UVOD U GEOLOGIJU GEOLOGIJA je znanost o grai, dinamici i razvitku Zemlje. Moemo ju podijelitina 3 jedinice: 1.

OPA bavi se strukturom i dinamikom Zemlje u cjelini. 2. STRATIGRAFSKA bavi se prikazom razvitka Zemlje od njezinog postanka kao planeta do danas. 3. REGIONALNA ralanjuje Zemlju na pojedine cjeline (kontinenti, oceani, gorski sustavi). POSTANAK ZEMLJE U SUNEVOM SUSTAVU O postanku Zemlje i samog Sunevog sustava postoji nekoliko hipoteza: a) NEBULARNA: Tvrdi da su Sunce i planeti nastali istodobno iz nebule (tvari u meuzvjezdanom prostoru). Nebula je oblak u slaboj rotaciji. Rotacija se ubrzavala, a nebula je postajala sve plosnatija. Sredinja masa nebule se stisnula i od toga je nastalo Sunce. Na obodu nebule se oblikovao prsten, unutar kojeg su se formirale nove, manje nebule, iz kojih su se razvijali planeti. To je jedna od najstarijih hipotezi. Mana je to nije znala objesniti kutnu brzinu. b) PLANETEZIMALNA: Bazira se na dogaajima nakon nastanka Sunca. Sunce se sastalo sa zvijezdom u prolazu. Zbog njenog gravitacijskog privlaenja na Suncu su nastali plinoviti izbojci. Plinovita masa se formirala u spiralne krakove koje je vukla prolazea zvijezda. Plinska masa se postupno hladila te su nastajale krute estice planetezimale. One su se polako skupljale i sudarale, stvarajui planete. c) PLINSKA: Pretpostavlja da je neka zvijezda prola mimo Sunca i izazvala odkidanje Suneve plinske materije. Udaljavanjem od Sunca njezina privlana sila postaje sve manja, a plinska tvar otkinuta od Sunca postaje sve gua i hladnija te na kraju formira planete. d) HIPOTEZA SUNEVIH BLIZANACA: Pretpostavlja da je Sunce imalo zvijezdu blizanca iz koje su nastali planeti. A mogli su nastati na 2 naina: 1. u prolazu, privlanom silom Suneva blizanca nastali su planeti; 2. zvijezda blizanac explodirala je poput supernove i od njenih komada su nastali planeti. e) GLOBULARNA: Osnova te hipoteze su globule- neprozirne i okrugle nakupine u svemiru. Oblaci globula su se skupljali zbog gravitacije. Zbog skupljanja unutranja 1

f)

temperatura dostie temperaturu na kojoj dolazi do nuklearnih reakcija, uz stvaranje topline, te daljnje skupljanje prestaje. PROTOPLANETSKA: Takoer kree od globula. Pretpostavlja da je Sunev sustav nastao prije 5 milijardi g. od globula koje su sakupljanjem formirale disk unutar kojeg je bilo niz vrtloga. Iz svakog vrtloga nastao je jedan planet. Svaki planet je morao proi proces analogan za globulu, pri emu su nastali sateliti (trabanti). Neki sateliti su mogli nestati u svemirskom prostoru (plutaju)-asteroidi (nisu vezani ni za jedan planet).

Kometi su nakupine leda i mineralnih estica, nastali na vanjskim dijelovima globula. Mjesec teorije o nastanku: 1. smatra se da je oblikovan kao zasebno svemirsko tijelo, a Zemlja ga je naknadno zarobila svojom gravitacijom. 2. Zemlja i Mjesec su nastali iz istog oblaka te su stoga od poetka povezani meusobnom gravitacijom. 3. Mjesec je nastao iz Zemljinog plata. U sreditu naeg Sunevog sustava je Sunce, a planeti se svrstavaju u 2 skupine: a) unutarnji: Merkur, Venera, Zemlja, Mars. b) vanjski (veliki): Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, Pluton. Meteori Stalno padaju na Zemlju. Mogu biti od dimenzija praine pa do puno veih. Nastali su od matine tvari u unutranim regijama pojasa asteroida. Dijele se na: a) meteorite: 1. SIDERITI- eljezni meteoriti (98% slitina FeNi). 2. SIDEROLITI- kameno eljezni meteoriti (50% FeNi, 50% silikati). b) aeroliti (isti kamen): 1. HONDRITI- imaju hondre, nakupine olivina i piroksena. 2. AHONDRITI- nemaju hondre. ine 82% svih meteora koji padnu na Zemlju.

OPA KONSTITUCIJA ZEMLJE Zemlja je lupinasto graena te se u njenoj grai moe razlikovati nekoliko diskontinuiteta: a)MOHOROVIIEV (MOHO): na kontinentima u dubini 30-50 km, ispod oceana 10-12 km. Odreuje granicu izmeu kore i plata. b)WIECHERT-GUTENBERGOV: na dubini od 2900 km. Odreuje granicu izmeu jezgra i donjeg plata. Jezgra Sastoji se od unutranje i vanjske. Unutranja je vrsta (Fe), a vanjska je metalna tekua masa (Fe,Ni,O,S). Zajedno ine BARISFERU. Plat 1. donji MEZOSFERA (do 1000 km dubine). 2. srednji ASTENOSFERA (do 400 km). 3. gornnji: stjenovit; olivin pirokseni i piroksen granati). Osnove su piroliti, koji su ishodite za bazaltnu magmu. Gornji plat i kora ine LITOSFERU, koja je izloena strukturalnim promjenama. Kora To je povrina Zemlje. Postoje 2 tipa: 1. KONTINENTALNA (granitna SiAl) 2. OCEANSKA (bazaltna SiMa). Hidrosfera Sve vode na Zemljinoj povrini. Atmosfera Smjese plinova koji okruuju Zemlju. Dijeli se na: 1. TROPOSFERA- donji dio 2. STRATOSFERA- gornji dio

TEKTONSKI ELEMENTI LITOSFERE Neki strukturalni elementi litosfer su razultati prilika koje su vladale u vrijeme postanka stijena, a drugi su rezultat naknadnih poremeaja.

I.PRIMARNI STRUKTURNI ELEMENTI LITOSFERE 1. ERUPTIVNE STIJENE a) intruzivne (dubinske): Primarni oblik pojavljivanja intruziva je batolitgolemo plutonsko tijelo zapremnine vee od 100 km3. Osnova mu je nepoznata, a sastav granitni. Najee su posljedica ponovljenih intruzija ili su rezultat pretaljivanja golemih koliina sedimenata (migmatizacija) iz ega nastaje migma (dub. stijena). Intruzivi su 95% granitni (kiseli). Ksenolit (enklava): komadi stijena odkinuti od postojee stijene za vrijeme intruzije, pa uklopljen u batolit. Batoliti manjih razmjera su greda ili tok. Lakolit je zvonasti ili gljivasti oblik intruziva manjih dimenzija, a pokrovni slojevi su ponekad usvoeni. Sklap ili sil je intruzivno tijelo ploastog oblika utisnuto u slojeve sedimenata, debljina varira od nekoliko cm do 1 km, dok je duljina i do nekoloko km. ila,ica ili dajk je intruziv nastao u pukotinama, ogranci mu se zovu apofize. Nek je ispunjeni dimnjak nekadanjeg vulkana. Neki od ila su prijelazni oblici prema entruzivnim pojavama. b) Efuzivne (povrinske): kupa je nekadanji unj vulkana. Sliv je velike duljine, male irine i dubine. Ploa je velike povrine,a male debljine. 2. SEDIMENTNE STIJENE: Sloj je mineralna ili kamena masa omeena s 2 plohe. Grebeni su gromadaste nakupine izgraene od ostataka organizama koji se nazivaju grebenotvorcima. Morene su nepravilne nakupine materijala nastale djelovanjem leda. 3. METAMORFNE STIJENE: primarni strukturni element je kriljavost. II. SEKUNDARNI STRUKTURNI ELEMENTI LITOSFERE Nastali nakon formiranja stijene zbog tektonskih poremeaja (izdizanje, sputanje, nagibanje, prevrtanje, boranje, ljuskanje, navlaenje). Standardni nazivi tektonskih jedinica su bora, rasjed, navlaka. Najvee znaenje u njihovom odreivanju imaju slojevi, koji su rezultat prekida ili manjih promjena uvjeta u kojim je odreena stijena nastala. Najee su uslojene sedimentne stijene. Njihov rimarni poloaj je horizontalni. Sloj nije samo odreen vertikalnim slojnim plohama nego ima i horizontalno odreenje. Njegovo horizontalno pruanje 4

odraava uvjete prostora u kojem je nastao. Isklinjavanje je mjesto gdje jedan sloj ili slojevi nestaju, a drugi tip slojeva se pojavljuje. Odreivanje poloaja slojeva omoguuju njihovi dijelovi koji su izloeni na povriniizdanci. Kod svakog nagnutog sloja se odreuje pruanje sloja, smjer nagiba-azimut i kut nagiba. Na temelju tih podataka moemo odrediti pravu debljinu sloja i njegovo protezanje ispod povrine. Pruanje sloja-sjecite sloja s vodoravnom ravninom. Smjer nagiba-odreuje na koju stranu svijeta je sloj nagnut. Kut nagiba-odreuje kut koji sloj zatvara s horizontalnom ravninom. Ako u seriji slojeva uzmemo jedan sloj kao ishodite onda slojevi iznad njega ine krovinu, a slojevi ispod njega podinu. Topografska krovina i podina: Odreuje se na temelju poloaja slojeva bez obzira na starost. Stratigrafska krovina i podina: Podina su uvijek stariji slojevi, krovina mlai; zbog prevrtanja poloaj moe biti obrnut. Kod normalne serije slojeva stratigrafska i topografska podina i krovina se poklapaju, dok je kod obrnutih slojeva, obrnut i poloaj. Ako su slojevi paralelni kaemo da su konkordantni ili konformni. Mnogo je ei sluaj da su slojevi pod velikim kutem tj. diskordantni. Izmeu donje i gornje skupine slojeva moe postojati prekid sedimentacije koji je vidljiv kroz stratigrafsku prazninu- hiatus. Ako postoji razlika u ploaju slojeva izmeu kojih se nalazi hiatus govorimo o kutnoj diskordanciji. Ako razlika nema kod slojeva koji imaju diskordanciju govorimo o eroziodnoj diskordanciji. Analizom poloaja i meusobnim odnosima mogu se razlikovati: bore, rasjedi i navlake. Bore Strukturna jedinica litosfere koja je nastala savijanjem slojeva pod utjecajem sila kompresije koje se prenose po slojevima. Kod formiranja bora iznimno ili rijetko sudjeluju gravitacija i diapiri. Kod normalnih bora krila su simetrina. Os bore prolazi presjecite osne plohe bilo kojim slojem sinklinale i antiklinale. Kod antiklinale je jezgra najstariji dio, a tjmeme najizbaeniji (najmlai). Ako je duljina antiklinale vea od irine, nazivamo je brahiantiklinala (uzduni dijelovi se zovu ela). Ako su duljina i irina priblino jednake boru zovemo doma (nema ela; jako rijetko). Postoje i brahisinklinale, a analogno domi je bazen. Jezgra

sinklinale, za razliku od antiklinale, se sastoji od najmlaih naslaga. Vrste bora: s obzirom na nejednake uvjete postanka ima vie tipova bora. Najee se razvrstavaju s obzirom na poloaj krila prema osnoj plohi i na poloaj plohe prema horizontali. I. s obzirom na poloaj osne plohe prema horizontali: a)USPRAVNE osna ploha je okomita na horizontalu. b)KOSE osna ploha je nagnuta. c)PREBAENE osna ploha je nagnuta,krila su paralelna. d)POLEGLE e)UTONULE krila su obrnuta,u odnosu na prebaene. Zbog toga sam poloaj u bori nije mjerodavan za razlikovanje sinklinale od antiklinale, ve je vana starost slojeva. II. na temelju poloaja krila antiklinale i sinklinale prema osnoj plohi bore: a)NORMALNE b)IZOKLINALNE c)LEPEZASTE *)POSEBNE BORE (rijetkost): FLEXURE (koljeniaste) i DIJAPIRSKE (rezultat vertikalnog prodora nekog tijela). Sustavi bora: a)IZOKLINALNA SERIJA: - sastavljena od niza bora izoklinalnih karakteristika, a na povrini se razlikuju samo po starosnom slijedu nastanka b)SINKLINORIJ I ANTIKLINORIJ: - imaju elemente analogne sinklinali i antiklinali, samo veih razmjera. Rasjedi Strukturne jedinice litosfere. Nastaju izdizanjem, sputanjem, ili uzdunim pomicanjem dijelova litosfere du pukotine. Paraklaza je pukotina du koje nastaju rasjedi. One mogu biti uspravne ili nagnute pod nekim kutem. Rasjed obuhvaa i 2 krilakoja predstavljaju teren s obje strane paraklaze. Vertiklana paraklaza krila se nazivaju prema stranama svijeta (i tu postoji samo skok). Kosa paraklaza krilo ispod nje je podinsko, a krilo iznad nje krovinsko. Paraklaza ima pruanje ako je vertikalna, odnosno smjer (kut) nagib ako je kosa. Pomicanje po paraklazi moe biti ravno, koso ili po krivulji. Moe se podijeliti u 2 komponente: a)HOD: horizontalni pomak 6

b)SKOK: vertikalni pomak. Uzdunog pomaka nema. Postoje 2 osnovna tipa rasjeda: 1. NORMALNI - vertikalni, rasjedi kose paraklaze kod kojih su krila vie ili manje udaljena. 2. REVERSNI - kosa paraklaza; krovinsko krilo je uzdignuto, a podinsko sputeno. Specijalni tipovi rasjeda: a) RASJED S HORIZONTALNIM KRETANJEM: - kretanje se dogaa u pravcu pruanja paraklaze; ne treba biti ni skoka ni hoda, a pomak moe biti u 2 smjera (ovisno koje krilo se pomie); desni ili lijevi transkurentni. b) TRANSFORMNI RASJEDI: - rasjedi s horizontalnim kretanjem kod kojih pomak naglo prestaje ili se mijenja. Rasjedi s obzirom na odnos paraklaze prema slojevima u krilima: a) ISTOSMJERNI: paraklaze je nagnuta u istom smjeru kao i slojevi, ali ne i pod istim kutem. b) PROTUSMJERNI: paraklaza nagnuta na suprotnu stranu od slojeva u krilima. Prema topografiji se rasjedi mogu podijeliti na: 1. UZDUNE paraklaza je paralelna sa slojevima. 2. DIJAGONALNE paraklaza se prua koso u odnosu na slojeve. 3. POPRENI paraklaza se prua popreno na slojeve *podtipovi: a) KARASTI: krila su relativno razmaknuta samo na jednim kraju dok na drugom pomak iezava. b) ROTACIJSKI: oba kraja krila su relativno razmaknuta u suprotnim stranama. Trenje krila po paraklazi pri kretanju stvara uglaane plohe gorska zrcala. Prutnje ili strije na njihovoj povrini ukazuju na smjer kretanja (nastaju ako neto upadne unutra). Rasjedne vree pomicanjem po paraklazi dolo je do mrvljenja materijala (mogu biti istih bridova). Sustavi rasjeda Veliki broj rasjeda na nekom terenu naziva se sustav rasjeda. To su regionalni tektonski poremeaji.

1) STEPENIASTA SRUKTURA: nastaje kao posljedica veeg broja paralelnih rasjeda koji uzrokuju istosmjerno dislociranje terena. 2) TEKTONSKA GRABA: rezultat dislociranog terena izmeu 2 ili vie rasjeda, pri emu je sredinji dio relativno sputen u odnosu na rubno podruje. 3) TIMOR ILI HORST: obiljeen relativno uzdignutim sredinjim dijelom 4) LJUSKAVA STRUKTURA: posljedica reversnog rasjedanja; predhodi joj najee izoklinalna serija. Navlake Strukturne jedinice litosfere kod kojih se tereni koji su primarno bili jedan uz drugog, nalaze jedan iznad drugoga. Prethode im bore i rasjedi. Autohton je nepokrenuti dio (krovina), a alohton pokrenuti dio (podina). Najee starije naslage pokrivaju mlae. Korijen navlake se nalazi u graninom podruju sa susjednom jedinicom. elo navlake je vanjski rub krovinskog dijela. Tektonsko okno je dio navlake gdje su podinske naslage obrubljene krovinskim. Navlaak je krovinski dio naslage koji je erozijom izdvojen u manju cijelinu. Pukotine U sedimentnim i eruptivnim stijenama postoje pukotine uz koje nije vezan pomak. Nastaju zbog hlaenja ili grijanja stijene, apsorpcije vode,itd. S obzirom na poloaj u sloju, pukotine mogu biti poprene, uzdune ili dijagonalne. Mogu biti naknadno ispunjene drugom mineralnom tvari.