede; god. 1080. po-
Znajemo nekoga plemića Wezelina iz Grabelne vasi u Kranjskoj, a između
1085. 1099.
i
opata Wezelina samostana Sv. Pavla u Koruškoj (up. Kos, Gradivo vol. II., brojevi
75, 82, 110, 111, 301, 366, 380, 395, 419).
—
Henrika. Do 1076. naime bješe patrijar Sigehard privrženik papin, no tada
je nenadano prešao na kraljevu stranu i po tom dobio za nagradu aprilu u
1077. furlansku marku, a 11. juna iste godine još i Kranjsku s Istrom.“
Međutim malo docnije, 12. augusta 1077., umre patrijar, na što je Henrik
IV. postavio njegovim nasljednikom svoga kapelana, augsburškoga kano-
nika Henrika (1077.—1084.), koji hineći isprva vjernost papi bješe
zapravo odlučan kraljev privrženik.'* Veoma je dakle vjerojatno, da je onaj
Vecelin bio jedan od patrijarovih vitezova (milites), budi u
Istri, budi u Kranjskoj, i dok je njegov gospodar bio na papinoj strani,
bješe i on, a kad je gospodar pristao uz kralja Henrika IV., našao se i on
na toj strani. Kako je papa još tada — to jest u oktobru 1070. — mislio,
jasniji onaj njegov prikor, kao i čitavo pismo. Da

papu ili nije, to jest, da li je ipak došlo do bud kakih
li
je Vecelin i poslušao
sukoba između
četa kralja Henrika IV. i
kralja Zvonimira, o svemu tomu ne znamo ništa;
sudeći po šutnji izvora naročito papinskoga registra — izgleda kao da
čitava stvar nije nikad imala ozbiljniji značaj.“
i
Baš oko toga vremena (1079.

do 1080.) došao je u Hrvatsku kao
papin legat Ivan kardinal-biskup por-
tuanski.“%Još 19. novembra 1078. sa-
stao se na Lateranu sinod, koji je
donio ovaj kanon: ,Tkogod je
primio
ma od kojeg mu drago svjetovnog vla-
dara — pa ma i od kojeg biskupa ili Slika
2
3. Novac Mihajla VII. Duke

opata, primorana na to — crkvenih do- (po Sabatieru).
bara, treba da ih vrati; a tako treba da
%
Kranisko-istarski markgraf Udalrik, šurak Zvonimirov, umr'o je još 1070. osta-
vivši dva nedorasla sina Popa (Poppo) i Udalrika.
O
patrijaru Sigehardu up. Kos 0. c.

LIH= LIV uvoda.
8 Kos 0. €. LV=LVI.
š\ Zloglasni falsifikator
Megiser (Annales Carinthiae. Leipzig 1612, 743
Rački, Doć. 474—475) izmislio je čitav rat između karantanskog vojvode Liutolda
(1077.—1090.) ikralja Zvonimira, koga pomaže u toj vojni madžarski kralj Ladislav
Sveje to falsifikovano na bazi već poznatog nam sukoba između Karantanaca i bana
1
Zvonimira, kako je
to pribilježila madžarska Kćpes-kronika (gl. gore str. 527), ma da
se Megiser kod toga pričanja, da zabašuri trag, pozivlje na neke druge od njega izmi-
šljene izvore. Up. o tome Doblinger, Hieronymus Megisers Leben und Werke (M
bečkoga instituta vol. XXVI. 1905, 460—462). O ,izvorima“ Megiserovima kaže Do-
blinger: ,Eine Farrago (= Collectanea) rerum Carinthiarum mit Berichten und No-
tizen eines Ammonius Salasius, den spšter ein Nicolaus Claudianus und
scehliesslich Henricus Lavardus < wohl von vorneherein verdiichtige Namen —
abldsen, sind ohne Zweifel mutwillige Fiilschungen, die von Megiser selbst herstam-
men.“ Kad Gruber (Vjesnik zem. arh. 1918, 236—244) uza sve to, još hoće — a
s pozivom na jedan doma; naime na tobožnju kroniku zagrebačkoga arhi-
dakona Ivana onda odista izaziva čuđenje.
# On prvi put spominje god. 1073. (gl. Meyer v. Knonau, Jahrb. vol. II., 279),
se
šao je na stranu protupape Klementa III. Viberta (o. c. Ill, 524, 544, 550.).
37
—
— 918 —
ih vrati onaj, koji ih uživa poradi neispravna postupka crkvenih glavara“.5%

i
Ne može da bude sumnje, da je papinski legat došao, da se taj kanon

provede i u Hrvatskoj, i zato je sazvan sinod u Nin, gdje se kralj Zvo-
nimir tada nalazio. Još prije toga naime došao je pred kralja u Nin opat
belgradskoga samostana Sv. Ivana Evand. Petar s nekim monasima, pa
mu se žalio, da bribirski župan Strezinja hoće da otme samostanu posjed
Mirane, koji mu je još 1076. darovao komornik Črnac.* Kad je potom
i
tepči Dominik izrekao presudu u samostansku korist, Zvonimir ju je po-
tvrdio pred županima Strezinjom bribirskim, Jurom ninskim Ljubomirom
i
sidraškim (potkraj 1078.).* Na sinod u Nin došli su sa splitskim nad-
biskupom svi ostali hrvatsko-dalmatinski biskupi i samostanski opati.
Poslije proglašenih sinodalnih zaključaka, koji nam se nijesu sačuvali,
»povratio je“ jamačno na molbu nadbiskupa Lovre — kralj Zvonimir
splitskoj nadbiskupiji crkvu Sv. Stjepana, koja je bila obiteljska grob-
nica hrvatske vladajuće kuće Trpimirovića od druge polovine X. vijeka,
i crkvu Sv.
Marije, gdje je bio grob kraljice Jelene, koja je nekoć i dala
obje ove crkve sagraditi. Ovaj je dar kraljevskih crkava jasan znak, da
je Dmitar Zvonimir prekinuo s dinastijom Trpimirovića, kojoj on nije
pripadao.
Slika 236. Slika vizantijskoga dvora XI. vijeka (po Schlumbergeru).
U mnogo većoj mjeri negoli u borbi između

pape Grgura VII. i
Henrika IV. bješe upletena hrvatska država u rat između normanskoga
vojvode Roberta Gviskarda i cara Aleksija I. Komnena. Već sam kazao,
da je svrgnuti car Mihajlo VII. bio u dobrim vezama s
papom, dok je
svoga sina Konstantina zaručio s jednom kćeri Roberta Gviskarda. Kad je
car Mihajlo detronizovan, odluči normanski vojvoda da će iskoristiti tu
bijedu svoga carskog prijatelja tako, da izvršiva davnu težnju normansku
— da učvrsti normansku vlast još i na istočnoj obali Jadranskoga mora.
# Hefele, Conciliengesch. vol. V. 1., 118—114.

#7
Rački, Doc. 109.
88
0. c. 164.
4 ninskom sinodu javlja
O
up. gore str. 436.

Toma arhidakon
e. c. 55. O hrvatskoj kraljici Jeleni
Ali u prvi kraj spriječila ga je

oo u tome buna neke normanske gospode,
među kojom su bili grof i Amiko od Giovinazza i njegov stričević Petar
od Trana (1078.), tako da je tek oko sredine 1080. mogao početi spre-
manjem na vizantijsku vojnu. Prije svega ipak je bilo nuždno, da se izmiri
s papom Grgurom VII., s kojim se slagao u svojim istočnim planovima
toliko, što se i Grgur VII. ponadao, da će tom prilikom istočnoj crkvi
nametnuti svoje vrhovno gospodstvo. I odista, u julu 1080. izmire se
Robert Gviskard i Grgur VIl., na što je papa pozvao biskupe Kalabri
Apulije, da pomognu normanskom vojvodi. Da li je sa sličnom misijom
došao u Hrvatsku na ninski sinod i legat kardinal-biskup Ivan portuanski,
ne može se izrijekom kazati, ali — kako će to skori događaji pokazati
nemoguće nije nipošto. Uto se okitio Aleksije Komnen carskim grimizom
i odmah po tom učini Robertova presumptivnog zeta, carevića Konstantina,
sina svrgnutog Mihajla VII. svojim suvladarom, dopustivši mu ujedno, da
i
se smije služiti znacima carskog dostojanstva, krunom grimiznom obućom.
Poznavajući dobro već dvogodišnje spremanje Roberta Gviskarda, novi
car se postara za saveznike. Na suhu stekao je srpskoga kralja Mihajla
i njegova sina Konstantina Bodina, susjeda dračkoga temata, kojem je u
slučaju normanske navale prvom morala da zaprijeti opasnost,“ a na moru

Veneciju, jer napredovanje Normana u pravcu Jonskih ostrva i zapadne
obale Balkanskoga poluotoka, zaprijetilo bi ozbiljno zatvorom Jadranskoga
mora mletačkoj trgovini. Ali i ako su Mlečani trebali da pomažu Vizan-
tiju već zbog svojih životnih interesa, ipak su oni i ovom prilikom umjeli
da mudro iskoriste vrijednost svoga pomaganja pritiješnjenom caru, koji
se poradi propale vizantijske pomorske snage mogao samo s mletačkom
pomoći da brani od normanskoga napadaja. Tako je došlo do one važne
privilegije, što ju je Venecija dobila od cara u maju 1082. Dužd Dominik
Silvije i njegovi nasljednici počašćeni su prije svega titulom protosevasta
s godišnjom počasnom platom, a mletačka crkva godišnjim darom u go-
tovu novcu; no najvažnije koristi imala je od te privilegije mletačka trgo-
vina. Mlečani su bili zauvijek oprošteni u čitavom vizantijskom carstvu od
sviju trgovačkih carina. Ta ih je privilegija istakla čak pred Vizantincima,
jer samo onda, kad bi Mlečani pravili poslove s trgovcima, koji nijesu bili
vizantijski podanici, nije važila privilegija. U prestolnici pak dobili su osim
crkve Sv. Akidima — koju su inače već imali — čitav niz magazina
(ergasteria) i tri pristaništa (scalas maritimas) ondje, gdje se prelazilo u Ga-
latu (in embulo Peramatis), dakle na najprometnijem mjestu Zlatnoga roga,
a povrh toga mogli su po čitavom carstvu, kako god su htjeli i mogli,
kupovati i prodavati robu.“
# Jireček, Gesch. der Serben vol. I., 237.
si Up. Schaube, Handelsgeschichte der romanischen Volker des Mittelmeer-
gebietes. Miinchen 1906, 19. Original carske privilegije nije se sačuvao, nego se ona
citira u docnijim privilegijama, tako u onima od 1147. i 1187. gl. Tafel-Thomas,
Urkunden vol. 1., 43—54. .
— 380 —
Uza sve to, što je car Aleksije činio sve, što je mogao, da umiri
ratoborna normanskog vojvodu, Robert Gviskard ipak ne htjede da odu-
stane od svoga nauma, već naredi iz Salerna, da se vojska i brodovlje
imadu sastati na proljeće 1081. u Otrantu, otkud se onda mislio prebaciti
do Valone na epirskoj obali. Kad je u maju 1082. započela voina, našli
su se na Robertovoj strani uz Dubrovčane još i ,Dalmatinci“ (gens Dal-
matica). Prisutnost prvih može se samo tako objasniti, da je Dubrovnik
oko toga vremena priznavao vrhovnu vlast normanskoga vojvode, a ne
vizantijskog cara, nadajući se možda da će na taj
način lakše izraditi
kod Robertova saveznika pape Grgura VII. izvršenje svoje davne težnje
za nezavisnom nadbiskupijom.“ Ali sudjelovanje ,,Dalmatinaca“ druge
je prirode, jer nam je pouzdano tradirano, da je sam vojvoda Robert
još iz Salerna, to jest u drugoj polovini 1080. njih zamolio za pomoć.“
U to vrijeme obično su u Italiji, pa i drugdje — primjerice u Madžarskoj,
kako vidjesmo — zvali hrvatsko-dalmatinsku državu prosto klasičnim
i
poznatijim imenom Dalmacija (Dalmatia, regnum Dalmatiae), pa zato
i GA PO AN
MeV ITI
#2
Jedini je izvor za to pjesničko djelo savremena pisca Vilima Apulskoga
(napisano oko godine 1099. a odštampano u Mon. Germ. hist. SS. vol. IX., 282-285),
Gesta Roberti Guiscardi lib. IV., v. 122-125, 138-137, 302—305 (= Rački, Doc. 458).
s Jireček, Die Bedeutung von Ragusa in der Handelsgeschichte des Mittel-
alters. Beč 1899, 9, 50.
% ,Dalmaticas
naves honeri dux (Robert. Gui elegit aptas, auxilio sibi quas
gens miserat illa petitas (o. e. 302 lib. IV. v. 134-
$ Tako piše 4. okt. 1079. papa Grgur VII. vitezu Vecelinu, da mu se čudi, kako
se osmjelio da digne oružje ,contra eum, quem in Dalmatia regem auctoritas apost.
constituit“ (Jaffć, Bibl. rer. Germ. vol. Il., 384). Vidjesmo da i stara madžarska kro-
ii
nika nazivlje Zvonimira njegovu državu prosto regnum Dalmatie ili Dalmatia (gl. gore
str. 527 bili. 70). Pa franački anali još početkom IX. v., kad su dalmatinski gradovi bili
neposredni dio vizantijskoga carstva, a susjedni hrvatski knez nije ništa imao njima,
pišu oni n. pr. Borna dux Dalmatiae (Rački, Doc. 327-328; up. gore str. 310
i
ibili. 25).
ne valja pomišljati kod toga samo

Sr
i
isključivo na dalmatinske varoši, od-
nosno na njihove građane.“ Već nam je poznato, da su tada — a tako
je bilo i u vrijeme Petra Kresimira IV. — ovi gradovi bili sastavni dio
države kralja Dmitra Zvonimira i da im je on bio faktički gospodar. Su-
djelovanje njihovo dakle na strani normanskoga vojvode protiv Vizantije
i Venecije znači, da su oni 1081. potpuno prekinuli sa svojim mnogovjekim
vrhovnim suverenom, carem vizantijskim, pokoravajući se isključivo volji
hrvatskoga kralja i da su njihove lađe postale dijelom hrvatske državne
mornarice. Prema tome Robert Gviskard sklopio je potkraj 1080.
ili na početku 1081. vojni savez s kraljem Dmitrom Zvoni-
mirom. Naš nam izvor naime na jednom mjestu kaže, kao da je pomoć
»Dalmatinaca“ bila ograničena na prevoz normanskih četa, konja, hrane
i oružja iz Otranta do vizantijskoga ostrva Krfa, no na drugom mjestu
izrijekom pominje, kako su ,Dubrovčani prateći vojvodu Roberta s Dalma-
tincima, čestim bacanjem kopalja pokrili more“,"? dakle su ne samo Du-
i
brovčani, nego ,Dalmatinci“, koji su kan da vozili samog vojvodu Roberta
Gviskarda, sudjelovali u pomorskom boju s mleta i
ricom u julu 1081. kod Krfa. Da li je osim mornarice bilo i kopnenih

hrvatskih četa, nije poznato, no nije ni nemoguć ako isto nijesu po-
znati ni detalji o dugotrajnom ratu s Vizantijom Venecijom, međutim
i
nevjerojatno nije, da je hrvatsko-dalmatinski kralj ostao na strani norman-

skoga vojvode Roberta do njegove smrti (17. jula 1085.), kojom se ra-
tovanje naglo i nenadano svršilo.“* Inače sam tečaj rata nije bio u glavnom
srećan po cara Aleksija Komnena i mletačku republiku; šta više, poslije
propasti mletačke mornarice kod Krfa (u novembru 1084.), bješe Dominik
Silvije zbačen s duždevske stolice, a na nju posađen njegov protivnik
Vital Falijeri (1084. 1096.). No bijes Mlečana nije bio uperen protiv vojnog
saveza s carem Alel m, već protiv nevješta duždeva vodstva u ratu, pa
ie stoga republika i dalje ustrajala u vojni do kraja. Za to vrijeme teškoga
četverogodišnjega ratovanja, Venecija je
pridonijela velikih žrtava, a naročito
je pomorsko ratovanje od veće česti bilo njena dužnost. Kad je vojna najzad
srećno svršila, a novi normanski vojvoda, stariji sin Robertov Rogerije
(1085.—1111.), napustio sve očeve osnove na susjednom Istoku, onda je
s Još je Du Cange u komentaru k pariskom izdanju djela Ane Komnenke
'Aleti4s“ objašnjavao ono gens Dalmatica Vilima Apulskoga kao Splićani, pa se od
onda to netačno mišljenje provlači iz knjige u knjigu
s ,Gens comitata ducem cum Dalmaticis Ragusea telorum crebris consternit iacti-
bus aequor.“
$ Up. o tom ratu još danas korisnu radnju Schwarz, Die Feldziige Robert
i
Guiskards gegen das byzantinische Reich. Programm des Gymn. in Fulda 1854; od no-
vijih djela gl. Heinemann, Gesch. der Normanen vol. I., 339; Chalandon,
Domination Normande vol. I., 265284; Chalandon, Alexis vol. I, 51—94. Od do-
maćih radnja gl. Rački, Borba i dalje;
231
Poparić, O pomorskoj sili Hrvata za

dobe narodnih vladara. Zagreb 1899, 112 dalje, s više dobrih pogleda.
i
— Gee
Dal-
i republika zatražila od cara Aleksija nagradu. Na pripadnost temata
nikad nijesu zabo-
macije vizantijskom carstvu ne samo da u Carigradu
vazda računalo, kao da bi de facto i dalje postojala
ravili, već se s njome
1085. na carski dvor tri
poslije 1069. Zato pošlje novi dužd Vital Falijeri
da
odlična Mlečana, Andriju Michiela, Dominika Dandola i Jakova Orija,
hrizovulju, kojom carstvo ustupa Veneciji za
isposluju kod Aleksija I.
čini da se
pomoć u normanskom ratu svoju jurisdikciju na Dalmaciju; se,
kod toga mletačko poslanstvo pozivalo na događaje u vrijeme Achenskoga
mira (812.) i Petra Orseola II. (1000.), kad su se dalmatinski gradovi svoje-
želji: dužd
voljno predavali duždu. Car Aleksije odista udovolji njihovoj
bi odlikovan titulom i plaćom protosevasta i njemu povjerena bi uprava
da
dalmatinskoga temata.“ Razumije se, to je bilo u prvom redu učinjeno
davala republici
se zadovolji mletački narod, no inače je carska hrisovulja
čim joj se zato pruži prilika.
pravo, da Dalmaciju zauzme oružanom rukom,
dati na
Sada, neposredno poslije normanskoga rata, nije se dužd mogao
tu ekspediciju, već se morao zadovoljiti kićenom titulom dužda , Dalmacije“
(dux Dalmatiae).
Slika 238. Najstariji glagoljski natpis (Krk, Baška).
Dalmatinski su naime gradovi čvrsto ostali i dalje u vlasti kralja

Dmitra Zvonimira. Nekako oko toga vremena došao je kralj na ostrvo
Krk u pratnji krbavskoga župana Desile i lučkoga župana Prvančga je pa
darovao samostanu Sv. Lucije kod Baške, kojemu tada opat je
bio Držiha,
neko zemljište. Nešto docnije, oko 1100., dao je opat Dobrovit o toj da-
rovnici Zvonimirovoj uklesati natpis, koji je po tom bio postavljen u crkvi
s Dandolo ap. Muratori SS vol. XII., 250.

70 Tafel-Thomas, Urkunden vol. I., 55.
— 988 —
Sv. Lucije. Ovaj je dragocjeni natpis, pisan glagoljskim pismenima a

hrvatskim jezikom, sačuvan do danas istoj crkvi i najstariji je naš
u
jezični spomenik; naročito je važno, što nam je učuvao izričaj kralo

hrvevat»ske, krali hrvatski, i njegovo narodno ime Zpvinimir.?! Pored toga
baščanski je natpis najpouzdanije svjedočanstvo, da je kralj Zvonimir
faktički bio gospodar dalmatinskom Krčkom otoku. Najzad valja i to is-
taknuti, da je taj natpis učinjen na teritoriji, gdje je još prije dvadesetak
godina prebivao pseudoepiskop Zdeda (1063.); jedva može da bude slučaj,
da je baš na Krčkom otoku, dakle ondje, gdje je u vrijeme Petra Kresi-
mira IV. bilo središte hrvatske protureformističke stranke, sačuvan i naj-
stariji hrvatski glagoljski
jezični spomenik dokazu-
jući jasno, da su ljubav hr-
vatskoga naroda za slo-
vensku liturgiju i njegova
otporna snaga bili jači od
svih sinodalnih kanona:
slovenski se jezik održao u
crkvi u Hrvatskoj unatoč
svim zabranama najstrožim
sankcijama živeći i dalje, Slika 239. Fragment zar Pribimirova natpisa
u početku dabome kriomice
(ETiEii muzed.
i protiv volje zakonoda-
vaca, no ubrzo na svijetlu danu pred očima latinskih biskupa pa-
i
pinskih legata.
Izgleda, da je krali Dmitar Zvonimir kao direktnoga upravitelja nad
dalmatinskim gradovima, dakle neke ruke svojim namjesnikom, postavio
nekoga Pribimira, koji u splitskoj ispravi od 1086. nosi titulu ,kraljeva
vikara“? Nije nemoguće, da je Pribimir stolovao u Splitu sa službom, da
ondje vrši pasku nad kraljevim prihodima od dalmatinskih luka. Inače je
Zvonimir kako se čini — veoma favorizirao Split, a naročito njegova
nadbiskupa svoga glavnog savjetnika Lovru; šta više, jednom
i prilikom ga
nazivlje kralj Dmitar Zvonimir svojim ,poočimom“ (vice patris). On ga
7! GI. moj Priručnik 135—138. U stvari baščanska je ploča izvadak isprave,
uklesan u kamen. Da su to naročito voljele raditi crkve — od Grgura I. do Grgura VII.

—u Rimu, up. Pilugk-Harttun g, Papsturkunden auf Marmor (Quellen und For-
schungen aus italienischen Archiven und Bibliotheken. Herausgegeben von kgl. preus-
sischen hist. Institut in Rom vol. IV (1901), 167—183).
72
[spravu je napisaojoš prije 1. septembra (Ind. IX) godine 1086. neki Dobronja
archiepiscopi sedis
(Dabrona) u Splitu ,temporibus quoque domini Laurentii venerabilis
Spalatin, domini Suinimiri regis Chroatorum necnon Valize prioris ...
iussu Pribimiri
vicarii regis“ (Rački, Doc. 144). Iz ovoga pojedinačnoga slučaja praviti krupnijih
zaključaka, mislim da nije
dopušteno. Moji su prethodnici u tom Pribimiru griješkom
gledali naziv bana latinizovanoj formi (kao župan — comes).
u
584 —
je i obdario 1083. (prije 1. septembra) posiedom Konjuštinom (danas

Konisko) u kraju Zmina (Smina) zvanom, nedaleko od Klisa, i to lično,
to i nadbiskup Lovro imao je pravo, da taj
posjed pokloni kad i komu
je htio. Darovanju prisustvovao je uz kraljicu Jelenu Lijepu još kraljević
i
Radovan, koji nije bio jedino dijete kraljevskoga para. Uza ni naime po-
znata nam jejoš i kći Klaudija, koja se udala za hrvatskoga plemića Voniku
(Vonycha) od plemena Lapčana (de genere Lapuch). To je pleme živjelo
u županiji Lapačkoj, kojoj je središte bio grad docnije zvan Rmani na
sastavcima Une Unca, tik današnje ličko-bosanske granice. Prigodom
i
udaje kćeri dao je kralj Dmitar Zvonimir svome zetu grad Karin na moru
(stari rimski Carinum, Konstantinov e& K6p:), na što
se veliko i jako pleme
Lapčana stade cijepati u dvije grane, u Lapčane i Karinjane (de genere
Carinensium etde genere Lapzanorum de Carino de genere Lapzanorum)."
ili
kad je u Kninu,
U ispravama se spominje Zvonimir posljednji put 1087.,
slaveći zar svoj imendan (8. oktobra), opkružen splitskim nadbiskupom
Lovrom, novim kninskim biskupom Petrom, ninskim biskupom Forminom
i
opatom Sv. Bartola Ivanom, potvrdio na molbu opatice Cike samostanu
Sv. Marije u Zadru ,kraljevsku slobodu“, kako ju je dao njegov ,pret-
hodnik kralj Petar Kresimir IV.“ (ioš na Božić 1066.)."
Međutim je Dmitar Zvonimir smrću pape Grgura VII. (25. maja 1085.)
izgubio najkrepču svoju potporu. Pa i prerana smrt kraljevića Radovana,
komu poslije 1083. nema više traga (u vrijeme očeve smrti bješe bez sumnje
već mrtav), onemogući mu osnutak nove dinastije u hrvatskoj državi, jer se
poslije povlačenja bivšega hercega Stjepana u samostan morala smatrati di-
nastija Trpimirova kao izumrla. Zbog toga moralo je
Zvonimira u to vrijeme
7 Rački, Doc. 138—139. Još god. 1397. čuvala se ova isprava splitskom nad- u
biskupskom arhivu u originalu, kako svjedoči ovaj pripis: ,Exemplum sumptum ex

originali in membrana cum sigillo plumbeo pendente cum cordula canapis, in cuius una
facies est imago regis sedentis, in altera vero scriptum: SVINIMIR REX CHROATORVM
Iz toga valja za-
(et Dalmatinorum), existente in archivio archiepiscopali Spalatensi,“
ključiti, da se Zvonimirova kralj. kancelarija, kao i tadanja papinska, služila olovnim
pečatom (up. Šufflay, A kćt arbei iker-oklevel, Szdzadok 1%
+ Sama isprava više

ne postoji, već joj ie sadržina unesena u ispravu kralja Lu-
dovika 1. od 28. nov. (Smičiklas, Cod. dipl. vol. XIIl.,
1360. 69—79). Ne vidim oprav-
dana razloga sumnji u autentičnost ove Zvonimirove donacije; pa i samo kraljevo ime
učuvano je u njoj u korektnoj onovremenoj transkripciji (uanimer (staro Zvanimir).
Rački (Doc. 146) nije poznavao potpuni tekst Ludovikove isprave, već samo izvadak
(notu) Lucijevu. Ali danas njegov sud ne može stajati, "To treba protegnuti još i
na druge neke isprave, nekoć od različitih autora na hiperkritičan način proglašenih
i
750, njih je osnovano redovito na auten-
falsifikatima; pa od ovih istinskih falsifikata
i
tičnoj noti (zapisu) ili starijoj ispravi. O plemenu Lapčana Karinjana up. Klaić, Hrv.
plemena (Rad vol. 130, 59 i dalje).
75 Rački, Doc. stavljač registra samostana Sv.
Marije u XII. vijeku pre-
pisujući u nj isprave često je znatno skraćivao tekst originala, koje je imao u rukama
Inače je isprava autentična, ma da ju je Pauler proglasio falsifikatom (up. o tom moj
Priručnik 537540).
IS
zabrinjavati pitanje nasljedstva, a u to se jamačno odlučno upletala i žena
mu Jelena Lijepa; šta više, veoma je vjerojatno, da su tada Zvonimir i
Jelena u tom pravcu bar poveli neke pregovore s madžarskim kraljem
i
Ladislavom, premda se pouzdanim dokazom ne
da utvrditi, da su utanačili
baštinski ugovor.“ U ova pregovaranja bile su svakako upućene i neke
ličnosti iz kraljeve pratnje i od državnih dostojanstvenika, jer samo tako
može se objasniti postanak madžarske stranke u Hrvatskoj
poslije kraljeve smrti. S druge pak strane politika je Zvonimirova, do-
i
bivši prisegom papi Grguru VII. određen pravac, izazivala u Hrvatskoj

ogorčenje i nezadovolistvo, naročito upletanje u normansko-vizantijski rat i
eventualni sukob s njemačkim susjednim privrženicima Henrika IV. No
nezadovoljstvo je morao uvećati još i novi pravac Zvonimirove unutarnje
politike, jer — kako je već rečeno — u njegovo vrijeme zamijeniše žu-
pane — po zapadnoevropskom feudalnom uzoru — comites (grofovi ili
knezovi), dok banska čast kao da uopće nije nikad bila popunjavana.
Kralj se pored toga najviše družio s Latinima, odlikujući ih svakom pri-
likom, naročito visoki kler, u kojem je gledao glavne svoje savjetnike;
najposlije i sama kraljica Jelena Lijepa morala je po prirodi same stvari
unositi na dvor jak tuđinski utjecaj.
Ali u najtežu kušnju stavile su 1089. Zvonimi-
rovu politiku važne promjene na susjednom Istoku,
naročito u vizantijskom carstvu. Kako znamo, Zvo-
nimir bješe s njime, i ako ne direktno, a ono ipak
kao nedavni saveznik normanskoga kneza Roberta
Gviskarda, u neprijateljstvu, a to je najbolje mani-
festovao sam car
Aleksije, kad je u drugoj polo-
vini 1085. prenio sva svoja vladalačka prava u
Dalmaciji na mletačkoga dužda. Međutim za vri-
jeme normanskoga rata još se situacija Vizantije
znatno pogoršala i na Istoku, jer su joj Seldžuci
preoteli gotovo čitavu Malu Aziju doprijevši
do Bosfor: šta više, seldžučka ije mornarica
i
nešto docnije (1087.1089.) zauzela gradove Kla-
zomenu Fokeju pa i ostrva Mitilenu i Hij. No
gore zlo snašlo u isto vrijeme Vizan- Slika240. Pečat cara Ale-
RR
mnogo ie
tiju u Evropi. Ondje su u carstvo provalili Peče- Eel (Co
nezi na proljeće godine 1087. preko donjega Du-
nava i pobili do nogu u jesen iste godine (poslije 1. augusta) kod
Dristra (Silistrije) cara Aleksija, tako da je jedva bijegom spasao glavu
7 Mislim, da je Klaić izrekao dobru misao, riječima: ,Es ist sogar nicht un-
moglich, dass zwischen Ladislaus und Zvonimir ein Erbverbriiderungsvertrag geschlossen
wurde“ (Ein Brief des Konigs Ladislaus von Ungarn an Oderisius, Abt von Monte
Cassino, Vjesnik zem. arh. vol. Ill., 1901, 41). Up. o tom više na str. 602—605.
—
1.,
— 586 —
sklonivši se u Beroje (danas Stara Zagora). Ovaj je poraz Vizantinaca

širom otvorio Pečenezima vrata evropskoga dijela carstva; oni su tada
mogli da plačkanje produže po miloj volji ljuto pri ljesnivši ujedno
nevoljna cara Aleksija. odista, Pečenezi obnoviše iduće godine 1088.
I
svoje navale; najprije prodru do Plovdina, a onda čak do blizu samog

Carigrada. Car Aleksij pak nikako im se nije mogao da s uspjehom opre
trateći besposleno vrijeme kod Kipsele (Kogi)34) i viđeći da mu nema
hitne pomoći, utanači najposlije s njima nečasno primirje.“
Međutim je još za careva boravka u Beroji, k njemu došao na po-
vratku iz Jerusalima Robert grof Flandrijski. Tom prilikom zamolio ga je
car pomoć, a grof mu obeća, da će mu poslati, kad se vrati kući,
500
konjanika.** U isto vrijeme (1088.) približio se caru novi papa Urban i
II. (1088.—1099.), tako da je privremeno opet došlo do prijateljskih od-

nosa među Istokom i Zapadom, ali ne i do crkvenoga izmirenja.'" No
najvažnije je to, da je Aleksije tada kako kaže njegova kći Ana
Komnenka poslao u susjedne zemlje nekoga Migidina, da
sakuplja pomoćne čete.“ S tim je događajem i s takovom općom si-
tuacijom o u vezi ono, što
priča stari hrvatski ljetopisac o Zvonimirovoj
smrti. On naime kaže, da je ,cesar rimski (t. i. Aleksije, jer za Hrvate
je onoga vremena, i dalje do 1204. rimski car samo vizantijski) s voljom
moleći
svetoga oca pape (t. i. Urbana Il.)“ poslao poslanike s pismima
od njega pomoć. Na to je kralj Zvonimir sazvao skupštinu“ na kninskom
polju i pozvao narod hrvatski na vojnu protiv pogana
i
nevjernika. Ali
sabrano se mnoštvo stade tome glasno opirati ne hoteći da ide na vojnu
u daleke zemlje i ubije kralja Zvonimira govoreći: ,Bolje je da jedan
umre, negoli da toliki narod pogine“. Poslije toga sahranjen je Dmitar
Zvonimir u kninskoj stolnoj crkvi (vjerojatno u aprilu 1080.)."'
7 GI. Hagenmayer, Die Kreuzzugsbriefe aus den Jahren 1088—1100. Innsbruck

1901, 30—31 i Chalandon, Alexis 95 i dalje.
78 S ovim podatkom Ane Komnene (Alexias ed. Reifferscheid vol. I. Leipzig
1884, 243) u vezi je pismo cara Aleksija grofu Robertu Flandrijskom, kojim ga je pod-
sjetio na zadano obećanje. Pitanje o autentičnosti pisma (u njegovim bitnim dijelovima),
danas je potpuno riješeno u njegovu korist. Up. Bacua1escku, Bnsanrii u [edetšri
(1048—1094) (Tpymu B. C. Bacumenckaro tom 1.
Petrograd 1908, 149-160); Hagen-
meyer, Kreuzzugsbriefe 10—44 s tekstom pisma; Chalandon, Alexis 325—836; Pi-
renne, A propos
(Revue de V'instruction
de
la publique
lettre d'Alexis Comnčne
en vol. 50, 1907, 217—227).
Belgique
& Robert de Frison comte de Flandre
1 GI. o tom Pichler, Geschichte der Trennung vol, 280—281; Langen, Gesch,
der rčm. Kirche von Gregorius VII. bis Innozenz Il. Bonn 1893, 169—170; Riihricht.
Gesch. des ersten Kreuzzuges. Innsbruck 1901, 17; Chalandon, Alexi: —130.
30
Anna ed. cit. 245: ya +
Mertdnvog, Gore
zobwow
mavnjpsgo
&
pomoćne
čete, up. Hagenmayer 0. c 5
zaga
st Ljetopis popa Dukljanina ed. Črčić 32—36. U latinskoj parafrazi (ne do-
slovnom prevodu) Marka Marulića od 0. ima 1
to
i Lucius, De regno 308—309.
Opis silovite smrti kralja Zvonimira u današnjoj redakciji napisan je hrvatskim jezikom
j.
—
— 587 —
I ako su detalji širokoga pričanja stare hrvatske kronike iskićeni, a

dosta je toga s vremenom i dodano, tako da izgleda, kao da su car i
papa pozvali Zvonimira, da s njima ide ,osloboditi sveta mjesta“, to jest
na krstašku vojnu*? što je lasno razumjeti, jer ta je ideja zaista zaoku-
pila duhove u Evropi tek šest, sedam godina docnije — ipak je jezgra
pričanju hrvatske tradicije, da je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir
ubijen u narodnoj skupštini, jamačno potpuno ispravna. Najjači
ie dokaz to, što osim već pomenutoga podatka, postoje još dva, a ti tako
najkasnije u XIV. vijeku, to ne samo prema tada još živoj narodnoj tradiciji, nego
i
vjerojatno i na osnovu kojega starijeg zapisa. Up. o tome moju raspravu: O smrti
hrvatskoga kralja Zvonimira (Vjesnik hrv. arheol. dr. N. S. vol. VIII. Zagreb 1905). Kad
je ta rasprava bila štampana, pisao mi je Frane Bulić, da danas
M*# i
živi u
još
narodu tradicija o silovitoj smrti Zvonimirovoj. Tako su mu pričali seljaci u sept. 1886.
kod Rotne gomile (između Muća Drniša) ovako: ,Na Kosovu polju kninskom zavadio
i
se neki kralj s vojskom te se pognali. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja, a vojska
ga stigla u mjestu, gdje je sada Rotna gomila. Tu ga je
izmrevarila
vojnik bacio na mrtvo tijelo po kamen. Vojska se potom pobila između sebe izmr-
e krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja
ubila,
i svaki
i
zato sei
i
je
a. Kralj se zvao Rotando.“ Onda mi piše M*« Bulić: ,Odakle to ime, ne
znam; valjda je skovano od rotne gomile. Kako je
postala ova tradicija, nisam do-
znao; posumnjao sam, da ju nije uveo ili barem iskitio pok. učitelj Grgur Urlić Iva-
nović, koji je više godina živio u sjevernim predjelima Dalmacije, pisao koješta o
lokalnim predajam t. d.; ali opet ovuda on nije bio. Seljaci ovuda nemaju škola; od
i
bližnjih fratarskih župa Kljake, Gradac i t. d. to ne biti

čuli, te cijenim, da je ta
će
predaja iznikla u narodu. Davno želio sam prokopati ovu prethistorijsku gomilu, ali
bude li zdravlja vremena, hoću jednom. Važno
i
je,
kako se tradicija o umorstvu Zvo-
nimira lokalizirala u ovoj Rotnoj gomili. To sam već god. 1886. negdje zabilježio; ne
nalazim sada bilježaka, ali se sjećam, da je ovako bilo. A kako nebih, kađa
pastiri zvali Švaba. Na moj prigovor, kako Švaba, kad govorim hrvatski kao oni,
me su i
odgovarali su, da se ovakim stvarima [t. iskapanjem t. d.] Švabe bave.“ Ali M** Bu-
i
lić još mi je tom prilikom pisao ovo: ,Pitanjem smrti kralja Zvonimira bavio sam se
i
još god. 1880. kao nadzornik pučkih škola u Zadru, u tada pohrvaćenoj ,Katoličkoj
Dalmaciji“ (Dalmazia cattolica) pa sam za
nju napisao niz članaka, koji je bio otisnut
sku pod naslovom ,Zvonimir hrvatski kralj. Trebalo je proti navalam
i
Talijanaša na ,Katoličku Dalmaciju“ uzdržati ovo glasilo u javnome mnenju, pa sam

ja preuzeo, da u nizu članaka pobijem tvrdnju donesenu tada u listu ,Dalmata“ po
kronici Šibenčanina Zavorea, da je kralj Zvonimir bio od svojih doje i da je Hrvate
prokleo. Stoga ovi članci bili su polemične naravi proti trojici anonimnih talijanaških
pisaca, koji su ustali proti meni. Naravski, ja sam tada zastupao mnenje, da Zvonimir
nije bio ubijen. Nego proučavanjem dokumienata za ovu polemiku, u meni se pobudila
kasnije sumnja, da je to moglo biti, da je naime Zvonimir bio zbilja umoren. Ova se
sumnja povećala nazad 20 godina proučavanjem topografije kninskoga polja za
»Hrvatski spomenici“ tako, da sam od više godina uvjeren, da je veoma vjerojatno
I.
knjigu
umorstvo Zvonimirovo.“ Najzad kaže: ,Slobodno Vam ove opaske, ako cijenite, shodno
upotrebiti.“
% Vrlo je značajno, da
je
car Aleksije pisao flandrijskom grofu Robertu: ,Agite
i
ergo, dum tempus habetis, ne christianorum regnum et, quod maius est, Domini per-
datis Sepulcrum, et inde non iudicium, sed mercedem habeatis in caelum (Hagen-
mayer 0.
c. 136).
=a
—
isto govore o silovitoj smrti hrvatskoga kralja; to su kronika hrvatskoga
franjevca Ivana Tomašića (iz XVI. vijeka), kompilovana od mnoštva starijih
podataka, među kojima ima veoma dobrih i pouzdanih,“ i tako zvana
madžarsko-poliska kronika (iz XIII. ili XIV. vijeka).*! Ma da se ove tri
srednjevjekovne stare kronike u detaljima znatno razilaze — dokaz da su
postale nezavisno jedna od druge ipak se u bitnoj misli i historijskom
—
krupnom faktu slažu, da je poslije umorstva Zvonimirova pro-

valio u Hrvatsku oružanom rukom kao osvetnik njegov —
madžarski kralj.
EONA HROTODATA u)
#8 Up. moju raspravu smrti Zvonimirovoj 7—8,

o 7.
s! Izdao ju je Bielowski, Monum. hist. Poloniae vol. I. Lavov 1864, 496-497.
Kaindl (Studien zu den ungar. Geschichtsquellen II. Archiv Bečke Akademije vol. 82
589 i dalje) kaže, da je postala u XIII. v., dok Domanovszky (A pozsonyi kronika.
Szdzadok 1905. Sep. ot. 51-54) misli, da je iz XIV. v. Kaindl je u ubijenom hrvatskom
kralju gledao (0. c. 623 bilj. 3) Miroslava iz X. v., što je dabome pogrešno, dok ga je
Kardcsonyi (Szdzadok 1912, 28) identifikovao s Petrom Kresimirom, što je nemoguće.
s GI. o tom moju raspravu o smrti Zvonimirovoj 1. c. 1
Silovitu smrt Zvo-
nimirovu poricao je Rački (Rad vol. XIX., 97—104), jer je griješkom ne poznava-
jući pisma cara Aleksija — dovodio podatak hrvatskoga ljetopisca direktno u vezu
s krstaškim vojnama, a tih dabome, onda (1089.) još nije
bilo. Premda je poznavao
argumentaciju Račkoga, ipak je Riant mislio, da je sam događaj vjerojatan; on
kaže: ,ll choisit Svinimir, probablement victime de quelque rčvolte locale, et, donnant &
ce trčpas imprćvu toutes les couleurs &' un martyre subi pour la cause du Christ, re-
cula, pour les vingtaine d'annćes, et la placa au temps de Grćgoire VII., dont les ap-
pels en faveur de Byzance avaient probablemeni retenti jusqw en Croatie“ (Archives
de I' Orient latin vol. I. Paris
1881, 66-68). Prije mene raspravio je o Zvonimirovoj
smrti veoma oštroumno Virag, Pabirci po davnijoj hrvatskoj povijesti (Progr. vel. gimn.
na Rijeci 1890/91), 15—38. Silovitu smrt kraljevu drže historijskim faktom Kršnjavi,
Prilozi historiji Salonitani Tome arhiđakona splitskog (Vjesnik zem. arh. vol. II. (1900),
159166) Šufflay, Zu den šltesten kroatisch-ungarischen Beziehungen (Ung. Rund-
i
schau vol, IV., 1905, 888). Da arhidakon Toma ništa ne zna silovitoj smrti kralja Zvo-
o
nimira, već naprosto kaže onako općenito, da je ,umr'o“ (mortis debitum solvit), pada
—
— 589 —
Kralj Zvonimir vladao je

nešto preko dvanaest godina. Kad se sjetimo
kakvom
u
je
kritičnom času stupio na hrvatsko prestolje, valja priznati, da
ga ide zasluga, što je obnovio hrvatsku državnu vlast na čitavoj teritoriji
od Drave do Neretve i od mora do Drine, i da je kraljevini Hrvatskoj i
Dalmaciji povratio onaj međunarodni ugled, što ga je imala u vrijeme
Petra Kresimira IV. Prirodna posljedica jaka političkog položaja bješe ma-
terijalno blagostanje ove ,veoma bogate zemlje uz more“, kako ju je
nekoć nazvao papa Grgur VII., kad je pregnuo, da joj da vladara po svojoj
volji, a to mu ije najposlije i uspjelo sa Zvonimirom po Božijoj milosti
darom papinske stolice“ kraljem Hrvata i Dalmatinaca. Ovo materijalno
i
blagostanje, koje suponira i jak smisao u hrvatskom narodu za kulturni

život onoga vremena po primjeru Italije i Vizantije, potvrđuju i isprave,
navlaš neki samostanski inventari. Ali i narodna tradicija dobro je upamtila
vrijeme kralja Zvonimira, i baš to nam opet dokazuje, kako
i
je
neispravno
misliti, da bi taj isti narod docnije sam sebe oklevetao s teškog zločina
ubijstva posljednjega svoga ,dobroga i svetoga“ kralja, čije je vladanje
pamtio kao slavno i srećno. Eto, kako kaže ljetopisac: osta kraljem
,1
Zvonimir, koji počteni kralj, sin [oca] dobroga spomenutia, poče crikve
veoma čtovati i ljubiti. poče dobre pomagati a progoniti zale.
I
bi od I
svih dobrih poljubljen, a od zalih nenavijen nenaviđen), jere ne mo-

(—
gaše zla viditi. I tako ne biše on za Hrvate, zašto jer) oni (=
ne će biti da budu) dobrotom dobiti predobiveni), da

(=
(= nego) bolji su pod strahom. za dobroga kralja Zvonimira biše

I
vesela sva zemlja, jere biše puna i urešena svakoga dobra, i gradovi
(= castra) puni srebra i zlata. ne bojaše se ubogi da ga izji bogati, i
I
nejaki da mu vazme (= uzme) jaki, ni sluga da mu učini nepravo gospodin,
doduše oči, no većega značenja to nema. Prije svega valja konstatovati, da je Tomino
i
u
znanje o vladanju Zvonimirovu suviše čedno, a da bismo baš morali zapeti kod toga,
što ništa ne zna izbliže o tako važnom događaju, kao što je ubistvo jednoga kralja.
Jer sve, što Toma zna, jeste, da je Zvonimir vladao vrijeme splitskoga nadbiskupa
u
Lovre, da je splitskoj crkvi vratio u smislu ninskoga sinodalnog zaključka crkve Sv.
Stjepana i Sv. Marije da je bio ,posljednji hrvatski kralj“, Kako vidimo, Toma niš
i
ne zna ni o tako krupnom događaju, kao što je izbor krunisanje Zvonimirovo u ne-
i
posrednoj blizini Splita, pa ipak bi taj događaj — koliko Tomu poznajemo

djela za nj trebao da znači slavu dalmatinskih Latina. Zašto dakle, da on baš mora
—
iz
njegova
da zna za silovitu smrt Zvonimirovu, koju su zgriješili njemu nesimpatični Hrvati?

i
Tako isto
nije Toma ni onda dobro upućen, kad kaže, da je Zvonimir ,ultimus rex
Chroatorum“ i kad domeće ,nullumque sue posteritatis heredem reliquit“ i ,sic ergo
tota regalis sanguinis deficiente prosapia, non fuit exterius, qui in regno Chroatorum
rite succedere debuisset“. Ovdje on očito misli, da je Zvonimir član Trpimirove dina-
i
stije,
a da i ne istaknemo napose još kraljeve Stjepana II. — koji je živio do 1089. u

Splitu Petra (i 1097.). Najzad protiv saglasnoga kazivanja gore pomenutih triju
nezavisnih ljetopisaca o
silovitoj smrti Zvonimirovoi, koju osvećuje madžarski kralj, To-
mina šutnja vrijedi baš toliko, koliko ono, što odmah poslije toga priča o vojevanju
Kolomanovu u Hrvatskoj i u Dalmaciji.
==
—
jere kralj svih branjaše, zašto ni sam prezpravdeno [ništa] ne posidaša
(= nije posjedovao), tako ni inim (= drugima) ne dadiše (= nije dao).
I tako veliko bogactvo biše, tako u Zagorje kako u Primorje, za pravde-
i biše veće
noga kralja Zvonimira, i biše puna zemlja svakoga blaga,
vridna ureha (= uresa) na ženah i mladih ljudij, i na konjih, ner i nada
sve imanje (— pa i ostaloga blaga). I zemlja Zvonimirova biše obilna
svakom raskošom, ni (= niti) se nikogar bojaše, ni (= niti) jim (= ioi)
nitkore mogaše nauditi, razmi (= osim) gnjiv Gospodina Boga“.*
s Ljetopis c.
32. Stari hrvatski ljetopisac kaže za
2
popa Dukljanina o.
mira, da je bio sin kralja Kresimira. To doduše nije ispravno, ali je ipak značajno
zato, jer je Zvonimir poslije kratke vlade Slavčeve uistinu naslijedio (Petra) Kresimira;
vidi se, da je ljetopisac dobro znao, da govori o
kralju (Dmitru) Zvonimiru. Ime Zvo-
nimirovo pominje se češće u ispravama XII. i XIII. v., a nađen je čak fragment nat- i
pisa iz XIV. v. kod Ostrovice, nedaleko od Bribira, s njegovim imenom (rex Zonome-
rius) (u hrv. muzeju u Kninu). Sve nam to svjedoči, da je uspomena na Zvonimira još
dugo poslije njegove smrti živjela u narodu.
Rodoslovlje
srodstva kralja Zvonimira s Arpadovićima.
Bela 1.
1060.—1063.
Geza I. Ladislav I. Sv. Sofija Jelena Lijepa

1074.—1077. 1077. 1095. 1062. 4 1095. 1063. + poslije 1091.
muž: Udalrik muž kralj
Piroška Irena markgraf Istre i Dmitar Zvonimir
+ 1133. Kranjske + 1070. 1076.—1089.
muž car Ivan
Komnen od 1104.
Koloman Almoš Poppo Udalrik Radovan Klaudija
1095.—1116. hrvat. kralj + 1104. + 1112. 1078. 1076. —1089.
od 1102. kralj 1091.—1093. + poslije 1083.

Hrvatske i Dal: + Ul A
macije
žena Buzila BelaII. Slijepi
1097. 4 0. 101. 1131.—1141.
Stjepan II.
1116.—1131.
VII.
Kraljevi Stjepan II. i Petar.

(1089.—1097.).
Izbor i krunisanje Stjepana II. (1089.). Vladanje Stjepana 1I. (1089. do
—
1090.). — Car Aleksije I. spram Pečenega i Srba. — Klement Ill. Vibert uz-
visuje barsku biskupiju na nadbiskupiju (1089.). — Anarhija u Hrvatskoj po
smrti kralja Stjepana ll. — Dalmatinski gradovi i neki hrvatski velikaši
zovu madžarskoga kralja Ladislava I. u zemlju (1090.). — Vojna kralja
Ladislava 1.; njegovo pismo montekasinskom opatu Oderiziju (1091.). — Kralj
Ladislav ostavlja Hrvatsku i postavlja joj za kralja Almoša (1091.—1093.).
— Kralj Ladislav prelazi na stranu protupape Klementa Ill. Viberta (1092.).
— Vraćanje vizantijske carske vlasti u Dalmaciji (1092.). Hrvatski kralj
—
Petar (1093.—1097.). — Zadarski sinod (1095.). — Osnutak zagrebačke bisku-

pije (1094.). — Koloman postaje madžarskim kraljem (1095.). — Madžarska
se vraća papi Urbanu Il.
(1096.). — Bitka kod Petrova Gvozda (1097.).
Silovita smrt Dmitra Zvonimira na proljeće 1089. vjerojatno
djelo već poznate nam hrvatske protureformističke stranke, koju je opet
iznijelo na svjetlost narodno nezadovoljstvo s pravcem kraljeve politike —
jednim je mahom povratila stanje, kako ga zatekosmo po smrti kralja
Petra Kresimira IV., pa i mnogo opasnije. Da se uklone sve
trzavice, koje
bi bile kadre da upropaste državu, hrvatski velikaši i visoki dalmatinski
kler podignu na prijestolje posljednjega Trpimirovića, hercega Stjepana,
koji je tada već četrnaestu godinu živio — ne kao monah, nego kao laik
— u zabiti samostana Sv. Stjepana kod Splita. U vrijeme njegova ba-
vljenja u samostanu, prihodi su mu očito bili dosta slabi; on sam priča
u jednoj ispravi, kako se nekom prilikom našao prinuđen, da od samo-
stanske braće uzajmi otinu i više zlatnika“, a povratiti ih je mogao,
ne bez da“
(benchč con qualche rossore), tek onda, kad je zasio kra-
ljevski prijesto.! Jedva može da bude sumnje; da je mnogogodišnji bo-
ravak u samostanu skrhao
i fizičku snagu Stjepanovu i tako je on zacijelo
Rački, Doc. 150. Iz onih dviju isprava, koje' govore o Stepanovu boravku u
samostanu
je ma kad
Sv.
to
Sjepana, ne može se nikako zaključiti, da se on pokaluđerio, jest, da
poznate zavjete bio zaređen benediktovcem. On je dakle boravio u
učinio i
samostanu kao laik, a takih primjera baš iz vladalačkih domova na Istoku na Za-
— i
padu — ima više,

592
ostavio samostan kao bolestan i loman starac. Uza sve to ipak se rado
odazvao narodnom pozivu — dokaz da nikad nije od svoje volje prešao
samostanski prag — da sjedne, kako s ponosom ističe i ne bez izvjesnoga
prikora spram neposrednih svojih prethodnika, Zvonimira i Slavca, ,na
prijestolje mojih otaca, djedova i pradjedova s pristankom sviju plemenitih
Hrvata i Dalmatinaca“.? Stjepan je dakle, kao Zvonimir, posađen na
i
prijestolje aklamacijom ili izborom sabranih crkvenih i svjetovnih dosto-

janstvenika, dalmatinskih građana i hrvatskoga naroda, a onda krunjen.
Ne kaže se gdje se sve to zbilo; svakako najvjerojatnije u Belgradu, pre-
stolnici Kresimirovića XI. vijeka, dok je krunisanje jamačno izvršio splitski
nadbiskup Lovro.
Vladanje Stjepana Il. (1089.—1090.). bješe veoma kratko. Ipak
nam se od njega sačuvala jedna rava, vjerojatno u prijepisu, izdana
kod grada Šibenika (apud castrum Sibinico) 8. septembra 108! zacijelo
onda, kad se vraćao iz Belgrada u Solin ili Split. U toj
ispravi kaže krali,
kako dovrvi sa svih strana preda nj, kad je zasio pradjedovski prijesto,
»kako je to običaj kod svih vladara“, cijelo plemstvo i narod, predsta-
vnici svećenstva i samostana, ,da im presudimo stare pravde i da im po-
tvrdimo stara privilegija“, a došli su još i ,zbog drugih javnih potreba
opće koristi našega kraljevstva“.! Ovim je
riječima kralj Stjepan II. jasno
obilježio narodno običajno poklonstvo, što je slijedilo poslije krunisanja.“
Jamačno je tom prilikom izdano više isprava, kako crkvenim korpor:
jama, tako i svjetovnom plemstvu, no sačuvala nam se
jedino ona, kojom
je kralj Stjepan Il. potvrdio splitskim benediktovkama darovnicu ,nedavno
2
Rački, Doc. 148: ,Cum igitur omnipotentis dei pietas me sua clemencia patrum,
avum, proavumque solio in regio, omnibus Chroacie et Dalmacie nobilibus collaudan-
tibus, exaltaverit honore.“ ova se isprava vazda dosada smatrala originalom (drž.
1
i
arhiv u Zagrebu), ali je i nju Viktor Novak proglasio falsifikatom (Bulićev zbornik
547—569) kao onaj drugi ,original“ kralja Zvonimira od 1078.
slim, da o falsifikatu ne može da bude govora
u tom slučaju
1
ja
to već uključuje u sebi sama pojava
mi-
slabića Stjepana II. — nego da je i ta isprava, kao Zvonimirova, ako paleografski

i
Novakovi kriteriji stoje, samo mjestimice netačan prijepis još iz XII. vijeka (gl. gore
str. 574 bili. 47).
3
Isprava nije
datirana godinom (ili bar indikcijom), već je samo određen dan
(8 sept). No budući da je izdana skoro po smrti kralja Zvonimira, treba
godinu Zvonimirove smrti, a to je jamačno 1089.
je staviti u
+
Rački, Doc. 148. ,undique universa mobilitas seu exigui populi manus ac ce-
teri ecelesiarum cenobiorumque rectores vel retroactis pro causis aut confirmacionis
rerum, vel gracia communis nostri regni utilitatis ad nostram, uf moris est omnibus
imperantibus, confluere ceperunt.“ Ne kaže se, da se to zbilo u Šibeniku.
$ Mislim
da bi bilo neispravno mišljenje, da je izbor i krunisanje Stjepana II.
izvršeno u Šibeniku (tako Kaer, Povjestne crte grada enika vol. I. Sibenik s. a.
i
127 i dalje). Up. slični uvod i u ispravi Zvonimirove povelje splitskim benediktovkama
poslije njegova krunisanja, a izdanoj u Kninu 1078. (Rački, Doc. 112—113 gore
str. 574).
— 3838 —
preminuloga kralja Zvonimira“,* na zemljišni posjed Pusticu u Lažanima

kod Splita (od 1078.), koju su mu one pokazale u
originalu;? tom ispravom
obdari kralj splitske benediktovke još i nekim svojim privatnim zemljištem
JADE pri
iZ Brena oh Iznje O Sigmonnt“
"
čuče
liessefilo
imize U rišjen
i
\
Slika 242. Isprava Stjepana II. od 1089. (Zagreb, drž. arhiv).
4
,quoddam scriptum a nuper defuncto rege Suinimiro concessum sibi“ (0. c. 148).
Na
pitanje, kako je umr'o kralj Zvonimir, ove riječi u ispravi ne utječu. One su nam
tek svjedočanstvo, da je Zvonimir umr'o prije 8. septembra, a uvaživši još sve ostalo
(izbor i krunisanje Stjepanovo i t. d.) možemo kazati, da je Zvonimira stigla smrt još
u prvoj polovini iste godine, to jest nekako u proljeće (aprilu) 1089.
7
GI. gore str. 574 bili. 47.
38
—
— 904 —
kod Solina (quae est propria nostra). Kraljevu darovnicu potpisali su —

a to je važno, da se vidi, tko je sve bio uza nj - nadbiskup Lovro, tro-
girski biskup Ivan, splitski arhiđakon Petar, splitski svećenik Petar, knez
Primoraca Jakov (dux Marianorum), tepči Ljubomir, nekoć za kralja Zvo-
nimira župan u Sidragi, Strezinja župan bribirski, Višen župan cetinski,
u vrijeme Zvonimirovo komornik, Dragoslav župan zagorski, Ozren župan
dridski, a od dvorskih časnika Desimir ubrusar, Vratina komornik i Tole-
mir zamjenik tepčije (tepkica).* Poslije toga našao se Stjepan II. u Splitu,
gdje je prije svega vratio samostanu Sv. Stjepana svoj dug od ,stotinu
i više zlatnika“ i
ujedno mu je darovao u znak blagodarnosti, a na
molbu opata Teodora, u prisutnosti nadbiskupa Lovra i bivšega kninskoga
biskupa Grgura, a tada ukućanina samostana Sv. Stjepana, kraljevsku

zemlju Radunu (danas zacijelo Radinje nedaleko od Klisa).'" U toj se
ispravi spominje kao kraljev kancelar neki Grgur (cancelliere del prefato rč).''
Oko toga vremena sastao se pod predsjedanjem nadbiskupa Lovre
u Splitu i provincijalni sinod dalmatinsko-hrvats crkve, da — među
ostalim riješi i neku pravdu između opatice Sv. Marije, Cike i nekih
—
njenih rođaka. Na tom sinodu učestvovali su biskupi Andrija zadarski,

Petar kninski, Ivan trogirski Vital rapski, no prisustvovali su mu uz
i
i
kralja Stjepana Il. još i neki plemići, tako knez Primoraca Jakov splitski
prior Firmin.!? Ove nam tri
isprave iz vremena Stjepana Il. dokazuju, ne
samo da je on uistinu bio hrvatsko-dalmatinski kralj, već i to, da mu je
vlast u hrvatskoj državi bila općenito priznavana, i
to kako od glavnih
crkvenih, tako i od svjetovnih velikaša, od kojih su neki ista lica, što
su nedavno još okruživala kralja Dmitra Zvonimira. Naročito je važno,
da čitavu Dalmaciju nalazimo u vlasti posljednjega Trpimirovića.
Stjepan II. umr'o je vjerojatno negdje potkraj 1090. ili najkasnije na početku
1091. S njime sađe u grobnicu samostana Sv. Stjepana ,pod borovima“
posljednji član one dinastije, koja je dva vijeka i po — uz neznatne pre-
kide upravljala udesom hrvatskoga naroda i njegove države.
s Drid leži kraj Trogira. Čini se da je županija Parathalassia X. vijeka, docnije
podvojena u klišku, dridsku i zagorsku županiju. O dridskoj županiji up. Brašnić,

Župe
|.
9
c. 6.
Rački, Doc. 148—149.
19
Još spominje se episcopus Gregorius (Doc. 143), a 1087. već je u Kninu
1085.
Petrus Chroatensis episcopus (o. c. 145). Grgur se dakle oko 1086. odrekao svoje časti,
iz inače nepoznatih mam razloga i pošao u samostan Sv. Stjepana kraj Splita, pa se
i
spominje u ispravi od 1089. kao ,gi& vescovo di Croatia“ (o. c. 151).

1!
Isprava se sačuvala samo u poznatom registru samostana Sv. Stjepana (gl. gore
str. 530 bili. 83).
unesena u registar samostana Sv. Marije (fol.
i
12
Rački, Doc. 147. Isprava je
i
i4+—15:+) u ni originala još u XII. vijeku. Autentičnosti njenoj nema pri-
prepisana iz
govora, prepisivač je tekst, kraćenjem originala, toliko pobrkao
no iznakazio, da je
smisao razumljiv tek poslije dužega razmišljanja poznavanja genealogije Madijevaca.
i
—
— 500 —
Vidjesmo da u sačuvanim izvorima nema traga, da bi kod dolaska

Stjepana H. na prijesto papinska stolica imala ma kakva utjecaja. Ali me-
dostatak izvora sam od sebe dabome još
ništa ne znači, jer ako se i može
poricati prisutnost papinskog legata kod Stjepanova krunisanja, ipak ga
je mogao potpuno da nadomjesti splitski nadbiskup Lovro s dalmatinsko-
hrvatskim episkopatom. Tada bješe još od marta 1088. papom Urban
(1088. —1099.), rodom iz sjeverne Francuske, koji je mnogo godina boravio
Il.
kao monah u samostanu Cluny, a onda ga je Grgur VII. uzvisio na kardinala-
biskupa ostijskoga. Odmah poslije intronizacije javi svijetu, da će produ-
žiti onim putem, kojim je pošao veliki njegov pret-
hodnik Grgur VII., samo se od njega znatno razlikovao
u taktici: mnogo elastičniji i realniji u politici, bez
onoga ukočena idealizma Grgura VIl., Urban kon-II.
centrovao
je prije svega sve svoje sile da postigne
najbliži cilj u provođenju ideje opće papinske vlasti
na Zemlji. Zato i vidimo, gdje se pokazivao — kad
god je trebalo sklon na manje koncesije i da nije
bio onako skrupulozan u izboru sredstava, kao nje-
gov veliki prethodnik, a baš ovom taktikom Urban II. Slika 243. Papa Urban
opet je podigao već klonulo papinstvo, nadahnuv: 1. (Venecija, Marciana).
ga novim životom.'' Skori će nam događaji pokazati,
da je Urban II. u pitanju sudbine hrvatske države znao sebi da pridrži
i
neki utjecaj, i ako ne u onoj mjeri, kako ga je vršio Grgur VII.

Već smo imali prilike da kažemo, kako je brzo po intronizacij
bana II. došlo do zbliženja između pape i vizantijskoga cara Ale
koji se tada nalazio u očajnoj borbi s Pečenezima i Seldžucima i zamolio
posredovanjem papinim pomoć Zapada.'* Bojevi s Pečenezima produžili
su se svom gorčinom u carigradskoj okolini još i poslije primirja od
1088., a svršiše tek 29. aprila 1091. pečeneškim porazom na obalama
Leburnija blizu ušća rijeke Marice, kad je caru Aleksiju uspjelo, da je na
svoju stranu premamio dotadanje pečeneške saveznike Kumane (Polovci,
Plavci, madž. Palocz-ok), kojima je tada bio jedan od voda Bonjak (Ma-
nijak Ane Komnenk Pečenezi bijahu satrti i za dugo vrijeme neškodljivi,
a carstvo izvedeno iz jedne od najtežih kriza, u kojoj se radilo gotovo
o njegovu opstanku. Ali pokušaji Aleksijevi, da poslije poraza Pečenega
i
postigne uspjeha protiv Seldžuka u Maloj Aziji, pokazaše se doskora slabi,
1 Hampe, Deutsche Kaisergeschichte 66.
u GI. gore str. 585 i
Rohricht, Geschichte des ersten Kreuzzuges. Innsbruck
1899, 15—17.
S Up. o tim bojevima Chalandon, Alexis l, 118 i dalje i
Bacwnsescku,
cit.
'Tpyaw vol. I, 68 i dalje. Značajno je pričanje Anino (VIll., 5 ed. ll, 12), da je
vol.
tada car očekivao pomoćne čete iz Rima. Vasiljevski sasvim ispravno identifikuje
Anina Maniaka (Mavisx) s Bonjakom (Bosat+) ruskoga ljetopisca (Nestora).
x
—
— 596 —
tako da je nestalo nade, da bi Vizantinci sami mogli da povrate izgubljene

zemlje. Baš ova stalna seldžučka opasnost
i
jaka težnja careva, da
opet pridigne iznemoglo istočno-rimsko carstvo osvojenjem Male Azije,
što se s iscrpenim sredstvima Balkanskoga poluostrva nije dalo postići,
bile su glavni razlog, s kojega se gordi Aleksije Komnen obratio Zapadu
za pomoć, i to čak posredovanjem Rima. Tada je najzad papa Urban II.
i
svladao svoga jakog protivnika, protupapu Klementa Ill. Viberta i ušao
potkraj 1093. u Rim, a po tom prošao je kao pobjednik triumfator preko
Firence u Francusku, gdje je u Clermontu od
18. do 27. novembra 1005. održao velik koncil,
na kojem je položen osnov ideji krstaških vojna.'
Međutim u vrijeme bojeva s Pečenezima za-
davaše caru Aleksiju teških briga i srpski kralj
Konstantin Bodin. U početku normanskoga rata
bijaše on na strani carevoj, no već u bitci kod
Drača (18. okt. 1081.) nije htio da učestvuje
zajedno sa vizantijskim četama, već se povukao
na stranu čekajući, kako će boj svršiti; kad je
vidio gdje Vizantinci bježe, vratio se sa svojim
Srbima, a da nije iz korica ni mača izvukao,
kući. Šta više, u daljem ratovanju Bodin se pri-
družio Normanima, a kako su neposredno po-
slije toga cara Aleksija zaokupile teške borbe
s Pečenezima i Seldžucima, srpskom se vladaru
pružila prilika, da proširi svoje gospodstvo u
susjedstvu. Tada je dakle Konstantin Bodin
vlasti svojoj podložio Rasu, a onda — vjero-
jatno u vrijeme smrti kralja Dmitra Zvonimira —
i
Bosnu, a tako još i neke krajeve susjednoga
i
: dračkoga temata. Tada se vlast Bodinova ši-
Slika 244. Car Aleksije rila od Neretve do Drima Bojane, pa od mora
Komnen (Rim, Bibl. vatik.). preko porječja gornje Bosne i Srbije (Rase) do
Kosova polja. Vidjeli smo, kako je još oko go-
dine 1075. njegov otac kralj Mihajlo pregnuo, da steč nezavisnu nad-
biskupiju, ali nije uspio. Bolje sreće bijaše sada Bodin, no ne kod naslje-
dnika Grgura VIl., carskoga prijatelja Urbana Il, nego kod protupape
Klementa Ill. Viberta.
O počecima kršćanstva i prvoj biskupskoj organizaciji u rimskoj
provinciji Prevalitani, ne javljaju nam sačuvani izvori baš ništa, no jamačno
se i ondje razvio proces sličan onomu u susjednoj Dalmaciji: kršćanska
Gl. o tom Rohricht 6

15 i dalje; Hertzberg, Byzant. Gesch. 273—276; Cha-
landon, Alexis 155 i dalje.
SOS
crkvena organizacija procvala je tek poslije milanskoga edikta cara Kon-
stantina Vel. (313.). Budući da je dovoljno poznata činjenica, da je na
Zapadu tek u IV. vijeku uvedena institucija metropolitanska (nadbiskupska)
i to naslanjajući se na tada postojeću političko-administrativnu organizaciju,
to jest, da je neposrednu vrhovnu vlast vršio onaj biskup, koji je stolovao
za
i
u sijelu provincije, jasno je, da je Salona bila metropolom samo teri-
toriju, koja je tada politički potpadala pod nju, naime za provinciju
Dalmaciju onoga vremena. Saloni dakle nije pripalo ono, što je bilo
na jugu Boke Kotorske, jer još potkraj Ill. vijeka, za Dioklecijanove re-
organizacije provincija, uređena je od jugoistočnoga dijela Dalmacije i
nekih drugih susjednih krajeva osobita provincija Prevalis. Zato je i
sasvim prirodno, da biskupije južno od Kotora — ali bez njega — uopće
nikad nijesu potpadale pod salonitansku metropolu, već da im je metro-
polita bio biskup u sijelu provincije, u Skodri, a taj bješe preko svoga
neposrednoga glavara, papinskoga vikara u Tesalonici, u zajednici s rimskim
papom još od V. vijeka. Tako je ostalo i onda, kad je car Justinijan 535.
podvrgao prevalitanske biskupije novoosnovanoj ilirskoj metropolitanskoj
crkvi u Justinijani Primi (danas možda Zlokućan kod Skoplja).'? Nema
sumnje, da je tada stolovao biskup i u gradu Dokleji, inače sufragan
skadarskoga biskupa. Od početka VII. vijeka dalje zastire gusta pomrčina
političke i crkvene prilike toga kraja. Mi samo znamo, da je tada Prevalis
naseljena Slovenima, a romansko se žiteljstvo, koliko nije propalo, ogra-
ničilo na neke gradove, od česti uz more, od česti nedaleko od mora.
Među njima navodi se i docnije osnovani Bar (onako kao Split ili Du-
brovnik). Doklejski se biskup opet pominje oko g. 1020., a uza ni još
i
barski, i to oba kao sufragani vizantijskoga nadbiskupa u Draču. Poslije
dva decenija osnovao je srpski knez Stefan Vojislav uspjelim ustankom
svojim novu srpsku državu, pa je prirodno stao i težiti, da steče i ne-
zavisnu crkvu. Tako se rodi tada ,tradicija“, da je nekoć postojala u
Duklji nadbiskupija, koje su prava potom prešla na Bar, dakle skalupljena
očito po primjeru Salona-Split ili Epidaur-Dubrovnik. Kako rekosmo, ovu
je mnogogodišnju težnju svojih prethodnika i barskih biskupa najposlije
ostvario krali Konstantin Bodin, kad se u toj stvari obratio negdje 1088.
s barskim biskupom Petrom Klementu III. Vibertu, koji-je tada stolovao
u Rimu. Protivnik Grgura VII. i Urbana Il. odista i udovolji njihovoj
molbi i podijeli 8. januara 1089. barskom nadbiskupu Petru, ,po primjeru
tvojih prethodnika“ (secundum morem praedecessorum tuorum) pallium i
podčini mu tobože kao ,obnovljenom“ dukljanskom metropoliti ove bisku-
pije kao sufragane: Kotor (Catatinensem), Ucinj (Dulciniensem), Svač (Su-
vacinensem, danas Šaš), Skadar (Scodrinensem), Drivast (Drivastinensem,
danas Drivasto), Pilot (Polatinensem), Srbiju (Serbiensem), Bosnu (Bos-
1? O tomu
gl. gore str. 181.
— 598 -
niensem) Trebinje (Tribuniensem, jamačno sa sijelom u monasteriju SR

i
Petri de Campo“ kod Trebinja), pa i sve samostane ,Dalmatinaca (= La-

tina), Grka i Slovena“ (omnia monasteria tam Dalmatinorum, quam Grae-
corum atque Sclavorum), to jest one, u kojima se upotrebljavao kao
li-
turgijski jezik latinski, grčki ili
slovenski. Samo je po sebi razumljivo,
i
da_je ovaj katalog barsko-dukljanskih sufragana učinjen u papinskoj kan-
celariji prema informaciji i
željama poslanika kralja Konstantina Bodina
biskupa Petra, a oni su jamačno kod toga umjeli da pokažu i neka ,do-
kazala“, dabome falsifikovana, kojima dokazivahu nekadanju egzistenciju
dukljanske nadbiskupije i njenih sufragana. Zato taj katalog još ne mora
da znači, da je kralj Bodin tada faktično i vladao svim onim krajevima,
koji se u njemu nabrajaju; to je bio tek cilj za kojim je on težio. Tako
znamo pouzdano, da je biskupija kotorska još od 1025. bila sufragan nad-
biskupa u južnoitalskom Bariju i ostala s njime u vezi još u XIV. sto-
i
ljeću.“ Tako je isto nemoguće pomišljati, da bi ikad biskup Srbije bio

sufragan barsko-dukljanski, jer ta je crkva još od 1020. bila podvrgnut
vizantijskoj patrijaršiji u Ohridu i ostala je pod njom do Sv. Save. Isto
se može kazati i za neke biskupije u dračkom tematu (tako Ucini, Svač,
Drivast i Pulat), a jamačno važi i to za biskupiju u Bosni, o kojoj uopće
ništa ne znamo do XII. vijeka. Ali dok je Bodin odista najkasnije 1089.
podvrgao Bosnu svojoj vlasti, uz granice dračkoga temata bio je u ne-
prekidnom boju sa šurakom cara Aleksija, Ivanom Dukom, koji nesamo
živa zarobio (oko
i
da ga je odanle potjerao, nego čak u jednoj bitci i
1090.). Uto pobijedi car Aleksije Pečenege lično pođe potom s vojskom
na srpsku granicu (1001.), gdje ga poslije toga još dva puta susrećemo
(1093. i 1094.).?) Sve nam to dakle dokazuje, da u času kad je izumrla
u Hrvatskoj narodna dinastija i kad je ova država ušla u tešku krizu,
Srbija Konstantina Bodina nije mogla utjecati na njene prilike; jedino, što
je uradila, bilo je to, da je na sebe privukla pažnju cara Aleksija Komnena.
Prerana smrt kralja Stjepana Il. bješe najteži udarac, što je zadesio
hrvatsku državu. Ona je bila u neku ruku znak, na koji dođoše ele-
1# Bula Klementa IIl. nađena je tek nedavno, a publikovao ju je Kehr, Papst-

urkunden in Rom (Nachrichten der Giittinger kgl. Gesellschaft der Wissenschaften, phil.
hist. CI. 1900, 148—149). Da je još do nedavno autentičnom držana bula Aleksandra Il.
od 18. marta 1067. fal kat, a tako i ona nedatovana pape Kaliksta II. (1119.—1124.), up.
Šufflay, Acta Albaniae vol. I, 18—19.
1 To pokazuje više isprava u Codice dipl. Barese vol. | 33, 49, 52, 60, 65;
Up. i gore str.
gl. i
Jireček, Gesch. der Serben vol 219 (= Romanen vol. 1, 47).
504 bili. 11.
i
2 O cijeloj ovoj partiji o Srbiji up. Šufflay, Acta Albaniae vol. I, 17 i dalje i
njegovu već spomenutu raspravu u zborniku Thalld czy, Albanien vol. I.,
188 dalje;
Faber, Erzbischof von Antivari (Mitteilungen bos. herc. muzeja vol. XI., 342 i dalje);
4 i dalje; Chalandon, Alexis 136 dalje; Jireček, Gesch.
Cranojesuk,
i
BopGa
der Serben vol. I., 237—239.
GJ
mentarnom snagom sve one zlokobne posljedice, što su se prirodno na-
dovezivale uz siloviti kraj Dmitra Zvonimira. Kad tradicija, i hrvatsko-
dalmatinska (Toma, Splitski anonim, Pop Dukljanin, Tomašić) i madžarska
(Chroa. pictum), Zvonimira složno nazivlje posljednjim hrvatskim kraljem,
onda ima toliko pravo, što je on zaista bio posljednji krepki narodni
vladalac čitave državne hrvatske teritorije, kako ju je stekao još Petar
Kresimir IV. Pitanje, tko će biti vladar,
prouzroči kod rascjepkane i zavađene
hrvatske gospode ljute borbe, koje brzo
baciše državu u krvavu anarhiju; još u XIII.
vijeku pamtili su seovi strahoviti dani.
»Pošto je čitav kraljevski rod izumr'o
priča splitski arhiđakon Toma —
nije više
nikoga bilo, da zakonito primi baštinu
hrvatske države. I tako nasta među svima
velikašima kraljevine teška nesloga i bu-
dući da su bili pocijepani u stranke, čas
ovaj čas onaj prisvajaše iz pohlepe za
vlašću sebi vlast nad zemljom; zbog toga
učestaše nebrojene otimačine, pljačke,
ubijstva i sve zlo, jer nije bilo dana, kad
jedan ne bi drugoga gonio, napadao i
ubijao“.*! Naročito su teško patili dalma-
tinski gradovi, jamačno jer
su bili u opreci
s težnjama razne hrvatske gospode po
susjednim hrvatskim županijama. I
to je
pamtila docnija tradicija, kako se Hrvati
»po smrti Zvonimira, posljednjega kralja
Hrvata uzeše između sebe boriti pljačka-
jući jedan drugoga“; ali oni su se okre- Slika 245. Sv. Dimitrije u ruhu voj-
nuli i ,protiv primorskih gradova nano- nika XI. vijeka (po Schlumbergeru).
seći im štete i sramote, jer su im hvatali žene i kćeri, tako da se nitko
nije usuđivao da izlazi iz gradova“.*! Međutim veoma je značajno, što se
2!
c.
Toma arhid, e. 3
= ,Zuonimirus rex ultimus Croatorum obiit anno domini MXC. Post mortem eius
Croates multa mala committebant inter se pugnantes et predantes, et etiam delugibant
ciuitates maritimas facientes eis damna et uituperia non modica, rapientes eorum mu-
lieres et filias, ita quod de cinitatibus non audebant exire.“ Rkps u British museum u
Londonu sa signaturom: Mus. Brit. iure emptionis 8.606. Plut. CXXI. G. To je Lettera
prima del Dr Simon Gliubavacz nob. Zaratino al Sig. Gio. Lucio od 15. aprila 1683. iz
Zadra, gdje Dr Ljubavac raspravlja o hrvatskom kralju Stjepanu II, kao nasljedniku Zvo-
nimirovu i tom zgodom obazire se i na vojnu madžarskoga kralja Ladislava god. 1091.
iznoseći o tome sve one izvore, što ih je on poznavao. Na fol. 28) i fol. 29+ nalazi
se dosada neupotrebljen citat, a štampom objelodanio sam ga prvi puta u mojem
— 600
y cpefčengja nećone Om stsfu stoelae e.
O
eto poet sireart. Oli.
oneiapeatje 106
husmb
fizmunpufntoćegf
ožps
čeha dos
E ailna nmallsča fa€ poflebanajf hefede? čeh;
Bac.Bicefso acaejizacljf fengu: mieedatn IH
picpic- vio ena: ulačizuf gqlivičzno chforavy
0 pet ficcedcje čebuatfo: Sepia larg; In srl
s figm pe&fcef magna difcoDur fubotio. Secii
ic mods:Me. zčomadđi cmbiđjone.
ta
orutfim mae
fila atijeonu utuđicafki. Innumefebzlof foepi
nt piaegonof feeoimoz fnumet==
zmeHeji
GDE comii€nis
Ae alatni Peraje ata
celebaadeni
tafeg-
krr
—
tufotjot; se
elu
| cje
quad. felauomt+ gu
rdtičetitat; takia:mla
plpintesta vofpee# e pištiam
refisteja rici mahiignalpitchefaft:
ka ia
o
Slika 246. Originalni tekst XVII. gl. Tome arhiđakona (Split, Kaptol. arhiv).
= Gli
;
|
cetri copiofo učnie“ zoccupauio cocte?

.
te Fluio
oedrecno uf
Ad alpef quodišna fer
(e&.mullo sbice zefiflenat.|Bott- hee
alpef- Qečpiax Impusnot€ muniĐenef&oxflja.
otrovi
sma čine
mulazog plja como:
od souajb;
su
Hooulaloclo ao f4& Fazadru
kme
i
pozuneo opsqnefe
Pe nevia else oifča VA

faahice-inmlajavsdinegta
gulaf atpott;; stuf
M
ui InafeehiiguHene( \ttupčt:umitanaf horu
ceiBatladčlen|froasstnu
digest
smčfur
fta«tahofhlefantrivafu
y
trefeica-
qi uladhfelao 58 ms
fibtafeqmo fucceffia lire oči
Slika 247. Originalni tekst XVII. gl. Tome arhiđakona (Split, Kaptol. arhiv).
i.
— 602 —
»protivnici kralja Zvonimira“ (t. i. ubojice njegove) baciše puni mržnje

i
čineći je očito — ne bez

na njegovu udovicu, kraijicu Jelenu Lijepu, da
razloga suodgovornom za pravac njegove politike. Iz toga izlazi,
šta više, oko
kraljica nije odmah po Zvonimirovoj smrti ostavila Hrvatsku;
pitanje
nje kao da se okupila stranka misleći s njome u sporazumu riješiti
Madžarska tradicija, pribilježena samo
popunjenja kraljevskoga prijestola.
to ovako: ,Kad je kralj Zvonimir umr'o
koju godinu docnije,** zapamtila je
ne ostavivši djece, žena njegova, sestra kralja Ladislava, gonjena mnogim
Hrista
nepravdama od dušmana svoga muža, zamoli u ime Isusa o d-
u svoga brata kralja Ladislava pomoć. Njene je nepravde kralj ljuto
mazdio i povratio joj čitavu Hrvatsku i Dalmaciju, koju je on docnije,
s pristankom pomenute kraljice, podložio svojoj državi (t.
Madžarskoj).
To pak krali Ladislav nije učinio od pohlepe, nego zato, jer je sebi
naime
prisvajao baštinu po kraljevskom pravu. Kralj Zvonimir Prema tome
bijaše njemu u prvom stepenu rođak, a baštinika nije ima
*
je kraljica udovica tražila hrvatsku krunu u prvom redu za sebe, što

nas podsjeća na državopravno shvaćanje u Vizantu, gdje su
carice udovice
često bile predstavnice legitimiteta, jer su njihovi muževi tobože po njima
došli do prava, da uzmu grimiz. Inače nije vjerojatno, da bi
riječi madžar-
naročito u
skoga ljetopisca baš u svemu odgovarale historijskom faktu,
Hrvatsku
tome, da je madžarski kralj Ladislav sestri ,povratio čitavu
da se Hrvatskoj po izumrću
Dalmaciju“. Istinito je nasuprot samo to, u
narodne dinastije obrazovala stranka s ciljem, da posadi na ispražnjeni

Zvoni-
prijesto susjednoga madžarskoga kralja Ladislava kao rođaka kralja
mira, a on se i odazvao, spreman da svoje ,kraljevsko
joj baštinsko pravo“
provede ma i s oružjem u ruci. Opstanak takove madžarske stranke jasno
izlazi iz sačuvanih izvora. Toma kaže: ,Ali u to vrijeme (anarhije) bješe
sam ga, kad sam u aprilu 1913. radio u Britanskom Muzeju

u
Priručniku 321. Našao
odjeljenju za rukopise. Za taj citat kaže Ljubavac, da ga

je dobio u Splitu od Jerolima
Lukara (Luccari), poznata pomagača Lucijeva, kao što je to bio u prvom redu sam
i
D: Ljubavac (up. životopis Lucijev u mojem Priručniku 51—60). Mi dakle ovdje sre-
s
se
ćemo jednim starijim podatkom (vjerojatno iz XIV. v.), koji je samo u novijem
prijepisu (XVII. v.) došao do nas.
zi Gl. gore str. 527 bilj. 70.
2 Chron. Pictum (cap. LXIl ed. Matyds, Fontes vol. Il., 198). Ovo važno
mjesto glasi u originalu ovako: ,Cum enim rex Zolomerus sine liberis decessisset,
uxor eius, soror regis Ladislai, ab inimicis (= ubojice) viri sui multis
iniuriis pregra-
vata, auxilium fratris sui regis Ladislai in nomine Jesu Christi imploravit. Cuius iniurias
rex graviter vindicavit et Chroatiam atque Dalmatiam integraliter sibi restituit (nemoguće
i
zamisliti, da bi Ladislav započeo rat zbog kakih ih uvreda; to može samo da
bude posljedica ubijstva, čemu ima u historiji mnogo primjera), quam (sc. Chroatiam-
Dalmatiam) postea a predicta regina suo (t. j. kralja Ladislava) subdidit dominio; quod
tamen rex non facit propter cupiditatem, sed quia secundum regalem iustitiam (t i.
Zo-
pravnoga shvaćanja onoga vremena) sibi competebat #iereditas, quoniam quidem rex
lomerus in primo gradu affinitatis eidem attinebat et heredem non habuit.“
— 603 —
neki hrvatski velikaš, koga su njegovi drugovi suplemenici (žestoko)

gonili mnogim uvredama i mnogim štetama, i ne nadajući se, da bi se
inače mogao tolikom zlu oprijeti, pođe u Mađžarsku. Ondje stupi pred
kralja Ladislava i stade ga nagovarati i putiti, kako će osvojiti kraljevinu
Hrvatsku i pokoriti je svome gospodstvu uvjeravajući ga pouzdano, da će
to, pošto je kraljevski prijesto prazan a zemlja bez kralja, i lako provesti“.
Drugi izvor kaže u bitnosti isto što i Toma, ali se u nekim detaljima od
česti s njime razilazi, a od česti ga opet dopunjuje. Pomenuvši naime
napadaje Hrvata na dalmatinske gradove, nastavlja nepoznati splitski ljeto-
pisac ovako: ,Potom odaberu Splićani poradi toga osam mudrih gradana
i
povjere im, da stvore odluku. Ta osmorica izabraše potom jednoga iz-
među sebe imenom Petra od plemena Kakauntova (de genere Cacauntorum),
da pode krišom u Madžarsku k prejasnom kralju (Ladislavu), da preda
grad u vlast kraljevskoga veličanstva uz izvjesne uvjete. I ode Petar po-
tajno i dođe u Krbavu i nade ondje nekoga čovjeka od plemena Gusićeva
imenom Petra (quemdam virum de genere Gussichiorum nomine Petrum), koji
ga usrdno primi u svoju kuću. Vesela srca ispitujući ga Petar Splićanin
reče mu, kamo je i zbog čega nakanio da putuje kunući da ne će se,
nikome ništa kazati, ako bi štogod i od njega čuo. Tada primivši Petar
Splićanin od njega (Petra Gusića) vjeru, otkrije mu sve. Dogovorivši se
pođu potom zajedno ne kazujući nikom ništa i stupe pred kralja i sagnute
ga glave i skučenih koljena pozdraviše. Nato ih kralj upita, odakle su, a
oni jednodušno odgovore: ,Mi smo Hrvati“ (Croates Albi sumus) i po-
nudiše mu vladanje nad Splitom i nad čitavom Hrvatskom“.
Nije poznato, tko je autor ove note, niti to, kad je ona postala, to jest,
kad je prvi put napisana: no bez sumnje ona je splitskoga postanja, naj-
kasnije iz XIV. vijeka, a možda ulomak izgubljenoga ,prvoga dijela“ ljeto-
pisa Splićanina Mihe sina Madijeva od plemena Barbezana (+ 1358.).*'
Prema tome valja zaključiti, da je madžarska stranka imala svojih privr-
5 Toma arhid. e. c. 57.

2 GI. originalni tekst, napisan varvarskom latinštinom, u mom Priručniku 321.
2 Na starije postanje pokazuje rdava latinština
i naročito izričaj Croates, koji se
ponavlja samo još u jednom slučaju XIV. v. (gl. u idućem poglavlju). Splitski ljeto-
pisac Miha sin Madijev (
o. 1358.) spominje u svojem spisu ,De gestis Romanorum
imperatorum et summorum pontificum“ neke gradske kronike (,ut habetur in chronicis
Spaleti“); zato nije nemoguće, da je u takovoj jednoj (sada nepoznatoj) bila i ova bi-
lješka. GI. o tom moju raspravu: Miha Madijev (Rad vol. 153. Zagreb 1903, 14—15).
Pored toga moguće je to, da se upravo ovaj podatak nalazio u danas izgubljenom prvom
i
dijelu ljetopisa Mihe Madijeva, jer pred nama je samo pars secundae partis (o. c. 9—11).
Izričaj Croates Albi podsjeća ljetopis Popa Dukljanina iz XII. v. Da
na
li
bilješke poznavao Tomu arhidakona — na što nas podsjeća ono ,Zuonimirus rex ul-
i
je pisac one
timus Croatorum“ —
ne može se pouzdano kazati. Forma ,Zuonimirus“ može da bude
i docnija
prepisivačeva korekcija za starije Suinimirus ili Suanimirus.
— 604 —
ženika odmah od početka, ne samo među hrvatskim plemstvom, nego i u

Splitu, a vjerojatno i po drugim primorskim gradovima. Takovo mišljenje
potvrđuje i značajna činjenica, da dalmatinski gradovi u vrijeme anarhije
u Hrvatskoj nijesu zvali u pomoć ni Vizantije, ni Venecije pa ni Normana,
a vidjet ćemo, da će im se nešto docnije car Aleksije i dužd Vital Mi-
chieli sami nametnuti za gospodare. Politika dalmatinskih gradova godine
1090. i 1091. bila je dakle slična politici od 1074. i 1075.: kao što su onda
pozvali u sporazumu s nekim hrvatskim velikašima normanskoga grofa
Amika, tako su tada pozvali madžarskoga kralja Ladislava.
Inače podupire autentičnost onog podatka nepoznata splitskog ljetopisca
naročito to, što je plem? Kakaunta* u Splitu poznato iz isprava toga
vremena (1080.), a 1097. pominje se u gradu ,Petar stariji prior“, to jest
bivši prior prije godine 1097., kad je to mjesto zapre.nao Dujam.** Tako
isto poznato je iz toga vremena i pleme Gusića, kojih je djedovina bila
Krbava; oko 1070. daruje kralj Petar Kresimir IV. neki posjed u Kame-
njanima Pribini Gusiću sinu Prvančgovu, dalje se pominje između 1070.
i 1078. Nase nir Gusić i Andrija Gusić, sin Prvančgov, a oko 1085. do
1095. Tesa Gusić, sin Jurjev.* Svakako je bitno i važno, da se oba glavna
imena nepoznata ljetopisca, splitski Kakaunti i
hrvatski Gusići, mogu
autentičnim dokumentima u vrijeme smrti hrvatskoga kralja Stjepana II.
utvrditi, a to dokazuje, da ona bilješka potpuno zavređuje našu pažnju.
Ona nam prije svega dokazuje egzistenciju jedne stranke u Hrvatskoj i
Dalmaciji, koja je pozvala madžarskoga kralja Ladislava, da preuzme u
zemlji vlast, a onda nam dopunjuje Tomino pričanje toliko, što daje
ime onoga hrvatskoga velikaša, koji je glavom pošao kralju Ladislavu,
naime Petra Gusića iz Krbave. Sam postanak madžarske stranke inače
sasvim je jasan i prirodan proces. Kako znamo, između Hrvatske i Madžarske
bili su još od vremena Kresimira III. i Stjepana I. dobri saveznički odnosi,
koji su samojoš ojačali za kralja Zvonimira, tako da ni hrvatskom plemstvu
i
ni dalmatinskim gradovima XI. vijeka nije madžarski dvor bio nepoznat.
Da je kod obrazovanja madžarske stranke kraljica udovica Jelena Lijepa
igrala važnu ulogu, samo je od sebe razumljivo i jedva se može o tom
sumnjati. Prema tome madžarski kralj Ladislav ne će doći u zemlju kao
neprijatelj i osvajač u pravom smislu ove riječi, nego pozvan od jednoga
dijela Hrvata samih. Mi se dakle u taj kobni čas susrećemo u Hrvatskoj
s pojavom, kakova nije bila rijetka u Italiji toga vremena; šta više, u
z duo filii Cacaunti“ (moj Priručnik 284 po originalu = Rački, Doc. 146); o
tom plemenu up. Jireček, Romanen vol. III., 12.
2+
Signum manus Petri senioris prioris ..... Doymi prioris“ (Rački, Doc. 178).
Nije nemoguće, da je baš taj Petar šest sedam godina ranije bio splitski prior i da je
identičan s onim Petrom de genere Cacauntorum.
s Rački, Doc. 87, 163, 167. O Gusićima gl. Klaić, Plemena I. c. 51—59.
— 605 —
Burgundiji se prije nekoliko decenija (1034.—1036.) odigrala donekle

slična stvar.“
Na poziv svojih privrženika madžarski je kralj Ladislav prešao na
proljeće 1091. Dravu, po svoj prilici kod Vaške (istočno od današnje
Virovitice) i ušao u sjeverne strane hrvatske države. Ondje je madžarska
stranka očito bila veoma jaka, jer nam Toma arhiđakon kaže, da kralj
nije sve do međa uže Hrvatske, koja se začinjala kod planinskoga vijenca
Gvozda (Alpes Ferreae), naišao ni na kaki otpor.* Tek s one strane Gvozda
Slika 248. Madžarski konjanik XI. vijeka s lukom (Aquileja, katedrala).
zače vojevanje, jer kralj Ladislav nađe se tada primoran, da osvaja po-
jedine utvrde i gradove ,bijući mnoge bojeve“, ali ne s hrvatskom državnom
vojskom, nego s pojedinim hrvatskim plemenima, kad je prolazio
njihovom teritorijom. Međutim kako jedno drugome nije pomagalo, jer
su bila zavađena — kaže Toma — lako je kralj iznio pobjedu“.% Nije
3! Glavno
djelo o tome je Poupardin, Le royaume de Bourgogne (888—1038).
Paris 1907, 144—175. Up. još i Blumceke, Burgund unter Rudolf III. und der Heimfall
der burgundischen Krone an Kaiser Konrad Il. Greifswald 1869; Weingartner, Die
Vereinigung Burgunds mit dem deutschen Reiche unter Konrad II. Briinn 1880 (Pro-
gramm des 1. Staatsgymn.).
% Toma arhiđ. e. c. 57.: ,His
ergo Vladisclavus rex inductus consiliis absque
mora coadunato exercitu copioso, venit et occupavit totam terram a Dravo fluvio usque
ad Alpes que dicuntur Ferree, nullo obice resistente.“ Ovo Alpes Ferree nekorektan je
prijevod hrvatskoga Gvozd, kao da je
riječ u vezi s grožđe — ferrum; rsoans m. silva
i s.
(Miklošić, Lex. v.), up. slovenačko gozd — šuma. U starohrvatskom značilo je
gvozd šumu planinu uopće.
8 Toma 1. c. 537.
— 606 —
zabilježeno kojim je putem Ladislav prolazio, ali on se jamačno ima tražiti

u onom putu, kojim su putovali madžarsko-hrvatski kraljevi od XII. do
XIV. vijeka, a zvao se obično ,vojni put“ (via exercitualis, madž. hadiit),
a polazio je od Zagreba preko Siska, Topuskoga, današnje Petrove
Gore do Bihaća na Uni pa otale Pounjem do Knina i dalje u sjevernu
Dalmaciju.** Kao sjeverna granica tadanje uže Hrvatske smatrala se — a
tako još i u docnije vrijeme — današnja Petrova Gora, koja je bila osobita
čest planinskoga lanca Gvozda." Prema tome je kralj Ladislav vodio one
bojeve s hrvatskim plemenima poglavito u Pounju tako s Lapčanima
—
uz hrvatsko-bosansku granicu.
Za vrijeme ove vojne obratio se Ladislav, dajući sebi titulu kralja
Madžara i Mezije (Ungarorum item Messie dei gracia rex), pismom na
montekasinskoga opata Oderizija (1087.—1105.), u kojem mu javlja, kako
se vazda za nj i za njegov samostan raspitivao, a žao mu je, što i on,
Oderizije, nije tako isto radio, jer je kralj uvjeren, da je poduprt moli-
tvama svetih ljudi ,ne jednom s malim silama pobjedonosno vojevao protiv
varvara“. Stoga se sada preporučuje opatu ovim pismom i po svojim po-
slanicima, koje šalje papi Urbanu II.
i moli
ga, da mu pošlje odgovor po
onom legatu, što će ga papa njemu otpremiti, ,jer možeš da budeš sa
mnom u saobraćaju kao sa susjedom, jer sam već stekao gotovo
čitavu Slavoniju (= Hrvatsku)“: najposlije poručuje mu, neka smatra
sve ono, što će mu njegovi ljudi ponuditi u Madžarskoj, Meziji i Hr-
vatskoj (Slavoniji) ma gdje kao odobreno.“ U ovom je važnom pismu
prije svega pažnje dostojna ona stavka u kojoj se kaže, da je kralj ,go-
tovo već čitavu Hrvatsku stekao“; ona očito pokazuje, da se Ladislav
nalazi baš u poslu oko stjecanja Hrvatske, koji misli da dovrši. Sam
izraz ,stekao sam“ (aquisivi), isključuje svako osvajalačko, neprijateljsko
raspoloženje kraljevo i potpuno potvrđuje ono, što već znamo iz drugih
izvora, naime da je Ladislav ušao u Hrvatsku pozvan od jedne hrvatske
#1 GL.moj Priručnik 394397. Up. i kartu na str. 622.
s
i
ibidem.
si Titula ,Messi, s
madžarskim ratovanjem 1071. oko Beograda
1072.
oko (gl. gore str. je ovo jedina isprava — koliko se zna — u
kojoj Ladislav nosi ovu titulu. Gl. moj Priručnik 392.
31
,vicinis enim iam agere poteris, quia Sclavoniam iam fere totam acquisivi.
#8 ,confirmatum tibi per hunc scriptum, quiequid in Ungaria et Mesia et Sclavonia
ullo loco, nostri homines offere voluerint.“ Ovo je pismo prvi našao u arhivu monte-
kasinskoga samostana pokojni Luka Jelić, a onda ga je objelodanio Klaić, Ein Brief
des Konigs Ladislaus von Ungarn an Oderisius Abt von Montecassino (Vjesnik zem.
arh. vol. IIl., 1901, 36—41), a poslije njega Fraknoi, Szent-Ldszić levele a Montecas-
i
sinoi apdthoz (Erfekezesek Madž. Akad. vol. XIX., 8. Bp. 1901). | Klaić i Fraknći po-
pratiše ga komentarom. Potom sam ga ja objelodanio, ogledavši prije još jednom u
Montekasinu original, u mom Priručniku 293—303, 316-317 poprativši ga komentarom.
Ondje sam dokazao, da je pismo napisano za vrijeme hrvatske vojne prije, nego li je
Ladislav saznao za provalu Kumana u Madžarsku, dakle oko sredine 1091.
de
Eš
— 607 —
i
ba. “
iOsah opne 1
Ii EO
veo
E
geiko
Touf-trarač plameedoenizračenja
APP 41 vainiar. ui
te
&
gradina:
tm a ute tilo
žetivnjueor GX Iuiejsšja Zutrffiaf rtacf DADA ie
ue Daca ola
palete
Pr Fešk
eeepišj( oleum fulrežnv+
idhratau: gasim decanar fin:
OEM
34
in: pustu ur
m
gartdonatl oni dove
ro Sf fomjčtu gaća we
meseljčhe di nel Xu
ztufd fibts
poeta
E <
zomatanfifeoniinoić
Večnietičo
spin teraj (trece: čemu
(stotina
:
DOSEN
AE iooa
ko Psat ita
Koopa deee
Are Ojau:
U
PS Puč fraze torn: AN pif
Hot fenamavcprnue- očeš“
tio;
diše
Ahvern(i? čejizavenai ngrfer fact dizugtew“ our pi

meti bu dio. Jefhubafsu
God prvom goasferčffaš-upusoi“
od
vjetri pot? A foouiDvetasivli
seri ad fRaan( oli Fuzrnefstii Ši ovise
A
eo
598 pifigtdgrazijel Panić
Alec lua:
Metis Nd delu at
EPK
TE
far
m
soma pjega
al omcaotit srne kattete(]
Zaontunavoit. Parikiau iafioniers
st
at ofoočali čedo lecanančači
Eaoieltn
SZomjesl'
ita
S odpeficd" "fityhes rađocfčti
Ftoklotn Eltcstloqrateak jesi
Ptudi aeforedei foud#
siang
lr€
reci sonafityi lovu: ablica
plozael mel geznoii osi statfant pleapituo/ matlaaio
€ tlaFont maler
su.
2 GOCN al oazi daol
7
lanac feuliei)
ta gpaetič e mate irideiant.m pena:
sla
ola efi: i
voema: Coafljav- +
Haifa off. 'tgreliettoztguoldi

omafgs glac afisfhsnitia: odes raffsii ee častosfiatali(
'atitsf:
taskpore
čela odrasue\
NO Set
|
Fixptso Sodadaza:& ae tuiltec
8-8 Focoič Poigru 16 KOE Pieeiratis \ame- Sta“
ištaina
FF
tot
moja ell
Felefvsžvate Ferk CaivetnaSailr
Pont lazni oč
use ue Ula?
foka ponsih zetllil os 0008
Sraladdjeprnjivm
Slika 249. Pismo kralja Ladislava opatu Oderiziju (Montekasino, arhiv).

RANE
stranke. Poznati madžarski historik, pokojni biskup Fraknoi, ovako se o
tom izjasnio: ,Pažnje je vrijedan onaj izričaj kralja Ladislava, prema ko-
jemu je on stekao (aquisivi) Slavoniju. Time je jamačno htio da kaže, da
je mirnim putem, pravnom titulom nasljedstva ili ugovorom, putem do-
brovoljnoga pokorenja naroda, a ne snagom oružja, postao gospodarom
zemlje. Budući da se u početku pisma hvali, da je ,nad varvarskim na-
rodima a s malom silom ne jednom izvojevao pobjedu,“ služio bi se sa
sličnim izričajem i ondje, gdje govori o okupaciji Slavonije, da je on tu
okupaciju proveo na osnovu vojničke sile“.** Još prije biskupa Fraknoja
objašnjavao je one riječi hrvatski historik Klaić ovim riječima: ,Veliku
važnost polažem na riječ ,acquisivi“, koja se može prevesti samo s našom
,stekao sam“. Ladislav spominje u svome pismu pobjedonosne bojeve,
što ih je imao s varvarima, ali za okupaciju hrvatske države ne služi se
riječju ,occupavi“ (osvojio sam) ili čak ,subiugavi“ (podjarmio sam), već
riječju ,acquisivi“. Time bez sumnje hoće da kaže, da
je primio hrvatsku
državu na miran način, a možda i na osnovu izvjesna ranijega ugovora.
Izričaj ,acquisivi“ objašnjavaju i stariji madžarski ljetopisci, kad kažu, da
je Ladislav okupirao hrvatsku državu kao rođak ili baštinik kralja Dmitra
Zvonimir utanačili me-
Zvonimira. Pa nije nemoguće, da su Ladislav
i i
đusobni baštinski ugovor“.*“

Iz kraljeva pisma saznajemo još i to, da je on u vrijeme svoga
vojnoga pohoda u Hrvatsku poslao papi Urbanu Il. svečano poslanstvo
s molbom, da mu pošlje osobita legata.*! Što je kralj želio da ima od
pape, toga iz tih riječi ne vidimo, ali prema docnijem držanju Ladislavljevu,
kad je primio odgovor pape Urbana Il.,
valja zaključiti, da se radilo o
nekom krupnom političkom poslu, a taj bješe po prirodi same stvari u vezi
s vojnim naporima kraljevim, ili drugim riječima, sa sudbinom hrvatske
države. Ladislav je dakle očito želio, da za svoju hrvatsku politiku dobije
pristanakili sankciju svete stolice imajući na umu onaj odnos, koji je nastao
s krunisanjem Zvonimirovim 1076. Ova je sankcija vjerojatno bila kruni-
sanje hrvatsko-dalmatinskim kraljem izvršeno od iščekivanog papinskog
I
legata poslije srećno dovršene vojne. odista, Ladislavu ona
nužna, nesamo da njome učvrsti svoj položaj kod Hrvata Dalmatinaca,
je
i
bila svakako
nego i zato, da razoruža protiv sebe s jedne strane Vizantiju a s druge

Veneciju. Tako je dakle ovim ILadislavljevim poslanstvom imalo doći u
kušnju prijateljstvo pape Urbana JI. i
Aleksija I., komu promjena političke
3 Fraknći, Szent-Lszlć levele 9.

1 Klaić, Ein Brief 1. c. 41
u ,Sicut s. Egidii congregacioni, me litteris meis commisi, sic tibi, item s. Be-
nedicti conventui, quem monachorum patrem extitisse didici, per has literas et per
.
capellanos meos et Sorinum nostrum militem, quos U(rbano) apostolico mitto, com-
mendo . . Porro si neutra ad praesens agere possis, saltam per legatum, quem papa
mihi mittit, quod, item quomodo velis, rescribe.“
=
— 609
bude
situacije na istočnoj obali Jadranskoga mora nipošto nije mogla da
ravnodušna. Dalje su od osobita značenja i one riječi kralja Ladislava,
kojima poručuje opatu Oderiziju, da s njime može da opći ,kao sa su-
sjedom“, pošto je ,već stekao gotovo čitavu Hrvatsku“. Tim riječima
Ladislav je očito htio da istakne, da je on gospodar mora, jer kad
bi njegova okupacija imala da ostane ograničena na zemlju između Drave
i Gvozda, kakova bi smisla imalo govoriti o ,,susjedstvu“ s prekomorskom
Italijom. Zato je sasvim vjerojatno, da je Ladislav u onaj čas, kad je dao
da se napiše ovo pismo, računao kao s činjenicom, da već ima u svojoj
vlasti ma bud koji dio hrvatske
i da li je on
obale.
sam dopr'o do obale, ne može se
Kakova
je ta
kazati
vlast kraljeva
na osnovu ovih
bila,
riječi, jer je kralj mogao tako pisati i u tom slučaju, ako su se za nj

izjavili neki primorski gradovi, kao Split, kako vidjesmo, odnosno po-
zvali ga, da im bude vladar."
odista, arhiđakon Toma izrijekom kaže, da
I
Ladislav nije dospio do primorja (t. i. kažimo

do Nina, Zadra ili Belgrada), jer saznavši, da je
neki narod prešao granice njegove države, vrati
se u Madžarsku. Taj je kralj bio ne samo junak
na oružju, nego i slavan vjerom i svetošću. U to
vrijeme skitski narod provali u velikom mnoštvu
u Madžarsku i poubija svu silu ljudi. Ali kralj La-
dislav ujedinivši vojsku svoje države, navali hrabro
na dušmanske čete i s Božijom pomoći pobije
veću čest varvara na bojnom polju, a ostale pro-
tjera iz svoje države“. I drugi splitski izvor, već
pomenuti anonim, kaže, da je kralj Ladislav na poziv
Hrvata pošao s vojskom sve do Gvozda, kad mu
javiše, da je u Madžarsku provalio »tatarski“ narod, si 250, Pečat Aleksija
našto se vrati natrag,“' dok stari madžarski ljetopisac Komnena (po Rev.arch).
samo kaže, da je kralj Ladislav u vrijeme provale
kumanske ,sa svojima bio u Slavoniji“. Već nam je poznato, da su Ku-
mani baš tada, potkraj aprila 1091., kao saveznici cara Aleksija Komnena
učestvovali kod uništenja Pečenega.'* Kad oni poslije toga provaljuju u
«2 Iz ovih
to ,do Splita ili do

izvodi Fraknći o. c. 7, da je kralj Ladislav dopro do mora,
riječi
Zadra“, dok HOman (A zagrabi piispoksćg alapitdsi ve. Bp. 1910,

i
23—24, 3031) smjelo tvrdi, da se Ladislavu ,pokoriše Zadar Belgrad na moru“, a
i
,sjeverni dio Hrvatske do mora“, da ije kralj osvojio“. Ove zaključke treba otkloniti,
što je čak Kar&csonyi (Szdzadok 1912, 9) učinio. GI. moj Priručnik 209—390.
i
4 Toma arhid. e. c. 57—58. Ovdje se Toma očito služi s dva različita izvora,
od kojih je jedan legenda Sv. Ladislava.
# Moj Priručnik 321.
4 Chron. pictum e. c. 197: ,Rex autem Ladizlaus cum suis in Sclavonia fuerat.“
Ovdje je jasna identifikacija Slavonije s Hrvatskom.
s GI. gore str. 305. 39
— 610 —
Madžarsku (vjerojatno u junu julu), može se kao pouzdano reći, da su

ili
to učinili na poticaj Aleksijev, ne bi li tako spriječili napredovanje La-

dislavljevo u Hrvatskoj i okupaciju dalmatinskih gradova. Prema tome
se krali Ladislav vratio iz Hrvatske nekako u julu ili najdocnije u augustu
1091. Tom je prilikom napustio svu užu Hrvatsku zadovoljivši se oku-
pacijom zemlje između Drave i Gvozda, koja mu se onako odmah na
i
početku vojne dobrovoljno predala.*? U znak, da nema na umu da pripoji

Madžarskoj stečene zemlje, a tako ni ostale Hrvatske, za koju se tada još
nadao da će je steći, postavio je po svom povratku kao osobitog kralja
Hrvatske mlađega sinovca svoga Almoša (1091.—1093.), a taj lako
da ga je i pratio u hrvatsku vojnu.'* Ovaj ispravom zajamčeni nam fakt
i
opet dokazuje, da Ladislav nije smatrao vojni svoj pohod osvajalačkim
ratom, a stečenu zemlju, koja ostade i dalje kraljevinom, pokorenim
dijelom svoje države. Šta više, čini se, da su Almoša priznavali kraljem
i privrženici madžarske stranke u onom dijelu hrvatske države, kuda mu
vlast nije dopirala.** Međutim stiže u Madžarsku papinski legat kardinal
Teuzo,** koji je jamačno donio kralju Ladislavu nepovoljan odgovor pape
Teritoriju određuju granice novoosnovane zagrebačke biskupije; gl. nešto

dalje u tekstu.
18 Na početku 1002. — prije 25. marta — datiraju u Zadru: ,Kyri Alexio Con-
stantinopoleos imperante, tempore quo Uladdislau (= hrv. Vladislav) Pannoniorum rex,
Chroacie invadens regnum, domnum Almum, suum nepotem in illo statuit regem (sc
ima
Chroatiae“). GI. moj Priručnik 313 po samostanskom registru; s nekim griješkama
i Rački, Doc. 154. Iz sadržine same isprave vidi se, da
je ona izdana tek duže vre-
mena poslije Božića 1091.; ona je dakle datirana po calc. flor., koji je tada u Zadru
bio u običaju. To dokazuje i ovo datiranje: ,Anno dominice incarnacionis millesimo
XCIIII, ind. III, epacta XII, concur. VII monis in martii (= 71. marta), quartarum
nichilominus feriarum (— srijeda).“ Ne slažu se samo indikcija, epakta
i concurrens
utorak. Ovo je da-
s godinom 1095., već i dan, naime srijeda marta, jer
7. 1094. bješe
11" fol, 28+), Rački,
tiranje dvaput ubilježeno u registru samostana Sv. Marije (fol.
i
Doc. 159. griješi kad ispravlja godinu u ,mil. XCIII(l)“()) i meće datiranje na čelu
isprave, jer je u originalu ubilježeno potkraj. O restauraciji vizantijske
vlasti u dalma-
tinskim gradovima gl. nešto niže.
8 Sasvim je prirodno, da su Zadrani budno pazili na sve događaje, što su se
dešavali u susjednoj Hrvatskoj, s kojom su ih vezale tijesne političke veze još od vre-
mena Petra Kresimira IV. Mislim dakle, da ono uvrštenje Almoša kao kralja Hrvatske
da
znači, da su u Zadru za taj događaj ne samo znali, već su ga uvažavali, to jest,
i
smatrali Almoša kraljem Hrvatske, ali inače sebe smatrali po-

su Zadrani
i legitimnim
danicima cara Aleksija. Čini se dakle, da je i u Zadru (kao što smo vidjeli u Splitu)
stranka kralja Ladislava — kao Zvonimirova baštinika — imala prije restauracije vi-
zantijske carske vlasti, što se zbilo u drugoj polovici 1091. svojih privrženika. Frak-
nši (o. c. 9) izvodi iz one formule datiranja, da je Ladislav vršio u Zadru svoju vlast,
što ne može nikako da odgovara istini.
s) Teuzo ,sacre Romane ecclesie legatus dominus Teuzo cardinalis“
... Testes:
benediktovske opatije u Šomođvaru (u jesen 1091.)
spominje se u ispravi kod osnivanja
apdtsdg čsszekčttetesei Magyarorszdggal. Szdzadok
gl. Baumgarten, A saint-gillesi
1906, 404—406.
—
611 —
Urbana II., saveznika cara Aleksija l., u pitanju njegove hr-

prijatelja i
vatske politike, jer samo tako možemo ispravno objasniti važnu
činjenicu,
što se Ladislav još potkraj iste godine 1091. odvrgao od Urbana
družio njemačko-rimskom caru Henriku IV. i protupapi Klementu III.
i pri- II.
Vibertu.5!
Na odluku kralja Ladislava nesumnjivo je utjecala
restauracija vizan-
tinske carske vlasti u dalmatinskim gradovima, koja se uto zbila. Kad
je car Aleksije nagovorio Kumane da provale u Madžarsku i tako
primorao kralja Ladislava da ostavi Hrvatsku, on ie ujedno nastojao,
da carstvu opet povrati dalmatinske gradove, kojih je
raspoloženje spram
madžarskoga kralja lako mogao saznati. Zato je otpremio u Dalmaciju,
vjerojatno već oko polovine 1091., kao svoga opunomoćenika norman-
skoga viteza, grofa i carskoga sevasta Gotirida Meliskoga (de Melfi),
sina onoga grofa Amika, koji je 1075. zarobio kralja Slavca. Gotifrid
je
jamačno još 1083. s ocem prešao u službu Aleksijevu kod Kastorije."?
Prije svega došao je u južnu Italiju, svoju domovinu, gdje je car Aleksije
umio da po smrti Roberta Gviskarda (1085.) iskoristi razmirice između
oba njegova sina Boemunda i Rogera, i da obnovi svoje
gospodstvo nad
nekim mjestima, naročito Terlizzi, Giovinazzo i Fovea.* Grof Gotirid imao
5! Krupni
ovaj fakt utvrđuje pismo pape Urbana Il. od 27. jula 1006. kralju Kolo-
manu; u njemu kaže papa: ,lam diu enim Vngarorum populi errorum devia sunt secuti
et derelictis salutis suae pastoribus, alienorum gregum vestigiis adhaeserunt... Inter
has diabolicae persecutionis procellas iam diu regnum tuum ab apostolicae sedis obe-
dientiam descivit et erroris huius principibus administratis deditum
per latioris viae
devia secutum est“ (Fejćr, Cod. dipl. vol. Il, 13—15). Tim je riječima
stavljeno
svake sumnje, da je Madžarska iam diu prije 1096. pristala uz Henrika IV., odnosno
izvan
uz
protupapu Klementa III. Viberta. Samo vrijeme, kad se to zbilo, naime još potkraj 1091.,
tačno određuje veoma pouzdana suvremena Chronicon Bernoidi (Mon. Germ.
vol. V., 453) pod godinom 1092. (početak Nove godine na Božić 1091.
hist, S$
up. Grotefend,
Zeitrechnung 11): ,Set et pater eiusdem ducis, Welfo dux Baioariae, eundem Hein-
ricum ante proximam Nativitatem domini
(t.j. u decembru 1091.) miserabiliter confudit,
quem ad colloquilim pervenire prohibuit, quod idem Henricus et rex Ungarorum con=
dixerunt, ad quod etiam pene iam convenerunt.“ Na osnovu vremena kumanske provale
u Madžarsku (najkasnije u augustu) i prelaza
kralja Ladislava na stranu Henrika IV.,
može se pouzdano odrediti, da je kralj Ladislav pisao pomenuto pismo montekasinskom
opatu Oderiziju negdje u maju
#%
ili junu 1091.
GI. Heinemann, Gesch. der Normannen vol. I., 330.
s Tako datiraju regnante domino Alexio imperatore: Terlizzi 10901111. (Codice
dipl. Barese vol. III. Bari 1899, 39, 41, 43, 45, 46, 54), Giovinazzo 1091.—1108. (o.
49, 21), Fovea 1093.
c.
(o. c. 44), Molfetta 1098.—1100. (o. c. 47, 48), Corato 1098.—1110.
42,
(0. c. vol. IX. Bari 1923, 21, 23, 27), Monopoli 1090. (Morea, ll chartularium
del mo-
nasterio di S. Benedetto di Conversano vol. 1. Montecassino 1892, 136). U Molfeti
daje
1100. grof Gotirid neku crkvu kraj mjesta Terlizzi svećeniku
Leonu di Martino; isprava
počinje ovako: ,Nono decimo anno regnante dom. Alexio imperatore nostro, mense
aprelis, indictione octaba. Ego Gotfridus imperialis sevasto et comes, Amici comitis filius
et dominator civitatis Melfi“ (Cod. dipl. Bar. vol. III., 48).
*
se
Sie
ondje da skupi vojske i brodovlja, a onda je krenuo — pro-
je svakako
mora.** Misija
lazeći kraj otočića Tremiti — na istočnu obalu Jadranskoga
carskoga sevasta bez sumnje bješe ta, da obnovi carsku vlast
u
Vizantija nikad nije odrekla.
nekadanjem dalmatinskom tematu, kojeg se
Detalji nijesu poznati, samo je sigurno, da je Gotfrid svoj
zadatak izvršio :
i otoci bijahu sastavni dio vizan-
već potkraj 1091. dalmatinski gradovi
tijskoga carstva.“
dalma-
Dvogodišnji boravak carskoga pouzdanika grofa Gotfrida u
susjednu Hrvatsku.
tinskim gradovima imao je dabome i izvjesni utjecaj na
Mislim da je baš na poticaj cara Aleksija došlo u Hrvatskoj do privremene
La-
sloge; i tako je protiv Almoša, kandidata madžarske stranke kralja
i
dislava, u Hrvatskoj između Gvozda

i Neretve izabran kraljem Petar
(1093.—1097.), čije je sjedište bio Knin. Nije nam izrijekom ništa ubilježeno
o podrijetlu posljednjega narodnoga hrvatskog kralja, ali ja u njemu na-
slućujem sinovca bivšega kralja Slavca, to jest sina župana Rusina. To bi
značilo, da se tada poslije smrti Dmitra Zvonimira i
Stjepana II. digao
Slavčev
na čelu hrvatske narodne stranke, a uz pomoć vizantijsku, sinovac
uklonila i opet s tu-
protiv one iste stranke, koja je prije dvadeset godina
dinskom, normanskom pomoći njegova strica." Očito je Petrovim stu-
si Tremiti su nedaleko od Monte Gargana; na glavnom otočiću S. Niccolo) još se
u XVI. vijeku spominje luka s karakterističnim imenom Schiavonesca (gl. Gay, Le mo-
nastčre de Tremiti au XI+ sičele d'aprčs un cartulaire inćdit (Mćlanges d'arch. et
d'hist. Rim 1897 (vol. XVII.), 389.
Važan ovaj detalj učuvala je jedna isprava u registru XII. vijeka bivšega be-
nediktovskoga samostana na otocima Tremiti (Chartularium Tremilense), sačuvana
u
dva jednaka originalna primjerka; jedan, ljepši, čuva se u arhivu vatikanskom u

Rimu, a drugi u Napulju u narodnoj biblioteci (Biblioteca nazionale, Palazzo degli Studi).
XII. v. Na
Oba su primjerka inače sasvim identična i pisana krasnom beneventanom
fol. 27+ čita se: ,Anno ab ine. 10983, ind. (I), mense augusti“ .. Ego Guiffredus comes
et sebastos imperialis et filus quondam bone memorie Amici comitis, dum pergerem
in partibus Dalmatie, fui veniens in insula, que Tremiti vocatur . .
. Ideoque posiquam
sum.“ Ostali se tekst tiče samo otoka Tremiti, i nema nikake veze s našim
ego reversus
tek u augustu
pitanjem (gl. moj, Priručnik 303). Grof Gotirid se vratio iz Dalmacije
Zadarsko
1093., kad je ova isprava izdana, dakle je ondje boravio pune dvije godine.
datiranje po caru Aleksiju (na početku 1092.) dokazuje, da je tada carska vlast već
bila obnovljena.
s Kralja Petra spominje jedini madžarski ljetopisac Šimon K&za (Kezai Simon)
domećući izrijekom: ,Sedes huius
regis in Tenen erat civitate“ (M&ty4s, Fontes vol.
od
1l., 88). GL o tom još i niže. Nećaka kralja Slavca, Petra, spominje neka isprava
god. 1176.: ,Monasterium S. Petri de Gomai a longis retro temporibus sepedictas terras
possedit, quas quidem terras Rossene (= Rusin) moristicus prius donavit monasterio
S. Petri de Gomai et post mortem ipsius Rossene moristici (prije 1074.) Petrus Slavus
iilius eius et Slavizo (— kralj Slavac) avunculus eiusdem Petri Slavi, prenominatas terras
monasterio confirmavit (Registar samostana Sv. Petra, ima i Smičiklas,
in supradicto
Cod. dipl. vol. 11.,.143). Kako vidimo, u toj ispravi ne daje ni Slavcu kraljevska ti-
tula, a ipak ju je imao. Prema tome
taj je Petar nosio još i narodno ime Slavac. Da
eru! qui
e queq
g
itoma'e Infiha-- LBr '
Slika 251. Zadarska isprava godine 1096. (Zadar, drž. arhiv).

04
panjem na prijestolje za neko vrijeme u Hrvatskoj zavladao mir, jer samo
take prilike omogućile su dalmatinsko-hrvatskom kleru sastanak provinci-
jalnoga sinoda u Zadru 7. marta 1005. Na taj su sinod došli nadbiskup
Lovro, biskupi zadarski Andrija, rapski Petar, krčki Petar, trogirski Ivan,
belgradski Bono i ninski A(ndrija) pa samostanski opati: Madije Sv. Kr-
i
ševana zadarskoga, Teodor Sv. Stjepana splitskoga, Petar Sv. Nikole osor-
skoga, Ivan Sv. Petra poljičkoga i još mnogo drugih klerika laika. Jedini
akt ovoga sinoda, što je do nas došao, datiran je imenom cara Aleksija,
a uza ni se spominje osim gradskoga biskupa Andrije još i Drago ,treći
put prior“ (regnante Alexio imperatore Constantinopolitano, episcopante ladere
Andrea, tercio existente Drago priore).' Iz toga se dakle vidi, da je tada,
na početku 1095., Zadar bio direktno pod vlašću vizantijskoga cara i da
se više nije obazirao na hrvatskoga kralja Almoša i madžarskoga Ladislava,
to jest, tada su sve veze, ma bile one 1091.—1002. ma kakova mu drago
značaja, prekinute. To isto nesumnjivo važi još i za Split, Trogir, Krk,
Osor i Rab, dakle za čitav dalmatinski temat; ovim se podatkom dakle
potvrđuje i dopunjuje ono, što smo netom saznali iz isprave grofa Got-
frida od god. 1093. Ali naročito je važno to, da se tom prilikom uz dal-
matinske biskupe pominju i hrvatski, naime belgradski
i
ninski, kao i opat
Sv. Petra poljičkoga, očit dokaz, da su tada hrvatski gradovi i biskupi
bili u položaju, da ih nikaka strana, a Vizantiji neprijateljska vlast, nije
mogla da priječi u pohođenju zadarskoga sinoda. Ali još i to možemo
kazati, da tada nije ni s hrvatske strane bilo neprijateljstva spram ovih
gradova, ma da nijesu bili u vlasti hrvatskoga kralja, i da vlast hrvatskoga
kralja Almoša, odnosno njegova strica Ladislava, nije dopirala do Nina, a
Zadra i Belgrada. Ipak je značajno, da na sinodu zadarskom nije bilo
kninskoga biskupa. Iz toga izvodi madžarski historik Pauler, da je Knin
tada bio u vlasti kralja Ladislava," što nikako ne može da stoji, jer osim
bolesti biskupove ili čak sedisvakancije, tko zna, što sve može da bude
razlogom, pogotovo gdje nam je zajamčeno, da je Knin bio prestolnica
narodnoga hrvatskoga kralja Petra.
Uto se zbio u zemlji između Drave i Gvozda važan dogadjaj; to je
osnutak biskupije zagrebačke. Začudo o tome nas ne upućuju madžarski
ljetopisi ni jednom riječi, pa ni sama legenda o Sv. Ladislavu," već samo
neke isprave, ali ne savremene nego nešto docnije, od kojih je najstarija
nema razloga nazivati kralja Petra Svačićem, i da je ono poznato , Petar Svačić“ samo
Račkoga literama kombinacija na osnovu neispravno datirana pripisa samostanskom
registru Sv. Petra, dokazao sam u mom Priručniku 379-383. Šta više, u ranije vrijeme
nikad nema u rukopisima Svačić već Snačić ili Značić (Snacig). Ja dakle ne tvrdim
izrijekom, da je posljednji hrvatski kralj Petar bio iz plemena Kačića, već to samo
naslućujem, ali odlučno poričem, da je bio — Petar Svačić.
57 Iz
registra samostana Sv. Marije fol. 9"—11' (= Rački, Doc. 159—160).
s Szdzadok 1888, 209.
it
— 615 —
i najvažnija isprava ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana od 1134. Ovaj je
ate
akt uopće najstarije svjedočanstvo, što ga imamo ne samo
bom
h sio mI He?
nRe)RJsRnonJU
[rao a M Ames:
su ma
S
O
one nabitfio roze Ladifčlano. S
šmejiPallazmo
uiav cale fmarić Ada
RO
ime ihjaoit
Men q
Eatnano fufteme Boljimenti čjio.Cofl Juta. Comme
pegesljemne
Grab vet rex dipuia gjsmfjyme. horum (repova; nabili confiho
ritjim lie
sjeni vadrdicae
sise, v Milica
ds cvor. solane adi culi ezuaneot fecerat:
$ huple nea, dom beemeti

cjalif" Cure odu
ocat une
i
šire
dlqui pod.
ia đe
fam
|A
Mancićn
7 trade pe Član Boca delo znincs
de semiggesfi. zfenfi comma oreknan Pre 188 cipela? Cap noč peho
Re
A
eifem regldat"
ita |
poto ledina cičia zlom Tranfaetod
do
ji parno
ce?
Spore regase
io jd. # Fuciea dl caf epani zeme
re
Aquodi umm nose s$d
1.4 depdieti l
ilieae U ze ogre fereni'
ise puzioenm gren kai fila:
M log sir
ce
adi
plane
A
adridicni
poziflem
mocna ci asd
čdteća Ala“
fa apobi
oskudici
uf Squili geđi jire zull'c Al imuni inf se 6
#4 on IE
kalif Csrud ušxć
flna čedno Nar

in
eni Faso
a Veno fičel
Gulecrn
Misa
ej
o in
Ave fčlienimić Qrogomenlč
su AE
ara
metom
Amigpi
ke.
rio
\
doli
sejo
UŠ; fali sl
Sudeečah i
Nemdtih lifora gile ceste

Šo ife Meše ae
cmonicag nozi Irgonscnjil cede
yssomca
gudla zani va 14 sar g
gsticii
filca jr
oš obe
leh
momstale
uthcvrce
or
Tungulal
leti meear'&
zen ime Fine
Ira ma rel ot
Slika 252. Isprava o utemeljenju biskupije zagrebačke (Zagreb, nadbiskup. arhiv).
o biskupiji zagrebačkoj, nego i

ozemlji između Gvozda i
Drave, ili o srednjevjekovnoj Slavoniji uopće, a čuva se u

|u
— 616 —
U njoj se kaže: ,Kad ije

originalu u arhivu zagrebačkoga nadbiskupa.“ upravljao
a primatom crkve ostrogonske
vladao plemeniti krali Ladislav, Kuzma, palatin
bio Fabijan, vesprimski biskup
Ača (Acha), nadbiskup bački nadahnuću Božje
Grab, pomenuti je krali, po
Gyula, a šomođski župan biskupiju zagrebačku,
i ostalih plemića, osnovao
milosti i po savjetu ovih idolopoklonstva (error ido-
koje je zabluda
da biskupovo staranje one, istine. Da ukloni
Boga, privede na put
latrie) otuđila od štovanja pravog Čeha (Boemicum
Ladislav nekoga zgodna
neznanje toga naroda, nađe krali Duch), koga odredi
idoneum) časna života, imenom Duha (nomine
virum postavio
dvorskom kapelanu Fanciki, a taj je
za pastira toj crkvi po svom i zalad županije.
onoi crkvi iz šomođske
još i pomoćnike (svećenike) kr alja
kapelan, Kupan, po naređenju istoga
Osim toga obdari drugi dvorski i šumom,
(kmetovima) u Dubravi sa zemljom
Ladislava, tu crkvu narodom Duh nije izabran za
pripada“. Iz ovih riječi slijedi, da svećenik
koja ioi
klera i naroda, kako je trebalo da bude u smislu sinodalnih
to
biskupa od u spo-
već je prosto od kralja Ladislava
lateranskih zaključaka od 1050., određen, i onda, da-
madžarskim kraljevskim vijećem
razumu s njegovim
nadbiskupa Ače, jamačno u Ostrogonu,
bome, posvećen od ostrogonskoga vesprimskoga
(kaločkoga) nadbiskupa Fabijana
i
u prisutnosti bačkoga
uveo biskupa Duha u zagrebačku
biskupa Kuzme. Poslije posvećenjai dvorski kapelan Fancika pridijelivši mu
i
crkvu član kraljevske kancelarije svakako u prvom redu kaptol,

tom zgodom neke svećenike ,pomagače“, iz
naime područja susjedne vesprimske
iz šomodske i zaladske županije, dobara, što mu
biskupije, dok je biskupa
Duha uveo u posjed svjetovnih
Čazme), drugi dvorski
bila je i Dubrava (kod
ih dade krali, a među njima su bile
jamačno izdana isprava, kojom
kapelan Kupan. Tom je prilikom i Pored toga još
pobrojani njeni posjedi.
određene granice nove biskupije i ovo osno-
od sebe razumije, da je Klement HI. Vibert potvrdio
se samo dokumenta izgubiše
ispravu, no oba se ova
vanje, bolje reći fundacionalnu
ili propadoše,
i
to, kako se
tatarske provale (1242.).*
držalo u Zagrebu u XIV. vijeku, prigodom
odnosno njeno podčinjenje najprije

Utemeljenje biskupije zagrebačke,
nadbiskupiji (nešto prije 1185.),
ostrogonskoj, a docnije kaločko-bačkoj glediš
samo s političkoga opće kulturnoga
i
veoma je važan događaj, ne što ono baca jaku svjetlost

Hrvatsku, već zato,
i
po današnju sjevernu
largitate locu-
njoj se prosto kaže: ,duosque
episcopatus ordinavit et regia
-Varad, Ora-
i.
se U
Zagreb i Veliki Varadin (Nagy
Mon. Arp. 239) t
pletavit (Endlicher,
dea-Mare).
6 GI. sliku na str. 615.
Smičiklas o. c. 42.
s!
Ladislaus) eciam Zagra-
Ivan kaže 0. 1334.: ,lpse (rex
o Zagrebački arhiđakon iuribus et prerogativis
piensem ecelesiam fundaverat et multis possessionibus,
(zli 32:2 str. 19).
. . .
tatarske proziš
dotaverat“, ali isprave su propale u vrijeme
— 617 —
ono u nerazrešljivoj
i
na samu hrvatsku vojnu kralja Ladislava, s kojom je
jednoga vijeka. Tako
vezi, kako se to dobro znalo pamtilo joši
i poslije
kaže kralj Andrija II. u ispravi izdanoj u Zagrebu 1217.,ljeti
kad je po-
stolne crkve, ovako:
lazio u krstašku vojnu i prigodom posvećenja nove
do zagrebačke katedrale, koju
,Kad smo došli do zagrebačke biskupije
i
je osnovao naš prethodnik krali Ladislav svete uspomene,

koji je
azemlju
Slika 253. Ostaci plašta Sv. Ladislava (riznica u katedrali zagrebačkoj).
Slavoniju ili banovinu (banatus), obrativši je od poganstva na kršćanstvo,

podložio madžarskoj kruni i koji je u toj banovini utemeljio biskupiju
i
dali posvetiti od
sagradio crkvu u čast svetom kralju Stjepanu, koju smo
*
časnih biskupa . . .“"* Vidi se dakle, da utemeljenje zagrebačke biskupije

pada između 10091. i 1095., to jest između početka Ladislavljeve hrvatske
s Smičiklas, Cod. dipl. vol. II., 147.

—
— 618 —
vojne i njegove smrti (29. jula 1095.). Ali upoređenje imena sačuvanih u
ispravi od 1134. s imenima sadržanim u dvjema drugim ispravama iz vre-
mena kralja Ladislava vodi nas do rezultata, da se taj važni događaj
zbio oko 1094.%
Kako vidjesmo isprava od 1134., a tako i ona od 1217., koja se
očito naslanja na prvu, ističu, da je kralj Ladislav osnovao zagrebačku
biskupiju, da bi ,biskupovo staranje opet privelo na put istine one, koje je
zabluda idolopoklonstva otuđila od štovanja pravoga Boga“. Ali ovo ni-
kako ne može doslovno da bude ispravno. Ne samo što je malo viero-
jatno, da bi se kršćanstvo poslije kneza Braslava u njoj sasvim izgubilo,
već poglavito zato, što je ona — kako znamo — sve do Zagreba pripa-
dala nadbiskupiji splitskoj, a dalje do Drave biskupiji kninskoj. Najzad
valja i to istaknuti, da je upravo nemoguće zamisliti, da bi Ladislav ute-
meljio biskupiju i kaptol u sasvim neznabožačkom i pustom kraju. Inače
se tom prilikom prvi put u historiji spominje Zagreb. Na tom
nađeni
je
mjestu
rimski
već u rimsko vrijeme bilo društvena života, kako to dokazuju
novci, poglavito iz IV. vijeka po Hr., na današnjoj gradskoj teritoriji, a
tako i iragment statue; tadaje ondje jamačno stajalo jedno selo (vicus)
susjednog municipija Andautonije (na desnoj obali Save kod današnjega
održalo i docnije za doseljenja Slovena,
Ščitarjeva), kojege se žiteljstvo
kako to dokazuje najstarija čest grada, koja već u XII. vijeku — dakle prije
svake pomisli na kolonizaciju Talijana nosi ime vicus Latinorum rimsko =
selo (danas Laška ili
Vlaška ulica). Tik ovih ostataka Romana naseliše
se Sloveni, kojih je naselje vjerojatno bilo zaštićeno nekim nasipom (slov. ss...
greb), a taj mu je dao i ime Zagreb (t. i. za-greb[om])."" Međutim kako

je zemlja između Drave i Gvozda tada bila pokrivena gustim prašumama,
ot GI. o tom moj Priručnik 361—363. U već pomenutoj raspravi (gl. gore str. 406
bili. 12) Kardesonyi (str. 14 i dalje), da je kralj Ladislav na proljeće 1083.
napao Njemačku koristeći se vojevanjem Henrika IV. u Italiji, njoj oduzeo ,bez svake
i
veće žrtve i svake velike senzacije (minden nagyobb vesztesćg, minden nagy feltiinćs
neikiil) Međumurje i teritoriju županija Zagreb, Križevci i Varaždin“. Za ovu jedinstvenu
tvrdnju nema baš nikakih i najudaljenijih dokaza
i uporišta; šta više, ni u jednom izvoru
toga vremena nema ni traga, da je tada (1083) bilo ma kakih sukoba, ma bilo gdje, između
Madžara
na tu i
misao
Njemačke. Nju treba prosto odbiti. Ne ću da prešutim, da je Kar4csonyija
zavela samo težnja, da pokaže, kako Hrvat nikad nije bio gospodar u
zemlji između Drave Gvozda — to jest baš u srcu modeme Hrvatske — nego
ili
i
Madžar 1083. dalje).

ili Ni-
jemac (do 1083.) (od
s Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. vol. IV., 217 i VIII, 42; gl. gore str. 108 bili. 9.
i
. Zagreb. vol. I., 3. Na hrvatski naziv Zagreb naslanja se

madžarski Zagrab (prema ,zakonu blagoglasja“ u madž. jeziku), a prema tome nastao
je u madžarskoj kraljevskoj kancelariji latinski izričaj Zagrabia. Njemački naziv Agram
prvi se puta javlja u drugoj polovini XIII. vijeka kao Agrim u poznatoj štajerskoj ri-
movanoj kronici Otokarovoj (Ottokars Osterreichische (steicrische) Reimchronik
1250—1309, ed. Seemiiller u Mon. Geim. hist. Deutsche Chroniken vol. V., 1., v.
80588088.
— 619 —
a ne rijetko i močvarama, pa i inače još daleko od središta crkvenoga

u ranije vrijeme od akvilejske patrijaršije u Cividalu, a poslije od Splita
i Knina
— vjerojatno je, da je bila u vjerskom pogledu dosta zanema-
rena i da je u njoj cvalo različito praznovjerje sjećajući na poganstvo i
idolatriju. Zato treba u onim riječima u prvom redu gledati težnju, da se
Ladislav prikaže kao širitelj kršćanstva, kao neki novi Sv. Stjepan, a u
kraju, na koji je — tobože u Božjoj službi — proširio svoju vlast. Taj
se pak zauzeti kraj potpuno podudarao s granicama nove biskupije. Ute-
meljiteljna isprava nije se doduše sačuvala, pa zato nam i nijesu izrijekom
poznate najstarije granice biskupije zagrebačke, ali ipak jedva može da
bude sumnje, da su se one u bitnosti podudarale s onima, kako ih su-
srećemo u nešto docnije vrijeme. Na sjeveru bila je to rijeka Drava, jer
se čini, da u prvi kraj nije tamo pripadalo ni Međumurje ni docniji bek-
činski arhiđakonat (dan. Becsehely) preko Mure. Na sjeverozapadu ona
je obuhvatala u sebi današnju južnu Kranjsku s Metlikom i Črnomljem,
jer taj je kraj bio još 1091. dio hrvatske države; jugozapadnu granicu
činila je otprilike crta povučena nekako od Močila na Kupi do Budačkoga
blizu Korane, onda pored Slunja (ali bez njega), Cetina i Bužima do No-
voga na Uni; potom se spuštala na jug obuhvatajući docnije donjosla-
vonske županije dubičku, sansku i vrbašku u današnjoj sjeverozapadnoj
Bosni pa se nastavljala sve do Save kod Stare Gradiške, gdje je onda
cama Strugom, Sloboštinom i Rasaskom graničila s pečujskom bi-
skupijom do Drave kod Viljeva.“
Sve do toga vremena nije pečujska biskupija prelazila Drave; tek u
to vrijeme proširio je kralj Ladislav jurisdikciju i
joj
na ovaj dio hrvatske

zemlje, poglavito na docniju požešku županiju.“ Okupacija zemlje između
st Gl. moj Priručnik 368—367. Da Međumurje i bekčinski arhidakonat (danas

Becsehely) nijesu odmah isprva pripadali zagrebačkoj biskupiji, gl. Ortvay, Magyar-
orszigi egyhazi foldleirasa vol. II. Bp. 1892, 680—683.
s U ispravi od 1235., kojom je Andrija II. potvrdio privilegije granice pečujske
i
biskupije, kaže se: ,Quoniam ultra Drave fluvium limes seu terminus Quinqueecclesi-
ensis ecclesie nondum fuerat stabilitus, cum sanctus rex Ladislaus primus transiverit
Drave fluvium et partes sibi sclavicas regno primo occupavit adduc(o, ubi et sedem fun-
davit episcopalem, videlicet Zagrabiensem, cuius sedis dyocesim
a sede Quinqueeccle-
siensi super Lysniche fluentum, quod alio nomine Wolko vocatur (danas Sloboština, gl.
gore str. 343 bili. 49), terminavit, ab inde per Zawam descendendo; quidquid autem
Zawe concludit fluvius, ad ius dyocesanum et iustam decimam Quinqueecclesiensis
illo
ecclesie cometatur, et ab fluento Lisniche totam circuendo Posogam etad Quinque-
ecclesiensem dyocesim regirando revertitur directio ad metam seu terminum super
Dravam ex opposito fluvii Olma (danas Almds) dicto, qui de parte septentrionali in
eundem Drave fluvium cadens, ab occasu solis Quinqueecclesiensem ecclesiam a We-
sprimensi ecclesia metaliter dividit et seiungat“ (Smičiklas, Cod. dipl. IIl., 445). GI.
o tom Kard4csonyi, Szent-Istvan kirly oklevelei ćs a Szilveszter-bulla. Bp. 1891,41;
Ortvay, A pćesi egyhizmegye alapitisa ćs elso hatirai. Bp. 1890, 35, 46—47, 50—57;
Szentpćtery, Szent Istvin kiraly Pćcsvaradi čs Pćcsi alapit6levele. Bp. 1918, 45—57.
Soo
Drave i
utemeljenje zagrebačke biskupije bješe uopće jedini
Gvozda i
uspjeh kralja Ladislava. Očito je njegov brzi povratak iz Hrvatske urodio

prirodnom posljedicom, da je potpuno napustio čitav kraj na jugu Gvozda.
Ali neuspjeh njegov kod pape Urbana Il. i pridruženje protupapi Kle-
mentu IIl. Vibertu, restauracija vizantijske carske vlasti u dalmatinskim
gradovima i uzvišenje narodnoga hrvatskoga kralja Petra je to
— sve
moralo snažno utjecati na nj i objašnjava nam činjenicu, da se poslije

1091. nikad više nije vraćao u Hrvatsku okrenuvši svoje oružje protiv
Poljske i Češke. Nemajući na taj način više nikakih veza s prekogvo-
zdanskom Hrvatskom, koja je dabome stajala uz papu Urbana i
jamačno II.
bila u nekom sporazumu s carem Aleksijem, kralj
i Ladislav uzeo je zemlju
između Drave Gvozda s vremeno.n smatrati osvojenom teritorijom,
i
što dokazuje i utemeljenje zagrebačke biskupije i njeno uvrštenje u ma-

džarsku crkvenu organizaciju. Sada se jamačno i Almoš odrekao titule
,kralja Hrvatske“ zadovoli se titulom hercega (dux), dok je sama oku-
pirana zemlja, dobivši ime Slavonija, dospjela u tješne odnose s Ma-
džarskom. Veoma je
vjerojatno, da je još kralj Ladislav nagradio šomođ-
skog župana Graba, potomka već u X. vijeku u Madžarsku doseljene
njemačke porodice von Fanberg, koja je posjedovala Baboču (Bobovište)
nedaleko od Drave, darova mu sav kraj od Drave do Toplica blizu
današnjega Daruvara, a možda i do Save; njegovi potomci bili su čuveno
slavonsko pleme Svetački (Zemcsey)."' S druge strane pak obdario je
neke rođake ostrogonskoga nadbiskupa Ače čitavim krajem blizu Zagreba
od Stubice i docnijega Susjedgrada do Sutle i do Stenjevca; potomci
njihovi zvali su se najprije Ača, a onda do izumrća (1482.) Tot (= Sla-
vonac).
Kralj Ladislav umr'o je 29. jula 1095. ostavivši jedinicu kćerku Pirošku.
Naslijedio ga ie Koloman (1095.—1116.), najstariji brata mu Geze KL, sin
jamačno jedan od najvrsnijih madžarskih vladara kuće Arpadove. Prema iz

riječima jednoga savremenog poljskog ljetopisca, Koloman je ,obrazova-
nadvisivao sve kraljeve svoga vremena“, pa i po riječima madžarskih
i
nošću
ljupca“
i
ljetopisaca pape Urbana II. (od 20. jula 1096.) bijaše on dobro upućen u
crkvenoj literaturi i u kanonskom pravu, što mu pribavi pridjev »knjigo-
(konyves Kdlmdn). Odmah kod krunisanja predade Koloman
mlađem bratu Almošu očevu i djedovu hercegovinu (ducatus), to jest
zemlju s lijeve obale Tise, no on se ipak rado zadržavao na dvoru, gdje
ga je išlo prvo mjesto“ poslije brata kralja.
# O tom plemenu up. Klaić, Plemići Svetački ili nobiles de Zempche (Rad vol.
Zagreb 1913, 1—68).
i
199.
Ivančan, pleme Acha (Vjesnik zem. arh. vol. VI., 145 dalje).
Vratislav i
79 GL.
U jednoj ispravi god. 1091. spominje se i comes Acta (Baumgarten o. c. Szdzadok
1906, 405), jamačno pradjed toga toliko važnog slavonskog plemena s pridjevkom 76t.
Za izgovor Ača up. Gombocz-Melich, Magy etymol. szotar 13.
— 621 —
Siednuvši na prijestolje, Koloman je odmah pažnju svoju obratio na

Hrvatsku u težnji, da vlast svoju proširi do obale morske. Znajući dobro,
koliko ie važno kod toga držanje pape Urbana Il. on je prije svega
već zaokupila
pregnuo, da opet s njime nadoveže dobre odnose. Tada je
duše zapadnih kršćana ideja krstaških vojna, koja je toliko uzdigla Ur-
bana nad Klementom Ill.
Vibertom, da je on baš iščezavao u kršćanstvu.
Posredovanje preuzeo je — negdje na proljeće 1091. opat francuskoga
—
samostana Saint Gilles (kod Nimesa) Odilon, koji bješe poslije toga u Madžar-
skoj, još prije nego se kralj Ladislav pridružio
protupapi — da učestvuje kod utemeljenja bene-
diktovskoga samostana u Šomođvaru (Somo-
gyvar).Papa je s velikim zadovoljstvom primio
na znanje povratak Madžarske u krilo svoje
česti katoličke crkve pa mu je u tom smislu i
poslao pismo datirano 27. jula 1096."' Kao prva
vidljiva posljedica izmirenja bijahu zaruke kralja
Kolomana s normanskom princezom Buzilom
(Busilla), kojoj je otac knez Rogerije, sin Roberta
Gviskarda, bio odlučan privrženik Urbanov.*
Međutim tada bješe Koloman zaokupljen bri-
gama, što mu ih zadavaše prolaz krstaških ne-
redovnih četa kroz Madžarsku, što je često
dovodilo i do krvavih sukoba.'* Tek potkraj
oktobra ostaviše posljednje krstaške čete ma-
džarsku teritoriju kod Zemuna udoše u vi-
i
zantijsko carstvo, gdje su ubrzo s Aleksijem

došle do tako napetih odnosa, da je zbog njih
došao kraj carevom prijateljstvu s papom Ur-
banom II. Skoro po tom stigle su i druge neke
čete, koje je vodio grof Rajmund Tuluski (de gjiga Krstaš I. krs. vojne
Toulouse) iz južne Francuske preko gornje Ita- (London, Brit. muzei)
lije i Istre, u Hrvatsku (u decembru 1096.), ali
nijesu svagdje naišli na prijazan doček; šta više, mjestimice je dolazilo
i do krvavih sukoba. Iz
krstaških izvještaja vidi se jasno, da je tada
Hrvatska bila nezavisna zemlja, no o njenom tadanjem vladaru ne govore
oni začudo ništa.Ostavivši Hrvatsku, krstaši potom uđoše u Srbiju Kon-
stantina Bodina i stigoše potkraj januara 1097. u Skadar.
7!
Fej6r, Cod. dipl. vol. Il., 1315 (bolje u mom Priručniku 398—399).
72
Gaufredus Malaterra, Historia Sicula (ap. Muratori, Script. rer. Ital.
vol. V., 599 (= moj Priručnik 404—405).
74 GI. 0 tom Pauler, Magy. nem. tčrt.
vol. 1, 247—257.
71
Rački, Doc. 461—465 (= moj Priručnik 401—404).
7s
Pauler (Szdzadok 1888, 209—211).
— 622
Međutim se kralj Koloman pripravio na rat protiv hrvatskoga kralja

Petra, dakle baš u vrijeme, kad je car Aleksije zaokupljen bio prelazom
krstaških četa preko njegove teritorije u Evropi i Maloj Aziji. Tada se
već i normanska princeza Buzila spremala na put iz Palerma na Siciliji
u Madžarsku. Potankosti o hrvatsko-madžarskom ratovanju nijesu poznate,
samo se zna, da je u rano proljeće 1097. kod Gvozda, južno od donje
Kupe, došlo do bitke, u kojoj biše kralj Petar i njegova vojska potučeni.
Slika 255. Hrvatska godine 1097.
U toj bitci pogibe Petar kao posljednji hrvatski narodni

kralj. Planina otada zvana samo Gvozd, dobi od toga vremena ime
Petrov Gvozd (danas Petrova gora).'" Uto je stigla do obale Jadran-
7 Šimon Kćza (ed. Matyds vol. II., 88): ,lste (sc. Kalman) quoque in regnum
Dalmatie misso exercitu (on sam nije dakle lično učestvovao
u vojni) occidi fecil regem
Petrum, qui Hungaris in montibus, qui Gozd dicuntur occurens, est devictus in mon-
tibus memoratis et occisus. Unde iidem montes usque hodie in hungarico Patur (=
Petar) Gozdia (= gozd + ja) nominantur (= Petrov gvozd). Sedis enim huius regis in
— 0288 —
skoga mora princeza Buzila sa svojom pratnjom. Jedan od glavnih ljudi

i
kralja Kolomana, vjerojatno vojskovođa u tom ratu, župan erdeljskoga

Biograda (Alba Julia, Belgrad, Gyulafehćrvar) Merkurije pošao je ne-
vjesti svoga gospodara s 5.000 oružanih konjanika u susret do Belgrada,
stare hrvatske prijestolnice, koja je poslije Kolomanove pobjede došla u
njegovu vlast. Potom je Buzila krenula u Madžarsku, gdje se vjenčala
s Kolomanom."
Pobjedom kod Gvozda i pogibijom kralja Petra, Koloman je postao
gospodarom Hrvatske od Gvozda do morske obale.
'Tenen erat civitate.“ Naziv Petur Goz pozna već t. zv. Anonymus Belae regis no-
tarius, kad priča o nekoj četi Madžara: ,Hinc egressi silvam que dicitur Petur Goz
descendentes, iuxta fluvium Culpe castra metati sunt“ (Matyds, Fontes vol. II., 36).
Kako je poznato, taj je anonim bio notar Bele IIl.; pisao je dakle oko g. 1200. Up. o
toj vojni moj Priručnik 370 i dalje.
7 Gaufredus Malaterra I. c.: ,Anno itaque incarnationis millesimo nona-
gesimo septimo, apparatis, quae necessaria erant, mense maio cum trecentis militibus
usque Thermas (danas Termini) conducere facit Henricum Leocastrensem episcopum,
et quosdam de fidelibus suis ab inde maritimo cursu usque Pannoniam cum puella
procedere faciens, qui navibus apparatis, puellam cum multibus sponsalibus intromit-
tentes, velis vento commissis, prospera aura stante per aequora feruntur, usque dum
in portum Albae (=
Belgrad), qui iuris regis Ungarorum est, impune applicant. Hic
Vincurius (— Merkurije) comes Bellegratae (— erdeljski Belgrad, Alba Julia) missus cum
quinque millibus armatorum, obvius fuit eamque cum his, qui cum ea venerunt, de-
center excipiens, usque ad regem perduxit. Per totam Pannoniam nuptiae regis pra
conizantur.“ Buzila se dakle iskrcala u Belgradu negdje u prvoj polovini juna, najrani
potkraj maja. Prema tome pada hrvatsko-madžarski rat u april ili maj. O županu Mer-
kuriju gl. Wertner, Az
Arpd-kori binok (Szdzadok 1903, 388). Gl. i moj komentar
onom mjestu Gaufreda Malaterre u Priručniku 383—387.
VIII.
Hrvati i madžarski kralj Koloman.

(1097.—1102.).
i otoka prelazi u mletačke ruke (u maju
1097.).
Uprava dalmatinskih gradova
— Kralj Koloman i dužd
Vital Michieli sklapaju ,vječno prijateljstvo“ (1098.).
Almoš (1098.). — Ruska vojna kralja Kolomana
— Kralj Koloman i herceg
Lovre (1099.). — Smrt srpskoga kralja
(1099.). — Smrt splilskog nadbiskupa
lično polazi u hrvatsku vojnu ;
Konstantina Bodina (1101.). — Koloman
hrvatskoga naroda (1102.). — Kolomanovo
ugovor utanačen s predstavnicima
u Belgrađu (1102.). — Kako su
krunisanje za hrvatsko-dalmatinskoga kralja
od godine 1102. — Zašto je
Hrvati docnijih vremena prosuđivali događaje
hrvatsko nacionalno hraljevstvo tako rano svršilo.
obalu Jadranskoga mora
Silazak madžarskoga kralja Kolomana na
morao je odmah nužno izazvati
i pitanje o sudbini dalmatinskih gradova
i otoka, još nedavno tijesno povezanih s hrvatskom
državom. Kako su u
ni
teške brige s krs škim četama, nije
to vrijeme zaokupile cara Aleksija
obranu; zato je veoma vjerojatno, da
mogao da štogod učini za njihovu
ih je privremeno povjerio zaštiti Venecije.
Svakako stoji, da se republika
s vojskom na Hrvatsku, požurila
da
na glas, da je kralj Koloman krenuo već toliko de-
za kojima je
primi pod svoje okrilje dalmatinske gradove,
se dužd Vital Michieli (1096.—1101.) po-
cenija težila. Kod toga mogao
1. od god. 1085., kojom je car odstupio
zivati i na hrizovulju Aleksija
Vitalu Falijeru.! Već u maju 1007. nalazimo u
upravu Dalmacije duždu i Faletra Stornata,
de Spinale
Dalmaciji dva odlična Mlečanina, Baduarija
su oni bez sumnje činili
i
Splićane — a tako
gdije pozivaju Trogirane
i
oko
da se ,u časovima ozbiljne pogibli“ okupe
po ostaloj Dalmaciji — biskupa
dužda; Dalmatinci im se odista odazvaše, ito u Trogiru
i pored
Ivana prior Drago, a u Splitu pored priora Dujma i bivši prior Petar
drugi odličnici. ,Budući da smo uvje-
pa gradski sudac Gaudije mnogi
i
da je za nas najzgodnije
i
reni kažu Trogirani u jednoj ispravi

—
—
ostati pod njihovom

najsigurnije živjeti pod upravom tolike gospode
i
se s našim potomcima
budnom skrbi i moćnom zaštitom, obavezujemo
duždu Venecije, Dalmacije i
vama, našemu gospodaru Vitalu Michieliju,
1
Gl. gore str. 582.

— 625 —
Hrvatske i carskom protosevastu, na poslušnost (i vršenje vojne službe)“.

U tom smislu obavezali su se duždu i Splićani, a jamačno i drugi gradovi,
i to, da će staviti Veneciji
na raspolaganje po jednu
saginu ili dvije galije, kad
ona to zatraži, a ne učine
li to, platit će globu od
hiljadu zlatnika. Dalma-
tinski su gradovi i
otoci dakle prešli u

maju 1097. pod okrilje
mletačkoga krilatog muzei).
2
Rački, Doc. 179: ,,1097,
mense madii, ind. quinta, Tra-
gurii. Quoniam sub tantorum (Splitski
dominorum regimine nos degere

atque sub eorundem evigilata
cura atque assidua tutela nos Petra
persistere congruum atque tutis-

simum satis esse cognovimus,
idcirco nos Johannes, dei priora
gratia Traguriensis episcopus,

cum nostris successoribus, una
cum Drago priore et Petro
Bela, cum cunctis nostris con- splitskoga
civibus, maioribus et minoribus,

et cum nostris heredibus, pro-
mittimus vobis domino nostro
Vitali Michaeli, duci Venetie et
Dalmatie atque Chroatie, et im-
periali protosevasto, ut ammodo Slika;256.4Sarkofag
sine vestro volontario consensu

— —“, Ovdje
jetekst prekinut
u sačuvanom nam rukopisu (co-
dex Trevisanus u Veneciji), no
nema sumnje, da je sadržavao
pored drugih još i obavezu po-
davanja mornarice, kako vidimo
iz fragmenta splitske isprave (gl.
niže bili. 3). Up. i Dandolo
1. c. 256.
3
Rački, Doc. 178: ,(da-
tuma nema) Nos Spalatini, pri-
ores, scilicet senior et iunior,
cum cuncto populo, maioribus
et minoribus, promittimus vobis
domino nostro Vitali Michaeli, glorioso duci Venetie (et Dalmatie) atque Chroatie et im-
periali protosevasto, ut, cum veniret stolus vester Spalatum, nos preparare debeamus unam
saginam vel duas galeas alias ad veniendum vobiscum, tantum tamen in providentia vestra
40
— 626 —
lava, ali uza sve to, ma da su tada gledali u duždu svoga gospodara
(domino nostro), ipak još nije utrnulo drevno suvereno pravo vizantijskih
careva.*
Stekavši vlast nad Dalmacijom, duždu Vitalu Michielu morala je
odista da bude prva briga, kako bi stupio u dobre i prijateljske veze
s novim susjedom, kraljem Kolomanom. U tu diplomatsku akciju upućuje
nas jedna inače nedatovana isprava, u kojoj se kaže: ,Koloman po mi-
losti i volji Božjoj kralj Madžara (Ungarorum rex) Vitalu Michielu hrabrom
duždu Mlečana i njegovim velmožama pozdrav
ivječno prijateljstvo. Bu-
dući da (Sveto) pismo stalno opominje govoreći, da ne valja saći s
pra-
djedovskoga puta, treba odista da se čudimo onima, koji misle, da bi
bolje bilo poći drugim putom. Zato vam pišemo ovo pismo u znak, da
smo željni vašega vječnoga prijateljstva onako, kako su ga i naši pret-
hodnici međusobno gojili. Što pak nijesmo vašim željama (sve dosada)
ni pismom ni po poslaniku odgovorili, kako ste to
tražili, ne valja
nipošto tumačiti, kao da smo to učinili (naumice) u prijevarnoj na-
mjeri, nego smo (odgovor) odgađali iz razloga koristi i probitka i zbog
neslomive stalnosti, jer dobro znamo, da bi ono, što je
ugovoreno, bilo
mnogo slabije, ako bi bilo učinjeno bez pristanka čitave države
(sine totius regni [sc. Hungariae] consilio). Zato se pobrinusmo da vam sada,
poduprti voljom cijele države, uzmognemo odgovoriti ne samo pismom,
nego i po osobitom poslaniku. Neka dakle zna vaša i vaših prvaka
mudrost, da mi i naše kraljevstvo želimo, da se s vama i s vašima pove-
žemo nerazrešljivom vezom ljubavi. Baš u tu svrhu, budući da svega, o
čemu želimo da govorimo, ne možemo napisati, da ne dosadi čita-
telju, šaljemo vam i takoga poslanika, čijim riječima nemojte da uskratite
posluh i
pažnju. Ali da ne biste oklijevali da saslušate naše vlastite riječi,
sit, quas illarum vobiscum ducere velitis. Quod
nere debeamus in camera vestri palatii
si hoc non observaverimus, tune compo-
solidos romanatos mille. Hec promissio facta
est presentibus legatis vestris, dominis scilicet Badovario de Spinale et Faletro Stor-
nato.“ Gl. o tomu i Dandolo 1. c, ali on griješkom dovodi taj događaj u vezu sa
učestvovanjem Venecije u krstaškoj vojni, jer su Mlečani na
(Lenel, Vorherrschaft 20 bilj. 2).
to mislili tek u julu 1099.
O otočnoj Dalmaciji nemamo nikaka svjedočanstva, ali

za Zadar znamo po-
+
uzdano, da je 1099. bio pod mletačkom zaštitom (up. savremeni spis Translatio S. Ni-
colai up. Recueil des historiens des croisades. Hist. occid, vol. V. Paris 1895, 270272).
Da su Mlečani okupirali Dalmaciju 1097. u ime vizantijskoga
cara Aleksija, pokazuje
veoma pouzdana Historia ducum Veneticorum
iz prve polovine XII. v, (ed. Simons-
feld u Mon. Germ. hist. $S vol. XIV.. 73), kad kaže, kako je .rex Ungarorum Jaderam
invasisset (t. 1107.) eamque ab codem imperatore, cui Veneti illam donaverant, vio-
i.
lenter accepisset.“ Ovdje dakle kaže se, da su Mlečani caru Aleksiju ,darovali“ Zadar,
prije nego
li
ga je Koloman zauzeo, a to znači, da su ga oni poslije 1097. a prije 1107.,
opet morali caru'vratiti, dabome na njegov poziv; ili drugim riječima, taj isti car Ale-
ksije predao je 1097. Veneciji samo privremeno dalmatinske gradove i ostrva u
upravu zaštitu.
i
— 627 —
potrudili smo se, da vam nešto malo i napismeno saopćimo. Želimo dakle
zbog što tvrđe stalnosti, da se između vas i nas, pa naših i vaših prvaka,
učini iskrena prisega, kako bismo se, kad se zato pokaže potreba, uza-
jamno podupirali u zajedničkom proširivanju (interesa).? Jače
naime stoji i trajnije je ono, što je odasvud povezano čvrstom vezom,
nego li je ono, što počiva na slabijim temeljima. Zato dakle neka se sve
ono, što ćemo ispravno odrediti, i potpuno izvrši, i nastojimo iskreno za-
iedničkim mišljenjem i svim duševnim naporima, poduprtima snagom, da se
ono i provede. Pored toga, kao što ste vazda časno susretali neiscrpivu
našu blagodarnost i naše poslanike, i kao što nam razborito da-
vaste svakovrsne savjete, molimo vas, da ih još časnije i razboritije
(sada) date ovom našem poslaniku, kao da bismo to mi sami bili, jer
se prava ljubav ne očituje samo u riječima, nego i djelom, a prijatelj
se kuša u nevolji“."
Iz ovih riječi vidimo prije svega, da su još od početka duždeva
vladanja (potkraj 1096.) vladali dobri i prijateljski odnosi između oba
vladar: a više, Koloman izrijekom ističe, kako je Vital Michieli ne samo
asno susretao“ njegove poslanike, nego i njemu — a to je zna-
čajno — razborito davao raznovrsnih savjeta“. To se jamačno odnosi
na vrijeme uoči hrvatske vojne i mletačke okupacije dalmatinskih gradova
i ostrva. Tada, kad su majski događaji 1097. učinili Kolomana i Vitala
Michiela susjedima, dužd se obraća madžarskom kralju s ponudom, da
bi utanačili trajan savez i prijateljstvo, očito s obzirom na izmijenjene
političke prilike na istočnoj obali Jadranskoga mora. Ali kralj Koloman
nije na tu ponudu dulje vremena dao odgovora, što je vjerojatno izazvalo
u Veneciji dojam, kao da se nosi kakom ,prijevarnom nakanom“, to jest,
da se ne misli držati duždevih ranijih ,savjeta“, nego da se
zar bavi mišlju, kako bi napao Dalmaciju. Tek poslije duže vre-
mena odazva se Koloman duždu, ,poduprt voljom čitave države“ i otpremi
u Veneciju zasebno opunomoćena poslanika, čije nam ime nije poznato, da
utanači ,nerazrješljivu vezu ljubavi“, potvrđenu međusobnom prisegom,
kojom bi objema strankama bio zajamčen nedavno stečeni posjed,
naime duždu Dalmacija, a Kolomanu Hrvatska. Sve ovo pak znači, da se
Koloman dao na hrvatsku vojnu nesamo u sporazumu s papom Urbanom
1. — kako je već rečeno — nego i poslije tajna dogovora s Ve-
necijom. Zato i vidjesmo, kako je madžarska vojska nesmetano sašla
na jadransku obalu kod Belgrada.
Tako
bi potkraj 1097. ili na početku 1098. utanačen ,ugovor prijateljstva
između kralja Madžara i dužda Mlečana“ (convenientia amicitie, que facta est
5
»Volumus equidem ob stabilitatis firmamentum inter nos atque vos, nostros
vestrosque maiores, merum fieri sacramentum, qui commune habere et facere cum ne-
cessarium fuerit, vicissim valeamus augmientum.“
$
Moj Priručnik 407—408 (= Rački, Doc. 479480).
— 628 —
inter regem Ungarorum ac ducem Venetorum). Akt, što ga je tom prilikom

predao madžarski kralj duždu, glasio je: ,Ja Koloman kralj Madžara sam
ću i po svima mojima s tobom, Vitale Michieli, dužde Venecije, Dalma-
cije i Hrvatske i sa svima tvojim prvacima od ovoga dana unaprijed
podržavati pravo i čvrsto prijateljstvo pa ću i tebe i tvoje prvake i sve
varoši (civitates) podložne tvojoj vlasti i sve utvrde i ona
mjesta, koja pripadaju tebi, sam čuvati i ni na koji način
Slika 257. Pečat kralja Kolomana (po Fejćrpatakyiu).
ne ću ih uznemirivati. ako bi tkogod od mojih koga od vaših iza-

I
gnao ili povrijedio, a ja to doznam, popravit ću to za (najduže) trideset

dana“. Sve je ovo potvrđeno prisegom i ugovoreno uz jednake uvjete
s obje strane, to jest i dužd je doslovno taki isti akt predao madžarskom
kralju. Iz ovoga se teksta vidi, da su Koloman i dužd Vital Michieli
utanačili politički savez i prijateljstvo; dalje je na prvi pogled jasno i to,
da oni ugovaraju kao dvije susjedne vlasti, jer samo za taj slučaj
7.0. €. 408.
— 629 —
može jedna da obezbijedi drugoj siguran i miran posjed njene teritorije,

njenih varoši, utvrda i žiteljstva. Ali tom saveznom ugovoru, koji je kralj
Koloman utanačio samo iz razloga političkoga oportuniteta, dometnuo je
on još i ove osobito značajne riječi: ,No budući da se meni i mojim
velikašima i starješinama čini sumnjivo, da li te imam na-
zivati vladarom Hrvatske Dalmacije, hoću pa želim, e bi se
i i
očuvalo sklopljeno prijateljstvo, da se pouzdano dokaže, što ide tebe

po tvojima, a što mene po mojim prethodnicima, ne bi li se
na taj način kod tebe i tvojih, a tako i kod mene
i mojih (velikaša) uklonila prije svega svaka sumnja,
i da ne bismo imali
razloga ni u kojem slučaju, da se
jedan drugome opremo“.* Koloman dakle sumnja,
ide li dužda titula vladara Hrvatske i Dalmacije, a
nije isključeno ni to, da pred očima ima eventualnu
kaku korekciju granica. Ali svakako najvažnije je
to, da se Koloman u ovom međunarodnom aktu
poziva na pravo svojih prethodnika u Hrvatskoj
i Dalmaciji, a to mogu da budu samo hrvatsko-
dalmatinski kraljevi, jer samo su oni nosili
tu titulu i vladali onim krajevima. Šta više, madžarski
kralj smjelo traži, da se sastane komisija od čla-
nova jedne i druge stranke, da ovo pitanje objek- siika 258. Novac cara
tivno i definitivno raščisti. Sve ovo pak znači, Aleksija I.
da je Koloman u tom času, kad je dao napisati
one riječi, već bio gospodar u Hrvatskoj i smatrao se nje-
nim zakonitim vladarom, to jest baštinikom Zvonimirovim i
Kresimirovim, kako je to uzimao i stric mu kralj Ladislav. Iz toga
treba izvesti i dalju logičku konsekvenciju: Koloman je pošao 1097.
u rat s tom pravnom titulom, da s oružjem u ruci ostvari svoje ba-
štinsko pravo protiv ,uzurpatora“ i ,protukralja“ Petra, kao što je i
rimsko-njemački car Konrad II. godine 1033. s oružjem u ruci zaposio svoju
burgundsku baštinu protiv pretenzija šampanjskoga grofa Odona (Eudes
comte de Blois). Zato je i sasvim vjerojatno, da baš zbog toga stanovišta
u hrvatsko-dalmatinskom pitanju Koloman nije odmah poslije bitke kod
Gvozda utanačio s mletačkim duždem ,ugovor prijateljstva“; šta više,
jedva može da bude sumnje, da je Koloman već onda pomišljao, kako
bi stekao i same dalmatinske primorske gradove, da tako odista bude
8 ,Sed
tamen, quia principibus meis et senioribus dubium videtur, ufrum te du-
cem Chroatie atque Dalmatie nominaverim, volo, immo desidero pro servanda, sicut sta-
tutum est, amicitia, ut a te et tuis, et a me ac meis ita omne prius de medio auferatur
ambiguum, ut quocumque tibi per antecessores tuos et mihi per meos, certa comproba-
tione iustitia fuerit, alter alteri nullatenus adversetur.“
9
GI. Poupardin, Bourgogne |. c.
— 630 —
susjed“ Italije, kako se ono još 1091. hvalisao njegov prethodnik La-
dislav. Ali kad se uvjerio, da je njegova težnja bar tada — neostvariva,
—
on se najzad odazvao duždevu pozivu. Međutim, da li je došlo do pre-

govaranja u smislu Kolomanova predloga, ili se kralj zadovoljio samo
onim protestom, ne znamo.
Oko toga vremena — poslije prolaza krstaša kroz Madžarsku (1096.),
a prije ruskoga rata (1099.) — došlo je do prvoga neprijateljskog sudara
između oba brata, Kolomana i Almoša, a ti će se sudari ponavljati do pred
kraljevu smrt. Znamo da je nesuđeni kralj Hrvatske“ po smrti Ladislav-
ljevoj primio upravu hercegovine (ducatus) s lijeve obale Tise, no inače,
čini se, da je i dalje ostao na dvoru u Ostrogonu kao najuglednija ličnost
uz brata. Međutim pored svega toga može se opravdano naslućivati, da
svoje aspiracije na hrvatsku
herceg Almoš ipak nije bio voljan, da napusti
krunu, koju kao da mu je namijenio stric Ladislav. Ljeti 1096. naime
poslao je njemački car Henrik IV. svome ,vjernom prijatelju, slavnome
hercegu Almošu“ (Almo glorioso duci, amico fideli) pismo, u kojem mu
kaže: ,Kad si htio da pođeš protiv Grka (cum velles contra Grecos
ire) i kad je poljski knez, tvoj prijatelj i rođak,!* tražio tvoju pomoć protiv
svojih neprijatelja,!! ti si zbog nas, kao naš vjeran prijatelj, ostao kod
kuće, samo da — opirući se našim neprijateljima i ne računajući ništa sa
svojom ličnom koristi — našu stvar podupreš pomogneš. i
Zato ti veoma
blagodarimo, kao svome najboljem između vjernih, žel od srca, da
nam se pruži prilika, kad bismo ti mogli po zasluzi uzvratiti najljubaznije
milo za drago. I kao što si bio dobra mišljenja prama nama, tako mo-
limo tvoju ljubaznost, da ustraješ u uništavanju i gaženju naših protivnika,
ne štedeći ih, dok ne budu sasvim satrti. Jer ćemo i mi, tako isto kao što
primamo tvoje prijatelje, i tvojim neprijateljima biti najljući neprijatelj,
želeći da savez, što smo ga utanačili s tvojim stricem (cum patruo tuo)“
i
unaprijed sačuvamo netaknut za sve vrijeme našega života. Još te mo-
limo, mili prijatelju, da tvojim posredovanjem poradiš, da tvoj brat u buduće
popravi svoje djelovanje, a ako je dosada zbog svojih neprilika štogod
i nehajno uradio za našu stvar, pošto se sada svojom junačkom desnicom
oprostio svojih nezgoda,'* neka se kao vjeran prijatelj obazre i na naše

nevolje; pa budući da se on s vojskom zaputio u one krajeve, gdje borave
naši neprijatelji i gdje se nalaze njihova dobra (t. j. na zapadnu granicu
Madžarske), eto mjesta, eto prilike, kako će uzmoći da naškodi našim
19
Vladislav Herman (1079.—1102.).
11 Češki je knez Bošivoj na početku 1096. provalio u Poljsku. Gl. Novotni,
Česke dšjiny vol. I., 2. Prag 1913, 369—372.
12
To_jest, s kraljem Ladislavom potkraj 1091. GI. gore str. 611.
12
Mišljeni su bojevi s neredovitim krstaškim gomilama. Iz
toga izlazi, da je car
Henrik IV. ovo inače nedatovano pismo dao napisati otprilike u augustu 109. (gl.
Meyer von Knonau, Jahrbiicher vol. IV., 476 bilj. 21).
— 631 —
neprijateljima, asebe nama prikazati kao pravoga prijatelja. Ti dakle,

mili prijatelju, kako god znaš nagovori tvoga brata, da i N-a!? ne smatra
knezom, već kao osuđenika na nedavnom sudu pa da mu se stoga u
svemu opre kao najljućem našem neprijatelju.“ 1%
Odmah iz prvih riječi vidi se, da se herceg Almoš još nekako potkraj
1005. ili na početku 1096. spremao da ,ide u vojnu protiv Grka“, dakle
nekud protiv podanika cara Aleksija Komnena, no docnije je na molbu
cara Henrika napustio tu misao i
njemu pomogao; sada pak traži od
njega, da bi, prema ugovoru s kraljem Ladislavom, nagovorio brata Ko-
lomana, da mu i dalje ostane vjeran saveznik, a to znači, da ie Henrik IV.
onda, kada je dao napisati ovo pismo, već znao, da je Koloman učinio
neke korake, s kojih će se savez između Njemačke i Madžarske razbiti
na štetu Henrika IV. i protupape Klementa Ill. Viberta.'? Pita se sada, što
znači ona važna stavka ,kad si htio da podeš protiv Grka“. Na vojnu u
samo vizantijsko carstvo, odnosno na pograničnu njegovu teritoriju u
današnjoj Srbiji, jedva se može s razlogom
prvom redu bio rat sama kralja Kolomana, a
iiz
pomišljati, jer to bi ipak u
riječi cara Henrika IV. kao
da izlazi, da se herceg Almoš spremao na neko svoje lično poduzeće.
Zato mislim da je vjerojatnije, da se herceg Almoš tada
spremao na
Hrvatsku i na dalmatinske gradove,“ a to bi nam ujedno bilo i jako
uporište za mišljenje, da je Hrvatska kralja Petra bila u tijesnoj vezi
s Vizantijom.'* Kako znamo, car Henrik IV. svoje svrhe ipak nije
postigao,
jer je Koloman razvrgao savez s njime i pridružio se papi Urbanu
Unatoč toga nalazimo i poslije toga Kolomana i Almoša u bratskoj slozi
II.
i skladu; tako je prigodom Kolomanova
vjerenja herceg Almoš primio
poslanstvo normanskoga kneza Rogera, s kojim nesamo da ie pregovarao
o željama sicilskoga vladara, nego mu
da će one biti ispunjene.*' Uto
jei u bratovo ime
položio prisegu,
zaokupi prolaz krstaških četa i Kolomana
i Almoša
(do kraja 1096.), a u rano proljeće 1097. buknu rat s Hrvatskom.
O Almoševu učestvovanju tom prilikom ne saznajemo
ništa, ali znamo,da
i
je
baš oko toga vremena, svakako poslije hrvatske vojne kraljeve ženidbe,
došlo do neprijateljskoga sukoba između braće. Vojske se njihove sasta-
doše na Tisi (nedaleko od mjesta Tisza-V4rkony u jasz-nagykun-szolnočkoj
županiji), no na nagovor nekih velikaša, braća se izmire.?! Ne čujemo
1 To je stranka Welfovaca (up. Annales Augustani u Mon. Germ. hist, SS
vol, Ill, pod god. 109.). Tada se car Henrik bavio u Italiji.
5 Mišljen je bavarski vojvoda Welf (gl. Riezler, Gesch. Baiems vol. I., 566).
1 Jaffe, Bibl. rer. Germ. vol. V, 172—173 (= moj Priručnik 400).
1?
str.
GI. o tom gore 621.
1 Tako misli i Pauler, Magy. nem. tbrt, vol. 1,, 258.
1? GI.
str.
gore 612.
Gaufredus Malaterra I. c. ,Quod rex (Collomanus) libenter
annuens per
suum ducem nomine Almum et reliquos non minoris dignitatis viros omnia, quae man-
daverat (dux Rogerius), exequenda iuramenta firmavit“
# Chron. pictum ed. Matyds vol, II., 201—202;
Pauler,
o. e. 262—263,
je
— 632 —
ništa o tom, zašto je došlo do sukoba, jer se samo kaže, da je on po-

Ali docnije Almoševe pobune,
sljedica intrige nekih dvorskih velikaša
22
koje će začudo učestati poslije svakog Kolomanova uspjeha u Hrvatskoj

(1102.) i u Dalmaciji (1107.), dokazuju, da se pravi razlog ipak ima tražiti
u pitanju, tko će vršiti vlast nad Zvonimirovom baštinom.**
Brzo potom skrenuo je kralj Koloman pažnju na zamršene događaje
iz porodice
s one strane Karpata, gdje su se onamošnji ruski knezovi
Rurikove stalno borili za prevlast. Tako se zbi, da je na poziv kijevskoga
Izjaslavića Koloman prešao u aprilu 1099.
velikoga kneza Svjatopolka
Karpate. Uza nj bili su uz mnoge plemiće i biskupi Lovro Kupan, zacijelo
i
onaj isti, koji je nekoć kao kraljev kapelan učestvovao kod utemeljenja
zagrebačke biskupije.“ Savremeni ruski ljetopisac Nestor kaže, da je ma-
džarske vojske bilo 100.000, što je očito pretjerano, dok drugi izvori kažu
8.000, što jamačno b
je istini. Kad je kralj stigao pred Peremysl (Prze-
nekoliko
mysl) u Galiciji, opkoli grad uze ga podsjedati, no već poslije
i
dana dođe gradu u pomoć knez David Svjatoslavić na čelu nekih ruskih
i poglavito kumanskih četa, koje je predvodio kan Bonjak, poznat nam
1091.?* U bitci što
još iz rata cara Aleksija I. s Pečenezima u aprilu je
oba i mnoštvo
po tom nastala, bjehu Madžari poraženi do nogu;
**
biskupa
i sam Koloman jedva spase život brzim bijegom (rex
gospode pogibe, pa
,oni koji
itaque et omnes sui celeriter Jugiendo venerunt in Hungariam), a
su od Madžara pobjegli u šume, pekli su od gladi donove cipela jeli
i
ih“. Nestor računa da su Madžari izgubili 40.000 ljudi, što pretjerano,

no inače sam Pauler misli, da ,poraz,
i što ga dočeka madžarska vojska
od šačice kumanskih četa, nije bio samo težak i strašan, i sramotan“.??
već
Situacija bješe u taj par po Kolomana to opasnija, što je on tada bio

i
i
s češkim hercegom Bietislavom Il. u zapetim odnosima zato se oprezni

kralj požurio na moravsku granicu, da s Česima zaključi mir i savez
(na početku juna 1099.).**
2 Chron. pictum 1. c.: ,Cumque rex ad propria reverteretur, et dux Almus

ad ducatum iret, quidam iniqui dyabolico freti consilio ceperunt inter eos accusa!
Dicebant enim duci: ,Domine dux, rex
i
itur tibi et capere vult te.“ Deinde regi
dicebant: ,Dux tibi posuit insidias et si non custodieris te, scias procul dubio te mo-
riturum.“
28 GI.
moj Priručnik 424428.
24 GI.
gore str. 616.
25 GI. gore str. 595.
26
Chron. pictum €. c :
,Tanta tune pericula facta sunt, que
dici non possunt.“
2 Pauler o. e. 266. Glavni je izvor za madžarsko-ruski rat stari ruski ljetopis
i Chron. pictum. Oba izvora s ko-
(Nestor). Vrlo dobrih i autentičnih podataka ima
mentarom odštampani su u mom Priručniku 428—458.
# Pauler o. c. 266—267; Novotni o. 6. 392—393.
o
— 633 —
Te iste godine 8. jula, umr'o je splitski nadbiskup Lovro.*' Upravljao

je oko četrdeset godina dalmatinsko-hrvatskom crkvom (1060.—1099.)
i
preživio vladanje kraljeva Petra Kresimira IV., Slavca, Dmitra Zvonimira,

Stjepana Il. i Petra, a vazda je presudno utjecao na politiku hrvatskoga
vladalačkoga doma kao jedan od najuglednijih njegovih savjetnika. O
njemu kaže arhiđakon Toma, očito po dobrom izvoru, ovo: ,Lovro bijaše
rodom Dalmatinac, sitan čovjek, ali zato snažna duha. Kad je sio na
nadbiskupsku stolicu, započe budnom revnošću dizati crkvu u duhovnom
i materijalnom pogledu, obilaziti po čitavoj provinciji podučavajući narod
u kršćanskom nauku, i bdjeti kao dobar pastir svom brižljivošću oko
paske nad svojim stadom. I
jer je bio taki, veoma su ga uvažavali kraljevi
i velikaši Hrvatske (Sclavonie) i darivali su crkvu Sv. Dujma zaselcima
(villas) i mnogim posjedima potvrđujući i izdavajući privilegija starim i
novim darovanjima. Sam pak časni Lovro nije išao za tim, da ili
sebi svojem
rodu steče blaga, nego je sve davao crkvi. Toliko je revan bio, da uveća
i učini
dragocjenijim crkveno blago, da je nekoga svoga službenika poslao
u Antiohiju sa zadatkom, da ondje izuči zlatarstvo i srebrnarstvo. Kad se
taj, već dobro izučen, vratio, dade mu časni nadbiskup da skuje od srebra
velike i druge manje ručne svijećnjake, veliki i mali vrč posudu i
za pranje
ruku kod službe Božije, kalež i
relikvijar (moćnik), biskupski štap i krst,
i
drugo štošta, sve skulpturnim ručnim radom u stilu antiohijske umjet-
nosti. U njegovo vrijeme došao je u Split, polazeći u Atenu na grčke
nauke, neki Adam iz Pariza, odlično upućen u umjetnosti. I kad ga je
nadbiskup Lovro časno primio i upitao, bi li ,Muke“ (passiones) svetih
mučenika Dujma i Anastasija, koje su još od starine bile opisane nedo-
tjeranim jezikom, htio da preradi tako, da će se odlikovati krasnom
kompozicijom, on rado pristane i uzevši građu iz starih historija, obnovi
legende o oba mučenika u dotjeranoj di Sastavio je himne i
sve
što se (u crkvi) pjeva uz glazbu o Sv. Domniju, napisao je u stihovima.“%
Nadbiskup Lovro bi sahranjen u crkvici Sv. Matije kraj katedrale u mra-
mornom grobu, na kojem je onda uklesan ovaj natpis: ,Dolaziš amo, da
znaš tko sam, koga to vežu uzde smrti? Bijah Lovro, pastir mnoštvu
ovoga grada. Ako učinih štogod manje korisna, dok sam njime ravnao,
molim te, da to izbrišeš tvojom molitvom i da te po zasluzi Hristovoj
očisti od grijeha sveti krali, rođen od djevice.“%! Međutim se po smrti
2 U katalogu splitskih nadbiskupa, što ga je u XV. v. sastavio na osnovu starijih
podataka splitski plemić A Cutheis (iz porodice Geremia), kaže se: ,Laurentius sedit
annis XL . . . obiit IIX (= 8) die mensis iulio, tumulatus in capella S. Matthaci in tu-
mulo superiori“ (Lucius, De regno 386). I Toma zna, da je nadbiskup Lovro sjedio
na katedri ,annis circiter quadraginta“. To znači da je umr'o 1099. ili 1100. GI.
Bulić,
Dva sarkofaga splitskih nadbiskupa, Ivana Ravenjanina i Lovre, Zadar 1882.
4%
Toma e. c. 4748.
s! Sarkofag se nadbiskupa Lovre sačuvao (danas u krstionici stolne crkve u Splitu).
Natpis glasi: ,Qui sim, scire venis, qui mortis stringor habenis? Pastor eram turbis
—
— 634 —
Lovrinoj Splićani nijesu mogli da slože u izboru nasljednika, pa zato se

obrate papi Pashalu II. (1099.—1118.), da im da nadpastira. Tako bi
imenovan Rimljanin Krescencije (o. 1102.—1110.).*
Ubrzo poslije nadbiskupa Lovre umr'o je oko 1101. i srpski kralj
Konstantin Bodin. Zadnji dnevi njegova vladanja bijahu ispunjeni nepre-
kidnim borbama, što ih je imao da vodi sa svojim najbližim krvnim
srodnicima. Njegovom smrću uze srpska država sve to brže propadati i
raspadati se u pojedinačke oblasti sa osobitim županima i knezovima.
u Srbiji razmahale su se borbe oko
1
prijestola, slične borbama u Hrvatskoj

poslije smrti Dmitra Zvonimira i Stje-
pana Il.; razlika je ipak ta, da je
Srbija i dalje održala svoju državnu
nezavisnost, a ulogu Madžarske vr-
šila je Vizantija.** Za vrijeme ovih
smutnja opet se Bosna otkinula iz
i
sklopa srpske države, to trajno; naj-
prije je dva decenija provodila ne-
zavisan život, a po tom se oko g.
1120. — otprilike dva decenija poslije
Hrvatske i ona dobrovoljno pri-
družila Madžarskoj“! S druge pak
strane podiže se moć cara Aleksija
Komnena, kad su mu u maju 1097.
— dakle baš u vrijeme silaženja ma-
džarskih četa na Jadransko more -
i krstaši osvojili Nikeju, a poslije po-
Slika 250. Sv. Dimitrije kao vojnik faza Seldžuka kod Dorileja (1. jula)
XI. vijeka (po Schlumbergeru). i svu zapadnu Malu Aziju, tako
da se po tom car sam sa svojom
vojnom silom mogao s uspjehom baciti da konačno uništi seldžučku
državu. Tada je i Venecija poduzela ljeti 1099. ekspediciju u Svetu zemlju
i tom je prilikom primila i od dalmatinskih gradova, prema njihovoj ranijoj
obavezi, nekoliko brodova, no već potkraj 1100. vratila se mletačka mor-
huius Laurentius urbis, quam ego dum rexi, si quid minus utile gessi, id prece, te fla-
gito, tergas, ut opifice Christo crimine te sanctus rex purget Virgine natus“ (moj Pri-
ručnik 134).
2
#
Toma
e. Gesch.
Jireček,
c. 55—56.
der Serben vol. 1, 241—242; Cranojesurk, Heropnja cpn.
#apona. Beograd 19103, 7—80.
# Cranojesuh o. c. 80; Pauler, Wie und wann kam Bosnien an Ungarn
(Wissenschaft. Mitteil. vol, Il. Beč 1894, 158 i dalje).
s Chalandon, Alexis 191 i dalje.
— 635 —
narica kući.
Tako su na početku XII. vijeka i car i republika bili toliko
slobodni, da su eventualno mogli utjecati na prilike jadranskoga primorja.
i
Kakova su utjecaja imali na Hrvate svi ovi krupni događaji, naročito
raspre što ih je imao Koloman s bratom Almošom njegov poraz pod
Peremyšlom, ne znamo, jer nam se od bitke kod Gvozda i dolaska nor-
manske princeze Buzile u Belgrad do godine 1102. nije sačuvalo nikako
historijsko svjedočanstvo. Prvi ispravom potvrđeni događaj s kojim se
opet sastajemo, jeste krunisanje madžarskoga kralja Kolomana u Belgradu
kraljem Hrvatske i Dalmacije. Jedva može da bude sumnje, da su prije se
toga krupnog političkog akta u Hrvatskoj zbili događaji, koji su ozbiljno

zaprijetili Kolomanovoj vlasti, tako da se kralj s pravom mogao pobojati
novog narodnog kralja, kao što je bio Petar (+ 1097.). Događaji po-
sljednjih decenija naime, naročito dolazak Dmitra Zvonimira i Stjepana II.
na prijest0, jasno dokazuju, koliko su u hrvatskoj državi važili redovit
izbor i krunisanje i da je tek po njima vladalac stekao zakonitu pravo-
moćnost opće priznanje u narodu. Kod toga su napose značajni u Stje-
i
panovu slučaju izbor i narodni pristanak (omnibus Chroacie et Dalmacie

nobilibus collaudantibus), toga inače legitimnog baštinika Trpimirove
dinastije, baš to nam najbolje dokazuje, kako je tada u Hrvatskoj i u
jer
Dalmaciji legalnost kraljevskoga dostojanstva bila tijesno povezana izborom

i krunisanjem. Mislim dakle, da u takom shvatanju Hrvata treba tražiti
razlog, s kojega se Koloman godine 1102. riješio — jamačno prvi put —
da lično pođe u Hrvatsku i da ondje učvrsti i obezbijedi svoju vlast. U

njegovoj pratnji bili su biskupi Prokopije jegarski i Sigindun zagrebački
pa deset župana: Isak, Petar, Kledin (Cladia), Saul, Arnej, Toma, Andrija,
Kuzma, Bukan (Vochan) i Dionizije.*? Kad neki docniji zapis, bez sumnje
napisan na osnovu starijih autentičnih izvora, kaže, da se kralj Koloman
već na obalama Drave sastao s naoružanim i na boj spremnim hrvatskim
četama, onda se tome može vjerovati, jer nipošto nije nemoguće, da su
se Hrvati nešto prije 1102. pobunili i učinili kraj madžarskoj vlasti, ne
3 Kretschmayr, Venedig vol.

I., 215 ira
Ova su imena ubilježena u Kolomanovoj

# ispravi od god. 1102. (gl. o njoj nešto
niže); u njoj se Sigindun naziva Zagoriensis episcopus. Pauler (Szdzadok 1888, 328)
smatra ovo, uz neke druge neosnovane prigovore, dokazom, da
kovana. Ali
je ta isprava falsifi-
vane su još dvije isprave kralja Kolomana od godine 1111. i 1113,
izdane u korist zoborske opatije (kod Njitre, danas u Čehoslovačkoj), i to srećom u
originalu (publikovao ih je s faksimilom prve isprave Fej6rpataky, Kalman ki-
rdly oklevelei. Bp. 1892, 42—44, 5562). U njima čitamo jasno, bez ikakih kratica, go-
dine 1111. ,sigillatum per manus domini Manasis episcopi Zagoriensis“, a 1113. ,sigil-
latum per manus domini Manasis episcopi Zagrabiensis“. Time je pouzdano dokazano,
da onom izričaju Zagoriensis zadarske isprave od god. 1102. nema i ne može da bude
prigovora; šta više, baš ta osobina, da se zagrebačka biskupija u prvom početku zvala
Zagoriensis, s kojim se imenom nikad više ne sastajemo, snažan je dokaz, da je za-
darska isprava autentična.
—
— 636 —
samo u zemlji preko Gvozda, nego

i u zemlji do Drave.
da su se Hrvati spremili na boj — kaže pomenuti stari zapis
,Kad je kralj čuo
pošlje k njima
glasnike s porukom, da je nakan da bude s njima milostiv i da utanači
ugovor, kako budu sami htjeli (volens ipsos gratiose tractare et pacta cum
eisdem ut voluerint ordinare). Hrvati pak saslušavši kraljevu poruku sastaše
ćaju jednoglasno pristanu na kraljev prijedlog i pošlju mu dva-
i
naest razboritih plemića od dvanaest hrvatskih plemena (de X/I tribubus

Chroacie), naime: župana Juru (Gurra)
od plemena (de genere) Kačića, žu-
pana Ugrina od plemena Kukara,
župana Mrmonju od plemena Šubića,
župana Pribislava od plemena Čudo-
mirića, župana Jurja od plemena Sva-
ća, župana Petra od plemena Murića
(Murithorum, jamačno Mogorovića),

župana Pavla od plemena Gusića, žu-
pana Martina od plemena Karinjana
i
Lapčana, župana Pribislava od ple-
mena_ Poleči župana Obrada od
plemena Lačničića, župana Ivana od
i
plemena Jamometića župana Mironju

od plemena Tugomirića.* Kad su oni
prišli kralju, dadoše mu dužno po-
štovanje. Kralj pak primivši ih na
Slika 260. Vojnici potkraj XI. vijeka poljubac mira (ad osculum pacis eos
(BO KUDO
recipiens) i časno ih susrevši dođe
s njima do toga sporazuma (ad
talem concordiam devenerunt): da će oni zemljišne posjede i sva svoja dobra
uživati sa svima svojim ljudima (= plemenskim pripadnicima) mirno i
spokojno, da ne će nijedno od pomenutih plemena ni njihovi ljudi plaćati
kralju poreza ili daće, već su jedino obvezana vršiti kralju vojnu službu,
napadne li tkogod njegove kraljevske (= državne) granice. Ako onda
kralj pošlje po njih, treba da svako pleme opremi za vojsku o svom trošku
najmanje deset konjanika oklopnika do rijeke Drave, a dalje u Madžarskoj
8 O autentičnosti ovoga zapisa up. niže bili. 41. Prisutnost zagrebačkoga biskupa
u kraljevoj pratnji sama po sebi još nije dokaz, da hrvatske reokupacije do Drave nije
bilo, jer je Sigindun, kao vjeran privrženik madžarskoga kralja, lako mogao još između
1099. i 1102. umaći ispred Hrvata preko Drave. Najzad, zar mu se nije mogao pridru-
žiti u Zagrebu, uzmemo li,
39 O ovo dvanaest
da u ono kritično vrijeme nije ostavio svoje biskupije.
plemena up. niže str. 657 u posljednjem poglavlju.
4) Tako prisiže Koloman 1107. i dalmatinskim gradovima:
,luro super sanctam
crucem vobis Tragurinis (ili kojem drugom gradu), meis fidelibus civibus, firmam pa-
cem; mihi et filio meo aut successoribus meis tributarii ne sitis“ (Smičiklas, Cod.
dipl. vol. II, 19).
037
na kraljev trošak, dok traje vojna treba da ostanu (uza ni). Tako je
i
ugovoreno godine našega Spasa 1102.“.!!

Iz ovih se riječi prije svega vidi, da je Koloman 1102. išao za tim,
kako bi svoju vlast u Hrvatskoj stavio na drugu pravnu titulu, nego
bilo oružjem ostvareno baštinsko pravo. Zato je i javio hrvatskim veli-
je li
kašima, da je nakan da se s njima sporazumi. Tada je ono pomenutih
dvanaest hrvatskih plemena imalo svu teritoriju od Neretve do Gvozda
raspadajući se na bezbroj većih ili manjih plemićkih porodica, poteklih
+! Ovaj
nam se ugovor sačuvao u jednom zapisu prve polovine XIV. vijeka,
kao dodatak k djelu arhiđakona Tome (gl. o tom više u mom Priručniku 462—464).
Svi su ga raniji madžarski i hrvatski historici, kao Lucije (1668.), Timon
i to
(1718.), Pray
(1763, Krčelić (1770), Gebhardi (1778.), Katona (1780.), Mikoczi (1806.), Fessler (1825.)
i Majlath (1828.) uzimali
za autentičan bez i najmanje sumnje
i prigovora. Tek od onda,
i
kad je poslije požunskoga sabora od 1830. došlo između Hrvata i Madžara do nacio-
nalnih opreka kad su se Hrvati uzeli pozivati na taj zapis, da njime dokažu
svoje
pravo na političku autonomiju nacionalnu nezavisnost, uzeše Madžari napuštati svoje
i
ranije mišljenje. Prvi je od Madžara ovaj zapis proglasio falsifikatom Stjepan Hor-
vath (Uber Kroatien als eine durch Unterjochung erworbene ungarische Provinz und
des Konigreichs Ungarn wirklicher Teil. Leipzig 1844). Ta je brošura
napisana po na-
rudžbini madžarskih poslanika požunskoga sabora godine 1843., a svrha
dokaže, kako Hrvati nemaju prava
joj je bila, da
na političku nezavisnost, jer su ih madžarski
kraljevi
Ladislav (1091.) Koloman (1097.) prosto podjarmili, dok je onaj tobožnji
i
ugovor s Ko-
lomanom od 1102. izmišljen i falsifikovan. Poslije toga napisana
Drave gomila članaka, rasprava i knjiga o tom krupnom pitanju, ali do je i s ove i
s one strane
sporazumna
mišljenja nije nikad došlo. Ja sam u mom Priručniku“ 409—423, 459528 sabrao
materijal, ocijenio ga i najposlije pokušao, da obranim bitnu sadržinu toga zapisa kao
čitav
autentičnu, otprilike onako, kako je to još prije mene učinio objektivni Nijemac (iz
Pruske), pokojni profesor bečkoga universiteta Biidinger Buch ungar. Geschichte
128 bili. 2), a koga jamačno ne može nitko
prekoriti, da je teglio budi na jednu budi
na drugu stranu. Biidinger reče: ,Dieses Schriftstiick welches Kolomans Anriicken, die
Verhandlungen und Kolomans Versprechen darstellt, sowie die Namen der zwolf kro-
ischen Župane nennt, ist ohne Zweifel als Kopie eines gleichzeitigen Aktes anzusehen.“
Ali Biidinger je mislio, a u tom se za njime onda
poveo i Huber (Gesch. Oster. vol.
1,
329 bilj. 2),
da godinu 1102. valja ispraviti u 1096., što je pogrešno. Kad naime
uva-
10 autentičnu
zadarsku ispravu od 1102., može se Kolomanovo krunisanje za hrvatsko-
dalmatinskoga kralja logički objasniti samo prethodnim ugovorom
kralja i predstavnika hrvatskoga naroda. U ostalom, i Pauler
da je Koloman Hrvatima ostavio poslije bitke kod Gvozda (1097.) ,drevno
i
(o.
sporazumom između
c. vol. I, 260) kaže,
njihovo obi.
čajno pravo“ (to jest nutarnje uređenje), a onim dvanaest plemenima zemljišne posjede
uz obavezu, da mu vrše vojnu službu; ovim je
priznanjem i Pauler — dabome, na
svoj način —
uzeo suštinu onoga zapisa za autentičnu i vjerodostojnu.

Z_ Od novije literature treba napose istaknuti:
Kršnjavi, Prilozi historiji Salonitani
Tome arhiđakona spljetskoga (Vjesnik zem. arhiva vol. II. Zagreb 1900);
Tomašić,
Temelji državnoga prava kraljevstva hrvatskoga. Najstarije doba: Pacta conventa. Za-
greb 1915%; Šufflay, Zu den šltesten kroatisch-ungarischen Beziehungen (Ung. Rund-
sciau vol. IV. 1915, 884.896). Što se autentičnosti onoga zapisa (s datumom 1102.)
tiče, mislim da je nužno da kažem još i ovo. Danas je već pouzdano dokazano,
taj zapis napisan u prvoj polovini XIV. v., i
to jedino s tendencijom, da dopuni,
daje
odnosno korigira, kazivanje arhidakone Tome u poglavlju XVII. njegova
djela Historia
— 638 — :
iz onih plemena, a to znači, da je ono dvanaest župana bilo pravomoćno

predstavništvo hrvatskoga naroda. Ta su plemena još u vrijeme hrvatskih
narodnih vladara uživala u državi sva politička prava i u stvari bila ono,
što se razumijevalo, kad se kazalo hrvatski narod ili plemeniti
Hrvati (nobiles Chroatiae), a kojima je stajao na čelu kralj Hrvata
(rex Chroatorum). Kad dakle kralj s njima raspravlja, onda to znači, da
se i u Hrvatskoj zgodilo ono, što se događalo i drugdje u tadanjoj Evropi,
Salonitana. Zato zapis i nosi natpis ,Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates
regi Hungarie“. Svaka podvala budkake zlonamjerne ili ,državopravne patriotske fa
fikacije“ (u XIV. vijeku!) prosto je nesmisao. Za to je najbolji dokaz baš to, što je
tradiran isključivo u rukopisima Tomina djela i što se baš nikad, ni u koje vrijeme
prije XIX. vijeka, nitko (n. pr. hrvatski sabor ili koji plemić) nije njime služio u kaku
koncept pokazuje tijesno nasla-
drago političku
i
mu ili koristoljubivu svrhu. Sam
njanje na Tomin tekst. Tako se zgodilo, da
je anonimni sastavljač toga zapisa, pošto
kod Tome nije našao, čiji je sin Koloman, njega proglasio — kao neposredna Ladi-
slavljeva nasljednika, a po svojoj vlastitoj kombinaciji — Ladislavljevim sinom. Ta je
griješka tako neznačajna, da za objektivna mislioca, koji ne vreba pakosno na ,dokaze“,
ne znači ništa; to jest s njome još nije ni iz daleka stečen dokaz, da je čitav ostali
sadržaj zapisa lažan i izmišljen. Baš kod toga posla karakteristično je i povoljno za
anonima to, da i vizantijski, inače tako odlični pisac XII. vijeka, Ivan Kinam, smatra
bazi
Kolomana i Almoša sinovima kralja Ladisl
gevsg fjeeno 860, "Aqpoistne al Zržgom
s oem
Havot, eijy šoygijv adrše žvakapbiva 4,
1. 1
ed.
e. 4 9). Ovdje se jasnim riječima identifikuje Stjepan
bonn. (gl.
Tomašić, Temelji 134 bilj. 516). Skladno s Tomom anonim je stavio na kraju datum
1102. (brojevima MCI), dok Toma ima 1103. (također brojevima MCIII). Jedva
rojatno, da bi anonim kod svoga datiranja kombinovao, nego je vjerojatnije, da je svoju
jevje-
godinu 1102. prepisao iz predloška. Da je poznavao, kako Šufflay (o. c. 895) misli,
zadarsku ispravu od 1102. i prema njoj udesio svoje datiranje, ne samo da nije ničim
dokazano, nego je prosto nemoguće; ništa nas ne navodi na mišljenje, da je anonim
— vjerojatno Splićanin — pravio za svoj posao od nekoliko redaka studije, pa čak u
(osim 1311.—1313. i 1345.—1346.). Ali anonim domeće svojoj godini još

zato — kako mislim — da čitatelj ima poslije njegova dodatka k i
Zadru, koji je u prvoj polovini XIV. vijeka gotovo čitavo vrijeme bio u mletačkoj vlasti
Tominom
dužiti čitanjem kod Tome, kako je Koloman postao gospodar dalmatinskih gradova.
et cetera, i to
tekstu pro-
Da Kolomanovo držanje spram predstavnika hrvatskoga naroda pokazuje neku izvjesnu

analogiju s onim spram Splićana, nije razlog samo to, što se anonim možda i u tome
htio da prilagodi Tomi, nego poglavito u tome, što su se događaji nekako tako zbili:
mudri i oprezni Koloman naime ri io je sličan problem na sličan način, to jest onako,
kako čitamo u jednom starijem izvoru od Tome, u ,životopisu Sv. Ivana Trogirskoga“,
a gdje se kaže, kako je kralj videći da ne će tako lako Zadra pokoriti oružjem, po-
ručio Zadranima: ,si regiae placet obtemperare clementiae, ducam vos (Jadrenses)
inter regni primos et urbem quam incolitis, ut cognoscatis me desiderare magis volun-
tarios amicos asciscere, quam imperitare coactis“ (moj Priručnik 621). Samu glavnu i
bitnu sadržinu anonim je bez sumnje, kako je već dobro opazio Biidinger, preuzeo iz
nekog starijega predloška, mislim jedne bilješke
često susrećemo
ili zapisa (note), s kakima se u ra-
naročito onu o predaji dalmatinskih
nijoj hrvatskoj historiji veoma (up.
gradova kralju Kolomanu 1107., a koja je formom slična našoj, up. Smičiklas vol. II.,
24 = moj Priručnik 628—629, sačuvana u prijepisu XIII. v. u zbirci Liber primus pa-
=
naročito u Italiji ili Burgundiji, naime, da vladari vode pregovore samo
s najuglednijim velikašima, dakle s pojedincima, i to s onima, koji su
i)
tada bili predstavnici svoje zemlje i svoga naroda, a kojima je pristojalo
pravo, da pravomoćno odlučuju o njegovoj sudbini. S tim u vezi odziv
dvanaestorice hrvatskih župana na Kolomanov poziv znači, da su oni njega
ctorum 150 u Bibl. Marciani u Veneciji). Na to nas upućuju s velikom pouzdanošću
i
mnoge griješke u anonimovu zapisu, a možemo ih najbolje objasniti mehaničkim
prepisivanjem; baš te
griješke odlučno isključuju i pomisao na hotomično falsifikovanje.
Naročito su od interesa griješke kod plemenskih im ena; tako anonim piše Chuchacorum
mjesto Chucharorum, Snagithorum mjesto Suacithorum, Polithorum mjesto Poligithorum,
Obridum mjesto Obradum, a napose treba
istaknuti Murithorum mjesto Mogorovithorum.
Najposlije značajne su prve riječi: ,Colomanus dei gratia filius Vladislavi regis“, koje
i
sjećaju na kraljevsku intitulaciju u ispravama. Važno je, da se sve ove griješke nalaze
u svim poznatim rukopisima, dakle su postojale i u arhetipu ili predlošku anonimovu.
Dalje hoću još da istaknem to, da se od čitave sadržine zapisa jedino početak, naime
i
Kolomanov sastanak s Hrvatima na Dravi, ne može ničim provjeriti, pa zato se

može sumnjati. Ali sve ostalo, to jest egzistencija dvanaest hrvatskih plemena, a tako
u
nj
i obje tačke
ugovora o oprostu od plaćanja poreza i o vršenju vojne službe, utvrđeno
iz dalje do detalja. Baš ova bitna činjenica vodi nas do toga,
i i
je ispravama XII. vijeka i
da bismo, sve kad ne

bi
bilo toga zapisa, odnosno kad ga bismo izbacili iz reda izvora
hrvatske historije, morali u tom slučaju doći po logici dalje hrvatske historije do
i
i
rezultata, da se Koloman u vrijeme svoga krunisanja za hrvatsko-dalmatinskoga kralja
morao negdje obavezati hrvatskom plemstvu (baš kao dalmatinskim gradovima 1107.),
da će ga ostaviti u drevnom pravnom položaju. Šufflayevo naslućivanje, da taj spis
treba .als ein Teilkonzept fiir ein grčsseres Hauptwerk aufzufassen“, to u vezi s ne- i
kom tobožnjom privilegijom kralja Kolomana od 1102. u korist Mrmonje od plemena

Šubića, a za koju Krčelić tvrdi, da se nalazila u arhivu grofova Zrinskih, treba za-
baciti. Kad je naime Pater Forstall, odgojitelj djece grofa Petra Zrinskoga
pisao između 1664. i 1667. na molbu familije njenu historiju (Rkps u univ. (
1671.),
bibl, u Za-
grebu; up. i spis NRA fasc. 585 nr. 32 u madž. drž. arhivu u Budimpešti) i sastavljao
rodoslovlje, on je u nj doduše unio Mrmonju, ali se kod toga nije pozvao ni na koju
ispravu
ini
ilina bud koji arhivski podatak u čakovačkom arhivu — što inače redovno
već na ,archidiac.
—
Tomu) p(agina) ultima“, dakle očito na neki rukopis toga
(<
pisca, koji je također svršavao s obligatnim poznatim dodatkom. Iz toga izlazi, da u

arhivu grofova Zrinskih takove isprave — pa bilo falsifikovane, kako misli Šufflay
nije bilo. nam potvrđuje i službeni spisak isprava, koje su se našle u dvorovima
To
familije Zrinski (1670.) i koji je načinjen vrijeme Marije Terezije 1767. U tom
najstarija isprava od
u
(štampana sada kod Smičiklasa vol. IX, 60—62), dok taki

1322.
je
spisku
isti spisak isprava familije Frankopan, počinje god. 1193. (gl. Smičiklas vol. 1I., 262);
oba se ova spiska čuvaju u komorskom arhivu u Beču. Očito je dakle onaj Krčelićev
i
»vetus manuscriptum“ i sve ono, što je s njime
u
vezi, rabota poznatoga hrvatskog pisca
politika Pavla Rittera Vitezovića (f u Beču 1713.), skalupljena kontaminacijom
anonimova zapisa zadarske isprave od 1102.; tada je Ritter oba ova komada poznavao
i
iz štampana Lucija, u prvom redu odaje

što
zajednička pogrešna ortografija imena
onih dvanaest hrvatskih župana. Kako je poznato, Ritterove je rukopise, koji su
po nje-
govoj smrt dospjeli u ruke carskom fisku, docnije predala Marija Terezija zagrebačkom
i
kanoniku Krčeliću, a taj ih je potom iskoristio u svojim djelima (gl. moj Priručnik
71—77 gore str. 31). Samo nuzgredno spominjem, da je po mom mišljenju baš Ritter
autor onih Fragmenata“, koje Krčelić podmeće zagrebačkom kanoniku arhiđakonu
,
i
Goričkom Ivanu (gl. gore str. 487

bilj
— 640 —
već tim časom i izabrali i priznali svojim gospodarom. Onim pak pome-
nutim sporazumom (concordia), koji je potpuno u skladu s državnim
4
utS "ni quo pacro šut (((Clizoares ega bningnac,
Dlominmi ai fea
irgie hrineganic.
mii Fihus biioulami
imrđmno lovo pa
ms fhuer ina mile Gren ite
nge
BO ZA bir petine ori Chiouaaai iji
toma
Iv oalmanai fb fino poe fibingue. vir
nino
ear onu doflitmen prameć, Clzoaitr no 1upien
tve ce druenti ive amegavčiir erdni ini Ipić
anonike (2 AojrigmMA JŽEC NO AMDICA cizrezeđnač
Me fuo mina nolene sie graaote razict
vea ni eittez ne nolitenit ozočare. Chioatee
ima legne dni rege tmro cdialio oim fimial
oepenienic če mifine. ru. itobilić fiprenas2c
ae-ni. mbule Chioane, Siliet. coimire: Gia. rege
nom. chačtetac. Conutet irnanii. ce grč. chirelvamox
Comieci marmanmai cviće Sublnelko. Comic pu
bifland.ce grič. CuodTviNAl. Cowirei Qorgnam
zv mič.Smacirtoa. Cowitez jartmi. ce glič. ovmmrtvy.
Tosmirez (Iaudluz.zv gmič. Guđfieipe. Fomire: marti
nine gile annčfim. čcečvgnič zapeimov. Com
prbeflani. re gič (oliedve. Gomirez obzioi.cvpmić
dagmiaidvx. Comira Jotom čegrnciw. Jamojeie:
CČomieć vrimqumn.ae gene. Tngonmior.liu ue
Mens 317 DAN IEfTI CE
Tebi FrliSKENAAMI or
bybuerit. prie nero rev ao ofaulii jadni
lenonfilce MćLINA Aoralci oču:
cod vaj
ons et Tene
neriit. groma poleti tesicane fige potleflio1
tona nim omil» (is pfigra quere, Cr quot
no rezearnve lua preša genonaao Wec cor viče
foluert ceniiim ćim tributum gre mateltan jeba
te.n piri: enede rć Di? rega gi Aliga čnacerer
fa sfinia. Čuć fi ovla rer mitteret pos nie tre loi
Aađnaćni. e. oghii Armigvini Gquaslee pizac paš
fis orpeviče ura Auni pre.

Tevuhipaam
AdECpen oni vgzr uije 4 erat onnancit štede pmianić.
or fic ernnvoipMAKI. DenadM.vM. ČA. CO t10om
Slika 261.:Zapis o ugovoru 1102. (rkps XIV. vijeka).

i
uređenjem onoga vremena, a tiče se oprosta od plaćanja poreza
stvari hrvatskom
vršenja vojne službe u kraljevskoj vojsci, Koloman je u
Sins
plemstvu tek potvrdio onaj pravni položaj, kaki je
ono uživalo još u vrijeme
bi uklonio sva znakove,
narodnih hrvatskih vladara. On mu je naime — da
što ih po poimanju onoga vremena sobom donosi osvojenje oružjem ili
podjarmljenje — priznao potvrdio sigurno
i i neumanjeno posjedovanje
svih njihovih plemenskih drevnih zemljišnih posjeda (plemenito, baština);
ili drugim riječima, kralj Koloman nije imao na umu, da od hrvatske zemlje
dakle
odrekao bitnog prava osvajača
kralja. S time je u punom skladu i i
pridrži štogod za sebe i onda razdijeli među Madžare.'? On se
stavio se u položaj zakonita hrvatskog
ono, kad se kaže, da hrvatsko plemstvo
da u zamjenu
ne plaća svome kralju zemljarine (census seu tributum), već
znak navalnom (ofanzivnom) ratu
preuzima dužnost, da će u vjernosti u
vršiti u kraljevoj vojsci vojnu službu sa najmanje deset konjanika od ple-
mena, dakle onako, kako su to primjerice u to vrijeme
bili obavezani nje-
mački gradovi ili
velikaši, od kojih su davali Strassburg i Augsburg po
stotinu konjanika, Trier, Salzburg i Regensburg po sedamdeset, Worms
četrdeset, Speier dvadeset, a Cambray dvanaest, dok od svjetovnih velikaša
šalje njemačkom kralju čitav Elsas sedamdeset, Lotaringija dvadeset, a
Poslije utanačena ugovora podoše Hrvati s Kolomanom

i
pojedini grofovi po trideset, dvadeset, dvanaest, pa po deset konjanika.'*
do
prijestolnoga
grada Belgrada na moru, gdje ga okruniše starom hrvatskom krunom za
+2
Izuzetak su oni posjedi, koji su nekoć pripadali hrvatskim narodnim kraljevima,
naročito oni između Trogira Solina. Tako se spominje u jednoj još neizdanoj ispravi
i
od 1190. kod Biaća ,ferra regalis“ (u arhivu benediktovskoga ženskoga samostana u

o sam je 1913.). Još i docnije je Bela IV. na tom mjestu darovao neka
i Trogiru, a od česti Splitu (gl. Toma e. c. 185). Ondje su dakle ma-
džarsko-hrvatski kraljevi bili baštinici svojih prethodnika u kraljevini Hrvatskoj Dal-
i
Inače valja istaknuti, da u čitavoj zemlji od Gvozda do Neretve nema

ni u jedno
vrijeme ni traga ikojoj kraljevskoj donaciji u korist kojega madžarskoga plemića.
ii.
Mi
ih nalazimo samo kao kraljeve službenike (n. pr. kastelane) po kraljevskim grado-
vima (castra regia).
raspravi o marturini dokazao je Klaić (Rad vol. 157, 144 dalje), da se
i
+ U
u Hrvatskoj izmedu Gvozda i

Neretve nikad nije do Turaka plaćala zemljarina (u
Slavoniji zvana marturina) kao javna zemaljska daća, što je neoboriv dokaz, da je
kazivanje onoga zapisa od 1102. potpuno ispravno. Pred tom se činjenicom ruše sva
nagađanja nekih madžarskih historika XIX. v., koja hoće, da bitni sa-
domišljanja i
držaj njegov, to jest ugovor Kolomanov s predstavnicima hrvatskoga naroda, prikažu

kao falsifikat XIV. vijeka. Vršenje vojne službe u Hrvatskoj potvrđuje i isprava kralja
Bele Ill. od god. 1193. krčkom knezu Bartolu (praocu porodice Frankopana). Darujući
mu hrvatsku županiju Modruše, kralj je kneza Bartola ujedno učinio
i svojim lenskim
velikašem,
tatis nostre i to ,tali pactionis interventu, quod prenominatus
infra limites regni cum decem loricis in
in
comes
recompensatione
exercitu sereni-
suscepti beneficii
nobis assistat; extra regnum vero cum quatuor loricis nobis serviat, tali tamen tempore
citatus veniat, in quo exercilus chroaticus ex precepto regio universaliter ad exercitum
fuerit convocatus“ (sačuvana u originalu u drž. arhivu u Zagrebu; up. Smičiklas
o. c. vol. Il, 262). U autentičnost isprave nikad nitko nije sumnjao.
41
c.
će
—
— 642 —
zakonita kralja Hrvatske i Dalmacije.** Nije poznato, tko je izvšio kru-

nisanje; možda kninski biskup ili belgradski Bono,** jer se na splitskoga
nadbiskupa — ako je tada Krescencije već bio intronizovan — ili kojega
drugog dalmatinskog biskupa ne može misliti, zbog mletačke ,uprave“
i tadanje vizantijske politike. Svakako su neposredno pred ceremonijom
krunisanja — kao i kod Dmitra Zvonimira i Stjepana II. izbor iz- —
vršili prisutni crkveni i

svjetovni velikaši i sabrani narod uobičajenom
aklamacijom. Poslije krunisanja održan je svečani sabor (salvo habito con-
silio), u kojem je Koloman onako kao što Dalmatincima nekoliko
i
je
godina docnije' — položio na krst otvoreno evanđelje prisegu zajamčio

i
kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji sva njezina javna i državna prava, što

najrječitije dokazuje čitav dalji tečaj hrvatske historije. Koloman je prije
svega preuzeo obavezu, da će se i njegovi nasljednici kao on
odjelito krunisati za hrvatsko-dalmatinske kraljeve, a uz
oni dolaziti u Hrvatsku, da u javnom saboru napose
i
to da će on i
rasprave hrvatske državne poslove potrebe.*? Već je time jasno istaknuto,
4 Anno incarnationis domini nostri Jesu Christi millesimo centesimo secundo.

Ego Collomanus dei gratia rex Ungarie, Croatie atque Dalmatie, salvo (h)abito concilio
postquam coronatus fui Belgradi supra mare in urbe regia“ (gl. moj Priručnik 561.562).
Isprava je sačuvana u registru zadarskoga samostana Sv. Marije (fol. 12*—13+), a napi-
sana beneventanom još u XII. vijeku. O njenoj autentičnosti up. pored moga Priručnika
529 i
dalje, još Kršnjavi 1. c. i
Tomašić, Temelji 142—147. I Šufflay (Ung. Rund-
'schau 1915, 889 bili. 14) uzima je za autentičnu, samo misli, da je krivnjom prepisiv:
čevom nastala u datiranju griješka, jer bi trebalo da bude mjesto ,mill. cent. secundo“
— »sexto“; no zato nema nikaka opravdana razloga.
Spominje se 1035. (gl. gore str. 614) i opet 1103. (Smičiklas o. c. Il., 12).
15
4 Smičiklas o. II., 24. Dužd Ordelafo Faledro prisiže 1118. Rabljanima, da
će ih ,taliter vos regere et manutenere . sicut vobis Dalmatinis Colomanus rex U:

garie iuravit suis cum archiepiscopis, episcopis et comitibus, ut in breviario
(=
isprava)
illo continetur“ (o. c. 30). Up. Tomašić, Temelji 94 dalje. i
47 Kad je Koloman postao 1107. gospodarom u Dalmaciji, on je svakom gradu

napose prisegao ovako: ,Cum autem ad vos coronandus aut vobiscum regni negotia
tractaturus advenero, nemini civium vis inferetur domorum suarum, nisi quem dilectio
vestra susceperit“ (Smičiklas o. c. Il, 19). Koloman im se tom prilikom zakleo ne
samo za sebe, nego
i za svoje nasljednike; pored toga u toj je stavci uz krunisanje
govori o budućem obdržavanju svečanih sabora u hrvatsko-dalmatinskoj kraljevini,
koje je tada — 1107. — opet bilo ujedinjeno i predano banu u upravu. Zato je futu-
ralni oblik ne samo prirodan, nego i logički nuždan. Sasvim je dakle pogrešno otale
izvoditi, da Koloman tada još nije bio krunjen, kako se domišlja Pauler (Szdzadok
1888, 329) s tendencijom, da dokaže, da je zadarska isprava od 1102. falsifikat. Baš je
; ona stavka dokazuje, da je Koloman 1107. već bio krunjen za kralja
i
Hrvatske i Dalmacije i da je već primio obavezu, da se i njegovi nasljednici
krunisati, i da će i on oni dolaziti u kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju, da raspravljaju
u saborima o hrvatskim državnim poslovima. U obavezi kraljevoj dalmatinskim gra-

dovima pominju se dakle dvije eventualnosti, krunisanje i saborovanje, zbog kojih bi
krali mogao s većom pratnjom na svom putu skrenuti u koji grad, pa se već sada za
oba ova slučaja građani oslobađaju dužnosti, da kralja i njegovu pratnju ukonače
i
— 643 —
da su Hrvatska Madžarska, ma da imaju jednoga istoga vladaoca,

i
dvije odjelite političke teritorije, povezane kraljevom ličnošću u

jednu državnu zajednicu; zato uze Koloman
i
i
u
svoju titulu još i Dalmaciju
Hrvatsku (rex Hungariae, Croatiae et Dalmatiae). Pravni položaj kraljevine
Hrvatske i Dalmacije kao nezavisne političke i državne cjeline promijenio
se dakle poslije 1102. u stvari toliko, da su vladalačka prava bivšega
hrvatskog narodnog kraljevstva prešla na Kolomana
i
na njegove nasljed-
nike, a to su u prvom redu bila: imenovanje bana kao kraljevskoga pred-
stavnika u zemlji, izdavanje privilegija i donacija, potvrđivanje u saboru
donesenih zakona, ubiranje poreza i carina, uživanje kraljevske zemlje“
(terra regalis) izumrle hrvatske narodne dinastije, vrhovna komanda nad
hrvatskom vojskom (exercitus croaticus) i nada sve određivanje spoljašnjega
političkog pravca. Svi ostali nutarnji poslovi kraljevine, poglavito admini-
strativni, sudski, vojnički, politički i finansijski, ostali i dalje u kom-
su
petenciji hrvatskoga plemstva, da ih raspravi u hrvatskim saborima spo-

razumno s kraljevim predstavnikom, naime s banom, odnosno s her-
cegom, članom kraljevskoga doma, kad ga je bilo; ban i herceg još su
imali pravo da se samostalno služe hrvatskom vojnom silom, ali samo
onda, kad je trebalo braniti državne granice.
e
Poslije prisege novookrunjeni je kralj — po drevnom običaj
primao prisegu vjernosti prisutnih potvrđujući im stara i im nova
or
privilegija. Tada je Koloman potvrdio i samostanu Sv. Marije u Zadru
»vječni mir i kraljevsku slobodu“, da (koludrice) ondje »živeći
pobožno u bezbijednosti moliti Boga za mene i za blagostanje moje dr-
žave, jer nitko od svećenika, prenatrpan brigama, ne može da služi Bogu
onako, kako dolikuje njegovu zvanju. Zato potvrđujem ovim pismom
dar kraljevske slobode i ne dopuštam, da jedan moj podanik (ut nullus
i
taj
mei regni) štogod otme ili uzme tom samostanu, kako od pokretnih, tako
i od
nepokretnih dobara (tam in mobilibus quam in immobilibus). Ako bi
se ipak tkogod usudio, da drsko pogazi ovu našu zakonitu kraljevsku
zapovijed i sebi štogod silom prisvoji od samostanske imovine (aliquid de
bonis monasterii), onda ima toj crkvi da nadoknadi štetu u četvorostrukoj
vrijednosti, a sam krivac (usurpator) potpast će sa svim svojim što ima
kraljevskom sudu (regali sententie)“.'* Ovom ispravom zajamčio je kralj
Koloman zadarskom samostanu Sv. Marije u prvom redu bezbijednost za
pogoste u svojim kućama (t. zv. ius descensus gl. niže str. 670 bilj. 43). Krunisanje,
koje se dabome ne može u svakom gradu napose izvršiti, u onoj je stavci isprave samo
uzgredno spomenuto, jer je težište kraljevih riječi faktično u oprostu od ukona-
čivanja gošćenja (gl. o tom Klaić, O krunisanju ugarskih Arpadovića za kraljeve
i
Dalmacije i Hrvatske, Vjesnik hrv. arh. N.S. vol. VIII. Zagreb 1905, 111). Zato nema
dr.
nikaka osnovana razloga, budi da se datiranje zadarske isprave koriguje u 1106. (kako
misli Šufflay), budi da se ona s Paulerom smatra falsifikatom.
GI. moj Priručnik 561—
— 644 —
sva ona ,pokretna i nepokretna dobra“, što ih je imao van Zadra, tako u
Kopralju (Caprulae) i Obrovici kod Nina, i to ne samo za zemljište, nego
Slika 262. Isprava kralja Kolomana od g. 1102. (Zadar, samost. arhiv).

i za sve gospodarske zgrade, domaće životinje i poljske plodove. Kralj
dakle daje samostanu jamstvo u granicama svoga vladanja na hrvatskoj
— 845 —
teritoriji i za svoje podanike, a ne unutar zidina vizantijsko-mletačkoga

Zadra, odnosno za Zadrane, premda se de iure, i ako ne de facto, mogao
i :
:
Qu&&lhlmmolsljh; | uo Sul
Saumeqe nff legal krctaffim
Tatunje sčpanatpe. &aljad 2
Slika 263. Isprava kralja Kolomana od g. 1102. (Zadar, samost. arhiv).
smatrati, kao okrunjeni kralj Hrvatske i Dalmacije, i Zadru gospo-

darom.*'! U stvari pak ova je isprava Kolomanova potvrda isprave, što ju
# To je već Lucije (De regno 114) veoma dobro kazao: ,Colomanus cum non-
dum Jadram Dalmatiamve possideret, monialibus S. Mariae Jadrensis regiam libertatem
— 646 —
je tom samostanu dao još na Božić 1066. kralj Petar Kresimir IV., a potvrdio
Dmitar Zvonimir u Kninu 8. oktobra 1087. Kod toga značajno je to, da
ni Petar Kresimir nije tada (1066.) još bio gospodar u Zadru.
Pridruženje Hrvatske Madžarskoj nije pribilježio nijedan savremenik,
bar koliko danas znamo. Šta više, ni u kasnija vremena, sve do XVII.
vijeka, prije kanonika Rattkaya (1652.) i Trogiranina Lucija (1666.), nitko
se nije našao, ni s hrvatske ni s madžarske strane, da posveti tome to-
liko važnom događaju u hrvatskoj i madžarskoj historiji više pažnje, izuzev
ono nekoliko redaka, što ih je napisao arhiđakon Toma. Ali njegovo je
pričanje površno, nepotpuno i netačno, kad ga uporedimo s ono malo
isprava, što nam danas stoje na raspolaganje.*! Pored sve ne
literature ipak je vazda kod Hrvata živjela budna svijest, da su se njihovi
preci nekoć sami od svoje volje pridružili madžarskom kralju, i da
su i poslije toga ostali slobodan državopravni subjekt. Tako su oni 1.
januara 1527. na saboru u Cetinu izabrali Habsburgovca Ferdinanda, ,nad-
vojvodu Austrije i kralja češkoga“, ,našim i čitave slavne kraljevine Hr-
i
vatske pravim, zakonitim, nesumnjivim prirodnim kraljem i gospodarom“.%*
Skoro poslije toga, 28. aprila 1527., opet se sastaše Hrvati u Cetinu u
sabor i pošlju kralju Ferdinandu poslanike s uputstvom (instrukcijom),
da mu reknu: ,Neka zna vaše veličanstvo, da se ne može naći, da bi ma
koji vladar silom pokorio Hrvatsku, već smo se mi po smrti posljed-
njega našega kralja Zvonimira sami od slobodne volje pridružili
svetoj kruni kraljevstva madžarskoga, a poslije toga, sada, vašem veli-
čanstvu“.** Općenito je poznata adresa hrvatskih saborskih poslanika, što
tribuendo, regium ius croaticum remisisse videtur; quod non de personis, sed de terris
in croatico regali solo a monasterio possessis intelligendum est.“ Up.
šnjenje i obranu autentičnosti ove isprave kod Tomašića,
i
oštroumno obja-
Temelji 145-146. Ovom
je potvrdom Koloman — tako reći — ispoljio nakanu svoju, pa i dužnost, da postane
gospodarom dalmatinskim gradovima.
s GI. gore str. 518, 584.
št Kako
je Toma površan i nepouzdan, pokazuje njegovo pričanje o dolasku kralja
Kolomana pod Split (1107.): Građani se ne htjedoše predati kralju na njegov poziv,
nego odluče da će se oprijeti ,metuentes dominium gentis ignote et extrance experiri.“
Onda nastavlja: ,Cum ergo sic aliquantum temporis pertransisset, infellexerunt (Spala-
tenses) tandem per internuntios, (Hungaros) esse christianos, et quod rex vellet cum eis
benigne agere, si se ditioni adhuc pacifice subiugarent“ e. e. 59). U Splitu da se tada
nije znalo, tko su Madžari
princeze Jelene, poslije
da
vojne
i
li
su kršćani, i to poslije Zvonimirove žene, madžarske
kralja Ladislava 1091,, poslije bitke kod Gvozda 1097. i
poslije krunisanja u Belgradu 110:

52
GL moje Hrv. sabor. pi spise
vol. 51
,Noverit maiestas vestra, quod inveniri non potest, uf nullus dominus potentia
#8
mediante Croaciam occupasset, nisi post discessum nostri quondam ultimi regis Zwo-
nymer dicti felicis recordationis, libero arbitrio se coadiunximus circa sacram coronam
regni Hungariae et post hoc, nunc, erga maiestatem vestram“ (moji Sabor. spisi
vol. I, 99).
— 647 —
su je predali kralju Karlu IIl., kad su pošli k njemu u Beč, da mu pre-

dadu zaključak hrvatskoga sabora od 11. marta 1712., ili obično rečeno,
hrvatsku Pragmatičku sankciju, u kojoj se kaže: ,Kod primanja naše ko-
risti ne plaši nas, što smo dio Hungarije. Mi smo doduše, kako zakoni
kažu, zemlje pridružene Hungariji, ali joj nismo podanici. Nekada
imali smo naše narodne, a ne madžarske kraljeve; nije nas
Madžarima podvrgla nijedna sila, nijedno ropstvo, već se sami od svoje
volje pokorismo ne kraljevstvu, nego kralju njihovu. Slobodni smo,
a ne robovi“.
Krunisanje madžarskoga kralja Kolomana za zakonitoga kralja Hr-
vatske i Dalmacije prirodno obilježuje kraj prvoga razdoblja hrvatske
historije u vrijeme narodnih vladara i pune narodne nezavisnosti. Obazremo
li unatrag i pogledamo li još jednom u
suštini onaj dugi niz događaja,
koji su više od pola tisućljeća bili snažno svjedočanstvo političkoga ži-
vota hrvatskoga naroda, brzo će nam se pokazati turobna slika uzroka,
zbog kojih se tako rano ugasio plamen hrvatske nezavisne državnosti.
Kad se hrvatski narod naselio na zemlji vizantijskoga cara, bješe
podijeljen, bez osjećaja potrebe političkoga i državnoga jedinstva, u po-
jedinačna plemena sa snažnijim rodovima na čelu. Taj je plemenski
(gentilni) ustav u suštini ostao
zgrada hrvatske države do kraja
dalje osnov, na kojem
i
XI.
jestajala čitava
vijeka. Istina je, Hrvatska je od IX.
do XI. vijeka više puta pokazala mnogo snage i energije, ali zato prečeste
trzavice i strančarski sukobi dokazuju, da hrvatski narod ipak nije za
čitavo to vrijeme stekao jasne spoznaje o važnosti i potrebi krepko cen-
tralizovane vrhovne državne vlasti. Tom zlu pridruži se s vremenom i
drugo, zlokobni utjecaj susjedne latinske kulture pocijepavši hrvatski narod
u dva odjelita tabora, u plemstvo, koje je živjelo životom uglađena Rim-
ljanina, i u narod, koji je produžio patrijarhalnim životom slovenske za-
karpatske pradomovine. Taj jaz između viših obrazovanijih narodnih razreda
i široke narodne
mase, koji ih je međusobno stalno i sudbonosno otuđivao,
ostao je, za narodnu nesreću, hrvatska osobina i dalje. Zato i nije čitav
narod u kritičnim momentima vazda ustao kao jedan čovjek. Kad su
i
madžarske vojske godine 1091. ušle u njegovu zemlju, one se nijesu su-
kobile sa svijesnim narodom, prožetim osjećajima političke slobode
nezavisnosti i solidarnošću interesa, već
su se one imale da bore tek
s pojedinačnim nesložnim hrvatskim plemenima, koja su branila svako
samo svoju djedovinu. Pleme — kako vidimo — bilo je i potkraj stare
i
,Non deterreat nos a praeconcepto nostro commodo, quod pars simus Hun-
gariae. Pars quidem sumus, uti leges loquuntur, annexa Hungariae, non autem sub-
diti; et nativos olim habebamus, non Hungaros, reges; nullaque vis, nulla captivitas nos
Hungaris addixit, sed spontanea nostra ultroneaque voluntate non quidem regno, verum
eorundem regi nosmet subiecimus
regni vol. II., 105).
.. liberi sumus non mancipia“ (Kukuljević, Jura
.
— 648 —
ona poli-
hrvatske države, kao i u njenim začecima, u suštini još jednako
političkoga na-
tička jedinica, koja je bila najtješnje srasla s razvojem
žalosnom činjenicom, da se u času
rodnoga života. Zato se sastajemo sa
i
nezavisnim go-
izumrća Trpimirove dinastije svaki hrvatski župan smatrao
tradicionalnog položaja i da
spodarom, ne hoteći da se odrekne svoga
se pokloni sebi ravnom. Svak je htio da
bude prvi, a nitko drugom pod-
da su takove prilike neodržive, ti se na-
vrgnut. Kad se najzad pokazalo,
samo da pod
rodni hrvatski prvaci volješe pokloniti tuđem autoritetu,
njime i opet budu svi jednaki. Starodrevna slovenska nesloga
— a poznaju je već vizantijski pisci VI. vijeka
—
popraćena za višću
narodnim sinovima, kojima
i krvavim
gloženjem među najodličnijim imali smisla za
to nijesu
su lični interesi bili preči od narodnih, pa za
i
hrvatskoga
krepko centralizovanu državnu vlast, prvi je uzrok
svršetku
narodnog kraljevstva.
nesrećni razvoj hrvatske historije
Ali valja priznati i to, da je taki
Hrvati imali
bio i plod politike samih hrvatskih vladalaca. Tri su stoljeća
vazda i uvijek starali, da prije
svoje narodne vladaoce. No oni se nijesu
da njegove interese povežu sa
svega što jače privežu uza se narod
i
Stjepan Držislav u X. vijeku postavili hr-

svojima. Tako su Tomislav
i
a Petar Kre-
vatsku narodnu snagu protiv Bugara (Simeuna Samuila),
i
II.,
simir IV. i
Zvonimir u XI. vijeku u službu pape rimskoga (Nikole
Gviskarda).
Aleksandra II., Grgura VII.) i normanskoga hercega (Roberta
da istaknu svoje
Tome nasuprot široke su narodne mase dva puta pregle,
onaj jedini
životne interese i potrebe, pokazujući kod toga instinktivno na
narodna hrvatska politika trebala
zdravi put, kojim je spoljašnja unutarnja
i
i literature i s njom
da stupa. To je bilo u pitanju slovenske liturgije
crkve. Kako je poznato,
tijesno povezane hrvatske nezavisne narodne vrhovne dr-
crkva bješe u to doba svagdje po Evropi snažna saveznica
žavne vlasti uzgajajući u narodnim masama ljubav
i poštovanje spram
prijestola. Takova se crkva uzela rađati u Hrvatskoj još
i potkraj IX. vijeka,
i zato je u hrvatskoj prošlosti jedna od najsvjetlijih
ličnosti ninski biskup
narodne politike
Grgur, koji je shvatio sasvim ispravno suštinu onovremene
nezavisnu narodnu crkvu, koja je
upravo u tome, da hrvatski narod
steče
državnom vlasti položi
jedina bila podobna, da u zajednici s vrhovnom
zdrav i snažan osnov narodnoj hrvatskoj državi. Ali oba puta politika je
Tomislav, a po-
hrvatskih vladalaca pošla sasvim suprotnim pravcem, jer
hrvatska vladara, bijahu od-
gotovo Petar Kresimir IV., ova dva najjača dovršio
lučni protivnici zdravih narodnih težnja. Njihovo je djelo konačno
dići oružje
Dmitar Zvonimir predavši se papi kao vazal, spreman vazda
iz Rima. Eto, u tom
svagdje i protiv svakoga, na jednostavno naređenje
sudbonosnom i dvoboju između kozmopolitskekočila-
ogorčenom
tinske narodne hrvatske crkve, koji je puna dva zašto
i vijeka
se tako
hrvatsku državnu snagu, treba da upoznamo drugi u zrok,
—
— 649 —
rano prekinula životna nit hrvatske narodne države, kojoj su geografski

smještaj i prirodno bogatstvo jamčili bujan procvat.
S ovim je drugim uzrokom u neposrednoj vezi još i treći. Čitavo
je naime nastojanje hrvatskih vladalaca bilo upereno na to, da se domognu
pune vlasti nad šakom Latina u dalmatinskim gradovima Zadru, Trogiru
i Splitu. Za to su ih, gdje god su mogli, podupirali i dizali. Hrvatski su
vladari predali Latinima dušu hrvatskoga naroda tako ga najzad naveli na
i
to, da je sebe predao tuđincu; oni su mazili Latine zbog krune, a tu su

krunu Hrvati najposlije utopili u krvi; oni su ih cijenili nada sve zbog njihove
latinske obrazovanosti, ali Hrvatima nijesu dopuštali, da se kod njih učvrsti

slovenska civilizacija, kojoj položiše blagosloveno sjeme sveta braća Ćiril
i Metodije. Šta e, baš zato, da predobiju Latine, hrvatski su vladari
i žrtvovali onaj već istaknuti životni interes hrvatskoga naroda predavši
vrhovnu crkvenu vlast u ruke njihovih biskupa, kojima se tako otvoriše
i dveri hrvatskoga kraljevskoga dvora, da ondje presudno utječu i na
politički pravac hrvatske države. Što hrvatski vladaoci taj cilj ipak nijesu
trajno i potpuno postigli u tolikoj mjeri, da bi dalmatinske romanske
gradove asimilirali hrvatstvu, i po jeziku i po interesima, to
I zato možemo otvoreno
je bila tragika
kazati, dal-
hrvatskoga narodnog kraljevstva.
matinski primorski gradovi bijahu ona olovna pritega, koja nije dala
mladom i nježnom organizmu hrvatske države da se digne i da ojača.
Glavni romanski gradski predstavnici, osobito biskupi, vazda su gledali
u hrvatskoj državi prije svega tek izvor za obogaćivanje. Za desetine
i
za zemljišne posjede oni su doduše priznavali hrvatske vladaoce svojim

gospodarima, ali zato nijesu prezali, kadgod je to bilo u njihovu interesu,
da se slože s tudincima, Mlečanima, Normanima, Vizantincima, na propast
nepoćudna im ,varvarskoga“ i
,heretičkoga“ hrvatskog susjeda. š
ideja unije s Madžarskom, dakle unije s veoma udaljenim vrhovnim
gospodarom, nikla je baš u Splitu, a brzo je našla privrženika u Zadru,
i
i to najprije među Latinima, a tek poslije toga pridružiše im se i neka

hrvatska gospoda, na što složna braća pozvaše madžarskoga kralja, kao
rođaka hrvatskoga kraljevskog doma, u Hrvatsku, da kao baštinik Zvoni-
mirov primi hrvatsku krunu. Latini su dakle jednom rukom primali kra-
ljevske poklone, a drugom su potpisivali izdajničke ugovore. Tako se eto
zgodi, da su hrvatskom narodu i njegova vrhovna državna vlast latinska
i
crkva, bile pravo reći tuđe po svojim težnjama i ciljevima. Kad

do one kobne promjene od godine 1102., nutarnja forma hrvatske države
je
došlo
nije se promijenila; zato narod i nije osjetio razlike u načinu života,

ma da se njegovi interesi nijesu podudarali s interesima njegovih pred-
stavnika. Tek se poslije mnogo decenija našla jedna ogorčena
duša, svjesna goleme narodne nesreće od 1102., da napiše
ispravno njen korijen u žalosnoj smrti Zvonimirovoj — ovo:
tražeći
»I
i
rastužena
sasvim
ne inako,
nere kako psi na vuke lajući kada idu, tako oni (t. i. Hrvati) na dobroga
— 650 —
kralja Zvonimira, komu ne daše ni govoriti, nere z bukom i

oružjem po-
češe sići njega, i tilo njegovo raniti, i krv prolivati svoga dobroga kralja
i gospodina, koji, ležeći u krvi izranjen velicimi bolizmi, prokle nevirne
Hrvate i ostatak (= potomstvo) njih Bogom i svetimi njegovimi, i sobom,
i nedostojnom
smrtju njegovom, i da bi veće nigdar ne imali gospodina
od svoga jazika (=> naroda), nego vazda tuju jaziku podložni bili. | tako
izranjen ležeće a Hrvate proklinjujuće, izdahnu“.“
To je bio kraj stare nezavisne narodne hrvatske države. ,Hr-
vatski narod, premda mu je država samo u ličnosti zajedničkoga vladara
s Ugarskom bila združena, presta godine 1102. živjeti svojim životom
— kaže Rački —a
posljednji je hrvatski kralj Petar mogao na Gvozdu us-
kliknuti ,Finis Croatiae“. Hrvatska zemlja potpade tako onom prirodnom
zakonu, kojemu su podvržena dva organizma stojeća u uzajamnom do-
ticaju, a različita ne samo opsegom i veličinom, nego i po prirodi i po
težnjama. Koja će od obiju kraljevina većma utjecati jedna na drugu, o
tom nije se' moglo sumnjati već unaprijed. Kad i ne bi bilo drugih uzroka,
položaj je Ugarske bio naprama Hrvatskoj daleko povoljniji već po tom,
što je ona bila proviđena svim uvjetima potpune samostalne države. Proces
i
asimilacije između obih kraljevina u javnom životu bijaše stoga neukloniv, ia
pa je odsada zavisilo jedino o -nutarnjoj snagi hrvatskoga naroda nje-

gove zemlje, kako će ga daleko ova asimilacija zahvatiti“?*,
s Hrvatski ljetopisac (najdocnije XIV. vijeka) kod Popa Dukljanina e. e. 38. O

uzrocima propasti hrvatske nezavisnosti up. Cwup#0 8%, Osepx» ucropin xopsarckaro
rocyaaperna 93—97.
s Rački, Borba 332.
IX.
Nutarnje prilike hrvatske države od IX. do

potkraj XI. vijeka."
Ime. — Granice. — Narod; slobodni i neslobodni razred. — Plemstvo. —
Crkvene prilike. — Samostani. — Vladalac. — Nasljedstvo i dioba državne
teritorije. — Skupštine ili sabori. — Vladalački prihodi. — Vladalačka pratnja.
— Banovi i župani; županije. — Vojna sila. — Dalmatinski gradovi. —
Prosvjeta i umjetnost.
Ime zemlje, kako ga nalazimo ubilježena u latinskim spomenicima
toga vremena, u tijesnoj je vezi s narodnim i glasilo je isprva regnum
Chroatorum (država Hrvat4), prvi put 852., a docnije regnum Chroatiae
samo Chroatia (Hrvatska), prvi put 1066. Nije nam doduše sačuvano pred
ili
XII. vijekom, kako su Hrvati sami zvali svoju zemlju, ali ne može da
još
1
Glavni izvori za ovo pitanje sabrani su u Račkoga Dokumentima. Uza
nj up.
Smičiklas, Cod. dipl. vol. II., jer se i u ispravama XII. vijeka nalazi dosta, što
objašnjava ranije prilike. literature treba na prvom mjestu istaknuti Rački, Hrvatska
Od
prije XII. vijeka glede na zemljišni opseg narod (Rad vol. 56. i 57 i napose Zagreb
i
1881.) i Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. vijeka (Rad vol. 70: Društvo; vol. 79: Crkva
hrvatska; vol. 91: Vrhovna državna vlast; vol. 99: Državno uređenje; vol. 105: Imovni
i gospodarstveni odnošaji; vol. 115: Obuka i pismenost; vol. 116: Umjetnost i umjetni
obrt) i
napose Zagreb 1894. GI. i Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjesni
rječnik. Zagreb 1922 (s Dodatcima. Zagreb 1923.), Od neznatne je koristi Strohal,
Pravna povijest dalmatinskih gradova. Dio I. Osnovke razvitku pravne povijesti dalma-
tinskih gradova. Zagreb 1913. Za upoređenje sa srodnim životom slovenskim
gl. prije
svega Jireček, Staat und Gesellschaft im_mittelalterlichen Serbien. Studien zur Kultur-
geschichte des 13.—15. Jahrhunderts. Teil 1.—IV. Beč 1912—1919. Dalje: Kazneu, Mpso-
GurHO CIOREHCKO NpABO
pe X. Beka. Ipeneo u zomynno npod. Tapanorcku. Beograd
1924; Niederle, Život staršch Slovani, dilu I. svazek 1
(Territorium; Fysicky život
Slovanii; Staroslovansky pohšeb), Prag 1911; dilu I. svaz. 2 (Kroja vfzdoba tčla; Slo-
vanski pžibjtek a dvir). Prag 1913; dilu II. svaz. (Slovanska demonologie; Slovanska
1
theologie; Kulty pohanskć; Pšichod kiesfanstvi a zanik viry pohanskć). Prag 1916;
dilu II. svaz. 2 (0 pravu staroslovenskom, što će ga napisati prof, Kadlec, još nije
izišao); dilu Ill. svaz. 1 (Hospodaistvi a ves; Zamčstndni iemeslni). Prag 1921; dilu III.
svaz. 2 (o trgovini, vojnom uređenju i umjetnosti staroslovenskoj, još nije izišao, a tako
ni francuski ekscerpt čitava ovoga kulturnoga dijela s natpisom Manuel de I'antiquitć
slave, tomeII. La civilisation); Kawwesckiii, Kypew pyeckoii neropiii, vol. 1+ Moskva
1911; CwupnoBs, Osepki kymsTyp|oli ueropin 1O>xanxs Caarans, 2 vol. Kazan 1900
(veoma slabo); Bo6uenm, Heropna na crapo6sarapckoTo nparo. Sofija 1910. Pojedi-
načne monografije navest ću tamo gdje treba.
— (0632 —
bude sumnje, da se već tada govorilo, kao u XII. XII. vijeku, Hrvate i
(dan. Hrvati nom. plur.), a onda i adjektivna forma hrvatska zemlja,

od čega je tek u novije vrijeme postao sub-
stantiv Hrvatska, jamačno pod utjecajem
latinskoga Croatia, koje je opet postalo od
grčkoga Xpoefasiz? Forma Hrvate (u lok. v
Hrvateh ili po Hrvatehi), a tako i srodne joj
v Srbljeh, v Blegarčh, v Ugrčh, potpuno odgo-
vara grčkoj formi onoga vremena šv Mi;čo:z (u
Mediji), &y Wsrrahoiz Tesaliji), K6x/00:
(— šzi
(= u Kolhidu).? Imenu Chroatia (Hrvate)

dodano je ono Dalmatia otkad se hrvatski
ie vladaoci od vremena Stjepana Držislava uzeše
krunisati za kraljeve Hrvatske i Dalmaci;
zato i nose titulu rex Chroatorum et
Dalmatinorum Chroatiae et Dal-
juowšeiJ
ili
matiae. Vizantinci se redovito služili ime-
su
nom Ngegaria (Hrvatska), a poznavali su ga

čak i Arapi kao Grwasiah,* dok su južna
esidjeu
Italija i papa voljeli naziv Dalmatia. Aliu

euednz
isto vrijeme živjelo je u inostranstvu, naro-
čito kod Mlečana, Franaka, Nijemaca, Ma-
džara, pa i kod rimske kurije, ime Scla- i
vonia (= slovenska zemlja). Tako su se

ili
ounsug
pored imena Hrvati hrvatska zemlj

1x)
toga jedinoga narodnog naziva, još prije
početka XII. vijeka nadovezala i dva imena
Holia nametnuta od stranaca, a koja su s vremenom
dobila osobito geografsko značenje."
pisunsi
2 Sve do XVI. vijeka nosi zemlja u hrvatskim

jezikom pisanim spomenicima ime Hrvate ili v Hr-
«(loznu:
vatčh. Koliko se danas zna, substantiv Hrvatska javlja
se prvi put tek kod pisaca XVIII. vijeka (up. Akad.
Rječnik s. v. Hrvat Hrvatska, a tako i Mažu-
i
ranić, Rječnik 407—414).

Up. Jireček, Staat und Gesellschaft vol. I,
3
1—2; Hosaxosuk, Ceo (Izaac Cpn. Kpa. Akag.

vol, 24) Beograd 1891, 2-5.
+
GI. geografski spis, što ga ie napisao Arapin
Idrisi (oko 1154.) talijanskom prijevodu M. A ma-
u
rija i €. Schiaparellija u zbirci Atti della Acad.

dei Lincei, ser. 2, vol. VIII. Rim 1883, 108 i
dalje.
$
Up. 0 tom Rački, Hrvatska prije XII. vijeka 3
— 653 —
Granice hrvatske države mijenjale su se — kako vidjesmo — veoma

često. Naselivši se u objema rimskim provincijama, Dalmaciji i Panoniji,
Južni Sloveni, kojima pripadahu i Hrvati, nijesu obrazovali jedinstvene
države, već se odvajahu u više nezavisnih manjih političkih oblasti od
kojih je na početku IX. vijeka za hrvatsku historiju najvažnija bila oblast
između ušća istarske Raše i dalmatinske Cetine, gdje je i nekoć bila
jezgra rimske vlasti, što je osobito karakteristično. Prvi je ovu oblast,
Dalmatinsku Hrvatsku, proširio do Drave trajnim pristankom Panonske
reitanaju(monefacgrotmgonstelaepaf
Ze Tmnetč zoo
>
te tijeka moeju
:
i
deđomi Cl diečb; (nuutrtioajdiom(“ Aeedmor"
ne? crbenedicaj.zplalačtui cdljaačdifjanciri.
ž
sa mae _mafiao čar q regio

glućni&o
ova a
sar
Ae ee ba g Hgwar ree i avac€ quade
Efiloer banuf rosa
:
|
gita] tanuf albame (03 from fipre?

1
bamuf"
Ai te dersviki aoaroz var

Duoded rOvf aCATr z
AlgeBA€
banii godaš
ie dedlu/
cominf i omuzltilz Goase
Če pa oO
ovac
zubi
gi OBTAIN
smapalef aB pIMEr bANdm g miriir
fubigt
gn Tedi
au co2> forf
Slika 265. Bilješka XIV. vijeka o sedam banova (Split, Kaptol. arhiv).
Hrvatske Tomislav, tako položio osnov kraljevini Hrvatskoj, dok je

i
Kresimir Ill. stekao Neretljansku oblast i proširio državne granice na jugu

do ušća Neretve. Ali najsnažnija je bila Hrvatska za kralja Petra Kresi-
mira IV. i zato bijahu u njegovo vrijeme državne granice i najšire: od
Neretve do Drave i od mora do Drine. Potkraj Zvonimirova vladanja
otpala je od Hrvatske Bosna, koja ni ranije, u IX. i X. vijeku, nije nikad
predstavljala trajan posjed hrvatske države, kao Panonska Hrvatska (od
X. v.) ili Neretljanska oblast (od početka XI. v.) U času kad je Koloman
=
—
— 654 —
okrunjen za hrvatsko-dalmatinskoga kralja, tekle su hrvatske državne gra-

nice otprilike Neretvom do ušća Rame, otale na gornji i srednji Vrbas,
onda na donju Bosnu do ušća u Savu i pravcem povučenim izmedu
današnjega Broda i Donjega Miholjca do Drave, pa onda uz Dravu do
štajersko-kranjskoga gorja, otkuda se spuštala na more kod ušća Raše;
od većih otoka pripali su Hrvatskoj Krk, Cres, Lošinj, Rab, Pag, Hvar,
Brač i Vis.“
Narod koji je osnovao ovu kraljevinu bili su Hrvati (Chroati,
Chroates, Npogdra:, Hrvate), od Dalmatinaca i tuđinaca, naročito sjevernih
i
zapadnih susjeda, rado zvani još i Sloveni (Sclavi). U carskim dalma-
tinskim varošima i na ostrvima, a tamo amo i po unutrašnjosti kao stočari
živjeli su Romani (Posawo Romani, Latini, Vlasi), ali već u XI. vijeku
nalazimo po primorskim varošima i dosta Hrvata, naročito u Splitu i
Zadru, ali najviše na Krčkom otoku, osobito na istočnoj strani, koji je
osim varoši Krka i još kojeg drugog većeg mjesta na zapadnoj obali u
to vrijeme jamačno sav bio pohrvaćen.' Ostataka Avara bilo je bez
sumnje još u X. vijeku, napose u krajevima između Zrmanje i Gvozda,
i
ali u XI. vijeku nestaje im i traga; oni su se s vremenom sasvim izgu-

bili među Hrvatima i nije nemoguće, da je gdjekoja hrvatska porodica
bila avarskoga podrijetla.“
4 O
granicama up. Rački, Hrvatska prije XII. vijeka .
i
obje priložene
karte br. II. Ill., kao i karin na str. Današnji
622.
Srijem s istočnim dijelom ravne
Slavonije bijaše do 796. avarski, od 796. do 829. dio Panonske Hrvatske, od 823. do
otprilike 930. bugarski; za opadanja Buga e smrti cara Simeuna (1 927.) za-
i
uzeše dio Slavonije i sjevernu čest Srijema Madžari, jer car Konstantin za njih kaže
0.), da stanuju ,između Dunava Save“ (ed. bonn. 177); za bugarskoga cara Sa-
muila (976.—1014.) opet dospje Srijem u vlast Bugara, od 1018. do 1071. bijaše u vlasti
ntijskoj (ali bez istočne Slavonije, koja ostade madžarska), a od 1071. dalje d
av Srijem (s istočnom Slavonijom) u vlast madžarsku. Mnogobrojni madžarski
geografski nazivi, koji se pominju u ispravama od Xil. XIII. vijeka dalje, pokazuju,
i
da je ovdje bilo mnoštvo madžarskih naseobina, tako: Retfalu (kod Osijeka), Hagymas
(danas Aljmaš), Szarvas ( jelen), Erdod (danas Erdut, erd& šuma), Monostor (=
manastir, dan. Nuštar), Lovasz (dan. Lovas, l6 koni, lovasz konjušar), Ban-Mo-
nostora (dan. Banoštor — Banski Manastir), Ujlak (dan. Ilok — uj —
nov, lak stan),
Erdvćg (dan. Erdevik erdi — šuma, veg — kraj, dakle mjesto na kraju šume),
volaszi (dan. Manđelos, nagy velik, olisz — Talijanac, dakle Veliko talijansko
—
mjesto), Maradćk (dan. Maradik, maradsk ostatak), Dićs (dan. Divoš, dić orah,
—
dakle koliko naše Orahovac), Ureg (dan. Irig, iireg pećina, rupa) tolika druga
i
mjesta. U svim je ovim mjestima propalo madžarsko vo tek za turske najezde.

Medutim je ipak bila većina žitelistva u ravnoj Slavoniji
i
u Srijemu,
džarske vlasti (od XI. —XVI. v.) slovensko, odnosno hrvatsko. Srbi naseljavaju Srijem
vrijeme ma-
i u
tek od kraja XIV. vijeka. Up. o tom Csanki, Magyarorszg tortćnelmi foldrajza a
Hunyadiak korban vol. Il. Bp. 1894, 228-261 (sremska županija), 261—384 (vukovska
županija), 451—566 (baranjska županija).
7 O Romanima
gl. gore str. 174—176. O Krčkom otoku Klaić, Krčki knezovi
Frankapani vol. I. Zagreb 1901, 34 i dalje, 78—79. Zacarske vlasti jamačno je čitav
otok bio pod upravom priora u gradu Krku, kao što je u XII. v. bio pod knezom Krčkim.
$ O
Avarima gl. Ekskurs 1. na kraju knjige.
= 639 =
S obzirom na socijalne hrvatske prilike, hrvatski je narod bio —
kao i drugdje po onovremenoj Ewropi — sastavljen od slobodnih
(ingenuus, liber) i neslobodnih ljudi (servus, ancilla; riječ sclavus
nikad se ne spominje). Neslobodnih ljudi bilo je kao kućnih i poljskih
robova nesamo u primorskim gradovima, nego i po plemićkim i cr-
kvenim posjedima, no ipak valja ih strogo razlikovati od docnijih feu-
dalnih kmetova (coloni). Neslobodnim naime postajao bi čovjek kup-
njom ili prodajom zbog duga i sužanjstvom u ratu, ali i dobrovoljnom
predajom, poglavito crkvi i samostanima. Ropski društveni položaj pre-
lazio je potom od roditelja na djecu.'!? Rob se mogao osloboditi samo
Slika 266. Fragmenat natpisa XI. vijeka iz Koljana (Kninski muzej).
s Rački, Doc. 4—5 (852), 17—19 (918.), 38 (1029.), 45 (1042), 104, 105 (1076.),
134— 136 (1080. ,
160 (1095.).
1) Glavni izvor za pitanje o ropstvu staroj hrvatskoj državi je fundacionalna
u
isprava Petra Črna, kojom

—
moj Priručnik
jeosnovao samostan Sv. Petra u Poljicama (o. c. 127 —136
275—284); up. još i Rački, Doc. 162 (o. 1070.—1078.) 109 (1076.).
i
Trgovinu ljudskim robljem naistočnoj obali Jadranskoga mora naročito objašnjava jedna
mletačka duždeva zabrana iz godine 960. Prikazavši u uvodnim riječima trgovinu ljud-
skim robljem kao grešnu, zabrana prelazi na različite detalje: nijedan trgovac, ugle- ni
dniji ni prostiji, ne smije kupovati roblja da ga dalje prodaje, niti ga može tko drugi
za ni kupovati; nijedan mletački brodovlasnik ili kapetan ne smije primati na brod
roblia, izlazio on iz Venecije, Istre, Dalmacije ili budi kojeg drugog mjesta, niti
smije uzimati na ladu trgovca robljem ili
židova (čini se, da su se oni najradije bavili
tom trgovinom); nijedan Mlečanin ne smije da sebi nabavlja roblja preko Grka, na ili
račun kojega Grka kupovati roblja ili primati novca u tu svrhu; nijedan Mlečanin ne
smije da ukrcava u Puli (Pola) roblje za Romaniju (= Vizantiju) ili ma kuda drugud
(Rački, Doc. 198). Pored sve ove zabrane Mlečani su dalje nesmetano dovodili roblja
i
Arapima i Vizantincima, naročito eunuhe; zato je već Leo (Gesch. Italiens vol. I.
Hamburg 1829, 225) sasvim ispravno nazvao Veneciju ,najvećom fabrikom uškopljenika“
tadanjega svijeta. S tom trgovinom roblja u vezi je hrvatska tjelesna straža kor-
dovskih kalifa; oni su u Španiju dospjevali na mletačkim ladama preko Pule Vene- i
cije (Rački, Doc. 420—423). O roblju up.: Heynen, Zur Entstehung des Kapitalismus
— 656 —
oporukom svoga gospodara javnom njegovom izjavom.'! Slobodni ljudi

ili
i plemiće, a tako je i svaki klerik
dijelili su se u seljake, građane
i monah bio slobodan čovjek, ma i bio ropski sin. Seljaci (villani)
uživali su u staroj hrvatskoj državi potpuno obezbijeđen
posjed zemljišta (terra, territorium,i possessio) raspolažući njime
po volji, a uz to bijahu još slobodni državljani, ravni
građanima plemićima, pa su
i zato prilazili sudu kao svjedoci.'!i
Građanstvo se dijelilo u dva razreda: maiores,

u gradske plemiće (cives
nobiles, docnije patricii), kojima se porodična tradi-
cija gdjekad gubila u rimskim vremenima, i u obične
neplemenite građane (cives minores, ignobiles).'* | plem-
stvo (mobites Chroatiae) bijaše dvojako: više i niže.
U više
plemstvo (proceres. principes, primates, barones)
brojili su se banovi, župani i dvorski dostojanstvenici
(comites), dok su svi ostali sačinjavali niže plemstvo.'*
Izvor je svima bio jedan isti, naime drevni zadružni
dom, ili drugim riječima: hrvatsko se plemstvo
razvilo od plemenskih glavara i starješina.
Poznato je, da se svaki slovenski narod raspa-
dao u plemena (tribus), a ova opet u bratstva (gene-
ratio) s bezbrojnim rodovima (linea, hiža, kuća). Osnov
ove organizacije bješe fiktivno podrijetlo od jednoga
Slika 267. Novac Ro- zajedničkog pradjeda. Kad car Konstantin Porf. oko
mana Ill. Argira polovine X. vijeka priča, da su Hrvati došli iz za-
(po Schlumbergeru).
i
karpatske pradomovine u rimsku provinciju Dalmaciju
na poziv cara Heraklija pod vodstvom pet braće dvije sestre, onda nam
je u stvari sačuvao najstariju narodnu tradiciju o tom, kako su se Hrvati
u ranije vrijeme dijelili na sedam plemena. odista, veoma je značajno, I
da i arhiđakon Toma kaže — jamačno koristeći se nekim danas nepo-

znatim starijim izvorom da su Hrvati došli ,iz Poljske“ podijeljeni
na sedam ili osam plemićkih plemena“ (septem vel octo tribus nobilium).'
in Venedig. Stuttgart 1905, 32 dalje; Schaub, Studien zur Geschichte der Sklaverei
i
im Friihmittelalter. Berlin 1913; Pertile, Storia del diritto italiano vol. lIl.2 Torino 1894,
dalje; Luzzatto, | servi nelle grandi proprieta ecclesiastiche italiane nei sec.
IX
4 i
e X. Senigallia 1900. hrvatsko roblje

Za
u arapskoj Španiji up. Mažuranić, Rječnik
s. v. roblje str. 12: 3, s. v. žid str. 17081713; Dodatak str. VI—XV. (Predgovor)
i
s. v. Saracin str. 42—51.
1 Rački, Doc. 134.
12 O
prije XII. v. gl. Rački, Doc. 53, 60, 163, 165, 166; kao
hrvatskom seljaštvu
svjedoci pred sudom c. 128, o.
129.
1 O građanstvu prije XII. v. gl. Rački, Doc. 21, 25, 43, 57, 58, 63, 64, 70, 72, 76,
77, 101, 102, 108, 128, 155, 175, 176, 178.
1 O hrvatskom plemstvu prije XII. v. gl. Rački, Doc. 15, 73, 74, 82, 87, 104, 106,
113, 117, 148, 164, 188, 192, 195.
15 GI. o tome gore str. 276—279.
—
— 657 —
Očitojse do (kraja XI. vijeka broj hrvatskih plemena između Neretve i

Gvozda umnožio na dvanaest; to su bili: Kačići,! Kukari, Šubići, Čudo-
mirići, Svačići, Mogorovići, Gusići, Karinjani-Lapčani, Polečići, Lačničići,
Jamometići i Tugom a ta se plemena razgranjavahu u mnogobrojna
manja velikaška i plemićka bratstva i porodice. Prema tome uzdigli su
se s vremenom najodličniji rodovi iz pojedinih plemena do položaja
velikaša, dok su drugi, bliži i dalji plemenski srodnici, bili obični plemići,
i
to jest tek priznati članovi plemena.!? Zato je već i prije godine 1102.
Slika 268. Mramorni sarkofag Sv. Anastasije iz IX. vijeka (u stolnoj crkvi u Zadru).
u Hrvatskoj bilo više od dvanaest plemićkih porodica (rodova), a

ugovor s Kolomanom utanačilo je ono dvanaest velikaša (župana) kao
1 Kačići su ubrojeni među hrvatska plemena vjerojatno tek onda, kad je Ne-
retljanska oblast postala sastavni dio hrvatske države gl. gore str. 483.
17 U već
pomenutom starom zapisu s datumom 1102., dodanom Tominom djelu
(gl. gore str. 363), sasvim seja
tiores de XII tribubus Chroacie,
aže: ,Chroates
scilicet
miserunt XII nobiles sapien-
. .
comitem Gurram de genere Chacittorum et

Ovdje se jasno pravi razlika između pojma tribus (pleme) i generatio (bratstvo) i poje-
dinačnih nobiles (rod). Isto tako iznosi stvar i drugi jedan zapis XIV. vijeka: ,Tempore
transacto erat consuetudo in regno Croatorum . et de sex gener/ationjibus Chroa-
. .
forum erant bani in Croacia, quos eligebant duodecim tribus Croatorum. Et de aliis sex
generationibus erant comites in comitatibus Croacie“ (Rački, Doc. 486). Gl. o tom
Rački, Nutarnje stanje 93—94.
18 U
ispravama i spomenicima XII. vijeka spominju se imena gotovo svih onih
dvanaest hrvatskih plemena (Kačići, Kukari i t. d.), koja su ubilježena u zapisu godine
1102. Up. o tom moj Priručnik 484 i dalje. Ali pored ovih još se u XII. XIII. vijeku
i
navode neka druga

i bratstva (generationes, ne plemena tribus); Klaić, Hrvatska
plemena 1. c. 71 i dalje.
42
li
—
predstavnici dvanaest hrvatskih plemena. Tek potkraj XIII. ili na početku
XIV. vijeka, kad je drevni plemenski ustav utjecajem feudalnoga ure-
đenja izgubio svoje značenje, prešla je važnost pojedinih plemena na
njihove pojedine odličnije rodove, koji su i dalje pridržali stari naziv
,dvanaest hrvatskih ple-
mena“ (duodecim generati-
ones Chroatorum)i uživali iz-
vjesne privilegije (libertates)
i
prava (iura).** U staroj
pak hrvatskoj državi te su
plemenske starješine bile u
vladalačkoj pratnji s titu-
lom župana ili knezova
(comites); šta više, oni su
mogli narodnim izborom
doći i na prijestolje, kako
pokazuju primjeri Slavčev i
Zvonimirov. Ovim je kon-
statacijama ujedno i ob-
jašnjeno, zašto u staroj
hrvatskoj državi nema traga
feudalnom plemstvu pa
ni u XI. vijeku, kako se ono
do toga vremena već pot-
puno razvilo u Njemačkoj
i u zapadnoj Evropi. Mi u
svim sačuvanim ispravama

ne nalazimo ni jedan pri-
mjer, da bi kralj ma koga
učinio županom ili
knezom
iliga donacijom uzdigao iz
Slika 269. Moćnik Sv. Asela iz IX. vijeka; naličje neslobodnog
nižeg staleža na
ili
slobodnog
stepen ple-
(po Jeliću).
mića
ili velikaša. Plemen-
19
Za objašnjenje toga, veoma je važna isprava bana Nikole Sz&chyja, izdana
Glamočana iz
u Kninu 15. juna 1361. U njoj se kaže, da je neki Vladiha od bratstva
braćom pristupio kraljici-materi Jelisaveti, Poljakinji,
Banjevaca (kod Vrane) zajedno s
kad se ona bavila u Zadru u novembru 1360., i zamolio je, da bi im kralj Ludovik I,
baštin-
njen sin, opet povratio nepravično otete posjede Banjevce Kašiće na osnovu
i
skoga prava (titulo iuris hereditarii ipsis pertinentes |sc. possessiones|, nomine posses-
sionum collationi regali pertinentium,
ljica-mati povjeri stvar banu Nikoli
a regia majestate sibi conferri postulasset). Kra-
Szćehyju, pred kojega je Vladiha donio ispravu
kralja Ladislava IV. od 1273., u kojoj su se nalazile ove važne riječi: ,Dominus Ladi-
slaus rex considerando gratum obsequium fidelium suorum Chroatorum, viđelicet Jurys
—
— 659 —
ski je ustav dakle u staroj hrvatskoj državi bio izvor svih

svjetovnih časti i položaja, a ne vladaočeva milost. Zato
i
se pratnja hrvatskoga kneza ili kralja bitno razlikuje od one zapadno-
evropskih osvajalačkih i vojničkih careva kraljeva. U tome
je razlog, zašto se
još i u docnije vrijeme (do
XVI. vijeka) u Hrvatskoj iz-
među Neretve i Gvozda
samo onaj smatrao pravim
hrvatskim plemićem, koji
je mogao dokazati, da po-
tječe od jednoga od ono
pomenutih dvanaest ple-
mena; šta više, izgleda, da
jeHrvat i plemić si-
nonim, jer nema primjera
filii Gurg, Jurizlai filii Zlavanya,
Obrad filii Irizlai et Damiani filii
Jure, de generatione Glamochani,
quod sub castro Jauriensi per
homines regis Bohemie occupati
cum omni fidelitate impendis-
sent, cupiensque idem dominus
Ladizlaus rex unicuique, quod
suum esset, tum ex sua regia
benignitate, tum etiam de iuris
equitate tribuere, ipsos et eorum
quemlibet ac ipsorum succes-
sores, cum terra eorum Ba-
nyavacz sive Banathawal nomi-
nata, quam per ipsos pacifice
possideri voluisset, sine iuris
preiuditio alieni, quemadmodum
tune usque nunc tenuissent, de
honere (I) et solutionis grava-
mine in eisdem litteris contento
misericorditer eximendo ad nu-
Slika 270. Moćnik Sv. Asela iz
(po Jeliću).
IX. vijeka; lice
merum, cetum et consortium Cro-

heredes
atorum nobilium transtulisset et restituisset ita pure, quod tam ipsi, quam eorum
veri,
heredumque in posterum successores, illa et eadem gratulerentur (l) libertate, qua
irritum
primiet naturales regni Croacie nobiles perfruentur; cassasset nihilominus,
convocasset privilegia et litteras, si que tantum eosdem nobiles suppressa veritate super
in
facto terre ipsorum fuissent forsitan impetrare;

ita, ut ubicumque in lucem produce-
rentur viribus carerent et penitus nullius essent firmitatis“ (Smičiklas, Cod. dipl.
vol. XIIl., 186). Iz ove prevažne isprave slijedi, da se dobro znalo, da su Hrvati
braću
obavezani na vršenje vojne dužnosti kralju i da je kralj Ladislav IV. pomenutu
uvrstio red hrvatskoga praplemstva, koje kralj zove ,veri,
od plemena Glamočana u
primi et naturales regni Croacie nobiles“
i koje je uživalo različita privilegija (liber-
*
— 660 —
u ispravama, ne samo do 1102., nego i u docnijem Srednjem vijeku, da bi

itko bio Hrvat već zato, što je rođen ili živio u Hrvatskoj.*'
Crkvene prilike u staroj hrvatskoj državi raspravljene su već u de-
talje; zato treba da se na tom mjestu ograničimo samo na kratak pregled
činjenica. Poslije krštenja Hrvata na početku IX. vijeka dobila je Dalma-
tinska Hrvatska prije svega akvilejskom patrijaru podvrgnuta korepiskopa
bez stalne rezidencije; budući da su njegovi vjernici bili isključivo Hrvati,
zvao se prosto episcopus Chroatorum. Tek docnije postao je Nin stalnom
biskupskom rezidencijom sa stolnom
crkvom Sv. Asela, dok su mu biskupi
ostali do Teodosija za vladanja kneza
Branimira sufragani akvilejskoga pa-
trijara, a tek otada dođoše izravno
pod papu i ostadoše do 928. U to
pak vrijeme (u IX. vijeku i u prvoj
četvrti X.) biskupije u dalmatinskim
carskim gradovima i otocima pripa-
dale su jurisdikciji carigradskoga pa-
trijara, a inače bijahu i bez valjano
provedene organizacije. Tek s povrat-
kom dalmatinskih biskupa papi (923.),
proveli su splitski sinodi 925. i 927.
do 928. organizaciju dalmatinsko-
hrvatske crkve. Tada postade Split
metropolom za čitavu teritoriju Hr-
vatske i Dalmacije, dok je ninska
a biskupija privremeno ukinuta. Su-
Slika 271. Slovensko-vizantijski moćnik Iragani splitski bijahu 928.: Osor,
XI. vijeka (Hildesheim). Krk, Rab, Zadar, Skradin, Sisak i
Duvno, a van granica Hrvatske Ston,
Dubrovnik Kotor. Tada su biskupije sisačka i duvanjska bile nepopunjene,
i
a njima je direktno upravljao splitski nadbiskup. Ali krupne se promjene zbiše

u XI. vijeku osnutkom biskupija u Trogiru (između 950. i 1000.), Belgradu
(onamo prenesena iz Skradina između 1000. i 1060.), Kninu (o. 1040.), Ma-
karskoj (o. 1040.) i Ninu (obnovljena 1075.), dok je u Baru osnovana 1040.
nova nadbiskupija, kojoj su trebale da potpadnu kao sufragani — među
ostalim — bosanska i kotorska biskupija. Malo po tom postao je i Dubrovnik
nadbiskupijom (potkraj XI. vijeka) tražeći da dobije za sufragane neke
od onih biskupa, koje je protupapa Klement Ill. Vibert podvrgao 1089.
tates), u prvom redu, da mirno (pacifice) uživa svoj zemljišni posjed i da ne plaća
poreza. Prema tome ova isprava od 1273. potvrđuje bitnu sadržinu zapisa od 1102.
(gl. gore str. 637 bili. 41).
2 Dokazi iz isprava sabrani su u mom Priručniku 487 i dalje.
— 881 —
Baru. No od tih biskupija Kotor je još oko 1025. znao naći načina —
vjerojatno potporom carske vlasti poslije propasti Bugarske i obnovljenja
vizantijskoga gospodstva nad svim zemljama na jugu ušća Neretve — da
postane sufragan južnoitalskoga Barija, tada vizantijskog carskog grada.

Povod je tome jamačno dalo to, što je Dubrovnik sebi prvi put izradio
kod pape nadbiskupiju (1022.), a kojoj je i Kotor trebao da bude
sufragan. Da tome umakne, Kotor se dao pod zakrilje južnoitalskoga Ba-
rija i ostade pod njim do XIV. vijeka. Najvažnija od svih biskupija na
hrvatskoj teritoriji XI. vijeka bijaše
kninska, kojoj se jurisdikcija širila
do Drave a kojoj je biskup — kao
nekoć ninski — nosio titulu biskupa
Hrvata (episcopus Chroatorum) ili kra-
ljevskoga biskupa (regalis episcopus).
Katedrala ove biskupije, posvećena
1078. za kralja Zvonimira, nalazila se
van Knina ,u polju“ (in campo),
ondje, gdje je danas mjesto Biskupija.
Splitski je nadbiskup vazda biran;
kod izbora, koji je trebao da bude
»lednoglasan“, učestvovao je sufragani
episkopat sa splitskim svećenstvom
i građanstvom. Tako isto birani su
i ostali biskupi od klera i građanstva
njihovih rezidencija. Nadbiskupa tre-

balo je da posvećuje papa, ali obično
je taj čin vršio koji papinski legat, E
pa i njegovi sufragani; biskupe opet slika 272. Slovensko-vizantijski moćnik

posvećivao je nadbiskup s učestvo- XI. vijeka (Hildesheim).
vanjem dvaju sufraganih biskupa. U
znak nadbiskupske vlasti, papa
je poslije posvećenja slao splitskom nad-
biskupu pallium (od 928.). Najvažnije pravo nadbiskupovo bilo je u
sazivanju provincijalnih crkvenih sabora (sinoda), kojima je i predsjedao
predlažući im ona pitanja, koja je trebalo riješiti u interesu crkve, a onda
je i proglašavao sinodalne zaključke. Sinodi su se redovno sastajali u
splitskoj stolnoj crkvi, no mogli su se održati i u drugom kojem mjestu
(tako o. 1080. u Ninu, a 1095. u Zadru). Sinodu su prisustvovali svi su-
fragani biskupi i samostanski opati, ali su na nj dolazili pored ostaloga
klera još i svjetovnjaci sa samim kraljem na čelu (concilia mixta). Ras-
pravljalo se redovno o nauku crkvenom i o moralu, a onda su stvoreni
zaključci, koji se ticahu discipline klerika i laika. Nove biskupije mogao
je samo sinod osnovati, a tako
i mijenjati granice starima. Sve je zaključke
morao potvrditi papa, a u stvarima koje se ticahu i svjetovne vlasti, ja-
— 662 —
hrvatska
njegovih velikaša. Inače nije
mačno se tražio pristanak kraljev
i
biskupskih katedra,
na popunjavanje
državna vlast vršila toliko utjecaja i romanskim zemljama. Jedino možemo
kako to nalazimo po germanskim kod po-
da je hrvatski kralj imao krupnu riječ
s punim razlogom tvrditi, i njen je biskup
je ona bila kraljevska
punjavanja kninske biskupije, jer tome, što
Razlog pak tome treba tražiti u
bio stalan član kraljeve okoline.
nije vladao feudalni sistem.
Bis-
u staroj hrvatskoj državi
kupska, a tako i
jer ili ih je vladalac
ostala crkvena dobra, nijesu bila državna kao
ili koji velikaš i plemić darovao, pa
vezi s kakim feudalnim
zato
pravima
beneficija,
,po-
i dužno-
božne zadužbine“ nijesu bila u

_intronizacije dalmatinsko - hrvatskih
stima. Zato i nema traga prilikom tome crkva u
biskupa investituri iz noj od državne vlasti Prema
bila vezana na državnu vlast'u izvršavanju
staroj hrvatskoj državi nij ničim sinod. Tako
legislativni organ joj je bio
svoje zakonite kompetencije, a svjetski i
isto bješe slobodna crkvena sudbenost, koju je priznavao
i
i
laiku jedina kompetentna. Vr-

monaški kler, a u pitanjima ženidbe je bila
sinod sa splitskim nadbiskupom
hovno sudište u svim tim poslovima bješe kao
ni s dijecezanskih sudova
kao vrhovnim sudijom, a apeliralo se na budi
je riječ imao dabome papa rješavajući
s nižih instancija. Posljednju
sam budi po svojim legatima
zakučaste parnice u posljednjoj instanciji.
laicima dobrotvorima samo
U Hrvatskoj davala je patronat sko pravo crkva
imala je hrvatsko-dalmatinska
crkva i nadzirala njihov rad. Prihode od i de-
utvrđenih daća, u prvom redu prvijenaca
prije svega od stalno
koji su bili rasuti po či-
setina, a onda od svojih prostranih posjeda,
tavoj zemlji?!
bilo je u staroj hrvatskoj
Pored mnogobrojnoga svjetovnog klera,
U to vrijeme najvažniji je
državi brojno zastupano i redovno svećenstvo.
red u Evropi bio benediktovski a
tek docnije pridružio mu se i red
god. 850. podigao benedik-

kamaldulenza. Već je knez Trpimir oko od svoga dvora u Klisu. Poslije
tovski samostan u Rižinicama nedaleko
tako u Zadru 987. samostan Sv. Krše-
toga sagrađeni su mnogi drugi,
i
oko 1060. Sv. Petra, u Belgradu 1060.
vana a 1066. Sv. Marije, u Rabu 1065. ženski samostan Sv. Tome,
Sv. Ivana Evand., nedaleko od Belgrada borovima“
u Trogiru 1064. Sv. Dujma, u Splitu
o. 1000. Sv. Stjepana »pod
u Krilu oko 1064. Sv. Petra.
Uz
a o. 1069. Sv. Benedikta, u Poljicama Sv.
samostani (monasteria regalia):
njih se ističu još neki kraljevski
Sv. Mojsije i Sv. Stjepana kod
Bartola kod Knina, Sv. Grgura kod Vrane,
i Sv. Marije kod Solina (grob kraljice
Solina (kraljevski mauzolej) pa
češće spominju u ispravama, ja-
Jelene). Pored ovih najvažnijih, koji se
u zemlji; tako se o.
mačno je bilo još nekih benediktovskih samostana
204, 208, 209; Starine
21
Rački, Doc. 4, 103, 108, 115, 117, 127, 191, 192, 203,
39—86.
vol. XII, 222. O crkvenim prilikama gl. Rački, Nutarnje stanje
- 663 —
1100. javlja samostan Otočcu, a oko 1076.—1089. Sv. Lucije

Sv. Nikole u
četiri samo-
kod Baške na Krčkom otoku. Kamandulenzima su pripadala
(o. 1020.—1042.):
stana, a sve ih je osnovao osorski biskup Gaudencije i Lošinju (Osoru), a
Sv. Petra, Bogorodice i Sv. Nikole na otoku Cresu
na
čelu od monaha odnosno koludrica izabrani
neki imali znatnu ulogu u hrvatskoj historiji,
opati opatice,
naročito i
Sv. Mihajla na otočiću Susku (Sansigus).> Svima samostanima stajahu
opati
od kojih su
kraljevskih
samostana, kao članovi kraljeve pratnje.
Slika 273. Moćnik Sv. Krševana XV. vijeka (Zadar).
Vrhovni i najviši predstavnik hrvatske države bio je njezin vladalac,

titulu ,dux Chroatorum“,
koji u domaćim spomenicima IX. vijeka nosi
X. vijeka ,rex Chroatorum“, a XI. vijeka ,rex Dalmatinorum et
Chroatorum“
(Dalmatiae et Chroatiae). Međutim su u Vizantiji
zvali stalno hrvatskoga
vladaoca 4 špjev Xpedarias, u franačkom ca! stvu na početku
IX. vijeka
najprije
,dux Dalmatiae“ ili ,dux Dalmatiae et Liburniae“, u Veneciji opet
princeps“ ili ,dux Sclavorum“, a onda ,rex Chroatorum“ ,rex ili
Scla-
22 O kamalduluezima Revue des bibliothčques vol. XII. Paris 1902, 125; Ra-
up.
čki, Doc. 444.
2 Vizantijska carska kancelarija imala je u svom spisku kao stalnu adresu hr-
vatskom vladaocu ste e&y čigjovea NgwBoriss (Konstantin Porf, De ceremoniis ed.
bonn. vol. II., 691), ali se nažalost nije sačuvalo nijedno pismo. | bugarski je vladar u
rex) davali su u Vi-
Carigradu redovno lituliran samo arhontom. Izričaj (45 (latinsko
zantu čak i varvarskim poglavicama, pa
195), a u X. vijeku daje ga Konstantin
i slovenskim
Porf. i
u
njemačkom
vrijeme seobe (up. gore str.
kralju (caru) Otonu Velikom
zaključivanje o političkom
(gl. gore str. 239—240. Svakako jedeplasirano svako važnije
titule arhont,
i priznanju hrvatskoga vladaoca na osnovu gole
položaju
— 664 —
vorum“, dok ga je Rim titulirao u IX. vijeku ,dux, comes, princeps

Sclavorum“, u X. vijeku ,rex (princeps) Chroatorum“, a u XI. vijeku ,rex
Dalmatiae“. Nije sačuvano u historijskim spomenicima toga vremena, kako
i
se hrvatskim jezikom izražavalo latinsko ,dux“, ali je više nego samo
vjerojatno, da su se i Hrvati, kao ostali Sloveni, služili nazivom knez;
od toga čine izuzetak samo Srbi, koji su još u XII vijeku imali naziv
»veliki župan“ (BeJH »koynalp, as Godmav |
dg/ičobuavos, magnus iupanus),
inače Hrvatima nepoznat.** Latinski izričaj rex
hrvatskom kao krah Arsatsski.
sačuvan nam je
na baščanskoj
ploči u jeziku
Kako je poznato, Hrvati prije IX. vijeka nijesu poznavali ,vladu
jednoga čovjeka“, već su se raspadali u mnoštvo nezavisnih plemena
sa županima na čelu. Prema tome oni su još ,živjeli u demokratiji“,
kako ono reče Prokopije u VI. vijeku.) No s vremenom nasta i kod Hr-
vata, kao što se to zbilo kod drugih Slovena, preokret, kad su se po-
jedini župani uzeli isticati pred drugima, budi ličnim vrlinama budi zbog
snage i veće važnosti plemena, kojemu su stajali na čelu. Nutarnji bojevi
i
trvenja nijesu manje utjecali od neprijateljskih navala spolja, tako
da se s vremenom stala općeno osjećati nužda zbližavanja i stapanja
pod vodstvom jednoga energična i vrsna čovjeka. Tako nastadoše oko
i
polovine VIII. vijeka južnoslovenske oblasti, koje onda dočekaše franačku
navalu potkraj istoga vijeka. Tada javljaju pojedina lica na pozornici
se
hrvatske historije: Višeslav (oko 800.), prvi po imenu poznati hrvatski

knez i njegov nasljednik Borna (+ 821.) s titulom kneza Dalmacije i Li-
burnije, odnosno čitave teritorije od ušća Raše do ušća Cetine. Knez Borna
se može nazvati osnivačem hrvatske države, ma da je tek Trpimir prvi
nosio titulu ,kneza Hrvata“ i postao pradjedom one dinastije, koja je
hrvatskom državom upravljala — s malim izuzecima — do kraja XI.
vijeka.*'
2 Naziv knez poznaju Rusi (kHmar, kHmkemme kod Nestora); legenda Sv. Ći:
zove Rastislava i Kocelja kuas+; Česi su govorili knez, a Poljaci k
Nut. stanje 88). Već navedeni primjer iz XII.v., gdje se latinsko dux izražava latinizo-
vanom hrvatskom riječju kemezius (— knez), pokazuje jasno, da su i Hrvati poznavali
taj naziv i njime zvali svoje vladaoce prije nego su uzeli kraljevsku titulu (gl. gore str
539 bili. 6). Pogrešno
je nazivati hrvatske vladaoce prije Tomislava banovima, kako
je to učinio Smičiklas u svojoj Hrvatskoj povijesti“ vol. 1, a po njemu dabome i drugi
nesamostalni radnici. Ban je nešto sasvim drugo po svomepostanju (up. Ekskurs 1. na
kraju knjige) od kneza. Hrvati su poznav: samo naziv župan; ,veliki župan“ prij
je
vod latinskoga supremus comes, i jav e kao veli
kancelariji bečkoj, za razliku od običnoga comes,
tek u XVIII. vijeku u dvorskoj
značilo grofa. O knezu i žu-
panu up. i Mažuranić, Rječnik s. v. O etimologij knez up. gore str. 204, bil
= GI. gore str. 196.
2 Hrvatski se Trpimirovići mogu dakle uporediti s češkim Pšemyslovićima, polj-
skim Pjastovićima i
ruskim Rurikovićima,
665 —
Prema tome je bila vladalačka, naročito kraljevska vlast, nasljedna

u jednoj istoj plemićkoj porodici, premda valja priznati, da u to vrijeme
nije bio određen, kao ni drugdje u Evropi, tačan red nasljedstva na pri-
jestolu; nije samo sin nasljedivao oca, nego i brat ili
sinovac.*? Ali pored
toga još je važio i princip narodnoga
izbora, koji je zajamčen u najstarije vri-
jeme pouzdanim historijskim svjedočan-
stvom,** a znači, da je na ispražnjeni pri-
jestd mogao da dođe svaki član kneževskoga
ili kraljevskoga roda. U docnije vrijeme
narodni je izbor ograničen na aklama-
ciju neposredno pred krunisanjem novoga
vladaoca, dok je pravi izbor izvršen u
neke vrste predizboru najglavnijih svje-
tovnih i crkvenih velikaša. Do puna i ne-
ograničena izražaja dolazio je princip iz-
bora poglavito u vrijeme prevrata, kako
pokazuje dolazak Slavca i Zvonimira na
prijestolje. Uz pravo izbora još je u Hr-
vatskoj važio i princip diobe državne
teritorije među vladaočeve sinove, što
se najjasnije pokazalo po smrti kralja
Stjepana Držislava (o. 997.). Jamačno to
nije osamljen slučaj; šta više, taj je princip
vladao —
kako je već istaknuto ne
—
samo kod svih Slovena, nego i kod Ger-

mana (naročito Franaka), pa i u centrali-
stičkoj Vizantiji, ali u formi carske su-
vlade nad nepodijeljenom državnom
teritorijom.?* Baš u tom principu diobe dr-
žavne teritorije valja tražiti jedan od naj-
krupnijih razloga, zašto hrvatskim vladarima
nije uspjelo, da stalno i s uspjehom cen-
trališu svu državnu vlast u' svojim rukama.*
U skladu s naukom crkvenoga oca
Sv. Augustina, da svjetovni vladaoci primaju
vlast od Boga, i hrvatski su knezovi i kra- Slika 274. Moćnik Sv. Krševana
ljevi isticali, da vladaju ,Božijom milošću“ XV. vijeka (Zadar).
(iuvatus munere divino; dei gratia; dei provi-
#7 Up. rodoslovlje gore na str. 430.
8 GI. gore str. 318 bili. 2 0 izboru kneza Vladislava, nasljednika Bornina.
2 Gl. gore str. 471—472.
39 S
je
ovoga gledišta naročito poučno čitanje ljetopisa Popa Dukljanina; njegove
je podatke ili teško ili baš nikako moguće provjeriti s onim, historijskim spomenicima,
— 666 —
dentia; nutu dei; divina favente clementia), pa i

proširenje države pripisuju
tom izvoru (quia deus ommnipotens terra marique nostrum prolongavit regnum).
Puno vršenje vlasti i svih vladalačkih
prava primao je hrvatski vladar od
X. vijeka krunisanjem. Ma da je to u prvom redu crkveni akt, kojim
i da kao organ Božji upravlja narodom, ipak je

i
se htjelo ispoljiti, kako vladalac s određenjem dopuštenjem
ono tada
Bc jim vlada
već bilo i
krupna državopravnog značaja.! Pored kraljevskih insignija, kao
š
mač, žezlo i
kruna (corona, diadema regni);* u ispravama je riječ
kraljevskom prijestolu (regalis thronus, solium regale). Hrvatski vladaoci
nijesu imali stalne rezidencije, već su — kao
vremena — izmjenično stolovali sa svojom
i drugi evropski vladari toga
brojnom pratnjom u različitim
dvorovima, tako u Ninu, Klisu, Biaćima, Solinu, Belgradu, Šibeniku i
Omišu,
bio prestonica (urbs regia). Što
no ipak kao da je u XI. vijeku Belgrad
se tiče vršenja vladalačke vlasti, izlazi jasno iz isprava, da je gotovo
svaki vladalački čin svršen savjetovanjem i učestvovanjem župana i drugih
dvorskih časnika. Već knez Trpimir kaže 852., da je sagradio samostan
,po jednoglasnom savjetu svih mojih župana“ (communi consilio meis cum
omnibus iuppanis); tako govori i njegov sin knez Mutimir 892., izričući
presudu u pravdi između nadbiskupa splitskoga i biskupa ninskoga ,po
jednoglasnom pristanku svih mojih vjernih narodnih prvaka“ (comuni con-
silio cum meis cunctis fidelibus et primatibus populi). | Petar Kresimir IV. daje
1066. ,kraljevsku slobodu“ zadarskom samostanu Sv. Marije ,po pristanku
splitskoga nadbiskupa Lovre, svih biskupa naše države, hercega Stjepana
i drugih hrvatskih župana“ (concessione Laurentii Spalatensis archiepiscopi
omniumque nostri regni episcoporum et laudacione nostri ducis Stephani ce-
teroromque Chroatie comitum), a 1069. samostanu Sv. Krševana u Zadru
ostrvo Maon ,u prisutnosti svih državnih velikaša“. Na sličan se način
obavezuje i Dmitar Zvonimir papi, da će mu davati dvjesta zlatnika go-
dišnje ,po zaključku svih mojih velikaša (meorum omnium consultu pri-
matum). Najzad i Stjepan Il. potvrđuje splitskim benediktovkama njihove
posjede ,po savjetu naših plemića“ (fum nostrum nobilium consilio suffulti o
Iz obilja ovih svjedočanstava izlazi, da je hrvatski vladalac kod svakog
akta radio u sporazumu sa svojim kraljevskim savjetom, sastavljenim
od banova, župana, biskupa i dvorskih ika. Ali izbor Dmitra Zvoni-
mira stupanje Stjepana
i
I. na prijestolje dokazuje i to, da je u Hrvatskoj
u doba narodnih vladalaca bilo i narodnih skupština (shod, conventus,
subor — sabor, congregatio) u kojima je uz plemstvo i kler učestvovao i
što nam danas stoje na raspolaganju, no prikaz našega narodnoga života od dolaska
na Balkansko poluostrvo do XII. vijeka, u bitnosti je sa pravno napisan.
s! Up. gore str. 563—565, 592, 642, o krunisanju kraljeva Zvonimira, Stjepana II.
i Kolomana.
#2 O formi hrvatske krune gl.
gore str. 537 bili. 96.
s Rački, Doc. 3, 15, 66, 73, 74, 113, 117, 145, 148.
— 087 —
narod. Stari hrvatski ljetopisac izrijekom kaže,

baš narodne skupštine.
da
Skupštine
je
kralj Zvonimir ubijen
je jamačno sa-
na Kninskom polju za
zivao kralj, kad su to iziskivale državne potrebe. Iz toga slijedi, da u
Hrvatskoj nije vladalačka vlast bila lična, već da ju je krali dijelio sa
svojim savjetom, a izuzetno sa narodnom skupštinom.*
i
Inače bješe i hrvatski vladalac, kao što su to bili u tadanjoj Evropi
i drugi, čuvar mira i zakonita poretka u zemlji. Opći mir zvao se ,kra-
ljevski mir“ (regia pax); tko bi ga povrijedio, potpao bi kazni, koju je
Slika 275. Fragment tegurija (Kninski muzei).
izricao kralj. On je i predstavnik države spram inostranstva, sklapa ugo-

vore, prima poslanike i odlučuje — jamačno u sporazumu s državnim
velikašima i narodnom skupštinom — ratu i miru. Po svom geografskom
o
položaju, Hrvatska je bila za pola tisućljeća svoje nezavisne narodne hi-

storije u međunarodnom saobraćaju s Vizantijom, Franačkom, republikom
mletačkom, rimskom kurijom, a u XI. vijeku još i s madžarskim kraljem,
dok su ratni zapletaji s Arapima (Saracenima), Bugarima i Normanima bili
tek kratkovremene pojave. Najvažniji su i najpresudniji bili odnosi s Vi-
zantijom i s papom; šta više, ne jedamput bila je sudbina hrvatske države
# I ako pričanje Popa Dukljanina o saboru na Duvanjskom polju nije historijski
događaj, ipak dokazuje, da je u starim hrvatskim i srpskim državama bilo narodnih
skupština. Up. Bogišić, Pisani zakoni na slovenskom jugu. Zagreb 1872, 125—131.
a5
Primjera vršenja vrhovne sudačke vlasti od strane hrvatskih vladalaca od IX.
do XI. vijeka, sačuvalo se u ispravama dosta; gl. Rački, Doc. 14—16, 81—83, 129,
132, 164.
— 668 —
u najtješnjoj vezi s odlukom istočnorimskoga cara ili nasljednika Sv. Petra;

tako 879.—880., 923.—924., 927.—928., 988., 1024., 1060.—1063., 1075.,
1076., 1089., 1091. i 1096.
Hrvatski se vladalac smatrao gospodarom cjelokupne državne terito-
rije, kao i drugi evropski vladaoci onoga vremena; tako govori Zvonimir
o ,svojoj državi“ (in regno meo), dok Petar Kresimir IV. dalmatinsko more
naziva svojim (in nostro dalmatico mari). On je bio i vrhovni sudac u
državi, i kud god bi dolazio, rješavao je prije svega pravde i izdavao
uredbe. Presude su izvedene na osnovi običajnoga prava, kod čega bješe
od presudne važnosti prirođeni pravni osjećaj i logičan razum vladaočev.
Postupak je vazda bio usmen, a vršio se saslušavanjem stranaka i nji-
hovih svjedoka. Poslije svršena suda dobila je stranka pismeno rješen
ako je to izrijekom zatražila. No budući da kralj nije mogao učestvovati
baš kod svake pravde, šiljao je po državi u različita mjesta svoga za-
mjenika (nuncius), da vodi sud i da u njegovo ime izriče presudu. Tako
Petar Kresimir poslao Vojila Draga u Belgrad, da izreče presudu u pitanju,
je
što ga je pokrenuo samostan Sv. Ivana Evand., čija je crkva Sv. Kuzme
i
Damjana na otoku Pašmanu.*'
Krunski su prihodi bili prije svega daća (tributum) od kraljevskih
dobara, koja su bila razasuta po cijeloj državi, ali ih je najviše bilo iz-
među Trogira i Splita (danas Kaštela), Splita i Omiša (Poljica), oko Bel-
grada, Zadra, Nina i Knina. U središtu se ovih posjeda nalazila redovno
zgrada, zvana curtis ili villa, kud bi se svraćao hrvatski knez, docnije
kralj, na duži ili kraći boravak, a inače živio je u njoj gospodarski upra-
i
vitelj. Uz ovaj dvor ili dvorac živjele su i gomile težaka, koji su obradi-
vali spahiluk, a onda su se dizale i potrebne gospodarske zgrade, staje
hambari. U blizini dvora još su bile bašte, vinogradi i maslinici, a malo
podalje zemljišta, koja su mu pripadala. Težaci na tim posjedima, i vla-
dalačkim i velikaškim i crkvenim, bili su robovi, koji se često spominju
u ispravama i kojih je bilo mnogo. Ropstvo je trajalo u Hrvatskoj kroz
čitav Srednji vijek, ali to je bilo ropstvo u rimskom smislu. Kmetovima
u staroj Hrvatskoj nema traga. Čini se, da se tek na crkvenim i
samostanskim dobrima tamo amo spominje po koji kmet (colonus) — ako
su isprave autentične — ali to nije feudalni kmet-rob (glebae adscriptus),
nego neke ruke zakupnik, koji obrađuje uz izvjesne uvjete tuđu zemlju.
Taj se crkveni kolonat razvio u Hrvatskoj jamačno pod utjecajem Italije,
gdje je kolonima bila glavna dužnost, da se postaraju za državne poreze,
koji su otpadali na crkvu. U starije vrijeme upravljao je krunskim pri-
36 o. €. 86: ,Breve
recordationis, quomodo placuit regi (Cresimiri), quod mitteret
nuncium suum in Alba civitate . . inde misit Uuilum Dragum.
.
st Tako daje god. 1072. Petar Kresimir IV. samostanu Sv. Marije ,territorium in
loco quod Berda vocatur, quondam possessum a duobus colonis, nomine uni Benach
alteri Beneda“ (Rački, Doc. 90; isprava je sumnjiva). Up. o tom Butković, Gospo-
— 669
hodima župan komornik (iuppanus camerarius), a u XI. vijeku knez po-

stelnik (comes postelnicus); prihodi u gotovu novcu spremali bi se u
blagajnu (regalis fiscus), a u prirodninama u hambare. Na ovim krunskim
dobrima nije vladalac bio samo gospodar (dominus terrae), nego i vlastelin
(dominus fundi), i zato je i mogao da pojedine česti spahiluka daruje
komu
je htio. Tako je Zvonimir darovao svom ujaku Strezi neka zemljišta
pod Mosorom zajedno s daćom (fributum) misleći, da su ta zemljišta krunsko
dobro.“ Dalji prihod bili su porezi od svega zemljišnoga posjeda hrvatskoga
Slika 276. Crkva Sv. Nikole kod Nina.
plemstva, svećenstva i seljaštva, koliko nijesu bili oprošteni od plaćanja

poreza, kao što su to bile crkve i samostani od 1060. dalje u smislu la-
teranskih i splitskih sinodalnih zaključaka.* Za tu privilegiju plemstvo je
bez sumnje primalo dužnost — kao drugdje u Evropi — da će kralju
darske prilike kod Hrvata od najstarijega doba do konca XII. stoljeća (Nast. Vjesnik
vol. XXI., 1912., 169—171).
8 Rački, Doc. 182: ,Suinimir rex dederat Strezi avunculo suo totas terras, que
erant in Massaro (danas Mosor) et incipiente a Salona usque Biaki (=
Biaći), ut
ab
ipse tolleret tributum eis.“ Krunska dobra hrvatske narodne dinastije, zajedno s kra-
ljevskim samostanima (gl. gore str. 662), pripala su docnije Kolomanu njegovim na-
i
sljednicima. Zato su Arpadovci imali isprva i svoje činovnike, da kupe kraljevsku daću
Na
to se odnosi ono, što kaže Toma: ,Dederant autem Spalatenses regi Colomano
turrem orientalis anguli (sc. u Splitu). Rex autem posuerat ibi ducem quendam cum non
parva militum manu, qui erat per Chroatiam exactor regalium tributorum.“ Ali u XII. i
XIII. vijeku Arpadovci razdavali su malo po malo sva stara hrvatska kraljevska dobra
različitim svjetovnim, a još više crkvenim dostojanstvenicima i korporacijama, tako da
se ona u vrijeme Anžuvinaca više i ne spominju u ispravama.
s Gi. gore str. 508. Rački, Doc. 51:
,.... vesterque monasterii (S. Johannis
Evang.) sit absolutus ab omni fiscali (ributo“; o. c. 74; . . ut idem monasterium (S.
,.
'Thomaein Belgrad) a modo et deinceps absque omni fributo perpetuo existat liberum.“
670 —
daće i porezi
vršiti vojnu službu s izvjesnim brojem konjanika. Sve su te
korijen ima tražiti čak u
zapravo bili zemljarina (lerragium), kojima se
rimsko vrijeme.* Od toga je poreza kralj Koloman oprostio
ono dvanaest hrvatskih plemena između Gvozda Neretve,
i
ili bolje reći, Koloman im

što su ga uživala još u vrijeme
je
potvrdio onaj oprost zemljarine,
narodnih vladara.*! Dalji
što Ve-census), ga je
je krunski prihod bio uobičajeni danak“ (solitus
890. do 996.) hrvatskom
necija plaćala više od jednog stoljeća (otprilike od
vladaocu za slobodnu plovidbu uz hrvatsku obalu; amo ide i danak,
na-
što su ga plaćali hrvatskom vladaocu carski dalmatinski gradovi po
ređenju cara Vasilija od 882. dalje ,u ime međusobna mira“ za one po-
U gotovu su se novcu plaćale
sjede, što su ih imali na hrvatskoj teritoriji.
naročito kad bi koja stranka
globe (mulctae) za različite prestupke,
pogazila utanačeni ugovor ili
ako bi se tkogod drznuo, da povrijedi tuđi
Pored toga
posjed,'? onda carina (vectigal), osobito od stranih brodova.
što su ih kralju njegovoj pratnji davali
počasnih darova,
i
je još bilo i
državom
pojedini plemići i crkvene korporacije, kad bi se kralj putujući
i
k njima svraćao (ius descensus) ;** i taj se porez veže postanjem svojim još
teške
i
za rimsko doba.*! No vladaoci su često opraštali od te nesnosne
dužnosti, kako pojedine plemiće i
velikaše, tako čitave korporacije. Inače
hrvatski vladaoci nijesu kovali svoga novca, jer se u državi trošio is-
byzantii, ro-
ključivo vizantijski novac, naročito zlatni (aurei, solidi,
Ni
ii
manati) srebrni (argentei).
i promećurna Venecija, ni Srbija Stjepana
Nemanje, ni Bugarska careva Simeuna Samuila nijesu kovale svoga novca
U trgovini kod plaćanja poreza primali
prije pada Carigrada (1204.).**
4 Gi. gore str. 137 i dalje.

u GI. gore str. 640—641.
42 Kad je Petar Kresimir IV. godine 1069. darovao svoje ostrvo Maon (nostram
Sv. Krševana (gl. gore str. 525), odredio
propriam insulam Maun) zadarskom samostanu
je pored drugih kazna za one, koji bi dirnuli u samostanski posjed, i novčanu globu:
»nostre regali curie . . . componat libras auri centum“ (Rački, Doc. 72—73).
Rački, Doc. 162: ,Quadam die hic Aprico (= Apricius, ne Aprić, kraljevski
sokolar) regem Cresimirum ac reginam hospicio suscepit et regali aparatucis cenam
ministravit, qua peracta eos largis muneribus honoravit; regi pro se optimum puerum
ancillam (= ropkinja) cptimam donavit
(= roba) cum optimo equo atribuit, regine vero dedit
et regis schitonosse (—
Šćitonoša) scutum et lanceam, et aliis diversis diversa
i
munera.“
«i GI. gore str. 141 bili. 57.
s Rački, Doc. 18 (918),14741 (1038), 45 (1040), 84, 96 (1060), 124, 165 (1076—1080),
127136: (1080), 145 (1086), (1089), 171, 173 (1085—1095), 180 (1091—1099), 100
(1066—1076), 150 (1089), 164, 168 (1070—1078), 178 (1097).

4 Rački, Nut. stanje 167. Još u XIII. vijeku cirkulirao je u dalmatinskim grado-
15, 18, 19, 31).
vima vizantijski novac (Smičiklas, Cod. dipl. vol. 1I.,
= 1 —
su se zato i prirodni produkti, tako žito, vino, ulje, s6, sir, hljeb, svinje,
ovce, koze, a naročito kunske kožice (pelles marturinae).**
Pratnja hrvatskoga vladaoca u vrijeme knezova bili su u prvom redu
dvorski časnici. Tada su to bili župani, i to dvorski župan (palatinus
iupanus), komornik (camerarius), peharnik (pincernarius), konjušnik (caval-
tarius), štitonoša (armiger) i buzdovanar (macecharius up. uar4o%4), koji
je odgovarao mačonoši drugih zemalja (spatharius). kneginja (comitissa)
1
imala je svoju pratnju, a poznati su njen dvorski župan (iupanus comitissae)
Slika 277. Apsida Sv. Krševana (XI. vijek).
i buzdovanar (macecharius comitissae). Sve su ove časti postojale i na kra-

ljevskom dvoru, a poznate su i titule, ne samo na latinskom, nego i na
hrvatskom jeziku. Dvorski župan IX. vijeka zove se u XI. fepči ili
curialis
comes, komornik comes postelnik (postelja —
krevet) ili cubicularius, pe-
harnik comes vinotoč ili regalis pincerna, onda šćitnik ili šćitonoša. Uz ove
su časnike još poznati: comes volar (upravitelj kraljevskih staja), onda
regalis curiae iudex, dvorski sudija kao kraljev zamjenik u sudskim po-
slovima, pa ded ili maior domus zapadnih dvorova, upravitelj kraljevskih
prihoda, ubrusar ili comes dapifer mensae regalis drugih dvorova, dvornik,
+" O prihodima hrvatskih vladalaca od IX. do XI. vijeka up. Rački, Nut. stanje
154—168; Klaić, Marturina (Rad pol. 157, 148 i dalje; Tomašić, Temelji 10 i dalje
Butković, Gospodarske prilike 172—177.
—
— 672 —
sokola i
vratar i najzad dva lovska časnika, sokolor psar (nadglednik
i
dvorskoga
pasa). Ovim višim i nižim časnicima valja još pribrojiti
i
su dvorskom kan-
kancelara (aulae regiae). U vrijeme knezova upravljali
celarijom, koliko se može o njoj govoriti, dvorski kapelani,
ali u
IV. i Dmitra Zvoni-
Kresimira
kraljevsko doba, naročito u vrijeme Petra
dvorska kancelarija s kancelarom; tu je
mira, postajala je potpuna
čast nosio najprije — kako se čini opat samostana Sv. Bartola kod
—
Arhidakon Toma izri-

Knina, a onda sam kninski (ili hrvatski) biskup.
to jest dvorski, a to znači,
jekom za ni kaže, da je bio kraljev biskup, dvorskih
i jedan od najuglednijih
da je bio stalan član kraljeve pratnje
časnika.“ Iz toga se vidi, da je hrvatski dvor bio uređen onako,
kao što drugi zapadno-evropski dvorovi
i onoga vremena.
i u latinskim ispravama (kao
i
Hrvatski nazivi dvorskih časnika, pomenuti
postelnicus, vinotoc t. d.) jasno su svjedočanstvo, da se na hrvatskom
dvoru govorilo hrvatski.
U državnoj je upravi najvažnije lice uz kralja bio ban, a onda žu-
ban u X. vijeku kao voj-
pani pojedinih županija. Prvi put se spominje da je
nički zapovjednik Like, Krbave i Gacke, a veoma je vjerojatno,
da starije
već u vrijeme knezova tako bilo." Vjerojatno je dakle, je u
ban hrvatskoj državi; no u XI. vijeku možemo
vrijeme bio samo jedan u
s velikom vjerojatnošću pomišljati bar na tri

bana; u užoj Hrvatskoj između
Gvozda i Neretve, u zemlji između Gvozda i Drave
države hrvatske.
ili
doenijoj Slavoniji
U tim je kra-
i u prvotnoj Bosni, kad je ona bila dio
ban jamačno vršio svu upravnu,
jevima, udaljenima od državnoga središta,
Župani
sudačku i vojničku vlast onako, kako je to bilo poslije
1102.7
slovenski vladaoci. Zato su

su prastara slovenska institucija i najstariji
s Sva je mjesta koja se tiču dvorske kancelarije sabrao Rački, Doc. 511—512;
(index alph.). iz vremena knezova sa-

4 Up. Ekskurs I. na kraju knjige. Kako je već rečeno,
ali to još
čuvale su nam se samo dvije isprave, u kojima se doduše ne navodi ban,
bilo. Na to nas u prvom redu navodi postanak
ne mora da znači, da ga tada još nije
riječi ban (1.
Petra u Selu (gl. sliku na str. 653)
so U
pripisu XIV. vijeka registra samostana Sv.
kaže se, da je u staroj hrvatskoj državi bilo sedam banova, koji su birali kralja, kad
bi umro bez nasljednika, a to s anus Chroacie primus, banus Bosniensis
secundus, banus Selavonie tertius, banus Posige Požega) quartus, banus Pod-
(=
rame (dan. Hercegovina?) quintus, banus Albanie sextus, banus Sremi (valjda se-
verinski) septimus.“ (Rački, Doc.
udešen prema sedam izbornih knezova
486). Ma da
je
njemačkih
taj
(gl.
podatak
Klaić,
posve nepouzdan i očito
Hrvatski bani za narodne
arh. vol. 1, 67—08), ipak mislim, da je nepoznati autor toga
dinastije. Vjesnik zem.
bilo banova, jer mu inače
pripisa mogao znati, da je u staroj hrvatskoj
državi više
toga ne i
bi onako nitko vjerovao. On je dakle
i slavonskom — dodao još četvoricu prema svome vremenu
pravim banima
t.
—
hrvatskom,
j. Požega
bosanskom
— Mačva?,
Podrama — Humska zemlja, Albania Beograd, Srijem griješkom za banatus Zew-

riensis Severinski u današnjoj Rumunjskoj između Alute, Karpata i donjega Dunava.
SG
oni u vrijeme narodnih vladara bili plemenski župani s nasljednim
pravom unutar plemenske teritorije ili županije (n. pr. Bribirski od ple-
mena Šubića). Od županija su nam poznate poimence ove: Gatska
=
(i Povežqza& Gotseka) sa središtem u gradu Krbavi (dan. Udbina); Lika
sa središtem oko današnjega Počitelja; Luka sa središtem oko dana-
Slika 678. Iz trogirskoga kodeksa XI. vijeka (po Folnešiću).
šnjega Podgrađa (nedaleko od Benkovca, rimska Asseria); Sidraga sa

središtem u starije vrijeme u Belgradu, a potkraj XI. vijeka oko današnje
Polače; Nin sa središtem u Ninu; Bribir sa središtem u Bribiru (nedaleko
od Skradina); Knin sa središtem u Kninu; Klis (Parathalassia) sa sre-
dištem u Klisu; Cetina sa središtem u Stocu (dan. zar Sinj); Imotski
sa središtem u Imotskom; Hlijevno sa središtem u Hlijevnu (dan. Livno);
Pliva sa sjedištem zar u Plivskom gradu kod izvora Plive (dan. Sokol-
grad), nedaleko od Jajca; Pset sa središtem u gradu Psetu (možda dan.
Grmeč-grad u Grmeč planini nedaleko od Petrovca), (Prilmorska sa
43
— 074 —
središtem u Omišu, amo su pripadali i otoci Brač, Hvar i Vis; Rastok

sa središtem u gradu Rastoku nedaleko od ušća Neretve; Dolje sa sre-
dištem zar oko današnjega hercegovačkoga Ljubuškoga. Uz ove
spominje županija Drid nedaleko od Trogira, Zagorje i Zastobrini
nepoznata položaja. O županijama ili župama u Bosni nema prije XIII.
se
j
vijeka podataka, a tako nema ni za zemlju između Gvozda i Drave. Ali
velik broj malih plemenskih župa u Slavoniji XII. i XIII. vijeka jasno do-
kazuje, da su one ondje postojale daleko prije 1102.; to su: Čazma, Du-
bica, Garić, Grđevac, Gorica, Gora, Ivanić, Kalnik, Krapina (Zagorje),
Križevci, Moravče, Novaki (kod Virovitice), Podgorje (kod Jastrebarskoga),
Rovište, Zagreb, Virovitica, Varaždin, Turovo polje (campus Zagrabiensis),
Vrbas, Sana i Sanica.*! Središte je svake županije bio tvrd grad, sjedište
županovo i narodni zbjeg u ratu, dok je narod živio po selima. Uz na-
i
sljedne plemenske župane, koji su u svojoj županiji vršili svu upravnu,
sudačku i vojničku vlast, poznati su nam njihovi prvi pomoćnici i za-
satnici (sitinic =
i
mjenici podžupani (podsup), onda glavar nad sto-
tinom), županovi pomagači u sudskim vojničkim poslovima i najposlije
pristavi kao egzekutivni sudski organi županovih presuda."
Vrhovnu je komandu nad cjelokupnom vojnom silom hrvatskom
vršio vazda vladalac, knez docnije krali, ali o ratu ili miru odlučivao
je u sporazumu s narodnim velikašima, pa i s narodnom skupštinom. Kao
pomorska zemlja Hrvatska je imala uz mornaricu i kopnenu vojsku. Kopnenu
su vojsku činili pješaci i konjanici, dok je mornarica bila sastavljena od većih
i manjih brodova. O tome nam se sačuvalo za prvu polovinu X. vijeka
dakle za vrijeme vladanja kraljeva Tomislava, Trpimira Il. i Kresimira l.,
veoma dragocjeno svjedočanstvo savremenog cara Konstantina Porf.; on
izrijekom bilježi, da je tada Hrvatska imala 100.000 pješaka, 60.000 ko-
njanika, 80 većih brodova ili sagina sa 40 oboružanih momaka bez veslača
i 100 manjih brodova ili kondura sa 10 do 20 oboružanih momaka bez
veslača.“ Za građanskoga rata u vrijeme kralja Miroslava (945.—949.) ta
je voina snaga znatno spala, jer se i teritorija hrvatske države tada uma-
njila i na primorju i na kopnu.“ Ali kraljevi Mihajlo Kresimir U. i sin mu
Stjepan Držislav opet podignu s državom i vojnu snagu, koja je jamačno
u vrijeme Petra Kresimira IV. bila najjača, kao što tada i državne
su
granice bile najšire. dalmatinski su gradovi raspolagali svojom morna-

I
ricom, sastavljenom od sagina i kondura, ali za vladanja Petra Kresimira

IV. i Dmitra Zvonimira bijahu obavezani, da im vrše vojnu službu; tako
znamo pouzdano, kako je dalmatinska mornarica vojevala protiv Vizantije
s! Gl.
Brašnić, Župe u H: oj i Slavoniji od god. 1102. do 1301 (Program
vel. realke u Rakovcu 1872/3 Klaić, Slavonija od X. do XIII. vijeka. Zagreb 1882.
i
s2 Rački, Nut. stanje 171—181 i Doc. 513 (index alph. s. v. iupanus, podiuppi,
setnic).
so GI. gore str. 413.
#4 GI. gore str. 436.
Sonne
i Venecije, sa Zvonimirom i normanskim vojvodom Robertom
zajedno
Gviskardom.* Oprema se hrvatskih vojnika jamačno nije razlikovala od
opreme vizantijskih vojnika onoga vremena; kao oružje su imali dugo koplje,
mač, luk i strelice, kacigu i oklop; to potvrđuju ne samo isprave, nego
i iskopine, naročito one oko Knina. Inače se vojska dijelila po plemenima,
sa županima na čelu, a plemena se opet raspadahu na bratstva i rodove, kao
na manje vojničke jedinice. Od nižih komandanata poznat je u; župana
još i satnik (setnik =
stotnik) kao zapovjednik nad stotinu momaka.
U boju su vojevali vazda zajedno najbliži srodnici, kako je to bilo kod
svih Slovena, a u starije doba i kod Grka i Rimljana; to je naime najpri-
rodnija podjela u vrijeme, gdje je plemenska svijest bila najodlučniji faktor
političkoga života.*
Dalmatinski su imali za sve vrijeme narodnih vladara svoju
gradovi
samoupravu (autonomiju), kako su je baštinili još iz rimskih vremena, a
po njihovu su uzoru bili docnije uređeni i oni gradovi, koje su Hrvati
sami podigli, tako Belgrad, Nin i Šibenik. Na čelu grada stajaše prior,
izabran od gradskih plemića i uglednijih građana, koji su se također di-
jelili na bratstva i rodove (na pr. Petrus de genere Cacauntorum); izbor
priorov bijaše slobodan, samo je bio običaj, da ga je formalno imao još
da potvrdi vizantijski car, a docnije (od 1069. dalje) hrvatsko-dalmatinski
kralj; zato i jesu gradski priori zadarski i splitski velikaši hrvatsko-dal-
matinske kraljevine. Zadarski bijaše najugledniji; šta više, za porodicu
Madijevaca znamo, da je bila u rodu s hrvatskim kraljevskim domom,
jer je jedan od hrvatskih kraljeva X. vijeka uzeo za ženu jednu Madijevku.""
Prior bješe glava gradskoga vijeća, koje su sačinjavali suci, tribuni i
bilježnici. Inače se redovito sastajala gradska skupština, na koju bi
dolazili gradski biskup, kler, plemstvo i građani. U gradovima se sudilo
po rimskom pravu.“
Gradovi su važni i kao stara središta prosvjete i umjetnosti onoga
vremena, kojima se u prvom redu zanimalo svećenstvo, kako svjetovno,
tako i redovno. U tome je od osobite važnosti benediktovski red,
jer je svaki samostan imao svoju knjižnicu, a rukopisi su se njegovi dije-
lili za posta redovnicima na čitanje i prepisivanje. Pored toga su se re-
dovnici bavili još odgojom i poučavanjem mladeži, ne samo one, koja se
imala obrazovati za svećenike, nego i za svjetovnjake. U tim školama
s GI. gore str. 581.
s Rački, up. i Mažuranić, Rječnik s. v. vojska str.
Nut. stanje 160—171;
1593—1594 i članke ondje napomenute o pojedinim stvarima.
57 Gl.
gore str. 436.
s O dalm. gradovima up. prije svega Rački, Nut. stanje 184—198, onda in-
struktivni članak ,,grad“ u Mažuranićevom Rječniku 338—351. Gl. i Ernst Mayer, Die
dalmatisch-istrische Munizipalverfassung im Mittelalter. Weimar 1903; Šufflay, Stidte
und Burgen Albaniens hauptsachlich wahrend des Mittelalters. Beč 1924 s mnogo veoma
važnih rezultata i pogleda i na dalmatinske gradove.
*
— 676 —
bijaše glavni predmet latinska gramatika. Ali u Hrvatskoj našla je mjesta

i domaća hrvatska pismenost na osnovi slovenskoga crkvenoga je-
zika i glagoljske, a od XI. vijeka dalje i ćirilovske azbuke. Glagoljsko je
pismo dobilo u Hrvatskoj svoj osobiti (uglasti) oblik, jamačno pod utje-
cajem razvoja beneventanskoga pisma, pa se stoga i zvalo hrvatskim.
Nema sumnje, da je na njemu bilo napisano više crkvenih knjiga, a hr-
vatskoga je podrijetla i glasoviti rukopis, obično zvan Glagolita Clo-
zianus iz XI. vijeka, nekoć vlasništvo kneza Ivana Frankapana Krčkoga
Clotza, kojemu i dobi ime, i koji ga darova
(+ 1482.), docnije grofa po
(1856.) gradskom muzeju u Trentu, u nekadanjem južnom Tirolu, danas
u Italiji.“
I
graditeljstvo se razvijalo u Hrvatskoj prema uzoru u susjednoj
Raveni i Akvileji; crkve bijahu ponajviše malene okrugle zgrade s kubetom,
a oltari i drugi dijelovi crkve bijahu iskićeni osobito značajnom pleternom
ornamentikom s geometričkim figurama, simboličnim pticama i drugim ži-
votinjama, koje se stereotipno vraćaju, naročito u VIII., IX. i X. vijeku.
Od ovih je zgrada najvažnija crkva Sv. Donata u Zadru (iz početka IX.
vijeka, podignuta na starijim rimskim temeljima, danas gradski muzej),
onda Sv. Nikole i Sv. Križa kod Nina, Sv. Barbare u Trogiru i Sv. Trojstva
kod Splita. Sve su se ove crkvice iz IX. i X. vijeka sačuvale do danas,
samo su zapuštene, a takih je bilo nekoć veoma mnogo, naročito u okolici
i
kninskoj splitskoj, gdie su poglavito u tursko doba propale. Najzad treba
spomenuti, da je i zlatarstvo, naročito u Splitu u XI. vijeku bilo na visoku
stupnju, a tako i umjetni obrt dragih kovina, u prvom redu srebra, kako
pokazuju prekrasni moćnici (relikvijari) u Ninu, Zadru i drugim mjestima,
a onda nebrojeni nalasci po otkopanim grobovima iz ninske, kninske i
i
vrličke okolice.“
Kad gledamo nutarnje prilike u Hrvatskoj do kraja XI. vijeka kad i
ih uporedimo s onima u ostaloj Evropi, brzo ćemo se uvjeriti, da je stara

hrvatska država bila na visini civilizacije svoga vremena, stojeći u prvom
redu pod utjecajem susjedne Italije, ali i Vizantije.
O tome up. Vondrak, Altkirchenslav. Grammatik. Berlin 19124,
28—27; Fol-
nesics, Die illuminierten Handschriften in Dalmatien. Leipzig 1917; Novak Viktor,
s
Scriptura Benevantana tip
osobitim obzirom na dalmatinske beneventane. Zagreb 1920.
s graditeljstvu up. prije svega veoma instruktivan članak: KapamaH,
O Ky
ryDitH cnowenimu Ka KAMEN Janpašy (Aamanax Jagpancke crpae sa rox. 1925. Beo-
grad 1925, 129—160); onda: Jackson, Dalmatia, the Quarnero and Istria vol. I—IIl.
Oxford 1887; Eitelberger, Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens, Beč 18842;
Monneret de Villard, L' architettura Romanica in Dalmazia. Milano 1910; Frey,
Die mittelalterliche Baukunst Dalmatiens (Mitteil. der Zentralvereinigung der Archi-
tekten vol. IV. Beč 1911, nr. 9-10); Jelić, Contributo alla storia d'arte in Dalmazia.
Split 1912 (Suplem. k Bullet. vol. XXXV); Iveković, Đie Entwickelung der mittel-
alterlichen Baukunst in Dalmatien. Beč 1910 (i njegovo klasično djelo u slikama); Ba-
cuh, Apxwrexrypa u ckyanrypa y laamaunju
Hpxse. Beograd 1922,
o nowerka IX go moserka XV Bexa.
EKSKURSI.
—
— 678 —
Ekskurs I.
O ostacima Avara u Hrvatskoj
i
Car Konstantin Porf. (ed. bon. 144) kaže
o etimologiji riječi ,ban“.
y azpiy šv Xpo-
Carev je dakle
27
rode zov 'ABapov, žal quwodozovrar "Afig

izvjestilac izrijekom ustvrdio, da je još u X. vijeku u Hrvatskoj bilo
ostataka Avara i da im se pozna (po tipu), da su Avari.
Ovo je mjesto Rački (Hrvatska prije XII. vijeka glede na zemljišni
obseg i narod. Il. Narod Rad vol. 57, 148—149) tumačio Konstantin ovako: ,Još se
mukom mimoići. naime
jedan etnografski živalj ne smije ovdje neke
Bagrorođeni ispripovjedivši, kako su Hrvati osvojivši Dalmaciju —
i sada Obara u
Obre poubijali, druge sebi pokorili, dodaje: ,Imade još
Hrvatskoj i poznaju se, da su Obri.“ Po ovih dakle riječih bilo je još
polovicom X. stoljeća ostanaka obarskih u Hrvatskoj. Ove ostanke na-
zrijevali su pače neki pisci u hrvatskih Vlasih, Moro-vlasih ili Morlacih,
te je mašta njihova vidjela u tipu, nošnji i običajih tih Vlaha nešto ne-
slovinskoga, nešto tatarsko-tursko-kalmučkoga. Ovoga mnijenja nesuvišno treba
nam pobijati poslije onoga razlaganja o hrvatskih Vlasih. Nije
pitanje: je da li je car Konstantin pišući onu vijest dobro obaviješten
bio. Kod njega igraju Obri, koje on miješa sa Slovenima, veliku ulogu,
veću i glede Dalmacije nego li jim se po drugih suvremenih spomenicih
pripisati smije. Ali i predpostavivši da su Obri zaposjeli bili Dalmaciju,
njihovo gospodstvo moglo je ondje samo koji decenij trajati; jer po
i
i
Konstantinu Obri su za carevanja Heraklija (610.—641.) osvojili Dalmaciju

Hrvati jim ju oteli za istoga carevanja. Živalj obarski bio bi se u toj zemlji
održao još kroz tri stoljeća, dočim ga u Panoniji, koju su uz pol treće
stoljeće zaposjednutu držali, nestaje još u IX. vijeku, t. i. čim su ondje
gospodstvo izgubili. Kano za potvrdu ispremiješanja toga tursko-čudskoga
plemena
s hrvatskim narodom navodi
u hrvaštinu unišla.
ključiti, da su
Ali
Hrvati
kad
tek u
bi tomu
novoj
se riječ ,ban“, koja da je iz obarštine
tako
domovini
bilo, ne bi trebalo odavle za-
svojoj, u Dalmaciji, tu riječ,
kojom su drugoga dostojanstvenika u državi naznačiti htjeli, od Obara
uzajmili, dočim su Hrvati, po našem mnijenju o njihovoj seobi iz pra-
domovine, u Podunavlju duže stojali u doticaju s njimi. Ovdje su oni
stojali u nekoj ovisnosti od kagana, dočim su po Konstantinovu kazivanju
u Dalmaciji uni gospodstvo njihovo, te se laglje može pozajmljene
one riječi protumačiti za boravka njihova u Panoniji ili u Podunavlju u
obće, nego li u Dalmaciji“.
Rački dakle misli, da nije vjerojatno, da je u Konstantinovo vrijeme
bilo među Hrvatima Avara i da carevim riječima ne treba skretati veće
pažnje. Ali ja držim da nije tako.
Na
ostatke Avara ili Obara mislim da nas upućuju mjesna imena Obrov,
Obrova, Obrovo, Obrovac, baš tako kao Vugrovec (nedaleko od Zagreba) na
Vugre ili Ugre (up. slovačko Uhrovec). U granicama, što su već u tekstu
istaknute, između Nina, Zrmanje, Velebita, Une i Velike Kapele, to jest u
današnjoj sjevernoj Dalmaciji, Lici, Krbavi, Gackoj i sjeverozapadnoj Bosni,
i
nigdje više u tolikom broju na hrvatskoj zemlji, spominju
se u Srednjem vijeku — dakle prije turske okupacije i doseljenja Srba
— ova mjesta:
—-619 —
1. Obrovac kod Nina (danas Obrovica) u lat. ispravama od X.

do XIV. vijeka, prvi put 918. kao Abrauic (Rački, Doc. 18, ali griješkom
pročitano iz originala in a Brauicio), to jest Obrov»cr, docnije od XI. do
sredine XIII. vijeka redovito pisano Brauiz (Rački, Doc. 1072 : 91—04;
Smičiklas, Čod. dipl. vol. Il. 1107: 18, 1134:44, 1167:114, vol. III.
1204 : 38, vol. IV. 1242: 164. Od kraja XIII. vijeka dalje Obrouec (Sm.
vol. VII. 1296 : 261, 1207 273—274, 1208 : 311, vol. IX. 1323 : 111,
:
1326 288, 1327 320 i Hobrouag vol. X. 1334 : 145, 1339 : 504).
: :
2. Obrovac na Zrmanji javlja se tek od 1337. dalje kao Obroueg

(Sm. vol. X., 319), Hobrouec (vol. X., 328, 411, 482, 516, vol. XI. 467).
3. Vila Obrovac kod Brinja (danas toga sela više nema) 1476.
kao Obrovaz (Farlati vol. IV., 109).
4. Villa Obrov kod Jezerana pod Kapelom (danas više ne po-
stoji) 1476. in Obrovi (Farlati vol. IV., 109).
5. Castellum Obrovac na U ni niže Bihaća (danas više ne postoji),
oko kojega je živjelo pleme Obrovačko (1321: nobilis de Obroucha; 1413:
generatio Odrouchan; up. više podataka u Thall6ćczy-Barabds, Cod.
Blagay, Index i Lopašić, Bihać 229—231).
6. Praedium Obrov u Pounju oko Dubice 1347. (Sm. vol. X., 389).
7. Danas ima još selo Obrovac na istoku Banjaluke.
Na Obre očito sjeća fraza, koja se čuje u narodu u sjevernoj Dal-
maciji (u Bukovici), po Lici i oko Barilovića i Velemerića uz Koranu (a
jamačno i drugdje): ,ščepao obarski“, ,vikati obarski“, ,kazati (nekomu)
obarski“, to jest snažno, veoma jako (up. Akad. Ri. s. v. i privatne po-
uzdane informacije). Ovo obarski u suštini podudara se sa značenjem riječi
obar — div, orijaš kod zapadnih Slovena. Omanjih ostataka Obara bilo
je tako isto i na drugim mjestima; tako kod današnjega Dugog sela ne-
daleko Zagreba, gdje se spominje possessio Obrova (sc. ves) ili Obrov
(Sm. vol. XI., 1347 : 389, vol. XII., 1354 236, 238; Laszowski, Mon.
:
Turop. vol. I., 1455 : 348, vol. III., 8 135, 1550 : 223), danas griješkom
:
Oborovo. Jedan Obrovac ima i u sinjskoj okolici (u Dalmaciji), a pre-

bivalište Obre kod Konjica u Hercegovini i Obre kod Visokoga u Bosni.
Jamačno ima takovo ime i u Srbiji. Mjesto Obrovac u Bačkoj ne dolazi
ovdje u račun, jer je novoga postanja poslije doseljenja Srba potkraj
i
XVII. i na početku XVIII. vijeka; jamačno su Srbi donijeli ovo ime iz stare
svoje domovine. Sličan podatak —
ali mnogo značajniji — imamo iz
Koruške, gdje ima mjesto koje Slovenci zovu Vovbre (izgov. Voubre) to
jest v Oubre (up. bosansko-hercegovačka mjesta Obre), a Nijemci Heunburg,
no u XIII. vijeku dolazi u ispravama kao 'Hunenburg, dakle nesumnjivi
dokaz, da je v-Oubre u najtješnjoj vezi s Obrima, koje svi germanski
pisci VIII.
i
IX. vijeka zovu Hunima (= Avari). Up. za to mjesto Jaksch,
Mon. hist. ducatus Carinthiae, vol. II. i IV., Index i Jaksch, Uber Orts-
namen und Ortsnamenforschung mit besonderer Riicksicht auf Kiirnten 34;
Hauptmann, Politische Umwšlzungen unter den Slowenen (Mitteilungen
bečkoga instituta vol. XXXVI., 1915, 233). Ali ovo se mjesno ime još javlja
kod Slovenaca. Hauptmann donosi ,iz Repertorija krajev za otajersko
(1883. 1.) krajevno ime Obri pri Presičnu na Spodnjem otajerskem, Obrov
jugovzhodno od Trsta in — z vprašanjem — Obrje pri Mostah blizu
Ljubljane“ (Čas 1923, 318), a Mal ,krajevno ime Obrov pri Podgradu“
(u Istri) (Čas 1923, 339). Oba ova slovenska pisca dovode to ime u tijesnu
— 680 —
i Čas 1923, 320).

vezu s Avarima (Obrima), naročito Hauptmann (gl. još
Amo ide i
današnje mjesto u Austriji na Dunavu
avarske
Hainburg (nekoć Hunen-
države za Karla Vel. nalazila
burg), gdje se poslije propasti
i
naseobina preživjelih Avara.

Kod živi riječ obrovitij
Čeha
= riesenhait, obrovskij adi. — des Riesen,

obrovstvi — das Riesentum, obrovij (obriv, -ova, -ovo) což obra jest,
des Riesen, obrovd — žena obrova, des Riesen Weib, die Riesin, obrskij,
obrovskij (up. hrvatsko obarski) = riesenhaft (GI. Jungmanov
i
Kottov
rječnik češko-njemački s. v.). Pored toga ima danas u Češkoj mjesto
Obrovice (up. hrvatsko Obrovica kod Nina), njem. Wobern (očito prema
v-Obrovice), a u Moravskoj dva mjesta Obrovd horni i dolni (up. hrvatsko
Obrova kod Dugog sela u ispravama XIV. vijeka), njemački Bobrau (Ko tt
s. v.). Kad uporedimo sve ove podatke, mislim da je tumačenje hrvatskih
naziva Obrov i t. d, zajamčenih u Srednjem vijeku, kao
i
ij
mjesta, što su učuvala tragove Obara ili Avara, više nego samo skeptično
vjerojatno. Zato mislim, da dosadanje tumačenje, kao da je obrov t. d.
u vezi sa slovenskim prefiksom ob- i korijenom ry (rov), otkale obrov
— jama, a obrovac koliko ,jamom opkruženo mjesto“ (up. Mažuranić,
Riečnik s. v.) nije ispravno.
Ali ovo mišljenje podupire još i postanak riječi ban. Značajno je
naime, da se ona javlja prvi put baš na onoj teritoriji, gdje su nam se
— kako sam izložio — učuvali toliki tragovi Avara. Car Konstantin Pori.
kaže: ,xai 6 godvog adrov (t. j. Hrvata) zgozst tiv Kgifovav. za
ziv Lovečnxa“, dakle ban upravlja (u X. vijeku) samo Krbavom, Likom i
Gackom, a ne još i s ostalih jedanaest županija (ed. bon. 145.). Riječ

,ban“ je po mišljenju filologa postala od bajan (up. Akad. Ri. * s. v.).
Bernecker (E. W. I., 42.) izrijekom kaže: ,Durch Kontraktion aus bojan
entstanden; entlehnt aus mong. tiirk. bajan = reich, begiitert (bei den
Mongolen, Avaren, Bulgaren, Tataren des Altai, Kirgisen auch in Eigen-
namen“. | Melich-Gombocz, Magy. etim. szotir (Budimpešta 1914.,
267—269) također tumače tako. Ovo je dakle pozitivan rezultat.
Nemoguće je
zamisliti, da bi riječ ban < bojiin (up. ćo4v-0 s ob-
zirom na jotaciju os kod Konstantina na drugom mjestu e. 151)
iz
i
cit.
izravno od imena poznatoga avarskoga hagana druge

< bajiin potjecala
logički traži ne samo kon-
polovice VI. vijeka, jer osim što ona nužno
tinuitet, nego i egzistenciju banskoga dostojanstva, na što se kod slo-
venskih plemena u vrijeme seobe i prvih ,županskih“ vijekova (VII. i VIII.
vijek) ne može misliti, jasno je, da je ona u prvi kraj mogla da živi samo
kod onih Avara, koji su preostali među Hrvatima i kod kojih je ona zna-
čila glavara. Kad se poslije jednog ili dva vijeka Avari izgubiše među
Hrvatima (kao Bugari među Slovenima), ostade ovo bajan kao ban. To
je dakle bilo onako, kao što je Slovenima ime Karla Vel. stalo da znači
od njegova vremena dalje, bez prekida, uopće vladara njegova dostojanstva,
naime kralja. Time je ujedno i objašnjeno, zašto se ban javlja samo
kod Hrvata. Značajno je i pažnje vrijedno, da su nam imena Krbave, Like
i Gacke sasvim tamna postanja i značenja. Slovenska bezuvjetno nijesu,
pa ni romanska.
— 681 —
Ekskurs II.
Kad je Dalmacija potpala pod jurisdikciju carigradskog
patrijara?
Papa Ivan VIII. piše 10. juna 870. circularno pismo ,reverentissimis
et sanctissimis episcopis Vitali /adransi, Dominico Absarensi ceterisque
episcopis Dalmatinis, seu lohanni archipresbytero sancte sedis Salonitane
omnibusque sacerdotibus et senioribus populi habitatoribus Spalatensis ci-
vitatis atque Zadarensis ceterarumque civitatum“. Papa se dakle obraća
čitavom dalmatinskom kleru i svima narodnim glavarima u dalmatinskim
gradovima, od kojih navodi poimence samo zadarskoga biskupa Vitala i
osorskoga Dominika; a jer je u Splitu u taj čas bila sedisvakancija,
adresirao je papa pismo još i na Ivana nadpopa (arhipresbitera) iste crkve.
Ovo znači, da je papa imao pred očima čitav carski temat Dalmaciju i
sve njegovo žitelistvo.
U pismu kaže papa: ,Pastorali sollicitudine moti vos quasi oves
Dominicas nobis in beato Petro apostolorum principe commissas, dicente
Domino: ,Si diligis me, Simon Petre, pasce oves meas', licet pro assidua
gentium persecutione nunc usque impediti,! his modo apostolatus nostri
litteris visitare curavimus, ammonentes fraternitatem vestram, ut more pre-
cessorum vestrorum ad sedem beati Petri apostoli, que caput et magistra est
omnium esclesiarum Dei, et ad nos, qui ei divinitus presidemus, toto animo
libentique voluntate reverti studeatis, quatenus inde summi honorem sacerdotii
et totius institutionis ecclesiastice formam sumatis, unde parentes ac precessores
vestros melliflua sancte predicationis et doctriny apostolice potasse fluenta
recolitis. Reminisci namque debetis, quanta eosdem precessores vestros prospera
evidentissime comitabantur, quando ad limina Petri celestis regni clavigeri
devoto pectore quasi proprii filii confluebant, et quanta postmodum nunc
usque sustinueritis adversa, cum ab ea vos quasi alienos separare non du-
bitastis. Quapropter vos plurimum diligentes, nequaquam vestra, sed vos
querentes, paterna benignitate monemus atque hortamur, ut, sicut diximus,
ad gremium sancte Roman« ecclesie matris vestre redire ovanter atlendatis,
ut elecfus a vobis canonice archiepiscopus una cum vestro omnium con-
sensu et voluntate ad nos veniens gratiam episcopalis consecrationis sacrumque
pallium a nobis more pristino incunctanter percipiat, ut gratiam et bene-
dictionem sancti Petri ac nostram habentes a malis omnibus liberi et bonis
universis repleti et hic in presenti seculo gaudeatis et in futuro cum Do-
mino sine fine procul dubio exultetis. Porro sialiquid de parte Graecorum
vel Sclavorum super vestra ad nos reversione vel consecratione aut de palii
perceptione dubitatis, scitote pro certo, quoniam nos secundum sanctorum
patrum decessorumque nostrorum pontiticum statuta vos, adiuvare aucto-
ritate curabimus. Quod si forte hanc nostram apostolicam ammonitionem,
immo canonicam preceptionem pro nichilo ducentes ad sedem apostolicam
Roman« eccelesie redire et inde secundum antiquam normam consecrationem
episcopalem sacrumque pallium recipere contempseritis, omni ecclesiastica
vos communione scitote penitus excommunicandos. Interim tamen aucto-
ritate Dei et sancti Petri vobis precipimus, ut non habeatis licentiam aliunde
i
Papa ima ovdje na umu očajne borbe sa Saracenima (gl. o tom gore u po-
glavlju VII. str. 282—284.
et inobedientes vos sine dubio iudicabimus“.?
općeno priznat poznat. Tako se isto

potrajalo neprekidno
i
do
e
consecrationem palliumque recipere; nam si feceritis, quasi transgressores
Iz ovih se riječi vidi, da su dalmatinske biskupije zajedno sa svojim

narodom tada bile van jurisdikcije pape rimskoga.i Ovaj fakt bio je dosada
pontifikata pape
znalo
Ivana
to,
X.
da je takovo
i
i da su se dalmatinski
stanje
923.* Ali sada

biskupi vratili pod papinsku jurisdikciju tek oko godine
nastaje pitanje, kad kako je ovo stanje
i počelo?
Naši su pisci dosada redovno uzimali kao prirodni početak godinu
ih je datum
863., to jest vrijeme početka t. zv. Fotijeve shizme. Na taj
navelo u prvom redu pismo pape Nikole I. (858.—867.) na inače neime-
novana salonitanskoga biskupa, a koje su objelodanili Jaffć i Rački,
s adresom: Nicolaus Salonitano episcopo.* Međutim izdao je Ernest
Pe-
rels u zbirci Mon. Germ. Hist. novo korektno izdanje sačuvanih pisama
da adresa onoga pisma zapravo
pape Nikole I., a iz toga izdanja se vidi,
glasi: ,Reverentissimo et sanctissimo Salomoni episcopo sanctae Constantiae
ecclesiae“, dakle ni traga salonitanskom biskupu.* Tako je ovaj ispravak
uklonio dotadanji ,datum ante quem non“ i stavio nas pred činjenicu,
da mi poslije pontifikata Grgura I. (590.—604.) među sačuvanim papinskim
i dalmatinskih
pismima više ne nalazimo nikakih veza između Sv. Stolice
rimske
biskupa. I ako možemo da razumijemo vrijeme poslije propasti
Dalmacije u VII. vijeku, ipak je prekid do 870., kad je napisano gore
doneseno pismo pape Ivana VIIl., i suviše dug. Zato treba da potražimo
objašnjenje ove pojave u drugom kojem uzroku, negoli je to prosta_kon-
statacija, da se ,iz onih tmurnih i burnih vremena“ nije slučajno baš A
ništa sačuvalo.
Ogledajmo prije svega pomno sadržinu pomenutog pisma pape
Ivana VIII.
Da se stvar uzmogne lakše shvatiti, treba prije svega istaknuti, da
cari-
je godine 878. i hrvatska ninska biskupija potpala pod jurisdikciju
gradskoga patrijara (od kraja oktobra 877. dalje opet Fotije), budući da
je tada hrvatski knez Zdeslav priznao vrhovnu vlast vizantijskoga cara
Vasilija I. Ali_se protiv Zdeslava diže Branimir i ubije gai u maju 870.
Poslije toga Branimir zasjede hrvatski kneževski prijesto vrati se opet
poslije kratkog prekida s narodom i hrvatskom ninskom biskupijom pod
jurisdikciju papinu, prekinuvši ujedno svaki podanički odnos Hrvatske
spram vizantijskoga cara.“ Ovaj uspjeh u Hrvatskoj navede papu Ivana VIII.
stekao i carsku Dalmaciju i njene
na misao, kako bi tom prilikom još
biskupije, i zato im se i obrati pomenutim pismom od težilajuna 879.
10.
Papi je bilo dobro poznato, da je splitska crkva već dugo za tim,

da joj se vrati vrijeme sjaja i veličine, kako ga je po tradiciji uživala
i već davno
njena prethodnica metropolija salonitanska. Tada pak —
prije 879. — splitski je ,nadbiskup“ u stvari vlast svoju vršio samo

unutar zidina grada Splita, pa i njegova metropolitska vlast nad ostalim
Mon. Germ. ist. Epist. tom. VII. Berlin 1912, 157. (= Rački, Doc. 10—11).
2
GI. o tom gore u poglavlju o kralju Tomislavu str. 411.

s
1
Jatf&, Regesta pomtificum Romanorum, vol. I. Leipzig 1851 (prvo izdanje nr.
2158); Rački, Doc. 185.
s Mon. Germ. hist, Epist. tom. VI. Berlin 1912, 657. Radi se o biskupu Salomonu
grada Konstanca na Bodenskom jezeru.
s GI. o tom gore u poglavlju o knezovima Zdeslavu i Branimiru str. 362—363.
— 683 —
nekadanjim dalmatinskim biskupima sufraganima (u VI. vijeku Zadar,

Skradin, Dubrovnik, Makarska, Kotor, Rab, Osor, Krk) mogla je 879. da
bude — ako je uopće i postajala — samo veoma čedna, i to ne nad svima
— dašto, koliko su 879. one biskupije još postojale — nego tek nad
jednom ili drugom biskupijom (zadarskom, osorskom ili
još kojom).' Trag
ove težnje splitske crkve vidi se 852. u ispravi hrvatskoga kneza Trpimira,
koliko nije stavka ,quae (sc. eccl. Spalat.) est metropolis usque ripam Danubii
et pene per tolum regnum Croatorum“, docnija prepisivačeva interpolacija,
a mislim da je to veoma vjerojatno.* Ali sasvim ju je jasno izrekao god.
886. ninski biskup i izabrani nadbiskup splitski Teodosije papi Stjepanu
V., kad se opravdavao, zašto je pridržao u upravi uz splitsku nadbiskupiju
još i ninsku biskupiju! Međutim dobro se znalo i pamtilo, da je neka-
danja veličina salonitanske metropole bila povezana uz papinsku juris-
dikciju, ali i uvjetovana političkim jedinstvom primorja i zagorja, otprilike
onako, kao u doba rimske carske Dalmacije. Sada, 879., kad je knez
Branimir napustio vrhovnu vlast cara vizantijskoga i tako bio na putu,
da stvori preduvjet, kako da mu se
približi carska Dalmacija i na taj
način omogući pod papinskom jurisdikcijom obnovu salonitanske metro-
pole, Ivan VIII. mislio je, da je došao pod čas, koji će mu omogućiti,
da uspieh, ga je ubrao kod Hrvata, pr'
što na carsku Dalmaciju. Eto,
s ovoga gledišta i s ovim predznanjem treba promatrati pismo pape
Ivana VIII. na dalmatinski kler i narod, jer nam samo to omogućuje
ispravno tumačenje njegove sadržine.
Glavni momenti u ovom pismu jesu:
1. Papa traži od dalmatinskoga klera i naroda, da uznastoje — ra-
zumije se, po primjeru Hrvata s knezom Branimirom i izabranim ninskim
biskupom Teodosijem — da se ,od sve duše i slobodne volje“ povrati
apostolskom prijestolu ,more precessorum vestrorum“, to jest, da se obnove
neka minula vremena.
2. Papa stavlja dalmatinskom episkopatu u izgled, da će, kad se
povrati pod njegovu jurisdikciju i od njega primi ,najviše časti svećeničke“
(naime nadbiskupski čin) ujedno primiti, i formu čitavoga crkvenoga uređenja“
(totius institutionis ecclesiastice formam sumatis), što drugim riječima
znači: organizaciju dalmatinske crkve, koje ona sada nema.
3. Papa kaže, da su ovakovu organizaciju imali njihovi roditelji i
predhodnici (parentes ac precessores vestros)“, to jest nekadanji dalmatinski
(salonitanski) nadbiskupi, biskupi i narodni glavari, kako to i oni sami
po tradiciji znadu. Budući da se ovdje govori na prvom bimjestu o ro-
diteljima sadašnjih (879.) biskupa narodnih glavara, bilo neispravno
i
iz tih riječi na silu deducirati mali razmak vremena od šestnaest godina

(863. do 879.) za vrijeme otkad je ona ,roditeljska
i predhodnička“ or-
ganizacija prešla od papinske pod patrijaršku jurisdikciju.
7 Ovo
jasno slijedi iz rasprave i zaključaka obaju splitskih sinoda od 925. i 928.;
gl. gore str. 418 i dalje.
s GI. o tom gore u poglavlju o knezu Trpimiru str. 332 bili. 31.
8 GI. o tom
gore u poglavlju o knezu Branimiru str. 389 i dalje.
1)
Glagol recolo -3 najzgodnije je ovdje ovako prevesti; inače znači (Klotz,
Handwčrterbuch der latein. Sprache s, v.) ,in der Erinnerug etwas pflegen, d. h. ins
Gediichiniss zurikrufen, wieder ilberdenkcer, iiberlegen, sich erinnern, im Geiste iiber-
jenken“.
— 684 —
4. Još je jasniji papa ondje, gdje govori ,o prethodnicima“. On iz-

rijekom kaže: ,Sjetite se samo, kakova je očita sreća pratila v: pret-
hodnike, dok su dolazili skrušena srca do praga nebeskoga ključara Sv.
Petra, a kolike neprilike podnosite sve dosada, otkad se od njega kao
kakovi stranci odijeliste“, to jest sreća, dok je postajala stara organizacija
u vezi s papinskim prestolom, a neprilike, otkad je organizacija propala
zajedno s vezom sa Rimom. U ovoj stavci ne radi se i ne može da se
radi o posveti dalmatinskih biskupa, jer njih je vazda posvećivao samo
njihov metropolita, dakle nadbiskup, već se misli na vrijeme salonitanskih
nadbiskupa, koji su nekoć dolazeći u Rim primali od pape pallium kao
znak metropolitske vlasti, a otkad je to prestalo, nestalo je i metropolitske
vlasti i organizacije crkvene. U tom smislu i cilju papa i nastavlja svoje
pismo pozivajući dalmatinski kler — tada u junu 879. bez nadbiskupa —
da izabere novog nadbiskupa, koji će onda, došavši u Rim, opet primiti
od pape posvećenje i pallium ,kako je to nekoć bilo (pristino more)“.
5. I dalji tekst pisma okreće se isključivo oko ove misli i papa hrabri
dalmatinske biskupe neka se ne boje Grka i Hrvata (t. i. vizantijske stranke
među Hrvatima), a ne učine li tako i ne pošlju li k njemu novog nad-
biskupa na posvećenje i po pallium, nego taj novi nadbiskup primi po-
svećenje i pallium ,drugdje“ (aliunde) — naime od carigradskoga patrijara
ili njegova zamjenika — onda im prijeti izopćenjem iz
crkve, to jest, papa
Ivan VIII. kaže drugim riječima, da će napustiti njih i njihovu težnju za
obnovom salonitanske crkve. Dakle: tenor pisma okreće se u su-
štini oko posvećenja novoga nadbiskupa i
primanja palli-
uma; kod traži
toga papa od dalmatinskoga klera, da se taj čin više
ne bi ,drugdje“ (aliunde) vršio, nego u Rimu, kao nekoć. Kad se to
onda tek može dalmatinski kler da računa na obnovu organi-
i
zacije salonitanske crkve. Logička dedukcija svega toga može stoga

samo ta da bude, da je prije 879. više splitskih nadbiskupa pri-
malo posvećenje u Carigradu
(ili od kojega patrijarova zamjenika),
što nas nužno vodi daleko natrag pred god. 863.!!
Ograničiti se na jednoga, dva od neposrednih prethodnika dalmatinskih bi-
u
skupa od 879. — t.j. zadarskoga Vitala, osorskoga Dominika i još kojeg neimenovanog
i
—mislim da ne vodi k cilju. "Ta papa naročito ističe ne samo prethodnike njihove,
nego roditelje svih njih, očito u smislu ,Grossiltern und Voriiltern iiberhaupt“ (Klotz,
o. €. s. v.), dakle ,preda“. Ovo pak potpuno isključuje i pomisao na kratki vremenski
razmak od šesnaest (ili čak samo dvanaest) godina. Zato Viktor Novak (Pitanje pri-
padnosti splitske nadbiskupije u vrijeme njezine organizacije; sep. ot. split. ,Vjesnika“
32—34) nije opravdao svoju tvrdnju: , Već godine 879., kad su
se Hrvati vratili u
krilo rimske crkve, pokušao je papa Ivan VIII. da odvrati dalmatinske biskupe od Ca-
rigrada. Dne 10. juna 879. piše Vitalisu, biskupu zadarskomu, Dominiku, osorskomu
biskupu, ostalim dalmatinskim biskupima i Ivanu, arhiprezbiteru svete solinske stolice,
i
svima svećenicima građanima Splita i Zadra, i opominje ih da se otkinu od zablude .
Jer papa piše nekolicini biskupa, kao što i splitskom nadbiskupu [a taj je tada bio
. .
mrtav!], to se ovaj pluralni oblik ,precessores vestros“ odnosi na prethodnike sviju bi-
skupa. Iz konteksta se jasno razabire, da papa misli na vrijeme shizme, u koje Su oni
prešli na stranu Carigrada [?]. Kakvoga bi osobitoga razloga najednom imao papa, da
djeluje na biskupe, koji bi bili oduvijek u vezi s Carigradom od one naredbe
i.
Leon Il.) i gdje on zapravo nije mogao vršiti nikakve jurisdikcije? [Neispravno, up.
niže pismo pape Nikole I. od 860.|. Godine 879. bilo je šesnaest (odnosno dvanaest)
godina proteklo, otkako su se dalmatinski biskupi nalazili pod vrhovništvom carigrad-
skoga patrijara [za to nema nikaka dokaza], pa zato kaže Ivan VIHl., da govori svima
njima o njihovim prethodnicima, jer je bez dvojbe, po koji taj imao (879.) jednoga
dva prethodnika. Stoga nema se ma baš nikakva razloga tvrditi, da papa misli u tim ili
opomenama na one ,predecessores“ u vrijeme stare Salone [kao što ja mislim]. A
685 —
Da se odredi vrijeme prije 863., treba segnuti natrag sve do 732.,

kad je car Leon III. Isaurijac došao u sukob s papom zbog svojih ikono-
klastičkih mjera. Izvori koji objašnjavaju ovaj krupni dogadaj, rijetki su i
nejasni. Teofan (ed. de Boor 410) bilježi samo oporezovanje i konfis-
kaciju zemljišnih posjeda (t. zv. patrimonija) poglavica apostolskih Petra
i Pavla
na Siciliji i u Kalabriji. Basilii notitia iz VIII. vijeka (ad. Gelzer,
Georgii Cyprii descriptio orbis Romani, Leipzig 1890, 27) navodi neke me-
tropolije (Tesaloniku, Sirakuzu, Kretu, Korint, Reggio, Nikopolje (u Grčkoj),
Atenu, Patras), koje da su došle pod vlast patrijara carigradskoga, jer je
»papa staroga Rima dospio pod vlast (tuđih) naroda (t. i. pod Franke)“.
Mnogo su obilniji izvor dva papinska pisma iz VIII. i IX. vijeka. Prvo
ie pismo pape Hadrijana I. Karlu Velikomu, napisano nešto poslije 787., u
kojem čitamo: ,Dudum quippe quando eos (sc. cara Konstantina VI. i
caricu Irenu) pro sacris imaginibus erectione adhortati sumus, simili modo
et de dioecesi tam archiepiscoporum quam et episcoporum sanctae catholicae
et apostolicae Romanae ecclesiae, quas tune cum patrimoniis nostris abstu-
lerunt, quando sacras imagines deposuerunt (t. i. 732 ) et nec responsum
quodlibet exinde dederunt: et in hoc ostenditur, quia ex uno capitulo ab
errore reversi, ex aliis duobus in eodem permaneant errore“ (Mansi, Col-
lectiv conciliorum, vol. XIII, 808). Drugo je pismo pape Nikole I. od
25. septembra 860. caru Mihajlu lIl., u kojem ga podsjeti, kako je već
papa Hadrijan I. tražio od cara Konštantina VI. i carice Irene od patrijara
Tarazija (26. okt. 785.), da mu se vrati oteti patrimonij BI. Petra, a onda
i
nastavlja: ,Oportet enim vestrum imperiale decus, quod in omnibus ec-
clesiasticis utilitatibus vigere audivimus, ut antiquum more, quem nostra
ecclesia habuit, vestris temporibus restaurare dignemini, quatenus vicem,
quam nostra sedes per episcopos vestris in partibus constitutos habuit,
videlicet Thessalonicensem, qui Romanae sedis vicem per Eperum veterum
Eperumque novum atque /lliricum, Macedoniam, Thessaliam, Achaiam, Daciam
ripensem, Daciam mediterraneam, Misiam, Dardaniam et Fraevalim, beato
Petro apostolorum principi contradicere nullus praesumat; quae anteces-
sorum nostrorum temporibus sacris dispositionibus augebatur. Quorum
denique institutiones ab eis in partibus destinatas per nostros missos,
illis
ut rei veritatem cognoscere queatis, vestrae augustali potentiae dirigere

curavimus. Praeterea Calabritanum patrimonium Siculumque, quae nostrae
ecelesiae concessa fuerunt et ea possidendo optinuit et disponendo per
suos familiares regere studuit, vestris concessionibus reddantur, quoniam
irrationabile est, ut ecclesiastica possessio . . terrena quavis potestate
.
subtrahantur . . volumus, ut comsecratio Syracusano archiepiscopo nostra

.
a sede impendatur, ut traditio ab apostolis instituta nullatenus vestris tem-

poribus violetur“ (Mon. Germ. hist. Epp. vol. VI. Berlin 1912, 438—439).
Prema ovim riječima stariji su p da je car Leon III. go-
dine 732. oteo papi pored Južne Italije samo ilirsku dijecezu u užem
i
»more pristino“ upravo kaže, da je to nedavno još vrijeme, da se od Rima traži po-
ivrda posvećenje [?|. Ne se ,more antiquo“ niti ,antiquissimo“, nego upravo ,pri-
kaže
stino“, što može da znači uz negdašnji“ i ,jučerašnji“ (. i. nedavni, blizi [?]. Duh či-
tave isprave (papeIvana VIIL) označuje nedavne dogođaje, koje je izazvao Fotije, pa
se iz svega toga jasno vidi, da se tu misli na nedavne odnošaje Splita i ostalih bišku-
pija s Rimom, koji su bili prekinuti g. 863., zapravo 867., i traju takvi sigurno za čitave
vlade moćnoga Vasilija [i opet neispravno, jer je baš 870, došlo do zbliženja između
Rima i Carigrada, i
papinski su poslanici na sinodu održanom u Carigradu od poč.i
novembra 879, do marta 880., Fotija priznali zakonitim patrijarom i tako u:
shizmi kraj do smrti Ivana VIII. u decembru 882.; gl. o tom gore str. 382-
— 686 —
smislu, a Jireček izrijekom domeće: Istrien und Dalmatien wurden,

so viel bekannt ist, durch diese Massregel nicht beriihrt, wohl aber
eine
i
Zeitlang Praevalis“.!? Ali to nije tako. Jireček je bez sumnje poznavao
i
ono tobožnje pismo pape Nikole I. ,salonitano episcopo“, to je bio glavni
razlog, da ga navede — kao što je naveo i Račkoga tolike naše nama ili
blize pisce — na citirani rezultat. Međutim danas je
taj razlog otpao. sta
se tiče poimeničnoga nabrajanja ocijepljenih krajeva, treba istaknuti,
da ,Notitia Basili“ i papa Nikola I. spominju samo organizovane
metropolije, a ne i pojedine biskupije. Tada, 732., organizovane dal-
matinske metropole nije bilo, sve da i predpostavimo egzistenciju splitske
crkve još od 650. dalje, jer je ona tada, a tako je ostalo do 928.,
bila tek biskupija unutar gradskih zidina, koja je sebi prisvajala titulu
salonitanske nadbiskupije kao njena baštinica, ali je išla za tim, da ovu
baštinu natrag uvede u život. To je ona postigla — kako
—
tek 928., u vrijeme obnovljene veze s rimskim papom. Tome
je
već rečeno
nasuprot
Praevalis imala je 732. organizovanu i postojeću nadbiskupiju u Skodri i
zato se poimence i spominje. Najzad treba uvažiti još i to, da papa Ni-
kola I. ne navodi izrijekom čak ni sve južno-italske mitropolije, a ipak su
one bile 732. podvrgnute patrijaru, već govori samo o patrimoniju BI. Petra
na Siciliji i u Kalabriji. Šta više, mi znamo iz sasvim pouzdanih izvora,
da su 732. potpali pod patrijara još i Sardinija i Napuli; jedan je nad-
biskup napuljski u VIII. vijeku primio pallium a drugi titulu nadbiskupa
od carigradskoga patrijara. Tako je nekako bilo i s blizom Gaetom.'*
Sve je to eklatantan dokaz, da se patrijarova vlast proširila i na takove
krajeve, koji se izrijekom ne navode ni u ,Notitia Basilii“ ni u pismu pape
Nikole I.Prema tome izuzetak čine samo Istra i Venecija, to jest pa-
12
Jireček,
Romanen vol.
I., 46.
Ovo je rezultat hrvatske historije IX. i X. vijeka, kako je ocrtana u ovoj knjizi.
13
Novakove kombinacije (o. €. 28 dalje) s ispravom kneza Trpimira (i Mislava) nijesu

i
nikaki argumenti. Prije svega baš zato, jer ,nadbiskup“ splitski nije imao prava
832.
na desetinu po hrvatskoj teritoriji, daruje mu je knez Trpimir na svom posjedu

u
Klisu. Tako isto ne odlučuje dar Trpimirov ništa ni u pitanju pripadnosti splitske crkve,
jer
ne
njegov sin, knez Mutimir, živi 892. u vrlo prijateljskim vezama
samo da je potvrdio novom ispravom ispravu svoga oca od 832., nego
sa splitskom crkvom;
juje još
i
lično donio u vizantijski Split i položio na oltar stolne crkve, koja je prizna-
vala patrijara svojom vrhovnom glavom.
1 GI. o tom Hubert, Etude sur la formation des 'Eglise. Les papes
Gr&goire Il, Gr&goire III, Zacharie et Etienne II et leurs relations avec les empereurs
iconoclasteš (726—757( (Revue historique vol. 69. Paris 1899, 21—22).
15 To
vrijedi i za tako zvane spiskove biskupija carigradske patrijaršije, kako su
ih izdali Parthey, Hieroclis Synecdemus
Burckhardt, Hieroclis Synecdemus.
et notitiae graecač episcopatuum. Berlin 1866,
Leipzig 1893, Gelzer, Georgii Cyprii descriptio
orbis Romani. Leipzig 1800 i Ungedruckte und ungeniigend veroffentlichte Texte der
notitiae episcopatuum (Adhandlungen der kgl. Bayer. Akad. CI. t. XXI. part 1II. Miin-
I
chen 1900, 531—549). Up. i Gelzer, Die kirchliche Geographie Griechenlands vor dem
Slaweneinbruche (Zeitschrift fir wissenschaftliche Theologie vol. Leipzig 1892,

XXXV.
419—436). Gelzer navodi jedan pariski rukopis (Parisinus Reg. A) iz vremena

1555
ikonomahije; u njemu nema uz još neke druge i Praevalisa. Tomu domeće Gelzer (o.
c. 425—421): , Theoretisch hat man freilich auch diese Provinzen zu Constantinopel ge-
schlagen. wie die Klagen der romischen Curie beweisen, und das war spaterhin zur
Wahrung des ostrčmišchen Standpunktes in den Bulgarenstreitigkeiten von grossen
Werte. Praktisch hat man jedoch einen andern Weg eingeschlagen, Diese Provinzen
lingst und definitiv in Barbarenhiinde gefallen. Als geisiliches Gebiet des by-
unter dem
inischen Patriarchen gilt nur das Land, welches in politischer Beziehung
Scepter des osirčmischen Kaisers steht. (Ovo pravilo vrijedi baš za naš
slučaj:
samo
carska Dalmacija došla je pod patrijara, ne još i Hrvatska). Darum sind seiner Obe-
= 087 —
ija akvilejska u Gradežu, i to iz političkih razloga, jer Ve-

bješe vazal, a ne direktni podanik carski kao dalmatinske
varoši i ostrva.
Suštinu događaja i
političku ideju carskoga rješenja god. 732. naj-
bolje je formulirao Gelzer još 1901. ovim riječima: ,Je entschiedener
_
nun die Priester fitr die Freiheit der Kirche eintraten, um so entschlossener
verfolgten die Kaiser, wie Leon und sein harter aber bedeutender Sohn Kon-
stantin, ihr Programm, die Kirche zu einem Departement der Staatsverwaltung
zu machen. Der erste Schritt war die Entfernung der Patriarchen von Alt
und Neurom und ihre Ersetzung durch gefiigige Werkzeuge. In Konstan-
tinopel ging das leicht. Auch dem romischen Papste soll Leon das Schicksal
seines Vorgingers Martin angedroht haben. Indessen eine grosse grie-
chische Flotte scheiterte 732 in der Adria, und die Intervention der frin-
kischen Fiirsten entriickte Rom auf immer der kaiserlichen Herrschaft.
Immerhin verstand Leon, durch Massregeln, die lebhaft an die Kirchen-
es
politik des aufgeklirten Despotismus im vorigen Jahrhundert erinnern, Rom

schwer zu treffen. Die reichen Patrimonien des hl. Petrus in Unteritalien
und Sizilien wurden fiir Staatsgut erklart. Viel einschneidender war eine
andere Massregel: die ganze Hamus-Halbinsel mit Ausnahme von Thrakien,
die ehemalige Priifektur Illyricum, das sog. Vikariat Thessalonike, stand
kirchlich unter Altrom. Durch kaiserliche Verfiigung wurde dieses ganze weite
Gebiet (dakle i
Dalmacija) dem Sprengel von Konstantinopel zugewiesen.
Auch die griechischen Teile Italiens und Siziliens wurden von Rom los-
gerissen, weil, heisst es, der Papst von Altrom in der Gewalt der Bar-
barenvolker steht. Die drei Patriarchen des Ostens, Untertanen der Chalifen,
hatten gleichfalls die Bilderfeinde verdammt; Leon riichte sich, indem er
Isaurien, das bis dahin Antiochien unterstanden hatte, zu Konstantinopel
schlug. So haben die byzantinischen Kaiser den kirchenrechtlichen Grundsatz
zu dem ihrigen gemacht, dass kein auswiirtiger geistlicher Oberer innerhalb
der Reichsgrenzen oberhirtliche Befugnisse ausiiben solle. Die Dičzese des
okumenischen Patriarchen deckte sich nun genau mit den Reichsgrenzen.
Diesen Rechtsgrundsatz der gottlosen Bilderfeinde haben die spšteren
Vorkiimpfer fiir die Sache Gottes energisch festgehalten. Als auf dem VII.
Konzil (787) Papst Hadrian seine alten Rechte geltend machte, liess Patriarch
'Tarasios diesen Teil des Briefes weder verlesen, noch in die Akten auf-
nehmen (Mansi 12, 1072 ff). Als 870 die Legaten wiederum Anspruch
auf die alten, Rom entrissenen Dičzesen machten, sagten die Griechen:
»Es ist hochst unanstčindie, dass ihr, die ihr vom griechischen Reiche abge-
fallen seid und mit den Franken Biindnisse geschlossen habt, im Gebiete des
griechischen Kaisers, unseres Herrn, Ordinationsrechte festhalten wolit (Hefele,
Conciliengesch. 3, 415)“. Roms eifrigster Parteiginger, der hl. Ignatios,
dachte in diesem Punkte wie seine Landsleute. Als die Legaten mit Bezug
auf Bulgarien wiederum die alten Beschwerden Roms vortrugen, erwiderte
er listig: ,Ich bin nicht so jung, um mir etwas entreissen zu lassen, noch
so altersschwach, um selbst zu tun, was ich an andern tadle (Hefele
o. c. 3, 416)“. Als endlich 879 auf dem VIII. allgemeinen Konzil die un-
dienz auch das ehemals antiochenische Isaurien, ferner die Dičcesen Sicilien, Calabrien
und Sardinien (letztere iehit allerdings in der Provinzialbeschreibung) einverleibt; da-
rum fehlt andererseits das im Beginn des Ikonoklastenstreits Ostrom verloren gegan-
gene Ravenna.“ Razlog nalazi Geizer u tome, što su uzeti za podlogu stariji izvori i
što je spisak učinjen nemarno i brzo.

—
— 688 —
ermiidliche Kurie die Frage aufs neue zur Sprache brachte, antworteten
iiblichen
die Griechen in sehr spottischer Weise; sie wandten zuniichst den
Kniff an, unbequeme Traktanden aus dem Wege zu
parlamentarischen
indem sie erkliirten, die Frage _iiber die Patriarchelsprengel stehe
riumen,
Heiligkeit frilher gesagt und
gar nicht zur Debatte: ,Wir haben es Eurer
Wiederholen es, dass die Frage iiber die Diozesangrenzen gegenwartig nicht
in Rede steht; sie verlangt eine besondere Verhandlung. Dennoch_wollen
wir iiber diesen Punkt gemeinsam mit Euch ein Gesuch an den allerfrom-
msten Kaiser richten; und wie ihn Gott fiihren wird, und was er tun
will,
wir sind damit einverstanden und billigen es, wenn die hl. Kanones tiberein-
stimmen und in Kraft bleiben“. Der gottseligste Erzbischof Prokopios von
Ew.
Kaisareia in Kappadozien sagte: ,Wir haben schon friiher, wenn
Heiligkeit sich erinnert, behauptet, dass dieser Gegenstand eine gesonderte
die From-
Behandlung verlange; denn wir hoffen auf Gottes Erbarmen, auf
migkeit unserer hl. Kaiser und auf das Gebet unseres hl. Gebieters, dass,
wenn wir unser Staatswesen des fernern im Fortschritt erstarken sehen,
wir die alten Reichsgrenzen unseres Kaisertums und
die
Oberherr schaift iiber
alles Gebiet unter der Sonne mit Gottes Hilfe zuriickgewinnen werden.
sein wird, wird das Gutdiinken Seiner Majestćit_ die
Wenn das geschehen Streit
Grenzen der Oberpriesterstiihle festlegen, so dass zwischen ihnen kein
mehr. besteht, sondern in dieser Frage, wie in allen andern, tiefer Fr de
herrscht“ (Mansi o. c. vol. 17, 488). Das war eine Vertrostung auf eine
niemals eintretende Zukunit, d. h. eine hčiliche Absage. Den Griechen war
eben (t. i. 879.) die Anschauung, dass nur der Kaiser iiber die Grenzen der
und Blut
geistlichen Diozesen in seinem Reiche verfiigen kčnne, in Fleiseh
iibergangen“.!'
Da je i Dalmacija 732. došla pod jurisdikciju patrijara, misle drugi
i
neki uvaženi pisci.

Pokojni bečki universitetski profesor Ludo Moritz Hartmann
izjavio se o tom u odličnoj svojoj ,Historiji Italije“ (1903.) ovako: ,Der
Papst liess sich nicht abschrecken und schrieb abermalsim anBenehmen den von Leo
eingesetzten Patriarchen und an den Kaiser. Freilich, des
Kaišers driickte sich die offene Missachtung der Meinungen des rčmischen
Stuhles aus, und es entsprach der Gesamtpolitik des Kaisers, dass er diese
recht offen zur Schau trug und wenigstens dafiir sorgte, dass der Einfluss
des Papstes nicht nach dem Oriente hiniibergriff und gerettet wurde, was
gerettet werden konnte. Dieser Sorge entsprang eineAufstand Strafmassregel, zu
der wohl schon der griechische und der sizilische hiitten die
der italienischen
Anregung bieten konnen, die aber erst nach der Niederlage
Revolution durchgefiihrt worden zu sein scheint: die durch den Kaiser
adriatischen
verfiigte Lostrennung der stimtlichen Dičzesen im Osten des
1 Ovaj je odgovor Grka na općem crkvenom saboru u Carigradu 879. — dakle
nekoliko mjeseci poslije pisma pape Ivana VIII. na dalmatinski episkopat narod —
i
Za hrvatsku historiju od krupnog značaja. On daje pouzdan tumač za sve ono,

što se
zgodilo između 879. i 881., kako je i
gore str. 384385 prikazano.
Staat und Kirche in Byzanz (Historische Zeitschrifti
?
Gelzer, Das Verhćiltnis von
vol. 86. Miinchen 1001, 193 i dalje Ausgewiihlte kleine Schriften. Leipzig 1907, 57
i njenim rezultatima
dalje;
gore citirano mjesto str. 103—106). O toi radnji Gelzerovoj

kaže Bury (The constitution of the later Roman empire. Cambridge 1910, 24: , Thein best the
will be found
general account of the relation of State and Church in Byzantium
late Professor Gelzer's article in the Historische Zeitschrift, N. F. vol. 50, 193 sqa.“ Tome
nasuprot up. što misli Novak o. €. 3—4.
—
689 —
Meeres (dakle i
Dalmacije), sowie von Sizilien, Bruttien und Kalabrien
vom rčmischen Patriarchate und ihre Unterstellung unter Konstantinopel. Der
Hofpatriarch Anastasius wurde durch diese Verfiigung tatsichlich, soweit
das romische Reich in Betracht kam, nahezu allgemeiner Bischof, wiihrend
der Papst, wenn man von seiner Stellung zum Auslande absah, gleichsam
zum provinzialen Metropoliten von Italien degradiert wurde“.'*
Još je jasniji profesor gotinškoga universiteta Fridrik Kattenbusch.
U jednom članku o istočnoj crkvi (1904.) kaže: ,Konstantinopel besass
jetzt die Jurisdiktion iiber ganz Kleinasien. Auf euro her Seite reichte
seine Macht zunšchst nicht weiter als die Diozese Thracien; es hat sich
erst nach vielen Wirren und Streitigkeiten — definitiv erst 730 durch
Kaiser Leo Ill. den Isaurier —
ergeben, dass ihm auch /ilyricum (Illyr.

orientale) d. h. alles Land siidlich der Donau, auch Dalmatien, Epirus,
Griechenland einschliesslich der Inseln (Kreta), unterstellt wurde.“ !* Naj-
zad i Francuz augustinac Pargoire kaže kratko ovako: ,Le concil
romain da novembre 731, od fut condamnće I'hćrćsie, eut de trčs graves
consćquences pour la papautć. En effet des 732, furieux de la sentence
qui le frappait, le prince (Lćon Ill) hćr&siarque s'empara des revenus que
|Eglise romain retirait des patrimoines de saint Pierre dans les pro-
sis
vinces impćriales, en Sicile surtout, et il placa toutes les Eglises de 'em-

pire (dakle i Dalmaciju), celles meme de I'ltalie byzantine, sous la juris-
diction de son bien-aimć patriarche iconoclaste de Constantinople“.?
Ove riječi odličnih stručnjaka u pitanjima vizantijske i crkvene hi-
storije, jasno su obrazloženje, da su 732. ,de jure“ došle i dalmatinske
biskupije — razumije se, koliko su postojale pod jurisdikciju cari-
—
gradskoga patrijara naprosto kao direktni podanici carevi. Ovo

je pravilo, teorija, ali dopuštam, da je u prvi kraj praksa mogla biti dru-
gačija. Nije naime ni malo nevjerojatno, da su se i dalmatinske biskupije
opirale po primjeru svojih susjeda Italiji carevim ikonoklastičkim
ili
u
naredbama, i zato da je tada bila veza s ,heretičkim“ patrijarom slaba

čak nikakova. Ali — ako ne 787. poslije sedmoga općeg crkvenog sabora
carigradskoga aono najkasnije poslije sukoba s Karlom Vel. i poslije
uređenja političkih pitanja i teritorijalnih prilika na istočnoj obali Jadran-
skoga mora mirom u Achenu (803. 812.) i navlaš poslije raspra i rada
i
mješovitoga povjerenstva god. 817. ,de finibus Dalmatarum Romanorum
et Slavorum“, bilo je bez sumnje uređeno pitanje crkvene pripadnosti
carske Dalmacije; ovo razgraničenje (de finibus) ne valja ograni
na zemljišni posjed, nego ga treba proširiti i na podjelu jurisdikcije iz-
tek
među ninske hrvatske biskupije (odnosno pape) i patrijarove carske Dal-

macije.*! Godina 817. dakle najkasniji je mogući datum, od kojega su
carski dalmatinski biskupi morali gledati u smislu vizantijskog državnog
prava u carigradskom patrijaru svoju vrhovnu crkvenu glavu, kao što je
i narod u caru gledao
svoga direktnoga gospodara. Ovako može stvar
da bude de facto, ali de jure ipak vrijedi godina 732.
1 Hartmann, Geschichte Italiens im Mittelalter vol. II, 2 Halfte. Gotha 1903,
111—112.
1 Kattenbusch, Orientalische Kirche (Realencyklopddie fitr protestantische The-
ologie und Kirche vol. XIV. Leipzig 1904, 439).
2%
Pargoire, L' ise byzantine de 527 4 847. Paris 1905, 255—256.
2! O tome
up. gore str.
312—313.
4
— 690 —
Ekskurs III.
Gdje je bio samostan Sv. Bartola, a gdje kninska stolna
crkva Sv. Marije?
U drugoj polovini XI. vijeku javlja se češće u ispravama opat (be-
nediktovskoga) samostana Sv. Bartola, ali se ne kaže, gdje je bio taj
samostan. Materijal je ovaj:
1067: Ego Adam abbas sancti Bartholomei scripsi iussu regis (Pet.
Kres. IV.) domini mei (Sišić, Priručnik 250).
1069: Adam monachus, sancti Bartholomei abbas, testis (Rački,
Doc. 74).
1076: Ego Johannes, abbas
Doc. 102).
s.
Bartholomei, ratifico et confirmo (Rački,
1078: Johanne sancti Bartholomei abbate (Rački, Doc. 113).

1078: Johannis uenerabilis abbatis cenobii sancti Bartholomei (Rački,
Doc. 117).
1078: Johanne sancti Bartholomei abbate (Rački, Doc. 118).
1078: Johannis abbatis sancti Bartholomei (Rački, Doc. 119).
1078: (Johannes) abbas s. Bartholomei (Rački, Doc. 122).
c. 1080: (Johannem) abbatem s. Bartholomei (Rački, Doc. 132).
1087: Johannes abbas sancti Bartholomei laudo (Rački, Doc. 145).
Samo u prvom podatku opat Sv. Bartola fungira kao sastavljač
isprave, dok je on u svim ostalim slučajevima svjedok i član kraljevske
pratnje. Iz toga valja zaključiti:
1. da je benediktovski samostan Sv. Bartola postojao za vladanja
kraljeva Petra Kresimira IV. (1058.—1074.), Slavca (1074.—1075. i Dmitra
Zvonimira (1076.—1089.)
2. Jer mu se opat stalno nalazi u kraljevskoj pratnji, slijedi, da je
samostan Sv. Bartola bio kraljevski — monasterium regale — a to
znači, da ga je podigao jedan hrvatski kralj da su mu oni njegovi na-
sljednici bili vl ici s pravom potvrde izbora opata, koga su oni
mogli uzimati u svoju pratnju.'
Nije vjerojatno, da je samostan Sv. Bartola podigao tek
Kresimir IV., pošto nam se javlja prije 1067.; valja naime uva
ne
:
mi nemamo kraljevskih isprava iz ranijeg vremena, to jest ni za prvu
polovinu XI. vijeka ni za čitav X. vijek. Možda
Poslije izumrća hrvatske narodne dinastije
je
osnovan još u X. vijeku.
samostan Sv. Bartola
prešao ije u vlasništvo njenih baštinika, madžarsko-hrvatskih kraljeva.
Materijal za ovo je vrijeme ovaj:
[1103: Koloman potvrđuje splitskoj nadbiskupiji ,ecclesiam S. Bar-
tholomei“ (Smičikas, Cod. dipl. vol. II., 11). Ova je isprava grub fal-
sifikat XIV. vijeka i zato taj podatak ne možemo upotrijebiti za historijsko
istraživanje].
1
O tome up. Stutz, Die Eigenkirche als Element des mittelalterlichen-germa-
nischen Kirchenrechtes. Berlin 1895; Du Cange, Glossarium s. v. monasterium regale.
je
2 Da ta isprava falsifikat, dokazao sam u mojoj raspravi Dalmacija i ugarsko-
hrvatski kralj Koloman (Vjesnik brv. arh. dr. N. S. vol. X. Zagreb 1909, sep. ot. 11—19).
— 891 —
1158: Oćčza II. daje (do et confirmo) splitskoj nadbiskupiji i njenom

nadbiskupu Gaudiju ,ecelesiam sancti Bartholomei de Tnin cum (omnibus
pertinentiis) suis (Smičiklas o. c. vol. II., 87).
1180 (mart); Vizantijski car Manuil hercegu Hrvatske Rogeriju: ,Quo-
modo vero et idem archiepiscopus (Spalantensis Rainerius) conquestus
est, quod predia ecclesiae sancti Bartholomei occupata sunt a quibus-
dam, consideratu Rogeri ligiae mei imperii et omnem terram, quam supra-
scriptus archiepiscopus poterit monstrare per cartam aut per bonos testes,
esse vel fuisse sancti Bartholomei, archiepiscopatui sancti Domnii in inte-
grum tribuas (Smičiklas, o. c. vol. Il., 165)
1180 (10. juna, Split): Nadbiskup Rainerije izjavljuje, da mu je herceg
Dalmacije i Hrvatske Rogerije po naređenju cara Manuila dao dva pri-
stava (duos pristaldos), da s njima aži zemljišne posjede Sv. Bartola
(de terris videlicet sancti Bartholome: da mu ih predade (Smičiklas,
o. €. vol. II., 166-167).
1185. (1. maja, Split): Sinod nadbiskupi splitske određuje, ,ut
habeat has eccl: . . sanctum Bartho-
archiepiscopus Spalatensis ...
lomeum“ (Smičiklas, o. c. vol. I., 193).
.s
[1192. (13. marta): Papa Celestin Ill. potvrđuje splitskoj nadbiskupiji

e im S. Bartholomei de Tenine cum omnibus pertinentiis suis“ (S mi-
čiklas o. c. vol. Il, 251). Ova je isprava falsifikat XIV. vijeka i zato
ispada iz građe, po kojoj možemo stvarati zaključke.|*
1203.: Trogirski biskup Ivan Vidović zabilježio je prije 1690. ovo:
»Dum peragebam in civitate Tiniensi seu Kninensi, quando dicta civitas
erat in potestate seu dominio serenissimae reipublicae Venetiarum, ego
abbas Ioannes Vidovich, ministerium missionarii apostolici [fungens],
tune supra portam ecclesiae, quae vulgo appellabatur Capilulum et est
extra civitatem, inveni cum reverendo curato Hyeronimo Cvitnich Sibe-
nicense et legi haec verba inscripta, sci : Anno ab Incarnatione dni
nri. Jesu Christi 1203, regnante rege Emerico, aedificata est ecclesia ista a
venerabili praeposito Dobros(l)avi, filio Prodantii comitis Tiniensis nepotis
Radoslavi comitis, ad honorem Domini et S. B(artholomaei) est S(an)cte
M(ariae) et Sancti P(etri) pro redem(p)tione animae suae et suorum“
(Ljubić, Vjestnik nar. zem. muzeja u Zagrebu za god. 1870., 160-161
i
Vjestnik hrv. arh. dr. vol. V. Zagreb 1883, 54-55).
[1207.: Andrija II. potvrđuje nadbiskupiji splitskoj ,,ecclesiam S. Bar-
tholomei de Tini“ (Smičiklas, o. c. vol. IIl., 70). I ova je isprava vje-
jatno falsifikat, odnosno prenapravljena prema originalu; za historijsko
anje može se samo oprezno upotrijebiti].
Iz ovoga materijala, ostavivši na stranu falsifikovane i sumnjive po-
datke, treba da zaključimo ovo:
1. Budući da se poslije 1087. nikad više ne spominje u ispravama
opat samostana Sv. Bartola, očito je samostan poslije 1087. napušten,
vjerojatno u prvoj polovini XII. vijeka. Razlog ne znamo no jedva grije-
šimo, potražimo li ga u faktu, da samostanski vlasnik, hrvatski krali,
odnosno njegov baštinik, madžarsko-hrvatski krali, nije više stolovao u
njegovoj blizini. Napuštanjem samostana ostala je samo crkva Sv.
3 GI. za ovu ispravu moju raspravu: Dalmacija i Koloman
i 1. c. 16 bilj. 45.
+
Gl. o tom moju raspravu: Dalmacija 1, c. 16 bili. 48.
+
— 892 —
Bartola i dalje još vlasništvo hrvatskoga kralja, odnosno njegova baš-

tinika madžarsko-hrvatskoga kralja.
2. ,Crkvu Sv. Bartola u Kninu“ — sada se to prvi put jasno ističe
i
—.darovao je kralj G&za godine 1158. splitskoj stolnoj crkvi i njenom
nadbiskupu, ili drugim riječima: kralj je darovao s crkvom njene pri-
hode od zemljišnih posjeda ,za stol“ splitskoga nadbiskupa (mensa epi-
scopalis), koji je zato preuzeo brigu oko izdržavanja crkve i vršenje
službe Božje.
3. U vrijeme vladanja vizantijskoga cara Manuila u Hrvatskoj i Dal-
maciji (1167.—1180.) neki su posjedi crkve Sv. Bartola došli u tuđe ruke,
ali to je popravljeno carskim naređenjem. Očito su u to vrijeme, a tako
i
ostali zapušteni i bez nadzora.

i
za vrijeme ratova s vizantijskim carem, crkva Sv. Bartola njeni posjedi
4. Splitski sinod dalmatinsko-hrvatske crkve potvrdio je 1. maja 1185.,

splitskom nadbiskupu crkvu Sv. Bartola. To je posljednji put, što se
izrijekom pominje crkva Sv. Bartola u Kninu u autentičnom dokumentu
kao vlasništvo nadbiskupije splitske.
5. Budući da je crkva Sv. Bartola ostala zapuštena i zanemarena, sve
je to više propadala, tako da se pokazala potreba ili sagraditi novu ili
staru iz temelja popraviti. Taj je posao svršen 1203., kako pokazuje
pomenuti natpis. Dobroslav bijaše jamačno prepošt kninskoga kaptola, a
taj se tada, t. i. 1203., još nije nalazio ondje, kod crkve Sv. Bartola,
već — kako i treba da bude — ondje, gdje je bila stolna crkva i kninski
biskup. Ali najvažnije je to, da je budi novogradnjom budi pregradnjom
Sv. Bartola 1203., vlasnikom crkve postao njen dobrotvor, prepošt (knin-
skoga kaptola) Dobroslav, koji je onda crkvu ostavio kaptolu. Tako
je dakle poslije 1203. crkva Sv. Bartola postala vlasništvo
kninskoga kaptola.
Međutim oko 1273—4. nastade krupna promjena u pitanju crkve
Sv. Bartola, jer tada je kninski biskup Nikola I. (1272.—1274.).
preudesio crkvu Sv. Bartola za biskupsku ili stolnu crkvu
kninske biskupije. tako se tada preseli biskup s kaptolom u Knin,
I
ondje, gdje je danas ,Kapitul“ s posve jasnim temeljima bivše stolne

crkve. Taj važni rezultat dobijamo iz splitske isprave od 8. januara 1315
koja sadrži optužbu i obranu splitskoga nadbiskupa Petra. U nioj se ka:
nltem dicitur, quod dominus archiepiscopus alienasset gquamdam _posses-
sionem sancti Bartholomaei in Tininio, quod falsum est, quia non alienavit,
sed alienatam per negligentiam vel incuriam a tempore pene quinque archi-
episcoporum vel praedecessorum dicti domini archiepiscopi, laborando dili-
gentius reinvenit. Ef quia in ipsa terra iam per dominum Tiniensem episcopum
Nicolaum bonae memoriae solemnis ecclesia episcopalis fuerat effecta, ut
patet nunc, non contradicente praedecessore dicti domini archiepiscopi,
nec capitulo, dominus archiepiscopus aliud facere non potuit, quin ex
consensu et voluntate sui capituli pro tempore possessionis, quae licet
modica sit, cum grandi labore extorsit potius, quam accepit quadringentas
libras parvorum denariorum venetorum. Et maxime quia tam dominus
banus, quam successores eiusdem prohibebant praefatum episcopum dare
pecuniam, asserentes, quod numquam auditum fuerat a lemporibus patris
ipsorum, quod praedicta possessio fuerit ecclesiae sancti Domnii, de quibus
dictus dominus archiepiscopus obligavit se per litteram empturum eccle-
==
siae suae aliquam tranquillam possessionem. Ef quia tam possessiones,
quam ipsi denarii sunt ad usum ipsius domini archiepiscopi et non ad re-
staurationem ecclesiae (sc. Spalatensis), non est mirum, si usus est ipsis,
decenter etiam, donec aliquid emat in recompensationem pecuniae prae-
dictae. Falsum est igitur, ut aliqui dicunt, ipsum fore excommunicatum
ratione praedicta“.?
Iz ove važne
isprave slijedi prije svega:
da je crkva Sv. Bartola, a prije toga još i samostan istoga imena,
1.
zaista bio kod Knina i da je identičan s onim Sv. Bartolom, koji se
nalazio na Kapitulu, a koji je 1203. pregradio ili čak iznova sagradio
prepošt Dobroslav. Dalje:
2. da je zemljišni posjed, gdje se nalazila crkva Sv. Bartola, bio još
od starine (t. i. od 1158.) vlasništvo splitske nadbiskupije, odnosno nje-
gova nadbiskupa, ali ovi da su i crkvu i posjed zanemarili. U ispravi
se izrijekom kaže, da su ovo zanemarenje skrivili prethodnici nadbiskupa
Petra IX. (1207.—1324.), i to njih pet, a to nas vodi natrag sve do vre-
mena nadbiskupa Bernarda (1102.—1217.),* dakle baš u vrijeme, kad je
prepošt Dobroslav obnovio crkvu Sv. Bartola;
3. da je nadbiskup Petar IX. tragao za svojim pravom i pronašao,
da ono zemljište, na kojem se već onda dizala kninska stolna
crkva, odista pripada njemu. Zato je u sporazumu sa svojim kaptolom
zatražio od kninskoga biskupa? odštetu ,u čednom iznosu“ od 400 mle-
tačkih denara, koju je svotu najzad teškom mukom dobio, jer su hrvatski
ban (iamačno Pavao Bribirski 4+ 1313.) i njegov nasljednik (Mladen II.)
sprečavali pomenutoga (kninskoga) biskupa, da plati tvrdeći, da se nikad
nije čulo, pa ni od vremena njihovih otaca, da je onaj zemljišni posjed
bio vlasništvo crkve Sv. Dujma;
4. da je kninski biskup Nikola (posvećen 25. dec. 1272., živio još
1274., vrijeme smrti nepoznato)? prenio biskupsko sjedište i stolnu crkvu
na Kapitul.
S rješenjem pitanja, gdje je bio samostan i crkva Sv. Bartola, ujedno
je riješeno i pitanje, gdje je stajala starija katedrala kninske biskupije
Sv. Marije, naime na kninskom polju, ondje gdje je danas mjesto
Biskupija. Drugo je pitanje lokaliteta ove crkve. Frano Radić traži
je ondje, gdje je danas katoličko groblje i gdje su iskopani ostaci velike
s Smičiklas, Cod. dipl. vol. VIII., 379—380.

&
Splitski nadbiskupi (bez izabranih, i neposvećenih) bili su do Petra IX. ovi:
1. Bernard (1192.—1217.). (Slavac izabr. 1217.—1219.). 2. Guncel (1220.—1242.).
(Stjepan
biskup zagreb. izabr.
1242.—1243.). (Arhiđakon Toma izabr. 1243.—1244.). 3. Ugrin (1244.
do 1248.). (Ivan izabr. 1248.—1249.). 4. Rogerije (1249.—1266.). 5. Ivan V. (1266.—1294.).
(Jakov izabr. 1294.—1297.). 6. Petar IX. (1297.—1324.).
? Između 1207. i 1315.
poznata su samo dva biskupa: Francuz Petar Boncherius
oko 1290. Leonard + 1322. GI. Farlati, III. sacr. IV, 288—289.
i
8 GL. Smičiklas, Cod. dipl. vol. VI., 17 i 74. Farlati o. c. 288,

— 694 —
bazilike s veoma bogatim grobovima, dok fra Luigi Marun misli,

da
danas pravoslavno groblje. Kod toga se on
je ona bila ondje, gdje je
17. dec. 1746. Taj opis
upire na opis ruševina fra Gaspara Vinjalića od
— koliko znam
samostanu u
još
neobjelodanjen — glasi prema
Šibeniku ovako:
originalu u franjevačkom
Rev4o padre e patrone mio colendissimo!

Dal suo riverito foglio intendo
situato
il desiderio, che ha di sapere, in qual
nostro convento in questo paese. Sapi
parte anticamente fosse il
che per servirla usai la diligenza possibile, ma sicome questi abitanti non
descendono dalti antichi, cosi non si puo aver alcuna certa tradicione.
Se
si riguardano le ruine delle fabriche antiche al' insu del fiume, un miglio
incirca distante dalla fortezza, v' č una gran muraca col nome
abitazion di religiosi. La chiesa avea
diCapitolo;
un volto
qui si vede esser stata una
di tufi, la qual era quasi intata, quando li nostri presero questa piazza
alli Turchi; poi per quel mi vien detto, li nostri religiosi furono li primi
a portar via materiali da quel luogo, ed a essempio loro il publico fece lo
stesso nella fabrica del gran quartier della cavallaria, essendo come dicono
quelli, che videro quel luogo a principio, le mure tutto all' intorno quasi
intate e nel mezo si vedevano le vestigie d' un gran convento abruciato dal
1 abitazione del vescovo,
fuoco. Vogliono pero alcuni, che questa fosse
il quale stasse assieme con li canonici, come s' usa in alcuni luoghi di
Germania; per quanto ricercai mai vi fit aleuno che mi sapesse dire il nome
del santo titolare della chiesa; tutti dicono, che anco al tempo de Turchi
al
quel luogo fu sempre chiamato col titolo di capitolo, come si fa anco
presente; bensi racontano prodigi. Dicono che alcuni Turchi li quali vo-
levano portar via pietre da cola furono spaventati pil volte, e fra li altri
uno resto morto rel voler disfar il volto della chiesa, e percio altri
YV
spaventati mai piu tentarono simil cosa. Di pil asseriscono che ancho
al presente in certe solenita sente un suave odore come di mira, in-
censo e cose simili, e che fi pil volte sentita una campanella a sonare
e che si vedono certi lumi. Se cio vero, questo fil un luogo di gran
&
santita. Piu al insi verso ostro vi la villa detta Biscupia, lontana circa
&
tre miglia a drita linea dalla fortezza, perche se si va a cercar li ponti,

vene sono piti di sette; qui vi sono tre ruine di fabriche, la pit
vicina e
la pitt intata, questa e una rotonda ottangolare, par che sia stata chiesa
ali antica. Dalla parte di levante d' essa si vedono le vestigie d' una fa-
brica per quello io potei rilevare e stato il palazo di delicie del vescovo.
La seconda č una fabrica bislonga, vien chiamata al presente chiesa di
S. Luca; questa bisogna che fosse parochia, perchč& all' intorno ha un
gran cimiterio con pietre di straordinaria grandeza
queste due piu al di sotto verso tramontana vi sono
sopra le sepolture
le vestigia d' un; fra
altra
chiesa, ora č cimiterio de scismatici.
Torniamo alla fortezza sotto il castel vecchio fuori di porta Loredana,
dove il cimiterio de soldati, vi si vedono li fondamenti d' una chiesa,
la
&
poco pil in giu quelli d'un altra. Confonde tradizion il nome di questi
kaptolska crkva Sv.

i
%
Radić, Hrvatska biskupska crkva Sv. Marije u Biskupiji
sadašnjem Kapitol kod Knina (Starohrv. Prosvjeta vol. I, 35-39, 9096,
Bartola_na
50—156).
19 Po mišljenju ira Luigi Maruna ima ovo da bude stara kninska katedrala.
So
luoghi con quello di S. Michele, di S. Pietro e di S. Catarina, da quel
pil al ingiii si vedevano certi fondamenti d' una gran fabrica, quali veni-
vano a passar sotto il muro del basso recinto fabricato come si sa da
Turchi. Mi attesta il Sgr Pietro Cigni ingenier, d' averli veduti nel tempo
che si facevano certe scavazioni dentro della mura vicino la sudetta porta
Loredana, pero non v'č& alcuna tradizione d' esservi stato convento. Dove
al presente č il nostro convento taco la scala per andar in coro, vi sono
li miseri avanzi d' una fabrica ovata con pietre batutte lunghe un brano
incirca, altre mezo; questa si vede esser stata la capella d' un gran
chiesa, li fondamenti della quale s' estendono traverso la via comune sin
dentro la casa. Em? Antonio Simich vien detto che fosse dedicata a
S. Giovanni.
Questo č quel che li posso dire delli miseri avanzi d'un paese
tutto catolico per il passato, ed ora quasi tutto scismatico . . .
Di V. P. R.
Knin li 17. dicembre 1746.
Umil"? Dev"? Servo
fra Gasparo Vignal(ić).
Tko ima pravo, da li Frano Radić ili fra Luigi Marun, pokazat će
iskapanja. Zasada može nas zadovoljiti postignuti pouzdani rezultat, da
je prva (starija) katedrala kninske biskupije Sv. Marije bila
na kninskom polju u Biskupiji.
M"
Spisak i tumač slika.

Sl. 1 str. 9. Juraj barun Rattkay Velikotaborski po savremonoj slici u njegovom
djelu ,Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae“. Beč
2. Oko slike teče natpis: Georgius Ratkay de Nagy Thabor ecclesiae Zagrabiensis
lector a(nn)o 1650. Fortior adversis (lozinka). U dnu E. Wideman sculpsit.
desno:
Sl. 2 str. 13. Kanonik Baltazar Krčelić po staroj slici koja se čuva u Jugoslav.
Akademiji (Smičiklas, B. A. Kercselich Annuae). Legenda: Balthasar Adamus Ker-
cselich, canonicus Zagrabiensis, abbas SS Petri et Pauli de Kdcs, prothonotarius apo-
stolicus, phil. et theol. doctor. — Suscipe pro gratiis hic, illustrissime Praesul! Eifigiem,
quam dat Milleriana manus, mille tuum nomen revehat per saecula Numen atque tuam
vitam prosperitate beet. Praesul es in terra, qui saecula mille mereris,
ergo praeesse
diu te sinat alma Trias. Ita vovet servorum humilimus N. N. — Josephus Jacobus ad
vivum pinxit 1749 Viennae.
Sl. 3 str. 17. Ivan Kukuljević Sakcinski (Rad Jugosl. Akad. 110).
SI. 4 str. 23. Prof. Šime Ljubić (Ljetopis Jugosl. Akad. vol. 12).
Sl. 5 str. 31. Dr. Franjo Rački (Smičiklas, Rački).
Sl. 6 str. 35. Prof. Tade Smičiklas (po fotografiji)
SI. 7 i 8 str. 46. Neandertalac (rekonstrukcija američkoga naučenjaka Georgesa,
preuzeta iz Osborn, Men of
the old Stone Age. New-York 1918).
SI. 9 str. 47. Kamene sjekire iz Jakova (po fotografiji gosp. Dr. VI. Tkalčića).
Sl. 10 i 11 str. 49. Zemljana posuda iz Vučedola (po fotografiji gosp. Dr. VI.
Tkalčića).
str. 50. Ornamentika iz Vučedola (po fotografiji Dr. VI. Tkalčića).
g.
i
i 14 str. 51.
str. 52. s
str. 53. Kamene sjekire iz Novoga Šehera (kliše bos.-herc. muzeja).

str. 54. Primjeri omamentike iz Butmira (kliše bos.-herc. muzeja).
str. 58. Ornamentirane posudice iz Butmira (kliše bos.-herc. muzeja).
str. 56. Zemljani idoli iz Butmira (kliše bos.-herc. muzeja).
str. 57. Bakreni predmeti iz Karavide (kliše bos.-herc. muzeja).
str. 58. Kameni bat iz Novigrada kod Broda (po fotografiji gosp. Dr. VI.
str. 58. Fibula iz Brončanoga doba iz Drvara (kliše bos.-herc. muzeja).

str. 60, Brončani mač iz Vel. Mošunja (kliše bos.-herc. muzeja).
S a . Brončani predmeti iz Kompolja (po fotografiji g. Dr. VI. Tkalčića).
Sl. 25 str. 62. Fibula Brončanoga doba iz Jablanca (po fotografiji gosp. Dr. VI.
Tkalčića).
SI. 26 str. 63. Brončano oruđe iz Mačkovca (kliše bos.-herc. muzeja).
Sl. 27 str. 64. Hrastov lijes sa skeletom iz D. Doline (kliše bos.-hrc. muzeja).
SI. 28 str. 65. Brončani nalazi iz D. Doline (kliše bos.-herc. muzeja).
SI. 29 str. 68, Brončane narukvice s Glasinca (kliše bos.-herc. muzeja).
Sl. 30 str. 67. Bročane privjesice s G! bos.-herc. muzeja).
Sl. 31 str. 68, Tipni oblici fibula s Glasinca (kliše bos
— 698 —
SI. 32 str. 60. Latenski predmeti iz okolice Zemuna (po fotografiji g. Dr. VI.
"Tkalčića).
SI. 33 str. 72. Brončana kaciga korintskoga oblika (kliše bos.-herc. muzeja).
SI. 34 str. 73. Brončana kaciga ilirskoga doba (kliše bos.-herc. muzeja).
str. 74. Ornamenti na potkoljenicama ilirskoga oblika (kliše bos.-
SI. 35
herc.
muzeja).
SI. 36str. 75. Brončana kaciga ilirskoj a oblika (kliše bos.-herc. muzeja).
bos.-
Sl. 37str. 76. Par brončanih potkoljenic iz Čitluka. Grčki import (kliše
herc. muzeja).
Sl. 38 str. 77. Nalazi iz krematorija u Gorici ilirskoga vremena (kliše
bos.-herc.
muzeja).
Sl. 39 str. 78. Par brončanih potkoljenicailirskoga oblika (kliše bos.-herc. muzeja):
iz hrv. arheol. muzeja u
SI. 40 str. 81, Grčki natpis iz Lumbarde (po fotografiji
ima hrv. arheol. dr. N. S. vol. VIII, 1905, 101.
Zagrebu). Tekst natpisa Vjesnik
Sl. 41 i 42 str. 82. Novci Daorsa (po Patschu, Voda). Hermova glava (avers);
otvorena lada na vesla s rostrom, nad njom ime AA0X&2N (revers).
SI. 43 str. 83. Novac kol. Ise (Vis) (po risariji).
SI. 44 str. 84. Novac kol. Farije (Starigrad) (po risariji).
SI. 45 str. 85. Grčke zidine grada Fara (kliše g. prof. Dr. Grge Novaka).
Sl. 46 str. 86. Grčke zidine gradine Varvarije (Bribir) (po fotografiji kninskoga
muzeja). Dr. Abramić misli, da su ranorimske.
Sl. 47 str. 87. Relijef Pana (Silvana) iz Županjca (po Patschu, Voda).
SI. 48 i 49 str. 88. 89. Keltski novci iz Narte kod Belovara (po fotografiji zagreb.
vol. 1, 1895, 96-107.
muzeja). Opis pojedinih komada ima Vjesnik hrv. arh. dr.
305,
\ .
SI. 50 str. 90. Liburna (po Duruy, Histoire des Romains).

SI. 51 str. 97. Asseria (kliše gosp. Ćir. Ivekovića). Zidine su rimske.
SI. 82 str. 99. Mladi Tiberije u vojničkoj opremi (po Duruy, Histoire des
Ro-
mains).
SI. 53 str. 101, Gemma Augustea (po fototipiji zagreb. muzeja). Opis gore u tekstu
str. 102 bili. 58.
Sl. 54 str. 105. Ulomak Ptolemejeve karte (po Jeliću, Glasnik Il).
vol.
SI. 55 str. 107. Ulomak Tabule Peutingeriane (gl. Miller, Weltkarte des Castorius).
SI. 56 str. 109. Car Dioklecijan (po Duruy, Histoire des Romains). Danas
misle
arheolozi, da to nije lik Dioklecijanov.
SI. 57 str. 111, Zadarski natpis iz Augustova vremena (gl. Brunelli, Storia
di
Zara). Legenda: IMP. CAESAR - DIVI - F. AVGVSTVS PARENS- COLONIAE MVRVM
TVRRIS DEDIT.
Sl. 58 str. 113. Silvanov žrtvenik iz Vrapča kod Zagreba (gl. Brunšmid,
Ka-
meni spomenici zagreb. muzeja). Legenda: Silvan(o) sacr(um) Veron(ius) Panun (?).
Sl. 59 str. 113. Jupiterov žrtvenik iz Crne Vode kod Zagreba (gl. Brunšmid,
Kameni spomenici). Legenda: Kovi) o(ptimo) m(aximo) Luc[i]lius Sextus v(otum) s(olvit)
I(ibens) m(erito).
SI. 60 str. 114. Ulomak kipa cara Augusta (gl. Brunšmid, Vjes. hrv. arh. dr.
N. S. vol. V., 1901, 90—91). Gosp. Dr. Abramić misli, da to nije car August, nego Ri-
mljanin iz flavijskoga vremena (o. 80 po Hr.).
SI. 61 str. 115. Ulomak spomenika Oktavijana iz Tasovčića (kliše bos.-herc. mu-
zeja). Legenda: Imp(eratori) Caesari divi i(ilio) Sicilia recepta G(aius) Papius Celsu|s|
M(arcus) Papius Kanus fratres.
SI. 62 str. 116. Burnum. Rimski lukovi. (kliše gosp. Ćir. Ivekovića).
SI. 63 str. 117. Rimska kaciga (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. vol. XI., 1911, 177).
Sl. 64 str. 117, Rimska kaciga (po fotografiji g. Ćir. Ivekovića).
— 699 —
Sl. 65 i 75 str. 118 i 120. Vojnička diploma iz Siska (po Vjesniku hrv. arh. dr.
N. S. vol, XI., 1911, 23—39
s legendom)
Sl. 66 str. 119. Brončana glava Mitrasa iz Siska (Vjesnik hrv. arh. dr. N.
S. vol.
XIII., 1914, 229—230).
Ostaci rimske ceste u Kamenici (kliše bos.-herc. muzeja).
SI. 67 str. 120,
Sl. 68 str. Miljokaz cara Florijana iz Bakarca (Vjesnik hrv. arh. dr. N.
121. S.
vol. I., 1895, 154155). Legenda: Imp(erator) Caes(ar) M(arcus) Annius Florianus p(ius)
i(elix) Aug(ustus).
SI. 69 str. 121. Miljokaz cara Gordijana III. iz Renića (kliše bos.-herc. muzeja).
Legenda: Imp(erator) Caes(ar) M(arcus) Anton(ius) Gordianus P(ius) F(elix) Aug(ustus)
p(ontifex) m(aximus) tr(ibunicia) p(otestate) II co(n)s(ul) (pater) p(atriae). A Sal(onis)
m(ilia) p(assuum) XXXIII.
Sl. 70 str. 122. Oltar konzul. beneficijara iz Liješća (kliše bos.-herc. muzeja).
Legenda: Marti Aug(usta Jul(ius) Longin(us) b(eneficiarius) co(n)s(ularis) ex le(gione)
V Macedon(ica) v(otum) s(olvit) Iibens) m(erito).
Sl. 71 str. 123. Muška glava, zapravo Satir ili Silvan; sinjski (ne kninski) muzei
(po fotografiji gosp. Ćir. Ivekovića).
Sl. 72 str. 123. Ženska glava, zapravo neke božice, sinjski (ne kninski) muzej
(po fotografiji gosp. Čir. Ivekovića).
SI. 73 str. 124. Drugi hodnik (iter) na jugoistoku arene s izvanjskim pilonima u
Saloni (po splitskom Bulleftino)
Sl. 74 str. 128. Car Prob (Duruy, Histoire des Romal
sl. 75 gl. gore 65.
SI. 76 str. 127. Brončani kipić Atene iz Grbavca (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. vol.
XIII, 1914, 212—213).
Sl. 77 str. 128. Glava Dioskura iz Iloka (Brunš mid, Kameni spomenici).
Sl. 78 str. 129, Mozaik iz Stoca. Poprsje Minotaura (kliše bos.-herc. muzeja).
SI. 79 str. 130. Brončani lik Erosa iz Vinkovaca (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. vol.
VI., 1902, 147).
SI. 80 str. 131. Rimska brončana posuda iz Vinkovaca (Vjesnik hrv. arh. dr.
N. S. vol. VI., 1902, 155).
Sl. 81 str. 131. Brončani kipić Atene (po fotografiji g. Ćir. Ivekovi
SI. 82 i 83 str. 132133. Klasična glava iz Čitluka (po fotografiji gc p. Čir. Ive-
kovii Vjerojatno je to Herakle Lizinove škole.
SI. 84 str. 134. Brončani lik Diane iz Taleža (kliše bos. herc. muzeja).
Sl. 85 str. 135. Nadgrobni spomenik iz Petrovca (Brunšmid, kam. spom.). Le-
genda: D(iis) M(anibus) T(itus) Publicius Suvio.
SI. 86 str. 136. Nadgrobna ploča ice (kliše bos. herc. muzeja). Legenda:
D(iis) M(anibus). Aurel(iae) Procul(a)e, vix(it) an(nos) Ill, Aureli Nepos et. Procilla
filiae pos(ueruni)
Sl. 87 str. 136. Asseria. Glavni vijenac (kliše gosp. Ćir. Ivekovića).
SI. 88 str. 137. Rimske lampice iz Nina (splitski Bullettino). U zadar. muzeju.
Sl. 89 i 90 str. 138_139. gl. Niemann, Der Palast Dioklezians in Spalato.
Beč 1910.
SL. 91 Sfinga pred Dioklecijanovim mauzolejem (po fotografiji).
str. 140.
SI. 92 i 141142. Titonov i Neptunov relief (gl. splitski Bullettino).
93 str.
str. 143. Žrtvenik Binda Neptuna iz okolice Bihaća (kliše bos. herc. muzeja).
SI. 94
Legenda: T(itus) Loantius Rufus praepositus lapodum v(otum) s(olvit) I(ibens) m(erito).
Sl. 95 str. 144. Stijena hrama u Šipovu (kliše bos. herc. muzeja). Šipovo
daleko od Jajca. Sliku opisuje Patsch ovako: ,Od jednog velikog hrama u Šipovu,
ne-
je
kojeg dosad ne mogosmo ustanoviti, potiče ploča od ćošeta jednog božanskog niza na
Smo
nadstijenu. Po redu je prva Minerva u dugom hitonu sa egidom sa kacigom sa ve-i
likom perjanicom. U
lijevoj ruci drži koplje, ruka se naslanja na štit; sa spuštenom

desnicom baca jedno zrno u plamen visokog, tronožnog žrtvenika. Pokraj nje stoji
takoder u tri četvrtine profila Jupiter, go, osim što ga pokriva od lijevog ramena preko
leda dugi pokrivač, sa munjom u spuštenoj desnici i sa orlom okićenim žezlom u
po-
strance podignutoj ljevici. Treće božanstvo, Genij, sizao je do polovice slijedeće ploče.
Bradat, go, noge omotane vezama, lije sa desnom rukom iz jedne posudice piće kao
žrtvu na jedan okrugli, girlandama okićeni žrtvenik, na kojem su kao dar prinešeni
plodovi. Taj je relijef po tudem nacrtu zanatlijski točno izrađen sa mnogobrojnim po-
greškama u crtežu“. (Glasnik 1914, 192—103).
SI. 96 str. 145. Silvanov žrtvenik iz Topuskoga (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. vol.
1, 1895, 159). Legenda: Silvano sacrum. Aurelius Doncius v(otum) s(olvit) Mibens)
Kaetus) m(erito), mil(es) leg(ionis) X g(eminae).
Sl. 97 str. 145. Oltar Jupitera depulsora s Brda kod Jajca (kliše bos. herc. mu-
zeja). Legenda: I(ovi) o(ptimo) m(aximo) depulsori tenea(s) Proclianus aedem ve-
stit(uit) libens.
SI.
98 i 99 str. 146147. Relief Mitre u Konjicu (kliše bos.-herc. muzeja). Patschov
opis slika gl. gore u tekstu 150.
Sl. 100 str. 149. Plutej s natpisom Sv. Domnija (splitski Bulleftino). Legenda
DOMN — III ID. Bulić (kronotaksa 18) dopunjuje natpis ovako: Deposi]t(us Domnlio
Ep. Marlt. III Id[us Apr.
Sl. 101 str. 155. Medaljon cara Septimija Severa (gl. Froehner, Les mćdaillons
de I empire romain. Paris 1878, 153).
Sl. 102 i 103 str. 156. Rimski željezni šljemovi iz Klakarja i
Siska (Vjesnik hrv.
arh. dr. N. S. vol. XI., 1911, 178—179).
Sl. 104 str. 157. Medaljon cara Galijena (Froehner 217).
Sl. 105 str. 158. Medaljon cara Konstantina Vel. (Froel
er 279).
SI. 106 str. 159. Medaljon cara Konstanta ll. (Froehne:
Sl. 107 str. 160. Medaljon cara Teodosija Vel: (Froehner 338).
SI. 108 str. 161. Gala Placidija sa sinom Valentinijanom Ill. Aecijem (Pfeil-
schifter, Theoderich der Grosse. Mainz 1910, 23).
SI. 109 str. 162. Rekonstrukcija Dioklecijanove palače s mora (Niemann, der
e
Palast).
110 i 111 str, 163. Zlatni novac kralja Teoderika
genda: Rex Theodericus Pius Prin(ceps) i(nvictissimus)
(Pfeilschifter 85). Le-
s(emper) Rex Theodericus
—
Victor Gentium. Comob tobože kovan u Carigradu; uistinu u Rimu ili Raveni).
Naša slika je nešto uvećana.
Sl. 112 str. 164. Kralj Teoderik (Pfeilschifter 80). Legenda: Theodericus rex.
Sic e(st), nam ex međendi peritus inuitu(m) frequenter saluat egrotuos.
SI. 113 str. 165. Rekonstruk gradske bazilike u Saloni (Forschungen in Salona
vol, I. Beč 1917, 59). Opis gl. u tekstu na str. 170—171.
SI. 114 str. 167. Natpis biskupa Simferija i Ezihija (Bulić, Kronotaksa Tab. XIV).
Legenda: Noua post uetera coepit Synferius Esychius eius nepos c[u]m clero et po-
pul[o fe|cit haec munera domus XPi Christe) grata tene.
Sl. 115 str.
byzantine au Vle
Zlatan novac cara Justinijana (Diehl, Justinien et
169.
le. Paris 1901, XL). Legenda: DN Ju:

la
civilisation
inus PP Aug(ustus) salus
et gloria Romanorum. Conob (= kovan
u Carigradu). Original se nekoć nalazio u Ca-
binet des Međailles u Parizu. Danas ima još samo elektrotip u Brit. muzeju u Londonu.
Up. i Wroth, Catalogue of the imperial byzantine coins in the Britisch museum, vol.
1, London 1908, 25.
Sl. 116 str. 171. Bakren novac kralja Totile (Pfeilschefter 115). Legenda: DN
Baduila rex — DN Baduila rex. Totila zvao se Baduila. i
— 701 —
SI. 117str. 179. Pradomovina Slovena (gl. Niederle, Slov. Star. vol. I., 1, 30).
Sl. 118str. 207. Novac cara Justina I. (Pfeilschifter 56).
Sl. 119str. 212. Car Justinian I. Mozaik u crkvi San Apollinare Nuovo (Diehl 13).
Ovaj je mozaik složen oko i
jamačno dosta dobro pogađa carev lik.
Sl. 120 str. 217. Novci cara Justina Il. (Wroth vol, I. PI. XI. nr. 15).
Sl. 121 str. 219. Novci cara Tiberija II. (Wroth vol. I. PI. XIII. nr. 1720.
Sl. 122 str. 221. Grčki
natpis na opeci iz Sirmija god. 580. Up. gore u tekstu
str. 223. bilj. 48. iegendu i prijevod.
Sl. 123 str. 222, Novci cara Maurikija (Wroth vol. I, PI. XVIII. nr. 1—3).
Sl. 124 str. 226. Novci cara Maurikija (Wroth vol. I, PI. XIX. nr. 13—15).
Sl. 125 str. 230, Novac cara Maurikija, žene mu Konstantine i sina Teodosija
(gl. Prutz, Gesch. des Mittelalters vol. II., 296).
Sl. 126 str. 231. Novci cara Foke (Wroth vol. I., PI. XXI. nr. 7—9).
Sl. 127 str. 232. Novac cara Heraklija (Wroth vol. 1, PI. XXXIII. nr. 6—8.
Sl. 128 str. 233. Car Heraklije Brončana golema statua u Barleti (u južnoj Italiji).
Neki misle, da je to car Teodosije Vel. (+ 375.), a drugi, da je car Valentinijan 1.
Si 375.)
ši 129 str. 234. Novac cara Heraklija (Wroth vol. I., PI. XXIII. nr.
15).
Sl. 130 str. 266. Novci cara Heraklija (Wroth vol. 1., PI. XXIII. nr. 9—13).
Sl. 131 267. Novac careva Heraklija i Herakleona (Hertzberg, Gesch. der
str.
Byzantiner 202 nr. 7).

SI. 132 str. 268. Novci cara Konstantina III. (Wroth vol. I., PI. XXX. nr. 17—21).
Sl. 133 i 134 270. Novci cara Konstantina IV. (Wroth vol. Il, PI, XXXVI.
str.
nr. 13. i PL.XXXVIII. nr. 1—6).

Sl. 135 str. 285. Mozaik pape Ivana IV. (Splitski Bulleltino).
SI 136 i 137 str. 286287. Novci cara Konstantina IV. (Wroth vol. Il., Pl.
XXXVII. nr. 10—12. i PI. XXXVIII. nr. 1—6).
SI. 138 str. 288. Novac Tiberija IH. (Wroth vol. II., PI. XL. nr. 8—10).
SI. 139 str, 289. Novac Leona Ill. (Wroth vol. II., PI. XLII. nr. 79).
Sl. 140 str. 290. Novac Konstantina V. (Wroth vol. II, PI. XLII. nr. 22—23).
Taki je novac naden u Biskupiji i u Koljanima u starohrvatskim grobovima.
Sl. 141 str. 293. Groblje mučenika na Manastirinama (Bulić, Kronotaksa Tab. IV).
SI. 142 str. 297. Novci Konstantina VI. i Irene (Wroth vol. II., PI. XLVI. nr. 5—9).
Sl. 143 str. 299. Novac carice Irene (Wroth vol. Il, PI. XLVI. nr. 10—11).
Sl. 144 str. 3101, Novac Karla Vel. (Prutz o. c. vol, IHl., 47).
Sl. 145 str. 303. Crkva Sv. Križa u Ninu (Jelić, Dvorska Kapela Sv. Križa u
Ninu. Zagreb 1911).
Sl. 146 str. 305. Tloris crkve Sv. Križa u Ninu (Eitelberger, Die mittelalter-
lichen Kunstdenkmale Dalmatiens. Beč 1884).
Sl. 147 str. 307. Nadvratnik crkve Sv. Križa u Ninu (I. c.).
Sl. 148 str. 308. Natpis župana Godeslava u Ninu (Jelić 1. c.). Legenda gore u
tekstu str. 309 bilj. 23.
SI. 149 str. 311. Krstionica kneza Višeslava (po fotografiji). Legenda natpisa
s prijevodom gore u tekstu str. 308 bili. 22.
Sl. 150 str. 312. Karlo Vel. i sin mu kralj Pipin (Prutz o. c. vol. IIl., 389). Ovaj
je crtež crvenom tintom izrađen, a kopija je XI. vijeka nekoga rukopisa ,Leges Barba-
rorum“, napisanom između 829. i 833. u samostanu Fuldi. Car Karlo Vel. sjedi na pre-
stolu dugim karolinškim žezlom u ruci. Pred njime je sin kralj Pipin s punom bradom
U
ruci drži prsten za kojim je car Karlo Vel. posegnuo. Značenje nepoznato.
Sl. 151 str. 313. Pečat Ludovika Pobož. (Prutz 0. c. vol. III. 106).
SI. 152 str. 314. Franački vojnici (Prutz o. c, vol. Ill, XVI). Iz rukopisa crkve
S. Paolo fuori le mura u Rimu, na jena o. 881. za cara Karla Debeloga.
— 702 —
Sl. 153 str. 321. Kaciga VII. vijeka

Š
VIII. našao
iz
neretljanskoga plijena (po fotografiji g. Ćir.
je 1901. i 1902. g. Ćir. Iveković u
ige VII. i vijeka
dospješe potom u bečki muzej. Mislim da su ih nekoć zaplijenili, negdje
u južnoj Italiji, neretljanski gusari. Neki ih Nijemci datiraju čak VI. vijekom. (GI. o
rezultat
njima Hoffiller u Vjes. hrv. arh. dr. N. S. vol. XI., 226 i dalje). Danas je
rađeni su
nauke, da su ovi šljemovi bili u upotrebi ,od 6. do prilici 11. stoljeća“, a po
su sjevernoj ili srednjoj Italiji“ (Hoffiller o.

c. 230-231).
Sl. 154 str. 325. Car Lotar 1. (Prutz o. c. vol. lIl., 130),
Martina Toursu Sigislaus.
Ovu sliku izradio oko je
sjedi na prestolu sa žezlom
opat samostana u Car
840. Sv.
u desnoj ruci. Njemu za ledima stoje ma tonoša (desno). Nositi carsko

oružje bila je počasna služba franačkih velikaša. vidimo, da je tako ot-
prilike bilo i na dvoru hrv. knezova Trpimira Mutimira. i
SI. 155 i 156 str. 326_327. Pečati stratega Brienija dalm. mandatora (Sch1um- i
206). Legendu i tumač

berger, Sigillographie de !' empire byzantin. Paris 1884, 205,
gi. gore str. 327 bilj. 21.

SI. 157 str. 328. Kaciga VIII. vijeka iz neretljanskoga plijena, gl. gore sl.
1
SI. 158. i 159 str. 329. Ivan dakon o duždevoj vojni 839. Iz rukopisa XI.
vatikanskoj biblioteci u Rimu. Tekst je štampan u izdanju Montikolovom (gl. gore
str. 328 bili. 22).
SI. 160 str. 330. Kaciga VIII. vijeka iz neretljanskoga plijena; gl. gore sl. 153.
SI. 161 str. 33. Natpis kneza Trpimira (po fotografiji).
SI. 162 i 163 str. 336337. Ikonostas kapele Sv. Martina iz IX. vijeka (Bulić u
Vjesniku hrv. arh. dr. N. S. vol. XIV).
SI. 164 str. 346. Novci cara ja 1. (Wroth o. c. vol. Il, PL. L. nr. 16-19).
Sl. 165 str. 348. Franački vladar (Prutz 0. ce. 107). Vladalac nalazi se između
dva biskupa.
Sl. 166 str. 352. Đakon Ivan o ratovanju s Hrvatima 876. Gl. sliku 158.
Sl. 167 str. 359. Viteške ostruge IX. vijeka iz Knina (po fotografiji). Up. o tom
Starohrv. Prosvjetu vol. Il., 71 i dalje.
Sl. 168 str. 360, Ivan dakon o knezu Zdeslavu 878. gl. sl. 158.
SI. 169 str. 361. Papa Ivan VII. knezu Zdeslavu (po fotografiji). Registar pape
Ivana VIII. XI. vijeka nalazi se u vatikanskom arhivu u Rimu. Tekst imadu Mon.
iz
Germ. hist. Epp. vol. VII. gl. gore 362 str.

SI. 170 str.
377. Đakon Ivan o knezu Branimiru 879. gl. sl. 158.
Sl. 171 i 172 str. 378_—379. Pisma pape Ivana VIII. knezu Branimiru
i biskupu
Teodosiju (879). Gl. gore sl. 1f
SI. 173 Papinska rezidencija u IX. vijeku (Grisar, Geschichte Roms

str. 381.
und der Pšpste des Mittelalters vol. I. Freiburg 1901, 89).
Sl. 174 str. 383. Viteške ostruge IX. vijeka iz Biskupije (po fotografiji). GI. Staro-
hrv. Prosvjeta vol. Il, 143 i dalje.
Sl. 175 str. 385. Hrvatski kneževski dvor u Biaćima (Vjesnik hrv. arh. dr.
N. S.
vol Il., 222). Možda mnogi čitalac ne će biti zadovoljan s tom rekonstrukcijom inž.
Čir. Ivekovića, no ona jamačno odgovara istini.

U. Pi. LI. nr. 8—9).
SI. 176 str. 391. Novci cara Leona VI. Filozofa (Wroth vol.
SI. 177 str. 391, Ulomak natpisa župana Budimira? (VDIMER). Po fotografiji.
Župan Budimir spominje se u ispravi kneza Mutimira 892. (gl. gore str. 394).
Sl. 178 str. 303. Natpis kneza Branimira (po fotografiji). Legendu gl. gore str.
393 bili. 34.
SI. 179 str. 395. Natpis kneza Mutimira (po fotografiji). iegendu gl. gore str.
396 bili. 40.
ŠI. 180
str. 407. Novci cara Konstantina VII. Port. i matere mu Zoe (Wroth 0. €.
1l., PI, LU. nr. 2—3)
kisi
Bugarski car (Schlumberger, Un empereur 341). Po miniaturi
SI. 181 str. 409.
u jednom slovenskom rukopisu u vatikan. bibl. u Rimu.
Sl. 182 str. 411. Carevi Konstantin VII. i Roman Lekapen (Sehlumberger, Un
empereur 537).
Sl. 1834 str. 412. Navala na tvrđavu X. vijeka. (Schlumberger, Un empereur
65).Po rukopisu X. v. u Bibl, nationale u Parizu.
Sl. 183p str. 415. Vizantijski car X. vijeka (Schlumberger o.
c. 365). Izrađeno
na tkanini. Car u pozi krunidbenoj na konju bijelcu s ,labarum“ u lijevoj ruci. Obje
okrunjene žene možda znače provincije Istoka i Zapada; jedna nuđa caru krunu, a
druga kacigu.
SI. 184 str. 419, Latinski kler X. vijeka. (Schlumberger, Un empereur 629).
Fresko slikarija X. vijeka u crkvi Sv. Klementa u Rimu.
Sl. 185 str. 421. Vizantijski vojnici X. vijeka (Schlumberger, Un empereur 61).
Po rukopisu X. v. u Bibl. nationale u Parizu.
SI. 186 str. 427. Sarkofag splitskoga nadbiskupa Ivana (krstionica — ne peripter
— u Splitu). Bulić, Kronotaksa Tab. XXVIII. Dr. Li. Karaman vraća se na staro
mišljenje, da je
to sarkofag Ivana Ravenjanina. Na to ga navode u prvom redu motivi
ornamentike. Saopćio mi, kad je već štampan bio 27. tabak ove knjige.
SI. 187 str. 432. Grobni natpis kraljice Jelene (po fotografiji). Legendu gl. gore
str. 437 bili. 17
. 434. ,Natpis nepoznata hrv. kneza“ treba ispraviti u ,Natpis velikoga

kneza Držislava“. Legenda: (D)irziscl(a)v duce(m) magnu(m).
Sl. 189 str. 435. ,Natpis velikoga kneza Držislava“ treba ispraviti u ,Natpis ne-
poznata hrvatskog kneza“. Legenda:
Gl. Bulić, Hrvatski spomenici vol. I.
...cl(a)v dux Hroato(rum) in te(m)p|oriblus d...
Sl. 190 str. 439. Sarkofag iz vremena splitskog nadbiskupa Martina. Legenda u
mom Priručniku 130.
Sl. 191 str. 440. Novac Nikefora Foke (Schlu mberger, Un empereur 493),
Sl. 192 str. 440. Olovni pečat Nikifora Foke (Schlumberger, Un empereur 311).
Sl. 193 str. 443. Car Konstantin Porf. (Schlumberger, Un Empereur 181). Ru-
kopis X. v. u Bibl. nationale u Parisu.
Sl. 194 str. 447. Crkva Sv. Trojice kod Splita iz X. vijeka (fotografija g. Ćir.
Ivekovića).
Sl. 195 str. 449. Sv. Anastasija (Brunelli, Zara 195).
SI. 196 str. 451. Nutrašnjost Sv. Donata u Zadru (Brunelli, Zara 225),
SI, 197 str. 453, Luk nad glavnim oltarom Sv. Kreševana (Brunelli, Zara 350).
SI. 198 str. 455. Fragment pluteja i arhitrava iz Zadra (Brunelli Legenda:
351).
(Qui) legitis orate pro me peccatore similiter et pro coniuge mea Marina. Početak
kod donjega (manjega) komada. Crkva Sv. Krševana postoji u Zadru u X. vijeku; tek
je
potkraj istoga vijeka podignut je samostan.
SI. 199 str. 457. Ostaci crkve iz X, vijeka u Bilicama (kliše g. Ćir.
Ivekovića).
Sl. 200 str. 450. Fragmenat natpisa iz Bilica (kliše g. Ćir. Ivekovića). Po mišlje-
nju gg. Dr. Abramovića
Sl. 201
Dr. Karamana natpis je izvan svake sumnje
i
iz
str. 466. Pečat Vasilija II. Konstantina VIII. (Schlumberger, Epopće
i
VI. vijeka.
vol. L, str. a
Sl. 202 str. 469. Natpis cara Samuila od godine 993. (po fotografiji). Legenda:
T 8(6) uma ota
u cplia čraro jsyxa:
a6 Camonm pab» Gik(H) nomarax namaTi
|
(wr) 8 m maropu u Gpar(8 mla xprerbxs cH(xe) mema opepnnni(Hx» Hu) (kona pa6a
Gixu, (Pućumu);6, Nlas(u)as. samica (ca 8+) |
abro ore cvTB(opsHia wupo)y -3-Ga,
5).
uHwau(xra Na ploči 125m dugačkoj i 052 m širokoj vide se tragovi gdje su nekoć
— 704 —
stajali metalni krstovi, kojih sada više nema. Godina A M6501 je 993. po Hr., a in-
dikcija šesta.
SI. 203 sir. 473. Vizanti voj ici X. ili XI. vijeka (Schlumberger, Un em-
pereur Rukopis
3). X. ili XI. vijeka u Bibl. nationale u Parizu.
Sl. 204 i 205 str. 476477. Đakon Ivan o vojni Petra II. Orseola. GI.
Sl. 206 str. 478. Iz bugarskoga rata (Schlumberger, Un empereur 749). P&
sl.
158.
slovenskom rukopisu u vatikanskoj biblioteci u Rimu.

Sl. 207 str. 480. Novac Vasilija II. i Konstantina VIII. (Schlumberger, Epo-
pće 327).
Sl. 208 str. 481. Bugarski car i njegova porodica (Schlumberger, Un empe-
reur 551).
Sl. 209 str. 482. Sermonov novac (Schlumberger, Epopće vol. Il., 420). Gl. o
tom gore str. 482 bili. 36.
SI. 210 str. 484. Novac Konstantina VII. (Schlumberger, Epopće vol. IIl., 1).
Sl. 211 str. 487. Novac Mihajla IV. Paflagonca (Schlumberger, Epopće vol.
1ll., 159).
SI. 212str. 490. Pečat njemačkoga cara Konrada Il. (Prutz o. c. vol. IIl., 332).
Legenda: 4 Chuonradvs d(e)i gra(tia) Romanorv(m) imp(erator) Avg(ustus).
Sl. 213 str. 494. Novac Konstantina IX. Monomacha (Schlumberger, Epopće
vol. Ill, 385).
SI. 214str. 494. Novac carice Teodore (Schlumberger, Epopće vol. III. 323).
Sl. 215str. 496. Natpis splitskoga nadbiskupa Pavla (Bulić, Kronotaksa ab.
XXXII). Za legendu gl. moj Priručnik 131).
Sl. 216 str.
Dr. Josip Nagy).
500. Zadarska isprava iz god. 1036. (po fotografiji, ustupio mi
Tekst ap. Rački, Doc. 44.
je g.
Sl. 217 str. Isprava Petra Kresimira IV. samostanu Sv. Ivana od 1060. (po
503.
fotografiji, ustupio mi je g. Dr. Josip Nagy). Tekst ap. Rački, Doc. 51—52 versija
SI. 218 str. 508. Latinski nadbiskup s palijem; XI. vijek (Baudot, Le pallium.
a.
Paris 1909, 32).
Sl. 219 str. 517. Zadarska isprava iz god. 1036. (po fotografiji, ustupio mi
Dr. Josip Nagy). Tekst ap. R Doc. 43.
je g.
Sl. 220 str. 520. Vizantijski car XI. vijeka (Schlumberger, Epopće vol. ll.,
141). Car u sjajnom kostimu. Ovaj je medaljon donesen iz Carigrada (možda 1204.) i
uzidan u pročelje stare i uske jedne kuće na Campo Angaran u Veneciji. Vidi se još
i danas.
Sl. 221 str. 532. Sv. Georgije u ruhu konjanika XI. vijeka (Schlum berger,
Epopće vol. Il, 132). Tako su jamačno bili odjeveni i hrvatski konjanici toga vijeka.
Sl. 222 str. 531. Borba između Bugara
iVizantinaca (Schlu mberger, Un em-
pereur 737). Po slovenskom rukopisu u vatikan. bibl. u Rimu.
SI. 223 str. 534. Fragment crkvena ukrasa (po fotografiji g. Ćir. Ivekovića). Ovaj
je fragment nekoć činio cjelinu s onim na sl
Sl. 224 str. 535. Lik hrvatskoga kralja XI. vijeka (Splitski Bullettino). Tumačenje
ovog lika gl. gore str. 536—537 i bili. 96.
Sl. 225 str. 541. Crkva Petra u Priku (po fotog
Sv.
Sl. 226 str. 542. Ušće Cetine s Omišem (po fotografiji).

Sl. 227 str. 545. Isprava primorskoga župana Rusina (po fotografiji). Tekst ap.
Rački, Doc. 98.
str. 551. Ninska isprava od g. 1070 (po fotografiji, ustupio mi
Sl. 228
Josip Nagy). Tekst ap. Rački, Doc. 80.
je
g. Dr.
Sl. 229 str. 557. Papa Grgur VII. (Kugler, Gesch. der. Kreuzziige. Berlin 1880).
Iz rukopisa XII. v. ,De passagiis in terram sanctam“ u bibl. Marciani u Veneciji.
0.
Sl. 230 str. 562.

SiS
Iz registra Sv. Petra u Selu (po fotografiji). Tekst pripisa ap.
Rački, Doc. 486.
Sl. 231 str. 566. Pečat pape Grgura VII. Po Pflugk-Harttung, S ecimina.
Sl. 232 str. 571. Fragmenti crkvena uresa iz Biskupije (po fotogra
Sl. 233 str. 873. Lik B. Di. Marije iz Biskupije, XI. vijek (po fotografiji).
Sl. 234 str. 575. Isprava Zvonimirova od 1078. (po fotografiji). Tekst ap. Rački,
Doc. 112—113.
Sl. 235 str. 577. Novac Mihajla VII. Duke (po Sabatieru).
Sl. 236 str. 878. Kostim vizantijskoga dvora XI, vijeka (Schlumberger; Un
empereur 263).
Sl. 237 str. 580. Pomorski boj XI. vijeka (Schlumberger, Epopće vol. III.
369). Po rukopisu XI. vijeka u bibl. Marciani u Veneciji.
Sl. 238 str. 582. Najstariji glagolski natpis. Baščanska ploča (po fotografiji).
SI. 239 str. 883. Fragment zar natpisa Pribimirova (po fotografiji). Gl. Starohrv.
Prosvi. vol. IV., 14. Legenda: hunc Pribi[me]rius pre . . annos post (se)ptem di(es).
.
Sl. 240 str. 585. Pečat cara Aleksija I. (Revue archćologique ap. Hertzberg
c. 309).
Sl. 241 str. 588. Natpis XIV. v. s imenom kralja Zvonimira (Starohrv. Prosvjeta
vol. Il, 35. Legenda: firma suorum rex Zonemeriu(s).
|
sl. 242 str. 593. Isprava Stjepana II. od 1080. (po fotografiji). Tekst ap. Rački,
Doc. M4$—149
Si. 243 str. 595. Papa Urban IH. (Kugler 0. c. 595). GI. slika 229.
Sl. 244 str. 896. Car Aleksije Kommen (Kugler o. c. 12). Po grčkom rukopisu
XII. v. u vatikanskoj biblioteci u Rimu.
Sl. 245 str. 599. Sv. Dimitrije u ruhu vojnika XI. vijeka (Schlumberger, Epo-
pće vol. HI., 57).
Sl. 246 i 247 sir. 600 i 601. Originalni tekst XVII. gl. Tome arhiđakona (po foto-
grafiji). Tekst edit. Rački 56—58.
Sl. 248 str. 605. Madžarski konjanik XI. vijeka s lukom (Prutz o. c. vol. III,
344). Fresko slika je učinjena oko 1050.
SI. 249 str. 607. Pismo kralja Ladislava opatu Oderiziju (po fotografiji). Tekst:
moj Priručnik 316—317.
Sl. 250 str. 609. Pečat Aleksija Komnena (Hertzberg c. 309). o.
Sl. 251 str. 613. Zadarska isprava g. 1096 (po fotografiji, odstupio mi je g. Dr.
Josip Nagy). Tekst ap. Rački, Doc. 175—176).
Sl. 252 str. 615. Isprava o utemeljenju biskupije zagrebačke(po fotografiji). Tekst:
Smičiklas, Cod. dipl. Ostaci
SI. 283 str. 617. plašta Ladislava (po fotografiji).
Sv.
Sl. 254 Krstaš Prve krstaške vojne (Kugler

str. 624. c. 30).
str. 622. Hrvatska godine 1097.
Sl. 255 karti označen jeNa
vojnički put od i
Drave preko Zagreba, Pounja Knina u Split i Zadar, a tako granica hrvatske države
i i
toga vremena.
Sl. 256 str. 625. Sarkofag splitskoga priora Petra (Buli ć, Kronotaksa tab. XXIX).
Bulić datira ga X. vijekom, ali po mišljenju Dr. Li. Karamana sarkofag po radnji može
da bude i
str. 624).
izXI. vijeka, kad je po ispravama bio u Splitu jedan prior Petar (gl. gore
i
Sl. 257 str. 628. Pečat kralja Kolomana (Fej6rpataky, Kalman kiraly oklevelei.
Bp. 1892, 87).
Sl. 258 str. 629. Novac cara Alesija I. (Hertzberg o. c. 309).
Sl. 250 str. 634. Sv. Dimitrije kao vojnik XI. vijeka (Schlumberger, Epopće
ll, 57).
45
— 706 —
str. 636. Vojnici potkraj XI. vijeka (Kugler

Sl. 260 c. 29). o:
str. 640. Zapis o ugovoru od 1102. (po fotografiji). Up. Vjesnik zem. arh.
Sl. 261
vol. II. (prilog raspravi Kršnjavoga).
Sl. 262 i 263 str. 644_645. Isprava kralja Kolomana od god. 1102. Iz registra
samostana Sv. Marije u Zadru (fol. 12>—13b) po fotografiji g. Ćir. Ivekovića. Klišeirani
su samo fol. 13a 13b; na fol. 12b u dnu stoje riječi: ,(A)nno incarnacionis domini
i
.
nostri Jesu Christi milesimo centesimo secundo. (E)go Collomannus dei gracia rex“,
onda se nastavlja na fol. 13a. Ungarie, Chroacie atque Dalmacie, salvo abito consilio . .
Tekst gl. u mom Priručniku 561—562.

Sl. 264 str. 652. Fragment natpisa župana Pristine (po fotografiji). Legenda
. o duce(m) e Lx(?) vi[xi]t(?) [an]noru(m) ego Pristina iupanus.
SI. 265 str. 653. Bilješka XIV. vijeka o sedam banova (po fotografiji). Iz registra
samostana Sv. Petra u Selu; tekst Rački, Doc. 486.
Sl. 266 str. 655. Fragment natpisa iz Koljana nedaleko od Sinja (po fotografiji).
Legenda . ANIMER; MINE
.
...
SI. 267 str. 656. Novac Romana Ill. Argira (po Schlumbergeru, Epopće
vol. Il, 61.
Sl. 268 str. 657. Mramorni sarkofag Sv. Anastasije iz IX. vijeka (Brunelli,
Zara 1
).
SI. 269 i 270 str. 658 i 689. Moćnik Sv. Asela iz IX, vijeka (Jelić, Dvorska
kapela Sv. Križa).
SI. 271 i 272 str. 260 i 261. Slovensko-vizantijski moćnik XI. vijeka (Schlum-
berger, Epopće II., 124, 125).
SI. 273 i 274 str. 663 i 668. Močnik Sv. Krševana XV. vijeka (Brunelli, Zara
214, 215).
Sl. 275 str. 667. Fragment tegurija (po fotografiji).
Sl. 276 str. 669. Crkva Sv. Nikole kod Nina (Jelić, Dvorska kapela Sv. Križa).
Sl. 277 str. 671. Apsida Sv. Krševana (po Eitelbergeru).
SI. 278 str. 673. Iz trogirskoga kodeksa XI.
vijeka. Folnesics, Die illuminierten
Handschriften in Dalmatien. Beč 1917, 85—85 opisuje ovu miniaturu ovako: Darstellung
Christi im Tempel. Der Tempel ist durch ein griines Ziborium auf schlanken braunen
Stiulen und anschliessenden Mauerzinnen angegeben. Vom Tabernakel herab hćngt eine
gelbe orientalische Lampe. Der Boden ist
griin, der Hintergrund ziegelrot, dariiber blau.
Von rechts tritt Maria in rotem Klcid mit gelben Falten und rotbraunem, weissgehčhtem
Mantel heran. Sie halt in den vorgestreckten Hinden das Christkind mit blau gekreuztem
Goldnimbus. Es ist mit blauem, weiss gehčhtem Kleid und gelbem Mantel angetan und
streckt seine segnende Hinde gegen den von links nahenden Simeon aus. Dieser trigt
ein hellbraunes Kleid und gelben Mantel, Hinter ihm steht die hl. Anna in grinem
Gewand und braunem Kopituch. Hinter Maria tritt Josef herein, barfuss, in blauem,
weiss gehohtem Kleid und rotem ebensolchen Mantel, er halt zwei rote, eine blaue
und eine gelbe Taube in den durch den Mantel verhiilten Armen. Sein Haupt- und
Barthaar ist weiss mit Blau“.
Indeks.
A Al-Mahdi, sjevero-afrički kalif 410.
Abakan, rijeka 212. Alma mons (Fruška gora) 145.
Abelard, grof normanski 548, 549. Almoš, hrvatski krali i herceg 610, 612,
Aboba, mjesto u Bugarskoj 272. 614, 620, 630, 631, 632, 635.
Absyrtides otoci 109. Alogobotur, bugarski vojvoda 422, 429.
Achen, grad 312, 315, 317, 323, 445. Aloip gl. Olib.
Achenski mir 310, 319, 385, 582. Alp-Arslan, sultan 522, 531.
Alpe 215, 247, 319.
312,
Acruvium (dan. Kotor?) 108.

Acumincum (dan. Stari Slankamen) 108, 112. Altaj, planina 212.
Ača, ostrogonski nadbiskup 616, 620. Altinum (Altino), grad 319.
Ača, pleme 620. Aluta, rijeka 206.
Adalberon, koruški vojvoda 490, 491. Amalasunta Kći Teoderikova 172.
Adam
iz
Adam, opat
Pariza 633.
samostana Sv. Bartola kod
Amantini, pleme 80, 06.
Amiko I., normanski vitez 548.
Knina 319, Amiko Il., normanski grof 548, 549, 550,
Adamac, nins! 551, 554, 568, 579, 604.
pan 519, 524, 567, 574. Amiko, pleme normansko 528.
Adrianopel gl. Drenopolje.
Ad Basante (ušće Bosne u Savu) 108. Ana Komnenka 586, 595.
Ad Salines (dan. Tuzla) 146. , bibliotekar rimski 366.
Ad Turres (dan. Selce) 108. , car rimski 168,
Aecije, rimski vojvoda 163. biskup kninski 924, 52
Aenona gl.(dan.
Nin._
Čitluk kod Sinja) 109, 122,
, biskup, zadarski
Andautonia (dan. Ščitarjevo kod Zagreba)
468.
Acquum
130. 108, 120, 130, 618.
Agatija, vizant. historik 211. Andetrium (dan. Muć kod Splita), grad
102, 122.
Agnelo Particijak, dužd mletački 321.
Agripa, zet Oktavijanov, rimski vojvoda 95. Andrija, biskup bestuenski 171.
Agron, ilirski kralj 84. Aqudrija) biskup ninski 614.
Ahaja, zemlja 158. Andrija L, biskup zadarski 171.
Aheloj, rijeka 400. Andrija Il., biskup zadarski 504, 509.
Ajon, beneventanski vojvoda 286. Andrija IIl., biskup zadarski 594, 614.
Akademija Jugoslavenska 34. Andrija Gusić 604.
Akvileja (Aquileja) grad 82, 92, 99, 120, 121, Andrija II. krali madžarsko-hrvatski 29,617.
137, 198, 227, 319, 385, 300, 392, 405, 676. Andrija, mletački tribun 392.
Alamana (Sperhei), rijeka 467. Andrija Michieli, Mlečanin 582.
Alani, narod 158, 213, 262. Andrija, opat Sv. Ivana Evand. u Belgradu
503, 504.
Alarih, vezegotski vojvoda 159, 160, 268.
Albanija, zemlja 32, 41, prior belgradski 524.
Andrija, prior krčki 479.
84.
Alboin, langobardski kralj 215.

Albona gl. Labin. Andrija, sin Papov 518.
Albgarije, dvorjanik cara Ludovika Po- Andrija, župan 635.
božnoga 313. Andronik Duka 521, 522.
Aldefreda, biskup ninski 302, 395, 396. Anemij, biskup sirmijski 153.
Aleksandar II., papa 510, 811, 312, 513, 515, Angilberga, žena cara Ludovika Il. 347.
516, 540, 543, 553, 648. Anhiale, grad 228.
Aleksandar, stric cara Konstantina VII. Anicije Lucije, rimski pretor 90.
Port. 407. Ankona, grad 329, 350.
Anti (Sloveni) 183, 186, 190, 191, 195, 196,
Aleksandrija, grad 232, 267, 349. 207, 208, 200, 211, 213, 258, 289.
Aleksije I. Komnen, car vizantijski 571,572, Antigon Dozon, makedonski vladar 88.
518, 579, 580, 581, 582, 585, 586, 595. 596,
598, 604. 608, 609, 610, 611, 612, 614, 620,
Antiohija, grad 232, 267, 349, 533, 683.
Antivar gl. Bar.
621, 622, 624, 631, 632, 634.
Antonije Gajo, rimski vojvoda 94,
*
u
— 708 —
i
Antonin, pođakon 228. Arnei, župan 6
Arnulf, car 306, 40:

Antska teorija Nodilova 257—260. bugarski velikaš 465, 466, 480.
A\ron,
Apijan, rimski historik 96. Almošev 40:
Apolonija (Pojani kraj Valone) 74, 88, 87,
1,
sin
Arsatije, salonitanski bjegunac 441.

80, 98. kod Otočca), mjesto
ljetopisac 'Arupium (dan. Prozor
Aprod Ivan, arhiđakon kiikiil ,
madžarski 26. 95, 108, 109, 120.

Asbad, carev kopljanik 210.
Apsorus (dan. Osor) 109. Asseria (dan, Podgrađe), mjesto 83, 109.
Apsyrtides, otoci 76. 'Asparuh gl. Isperih.
Apulija, 439, 495, 583, 534, 543, 548,
zemlja
40, 57 578. Atena, grad 633.

Aqua Vi iva (dan. Varaždin) 108, 120. Alika 277.
551, 534,
120. Atila, hunski vladar 160, 162, 205, 206, 216.

Aquae Balissae (dan. Daruvar) 108, Atila, značenje imena 2074.
Aquae Jasae (dan. Varaždinske
i
Toplice)
Atrija (Hadria, dan. Adria), grad venetski
108.
Akvileja. 76, 31
Aquileja gl.
Audoin, langobardski kral 214.
DG
106,
Aquincum (O-Buda kod Budimpešte) 111, 117, 130,
August, car 96, 97, 98, 100
Io
Aurelijan, car rimski 133, 147, 156, 157.
Austrija, zemlja 208.
345, 346, 347, 349.
i
334,
383, 424, 437, 438, 440, 495, 3 Autariati, ilir. i
Arba gl. Rab. autohtonstvo Hrvata S
Arbanasi (Arnauti) potomci Ilira 73,9: 276. Avari (Obri) 204,

6, 217, 218, 216
Ardijeji, ilir. pleme 79, 80, 84, 91,
Arduba, grad u rimskoj Dalmaciji 102.
'Arduin, Langobard 4
'Arenta — Neretljanska oblast (Narenta) 452.
Argyruntum (dan. Starigrad) 108. 317,
145.
Argentaria, mjesto Avari (ostaci) u Hrvatskoj 239.
arhiv državni u Be 16
rski ratovi Karla Vel. 301—304.
arhiv bivši komorski u Beču 16.
arhiv bivšega vojnoga (ratnoga) ministar-
stva u Beču 16.
arhiv državni u Zagrebu 8—11. 271.
arhiv državni madžarski u Budimpešti 16.
7,
je, gotski vojvoda 172, 173.

arhiv Jugoslavenske Akademije u Zagrebu
arhiv madž. nar. muzeja 16. B
arhiv metropolitanskoga kaptola u Zagrebu
13—14. Babai, sarmatski kralj
arhiv nadbiskupski u Zagrebu 11— Babie Gore (u Karpatima) 242.
arhiv kod bivšega namjesničkoga vi jeća u Bablje Gore na Kupi 260.

Baboča (Bobovište) mjesto na Dravi 620.
Zadru 14—15.
arhiv samostana Sv. Marije u Zadru
gov registar Xil. vijeka 15.
arhiv herčega Batihyany u Kormendu 18.
nje-
i Babska (kod Šida), neolitsko nalazište 60.
Bačka 214.
Badvarije Bragadin, mletački vojvoda 470.
arhivi grofova Erdddy (Frištat, Monyor6- Badvarije de Špinale, Mlečanin 624.
7
kerćk i Rotenturm) 18. Bavarska) 239, 242, 244,
arhiv hercega Esterhazy u Eisenstadtu 18. —
arhiv grofova Pongricz Bašhalmi 18. 9%
Bajan, avarski 213, 214, 216, 217,

arhiv grofova Zay spisi porodice Gor- i hagan
janski 17—18. 218, 219, 220, 223, 223, 224,

225, 233, 250.
vatikanski 18—19. Bakreno doba u hrvatskim zemljama
arhiv
arhiv državni u Veneciji 18. 6365. 323.
arhiv državni u Milanu 19. furlanski markgraf 313, 315,
Balderich,
arhiv državni u Napulju 19. Balenović Šime, hrv. književnik 34.
za povjesnicu jugoslavensku 28, 33, Baloe (dan. Varcar Vakuf) biskupija
ari4. Balti 177, 180.
Baltičko more 183, 188, 189, 215, 244.
arhivalija hrvatska u arhivima madž rskih
velikaških porodica 17—18. Bamberg, grad 490.
ban 250, 276, 446, 672, 680.
arijanska hereza 153.
Arkadije, car rimski 107, 146, 147, 159. ban bosanski 520,
ban slavonski 493, 528.
Arnauti (Arbanasi) 73, 276.
— 709 —
bani Biblioteka dominikanska u Dubrovniku 19.

2 Biblioteka iranjevačka u Dubrovniku 19.
526.
Banat 214,
Banduri, orientalista Biblioteka franjevačka u Šibeniku 10.

Banjaluka, miesto 42 Biblioteka Jugoslav. Akad. u Zagrebu 19.
Bar, grad 24, 408, 569, 597. Biblioteka kaptolska (metropolitanska) u
98,
,
barska nadbiskupija 24, 32, 6 Zagrebu 19.

barski biskup 369. Biblioteka madž. nar. muzeja u Budim-
Barabas Samuil, historik 21, 22. pešti 19.
Barda Foka, protucar 467. Biblioteka Marciana u Veneciji 19.
Barda Skler, protucar 466. Biblioteca Paravia u Zadru 19.
Barda, ujak cara Mihajla II Biblioteka vatikanska u Rimu 19.
Ba južnoj Italiji Bigeste (dan. Ljubuški) 109.
, 351,
3
335, 439, 483. Bihać na Uni 71, 80, 149, 405, 606.
=
B
661. Bijela Hrvatska gl. Hrvatska Bijela.
Bijela Srbija gl. Šrbija Bijela.
152
kaac, Biskupija Bijeli
Hrvati gl. Hrvati Bijeli.
arni, germanski narod 188, 189, 190. eli Srbi gl. Srbi Bijeli.
anska ploča 582, 583. lo Brdo (kod Dalja), brončano nalaz.
a 582.
Batbajan, sin Kuvratov iz željeznoga
Batinus (dan. Bednja), rij
102. Bjelašnica planina 46, 458.
Bato dezitiatski 88, 80, 100, 101
Bato, vojskovođa Breuka Bilice gl Helice
100
Baudouin de Courtenay, slavista 237. u Hercegovini 454.
Binduš, mjesto
ilir, bog voda 84, 149.
Bavarci 300, 301, 490.
Bavarska, zemlja 247, , 301, 303, Bingula (kod Mitrovice), brončano nalaz.
304, 66.
3
Bioko
44
Bazilije, planina
Bazil kod Knina, neolit. nalaz. 61, 573,
Beč 647.
Bečmen (kod Zemuna), bakreno nalaz. 63. Bistue Nova (dan. Zenica) 109, 122, 130,
bekčinski arhidakonat 619. 2.
Bela I, madžarski krali Bistue Vetus (dan. Varvara nad izvorom

Bela IV., Rame) 109, 122.
madž.-hrv. kralj
458.
Bela, župan trebiniski Bitovnja planina
4807 cesta 121.
4
Belašica, plan. Bivium, raskršće

Belata, prior rapski 47 Bizovac (kod Osijeka), brončano nalaz. 66.
Belgrad Erdeljski (Gyula Fehćrvir) 623. Blagaj, grad u Hercegovini 453, 454
Belgrad, grad 278, 446, 440, 450, 469, 474, Blatno jezero (Balaton) 206, 219
475, 500, 501, 503, 504, 519, Blato, grad 342, 370, 397.
M, 568 c, grad u Bosni 461.
628, 827, 635, 641,
€
slov. pleme 403

,
belgradska biskupija 660. Boemund, sin Roberta Guiskarda 611.

Beli, mjesto na Cresu 479. Bogišić Valtazar, historik 2:
Belice (Bilice), grad 446. 450. bogomilstvo 437
Belizar, vojvoda Justinijanov 173, 211. Boguchwal, poljski ljetopisac 1
Bene Boguslawski Eduard, po ki publicista

Benedikt X. Bojana, rijeka 41, 87, 24
dan.
ME
Benevent, Boiki (Boiki
Bojoan V
1
Bojohem
Beravci (kod Broda), brončano nalaz. 66.
Boka Kotorska,
ioni željeznoga doba
Berengar, furlanski markgraf, onda car Boka
335, 302. 77, 84, 87, 106, 151, 454,
Beroje, grad 58 56.
Bertold von ringen, koruški vojvoda

bija 402.
Betrich, dvorski grof 323 Bolemir, župan nir
Beuka, sarmatski kralj 253. Boljedrag, komornik 39
Bežanija, nahođaj
Biači, knežev dvor
noga doba 70. iz
3095, 572, 666. M4,
Boljevci, nahođaj iz
Bon, rimski vojvoda 2!
ljeznoga doba 70.
amo —
Bona (= Buna), rijeka 453, 454. Budački blizu Korane 619.

Bona, grad 453, 454. Budimir, dvorski župan 39.
Bonfini Antun, historik Matije Korvina 27. Budimir tepči 540.
Bono, biskup belgradski 614, 642. Budimir, župan 304.
595, 632.
Bonjak, kan kumanskiikona Budimir-Svatopluk, legendarni kralj 24.
borba oko svetačkih 288—200. Budim 186, 188.
Budva (Butua), grad 106, 107, 108, 329,
Borčani, gradina 80.
Borič, ban bosanski 529. 419, 436.
Borena (Bran), srpski knez 337, 398. Bug
južni, rijeka 186, 188, 237, 242.
Boris I, docnije Mihajlo, bugarski kan, Bug zapadni, rijeka 278.
potom knez 335, 337, 339, 341, 343, 349, Buga, sestra 250, 7.
legendarna kraljica 2785.
353, 362, 368, 380, 381, 307, 407, M Buga,
Bugari 30, 180, 207, 208, 209, 216, 219,
Boris Il., car bugarski 438, 465. 234, 243, 9, 263, 271, 2
Borna, hrvatsko-dalmatinski knez 310, 312, 312,3
274, 287,
246.
313, 314, 316, 318, 664. 333, 334, 335, 338, 330, 342, 344, 362,
Borova planina 497, 458%. 402, 407, 408, 400, 412, 413.
E pi
300, 301. 360, 381, 307,
Borut, slovenački vojvoda 418, 422 4
Bosna, 24,41, 60, 64, 65, 67,
33,
494, 64:
218. 251, 276, 296,
532,
71, 102, 1 32, 19

Bugarska_30,
310,
335, 436, 448, 457, 450, 460, 461, 462,

458,
530, 568, 596, 598, 619, 335, 337, 341,

463, 468, 481, 375,
38
634, 653, 672, 674.
210, 412, 423, 423, 6, 428, 431,
432,
bosanska biskupija 32, 597, 598, 660. 468,
437, 439, 440, 460, 462, 465, 466, 467,
Bosna, rijeka 41, 60, 80, 150, 280, 295, 296, 480, 481, 482, 6
428, 450, 460, 261, 468, 530, 596, 654.
565. Bugarska, pra
Bož,
232,
antski
233,
vladar 19 Bugarska Velika Stara 271.

Buhovo (kod Mostara), neolit. nalaz. 61.
ili
Brač (Brattia), otok 71, 110, 145, 232, 76,
Bukan, župan 635.
280, 284, 319, 408, 413,
436. 451, 452, 654,
Bulić Frane, arheolog 170, 202
674.
Buna (Bona), rijeka 454.
Bran (Borena), srpski knez 337, 398. Burgas, grad 409.
Braničevci 312, 322, 323. Burgenae (dan
Branimir, dalmatinsko-hrvatski knez 363, Burgundija 605,
373, 376, 86, 390, 392, 393,
S
304, 306, 397, 470, 6i

kod Kistanja) 109,
PR61
panonsko-i-hrvatski knez 396, 397,
Braun, ruski naučenjak 237.

, 252, 253,
Brda, posjed 525.

Brekinjska (kod Paka: a), bakreno nalaz. 65.
Butmir nei m
alazište. 6
on,
Buzila, normanska princeza 2, 623,
6
Bresslau, njemač rik 492.

Bietislav, knez
Breuci, keltsko
Bribir (Varvari
či
80, 96, 98, 100.
) kod Skradina, grad 83,
Bužim,
užin),
5
mjesto u dan. zapadnoj
mjesto u Lici 278.
Bužim, mjesto u Turopolju 278%.
Bužani, pleme 237, 277, 278.
(Teoktist?), carski strateg Dal-

c
u
jj
327.
u
maciji
Brindisi, grad južnoj Italiji 534, 549. 329,
Cacaunti (Cacaunti), pleme 603, 604, 678.

Brod na Savi, brončano nalaz. 66, 654.
brodovlje rimsko po rijekama Dunavu, Caresino Rafain de, mlet. ljetopisac26.
Dravi i Savi 112—113. Carigrad (Byzantion, Constantinopolis) 120,
121, 158, 159, 162, 166, 209, 211, 218, 217,
Brigetio (dan. U-Sz6ny) 112.
Brončano doba u hrvatskim zemljama 218, 220, 223, 235,
235, 241, 246, 234,
2 2
32, 233, 2:
65 67. 306, 315,

Brstilova špilja kod Kučića na Cetini 61. 287, 288, 289, 305,
86, 94. 338, 330, 341, 342, 346,
Brunduzij, grad u južnoj Italiji 349,
373, 384, 388, 302, 306,

347,
Brunšmid_Josip, arheolog 6
362, 366, 367, 368,
403, 408, 410, 411, 412, 413, 433, 444, 473,
Biidinger Maks, Etonu 35, 525.
Budac, postelnik 5: 484, 487, 489, 490, 493, 531, 533, 554,
521,
Bribirski 449, 524. 557, S71, 582, 586, 670.

Budac, župan
= 711 —
carina (portorium) u rimsko vrijeme 141 Č

do 142.
Caorle (Kaorle), mjesto 320, 330. Čakavski akcenat ruski akcenat 259. i
Cavtat 72. Časlav Klonimirović, srpski knez 412, 413,
Cecina Antonije Sever, rimski namjesnik 433, 436, 438, 455, 459, 462, 463.
u Meziji 100. Čazma plem. župa 674.
(—
Celeja (dan. Celje) 120; 405. Čedad (Cividale), sjedište akvilejske patri-
Celovac, grad 277, 299. jaršije 304, 308, 309, 323, 331, 576, 619.
Centumal Gnej Fulvije, rimski konzul 86 Čeh, praotac češkoga naroda 182, 185.
do 87. Čeh, Leh, Meh, priča 182183
Cerbulijani 240. Česi 180, 181, 243, 251, 253, 257, 258, 263.
Cernavuski Crnovršski), grad 458, 459.
(—
Cernik, neolit. nalaz Češka 98, 244, 247, 254, 260,

242,
€
M41,1!
302, 317, 620.

355,
Certissa (dan. Đakovo ?) 108.

ceste u rimsko vrijeme u hrvatskim zem- Črnac, komornik 578.
ljama 117—122. Črne, komornik 567.
Cetin, grad 619, 646. Črne, župan 559.
Cetina, rijeka 41, 43, 260, 280, 295, 307, 312, Črnko Franjo 28.
319, 351, 384, 388, 408, 431, 433, 438, 430,
Črnomeli, mjesto 619.
440, 451, 452, 466, 538, 653, 664. Čudi (Fini) 180.
cetinska županija 446, 449, 574, 673. domirići, hrvatsko pleme 636, 657.
Cezar Kajo Julije 93, 94, 98.
Chalandon, franc. historik 54. Čvrsnica planina 46, 446.
Chronicon pićtum Vindobonense 26.
Cibalae
57.
(dan, Vinkovci) 108, 120, 150, 133,
D
Cibalae, biskupija
Dabar, kraj u Hercegovini 454.
(Cicca), opatica 499, 518 9, 584, Dacija, rimska provincija 142, 157, 158, 172,
304, 186, 205.
Ciprijan, dvorjanin 331. Dacia Mediterranea 158.
Cividale gl. cedad. Dacia Ripensis 158
Civitate, grad
Člambetač (dan.
5
548.
brovac na Zrmanji) 109,
Dačani 100.
Dajbog (Sunce) 201.
12 Dalimilova rimovana kronika 182.
Clermont, grad Dalj, nahodaj iz željeznoga doba 69.
Dalmacija (današnja)
5
Cluny, franc. samostan 497, 595. 31, 41, 60,61, 84,85

Coleti Jakov, isusovac i historik 32. 150, 182, 251, 276, 606.
coloni (kmetovi), rimsko vrijeme 137, 13758, Dalmacija (rimska provincija) 43, 98, 101,
122,
Comacchio, mjesto u Italiji 353. 104, 106, 107, 108, 111, 112, 116, 117,
CČompičgne, grad 326. 5, 129, 142, 143, 145, 146, 147, 150,
concilium (rimski) 154, 155, 156, 158, 159, 160, 161,
2,
1
conventus (rimski) 1
, 165. 106, 108, 169, 170, 171, 172,
218, 222. 26, 227,
Coreyra Nigra (dan. Ko: , 180, 210,
Gorinium (dan. Karin) 108. ,
232, 234, 230, 240, 241, 207 248, 250,
Cornacum (dan. Sotin) 108.
3,
260, 264, 270,
Cres (Crexa), otok 76, 109, 280, 282, 3

357, 446, 456, 46:
474, 479, 330, 654.
Dalmacija (vizantijska) 251, 264,

Crna Gora, zemlja 41, 82, 84,
280,
495. 373,
284, 289, 290, 291, 295, 313, 319, 327,
Crnogorci 456. 417, 418, 436, , 438.
74, 475, 480, 483,
Crna Korkira Korčula.
Crni 2 g 181, 59. 497, 502
2,
516, 522,
DIS 523,
Š
Vlasi
524, 537, 549, 5358, 559, 563, 582,
Crno more 187,
190 211, 223,
72, 248, 263,
589, 504, 610, gi
5
0, 624, 625,
CR Bika Hoka nena

272, 274, 341, 367,
31, 642.
6
Dl Dalmacija donja 456.

Crvena Rusija 242, 632. Dalmacija gornja 457.
Cucimir, trebinjski knez 334, 455. Dalmacija — Hrvatska 512, 527, 576, 580.
Cuccium (dan. Ilok) 108. Dalma Duvno), mjesto 456.
Dalmati gl. Delmati.
Curicum (dan. Krk), grad na Krčkom otoku Dalmatinci 580.
u
Curictae (dan. Krčki otok) 109. Damaj, dvorianin 331.
Damask, grad 232.
Cusum (dan. Petrovaradin) 108. Damjan, nadbiskup ravenski 284.
Cvijić Jovan, geograf 43, 47. Damjan, bugarski patrijar 438.
182.
Diugos . poliski ljetopisac
Danci 262 Dmitar_Zvonimi ban onda ki
Danska 178, M41, 54.
dužd
i
81,
Dandolo Andrija,
Daničić Đuro, filolog 237, 238.
Danuvius, božanstvo 149. 84, 91, 92.
Daorsi, ilir. pleme 81, 83,
Dardani, ilir. pleme 74, 84.

6
642, 648, 649,

646,
Dardaneli 41! ,
668, 669, 672, 674, 675
Dardanija 15
Dnjepar.
Daruvar, mjesto 80. 3 271, 402.
Dašnik, grad u Srbiji Dnjestar, rijeka 186, 187, 188,
David, bugarski vod 465, knez 46
632. 259, 260, 402.
David Sviatoslavić, ruski brončano Doboj, mjesto u Bosni 150.
Debelo Brdo (kod Sarajeva), Dobrali, nadbiskup splitski 496, 497
nalaz. 67. župan hlijevaniski
Dobralj (Dobrilj),
Debrecin, mjesto 180. 567.
156.
Decije, car rimski ,
Dobre, prezbiter 479.
decreta Dobre. opat Sv. Stjepana kod Splita
1%
decuriae 126.
Deč (kod Zemuna), neolit. nalaz.
61.
rinci, mjesto 149.
Dehio, njem. historik 544.
Dabrski), grad 453, 454.
Dobriskik
u Dalmaciji
(=
Dekatera (Kotor). biskupija 151. Dobronja, carski namješnik

Delarc, irane. historik 544. 518, 490, 519.
80, 89, 91, 485, 486, 487, 489,
Delmati (Dalma! pleme trogirski 31
93, 94, 93, 96, 126, 128, 148. Dobronja, prior 518.
le- Dobrosiav, muž Većenege
Delminium (Dumno), grad 91, gdje92;je 93, Dobrovit, opat Sv. Lucije kod Baške 582.
žao 91, osvojen od Rimljana
Dobrovski, slavisi a 28 S, 242.
109, 130, 151 Dobruča, kraj 188 213,
u Crnoj Gori) 24,
22
Delminijska biškupija 228%. 109. Doclea (dan. Dul
Delontinum (dan. Stolac?) 86, 87, $8, 109, 130,
Demetrije Faranin, Teutin vazal Dokleati, ilir. pleme 128. 82.
898 ski vojvoda

84, 88. Dolabela Publije Kornelije, r
Demetrije II. kralj Makedonije
94, 1042.
Dolina s lijeve obale Save, brončano nalaz.
7, 582.
Desila, žuj
Desimir, župan krbavski 967, 574.

Desimir, brat sidraškoga župana Petra
525.
ja 451, 452%, 674.
Desimir, ubrusar 59.
EI
atinsko-hrvatski knez
rijeka 174, 181.
SO S
Desna,
Desnik, grad u Bosni 458, 461. 458,
Desštinikon (= Destnik), grad
Deusdedit, dužd mletački 320. 545. Dandolo, M
Deziderije, opat montekasinski , prior belgradski 555,
98, 102, 128, 129.
Dezitiati, ilir. pleme 368. 495.
Diadora, ime 444 Dominik Kontareno, dužd mletački
Didije Julijan, car rimski
156.
Dominik, mletački biskup 474.
Diedenhofen, grad 310. dužd mletački 553,
Diklo, selo kraj Zadra 436, 519. 579,
Dinara_planina 46, 80, 457.
581.
Dominik, svećenik 331

Dindari, ilir. pleme 80. 147, Dominik“ tepči 599
114, 123,
jan, car rimski 106,
Domitijan, car
ms o s S 241, 2 204, 442, 443,
k
456.
,
Domnana,
===; kod Salone 147, 148, Don, rijeka 187, 188, 190,
402.
281, 290.
165, 232,
Donat, zadarski biskup 310. brončano
Dioklija, grad 456 Donja Dolina kod Bos. Gradiške,
Dimala, ili. tvrđava nepoznata položaja nalaz. 67. 277.
75, 76. Donja Prespa (u Makedoniji)
, tiran sirakuški Klakar, neolit. nalaz. 61.
Donji
ije, župan Donji Kraji 461.
Dirahij gl. Drač. Donji Mi
Ditioni, ilir. pleme 80, 126. Donjec, r
Ditzike (= Visla) 241, 453.
Diedovit, vinotoč 519.
iš,
— 718—
Duh, zagrebački biskup 616.
Dorostol (dan. Svištov), grad
2:
121, 173, Dujam, otac Cikin 518.
Drač (Dyrrahion, Dirahij, Drač) 478, 480, Dujam, prior splitski 572, 624.
241,
3
373, ,
sremski nadbiskup 193.
Dujam (Domnius),
92,
Dujam sveti gl. S
468.
Duklja, grad 455,
Drač' tema 439, 467,
Dukljanska biskupija 172. 32,
Dragiša, sin Semikašin_39 Duklja (oblast) 295, 435, 456, 457,

467, 481,
Drago, prior zadarski 51 494,
Drago, biskup belgradski =
Duklja, razvaline u Crnoj Gori 24, 82,

456.
Drago, biskup rapski 504,
624.
5
Dukljani 277.
Drago, prior trogirski Dulo, bugarska dinastija
2
Drago, prior zadarski 614. Duljebi na Bugu 27
Dragomir, župan cetinski
245,
Duljebi, hrv. pleme 278, 279.

Dragomuž, tast Ljudevitov 5
Duljebi u Štajerskoj i Koruškoj 279, 299.

Dragonja, mačonoša 519. Dumno (Delminij)
Dragoslav, prior belgrad Dunav, rijeka 41, 43,
7
Dragoslav, župan zagorski 594. 98, 104, 112, 120, 1
Drava, 181, 186, 189,

2:
O S,
a, 605, 609,
6:
y
9, 620, 635,
Dunav, etimologij
Dravus, božanstvo 149. Durmitor, planina
Drenopolje (Hadrianopolis, Jedren) 120,
duvanjska biskup 493, 660. ,
211, 408, Duvanisko polje 80, 914, 447.

Drenov Klana e, nahodaj iz željeznoga doba Diimmler Ernst, historik 243, 246, 35, 316,
69. 462.
Drenovac (kod Broda), neolit. nalaz.
61.
458,
Dvina Zapadna, rijeka 174, 181.
Dresnik (= Breznik, Plevlja?) grad
459.
Dridska županija 674. Đ
Drinov_Marin, bugar. historik 246, 463. Đakovo, mjesto 428, 530.
jeka 87, 96, 98, 5 o.
41,
82,
Đeverske, neolit. nalaz 61.
rijeka 460.
, Đur, grad
4, 80, 96.
20
Edesa, mjesto 267.

ko more_ 182,
2
319, more
365.
o
263,
548. Egipat 0
Drvar (na Ur Elida, grčka pok
Družak, neretlj je Lucije, rim
120,
Držiha, opat nona (dan. Ljubljana) 111,
121.
33, 241.
Držislav gl. Sticpan Držisi Engel Johann Christian, historik
Du Fresne du Cange, francuski naučenjak Enravota, sin kana Omortaga 339.
241. Ensa_(Aniža), rijeka 302.
dubička županija 019, 674. Epetij (dan. Stobreč kod Splita), grčki po-
Dubrava kod Čazme, posjed 616 sjed 76, 91.
Dubrovnik, grad 33, 275, 280,
2
Epidamno (Drač) 75, 86, 87, 89,
Epidaur (dan. Cavtat) grad
77.
380, 408, 412

127, 130, 172, 228, 6:
4
568, epidavarska, biskupija 152.
zemlja 158, 467
,
,
5369, Eraclea, lido mletački
Erdut, neolit, nalaz. 61.
Erih, furlanski markgraf 306.
Dubrovčani 347,
303,
581.
Duchesne abbće Ermanrich, ostrogonski krali 190.

Estiuniz gl. Sestruni.
202.
Duga Gora kod Ogulina, nahodaj iz že- Etelkoz 402.

ljeznoga doba 60. Etgar, sloven vojvoda 301.
i
Dugi Otok (Pizich) 415.

— 714 —
Etoljani $4. G
Etrurija 68. Gabinije_Aulo, konzular 94, 96.
Eudokija, žena Konstantina X. Duke 521, Gacka, Gatska, Gadska, hrv. županija 276,
522, 331. 313, 436, 446, 450, 672, 673.
35,
Eufemija, opatica samostana Sv. Dujma u Gacko, mjesto u Hercegovini 81.
Trogiru 317. Gačani (podanici kneza Borne) 313, 314.
Eustatije, kralj 44. it 30, 33, 183.
Euterij, biskup sirmijski 153. kanije, rimski izaslanik 85.
italski egzarh 280.
i ja, mati Valentinijana Ill. 161.
Eutihije,
azija (— gdje še sastaju Evropa Azija) Galata, mjesto 579.

262.
Galerije, car rimski 133, 158.
Ezihije, biskup salonitanski 170.
64, 242, 247, 257, 258, 260,
Galicija, zemlja
632.
F Galijen, car rimski 147, 156.
Fabijan, bački nadbiskup 616. Galumainik (— Glumine), grad 453.
Fabricije, biskup cavtatski 171. Gardun, brončano nala: e 67.
6B
Faletro Stornato, Mlečanin 624. Gardun kod Sinja, neolit. nalaz. 61, 111.
Fanberg, mjesto 620. garička županija 674.
Fancika, dvorski kapelan 616. Gaštica (kod Bosan. Gradiške), neolit. na-
Fanije Gneo, rimski izaslanik 91.
Farlati Daniel, isusovac
gl.
Far
1
Hvar.
i
historik, 30, 32,
seobina 61.
Gaudije, sudac splitski 624.
Gaudin, tribun splitski 554.
Gavro Radomir, car bugarski 480.
Farzal, mjesto u Tesaliji (bitka) 94. Gebizon, opat i papinski legat 558, 559,
Felicijan, ostrogonski nadbiskup 615. 561, 564, 568.
Feni = Fini 189. Geitler, filolog 237.
Ferdinand Habsburški 31, 646. ije 1., papa 541.
Fermendžin Eusebije, historik 20—21. Gelcich Josip, historik 21.
Figulo_ Gajo Marcije, rimski konzul 92. Gelzer, historik 521, 52:
Filip V., makedonski kralj 88, 89, 90. Gemma Augustea 102
Firenze, grad 503, 510, 546 Gentij, ilirski kralj 89, 90, 91.
Firmin, dvorski kapelan Georgije bugarski vod5:
Firmin, prior splitski 394. G
1 , 168, 173, 186.
Flako Servije Fulvije, konzul rimski 92.
Flanona (dan. Plomin u Istri) 108, 120.
Flor, prezbiter brački 284 5
Florencije, biskup epidavarski 228. Gerhard, nadbiskup firentinski onda papa
Florinskij, ruski naučenjak 247. Nikola I. 501.
i
jesto 145 German, carski vojvoda 207, 208, 210.
Foinica, rijeka 143. Germani 49, 115, 160, 178, 179, 183, 184,
Fojnike, grčki grad 85, 89. 188, 189, 204, 257, 258, 263, 268, 665.
Foka, car rimski 230, 261, 265, 267. Germanija 98.
Fokeja, grad 385. Germanik, rimski vojskovoda 100—102.
Forchheimski mir Gerold, markgraf austrijski 323.
Formin, ninski bi Geti, trački narod 190.
Formin, biskup zadarski 415, 425, 427. Geza, madžarski kralj 527, 528, 529, 533,
Formozo, biskup portuanski 342, 349. 556, 568, 620.
Fortunat, pati u Gradežu 309, 314, 315. Gfrčrer August, historik 543.
Fotije, patrijar 338, 339, 349, 366, 367, 368, Giovinazzo, grad 549, 550, 611.
310, 374, 382, 384, 385, 12.
Gisulf od Salerna, grof normanski 546.
Fovea, grad 611. Glacijalno (ledno) doba u hrvatskim ze-
Fraknoi, madž. historik 608. mljama 45—48.
Franci 214, 216, 239, 245, 263, 296, 302, 305, Glagoljica 507, 512, 676.
369,
Glamoč, mjesto 278, 447.

E 315, 322, 323, 339, 349, 350, 357, 360,
240, 245, 258, 260, 433.
Glamočani, hrv. pleme
Glasinac, nahodaj iz Željeznoga doba 70,
Fran67. ka, Francija 71, 82.
Glečeri (ledenjaci) u hrvatskim zemljama

Freising, grad u Bavarskoj 371.
Fridibad, Teoderikov činovnik 169. 46, 47.
Frontinijan, salonitanski nadbiskup 227. Glicerij, car rimski onda biskup u Saloni
Fruška gora (Alma mons) 145.
Fulkoin, biskup i papinski legat 558, 568. Glina, rijeka 121.
Furlanska 297, 311, 323, 35 Glumine, selo u Hercegovini 454.
|
= 115 =
Godemir, ban hrvatski 467.
Godeslav, župan ninski 309, 440.
Čiojča, ban hrvatski 903,
Gola. (Lička)
520, 528.
Goinik, srpski knez 337,čir103. 478,

Gojslav, kralj hrvatski
480,
Plješivica planina 46, 80, 276.

sa
Grgur
s
,
Vil,_ papa 340,
546, 547, 549,
578, 579, 580, 584, 3

Grgur, biskup knins
594.
421, diskup
Grgur,
i
ninski 415, 418, 419, 420,
341, 342) 343,
503
54
38
Golubić kod Bihaća 149.

Gorazd, slovenački vojvoda 300, 301.
Gorazd, učenik Sv. Metodija 374, 375.
Grgur, im
, 425, 426, 428, 648.
fapski 552, 550.
Grgur, kancelar 594.
Goražde, mjesto 459, 461. Grgur, sin Madijev, prior i strateg 485.
Gorica (kod Ljubuškoga), bakreno nala- Grebeno gl. Kornat.
zište 65. Gregorije, salonitanski bjegunac M4.
Gorica (kod Ljubuškoga), nahodaj iz Že- Gregorovius, njem. historik 544.
ljeznoga doba 71. Griča (kod Varcar Vakufa), bakreno nala-
gorička županija 674. zište 65.
gorska županija 674. elac, brat sidraškoga župana Petra
Giorjan, neolit. nalaz. 61.
Gorjanović-Kramberzer i paleolitska istra- člemač
planina 441, 673
živanja u Hrvatskoj 475, 31:
Gornje Nove (dan. Ram u Srbiji Grot Konstantin, historik 246, 247, 403, 404.
Grubina, prior zadarski 509, 552.
GODI
doti 15
polje 207, 200, Grubonja, dekan 510.
Guduis, carski vojvoda
Goti rarjanći Geeici

ntifikacija 170.
Goti Sloveni, identifikacija 170.
i
Gumplowicaeva
i Gumplowicz, sociolog
Gusići, hrvatsko
,
636,
637, 655,
2:
637
Gotsko (= glagolsko) pismo hereti Gvozdansko 143, 145.

Gotsko vladanje u hrvatskim zemljama Gyula, palatin 616.
168—170.
Gotfrid Tarentski grof 523, 548, 549.
Gotfrid, sin grofa Amika, carski sevast
H
54, 614. Hadre (dan. Medviđe)
6
Gozzulin od Molfette, normanski grof 548. Hadrijan, car rimski

Gradac kod Sarajeva 461. ladrijan I, papa 306.
Gradetai, grad 456. Hadrijan li., papa 349, 350, 353, 370, 371.
Gradež (Grado), mjesto 320, 351, 356, 392, Hadrianopol gl. Drenopolje.
474. Hajek, češki ljetopisac 182, 183.
Gradina (kod Cazina), neolit. nalaz. 61.
Gradina kod Varvare, brončano nalaz. 67.
Halič
= Galicija 231,
Halkedon,
254.
233.
grad
Gradovi u rimsko doba i29—134. Hauptmann Ljudmil, historik 264, 265.
Grahovo u Crnoj Gori 82. Hebro (Marica) rijeka 200,
Grahovsko polje 80. Heinemann, njem. historik 544.
Grab, somogyski župan 616, 620. Helada 466.
Grabovac, neolit. nalaz. 61. Hengstberg kraj Wildona
Grabovac (kod Imotskoga), bakreno nala- Henrik Il., rimsko-njemački car 490,
zište 65.
Grabovac, brončano nalaz
Henrik IV., njemački
585, 611, 630, 631.
car
528, 537, 575, 577,
Gračanica, neolit. nalaz. 61. Henrik, patrijar akvilejski (Čeda 1d)

ST7.
granice Balkanskoga poluotoka po Cvijiću Herakleja, grad kod Carigrada 235
4 Heraklije, car rimski 230, 231 že, 234,
Grapčeva špilja na_H' ru 61, 240, 241, 243, 246, 247, 25 251
Gratjen, rimski 257, 258, 260, 261, 26 264, 265,
Grci 72, car
273,
Grčka 60, 68,
Es 5,
1
83, 177, 183, 252,
82, 15, 630, 681.
211, 219, 277, 278, 368.
271, 28208, 439, 6536.
Heraklije MI. (Herakleonas), car rimski 267.
Hercegovina 41, 84, 92, 150, 446, 452, 461.
Grčke kolonij 78. Heristal, grad 311, 313.
grđevačka županija 674. Herkulije Maksimijan, rimski ar 253.
Crgur I. papa 226, 227, 228, 220, 418, 441. Herodot 186, 187, 188, 190, 253.
Grgur IL., papa 28 Herson, grad na krimskom poluotoku 367.
Grgur IIl., papa 289 Heruli 262.
iz
Ino
—
Herzonez trački (= Galipoljski poluotok) Hrvatska
244.
Bijela ili540.2Velika 24, 240, 241, 2.
211 I
«hiatus“-teorija 55
Hicela Orseolo, žena hrvat. kralja Stjepanal. Hrvat:
car
478, 484, 499. Hrvatska Crvena 24,
Hrvatska Dalmatinska 301, 307,

Higin, gromatik 135.
Hij, otok 585. 312, 5. 17, 321, 322, za
356.
Hildebrand. arhi đakon, o
Hilferding, ruski historik 46

Hilvud, carski vojvoda 208.
(povijest) defin
NOE
Hlib-planina 91. 7,
Hrvatska Planinska (Croatia Alpestris 30.)
ijevanjska županija 447, 673. Hrvatska postaje kraljevinom 413—414.
Hlijevno (Livno) grad 446, 450, 673.
Hodinka Antun, historik 2: hrvatska kraljevska insig
Honorat, salonitanski arhidakon 228. hrvatski ovens
rimski 107 Hrvatin, plemić
Honorije,
Honorije Il, nadbiskup Huj,legendarna riji
171. Hum brdo u Zahumskoj zemlji 45:
Honorije Il. Kadalus, protupapa 510.

Hortenzije, rimski vojvoda 44. Humbert, kardinal
Horvat Karlo, historik 22.
4
Horvat Rudolf, hi Humfred, grof norma:

Tore 2 Hun, ujigursko pleme 2
Horvath Šandor, hi 160, 162, 190, 191, 205, 206, 207,
Hotimir, slovenački vojvoda
kralj 218, 218, 210, 263, 271, 273.
ia
230.
, perzijski
Hrobatos ( t), brat
živar
4, 445, 530.
kolonija. otek 71, 76,18,
Hron, rijeka 367.
grčka,
280, 319, 408, 413, 436,
Hrtkovci, neolit. nalaz. 61. 30, 91
ci,
nahodaj Željeznoga doba 69.
\
Ibar, rijeka u Srbiji 104, 334, 460.
Ibrahim-ibn-Jakub, putnik X. vijeka 260,
463
Ičvoklija, bugarski vojvoda 41
Ignatijć, patrijar 338, 349, 35:
llava, rječica 280.
llidže, mjesto 461.
ligid,
EEE 209.
liri 68, 180. 73, 77, 79, 82—84, 86,
178,
71,
27
liri — Sloveni autohtoni 34.
Gli nekršteni)
Hrvati Bijeli
ire
181,
2
244, 246, 258, 259. Zapadni 106.
Hrvati Dalmatins ilirsko-keltska plemena 40-82.
313, 326, llirsko-rimski prvi rat (Teuta
Ilirsko-rimski drugirat (Demetrijev) 87-88.
321
a 354,
A llirsko-rimski treći rat (Gentijev) 89-91.
i ilirski veliki ustanak po Hr.) 98—102.

3
Hrvati Panonski 304, 316, 334, 339, 344. (6.—9.

3
1,
Hrvati identifikovani Srbima 277. lirska prefektura 10

245, 263. lirski slovenski hrvatski 30.
Hrvati u Češkoj 241
Hrvati na Gosposvets llok, neolit. nalaz. 60; 149.
300. liko, dalmatinsko-hrvatski knez 356,
Hrvati štajersko-ko: 360, 304. :
Hrvati, mjesto u Grčkoj lljmensko jezero 181
Hrvati poslovenjeni Goti 2 Imnik, bugarski vojvoda 412.
smuđ
mem
Mio
Imotska županija
Imotski, grad 42,
imotsko polje 92.
Indi 177.
446, 673.
673.
= Ivan, ded 52
Ivan"
Ivan
Ivan,
Duka,
Duka,
cezar 521, 522, 531.
cara Aleksija 508.
šurak
dvorski kapelan 510, 325.
Sv.
Indoevropljani dol ze u Evropu 65, 178. Ivan, cunuh 487, 494.
Ingelheim, grad
4
Ivan od plemena Jamometića 636.

lngenuus, protucar 156. Ivan, sin dužda Petra Orseola 473, 484,
Inko, slovenački vojvoda 301. 4i
Irani 177, 180.

.
Ivan Particijak, dužd mletački 321.
irena, carica vizantijska 305, 306. Ivan Vladislav, car bugarski 480.
Irmengarda, kći cara Ludovika II. Ivan, zet Germanov 210.
Isak Komnen, car vizantijski 494, 5: Ivan planina 458.
Ivanec, neolit. nalaz. 61.
i
Isak, župan €
županija 674.
Isker, rijeka 274 Ivanjska (kod Banjaluke), brončano nalaz.
Isperih (Aspa bugarski kan 128
272, 273. 67.
ssa (Vis), čička kolonija otok i 75, 85,
J
77,
87, 89, 91, 92, 110.

Issa gl. i Vis. Jader v. Zadar
Ister (Duna; Jadransko more 41, 72
Istra, zemlja 41, 305,
306 450,
Istvi
Italici 178.
82. 96
Italija 42,
Jadranskoga mora post

Jagić, slavista 247,
Ivan, kardinal-biskup portuanski, papinski Jajce, grad 80, 447.
516. 317.
legatkardinal-biskup Jakov, knez Primoraca 574, 504. ,
i legat papin 577, Jakovo-Kormadin (kod Zemuna), neolit.

nalazište 60.
kod
iz
i
Jakovo Zemuna, nahođaj željeznoga
doba 69.
NaRI čavenjamim i Jakov Orio, Mlečanin 582.
plitski nadbiskup Jamometići hrvatsko pleme 636, 657.
290, 294, 295. Japudi,
Ivan I I., splitski nadbiskup 401, 415, 417, I
428.
kup splitski 504, 507.
iskup trogirski 517, 518, 552,
| ebarsko, brončano na
mjesto na
latro (dan. Jantra), rijeka
i javornje (kod Dvora), bronč:
225.
Jazigi
o 354, 355, 362,
384, 386, 388,
Jelena, kraljica hrvatska 436,
Jelena
498, 5
če su
437, 467, 487,
A11, 414, 418, 419, 420, 556,

S, 427.
Jenisej, rijeka 212.
Bartola kod Knina 177.
lim
Ivan, opat 332, 555,
509, 972, 373, 384, 594. jerusalim 232, 267, 349, 586.
Ivan, opat Sv. Petra poljičkoga 614. ezerine kod Bihaća, nahođaj iz željeznoga
Ivan Mlečanin, papinski pouzdanik 362, doba 71.
371, 376, 380, 381. Jireček Konstantin Josip, historik 36, 249,
Ivan, svećenik i pouzdanik pape Ivana VIII. 460.
353, 354. Jobin, prefekt Ilirije 228.
Ivan, prior osorski 479 lonski otoci 579.
Ivan, vojvodaistarski 302. jonsko more 182.
Ivan, vojvoda kumski 423. Jordan, ljetopisac gotski 186, 190, 253, 259.
Ivan Cimisk, car vizantijski 438, 465, 466. Jovan, bugarski patrijar 480.
Ivan, carski dalm. namjesnik <
Jovanović Ljuba, historik 249.
Ivan dakon mletački 23—24, 431, 472, 479. Judita, žena madžar. kralja Salamona 528.
— 718 —
Judenburg, mjesto 277. Karavida_(kod Bos. Gradiške), bakreno

Julije Nepot, car rimski 165. nalaz. 65.
ulijan Apostata, car rimski 133. Karin, grad 279, 446, 45
ulinac, srpski 2 Karlman, njemački kralj 339, 341, 355, 356,
Julske Alpe (Ocra m: 357, 368.
Jura od plemena Kačić: Karlo Il. Ćelavi, car 335, 355, 356.
Juraj, biskup krčki 504, 5 Karlo Ill. Debeli, car 374, 392, 39
Juraj Gusić 604. Karlo II. Drački, madž.-hrv. kralj 26.
Juraj od plemena Svačića 636. Karlo Ili., kralj madž.-hrv. 647.
Juran, vratar 503. Karlo Veliki, kralj onda car 246, 250, 301,
Juran! župan sidraški 449, 500, 503. 302, 303, 304, 305, 306, 307, 309, 310.
Jure, župan ninski 567, 578. Karlovci, neolit. naseobina 60.
Jurina, župan kninski 449, 559, 567, 574. Karlovčić, nahođaj iz Željeznoga doba 70.
isdikcija carigradskoga patrijara u car- Karnuntum (dan. Deutsch-Altenburg kod
681—689. Beča), grad 98, 106, 112, 120.
Karo, car rimski 147.
Justi, orientalista 238.
Justin [., car rimski 207, 208. Karo, biskup 411.
218. Karpati, planina 179, 180, 183, 186, 189, 190,
Justin II., car rimski 214, 215,
205, 206, 213, 219, 237, 247, 258, 250, 402,
Justin, carski vojvoda 213. 404, 632.
Justin, nadbiskup splitski 326.
Justinijan Karpi, tračko pleme 158, 258.
209, 210, 211, 213, 214, 215, 227. Karpi identični s Hrvatima 253.
I.
206, 208,
an ll., car rimski 287. Kaspijsko jezero 213.
sin Germanov 210.
in,
Katera (— Kotorac), grad u Bosni 458, 461.
Katan gl. Pašman.
Justiniana Prima (dan. Zlokućan kod
Skopja?) 172, 597. Katančić, arheolog 242.
užna pradomovina Slovena 180-183. Kavkaz, planina 213, 262, 367.
Južni Šloveni 41, 191, 192, 195, 196, 199, Kazari 367.
200, 201, 204, 207, 209, 210, 211, 218, 219, Kazarska zemlja 367.
235, 246, 248, 231, 266, 267, 269, 270, 272, Kedren, vizantiiski historik 494, 521.
213, 214, 275, 276, 281, 283, 286, 287, Kekaumen, vizant, pisac 485, 487, 489.
Kelti 68, 71 79, 178, 184, 190.
280,
2090, 205, 296, 298, 360, 382, 384, 653.

Kerularij Mihajlo, patrijar 411, 497, 498.
Kikladski otoci u Egejskom moru 8$.
K Kipoborstvo gl. borba oko svetačkih ikona.
Kipsela, mjesto 586.
Kiralyi Ladislav, zem. arhivar 9.
Kabari, kazarsko pleme 402.
Kačići, hrvatsko pleme 483, 539, 567, 636, Kiseg, mjesto u Madžarskoj 343.
657. Kissa
gl. Pag.
, historik
Kadaloh, furlanski markgraf 307, 310, 311, Klaić
Vjekosi 36—37, 254, 255,
, 263, 265,608.
313, 439. 608.
Kadiubek, poljski ljetopisac 182. Klakarje (kod Broda), bakreno nalaz. 65.
Nina, neolit. nalaz. 61.
Kakaunti, pleme u Splitu 603, 604, 678. Klanice kod
Klaudija, kći Zvonimirova 384.
Kalabrija, kraj i tema 306, 439, 495, 533, I., car rimski 112, 130.
534, 549, 578. Klaudije
Kalfun, arapski sahib (= glavar) 329 Klaudije II., car rimski 133, 147.
Kalinik, arhitekt 270. Klazomene, grad 585.
Kalinik, italski egzarh 226, 229. Kledin, župan 635.
Kalipidi 25: Klekovača planina 46, 448.
Kalnik, brončano nalaz. 67. Klement (Kliment) I., papa 367, 370.
kalnička županija 674 Klement llI. Vibert, protupapa 576, 59,
Kamenjani, posjed 568, 604. 597, 611, 616, 620, 621, 631, 660.
Kanali (— Konavle), ime 454. Klis, grad 275, 326, 331, 437, 449, 498, 536,
Kandih, avarski poslanik 213. 584, 394, 682, 066, 673.
Kandit, prior zadarski 559. Kliška županija 673.
Kapela planina (Gvozd) 80, 95, 104, 276, Klobuk, grad 446, 450.
337. Klobuk, župa u Hercegovini 455.
Kapua, grad 534. Klonimir_ Strojimirović, srpski knez 898,
Karakala, car rimski 130. 407, 408.
Karantanija 253, 260, 299, 300, 301, 304, 307, Kloštar, brončano nalaz, 67.
315, 317, 323,
343, 353, 438, 490. Klukas, brat 239, 250, 255.
Karantana 527,
3%
Klukas = Kukar? 27827.

Karavantije, brat Gentijev 90. Ključ, mjesto pod Belasicom plan. 480.
u
— 719 —
Knin, brončano nalaz. 67. Konstantin Duka, brat cara Mihajla VII.
Knin, grad 345, 363, 405, 437,
i
440, 450, Duke 521, 571
646, 688, 678. Konstantin Bodin, srpski kralj 532, 533, 568,
572, 984, 08, 612, 614,
Knin, bugarski vojvoda 412. 579, 596, 597, 598, 621, 634.
Er
kninska
(ili
hrvatska) biskupija 32, 492, 618, Konstantin, biskup skradinski 171.
ii
(Ćiril), apostol slovenski
(—
660, 661. gl.
kninska,
694,
izlnska
jedni
695.
Sv. Marije 572, 573, 693,
panica, brončano nalaz. 67.
446, 449, 673. Kopitar Bartolomei, slavista 242.
Kocelj, knez, sin_Pribinin 324, 344, 357, Kopralj posjed 644.
371. Korčula (Crna _Korkira) grčka kolonija,
33
župan otok grad 67, 72, 95, 232, 280, 319, 451,
i
446,
in,
Koloman, madžarski onda dalm 452,
6 Koreliska.
620, 621, 622, 623, 624, 626, 627, biskupija 32.
630, 631, 632, 635, 637, 639. 640, 641, 642, Korint, grad u Grčkoj 349.
643, 643, 647, 653, 637, 670. Korintski istmo 410.
Kolldr Jan,
slavista 403.
Kolapiani, keltsko pleme 80.
Korkira (Krf), otok 74, 86, 87, 89, 581.
Kornat, otok 445.
Kolubara, rijeka u Srbiji 104 Koruška 30, 243, 254, 277, 279, 298, 299,
Komentiol, carski vojvoda 223, 225. 323, 483, 490, 528, 530.
Komod, car rimski 155, 156.
Komiža na Visu, neolit. nalaz. 61. Korotan 299.
Korutanci 181.
Kompolje, nahođaj iz Željeznoga doba 69. Korutanska Koruška) 182, 299.
Konavle, gomile iz Željeznoga doba 71, Kos France, historik 240, 254.
253,
241 Kosinj, mjesto u Lici 278.

Konavljani 347, 454. Kosentzis, brat 239, 250, 255, 278.
Konjic, mjesto 149, 150. Koskonije Gaj, rimski vojvoda 9.
Konjuština, posjed 584. Kosovo Polje Srbiji 41, 210,
Konrad II., njemačko-rimski car 490, 629.
5:
Kosovo polje kod Knina 396.

Konstancij, biskup siscijski 153. Kostur (Kastorija), mjesto u Makedoniji
Konstancijan, carski vojvoda 172. 368, 533, 611
Konstancije I., car rimski 133. Kotor, grad u Boci 275, 205, 329, 387, 408,
Konstancije lI., car rimski 157. 412, 419, 440, 454, 455, 456, 468, 032, 560,
Konstantin I. Vel., car rimski 106, 114, 123, 597.
133, 146, 151, 156, 157, 159, 597.
Konstantin Il, car rimski 267. Kotorska. (Katera, Dekatera) biskupija 32,
418, 419, 425, 597, 598, 660, 661.
Konstantin IIl., car rimski 267, 272. Kolak biskup 568, 569.
Konstantin IV. Bradati (Pogonat), car rim- Kotor-Varoš, mjesto u Bosni 150, 461.
a
ski 269, 272, 287.
Kotorac (Katera), mjesto u Bosni 461.
Konstantin V., car vizantijski 290, Kotriguri 211, 218, 250.
Konstantin VI., car vizani ijski Kovačević Ljuba, historik 249.
Konstantin VIII. Porf., car vizantijski pisac Kovačić Martin Đuro, historik 12, 13.
242, 243, 244, 245,
kovnica novca u Sirmiju 146, 147.
260, 261, kovnica novca u Sisciji
Kozarac, bakreno ni
59,
, 278, 280, 281, 294, 319, 334,

Kozjak planina 447.
277,
276,
395, 337, 397, 360, 407, 408, 410, 413, 422,

420, 131, 432, 433, 436, 437, 438, 430, 440, Krajna, sin župana Bele 334, 455.
441, 442, 443, 444, 445, 446, 449, 450, 452, Kraljevica, mjesto 94.
454, 453, 456, 457, 458, 4509, 460, 461, 462, Krakov, grad u Poljskoj 242, 264.
i
472, 500, 656, 674. Kranjska 30, 80, 92, 104. 254, 261, 268, 2
Konstantin Porf. o pradomovini Hrvata 300, 302, 312, 324, 528, 577, 619.
i Srba 239—241. Krapina, grad u Hrvatskoj 1
Konstantin VIl., car vizantijski krapinska (zagorska) županiji

472, 484.
437, 470,
Krbava, županija 276, 436, pri "dio, 603,
Konstantin IX. Monomah, car vizantijski 604, 672.
489, 490, 494, 495, 497. Krbavski grad (Udbina) 450, 673.
i
KonstantinX. Duka, car vizantijski 49. Krbavska (Modruš) biskupija 32.
Konstantin, sin i suvladar cara Vasi Krčelić Baltazar Adam, kanonik historik
347, 376, 384.
Konstantin, sin cara Mihajla VII. Duke 554. Krk, otok grad 76, 94, 280, 282, 286, 205,
i
Konstantin Diogen, vizantijski vojvoda 481, 300, 413, 440, 445, 474, 470, 484, 502, 516,
482, 522. 530, 582, 583, 614, 6
u
— 720 —
Labin (Albona), mjesto Istri 108, 120, 279,

M6 ).
Lačničići,hrvatsko pleme 636, 657.

Ladesta (dan. Lastovo), otok 110.
nalaz. 67. Ladislav, kralj madžarski o 585, 603. 602,
Krek Đuro, slavista 249. 604, 605, 606, 608, 609, 610, 611, 612, 614,
Kresomisl, komornik 394. 616. 617, 618, 619, 621, 629, 680, 631,
Kresimir I, kralj hrvatski 431, 433, 434,
Laktancije, krš 443. p
Laktaši (kod Banjaluke), bakreno nalaz. 65.

519, 674
Mihajlo Kresimir II.

uronja, hrvatski kralj 471, Lampridije, nadbiskup splitski 496.
478, 479, 480, 482, 483, 487, 490, Langen, njem. h istorik 344.
206,
528,
620,
00, 519,
,
604, 658. Langobardi :
262, 286, 287, 289, 290, 245, 298, 424, 546.

324,
Kresimir IV. gl. Petar Kresimir IV.

Langobardija, temat 439, 470.
Krescencije, splitski nadbiskup 634, 642.
Lapačka župa 584.
Kreta, otok 319, 437. Lapčani, pleme 606 584,
Kri, otok 581. Lapčani i Karinjani, hrvatsko pleme

Križevci, grad 279.
ki a županija 674.
Krka, rijeka 43, 80, 91, , 106, 449.
Krkar gl. Korčula.
nštvo u rimskoj Dalmaciji 151, 152.
nstvo u Panoniji rimskoj 152, 153. Lateran 295,
enje Bugara 330
Latini gl. Romani.
Krštenje Panonskih Hrvata 304. rijeka 402.
Krštenje Dalmatinskih Hrvata 308. Latra ilir. božica 84.
krštenje Neretliana 362. Laurencije arhidakon, mučenik 444.
krštenje Srba 30: Lavocna, mjesto u Galiciji
402
krštenje Slovenaca 301.
krunisanje Dmitra Zvonimi 559566. jeka
lava za kralja
595.
krunisanje Stjepana D gl. glečeri. i

Hrvatske i Dalmacije 469. neolit. nalaz. 61.
i
ci,
Krupa, legendarni potok u Hrvatskoj

183.
Krupača (kod Krašića), nahodaj iz že-
Ledno doba gl.
Glacijalno doba.
o prenosu tijela Sv. Dujma Staša
ljeznoga doba 69.
Krnski grad 299, 300. legija rimska 111.
Krum, bugarski kan 322. Leh, praotac Poljaka (Ljaha) 182, 183.
Kukari, hrv. pleme 278, 636, 657. Leledrag, kliški župan 394, 49.
Kukuljević Ivan Sakcinski, arhivar 10, 20,
3
Lelija planina 458.
33,
Kuma, rijeka 213.
Kumani 505, 609, 611, 632
Kunimund, gepidski kralj 215.
Kupa, 43, 79, 80, 95, 219, 260, 280,
rijeka
313, 314, 450, 580, 622.

,
dvorski kapelan onda biskup 616, zof, car vizantijski 358, 389,
2 402, 407, 408, 411.
Kupinovo, nahođaj
Kupres polje 447.
iz željeznoga doba 70. 1.
papa 426, 427
Leon IX. papa 497, 501, 583.
Kutjevo, neolit. nalaz. 60. Leon Foka, vizantijski vojvoda 409.
= Kutjevo, bakrenonalaz. 65. Leon, protospatar i katepano Dalmacije
Kutriguri 271. 520, 521, 524.
Kuvrat, bugarski kan , 250, 251, 258, Leon Ravduh, carski izaslanik 409.
289, 271, 2 Leon, biskup palestrinski 416.
Kuzma, v' Leon, otac svete braće Konstantina i Me-
Kuzma, župan 635.
Kiistendil, mjesto 158. trijar 409.
rimski vojvoda 101.
Kvadi 98, 155, 156. 158.
NN
Levant
kL $0, 83, 84, 92, 9
Liburni, ilir,
pleme
Liburnija 95, 102, 106, 124, 151,
Lab,rijeka 457,
Laba, rijeka 214, 215, 241, 242, 244, 245 246.
Labčani, grad 452.
=mEDbbbEoONNNIDD
<
— 721 —
Ludrum (Biskupija kod Knina?) 122, 171.

panija u ;Neolitsko doba Luka, županija 449.
o doba 67; u Željezno Lukavete, grad 454, 455.
doba 69—71. Lukovo (kod Senja), bakreno nalaz. 63.
Lika, županija 102 120, 276. 278, 436, 446, Lumbarda na Korčuli 76.
i
460, 2, Lumbrikaton gl. Vergada.
a_206 Lungau u Šaleburškoj 248.
247.12,
Lis (Lieš) 75, 87, 89, 121, 275, 439.

Litava rijeka 404.
Litavci 190.
Liupram, saleburški nadbiskup 344.
Livno gl.
Hlijevno.
Mačkovac (kod Bosan. Gradiške), bron-
Livno brončano nalaz.
Li
=Vis), otok 232, 67. čano nalaz. 67.
a 104.
Madalbert, biskup i
papski legat 423, 424,
Ljetopis_popa 426, 434.
Dukljanina 2425, 244, 41 Majo), prior zadarski i prokonzul
445, 456, 457, 590
Ljetopisel franački IX. vijeka 23. stoje AT, 88, 485, 487, 499, 502, 503, 504,
žlubić čime, , 913, 515,
518, 519.
historik 20, 34, 35. Madij e,
Ljubija, rudokop 145. opat Sv. Krševana zadarskoga 614.
Ljubno (Leoben) Madijevci 485, 486, 499, 675.
Be
397,
Ljubijana 405.
3
upan sidraški 550, 567, 578 6

(Ugarska) 29,
4, 244, 247,
403, 6
609, 610,
634, 6:
Maglić planina 46, 458.
Magnencij, protucar 157.
Magnum (dan. Ki
Mahelm, Bavarac 3
(kod Varcar Vakufa) neolit, nalaz.

Lobelos (Lovelos), brat 239, Majdan
Loćike (u Vratnici plan.) 4 Majo,
biskup rapski 479,
Lomnica, mjesto u Turopolju 280. Majo, opat sv. Petra rapskoga 504.
Londžica, neolit, nalaz. 61. Majo (Madije), prior zadarski i prokonzul
Longin Gaj Kasije, rimski konzul 92. Dalmacije 445, 467, 468, 485, 487, 499,
Lonja, rijeka 80. 502, 303, 504, 507, 513, 315, 518, 519,
kla, grad 456. Majnard, opat ondakardinal 502, 503, 504,

Radoslav, his prik 22, 35. 507, 513, :
(da: Jur: kod Šenja) 108. Makar, grad 4:
Lošinj, otok
74,
109, 74, 654.
76,
Makar, župani
Lotar, car 317, 326, "327, 8, 330, 347. Makarska, mjesto , 302, 493.
1
Lovas (kod Vukovara) neolit. nalaz. 60. Makarska. biskupij 93, 660.
Lovćen planina 46.
Lovran pod Učkom Istri 306. u
Makedonija 30, $4, 88, 89,
277, 278, 324, 405, 511,
158, 172,
98
e E
Lovro, biskup osorski, onda nadbiskup Makljenovac (kod Doboja), neolit. nalaz.
splitski 25, 508, 511, 517, 61
Maksan ili Majsan (Sv. Maksim), otočić
475.
Maksim, nadbiskup salonitanski 226, 220.
Lucius Ivan, historik 29,
I. šaa1,
ki
310,
&
133;
Ludovik Pob ni, car 309, Malamir, bugarski kan 324,
313, 314, 8
317, 319, 322, 323, 324, 326, Malamocco 320.
Malata, Bononia
E
(dan. Banoštor) 108.
ik _II., car 347, 348, 349, 350, Malho, delminijski biskup 228.
Li
Niem. krali 317, 318, 324, Malunje kod Jastrebarskoga, nahođaj iz
342, 344,
Ludovik Anžuvinac, , 355, 368, 369
: željeznoga doba 70.
madž krali 26. Mamut u hrvatskim zemljama 47, 48.
Ludovik, .
pan 331. Manastirine, groblje 294.
46
(<
==
ili.
Maon, otok 525, Metković, mjesto 454.
Manzikertska bitka i Metodije, slovenski apostol gl. Sv. Me-
Marabod, kralj markomanski 98. todije. _ .
Marcel, dužd mletački 320. Metulum (Šmihel kod Postojne ?) grad 80,
Marcelin, upravitelj Dalmacije 162—164. 0518,
Marcelo, biskup naronski 171. ji, ilir. pleme 80, 126, 100, 128.
Mezija, rimska provincija 100, 153, 142,
160, 162, 168, 172, 211, 232, 234, 243,
5.
Maria madž. hrv. kraljica 26. Mezijska dieceza 106.
Marija, nećakinja cara Vasilija ll. 473, 485. Meyer von Kronau, njem. historik 544.
č
iz Splita 574. Migidin, carski glašnik 586.
madž. hrv.
Vladišlvva 480 Miha Madijev de Barbezanis, Splićanin
Marija, udovica cara Ivana 603.
Marin 1., papa 389. ki 310, 322, 338.
Marin, splitski nadbiskup 382, 389. Mihailo Il., car vizantijski 318, 319,
3
ilo nii., car vizantijski 318, 388

Marko Aurelij, rimski car 113, 133, 155. Mi
Marko, kninski biskup 492. 67,
Marko, biskup siscijski 153.
Markomani 98, 156, 158.
155,
Markova špilja na Hvaru 61.

Marmain, bugarski vojvoda 409, 412.
Marsonia (Brod na Savi) 108.
Mio532,Vi 554,
1,
Duke,
ei vizan
597, 566, 571
78.
ob
Martens, njem. historik 544. Mihajlo Stratiotik, čar vizantijski 404
Martin, biskup osorski 4 ihajlo Kresimir Il., hrvatski 434, 435,
kralj
Martin, nadbiskup splitski 4 436, 437, 463, 468, 472, 674.

Martin čudotvorac 251, 433, 434. Mihajlo.
srpski krali 495, 532, 5609, 570, 571,
Martin, dvorski kapelan

Martin od plemena Karinjana i Lapčana
336.
lanik pape Ivana IV. 283,
205.
nac, groblje 294.
,žena dalm. hrv. kneza Branimira M
Mikoczy
apski pisac 261. Mile
Mat (Mathis), rijeka u Albaniji 104.
1.
Korvin, madžar. hrv. kralj 27 Mirage, posjed 578.
isac 192, 193, 19 Miroč_ planina 158.

3,
224,
226, 230, Mironja od plemena Tugomirića 636.
Miroslav, kralj hrvatski 434, 435, 463, 468,
472, 674.
Mauriks, Misenum, grad 111.
Marquart, knez 326,
Medaurus, bog rata 84. Mislav, datmatinsko-hrvatski 527,
NE S
Medion, grčki grad 84. a,
Mitrasov kult 140,
:
Međumurje 41, 619.
Medurječje, grad 458, 459. Mitrovac (kod Pc z
Megiretus (< Međurječje), grad 458, 459.

'Meh, praotac Rusa (Moskovljana) 182-183.
Mladen ll.
Bribirski, ban hrvatski
Mlečani 327, 351, 393, 392, 408, 5
25.
Meleta gl. Molat. Mljet, otok 77, 94, 280, 282, 31! 451, 452,
Melite (dan. Mljet), otok 110. Močila na Kupi 619.
Menander, vizant. historik 213, 215, 219.
Modest, korepiskop slovenački 301.
Mentorides_otoi Modruš, županija 450.
Merkurije, župan 623. Mogoričlo, rimski tabor 111.
Megalin Valerije, rimski namjesnik liriku (Murići) hrvatsko pleme 636,
u
Mogorovići
65
nija, grčk pokrajina
84. Mohlići, mjesto 278.
35. Mojmir, moravski knez 324.
Mesina, na Siciliji 42, 320, 534. Mojsije, bugarski car 465, 466.
Metel Lucije Cecilije, rimski konzul 93. Mokriskik Mokrsko), grad 453, 454.
Meteon (dan. Medun), mjesto 00 Mokro, mjesto u Hercegovini 454.
Metlika, mjesto 530, 619. Molat (Meleta), otok 445.
išd
sat
Moldavsi
iP Neretljanska_ oblast (Paganija) 241,
Molfeta 393, 408, 436, 451, 452, 483, 538, 6
Monaci Lorenzo de, mlet. ljetopisac 26. Neretva, rijeka 41, 43, 71, 72, 77, 79, 81,
i
Monetium (dan. Brinje) 108). $4, 87, 86, 91, 92, 93, 123, 275, 280, 205.
310, 408, 428, 447, 451, 453, 454, 458,
Mongoli 216.
452,
460, 493, 526, 528, 330, 536. 589, 596, 612,

issino), samostan 332.
637, 653, 657,650, 661, 670, 672, 674.
654,
Morava, rijeka u 181, 367.

koj Nero. car rimski 112, 143.
Morava. rijeka u Srbiji 73, 74, 79, 80, 334. Nestor, ljetopisac ruski 180, 181, 182,
Mora 1, 344, 368. 250, 632.
moravečka
Moravska, Gi,
88.
županija
247, 254, 200,
674.
355,
302
Neum namoru, neolit, nalaz. 61.
Neumann Karlo, njem. historik
367, 9, 370, 371, 372, 373,
Neuri 186, 188.

376, M Nevesinje, mjesto 81.
Moslavina,
mjesto na Dravi 105. Neviodunum (dan. Drnovo u Krškom po-
Mosor planina 43, 372,
660. lju) 120, 121
Mostar. grad 81,
Mrkan, biskupija 3 Nezdravice (kod Ljubuškog), neolit nalaz.
Mrmonja od plemena Šubića 636 nioderie arheolog 261, 404, 463.
Muccur (dan. Makarska) 171. Nijemci 301, 339, 342, 356, 360, 367,
Muć (kod Splita), bakreno nalaz.
183,
65.
370, 403, d
nalaz.
4.
Muć, brončano 67.
MućGornji Nikeja, grad 634.

Nikifor I., car vizantijski 306, 309, 310,
Muhlo, brat
I
rum (dan. Makarska) 10 Nikifor I, Foka, car vizantijs
Justinijana 172
Sglvoda cara 208,
Dio
:
619.
N ikifor Brijenij, carski
Nikifor, carski poslanik 312, 31
157, 158.
130, 166, Nikifor, prior splitski 406.
, biskupija 152. Niketa 'Orifa, vizantijski admiral 346, 347,

348, 349, 350.
Mutimir, dalmatinsko hrvatski kne:
304, 396, 398, 401, 446, 449, 5
- Niketa, patricij 310.
kola I., papa 342, 338,
Mutimir, srpski knez 337, 3 Nikola Il., papa 501, 502, 508, 509, 510,
Mužok, slovenski knez 105, 543, 648.
Miihlhausen, grad 470. Nikola komes, otac cara Samuila nje- i
N gove braće 465

Nikolaj Mistik_patrijar 407, 408,
411.
Nadin (Nedin) 122, 279.
la, prior zadarski carski strateg 509,
i
aissus_ gl. Niš

Napulj, grad 533, 544. 42, kolor grad 2:
Narona (dan. Vid kod Metko ) 77, 84. n,neolit. nalaz. 61.
109, 111, 121, 122, 125, 130, 232, 264.
Narona, biskupija 151.
Nin, nahođaj iz
Željeznoga doba 71.
Nin (Aenona) 108. 276, 277, 279,
521, 524, 26
309,
areziji, ilir. pleme
vojvoda Justinijanov
ši. 173.
303, 446, 450, 531, 552,
660, 668, 673, 675,
$,
ih Siovena 41.
54, 578, 609, 614,
s ija 32, 309, 362, 392, 394, 414,

4
tal, salonitanski nadbiskup 227, 228. 410, 425, 532, 660.

Nauport (dan. Vrhnika kod Ljubljane) 120.
ninski crkveni sabor g. 1080.
Nav (duša) 201. ninska županija 446, M49, 673.
Nedinum (dan. Nadin) 122, 279.
Negotin, komornik 331.
Nelipići Cetinski, hrv. velikaši 25.
Nina
(
Niniva (bitka)
Niš (Naissos)
inija 446, 449.
206.
120, 158, 210, 232, 532.
Nemisl, župan 331.
a doba u hrvatskim zemljama 55 Njemačka 244, 356, 308, 404, 433, 491, 510,
631.
a istočno-slavonska nalazišta 61 Niitra, grad oblast 324. i
Nodilo, historik 257, 258, 259, 260.

Norin (Norili), rječica 77.
in otacJulija Nepota 165.
Novietunum (dan. Isal zi,
i 3: 328, 830, 347, 350,
362
384, 436, 451, 452, 453, Norik, rimska provincija 106, 142, 156, 158,
206; 214, 218, 234, 250, 298.
— T24 —
ae
295, 309, 329,
i440,otok445,280, 286,
t
u južnoj Italiji
533,
534, 546, Osor, grad
479, 484, 614.
495,
Normani
354, 579, 596, 604, 649, 667. 384, 413, 432, 474,
ka 37. Ošorska biskupi
568,
425, 660.
Novaki, župa 671. Ostrogon, grad 6,
1169, 170, 172, 173,
Novčica, rijeka 278. Ostrogoti 102. 1
190, 191, 214.
Novae (dan. Runovići) 109,
Novae(dan. Svištov) 16; Ostrovica, grad 450.
3, 367.
OQstmar (— Austrija)
€
Novgorod, grad u Rusiji 181. 82, 88.

Novi na Uni 619. Ošanići, mjesto kod Sto:
453 454.
Novi Banovci, neolit, naseob. 61. Ošlje, grad
eo Vel., rimsko-njem. car 239, 2: 245,
Novi Banovci, nahođaj iz željeznoga doba
10,
70.
Novigrad_na Savi kod Broda, brončano Oto IIl., njem.-rimski car 470, 475.
nalaz. 67, 80. Oto Orseolo, dužd mletački 478, 479, 480,
Novigrad u Istri
S
483, 484, 485, 487.
Novigrad u Duklji 456. Otok na Dobri, nahodaj iz Željeznoga doba
Novi Pazar, mjesto 459, 460. 69.
Novi Šeher (kod Žepč: Otok (kod Vinkovaca), brončano nalaz. 66.
Otočac, mjesto 69, 71, 313, 450.
numeri, uređenje rimske vojske 115.
Otranto, grad 42, 534, 348, 580, 581.
Nutrija, ilirski grad nepoznata položaja
Ovida, ubojica Julija Nepota 165.
SI Ozamulo, dvorjanin 331.
o Ozren, župan dridski 504.
Obrad od plemena Lačničića 636. P

Obri gl.ica Avari.
E
Gile
kod Nina 525, 644.
ionis Jadrensis libri duo 25.
(Juiske Alpe) 80.
Pad,rijeka 74, 76. 319.
Paderborn, grad 310. 334.
654.
Očura, bakreno nalaz. 65.
Oderizije, opat monteka ski 606, 609.
Odilon, opat 621.
Odo, grof šampaniski 6: 67.
Odovakar, kralj italski 165, 166, 167, 168 Palack;. historik 403, 404.
Odra, rječica u Hrvatskoj 280. Palagruža, neolit. nalaz.
Odra. rijeka u Njemačkoj 186, 188, 214, litsko doba u hrvatskim zemljama
244,
Ogi, izrEE
Ohrid, grad 32.
Ohridsko
tabor
34,
272.
330, 465.
fauna u
320, 534,
hrvatskim zemljama
549. 622.
Ohridska patrijaršija 598. Palestina
Oktavijan (docnije car August), rimski Pamodus (dan. Pag), otok 110.
vojvoda 95. Panoni. ilir. pleme 73, 74, 79, 180.
Oktavije Marko, nik 93, 94. Panonija, rimska provincija 43, 98, 100,
Olcinium (dan. U 101, 103, 104, 106, 107, 111, 112, 117, 122.
Olib (Aloip). otok , 129, 130,
142, 143. 7,
Olimp bitinski 366, 36

Olivolo, mletački otočić 320, 321. 474.
Omiš, mjesto 538 540, 6 668,
Bi
323, Sor, 339.

,
Omortag, bugarski kan 3:

a
,
Oneum (dan. Omiš) 108.

Onoguduri 250. Panonija Gornja il
(kod Vrgorca), brončano nalaz. 67. Panonija Donjaili Istočna 104
Ne
ić
e (na kreno nalaz. 65. Panonija Prima 106.

Savi)
Panonac
,
sšje (kod si
Panonija
Panonija
Secunda
Valerija
ili106. Sirmiensis 106, 133.
Nedjele), na- Savija 106, 153, 160, 165, 168, 171,

iz Željeznoga doba 70. Panonija
Orjen planina 46. 172, 174.
Ormuž, mjesto 279 Panonija Sremska 133, 160, 168, 172, 213.
Orszagh Miha Panonija — Madžarska 181, 182.
Ortopla (dan. Stinice) 108. Panonska dijeceza 106.
Osijek 42, 80, 100- Pandulf od Beneventa, grof normanski 546.
Osječenica planina 46, 448. Parani 76.
iz
Parentium (dan. Poreč. Parenzo) 120. Slavac, sin kneza Rusina 530, 612.
Pashal II. papa 63 Rozolo, mletački vojvoda 436.
Pasičine, gomila željeznoga doba 71. Petar Gojniković, srpski knez 397, 398, 407,
Pašman, otok 445, 474. 568. 668. 408, 409, 410, 45
Patavium (Padova). grad 319. Petar I., nadbiskup splitski 332, 394.
Pavao, admiral vizant. 310 Petar II. nadbiskup splitski 392, 394, 306,
Pavao, biskup populonski 342. 401
Pavao, nadbiskup splitski 496. Petar, biskup onda nadbiskup barski 570,
Pavao, carski namjesnik u Dalmaciji 310. 507, 508.
Pavao. egzarh italski 289. Petar, kardinal i papinski legat 569, 570,
Pavao Branović, srpski knez 398, 409, 410. 572.
Pavao Bribirski, ban hrvatski 25. Petar, biskup kninski 584, 304.
Pavlović Pavao (Paulus de Paulo), Za- Petar, biskup krčki 614.
dranin 25.
E
Petar, biskup osorski 518.
Pavao iz Ankone, papinski 371. Petar. biskup rapski 468, 614.
Pavao od plemena Gusi Petar, opat Šv. Ivana Evand. belgradskoga
Pavić, slavista 260. . 378.
Pauler, historik 463. 614. Nikole osorskoga 614.
Paulucije, dužd mletački 320. Krševana 304, 500, 518.
Pauni, mjesto u
Peći, grad u Srb Petar, arhidakon
, 585, Petar svi
Petar, s
Petar od plemena Kakaunta 603, 604, 675.
Peisker.
Pelagije II.. papa
Peloponez 224, 232
ne Petar. stariji prior splitski
Petar od plemena Gusića
Petar od plemena Murići
636.
604.
Mogorovića)
€
624.
Pelješac, poluotok 454. Petar Črne, sin Gumajev 5

Peremyšl (Przemysl), grad 632. 635. Petar, dvorski sudac
525
Perin. carski namjesnik 540, Petar, župan 394.
Perse maked. kralj 90. Petar. župan 0:

Petar, s sidra:
župan
Petar Hencije, duždev.

Petar, brat cara Mauri
Perzija Petrilo, srpski vojvoda 532, 533.
Perzijan 2:
Petrova Gora 606, 6:
Petar Kresimir IV., kralj hrvatski 25, 498, PeEOvac u dan. zapad. Bosni 122, 448,
678.
516, 518,5
8, 904, 507, BIO, SLI,
122, 523, 524, 523, 529
320,
Petrovaradin, mjesto 149.

Petrovci, nahodaj željeznoga doba 70.
i
, Peucini gl. Bastarni.
zi
668, 672, Pharus (dan. Hvar) otok grad (dan. Stari
hrvatski GI2.
614, 620, 622, 623, grad) 110.
, 681, 033, 639, 650 Pilot, kraj 460.
hrvatski ban 340. pilotska biskupija 597.
Petar, bugarski car 408, 414, 423, 428, 429, Pines, ilirski tobožnji vladar 872%, 88%
432, 438, 465
Pines, vladar Breuka 98, 101.
Petar Deljan, car bugarski 494. Pind planina 467.
Petar, madžar. kralj529. Pipin, franački kralj (otac Karla Vel) 290,
Petar, markgraf rimski 427. 300.
Petar, normanski grof 548. Pipin, italskikralj. sin Karla Vel. 302, 304,
Petar od Trana, grof normanski 306, 310.
Petar Trandenik, dužd mletački
328, 329, 345.
< 1, 327, Pipin, sin cara Ludovika 606, 317.
Piran, mjesto u Istri 351.
Petar Tribun, dužd mletački 392. Pirogost, slovenski knez 224.
Petar Kandijano, dužd mletački 392, 436. Piroška, kći kralja Ladislava 1. 620,
ački 24, 470, Pitaura (— Epidavar) 440.
478. 479, 484, 485, 499, 500, Piva. rijeka
SI,
ch gl. Dugi Otok.
Petar, sin Ivana Orseolo, madž. kralj 484, Plavno kod Knina, neolit. nalaz. 61.
488. Plavsko jezero 460.
Petar, sin kneza Trpimira 345. 355. Plereji, ilir. pleme 92.
— 726 —
Pleurat I, ilirski kralj, otac Agronov 84. Predhistorija, definicija 48; razdioba 48—49.
Pleurat II., kralj ilirski 89. Preni planina 46.
Pleurat (Il.). sin Gentijev 90. Presjan, bugarski kan 324, 37, 337.
Plinije, rimski pisac 143, 191, 242.
183.
Premuda (Pyrotima), otok 445.
Pliska. bugarska prijestolnica 272, 322. Prespa, grad 466.
Pliva, rječica 447. Prespansko jezero 465, 46
Pliva, županija 446, 447, 673. Preslava, bugarska prestonica 4
Plivski grad 673. Prestancije, biskup belgradski 5:
Plovdin (Philippopolis) 120, 467, 586. 539, 568.
Plumbum (dan. Olovo) 122, 14: Prestancije, biskup zadarski 518.
Plješivica Gola gl. Gola Pije Prestancije, prior splitski 496.
Pocrkavlje (kod Broda), brončano nalaz. Prevalis, Prevalitana gl. Praevalis.
66. Prevlaka, grad 456.
Počitelj. grad 450, 673. Pribimir, vikar Zvonimirov 583.
Podgorica. mjesto u Crnoj Gori 82. Pribina, ban hrvatski 43:
Podgorje pod Velebitom 278. Pribina, župan cetinski
podgorska županija 674. Pribina Gusić 604.
Podgrađe (Asseria) 83.
Podravina 43, 47, 405.
Podrute (kod Novoga Marofa), brončano
nalaz. 66. i i
Podsused-Goljak, nahodaj iz Željeznoga Pribislav od plemena Čudomirovi

doba 70. Pribislav od plemena Polečića 6
Podunavlje 73, 157, 182, 215, 235, 245, 246, Pribitjeh, sin župana Petra 3%.
311, 322, 401, 402. Priko kod Omiša 540.
Podzvizd (kod Bihača), brončano nalaz. 67. Pripeti, rijeka 181, 191.
Poetovio (Ptuj), grad 104, 120. Pris(ti)na, buzdovanar 304.
Pogodin, ruski naučenjak 238. Primo, biskup salonitanski 151.
Pola (dan. Pula) Primorje — Hrvatska 456.
Polača, mjesto 67. Primorie (Maronia) od Splita do Omiša 538.
Polapski Šloveni 180. Primorje (Parathalassia), županija 446, 449,
Polečići hrvatsko pleme €
673.
Poljaci 180, 181, 243, Prisko, carski vojvoda 224, 225, 231. 230,
Privlaka (kod Vinkovaca), brončano nala-

Poljska 186, 242, 247, 260, 264, 620, 656.
Poljudi 496.
Pompej Kneo, triumvir 93, 94.
Pons Tiluri, Tilurium (dan. Trilj) 109, 122.
Popa Dukljanina Ljetopis
Dukljanina.
gl.
Ljetopis Popa 147.
186, 192, 196,
200, 207, 208, 200 38, 269, 664.
Popinci, nahođaj iz Željeznoga doba 70.
Poreč, mjesto 474. Prokopije, protovestijar 384.
Prokopije, biskup jegarski
635
porezi u rimsko doba 134141. Promina planina 280.

Posavina 47, 72, 79, 80, 104, 157.
Postranje (kod Imotskoga) brončano nalaz. Promona (dan. Teplju kod Drniša) 93, 96,
67. 109.
Postumije Aulo, rimski vojvoda 86—87. Prosigoj, srpski knez 334.

Potjeha, dvorjanin 331. Prozor, nahodaj iz Željeznoga doba 69,
70, 149.
Potjeha, opat 512, 513, 515, 516.
Potoci kod Mostara 149. Prut, rijeka 187, 190, 244.
Potravlje kod Sinja, neolit. nalaz. 61. Prvan, konjušnik 394.
Pounje 104, 606. Prvančg Gusić 004.
3, zadatak Prvančg, župan lučki 303, 567, 582.
povijest (historija), definicija
=
Požega, mjest:
619.
Prvi slovensko-germanski bojevi 188.
Psari, legendarni grad u Hrvatskoj 182,
Pset, županija 446, 448, 450, 673.
183.
požeška županija z
Prahulje kod Nina, nahodaj iz Željeznoga Pset, grad 673.

doba 71 Ptolemej, geograf 183, 186, 191, 242.
Pradomovina Slovena u Evropi 179, 180. Ptuj, mjesto 405.
Pragmatička sankcija hrvatska 647. Pucić Medo, književnik 21.
Praevalis ili Provincia Praevalitana 106, Pula (Pola) 474.
107, 108, 123, 151, 168, 172, 280, 456, Pulja (Apulija) 286.
506, 597. Pulkavina kronika 182.
Predilo, župan 331. Punta Salvore u Istri
— 727 —
Pusta dolina (Pustertal) u Tirolu 298.

Regensburg, grad u Bavarskoj 302, 307,
Pustica, posjed 374, 593. i
Putalj Sv. Durad (dan. Sućurac) 326, 332, religija starihGolubić
južnih Slovena 200, 201.
394, 39: Retinij (dan. kod Bihaća), grad 102.
Pyrotima gl. Premuda. Rialto 320, 32
96,
Ribići kod Bihaća, nahodaj Željeznoga
doba 71.
Q Riceputi Filip, Isusovac ienika)
Riditae (dan. Danilo kodŠ 109 122
Quedlinburg, grad 466.
Rijeka (Fiume) grad 42, 306.
Rikard, grof normanski 883. 584. S46, 540.
R Rim grad 88, 90, 92, 93, 44.
101, 102, 129, 133,
98, 100,
135, |.
439,
295,
110, 280, 240, 241, 283, 320, 3 338, 342,
Rab (Arba, Arbe), otok i grad ,
341,
349, 350, 308, 370, 371, 373,

O 295,
634,
309, 388, 413, 440, 445, 474, 479,
37:
,
384, 386, 387,
pab granska) biskupija 32, 151, 286, 425, 6,
sa 403, ši 421, 426,
Raba: rijeka 302.
516,
i
Račinovci kod Županje, nahodaj iz Želje- Rimljani 48, 85, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 97,
znoga doba 69. 2, 104, 128, 158, 168, 172
Rački, historik 19, 43, 244, 245,
213, 219, 220, 221,
246, ), 253, 261,
3, 289, 313, 320, 360.
Radgona,
rimska mornarica III.
rimska vojska u Dalmaciji i Panoniji 110
brat Ajonov 2:
do 113
,
Radoslav, srpski knez 334

Radovan, sin kralja Zvoni a 572, 584. Ripče kod Bihaća 67.
Risan (Risinium), grad 77, 80, 84, 121, 454,
Radovan, hrvatski plemić
Raduna, posjed 50 biskupija 32.
Raeder, danski historik 544.
Risan,
Raetinium (dan. Golubić kod Bihaća) 109, Risnjak planina 46, 80, 95, 104, 296.
121. Rittium (dan. Surduk) 108.
izon (Risan), grad 80, 84.
raj 201.
Rižinice, mjesto 382, 602.
Rajić Jovan, srpski historik 241.
Rajmund Tuluški grof
Rajner, biskup kninski 504, 507, 509, 518. i Rmani, grad 584.
Robert Gvisk: rd, normanski vojvoda 495,
544, 545, 546, 548, 549,
Rakovac (kod Iriga), neolit. nalaz. 61. 4, 578, 579, 580, 381, 585,
Rakovac, mjesto u Hrvatskoj 270. 599,
Rama, rječica 80, 447, 654. 611, 648, 675.
itancuski Ristorik 420. Robert de' Loritello, nećak Roberta Gvis-
Rambaud, karda 546.
Ranke, njem. historik 540.
rapska biskupija gl. Rab biskupija. Robert grof Flandrijski 586.
kraj u Srbiji 24, 337, 457, 460, 532, Roger, brat Roberta Gviskarda 534.
Rasa, 881, 61, 621,
596. Rogerije, normanski vojvoda
Rasaska, rječica 619.
oD dvor 503, 568.
Rastislav,
370, 371,
Rastok, županija 451, 674.

moravski knez 339,
403
341, 368, 369,
Rogoznica, mjesto
Roman, car bugarski
Roman Il., car vizanti
zali
i 46:
Rastok grad 674.

Raša rijeka (u Istri) 41, 80, 91, 104, 106, 4
, Roman III, Argir, car vizantijski 484, 485,
295, 307, 446, 526, 5: 530, 653, 654, 664, 487.
Ratbod, grof 324, Roman IV. Diogen, car vizantijski 481, 522,
Ratiaria (dan. Lom Palanka) 158. 531, 532, 537.
Roman, italski egzarh 229.
Ratimir, panonsko-hrvatski knez 324, 342.
Ratikay Juraj barun, historik i kanonik 29, Roman Lekapen, admiral onda car vizan-
646. tijski 400, 419, 411, 412, 414, 433.
Ragusa v. Dubrovni| Romani 264, 275, 276, 279, 280, 283,
Ravena, grad u ltaliji 100, 102, 111, 168, 290, 312, 414 445, 452, 463, 474, 479,
173, 226, 227, 229, 280, 283, 280, 290,
210, 480, 520, 618, 654.
320, 385, 392, 676. 353, Romanija (— vizant, carstvo) 223, 549.
Ravenski geograf 441. Romanija planina 275.
Ražanac, neolit. nalaz. 61. Romul (Augustul), car rimski 165.
— 728 —
Romule (dan. jesenice) 120. Sarsenterum (dan. Aržano?) I71.

Rosa, mjesto u Boki Koto skoj 329. Sarvaš (kod Osijeka). neolit. nalaz. 60.
Sarvaš kod Osijeka, nahođaj
doba 69.
_eljeznoga iz
Sasi 214, 418.
Saska 240.
a županija 67. Saul,
6
župan
rudarstvo u rimsko vrijeme 142—146. Sava, rijeka 24, 4 0.
80, 96, 100,
79
Rudnik, planina 460. 112, 120, 17: 215, 18, 210, 220, 222,
2
Rufin, državnik 159, 160.

_
Ruma, neolit. nalaz 61.
Ruma, bakreno nalaz
251,
Ruma, nahodaj iz Žel ljeznoga doba 70.
Runović, gomila iz ljeznoga doba 71. Savus. božanstvo 149.
Rupotina, potok
<
Rus, praotac ruskoga naroda 182. Scipion Lucije Aziagen, rimski konzul
Rusi 180, 257, 438, 4 Scipion Publije Kornelije Nazika, rimski
Rusija 72, 186, 188, 206, konzul
Rusija Crvena 242. Segestika (!
in, knez Primoraca 538, 539, 540, 612. Sekirani, mi
Rusini 237. Selbo gl. Silba.
Seldžuci (Turci)
s
O
venački
108.
sabajum, ilirsko piće 8219. Senj (Senia) 43, 95 121, 275, 279.
Sabaudije, trogirski arhidakon 554. biskupija 32.
sabor na Duvanjskom polju 24. Septimije Sever, rimski car
156.
Sala, rijeka 234. 244. serbula, ropska obuća 240.
Salah, karantan Serdica gl. Sofija.
Šalamon, madžarski kralj 327, 528, 529,
Serre. grad 466.
533. s 0, Cresanin 479.
Saldae (dan. Brčko ?) 108. Seretij, grad u rims Dalm:
Salerno, grad 580. bugarski gl: var u rijemu 481,
Salines (= Sol, Tuzla
Salona, grad 80, 91, 93, 94, 0
Servitium (Bosan. Gradiška) 108, 113, 120,
106, 121, 122, 123, 124, 1 125,
143, 147, 148, 151, 161. 163, 165 , 166, 168, Sestrunj (Estiuniz). otok 445.
171. 172. 173, 210. 227. 228, 220,232, 230, Set, carski strateg 219, 220.
240, 257, 264, 280,
Setovija (dan. zar Šutanj nad Dugopoljem)
281
294, 414, 419. 441, 483, 597.

Salviae (dan. Grkovci na Livanjskom polju) Sever, Salonjanin 281, 291.
109, 12:
Severin, Teoderikov pouzdanik 169.
'Samatovci (kod Bizovca), neolit.
Sicilija, ostrvo 42, 168, 164, 267, 289, 319,
Samo, slovenski
256, 259, 2 ze
234, 253, 328, 347, 340, 376,
622
384, 495, 534, 544, 540,
Samuil, S
Sidraška županija 449, 673.

472, 478, 480, 481. 494,
Siena, grad u Italiji 501.
Samobor, grad na Drini 450. Sigehard, patrijar akvilčjski (Čedad) 577.
Samobor, bakreno nalaz. 65.
Sana. rijeka 80, 280, 447, 450. Siget; opis podsade Sigeta napisan hrv.
sanička župa 674. jezikom 28.
sanska županija 619, 674. Sigibert, franački kralj 214.
most, nahođaj iz Željeznoga doba Sigindun, biskup zagrebački 635
Nun
Sapna (kod Požege), neolit. nalaz. 61.
Silba (Sclbo), otok 76, 445.
Silistrija, grad 438, 585.
Saraceni gl. Arapi. Silvan Plautije, rimski az iski namjesnik 100.
Sarajevo 42, 67, 80, 122, 143, 275, 461. Silvanov kult 148—140.
Šardeati, ilir. pleme 80. Simferij, salonitanski biskup 170.
Sardinija, otok 164, 289. 544. Simeun, bugarski knez onda car 398, 402,
58, 188, 189, 206. 405, 407, 408, 409, 410, 411, 412, 413, 414,
identični sa Srbima 253. 421, 422, 423, 428, 429, 432, 467, 648.
42. Simon, pouzdanik Teoderikov 169.
Sarozije, alanski vladar 213. Sinac kod Otočca 149.
— 729 —
Singidunum (dan, Beograd) 120. 158. 162, Slavonija — Hrvatska 291, 513, 606, 608,
168, 172, 218, 219, 220, 223, 24, 225, 232. 609, 033.
Sinj, brončano nalaz. 67. Sleska 242, 247, 264.
Sinj 111, 275, 449, 673. ština, rijeka 342, 619.
Sinjsko polje 449. Šlovaci 180.
Sinodij (dan. Balina glavica kod Drniša) Slovači
94, %. 42,
243,
297, 299, 300,
Sipar, grad u Istri 356. 301, 302, 304, 312, 313, 314, 315, 316, 33
ši Sloveni 49, 160, 174, 177, 179, 180, 181, 183,
oj Iatii
286, 287, 424.
1
Sirija 267, 376, 384.

Sirmijana, ostrvo Srijem) G&
516.
3
147, 149, 132, 157,

160, 279, 311, 318, 318,
606. Hrvati 506.
isačka biskupija 32, 405, 425, 450, 492, 660. Sloveni južni gl: Južni Sloveni.
Siscia gl. Sisak. Sloveni Polapski 251.
Sirmij (dan. Mitrovica), grad 98, 106, 111, Slovenija između Sale, Labe i Odre 244.
113, 120, 122, 127, 130, 133, 146, 147, 152, Slovenin, Slovčne, etimologija 184—1
seoba; karakter
205.
153, 197, 160, 168, 172, 206,
22, 223, 223, 482,
ho, DišU sloraškoga župana Petra 525.
2:
sirmijska nadbiskupija 32. Slovinci 277, 2%.

Sitno ispod Mosora, neolit, nalaz. 61. Slovinje 277, 29
Sitno (ispod Mosora), broi Slunj, mjesto 619.
Sjenica, mjesto u Srbiji
4
Smičiklas, historik 32, 36.

Sjeverci, slovensko pleme Smilian kod Gosp nahodaj iz Želje.
Skadar (Skodra), grad 80, 89, 90, 106, 127, znoga doba 69.
276, 597, 621. Smimov Ivan Nikolaj historik, 36, 536.
Skadarsko jezero 82, 457, 495. Snježnik planina 80, 9:
skadarska biskupija 597. Sobunar (kod Sarajeva) brončano nalaz 67.
Skandinavija 178 Soča, rijeka 483, 168, 208, 314, 319, 320.
Skardona gl. Skradin. Sofija (Šerdica, Sredec) 32, 120, 158. 210,
Skerda Mala (Skirda), otok 445. 210, 232, 322, 466, 467.
sojenice (šošice) 51, 67, 83.
SI:E
Skerda Vela, otok 445.
brat kralja Agrona 85, 87, 88,
tavcima Pive i Tare 450.
Sol (Tuzla) 436.
Skilice, vi historik 277, “473, 531. Solah, avarski poslanik 221.
Skipetari 276. Solentia (danas Šolta, Sulet), otok 110.
Solin brončano nalaz. 67.
Škirda gl. Skerda Mala Solin kod Splita 149, 277, 279, 437, 559,
564, 568, 372, 592, 394, 666.
Solun _v. Tesalonik
Šomo i opatija 621.
lan. Pečuh) 104, 120, 158.
Skoplje, nadbiskupija 32. Sopia
Skordisci, keltsko pleme 80. Sorabija Velika nekršena 260.
sošice a jenice.
Skradin (Skardona), grad 80, 109 122. 124 Sot (kod Iloka), neolit. nalaz. 61.
127, 180, 232, 270, 446, 430. Sotin, nahođaj iz Željeznoga doba 69.
131, 425, 428, 660.
Tice iLibo, Spalatum, ime 44:
ipija
Skribonije zimski časnik 98,94 Spalatum

Slavac, hrvatski krali 25, 538, 539, 540, 543, Sperhij, rijeka 467.
340, 591, 392 555, 556, 367, 992,
500,
Split (Spalatum), grad 25,

Slavac, br: lužine
Slavac, hrvatski Dan 539.
župana Petra 525. :
415. dO, zle, adO,

280
Ša 96,
| 441, 442,
Slavonija (današnja) 31, 32, 43, 60, 64, 69, 444, 468, 475, 480, 484, 485, 493, 496,
80, 98, 104, 188, 214, 215, 219, 324, 334, 4, 540, 550, 551,
509,
513.
514.
342, 405, 428. 564, 569, 572, 574, 583, 502,

Slavonija
(srednjevjekovna) 296, 615, 617, 604, 609. 614, 619, 624, 633,
i7,
620, 672, 6
= 180 —
584, 391, 59. 505. 598, 604, 612,

290, 295, 362, 304,
splitska nadbiskupija 4: 32
.
633, 634, 63. 642, 666.

42 , 4
3,
305, 419, 425, 478, 480,

madžarski kralj
24,
492
,
Sv
443,
568, 574, 660. 649. Stjepan 1. ,
g. 925., 414—421. 484, 488, 52

splitski crkveni sabor
g. 927. do 928. Stjepan Mutimirović, srpski knez 337, 398.
splitski crkveni sabor Stjepan III., papa 20
424428. Stjepan papa 374, 889, 417.
g. 1050., 497.
V.,
splitski crkveni sabor od 389.

splitski crkveni sabor g. 1060. 504—508. pan, patrijar carigradski
1064. 513—514. adarski biskup 318. 319, 524, 552,
splitski crkveni sabor g.
516. ,5 354. 539.
552—5 jepan Valiza, splitski prior
splitski crkveni sabor g. 1075. 594. dvorskoga župana Budimira
šplitski crkveni sabor g. 1090.
Splonum grad u Dalmaciji 101. Stiliho, državnik
Spreča, rijeka 530. Stoimir, slovenački vojvoda 301.
Spori 238. Štolac, mjesto u Hercegovini 82. 83. 454.
Srb, Srbin, etimologija imena 288, 239. Stolac, grad u cetinskoj županiji 673.
Srbi 30, 33, 73, 103. 180, 181, 222, 235, 240. Ston, grad 453, 454.
241, 242. 243. 244, 245, 246,
246 247, 248.
252. 253,
Stonska biskupija 32, 418, 425, 369. 660.
250, 254.
strava (daća) 201, 2074.

,
260,
Streza (Strezata) ujak Zvonimirov 563, 572.
315, 316,
407, 412.
: 574, 578,
Strezinji , župan bribirski 567,
455, 472, +
304.
Srbi Bijeli (ili nekršteni) 240, 244, 246, 258, Stridon (dan. Zrini?) 10814, 158.
250, 451. 454. Štrojimir, srpski knez 337, 397, 472.
Strug, rječica 619.
Struga, gomila iz Željeznoga doba 71.
tima 277. Struma, rijeka 365.
ž
,
239. Stubica, neoli nalaz. 61.
Srbi oko srednje Labe 241, 242, 245, 403. Stubica, m;
Srbija 31, 33, 41 Študac,

241, 243, 249 316, , 200,
312,
322, 334,
335, 337. 397,
407, 409, 412, 398, 413, 418, Suho mjesto
42 428, 420, 438, 446, 450, 431, 452, 454, sudbenost rimska
4 456, 458, 459, 460, 461, 402, 463. 466, Surčin, bakreno na!
468, 481, 405, 533, 506, 598, 621, 631,
Bijela 241,
2 12, 244, 245, 247, 249, sto 140.
260, 262, 263. Susak. otočić kod Lošinja
Srbija, biskupija ,
3: 597, 598 Sušek-Neštin, nahodaj iz Željeznoga doba
Srebrnica 143, 145
Sredozemno more 267, 321, 346, 437. dgrad 620.
Srijem 41, 43, 80, 104. 120. 167,
173. 206, otok 452.
šac,
314, 215, 217, 235, 271, 273, 279, 206, 239,

Sutiska, grad u Bosni 461.
304. 311, 324, 334, 335, 429, 466, 481, 531. Sutiska, rijeka 460.
Smetica planina 448. Sutla, rijeka 80, 620.
. Sv. Ana, špilja u Dragi, neol. nalaz. 61.
Srpsko polje, nahodaj Željeznoga doba iz sv. sremska mučenica 152, 310,
69.
Arastasija
Srpčište (kod Soluna) 261, 444
Stanojević Stanoje, historik 2 9, 274. Sv. Andronik 181, 370.
Stara Gradiška 619. Sv. Bartola samostan kod Knina 519, 525,
Stari grad na Hvaru 76, 83, 88. 662, 672, 600, 691, 692.
Stefan Vojislav, srpski knez 404, 495, 597. Sv. Benedikta samostan u Splitu 662.
Stenjevec 620. Sv. Bogorodice samostan na otoku Cresu
Stjepan Držislav, krali hrvatsko-dalmatinski
66:
437, 438, 464, 467, 468, 469, 470, 471. 472, ril_(Konstantin), slovenski apostol
474, 479, 487, 523, 587, 695, 674. 305, 309, 307, 398, 363, 370, 374, 506,
III,
648,
kralj hrvatski 649.

sin Kresimira
Stiepan Sv. Donat, mučenik sremski 152.
1.,
475, 484, 487, 488, 489, 490, 492, 498, 499,
500, 518, 329, 604. Sv. Dujam (Domnius), biskup salonitanski
Stiepan II., sinovac kralja Petra Kresimira mučenik 151, 283, 291, 292, 414, 419,
i
IV., onda kralj 530, 938, 540, 556, 572, 442, 4143.
— 781 —
Sv.
66 g
Dujma ženski samostan u Trogiru 517, Š
Sv. Fortunat, mučenik srems Šafašik, slavista 33, 237, 238, 2
Sv. Grgura samostan u Vrani Šara planina 41.
Hermagoras (hrv.
“ Mogor, slov. Mohor) Šarengrad (na Dunavu), nahođaj iz Željez.
nik sremski 182.
_
doba 60.
vanđ. samo: Šator planina 46.
3, 563, Ščitarjevo 618.
Sv. Irenej, biskup sirmijski mučenik 152. i
Šestak, učitelj 563.
. Jerolim 152, 158. 666,
v. Krševana mučenik M44, 445.
. Krševan,
3
samostan u Zadru 436, 519,
666
Kuzma 568.
iroka kula kod Gospića, nahođaj iz Že-
Damjan
ljeznoga doba 69.
i
.
mučenik 152.
v.
Kvirin, biskup sišcijski i
, historik
21, 37,
Lucije'samostan_kod Baške 582, 663. Šolta, otok 67,
23:
Maksim (dan. Maksan Majsan),

v. ili_
Štajerska 30, 300, 302,
303, 312, 324.
Štit planina 458.
Sv. M: ije samostan kod Solina 662.
artin_u Poljicama, dvor kneza Mi- Štitar, brončano nalaz. 67.
327. Štrbinci (kod Đakova), neolit. nalaz, 61. 63
slovenski apostol pleme hrvatsko

636,
je, 365, 364,
e
,
0, 371, 372, 373, 374, 386, umen, grad u Bugarskoj 272.

Švear, historik 33, 34.
T
Mojsija samostan kod Tabula Peutingeriana 186.
. Nedelja, špilja na Hvaru 61.
Tacit, historik 183, 191

kole samostan u Otočcu 062. Tamno more 240.
ikole samostan na otoku Cresu 663. Tanais grad. 238.
Pavao 181. Tanikret de Hauteville, gormanski vitez 499.
. Petra samostan na otoku Cresu 66 Tara, rijeka 79, 81, 206, 334, 450,
Sv. Petra samostan u Poljicama Taranto (Tarent) 42, 329, 548, 549.
Sv. Petra samostan rapski Tarsatika (dan. Rijeka — Fiume) 108, 120,
Sv. Polion, sremski mučenik 121, 130.
Sv. Sava 598. Tasilo, bavarski vojvoda 302.
Sv. Staš (Anastasius) mučenik salonitanski 'Taulanti, ilir. pleme 74
51, 292, 442. Taurida otok, dan. Šipanj kod Dubrovi
Stjepana pod borovima“ samostan kraj
, 591, 592, 594, 662. 4.
Taurunum (dan. Zemun) 198, 113, 120.
.
Splita 496,'540,
Sv. Stjepana samostan kod Solina Tatre (u Karpatima) 242, 280.
Sv. Tome samostan u Trogiru 662. čica (Silago, Tilago), otok 509, 552,
Venancije 283. 553.
Svačići pleme hrvatsko 25, 636. Tenje (kod Osijeka), brončano nalaz. 66.
čka biskupija 597. terragium 670.
Svatopluk, moravski knez 370, 372, Terek, rijeka 213,
374, 396, 403. Tergeste (dan. Trst), grad Istri 92, 120. u
Svetački (Zem y), plemićka porodica 620. Terlizzi, grad 611.

Svetoslav, k: hrvatski 471, 472, 473, 474, Termoli, grad 5
473, 477, 478. Termopile 211, 467.
Svetoslav, ruski knez 438. Teodahad, gotski kralj 172.
Sveučilišna (universitetska) biblioteka u 'Teodebert, opat ninski 393.
agrebu 19. Teodor, nadbiskup salonitanski 22
kod Spli a 594,
Teodor, opat Šv. Štjepana
Svilaj, bakreno nalaz. 65. 614.
jatopolk Izjaslavić, ruski knez 632. Teodor, kancelar 567.
Swein II. Estridson, danski kralj 543, 544, Teodor' Sigrica, bugarski vojvoda 409, 412.
47, 530. Teodor Sudit, grcki kaluder 367.
Szakmardi (Zakmardi) Ivan Dijankovečki, Teoderik, kralj ostrogotski 166—172, 206,
osnivač hrv.-slav.-dalm. zem. arhiva 8. 268.
Son
Teodora, mati cara Mihajla III., 338. Toplice (dan. Daru r) 620.
Teodora, kći cara Konstantina Vill, carica Topličica (kod Budin €), brončano nalaz.
493, 494, 520.
Topolovina (kod Grubišnog
Teodora, sestra cara Mihajla VII. Duke Polja), neolit.
553. nalaz. 61
Teodosije I. Vel., car rimski 106, 107, 157. Topusko, mjesto 84, 142, 143, 145, 149,
Teodosije Il., car rimski 161. 405, 606.
i
gotski kralj 173, 210, 277.

Teodosije, ninski biskup 362, 377, 380, 385,
386, 387, 388, 380, 3
GO najstariji žitelji na hrvatskoj zemlji
78, 180.
Teodosije, biskup belgradski 500, 503,
a kod Šibenika 61.
518.
Trogir.
158,
620,
455.
Teofan, vizant. ljetopi: Tragurij gl. rimski
Teofano,
cari
Trajan, car 105, 112. 114, 135, 143.
Teofil, car
334 338.
Teofilakt, biskup 411
Teofilakt Simokata, vizant. historik 225.
Teognis, vojvoda
carski
Travnik, mjesto u B
Tesa Gusić 604. Trebinjani
qiečinie oblasti mjesto
232,
Tesalija 158, 410, 466. 72, 241,

a (dan. Solun) 121, 160, 210, 211, 334, 389, 454, 467, 481, 404, 33
32, 261, 269, 270, 365, 366, 368, 408,
Trebinje, ime 45.
trebinjska biskupija 32, 569, 598.
Tešanj, bakreno nalaz. 65, 67. Trebinjšćica, rijeka 454.
Tešani, mjesto 461. Trebižat, rijeka 92, 452.
Tetrangurin; ime 444 Tremiti, otočići 612.
reskavica planina 46, 458.
Teutiburgium (dan. Dalj) 108. Tribali 74, 79.
Teuzo, orvietski biskup 508, 509.
Teuzo, kardinal papinski legat i
552, 553, Trnovo, grad
610.
Trogir (Ir
Thalldezy, historik 463.
Theiner, historik 20.
Thurdezy Ivan, madž. ljetopisac 26, 27.
ilir. božanstvo 84.
docnije car 96, 98, 99. 100, 101,
trogirska biskupija 32, 444, 475, 517, 518,
102, 111. 660.
Tiberije II., car rimski 219, 220, 221, 222, Troglav (u Dinari pl.) 46.
Trojanova vrata 466, 470.
Tiberije, svećenik 315. imir I., hrvatski knez 330, 331,
Ticijan, biskup rapski 171. ,
338, 345, 353, 360, 306, 565,
Tihaljina, rijek: G66.
Timočani 312, 215, 3 Trpimir Il., kralj hrvatski 431, 433, 674.
Timok, rijeka 41, 312, 322. Trsat (Tarsatika) 279.
Tisa, rijeka 206, 216, 218, 230, 262, 303, Trstivnica, grad u Bosni 461.
322, 402,
397, 630, 631. Truhelka Ćiro, arheolog 64, 65, 67.
Tkon (ičatan, mjesto 448, 568. Trst, grad
Čotuno),
Tkalčić Ivan Krst.. historik 19, 34. (Črijević-Cerva) Ludovik, historik
Točinja (dan. Tukljača?), mjesto 487, 574. Tubero
Tolemir, tepčica 5%. Tuditan Gaj
Sempronije, rimski konzul 92.
TomašićIvan
Tomeja. grad 225
ira,
ljetopisac 28, 588, 500. Tuga, sestra 239,
250, 255, 278.
Tugarani (u Poljicama) 278%,
Toma arhid Tugari, mjesto kod Solina 332.
633. G&; 056. 673. Tugina, štitonoša 304.
09. Tugomirići, hrv. pleme 278, 6, 657. 6:
Toma, protucar 318. Tulin, 306.

Toma, župan 635. grad na Dunavu 374,
Turci 213,
Tomislav, knez onda kralj hrvatski 394,
98, 401, 404, 406, 408, 411, 413. 414, 415,
117, 418, 420, 422, 424, 4209, 431, 462. 507,
523, 537, 648, 653, 674. Tuzla, neolit. nalaz. 61.
'Toper, grad 210. Tuzla, mjesto 146, 43

— 138
Vasilije Il., car vizantijski 437, 466, 467,
469, 470. 472, 473. 478, 480, 482, 483. 484,
Ucini, mjesto 439,
Oe
4
404, 495.
Ucinjska biskupija
car
e, osorski 352, 550.
Učka planina 43.
Udalrich, markgra
Ugarska gl. Madžars Publije it Cezarov 94.
Ugri gl. Madžari in, vitez 576. 7.
Ugrin od plemena Kukara 636.
vectigal, rimski porez 135.
ci 180, 242. kći priora prokonzula Madija i
Umag, grad u Istri Većenega,

516
I
Una,c, rijčka 80, 447, 492, 584.
O,
5 Većenega opatica Sv. Marije 818.
rijeka 80,
382,
Većeneg, satnik
neolit. nalaz. 61. Vegium (dan. Karlobag) 108.
Univerzitetska (sveučilišna) biblioteka u planina 43, 46, 80, 275, 276, 449,
Zagrebu 19, 29. vom
uprava rimska 122, 123, 124. Veleti. pleme 403.
Ural, planina Velež planina 46.
pl
401.
Urban II., Velika Gorica kod Zagreba, nahođaj iz

Željez. doba 69.
Veliki Malovan (u Velebitu) 46.
Veliko Nabrđe (kod Đakova), brončano
o, opat Sv. Mojsije kod Splita 572. nalaz. 66.
o' Badoarije, mletački vojvoda 43
eolo,
patrijar gradeški Venancije. biskup delminijski i mučenik

dužd mleta
,
, otac pape Ivana IV.,

43. 309. 310. 319,
Ustoličenje karantanskoga vojvode 2008,
Utiguri 271
Uvac, rijeka u Srbiji 398.
Uzdolje, mjesto u Kninskom polju 396.
Venedi gl. Veneti.
Vv Venedski zaliv = Baltičko more 183.
Veneti, ilir. pleme 74.
Vaćane kod Bribira, neolit. nalaz. 61. Veneti, Venedi — Sloveni 183, 184, 186,
Valentin, arhiđakon, salonitanski bjegunac 187. 189, 190, 191.
M41. Veneti. Venedi — Sloveni, etimologija
Valentin, otac protospatarija Stefana 441. 1845,
Valentin, rimski poslanik 213. Verecki klanac 402.
Valentinijan 1., car rimski 133. Verdunski ugovor 3:
Valentinijan Ill., car rimski 161, 163. Vergada (Lumbrika
Valens, čar rimski 133. Verina, carica rimska 165.
Valens, biskup mursijski Verona .
Valona, grad 580. Verso, ilir. vojvoda 96.

Valter, normanski 548. Vespazijan. rimski 112. 130.
Valuk, slovenački vojvoda 299. Vezegoti
Var ujigursko pleme 213. ia Egnatia 121.
Varaždin, grad 80. via Gubiniana 122.
varaždinska župani Viator, ubojica Julija
Nepota 168.
Varcar Vakuf, brončano nalaz. 67. Vicentia (Vicenza), grad 319.
Varciani, pleme keltsko 80. Vid kod Metkovića 77.
Varda, Dan hrvatski 472. ilir. božanstvo 84.
Vardar, rijeka 73, 74, 79, 365. Ivan, biskup trogirski 691.
Vardeji (— Ardijeji), ilir. pleme 02. Vigilije, papa 227.
Vareš, mjesto 145. Viktor II., papa 497.
Varivode kod Skradina, neolit. nalaz. 61. Viktor, biskup kotorski (?) 171.
Varni 262. Viktorin, salonitanski bjegunac 441.
Varvaria (dan. Bribir kod Skradina) 109. Vilegizel, gotski vojvoda 173.
Vilim de Hauteville, normanski vitez 485,
Vandali 158, 162, 163. 261.
Vasilije I Makedonac, car vizantijski
347,
80, 384, 388. 389.
346,
31, 353, 355, 356. 358, 360,
3
via irski, nadbiskup 446.
Viminacij, grad 22
439, 440, 524. 670. Viljevo na Dravi 619.
=
Vindobona (dan. Beč) 112, 155. jilo Drago, kraljev izaslanik 668.
Vinkovci, neolit. nalazište 60. vojna sila hrvatska u prvoj polovini X. vi-
Vinkovci, brončano nalaz. 67. jeka 413, 674.
Vinkovci, grad 100, 168. Vojnomir, panonsko-hrvatski knez 303.
Vinodol, županija 450. Vojuša (Aus), rijeka 80.
Vinjalić Gašpar, franjevac 694, 605. Volkun, slovenački vojvoda 300.
Vinjani (kod Imotskoga), bakreno nalaz. Vonika od plemena Lapčana
65 Vonke, mjesto nepoznata položaja 225.
Vipavska dolina 405. Vramec Antun, kanonik i ljetopisac 28.
salcburški Vran planina 46
Virelije, nadbiskup
301.
e
GO nalaz. 67. Vrana, mjesto 560,
Vranduk, grad i klanac 80, 102, 461.
a
panija 674. Vranića "gomila, nahodaj iz Željeznoga
280, 406, 413, 452. 470 doba 69.
i
grad
vise a,
186, 188,
241, 242, 244, 245, 247, 260, 453.
181, 183, 190,
Vrapče kod Zagreb
Vratina, komornik
Vratnica planina 46
146, 149.
Visoki, mjesto 145. Vratnica kod L

539, Vratnik kod Senja 121,
Vi
O komornik
Vrbanja, rijeka 80, 1
,
SI.
Višeslan rijeka 41 91, 100, 106, 143,
Vrbas, 397, 447, 458, 461, 462,
310, 6 307, ,
Višeslav srpski knez 334.

Viškovci, neolit. nalaz. 61. vrbaška županija 619, 674.
Vital (L), nadbiskup dubro Vrbica, posjed 568.
Vital (IL), biskup dubrovački 549, Vrbovac, mjesto u Hrvatskoj 279.
Vital, biskup krčki 479. Vrebac kod Gospića, nahodaj iz Željez-
Vital. biskup rapski 504. noga doba 69.
Vital, prior trogirski 3
Vrhovac Maksimilijan, biskup zagreb., nje-
ital' Falieri, dužd mletački 604, 624, 626,
gov dnevnik 13.
hieli, dužd mletački Vrlika, neolit. nalaz. 61
Vrlika, bakreno nalaz. €
lonitanski bjegunac 441. Vrlika, bronč:

Ritter Pavao, hrvatski književnik Vrm, grad 454
Vrulja, grad 452.
Vučina, župan zagorski 567, 572.
Vuga, u sestra
68. 264, 301, 307, Vuk, svećenik 511, 512, 513, 514, 516
S
319, 320, 322, 5, 404, 407, 408. 413,
0Eo
9, Vuka, močvare i rijeka 100, 168, 532,
423, 468,
470, 47:
Vukac, lučki župan 519, 524.
533, 349, : 1
5
Vukan, satnik 540.
604, Vukovar-Vučedol, neolit. nalaz. 60.
674, Vukovar, bakreno nalaz. €
Vizantinci 217, 248, 254, 263, 322, 339, 341,

348, 360, 130, 445, 481, 533, 548, Vukovar, brončano 67. nalaz.
Vukovar, nahođaj iz Željeznoga doba 60.

350,
58 G, 640 Vukovar, mjesto 168.

Vladimir, bugarski knez 407,
Vladimir, zem vverno od Karpata 242.
MREE dalmatinsko-hrvatski knez 315, W
3
i
vladiši lav 'Walbert, patrijar akvilejski (u Čedadu)
1, madž.-hrv. kralj 27. 390.
Vladuh, slovenački vojvoda 300. Wenden, Winden Sloveni 183.
Vlasi (*Volhi), etimologija 189. Westberg, orientalista 26
Vlasi = Rimljani, Romani 181, 263, 275,
Wiching, biskup njitranski 373, 374.
Winden, Wenden = Sloveni 183.
Worms, grad 302.
lana
a 322, 402,
275.
331. z
historik 384. Zadar (Jedar, Jadera) grad 25, 42, 43, 108
Vojakovac kod Križevaca, nahođaj iz Že 121, 122, 130, 232, 270, 280, 286, 205, 3
ljeznoga doba 71
310, 313,
445, 468,
Volga, rijeka 401, 402. 496, 508, 3
— 135 —
ba 614, 643, 644, 645, 649, 654, 662, 668, Zlatarski, bugar. historik 423.
Zlatište (kod Sarajeva), brončano nalaz.
zadarska biskupija 32, 151, 286, 310, 425, 67.
Zlo, dvorjanin 331.
zadarski crkveni sabor g. 1095. 614. Zlokućan kod Skoplja 597.
Zagorje hrvatsko 43, 60. Zoe, carica, mati Konstantina VII. Port.
Zagorje, županija 674. 408, 409.
Zagorje — Srbija 437. Zoe_,portirogeneta“ kći cara Konstantina
Zagreb, brončano nalaz. 67: Vi.) 485,487,
čio
493,
Zagreb, grad 32, 405, 606, 616, 617, 618, vizant, ljetopisac 522.
volar
O,
510.
Zagrebačka Žrnski
biskupija
GI7, 618. 619, 30, 31, 32, 615, 616, Nikola Sigetski
Zagrebačka
6
alli ia
Zagvozd, gomila iz Željeznoga doba
a
71.
Zrmanja, rijeka 43, 80,
Zrčić, arhivar 10.
Zvonimir gl. Dmitar Zvonimir.
Zaha Prvosavljević, srpski knez 410, Zvornik, mjesto u Bosni 150, 461, 530.
412, 413.
Zahluma (= Zahumlje), ime 453.
e
Zahluma, Žž
rijeka 241, 453, 454.
Zahumljani 241, 252, 347.
Žarketa, župan 331.
Zahumlje. oblašt 241, 232, 205, 389, 417,
52, 4 1, 494, 332. doba u hrvatskim zemljama 68
do 71
Željeznica, rijeka 143.
Želidjed, peharnik 394.
rijeka
uba, Župan 540. Želidrag, buzdovanar 394.
Zastobrinjska županija 674. Želimir, župan hlijevanski 304, 446.
Zdeda, hrvatski svećenik 512, 513, 514,515, Želislav, ninski sudac 525.
Zemun-Gardoš
552, 583.
ča komornik 394.
Žigmund Luksenburgovac, madž.-hrv. kralj
Zemun-Gard nadglednik samostana 394.

doba 70. e Dalmacije 110.
Zemun, grad 621.
Zeno. car rimski 1
Zeta, rijeka 82,

Župan, etimologija 10:
Zetlivi, grad 454, Županjac kod Duvna 8.

Zeuss, arheolog 23 ,
238, 242. Županić Niko, etnolog 261, 262, 263, 264,
Zmina, kraj 584. 26
Zlatar, neolit. nalaz. 61. Žrnovo, špilja na Korčuli 61.
eliuoueg
|
elioeujeg
oxsue2
sWa(iJA
OKO
Bb
OMO
BIJWIBZ
HmUP4ISNS
|
RWHSIRAJH
Hrvatska
i
Srbija
oko
g.1070.

Ferdo Šišić, Povijest Hrvata U Vrijeme Narodnih Vladara

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ferdo Šišić, Povijest Hrvata U Vrijeme Narodnih Vladara

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

www.marinknezovic.

jednu ili drugu stvar. Dalje su mi pomogli kod izdavanja knjige

Karaman. Novih fotografija primio sam od gg Vlad. Tkal-

ll. Predhistorijska tisućljeća i njihova kultura. Ranije kvaterno doba di-

nalazišta; Butmir. Bakreno doba i glavna nalazišta. — Brončano doba

kolonizacija. — Provale Kelta. — Ilirsko-keltska plemena. — Karakteristika

ilirske države (167.). — Početak delmatsko-rimskoga ratovanja (156.—155.),

Oktavijev veliki rat s Japudima, Panonima i Delmatima

Porezni sistem carina, — Rudarstvo. — Kovnica novca u

Sirmiju Sisciji. — Duševna obrazovanost. — Dioklecijanova palača kod

gove posljedice. — Važnost panonsko-ilirskih legija i građanski ratovi pre-

Dalmaciju u drugoj poli IV. vijeka. — Dalmacija Panonija poslije po- i

djele carstva (395.); Alarih i Atila (u prvoj polovici V. vijeka). — Neza-

— Gotsko vladanje u Dalmaciji i Panoniji; uprava, sudovanje, porezi,

sinodi (530. i 533.). — Propast gotske vlasti u Panoniji Dalmaciji (535. i

mija (979. do — Avarsko-slovenske provale za cara Maurikija

- Podsada Carigrada (626.) i slom avarske sile . 203

ll. Teorije o doseljenju Hrvata i Srba. Etimologija imena Hrvat Srb. i

Izvještaj cara Konstantina Porf. o doseljenju Hrvata Srba na Balkan.i

— Mišljenje Šafažikovo, Kopitarovo i Miklošićevo. Diimmler prvi na-

Račkoga filološkim razlozima. Bury podrijetlu Hrvata

život i državno uredenje Bugara. — Etnografske prilike poslije doseljenja

jeku: postanak Dubrovnika

V. Prevlast franačka i krštenje (od kraja

nadbiskup Petar (852.). — Bugarski kan Boris napada s Panonskim Hr-

Barijem; e osvojenje grada (1. februara 871.). — Vizantijsko brodovlje pu-

- Ratovi s Nijemcima oslobođenje od franačke pre-

Dalmatinska Hrvatska dolaze pod vrhovnu vlast vizantijsku. Konačno

Sv. Pisma. — Konstantin Metodije u Rimu; smrt Konstantinova (869.)

— Metodije postaje panonskim nadbiskupom (870.). Nijemci proganjaju

vskoj (879.—880.) — Trvenje između nadbiskupa Metodija biskupa

dija u Moravsku njegova smrt (885.). — Sudbina njegova rada

varoši za sebe. — Dobri odnosi izmedu Ivana VIII, Vasilija I

Mlečani plaćalu godišnji danak hrvatskom vladaru. Knez Mutimir (892.

do 910.?) i njegov dvor, — Spor između ninske splitske crkve darovnici

TREĆA KNJIGA. Doba kraljeva.

Srbi na početku X. vijeka. — Bugarski knez

Srbije. Dalmatinske varoši dolaze pod jurisdikciju rimskoga pape (928.)

pod upravu hrvatskoga vladara. — Tomislav uzima naslov kralja Hrvata

\ (oko 925.). Prvi crkveni sabor u Splitu (925. Hrvatsko-bugarski

Kraljevi Trpimir II. (o. 928. do

Mihajlo Kresimir II. (949.—969.). — Propast istočno-bugarske države

Trogir i Zadar.— Manja ostrv -—

Hrvati; etimologija imena. — Županije. — Neretljani; županije i osti

ll. Kralj Stjepan Držislav i njegovi nasljednici

Držislav (969.-997.). Bugarsko carstvo u vrijeme cara Samuila (976.

dobiva Carigrada kraljevska insignija; njegovo krunisanje kraljem Hr-

bugarskoga carstva (1018.). Hrvatska dolazi pod vrhovnu vlast Vizan-

Madijeva, u Carigrad (o. 1028.). Kralj Stjepan I. madžarski kralj Petar i

vatski kraljevski prijesto (o. 1058.). Lateranski sinod u aprilu 1059. i

njegovi zaključci. — Papinski legat opat Majnard posvećenje samostana i

Sv. Ivana Evang. u Belgradu (febr. 1060.). Zaključci splitskoga sinoda

zabrana slovenske liturgije (1060.). — Papa Nikola

Izvještaj Tome arhidakona o tome. —

pom (1064). — Osnutak ženskoga samostana Sv.

lovanje kralja Zvonimira u vizantijsko-normanskom ratu (1081.—1085.).

matinski gradovi. Smrt kralja Zvonimira (1089.) a 8

Pečenega Srba. Klement III. Vibert uzvisuje barsku biskupiju na nad-

biskupiju (1089.). — Anarhija u Hrvatskoj po smrti kralja Stjepana II. —

erta (1092.). — Vraćanje vizantijske

— Zadarski sinod (1095.). — Osnutak zagrebačke biskupije (1094.

Vili. Hrvati i madžarski kralj Koloman (1097.—1102). Uprava dalmatinskih

dužd Vital Michieli sklapaju ,vječno prijateljstvo“ (1098.). — Kralj Ko-