Zavarivanje I Lemljenje

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 2

ZAVARIVANJE I LEMLJENJE

ZAVARIVANJE
U zavisnosti od toga da li je sastavljene dijelove moguće razdvojiti bez razaranja ili ne, razlikujemo:
 razdvojive spojeve (spojevi ostvareni: vijcima, klinovima, oprugama),
 nerazdvojive spojeve (spojevi ostvareni: zakivanjem, zavarivanjem, lemljenjem, lijepljenjem).
Zavarivanje je jedan od načina spajanja dva ili više metalnih dijelova u jednu nerazdvojivu cjelinu sa ili bez
dodatnog materijala.
Metalne dijelove koje treba spojiti zavarivanjem, treba postaviti dovoljno blizu jedan drugome ili sa
izvjesnim preklopom da bi se, prije toga pripremljeni krajevi (površine), mogli spojiti u jednu cjelinu. U tom
slučaju, spajanje zavarivanjem je moguće ostvariti topljenjem ili topljenjem i pritiskom.
Zavarivanje je, trenutno u svijetu, najzastupljeniji metod koji služi za spajanje(sastavljanje) dijelova.
Procjenjuje se, da će se u narednom periodu oko 50% svjetske proizvodnje čelika, prerađivati zavarivanjem
(procjena se odnosi na period do 2000. godine).
Pozitivne karakteristike zavarenih spojeva su:
 mogućnost međusobnog spajanja raznovrsnih dijelova (dijelova različitog oblika),
 velike su uštede u materijalu ako se spajanje vrši zavarivanjem (na primjer: uštede ostvarene
zavarivanjem u odnosu na livenje kreću se i do 50% ako se želi dobiti isti konstrukcioni oblik),
 prilično je jeftin način rada,
 ne stvara se velika buka pri radu,
 moguće je i spajanje Iimova većih debijina itd.
Nedostaci zavarenih spojeva su:
 kvalitet zavarenog spoja zavisi u mnogome od zavarivača, elektrode, pripreme i dr.,
 pojavljuju se zaostali naponi,
 nejednaka je sposobnost materijala za zavarivanje,
 slabljenje mehaničkih osobina materijaia na spojnom mjestu i drugo.

OSNOVNI POJMOVI IZ ZAVARIVANJA


U tehnici je od posebne važnosti precizno izražavanje, iz tog razloga, radi lakšeg razumijevanja između
projektanata i radnika potrebno je znati osnovne pojmove i njihovo značenje i u tehnici zavarivavanja.
Pod pojmom zavarivanje podrazumijevaju se, zapravo, dva izraza i to: zavarivanje i navarivanje.
Navarivanje je nanošenje dodatnog materijala po određenoj površini topljenjem radi povečanja zapremine
(volumena), ili radi zaštite od korozije.

Osnovni materijal je materijal koji se zavaruje odnosno materijal iz koga su napravljeni dijelovi koje treba
spojiti zavarivanjem.
Dodatni materijal je materijal koji prije početka zavarivanja nije pripadao dijelovima koji se spajaju, nego se
dodaje pri procesu zavarivanja. U dodatni materijal ubrajamo:
- metalne šipke, gole ili obložene specijalnom oblogom, odgovarajućeg sastava, određenih dimenzija
(nazivaju se zajedničkim imenom- elektrode),
- žice, bilo u obliku šipki bilo namotane u koturove itd.
U dodatni materijal se još ubrajaju i različiti zaštitni gasovi, posebne vrste praškova, razne vrste topitelja, a
koji ne učestvuju u formiranju šava, nego samo potpomažu njegovo definisanje.
Žijeb je prostor izmedu dijelova pripremljenih za zavarivanje. Pripajanje je pomoćno zavarivanje metalnih
dijelova samo na pojedinim mjestima, u kratkim dužinama, u cilju pripreme zavarivanja.
Zavar je očvrsnuti rastopljeni materijal nastao topljenjem osnovnog i dodatnog materijala, samo u jednom
prolazu. Ako se govori o navarivanju onda je to navar. Zavar koji se prvi izvodi, naziva se korijeni zavar. On se
polaže u korijenu žljeba. Ostali zavari se nazivaju ispuna.
Šav je očvrsnuti rastopljeni metal, koji je nastao prilikom topljenja osnovnog i dodatnog materijala, pri
zavarivanju u jednom ili više prolaza.
Treba napomenuti da se kvalifikovani radnik koji se bavi zavarivanjem naziva zavarivač.
Zavarljivost je sposobnost materijala da se može zavarivati. Veoma je važno znati, prije početka
zavarivanja, da li osnovni materijal ima dobru ili lošu osobinu zavarivanja.
PRIPREMA OSNOVNOG MATERIJALA ZA ZAVARIVANJE
Jedan od osnovnih uslova za ostvarivanje kvalitetnog zavarenog spoja je i dobra priprema žlijeba. Ne može
se govoriti o dobro izvedenom zavarenom spoju ako je priprema površina za zavarivanje loše izvedena. Dakle, da
bi se mogao ostvariti zavareni spoj kako treba neophodna je kvalitetna priprema koja obuhvata:
 obradu ivica (površina ) ili izradu žljeba,
 pripajanje ili pridržavanje prije ili u toku zavarivanja i
 određene radnje u smislu predeformisanja materijala (ukoliko je to potrebno).

You might also like