Ocem makedonskoga preporoda slobodno se može

nazvati Dimitrija Miladinova, učitelja, sakupljača narodnih

umotvorina, govornika, ideologa, čovjeka koji je osjetio

trenutak i svojim osobnim djelovanjem pokrenuo Makedonce

prema jednom novom smjeru. U početcima svoje učiteljske

karijere djeluje kao grčki učitelj po brojnim makedonskim

mjestima, da bi se kasnije nacionalno osvijestio i započeo s

borbom protiv grčkog utjecaja u Makedoniji. Imao je i

održavao dobre veze s ruskim znanstvenicima, s kojima je i

surađivao. Na poticaj ruskoga znanstvenika Grigoroviča,

Dimitar je započeo sa sakupljanjem i zapisivanjem usmenog

narodnog stvaralaštva. Zaslužan je za slanje mladih

Makedonaca na studij u carsku Rusiju. Jedan je od tih mladića

bio i njegov mlađi brat Konstantin Miladinov, koji je izvjesno

vrijeme studirao u Janjini, Ateni i Petrogradu. Nakon što se

razočarao u ruske slavenofilske krugove, jer nisu imali namjeru

tiskati Zbornik narodnih pjesama, koji je s bratom pripremao

za tisak, obratio se za pomoć hrvatskome meceni i biskupu

Josipu Jurju Strossmayeru, koji mu je to financijski omogućio.

U Zagrebu je 24. lipnja 1861. godine objavljen Zbornik

narodnih pjesama, u kojemu je na 538 stranica velikog formata

otisnuto 660 pjesama, od čega 584 makedonskih i 76

bugarskih. Bogatstvom i šarolikošću pjesama te izvornim

narodnim jezikom zbornik predstavlja začetak duhovnog

preporoda u Makedonaca. To je bilo i ostalo stožerno djelo

makedonske narodne umjetnosti, inspirativni početak

makedonskoga novorođenja, trenutak od kojeg njegovi

suvremenici i potomci kreću u potragu za svojim identitetom

Konstantin Miladinov je neosporno prvi makedonski

pjesnik, koji je, na temelju svoje jezične izobrazbe i uvida u

narodne govore, shvatio samobitnost Makedonaca kao naroda i

njegova jezika u odnosu na Srbe, Grke i Bugare. Osjećaj

pripadnosti makedonskome rodu javno je iznosio svojim

suvremenicima, što je ostalo i zabilježeno u njegovim

tekstovima, ali i pismima njegovih prijatelja. Njegov je

pjesnički opus malen, sastoji se od jedva petnaestak pjesama i

jednoga prijevoda s ruskoga. On je prvi daroviti pjesnik

makedonske umjetničke poezije, rođeni lirik, koji je prvi

prekinuo tradiciju s crkveno-retoričkom kanonskom tradicijom.

Njegove su pjesme za pamćenje Biseru, Pobratimstvo, Kletvu,

Skrsti, Golupče, Želja, Misao, U tuđinu, Siroče, Ne, ne pijem,

Ciganin delija, Grk vladika i antologijska pjesma Tuga za

jugom. Pisao je na narodnom jeziku, uglavnom struškome

dijalektu, djelomično i pod utjecajem narodne pjesme.

Pjesmama antologijske vrijednosti Suncu, Golupče i Tuga za

jugom Konstantin Miladinov inaugurira romantizam kao stilski

pravac u makedonsku noviju umjetničku poeziju