KEMOTERAPEUTICI

Kemoterapeutici su lijekovi koji djeluju na žive uzročnike bolesti. Dijelimo ih na antimikrobne

lijekove, antiparazitike i citostatike. Antimikrobni lijekovi djeluju na mikroorganizme, antiparazitici
djeluju na unutarnje i vanjske nametnike, a citostatici sprječavaju razmnožavanje tumorskih stanica.

Zajedničko svojstvo ovih lijekova je selektivna toksičnost što znači da uništavaju ili ometaju rast i
razmnožavanje uzročnika bolesti, a ne djeluju štetno na stanice domaćina. Možemo reći da su
antimikrobni lijekovi najselektivniji, stoga i najmanje otrovni, a citostatici najslabije selektivni, stoga i
najtoksičniji. Citostatici se u veterinarskoj medicini manje koriste od ostalih skupina
kemoterapeutika.

Pojam kemoterapije uveo je njemački liječnik Paul Erlich koji je otkrio Salvarsan, lijek protiv sifilisa.
Tridesetih godina dvadesetog stoljeća Gerhart Domagk je otkrio prontosil, prvi sulfonamid,
kemikaliju koja je uspješno liječila leptospirozu i sepsu poslije poroda. Za to je otkriće Domagk dobio
Nobelovu nagradu za medicinu 1939.

Sl. 1 Prontosil

ANTIBIOTICI
No, već je 1928. Škotski mikrobiolog Alexander Fleming sasvim slučajno otkrio penicilin. Nakon što je
potvrđeno njegovo izvanredno djelovanje, pogotovo u liječenju gnojnih infekcija, počeo se
primjenjivati prečesto i nepotrebno što je uzrokovalo postepenu prilagodbu i rezistenciju bakterija.

Nakon otkrića penicilina, u kratkom su roku pronađeni i drugi učinkoviti antibiotici. Otkriveni prirodni
spojevi nazvani su antibioticima jer su proizvodi mikroorganizma (plijesni) koji koče razmnožavanje i
rast ili uništavaju drugi mikroorganizam. Danas su antibiotici uglavnom sintetski ili polusintetski
(proizvedeni po uzoru na prirodne kemikalije).

REZISTENCIJA BAKTERIJA NA ANTIBIOTIKE

Antibiotici su korisni, djelotvorni i sigurni lijekovi za određene bolesti. Oni su značajno promjenili
sudbinu bolesnika oboljelih od različitih bakterijskih infekcija. No često se zloupotrebljavaju. Analize
potrošnje lijekova pokazuju da se koriste prečesto i nekritički. Olako se započinje s primjenom
antimikrobnih lijekova, npr. kada su prisutni tek neki simptomi bolesti koji nisu posljedica
bakterijske infekcije, kao što su nejasna febrilna stanja ( povišena temperatura npr. uzrokovana
virusima), ili u svrhu preventive bakterijske infekcije.

1
Zbog prevelike uporabe antibiotika ugrožena je njihova djelotvornost jer bakterije iz okoliša i u našem
tijelu razvijaju otpornost na te lijekove. Neki mikroorganizmi mogu rasti i u prisutnosti antimikrobnog
lijeka ( tolerancija ) ili izlučuju tvari ( enzime ) koje inaktiviraju lijek.

Primjer za to su enzimi beta - laktamaze koji razaraju beta - laktamski prsten koji čini kemijsku
strukturu penicilinskih i cefalosporinskih antibiotika. Antibiotski učinak može izostati i zbog toga što
je lijeku spriječen dolazak na mjesto djelovanja ( npr. tetraciklini ).

Kada bakterije postaju otporne na lijekove za liječenje infekcija , liječenje će trajati dulje , a može
biti i neuspješno..

Kako bi liječenje antibiotikom bilo korisno, najprije je potrebno postaviti točnu dijagnozu tj.
izolirati mikroorganizam koji je uzrokovao infekciju te utvrditi njegovu osjetljivost na antimikrobni
lijek . Kad god je to moguće dobro je laboratorijski identificirati uzročnika iz biološkog uzorka ( krv,
mokraća, bris grla ili nosa…), napraviti antibiogram tj. testirati osjetljivost uzročnika na pojedine
antibiotike te ciljano liječiti infekciju.

Naravno, to nije uvijek moguće. Kada je potrebno odmah započeti liječenje, izbor antibiotika
temelji se na kliničkoj dijagnozi tj. podacima koje dobije od vlasnika (anamneza) i kliničkoj slici ( npr.
na uzročnika gnojne angine gotovo uvijek djeluje penicilin). U takvoj terapiji obično se odabire
antibiotik širokog spektra djelovanja ako bi se izbjegao neželjen ishod i komplikacije.

Antibiotici širokog spektra djeluju podjednako snažno na veliki broj uzročnika i treba ih
upotrebljavati samo kada ne postoji informacija o uzročniku infekcije, a liječenje treba započeti
odmah. U svim ostalim slučajevima najbolje je odabrati specifičan lijek, tj. da njegov antimikrobni
spektar zahvaća identificiranog uzročnika.

Pri odabiru optimalnog antibiotika potrebno je voditi računa ne samo o vrsti uzročnika, nego i o tome je li
moguće dopiranje lijeka na mjesto infekcije, te je li pacijent preosjetljiv na taj lijek. Nije nevažno niti
stanje organskih sustava za odstranjivanje štetnih tvari iz organizma ( npr. bubrega ), jer to utječe na
djelovanje lijeka.

Svaki lijek, pa tako i antibiotik može imati jače ili slabije izraženo nusdjelovanje. Alergijske
reakcije na antibiotike mogu se javiti u vidu promjena na koži ( osip i svrbež ) ili probavnih problema
(mučnina, povraćanje, proljev..) One su bile češće kod primjene starije generacije antibiotika, kod
novijih antibiotika se rjeđe pojavljuju. Ostale nuspojave mogu se javiti kao rezultat toksičnosti na
određene organe i na to svakako treba misliti prilikom odabira najprikladnijeg lijeka. Kod gospodarski
korisnih životinja važno je pratiti i vrijeme izlučivanja antibiotika i birati one s najkraćom
karencom.

Opasne alergijske reakcije na penicilin relativno su rijetka pojava (javljaju se nakon intramuskularne
injekcije, manje su vjerojatne pri peroralnoj primjeni). Opasne nuspojave mogu uzrokovati antibiotici
tipa aminoglikozida i to kao nefrotoksičnost ( oštećenje bubrega ) ili ototoksičnost ( oštećenje
sluha ). Tetraciklini, koji se danas rjeđe upotrebljavaju, često uzrokuju mučninu, povraćanje i proljev.

INTERAKCIJE ANTIBIOTIKA

Antibiotici mogu stupati u interakcije međusobno i s drugim lijekovima. Na primjer, cefalosporine

ne bi trebalo uzimati zajedno s diureticima (lijekovima koji potiču mokrenje) zbog opasnosti od
nefrotoksičnosti. Uz tetracikline ne smijemo uzimati preparate željeza i kalcija ( pa ni mlijeko) jer se
umanjuje apsorpcija tj. tetraciklinu se smanjuje djelotvornost. Ponekad je, da bi se izliječila

2
infekcija, potrebno primijeniti dva ili više antibiotika. Ovakve kombinacije propisuju se veoma
oprezno, jer postoji opasnost od povećane učestalosti i raznolikosti nuspojava. Razlozi za
kombinaciju dvaju antibiotika mogu biti npr. proširenje antibakterijske aktivnosti u miješanim
infekcijama ili pojačanje učinka tj. učinak koji se ne može postići ni jednim od lijekova primijenjenih
pojedinačno.

Iako su antibiotici djelotvorni i sigurni lijekovi, ponekad liječenje može biti neuspješno. Razlozi za
to mogu biti: prekasno započeto liječenje, premala primijenjena doza ili prekratka kura ili pak
neprikladan put primjene.

Smanjenje otpornosti na antibiotike može se postići izbjegavanjem kombinirane terapije ( osim u

izuzetnim, opravdanim slučajevima ), praćenjem otpornosti mikroorganizama u ambulantnoj praksi ,
a prije svega racionalnom terapijom.

PENICILINSKI ANTIBIOTICI
Penicilinski antibiotici spadaju u skupinu β laktamskih antibiotika. Djeluju sprječavajući sintezu
stanične stijenke u vrijeme kad se bakterijska stanica dijeli. Penicilin je prvi otkriveni antibiotik,
proizvod je gljivica iz roda Penicillium. 1957. godine otkriven je kemijski sastav penicilinske jezgre
koju čini 6 amino penicilanska kiselina. Dodavanjem različitih postranih lanaca na poznatu
penicilinsku jezgru dobiveno je više vrsta penicilinskih antibiotika koji se međusobno razlikuju po
spektru djelovanja. U praksi je vrlo česta preosjetljivost na penicilinske antibiotike.

Sl. 2 Jezgra penicilina (β laktamski prsten)

1. Prirodni penicilini
U ovu skupinu spada nekoliko penicilinskih antibiotika koji imaju slična svojstva, a izrađeni su
po uzoru na plijesni. Osnovni su predstavnici ove skupine benzil penicilin (penicilin G), depo
penicilin (benzatin-benzil penicilin s prokainom) i oralni ili fenoksipenicilin.
Benzil penicilin i depo penicilin primjenjuju se injekcijom , uglavnom intramuskularno (ili
subkutano), uglavnom djeluju na G+ bakterije, uzročnike gnojenja. Ne djeluju na one sojeve
koji su postali rezistentni stvaranjem bakterijskog enzima beta laktamaze(penicilaze). Oralni
prirodni penicilin se rijetko primjenjuje u veterini.

3
 Sl.3 Struktura benzipenicilina (penicilina G)

Sl. 4 Prirodni penicilin (gotovi lijek)

2. Penicilini širokog spektra

Predstavnici ove skupine su aminopenicilini (ampicilin i amoksicilin). Zbog širokog spektra
djelovanja uzrokuju promjenu u sastavu bakterijske mikroflore u debelom crijevu kao i svi
antibiotici širokog spektra. Penicilini ove skupine mogu se primjenjivati injekcijom i oralno.

Sl. 3 Amoxicillin trihidrat (penicilin širokog spektra)

Sl. 4 Tablete amoksicilina (gotov lijek)

4
3. Penicilini otporni na β laktamazu
Neke bakterije proizvode enzime koji razaraju penicilinsku jezgru. Penicilini otporni na ove
bakterijske enzime dobro djeluju na bakterije koje ih proizvode, ali ne djeluju na ostale
bakterije. To su uglavnom parenteralni pripravci antibiotika. Predstavnici ove skupine su
oksacilin, kloksacilin, dikloksacilin, meticilin i dr.
Da bi penicilini širokog spektra mogli djelovati na opisane bakterije dodaje im se klavulanska
kiselina koja ih štiti od bakterijskih enzima. Takve kombinacije dobro djeluju i na one
bakterije koje ne proizvode bakterijske enzime (npr. kombinacija amoksicilina i klavulanske
kiseline)

Sl. 5 Klavulanska kiselina

5
 CEFALOSPORINSKI ANTIBIOTICI
Cefalosporini su baktericidni antibiotici širokog spektra po strukturi i djelovanju jako slični
penicilinima širokog spektra pa se u humanoj medicini često koriste kao zamjena za peniciline kod
preosjetljivih jedinki. Također spadaju u skupinu β laktamskih antibiotika. U veterini se najviše koriste
kod liječenja urinarnih infekcija pasa i mačaka, pogotovo onih uzrokovanih E. coli. Kod životinja koje
se uzgajaju zbog gospodarske koristi, cefalosporini se rijetko sistemski koriste.

Slika 6 osnovna struktura cefalosporina

Slika 7 parenteralni pripravak cefalosporina

TETRACIKLINSKI ANTIBIOTICI
Antibiotici iz ove skupine spadaju u antibiotike širokog spektra sa bakteriostatskim djelovanjem;
sprječavaju sintezu bjelančevina i razmnožavanje bakterijskih stanica. Dobro djeluju i na druge
mikroorganizme (rikecije, mikoplazme). Najčešće se koriste u liječenju gospodarski korisnih životinja,
pogotovo kod miješanih infekcija nepoznate etiologije. Dani peroralno, relativno se slabo
resorbiraju pa djeluju na infekcije probavnog sustava. Hrana, a pogotovo mineralne tvari iz hrane,
ometaju resorpciju. Posljedica peroralnog davanja ovih antibiotika su mučnine i proljevi zbog
oštećenja korisne, saprofitske mikroflore. Primjenjivati se mogu i parenteralno (intravenozno,
intramuskularno i subkutano). Na mjestu davanja injekcije može ostati žuto obojenje, manja
nekroza i oteklina. Tetraciklini imaju brojne nuspojave, ali se zbog učinkovitosti često primjenjuju
u veterini. Mogu uzrokovati usporeno okoštavanje, oštećenje koštane srži i posljedičnu aplastičnu
anemiju,oštećenje jetre i bubrega. Zbog navedenih nuspojava ne smiju se primjenjivati u liječenju
mladunčadi i djece, te gravidnih životinja i životinja u laktaciji. Izuzetno nepovoljno djeluju na
mikrofloru u predželucima i u debelom crijevu pa je u toku i nakon njihove primjene korisno davati
probiotike.

6
Sl. 8 Tetraciklinski antibiotik - gotovi lijek Sl.9 Probiotski pripravak

AMINOGLIKOZIDI
Ova skupina sadrži brojne antibiotike različitog spektra djelovanja sa jako dobrim učinkom na G-
bakterije. Djeluju baktericidno, u bakterijskoj stanici koče sintezu bjelančevina istodobno oštećujući
staničnu membranu. Dobro su topivi u vodi, a slabo u mastima pa teško prolaze preko lipoproteinskih
membrana i u cijelosti se izlučuju preko bubrega. Peroralno primijenjeni, suzbijaju crijevne infekcije
jer se vrlo slabo ili nikako ne resorbiraju iz crijeva. Injekcijom se uglavnom primjenjuju
intramuskularno, na taj način primijenjeni brzo se i u cijelosti resorbiraju. Aminoglikozidi su izrazito
otrovni antibiotici. Mogu uzrokovati teško oštećenje bubrega, oštećenje sluha , neuromuskularnu
blokadu što u krajnjem slučaju može uzrokovati akutnu respiratornu paralizu.

Neki od poznatihih antibiotika iz ove skupine su streptomicin i dihidrostreptomicin (prvi lijekovi

protiv tuberkuloze) koji su zastarjeli i u humanoj medicini se više ne koriste (streptomicin se u
veterini primjenjuje u kombinaciji sa benzilpenicilinom). Od ostalih aminoglikozida najpoznatiji su
neomicin, kanamicin, gentamicin i drugi.

Sl.10 kombinacija benzilpenicilina i streptomicina

7
 KINOLONSKI ANTIBIOTICI
To su antibiotici novije generacije koji djeluju tako što inhibiraju aktivnost DNA giraze, enzima koji
posreduje pri replikaciji DNA u jezgri bakterijske stanice. Također mijenjaju propusnost stanične
stijenke pa oštećuju bakterijsku stanicu i u fazi mirovanja. Osim na bakterije, mogu djelovati i na
mikoplazme (primjena u peradarstvu). Odlično djeluju na mikroorganizme koji su neosjetljivi na
druge antibiotike, pogotovo na β laktamate. Dobro prodiru u tkiva i u njima postižu visoke
koncentracije. Učinkoviti su protiv infekcija uzrokovanih različitim bakterijama; uzročnicima
probavnih, dišnih, urogenitalnih, kožnih i drugih infekcija. Od nuspojava, najčešća su oštećenja
zglobnih hrskavica pa se ne smiju davati mladim životinjama.

Sl. 11 Kinolonski antibiotik, gotovi lijek

MAKROLIDNI ANTIBIOTICI (MAKROLIDI)

Makrolidni antibiotici su skupina kemijski srodnih antibiotika koji se ograničeno primjenjuju u
veterinarskoj medicini jer su toksični za peroralnu aplikaciju kod biljojeda, a intramuskularne su
injekcije vrlo bolne. S druge strane, makrolidi se jako dobro distribuiraju u tkiva i u njima se nalaze u
visokim koncentracijama te imaju vrlo široki spektar djelovanja. Osim antimikrobnog, pokazuju i
antiupalno i prokinetičko djelovanje. Generalno su mikrobistatski , ali u velikim koncentracijama na
visoko osjetljive bakterije mogu djelovati i baktericidno. Djeluju na mnoge G+ bakterije (brucele,
kampilobakterije, leptospire, klostridije) i mikoplazme. Djeluju tako da se u bakterijskim stanicama
vežu za 50S podjedinicu ribosoma i sprječavaju sintezu bjelančevina. Većim dijelom se izlučuju putem
žuči, manjim dijelom i preko mokraće. Relativno su slabo toksični. Intramuskularne injekcije su
bolne, na mjestu aplikacije nastaje oteklina, crvenilo i svrbež kože. U velikim dozama uzrokuju
probavne poremećaje (povraćanje i proljev)na što su posebno osjetljivi konji.

Najvažniji predstavnici makrolida su eritromicin, tilozin, spiramicin, tilmikozin, tulatromicin,

oleandomicin, azitromicin i drugi.

Primjenjuju se kod infekcija G+ bakterijama kod upala pluća (tilmikozin,tulatromicin), parenteralno u

liječenju mastitisa, u liječenju dizenterije svinja (tilozin,tilmikozin,tilvalozin), u liječenju CRD-a
(kronična respiratorna bolest peradi uzrokovana mikoplazmama),a u maloj praksi u liječenju
stomatitisa kod pasa (spiramicin+metronidazol)

Makrolidni antibiotici dolaze u različitim oblicima; kao prašci za peroralnu primjenu, premiksi za
ljekovitu krmnu smjesu, tablete za pse i mačke i kao injekcijske otopine.

8
ERITROMICIN je prvi otkriveni makrolidni antibiotik. U svojoj strukturi sadrži makrociklični laktonski
prsten. Dobro se resorbira iz probavnog sustava , a dobro djeluje i nakon intramuskularne primjene.
Podložan je enterohepatičkoj cirkulaciji i reapsorpciji. Koristi se najčešće u prevenciji i liječenju
proljeva uzrokovanih Campylobacter jejuni kod pasa, upale pluća kod ždrebadi. Kod goveda se koristi
za liječenje upale vimena. Kod ovaca se koristi za liječenje zarazne šepavosti. Može se koristiti i kod
peradi u vodi za piće za prevenciju streptokoknih i stafilokoknih infekcija i infekcijama uzrokovanim
mikoplazmama. U humanoj medicini se može koristiti kod bolesnika osjetljivih na prirodni penicilin.

Strukturni prikaz eritromicina

TILOZIN je, u usporedbi s eritromicinom, manje djelotvoran protiv bakterija, ali bolje djeluje na
mikoplazme. Vrlo je liposolubilan, dobro se resorbira. Uglavnom se metabolizira i izlučuje mokraćom.
Može se kombinirati sa sulfonamidima u liječenju respiratornih infekcija kod pasa. Slabo je toksičan
iako može izazvati lokalnu upalu na mjestu parenteralne aplikacije ili nadraživanje sluznice crijeva i
proljev nakon oralne aplikacije. Koristi se kod svinja za pospješivanje rasta (dodatak hrani), za
sprječavanje i liječenje dizenterije (krvavog proljeva), kod peradi za sprječavnje kronične respiratorne
bolesti, kod pasa za liječenje rana, tonzilitisa, upale pluća. Kod konja se ne koristi.

http://www.olx.ba/artikal/14307611/tilozin-tartarat/

Azitromicin klaritomicin, diritomicin i roksitromicin spadaju u grupu novijih makrolidnih antibiotika i

koriste se u humanoj medicini. Poslije peroralne primjene se bolje resorbiraju, imaju širi spektar
djelovanje i izazivaju manje nuspojava (pogotovo u gastrointestinalnom sustavu).

LINKOZAMIDI

Linkozamidi su antibiotici vrlo slični makrolidima po kemijskoj strukturi i po spektru djelovanja.

Najvažniji predstavnici ove skupine su linkomicin i klindamicin.

9
Primjenjuju se u liječenju infekcija uzrokovanih G+ bakterijama (streptokoki i stafilokoki) i
anaerobnim bakterijama (Clostridium), u liječenju mastitisa u doba laktacije. Kombinacije linkomicina
i spektinomicina primjenjuju se u liječenju crijevnih infekcija u svinja (E.coli, Salmonella spp.) i
infekcija dišnog sustava.

SULFONAMIDI
Gerhard Domagk je 1935. godine otkrio Protonsil, prvi komercijalni antibakterijski lijek koji m je
uspješno liječio miševe od smrtonosnih doza streptokoka. Nakon toga je utvrđeno da
biotransformacijom protpnsila u organizmu nastaje biološki aktivan para-amino-benzen sulfonamid
(sulfanilamid). Primijenjen na ljudima, taj je lijek uspješno liječio infekcije uzrokovane β hemolitičkim
streptokokom. Danas postoji veliki broj lijekova istog (isključivo sintetskog) porijekla koji imaju slično
djelovanje te se prvenstveno zbog niske cijene i širokog spektra često koriste u veterinarskoj medicini
iako po učinkovitosti zaostaju za antibioticima.

Sulfonamidi imaju bakteriostatsko djelovanje. Sprječavaju sintezu folne kiseline u bakterijskoj stanici.
Folna kiselina je preteča purina bez kojega nema proizvodnje nukleinskih kiselina.

Uglavnom se koriste kod blažih infekcija dišnih putova, mokraćno-spolnog sustava, kože, kod upale
želuca i crijeva. Ponekad se koriste i u liječenju kokcidioze, toksoplazmoze, kolibaciloze. Treba ih
početi koristiti na početku bolesti, dok simptomi još nisu jako izraženi. Ne treba ih davati duže od 7
dana. Ako se nakon nekoliko dana liječenja simptomi bolesti ne povuku, treba ih zamijeniti
antibioticima. Mogu se koristiti peroralno, injekcijom i lokalno. Mogu se kombinirati s mnogim
lijekovima koji pojačavaju njihovu efikasnost. Ne uzrokuju teže nuspojave. Dobro se izlučuju preko
alkalične mokraće dok u kiseloj mokraći kristaliziraju.

slika 12. Osnovna struktura sulfonamida

Slika 13 Preparati sulfonamida

10
 ANTIPARAZITICI
Postoji niz lijekova i kemikalija koje se koriste u protiv crijevnih parazita, buha, krpelja i ostalih
unutarnjih i vanjskih parazita. To uključuje i niz pripravaka koje možemo naći u slobodnoj prodaji.
Korištenje antiparazitika mora osigurati uništavanje parazita i sigurnost za životinje koje se liječe.
Prema mjestu djelovanja i načinu aplikacije antiparazitici se dijele na endoantiparazitike i
egzoantiparazitike. Međutim, ovakva podjela nije sasvim precizna jer neka antiparazitska
sredstva primijenjena izvana (lokalno) mogu djelovati na određene unutarnje parazite, a nakon opće
primjene može doći do djelovanja lijeka na vanjske (kožne) parazite. Ovako djeluju dvije grupe
antiparazitika: avermektini i milbemicini.

Idealni antiparazitici trebali bi imati sljedeće karakteristike:

- Selektivnu toksičnost : trebaju biti vrlo toksični za parazite, ali netoksični za stanice i tkiva
domaćina
- Brzo djelovanje i širok antiparazitski spektar
- Ne smiju izazivati otpornost parazita
- Trebaju biti jeftini
- Trebaju djelovati na sve razvojne faze parazita
- Trebaju biti sigurni za okoliš

Antihelmintici su lijekovi koji uništavaju različite oblike unutarnjih parazita. Oni se dijele na
antinematode, antitrematode, anticestode . U endoantiparazitike spadaju i antiprotozoici.

Antinematodi su lijekovi koji uništavaju ili oštećuju nematode (valjkaste c rve). U ovu skupinu
lijekova spadaju: fenotiazin, piperazini, benzimidazoli, probenzimidazoli, imidazotiazoli, avermektini,
milbemicini, organofosforni spojevi i drugi.

Anticestodi djeluju na trakavice. Ovoj skupini pripadaju derivati kolina (prazikvantel),

pirazinoizokinolini, bunamidin, salicilanilidi,benzimidazoli. Djeluju tako što oštećuju ili ubijaju
trakavice u probavnom sustavu i tako olakšavaju njihovo izbacivanje u vanjsku sredinu. Uz ove
lijekove je korisno davati purgativna sredstva. Za potpuno uništavanje cestoda potrebno je uništiti i
prenosioce (insekte i glodavce).

Antitrematodi djeluju na metilje (Paragonimus, Fasciola, Dicrocoelium lanceolatum) koji

uglavnom parazitiraju u jetri goveda i ovaca. Lijekovi pripadaju skupinama salicinilida (klozantel,
niklozamid), substituiranih fenola (heksaklorofen, niklofolan), aromatskih amida. Koriste se u
liječenju fascioloze, hemonkoze (Haemonchus contortus) te invazije trakavicama iz roda Moniezia. U
tretiranju metiljavosti mogu se koristiti i neki benzimidazoli (triklabendazol – najbolji antritrematod,
albendazol). Uglavnom se primjenjuju peroralno. Dugo se zadržavaju u organizmu. Postoji opasnost
od trovanja ovim lijekovima kod gladnih i iznurenih životinja, kod životinja invadiranih parazitima, kod
životinja s metaboličkim poremećajima ili pod stresom.

Gotovi pripravci antitrematoda: Albendazol (Monil ®, Valbazen ® ) Triklabendazol (Fascineks ® )

Klozantel (Fascoverm®)

Antiprotozoici se koriste za tretiranje protozoarnih invazija (kokcidija, giardia, lišmanija,

babezija i ostalih parazita). Uključuju sulfonamide (Sulfadimetoxin), kokcidiocide i kokcidiostatike
(amprolium).
Amprolium je strukturno sličan thiaminu i djluje na principu kompetitivnog antagonizma. Parazit
ugiba zbog manjka thiamina.

11
Antiparazitici koji pretežno djeluju na jednu skupinu helminata mogu jednako dobro ili nešto slabije
djelovati i na parazite iz drugih skupina t

Fenotiazin je prvi sintetski antihelmintik koji ima relativno mali spektar djelovanja i djeluje samo na
odrasle crve. Za konje može biti toksičan. Primjenjuje se uglavnom peroralno kod preživača , svinja,
peradi,konja. Psi i mačke su osjetljivi. Ne primjenjuje se kod pasa i mačaka, anemičnih, mršavih i
iznurenih životinja, životinja koje imaju začep crijeva.
Piperazin- stari lijek vermicidnog djelovanja (relativno siguran, ali djeluje samo na askaride). Ne
djeluje na larve parazita pa ga se može kombinirati sa drugim antihelminticima.
Benzimidazoli (albendazol, fenbendazol, mebendazol, tiabendazol, oksibendazol, kambendazol,
febantel) su uglavnom formulirani u obliku paste ili otopine i koriste se u liječenju crijevnih invazija u
konja. Mogu se koristiti i u liječenju ostalih životinja. Gotovo su netopivi u vodi pa se slabo
resorbiraju iz gastrointestinalnog sustava te su pogodni za lokalnu peroralnu aplikaciju. Efikasni su
protiv gastrointestinalnih i plućnih nematoda , a djeluju i protiv nekih cestoda , trematoda i protozoa.
Primjer je tiabendazol koji najbolje djeluje na askaride i strongilide te ima određeno antiupalno i
antigljivično djelovanje.
Oksibendazol se primjenjuje za dehelmintizaciju konja , ponekad i kod pasa. Kod konja se može
koristiti u kombinaciji sa piperazinom.
Triklabendazol i albendazol se koriste za liječenje simptoma uzrokovanih invazijama metilja i
nematoda kod goveda i ovaca
Mebendazol je granulirani prašak. Primjenjuje se kod konja i pasa djeluje na valjkaste crve, bičaše i
ponekad na trakavicu. Ne djeluje na Dipilidium caninum. Može uzrokovati oštećenje jetre u pasa.
Febendazol (Panacur) popularni antihelmintik širokog spektra djelovanja, efikasan je samo protiv
određenog broja trakavica pa se ne može koristiti kao cestocid. Ponekad izaziva povraćanje. Za
maksimalni učinak mora se davati tri dana uzastopno.

Imidazotiazoli su efikasni protiv gastrointestinalnih i plućnih nematoda. U ovu skupinu spadaju

levamisol i tetramisol. Levamisol je jedan od najtoksičnijih antihelmintika, natročito kada se aplicira
parenteralno. Simptomi koji se mogu javiti nakon primjene su drhtanje mišića, pojačano slinjenje,
povraćanje, kašljanje, živčani simptomi, a moguće je i gušenje. U praksi se najčešće koristi za liječenje
gastrointestinalnih i plućnih invazija nematodama kod svinja i preživača.
Tetrahidropirimidini : Pirantel (Strongid, Nemex, Banminth) , Oksantel koriste se najčešće u
liječenju pasa i konja. Djeluju protiv Ancylostoma caninum i askarida (Toxocara canis, Toxocara
leonina) te Trichuris vulpis kod pasa. Aktivni su u liječenju invazija Parascaris equorum, Strongylus
vulgaris, Strongylus equinus te Oxyuris equi kod konja.
Makrociklični laktoni : Avermektini (Ivermektin, Selamektin, Doramektin) i Milbemicini
(Milbemicin oksim, Moksidektin)
Antiparazitici ove skupine imaju vrlo širok spektar djelovanja. Učinkoviti su protiv brojnih nematoda i
artropoda. Radi se o jako sigurnim antiparaziticima s vrlo kratkom karencijom. Životinje osjetljive na
ovu skupinu antiparazitika su psi pasmine koli, mačići i psi sa mikrofilariozom. Uzrokuju paralizu
parazita (pogotovo faringealne pumpe) zbog čega parazit izgladni i ugine. Ne djeluju na metilje i
trakavice.
Najpoznatiji predstavnik ove skupine antihelmintika je Ivermektin (Ivomec, Heartgard-30, Heartgard
30 plus). Ivermektin je učinkovit protiv različitih želučano crijevnih i plućnih nematoda (u različitim
razvojnim fazama) i protiv artropoda (insekti, krpelji, buhe, uši). U koži konja uzrokuje masovno
ugibanje Onhocerka. Djeluje i protiv invazivnih ličinki Dirofilaria immitins te protiv mikrofilarija pasa.
Heartgard-30 plus je kombinacija ivermektina i pirantela i prevenira pojavu srčanih crva.

12
Prazikvantel
Prazikvantel se proizvodi u obliku tableta i injekcija i u kombinaciji s ostalim antiparaziticima.
Prednost prazikvantela je njegova efikasnost nakon prve doze i u tome što djeluje na mnoge cestode
(na odrasle trakavice i na razvojne oblike) uključujući i E. granulosus. Primjenjuje se oralno i
parenteralno, relativno je siguran i učinkovit. Dobro se resorbira, raspoređuje u organizmu domaćina
i dobro se izlučuje. Uzrokuje spastičnu paralizu i otpuštanje trakavice od crijevne mukoze. Nakon
primjene prazikvantela cijeli se parazit raspadne uključujući i glavu. Vlasnici obično ne vide segmente
trakavice (proglotide) u stolici. Kao nuspojava se ponekad javlja povraćanje. Bez obzira na to, ovaj je
lijek relativno siguran.
Iako je jedna doza prazikvantela dovoljna, eliminacija Dipilidium caninum zahtijeva eliminaciju buha iz
domaćina i okoliša. Učinkovit je protiv odraslih trakavica, a ne djeluje na jajašca. Nakon primjene
lijeka i smrti parazita mikroskopska se jajašca mogu nalaziti u fecesu. Zbog slučajne ingestije (gutanja)
jajašaca ljudi se mogu invadirati pa veterinarski tehničari moraju educirati vlasnike i savjetovati im da
redovito peru ruke.
Espirantel /Cestex je oralni anticestod efikasan protiv Taenia-e, Dipilidiuma, neefikasan protiv E.
Granulosusa.

Organofosfati se mogu koristiti kao unutarnji i vanjski antiparazitici u borbi protiv buha, krpelja i
muha. Koriste se u liječenju gastrofiloze (parazitske bolesti uzrokovane štrkovima iz roda
Gastrophilus) u konja. Ne smiju se koristiti kod konja koji imaju Dirofilariu immitis (srčanog crva).

VANJSKI ANTIPARAZITICI
Vanjski antiparazitici su kemijska sredstva koja oštećuju ili uništavaju različite parazite na koži ili u
koži, potkožju ili sluznicama tjelesnih šupljina. Uništavaju brojne artropode u koje spadaju insekti
(buhe, muhe i uši), šugarce, krpelje. Uništavajući parazite, ovi lijekovi sprječavaju pojavu simptoma
koji se javljaju kao posljedica invazije ovim parazitima (anemije zbog gubitka krvi, oštećenje i iritacija
kože i sluznica, alergijske reakcije, pad otpornosti, pad proizvodnje i slično). Mnogi od ovih spojeva su
insekticidi i vrlo su otrovni. Veterinarski tehničari trebaju poznavati nuspojave, kontraindikacije i
potencijalne probleme vezane uz pogrešnu primjenu. Insekticidi su vanjski antiparazitici dostupni u
mnogim formulacijama (npr. ovratnici protiv buha, prašci, aerosoli, pumpice, kupke, maglice, pjene,
pour-on ili spot-on otopine,roli-on). Insekticidi za upotrebu na velikim životinjama su dizajnirani tako
da se mogu primjenjivati na grupi životinja. Dakle, oni se ulažu u objekte za češanje i vrećice s
prahom. Ostale formulacije su pour on otopine čiji se sastojci apsorbiraju kroz kožu, tekućine,
impregnirani proizvodi koji se stavljaju u uho i koji otpuštaju insekticide u pažljivo kontroliranim
dozama. Stalno se uvode novi proizvodi protiv buha i krpelja.

Klorirani ugljikovodici
Klorirani ugljikovodici su jedna od najstarijih grupa sintetičkih insekticida, (DDT je povučen s tržišta
jer se teško biodegradira i izlučuje iz organizma) visoko su liposolubilni i odlažu se u mast. U riba
uzrokuju trovanje. Lindan se nalazi u šamponima za pse. Efikasan je protiv buha, muha, ušiju, krpelja i
šugaraca. Lako se apsorbira kroz kožu i može uzrokovati opasne nuspojave. Stoga vlasnici moraju
nositi vodootporne rukavice kada kupaju životinje. Prazne bočice moraju se odlagati sukladno
zakonu. Nikad se ne smije koristiti za mačke, štence do 3 mjeseca, životinje u laktaciji ili životinje čiji
se proizvodi konzumiraju.
Organofosforni spojevi
Ovi preparati imaju sličan mehanizam djelovanja. Za razliku od kloriranih ugljikovodika lako se
razlažu u prirodi, primjenjuju se u poljoprivredi. Većinom su triesteri fosforne kiseline.

13
Predstavnici su diklorvos i tetraklorvos, kloprifos i drugi. Dursban (klorpirifos) , karbamati i
metilkarvamati (sevin, baygon).
Vežu se za acetilkolinesterazu, enzim koji normalno razara acetilkolin, neurotransmiter da završi
svoje djelovanje na receptorima. Inhibicijom acetilkolinesteraze, molekule acetilkolina nastavljaju
stimulirati receptore pa dolazi do paralize parazita. Primjenjuju se izvana (prskanje, pranje, orglice,
zaprašivanje) i sistemski (spot-on i pour-on otopine, davanje antiparazitika u hrani).
Zbog primjene ovih preparata često se javljaju nuspojave kod životinja u obliku slinjenja, mioze
(suženje zjenica), suzenja, uriniranja, defekacije, dispneje i povraćanja, mišićnog tremora i paralize.
Također se javlja bradikardija i slab puls.
Kod mačaka je početni znak trovanja uglavnom odgođen. Pogođene mačke pokazuju očekivani
tremor i ataksiju, anoreksiju, depresiju. Tretman kod otrovanja je prekidanje korištenja insekticida i
davanje atropina, oksima i deazepama. Odgođeni neurotoksični sindrom javlja se kod ljudi, mačaka,
pasa i neke stoke. Simptomi se javljaju 1-2 tjedna nakon kraćeg izlaganja velikim dozama
organofosfata. Javlja se ataksija (nekoordiniranost pokreta) stražnjih nogu, teško održavanje u
određenom položaju-paraliza stražnjih nogu. Metaboliti organofosfata oštećuju mijelin što može
uzrokovati smrt neurona i narušiti funkciju mišića kojeg inervira taj neuron. Osobe koje nanose
ovakve proizvode trebaju nositi zaštitne rukavice. Pour-on pripravci su vrlo koncentrirani i specifično
namijenjeni za pojedine vrste životinja.

Karbamati
Karbamati djeluju na mnoge vrste ektoparazita (krpelje, buhe, muhe i uši) na sličan način kao i
organofosforni spojevi. Slabije su toksični od navedenih. Koriste se u različitim formulacijama
(šampon, sprej, ogrlice, otopine, prašci) za uništavanje buha i krpelja kod pasa i mačaka (ne prije 12.
tjedna starosti). Predstavnici su propoksur, karbaril.

Piretrini i piretroidi
Najveća grupa insekticida, obično su sigurni. To su prirodni insekticidi izolirani iz cvijeta buhača.
Uzrokuju brzi knock-down efekt, ali se muhe i buhe omamljene piretroidima za nekoliko minuta
mogu oporaviti.
Piretroidi su sintetski analozi prirodnih piretrina. Najpoznatiji piretroidi su permetrin, cipermetrin,
transmetrin i ostali.

Amitraz je sintetski antiparazitik širokog antimikrobnog spektra. Koristi se u poljoprivredi, u

pčelarstvu (tretiranje grinjavosti!), za liječenje demodikoze kod pasa (tri dvotjedna tretmana) u obliku
kupke. Vrlo je otrovan.
Imidakloprid dobro djeluje protiv buha i dobro se kombinira s piretroidima. Uglavnom se
primjenjuje kod pasa i mačaka kao spot-on otopina.
Fipronil djeluje kao insekticid i antiparazitik. Efikasan je protiv buha, krpelja uši i šugaraca kod pasa i
mačaka. Oštećuje živčani sustav parazita i uzrokuje njegovo odvajanje od domaćina.

14
DEZINFEKCIJA I DEZINFICIJENSI
U veterinarskoj praksi vrlo je velika vjerojatnost infekcije , a u zadnje vrijeme se pojavljuju vrlo
otporni mikroorganizmi koji su otporni na liječenje antibioticima. Za sprječavanje ili smanjivanje
mogućnosti infekcije potrebno je uvesti praksu svakodnevne dezinfekcije u svim veterinarskim
ambulantama. Ako je cilj potpuno uništenje svih živih organizama (uključujući viruse i spore),
govori se o sterilizaciji.

Dezinfekcija je postupak uništavanja mikroorganizama sa svih površina i predmeta. Kada govorimo o

veterinarskoj ambulanti, mislimo na površine kao što su podovi, zidovi, stol za pregled, police,
prijamni pult itd. Od predmeta i opreme možemo spomenuti medicinsku opremu i pribor (stetoskop,
toplomjer, kateteri…) i instrumente koji se ne smiju sterilizirati ili ne dolaze u kontakt s oštećenim
tkivima, odjeću,prostirke u kavezima, predmete kojima se stalno rukuje, kade i sudopere, kante i
pribor za čišćenje. Kada govorimo o dezinfekciji u veterinarskoj ambulanti, uglavnom se radi o
kemijskoj dezinfekciji.

Dezinfekcija površina je proces koji se sastoji od dva dijela. Najprije se treba očistiti (oprati , izribati)
gruba nečistoća i organski otpad (krv, gnoj, mokraća i sl). U tu se svrhu koriste detergenti i sapuni.

Nakon toga koristimo sredstva za dezinfekciju. Dezinfekcijsko sredstvo treba izabrati, pripremiti
potrebnu količinu, koncentraciju i temperaturu. Također treba redovito održavati i dezinficirati
odvode. Površine (i predmete) treba izložiti djelovanju dezinfekcijskog sredstva tijekom propisanog
vremena. Nakon toga predmete treba isprati, obrisati ili osušiti.

Jedna od osnovnih metoda sprječavanja prijenosa mikroorganizama s jednog pacijenta na drugog je

higijensko pranje i dezinfekcija ruku. Svaka ambulanta treba imati dogovoren protokol pranja ruku.

Od dezinfekcijskih sredstava se u veterinarskoj ambulanti najčešće koriste:

1. Preparati klora: natrijev hipoklorit (izbjelivač) – korozivan, slabije aktivan u hladnoj vodi,
proizvodi otrovne pare
2. Klor-heksidin (Plivasept) – nije otrovan na koži, dobro djeluje u kombinaciji s alkoholom
3. Preparati joda: povidon-jod – nisu otrovni, dugo djeluju
4. Oksidativna sredstva (KMnO4, H2O2) – slabo korozivni, otopine treba često mijenjati
5. Glutaraldehid (Aldesol) , formaldehid – učinkoviti na svim temperaturama i u prisutnosti
organskog otpada
6. Akridinske boje (Rivanol)
7. Karbolna kiselina
8. Kvarterni amonijevi spojevi: (Cetavlon, Omnisan)
9. Etanol ili izopropilni alkohol (za dezinfekciju medicinske opreme) – aktivni dok ne ishlape ako
djeluju dovoljno dugo
10. Lužine (vapno, NaOH)
Osim kemijske dezinfekcije, u veterinarskoj se praksi koristi i dezinfekcija toplinom, vrućom parom,
UV zračenjem (UV lampe).

15