ŠKOLA ZA CESTOVNI PROMET

Zagreb

NASTAVNO PISMO
ZA PROGRAME OBRAZOVANJA ODRASLIH

Nastavni predmet:

MATEMATIKA

4. RAZRED

Zanimanje:

TEHNIČAR CESTOVNOG PROMETA

Autor: Marija Mlinarević, prof.

Zagreb, 2010.
KAKO KORISTITI NASTAVNO PISMO?

Cijenjeni polaznici,

Svrha nastavnog pisma je olakšati Vam organizaciju samostalnog učenja, pripremanje i

polaganje ispita te uspješno završavanje upisanog programa.
Na početku nastavnog pisma nalazi se sadržaj koji daje najkraći uvid u strukturu teksta,
odnosno orijentacijski uvid u nastavne cjeline i jedinice koje su razrañene u nastavnom pismu i
s kojima ćete se upoznati.
U razradi nastavnih cjelina definirani su novi pojmovi i objašnjena pravila i postupci koje
koristimo u rješavanju zadataka. Slijedi niz detaljno objašnjenih primjera, popraćenih skicama i
slikama, kroz koje uvježbavamo uvedeno. Pojmovi i pravila koje uvodimo, zbog lakšeg i bržeg
snalaženja, istaknuti su na marginama. Prilikom učenja na margine možete zapisivati svoje
osobne bilješke jer je nastavno pismo zamišljeno kao radni udžbenik.
Iza svake nastavne cjeline nalaze se zadaci za vježbu koje je dobro riješit nakon
proučenih primjera, posebno zato što se slični zadaci pojavljuju na ispitu. Na samome kraju
nastavnog pisma nalazi se primjer ispita koji će Vam poslužiti za uvježbavanje gradiva i završnu
samoprovjeru znanja. Sretno!

2
SADRŽAJ

Kako koristiti nastavno pismo? ……………………………………………………………………………….. 2

Sadržaj …………………………………………………………………………………………………………... 3
1. Brojevi ………………………………………………………………………............................................... 5
1.1. Matematička indukcija ………………………………………………………………………………… 5
1.2. Binomni poučak ………………………………………………………………………………………... 8
1.2.1. Faktorijeli ………………………………………………………………………………………. 8
1.2.2. Binomni koeficijenti …………………………………………………………………………… 9
1.2.3. Binomni poučak ………………………………………………………………………………. 11
1.3. Skupovi brojeva ………………………………………………………………………………………... 12
1.3.1. Skup realnih brojeva …………………………………………………………………………. 12
1.3.2. Skup kompleksnih brojeva …………………………………………………………………... 12
1.3.2.1. Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja …………………………………….. 12
1.3.2.2. Množenje i dijeljenje kompleksnih brojeva ……………………………………… 16
1.3.2.3. Potenciranje kompleksnih brojeva ………………………………………………. 17
1.3.2.4. Korjenovanje kompleksnih brojeva ……………………………………………… 18
Zadaci za vježbu ……………………………………………………………………………………………….. 20
2. Nizovi ……………………………………………………………………………………………................... 21
2.1. Pojam niza. Zadavanje niza ………………………………………………………………………….. 21
2.2. Aritmetički niz ………………………………………………………………………………………….. 23
2.3. Geometrijski niz ……………………………………………………………………………………….. 26
2.4. Limes niza. Teoremi o limesima …………………………………………………………………….. 30
2.4.1. Limes ili granična vrijednost niza …………………………………………………………… 30
2.4.2. Algebra nizova ………………………………………………………………………………… 31
2.5. Pojam reda. Geometrijski red ………………………………………………………………………… 35
2.5.1. Pojam reda ……………………………………………………………………………………. 35
2.5.2. Geometrijski red ………………………………………………………………………………. 36
Zadaci za vježbu ……………………………………………………………………………………………….. 37
3. Funkcije ………………………………………………………………………………………………………. 38
3.1. Pojam funkcije …………………………………………………………………………………………. 38
3.1.1. Definicija funkcije ……………………………………………………………………………... 38
3.1.2. Zadavanje funkcije ……………………………………………………………………………. 39
3.1.3. Jednakost funkcija ……………………………………………………………………………. 40
3.1.4. Domena funkcije ……………………………………………………………………………… 41
3.2. Svojstva funkcije ………………………………………………………………………………………. 42
3.2.1. Monotonost ……………………………………………………………………………………. 42
3.2.2. Parnost i neparnost …………………………………………………………………………... 42
3.2.3. Periodičnost …………………………………………………………………………………… 43
3.3. Kompozicija funkcija …………………………………………………………………………………... 44
3.4. Inverzna funkcija ………………………………………………………………………………………. 45
3.5. Limes funkcije ………………………………………………………………………………………….. 46
3.5.1. Pojam limesa funkcije ………………………………………………………………………... 46
3.5.2. Računanje limesa funkcije …………………………………………………………………… 47
Zadaci za vježbu ……………………………………………………………………………………………….. 49
4. Derivacije …………………………………………………………………………………………………….. 51
4.1. Prirast funkcije …………………………………………………………………………………………. 51
4.2. Problem brzine. Problem tangente ………………………………………………………………….. 52
4.3. Derivacija funkcije ……………………………………………………………………………………... 54
4.4. Odreñivanje derivacije ………………………………………………………………………………… 54
4.4.1. Odreñivanje derivacije po definiciji ………………………………………………………….. 54
4.4.2. Pravila deriviranja …………………………………………………………………………….. 56
4.5. Derivacija složene funkcije …………………………………………………………………………… 58
4.6. Derivacija višeg reda ………………………………………………………………………………….. 60
4.7. Jednadžba tangente i normale ………………………………………………………………………. 60
Zadaci za vježbu ……………………………………………………………………………………………….. 61

3
5. Primjena diferencijalnog računa …………………………………………………………………………… 62
5.1. Pad i rast funkcije. Ekstremi funkcije ………………………………………………………………... 62
5.1.1. Pad i rast funkcije. Intervali monotonosti …………………………………………………... 62
5.1.2. Lokalni ekstremi ………………………………………………………………………………. 63
5.1.3. Globalni ekstremi ……………………………………………………………………………... 65
5.1.4. Druga derivacija i ekstremi …………………………………………………………………... 65
5.2. Konveksnost i konkavnost ……………………………………………………………………………. 66
5.3. Asimptote grafa funkcije ………………………………………………………………………………. 67
5.4. Crtanje grafa funkcije …………………………………………………………………………………… 68
Zadaci za vježbu ……………………………………………………………………………………………….. 71
Kontrolna zadaća – zadaci za samoprovjeru znanja ……………………..………………………………… 72
Korištena literatura …………………………………….……………………………………………………….. 73

4
1. BROJEVI
Kada proučite ovu nastavnu cjelinu, moći ćete odgovoriti na pitanja:
1. Što je matematička indukcija i kada je koristimo?
2. Kako glasi binomni poučak? Kako definiramo binomne koeficijente?
3. Kako uvodimo skupove brojeva?

1.1. MATEMATIČKA INDUKCIJA

Indukcija je oblik zaključivanja kojim se od dvaju ili više pojedinačnih sudova

dobiva novi opći sud.
Ovaj način zaključivanja često se koristi u prirodnim znanostima. Iako može indukcija
dovesti do pogrešnih rezultata, metoda induktivnog zaključivanja moćno je i
ponekad jedino sredstvo u otkrivanju istinitih činjenica.

Pogledajmo primjere pogrešnih induktivnih zaključivanja.

Primjer 1. Vrijednost izraza P(n ) = n 2 + n + 41 je prost broj za svaki n ∈ N.

Za n = 40 dobivamo P (40 ) = 412 , a za n = 41 dobivamo P (41) = 412 + 41 + 41 što

je djeljivo s 41.

Primjer 2. Broj 991n 2 + 1 nije potpun kvadrat niti za jedan prirodni broj n.

Za n = 12055735790331359447442538767 izraz je potpuni kvadrat.

Postoje takoñer i slutnje koje su točne za velik broj specijalnih slučajeva, ali još
ne znamo jesu li uvijek točne. Meñu najpoznatije pripada Goldbachova slutnja:
svaki paran broj veći od 2 jednak je zbroju dvaju prostih brojeva. Formulirana je
1742. godine. Do danas je tvrdnja provjerena za velik broj prirodnih brojeva i
pokazala se istinitom, meñutim sama tvrdnja još nije dokazana.

Da bi induktivno zaključivanje u matematici dalo ispravne rezultate, moramo

osigurati neke dodatne uvjete. Na taj način dobivamo način zaključivanja poznat
kao matematička indukcija. Dodatne uvjete osigurat ćemo aksiomom
(principom) matematičke indukcije.

Aksiom matematičke indukcije princip

Ako neka tvrdnja vrijedi za broj 1 i ako iz pretpostavke da vrijedi za svaki broj n matematičke
indukcije
slijedi da vrijedi i za svaki sljedeći broj n + 1 , tada ona vrijedi za svaki prirodni
broj n.

Pojedine korake u zaključivanje matematičkom indukcijom nazivamo posebnim

imenima. Neka je T (n ) tvrdnja koju analiziramo i koja ovisi samo o n ∈ N.
Svaki dokaz matematičkom indukcijom provodi se u tri koraka:
koraci

Baza indukcije: provjera istinitosti tvrdnje T (1) . matematičke
indukcije

Pretpostavka indukcije: Pretpostavimo da je tvrdnja istinita tvrdnja za

5
 neki n ∈ N.

Korak indukcije: Dokaz da uz pretpostavku indukcije vrijedi i tvrdnja
T (n + 1) .

Primjer 3. Odredimo formulu za zbroj prvih n neparnih brojeva, tj. izračunajmo:

T (n ) = 1 + 3 + 5 + L + (2n − 1) za po volji n ∈ N.

Odredimo vrijednost izraza za prvih nekoliko prirodnih brojeva:

T (1) = 1 = 12
T (2 ) = 1 + 3 = 4 = 2 2
T (3) = 1 + 3 + 5 = 9 = 3 2
T (4 ) = 1 + 3 + 5 + 7 = 16 = 4 2
Tvrdnja: T (n ) = 1 + 3 + 5 + L + (2n − 1) = n 2 .
Time smo uporabili induktivni način zaključivanja. Izraz T (n ) istinit je za prve
četiri vrijednosti prirodnog broja n. Da bismo se uvjerili u njezinu istinitost za
svaki prirodni broj n, primijenit ćemo princip matematičke indukcije.
Baza indukcije: T (1) = 1 = 12
Pretpostavka indukcije: Pretpostavimo da za neko n ∈ N vrijedi T (n ) , tj.
T (n ) = 1 + 3 + 5 + L + (2n − 1) = n 2 .
Korak indukcije: Tvrdimo da vrijedi: T (n + 1) = (n + 1) .
2

T (n + 1) = 1 + 3 + 5 + L + (2n − 1) + (2n + 1) = po pretpostavci indukcije =

= n 2 + 2n + 1 = (n + 1)
2

Zbog provjerene baze i koraka indukcije, prema aksiomu matematičke indukcije,

vrijedi 1 + 3 + 5 + L + (2n − 1) = n 2 za svaki n ∈ N.

Primjer 4. Za po volji n ∈ N izračunajmo:

T (n ) =
1 1 1
+ +L+ .
1⋅ 2 2 ⋅ 3 n ⋅ (n + 1)

Odredimo vrijednost izraza za prva tri prirodna broja:

T (1) =
1 1
=
1⋅ 2 2
T (2 ) =
1 1 2
+ =
1⋅ 2 2 ⋅ 3 3
T (n ) =
1 1 1 3
+ + =
1⋅ 2 2 ⋅ 3 3 ⋅ 4 4
Tvrdnja: T (n ) =
1 1 1 n
+ +L+ = za svaki n ∈ N.
1⋅ 2 2 ⋅ 3 n ⋅ (n + 1) n + 1
Tvrdnju (hipotezu) dobivenu nepotpunom indukcijom dokazujemo
matematičkom indukcijom. Nepotpuna indukcija nema snagu dokaza budući da
se hipoteza postavlja provjerom nekoliko pojedinačnih slučajeva.
Baza indukcije: T (1) =
1 1
= .
1⋅ 2 2

Pretpostavka indukcije: Pretpostavimo da za neki n ∈ N vrijedi tvrdnja:

6
 T (n ) =
1 1 1 n
+ +L+ = .
1⋅ 2 2 ⋅ 3 n ⋅ (n + 1) n + 1
Korak indukcije: Tvrdimo da vrijedi:
n +1
T (n + 1) =
1 1 1 1
+ +L+ + = .
1⋅ 2 2 ⋅ 3 n ⋅ (n + 1) (n + 1) ⋅ (n + 2 ) n + 2
T (n + 1) =
1 1 1 1
+ +L+ + = po pretpostavci indukcije =
1⋅ 2 2 ⋅ 3 n ⋅ (n + 1) (n + 1) ⋅ (n + 2 )
n ⋅ (n + 1) + 1 n 2 + 2n + 1 (n + 1) n +1
2
n 1
= + = = = =
n + 1 (n + 1) ⋅ (n + 2 ) (n + 1) ⋅ (n + 2 ) (n + 1) ⋅ (n + 2 ) (n + 1) ⋅ (n + 2 ) n + 2
Zbog provjerene baze i koraka indukcije, prema aksiomu matematičke indukcije,
vrijedi T (n ) =
n
za svaki n ∈ N.
n +1

Matematička indukcija se u nastavi matematike primjenjuje na primjena

matematičke

računanje konačnih suma, indukcije

djeljivost,

nejednakosti.

Na prethodnim primjerima vidjeli smo primjenu matematičke indukcije na

računanje konačnih suma. Napravimo to na primjeru zadatka vezanog za
djeljivost.

Primjer 5. Dokažimo matematičkom indukcijom da za svaki n ∈ N vrijedi:

6 n 3 + 11n .

Neka je T (n ) = n 3 + 11n .
Baza indukcije: T (1) = 12 , 6 12 .
Pretpostavka indukcije: Pretpostavimo da za neki n ∈ N vrijedi: 6 n 3 + 11n .
Korak indukcije: Tvrdimo 6 T (n + 1) = (n + 1) + 11(n + 1) .
3

T (n + 1) = (n + 1) + 11(n + 1) = n 3 + 3n 2 + 3n + 1 + 11n + 11 = n 3 + 11n + 3n 2 + 3n + 12 =

3

= n 3 + 11n + 3n ⋅ (n + 1) + 12
Po pretpostavci indukcije 6 n 3 + 11n , znamo da 6 12 , a 6 3n ⋅ (n + 1) jer je n(n + 1)
produkt dva uzastopna prirodna broja, tj. djeljiv je s 2, pa je 3n ⋅ (n + 1) djeljivo sa
6. Slijedi da 6 T (n + 1) = (n + 1) + 11(n + 1) .
3

Zbog provjerene baze i koraka indukcije, prema aksiomu matematičke indukcije,

vrijedi 6 n 3 + 11n za svaki n ∈ N.

7
1.2. BINOMNI POUČAK

1.2.1. FAKTORIJELI

Za prirodan broj n sa n! označavamo umnožak prvih n prirodnih brojeva: faktorijeli

n!= n ⋅ (n − 1) ⋅ (n − 2) ⋅ K ⋅ 3 ⋅ 2 ⋅ 1 .
n! čitamo „en faktorijela“.
Prema tome je:

1!= 1 = 1
2!= 1 ⋅ 2 = 2 = 2 ⋅ 1!
3!= 1 ⋅ 2 ⋅ 3 = 6 = 3 ⋅ 2!
4!= 1 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4 = 24 = 4 ⋅ 3!
5!= 1 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4 ⋅ 5 = 120 = 5 ⋅ 4!
6!= 1 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4 ⋅ 5 ⋅ 6 = 720 = 6 ⋅ 5!
7!= 1 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4 ⋅ 5 ⋅ 6 ⋅ 7 = 5040 = 7 ⋅ 6!
8!= 1 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4 ⋅ 5 ⋅ 6 ⋅ 7 ⋅ 8 = 40320 = 8 ⋅ 7!
9!= 1 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4 ⋅ 5 ⋅ 6 ⋅ 7 ⋅ 8 ⋅ 9 = 362880 = 9 ⋅ 8!
10!= 1 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4 ⋅ 5 ⋅ 6 ⋅ 7 ⋅ 8 ⋅ 9 ⋅ 10 = 3628800 = 10 ⋅ 9!

Uočimo da vrijedi rekurzivna formula:

n!= n ⋅ (n − 1)!
uz 0!= 1 .

Funkcija faktorijela raste vrlo brzo. Njezine vrijednosti možemo direktno očitavati
na računalu samo za neke vrijednosti što ovisi o vrsti računala. Tako nam na
primjer računalo daje rezultat: 253!≈ 5.173 ⋅ 10 499 .

Primjer 1. Izračunajmo:

49!−48! 49 ⋅ 48 ⋅ 47!−48 ⋅ 47! 47!⋅(49 ⋅ 48 − 48)

a) = = = 48 2 = 2304
47! 47! 47!

b)
(n − 2)! + (n − 3)! , za n≥3
(n − 1)! (n − 2 )!
Ako je n = 3 , onda je
(n − 2)! + (n − 3)! = 1! + 0! = 3 .
(n − 1)! (n − 2)! 2! 1! 2
Za n > 3 vrijedi
(n − 2)! + (n − 3)! = (n − 2)! + (n − 3)! = 1 + 1 = 2n − 3 .
(n − 1)! (n − 2)! (n − 1)(n − 2)! (n − 3)(n − 2)! n − 1 n − 2 (n − 1)(n − 2)

Primjer 2. Riješimo jednadžbe:

a)
(2n )! 20 ⋅ n!
=
(2n − 3)! (n − 2)!
Primijetimo da je n ≥ 2 .
Jednadžbu možemo zapisati kao

8
 2n(2n − 1)(2n − 2 )(2n − 3)! 20 ⋅ n(n − 1)(n − 2 )!
= .
(2n − 3)! (n − 2)!
Dobivamo
2n(2n − 1)2 ⋅ (n − 1) = 20 ⋅ n(n − 1) ,
odnosno
2n − 1 = 5
n = 3.

n! 8(n − 1)!
b) =
(n − 3)! (n − 2)!
Primijetimo da je n ≥ 3 .
n(n − 1)(n − 2 )(n − 3)! 8(n − 1)(n − 2 )!
Jednadžbu možemo zapisati kao = .
(n − 3)! (n − 2)!
Dobivamo
n(n − 2) = 8 ,
odnosno
n 2 − 2n − 8 = 0
iz čega je n1 = 4 i n2 = −2 pa je rješenje jednadžbe n = 4 .

1.2.2. BINOMNI KOEFICIJENTI

binomni
Neka je n prirodan broj, a k prirodan broj ili 0 i k ≤ n . Binomni koeficijent koeficijent
n n n!
označavamo simbolom   i definiramo:   = .
k   k  k!(n − k )!
Za k = 0 dobivamo:
n
  = 1 .
0
Primijetimo da je:
 n  n(n − 1)(n − 2 ) ⋅ K ⋅ (n − k + 1)
  = .
k  k!

Osnovna svojstva binomnih koeficijenata:

n  n 
1.   =   , k = 0,1,2, K , n
k  n − k 
 n   n   n + 1
2.   +   =   , k = 1,2, K , n
 k   k − 1  k 

Svojstva dokazujemo direktnim raspisivanjem lijeve i desne strane nakon čega

ustanovimo da vrijedi jednakost.

Primjer 1. Izračunajmo:

9
 n n! n(n − 1)!
a)   = = =n
 1  1!(n − 1)! (n − 1)!
n n! 1
b)   = = =1
 n  n!(n − n )! 0!
 n   n  n
c)   =   =   = n
 n − 1  n − (n − 1)  1 

Primjer 2. Izračunajmo:

8  8 8 ⋅ 7
a)   =   = = 28
 6   2  1⋅ 2
15  15  15 ⋅ 14
b)   =   = = 105
13   2  1⋅ 2
 7   7  8 8 ⋅ 7 ⋅ 6
c)   +   =   = = 56
 2   3   3 1 ⋅ 2 ⋅ 3
14  14  15  15  15 ⋅ 14 ⋅ 13
d)   +   =   =   = = 455 .
12   11  12   3  1⋅ 2 ⋅ 3

Primjer 3. Riješimo jednadžbe:

 n   n + 1
a) 2  =  
4  4 
Jednadžbu možemo zapisati u obliku
2⋅
n!
=
(n + 1)! (primijetimo da je n ≥ 4 ),
4!(n − 4 )! 4!(n + 1 − 4 )!
iz čega slijedi
n(n − 1)(n − 2 )(n − 3)(n − 4 )! (n + 1)n(n − 1)(n − 2 )(n − 3)!
2⋅ = .
(n − 4)! (n − 3)!
Dobivamo 2(n − 3) = n + 1 , odnosno n = 7 .

n n
b)   +   = 15(n − 1)
 3  2
Jednadžbu možemo zapisati u obliku
= 15(n − 1) (primijetimo da je n ≥ 3 ),
n! n!
+
3!(n − 3)! 2!(n − 2 )!
Iz čega slijedi
n(n − 1)(n − 2 )(n − 3)! n(n − 1)(n − 2 )!
+ = 15(n − 1)
6(n − 3)! 2(n − 2 )!
Dobivamo n(n − 2) + 3n = 90 ,
odnosno n 2 + n − 90 = 0
iz čega slijedi n1 = 9 i n2 = −10 pa je rješenje jednadžbe n = 9 .

10
 1.2.3. BINOMNI POUČAK

Binomni koeficijenti su definirani kao broj načina da od n objekata izaberemo Pascalov

njih k. Lako se čitaju iz Pascalovog trokuta. trokut

Zapišimo koeficijente koji se pojavljuju pri računanju (a + b ) za:

n

n=0 1
n =1 1 1
n=2 1 2 1
n=3 1 3 3 1
n=4 1 4 6 4 1
n=5 1 5 10 10 5 1
n=6 1 6 15 20 15 6 1
n=7 1 7 21 35 35 21 7 1
n=8 1 8 28 56 70 56 28 8 1

Dobivena shema brojeva naziva se Pascalov trokut prema matematičaru koji je

povezao koeficijente trokuta s binomnim koeficijentima:

1  1
n =1    
0  1
 2  2  2
n=2      
0 1  2
 3  3  3  3
n=3        
0 1  2  3
 4  4  4  4  4
n=4          
0 1  2  3  4

binomna
Matematičkom indukcijom može se dokazati da vrijedi binomna formula formula
(poučak):
(a + b )n =  a n b 0 +  a n−1b1 +  a n− 2 b 2 + K +  a 1b n−1 +  a 0 b n
n n n n n
0 1  2  n − 1 n
Ili kraće
(a + b )n = ∑  a n− k b k , n ∈ N
n n
k =0  k 
opći član
n binomnog
pri čemu član  a n− k b k nazivamo općim članom binomnog razvoja. razvoja
k 

Primjer 1. Primjenom binomne formule prikažimo:

(x + 3)5 = 
5  5 0  5 4 1  5  3 2  5 2 3  5  1 4  5 0 5
a)  x ⋅ 3 +   x ⋅ 3 +   x ⋅ 3 +   x ⋅ 3 +   x ⋅ 3 +   x ⋅ 3 =
0 1  2  3  4  5
= x + 5 ⋅ 3 x + 10 ⋅ 9 x + 10 ⋅ 27 x + 5 ⋅ 81x + 243 =
5 4 3 2

11
 = x 5 + 15 x 4 + 90 x 3 + 270 x 2 + 405 x + 243
 4  4  4  4  4
b) ( x − y ) =   x 4 (− y ) +   x 3 (− y ) +   x 2 (− y ) +   x 1 (− y ) +   x 0 (− y ) =
4 0 1 2 3 4

 0 1  2  3  4
= x 4 − 4 x 3 y + 6 x 2 y 2 − 4 xy 3 + y 4

20
 1
Primjer 2. Odredimo 17. član u razvoju binoma  x 2 −  .
 x
17. član u razvoju binoma dobivamo za k = 16 . Formula općeg člana binomnog
razvoja daje nam:
20 ⋅ 19 ⋅ 18 ⋅ 17 −8 4845
16

  x ( )
 20  2 20−16  1   20  8 1
 −  =   x ⋅ 16 =
1⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4
x = 8 .
 16   x 4 x x

Primjer 3. Odredimo koeficijent uz a 6 b 6 u a 2 + b 3 . ( ) 5

5
Opći član u binomnom razvoju ima oblik   a 2
5− k k
( ) ( )
b 3 . Iz a 2 ( ) (b )
5− k 3 k
= a 6b 6
k 
5
dobivamo da je k = 2 . Traženi koeficijent je   = 10 .
 2

22
 1 
Primjer 4. Koji član u razvoju binoma  2 + 4 a 3  ne sadrži a?
a 
Opći član u binomnom razvoju ima prikaz:

( )
22 − k
 22  1  k  22  −44+ 2 k + 34 k
  2  4
a 3 =  a .
 k  a  k 
Želimo odrediti takav k da se u članu binomnog razvoja pojavi a 0 . Slijedi:
3
− 44 + 2k + k = 0
4
pa je k = 16 , odnosno riječ je o sedamnaestom članu.

1.3. SKUPOVI BROJEVA

1.3.1. SKUP REALNIH BROJEVA

Uvedemo li oznake:

N … skup prirodnih brojeva skupovi

Z … skup cijelih brojeva brojeva
Q … skup racionalnih brojeva
I … skup iracionalnih brojeva
R … skup realnih brojeva

vrijede skupovni odnosi: N ⊂ Z ⊂ Q ⊂ R i R = Q U I i Q ∩ I = Ø.

12
 Q I R

1.3.2. SKUP KOMPLEKSNIH BROJEVA

Ponovimo najprije što smo u skupu kompleksnih brojeva naučili u drugom

razredu.
Jednadžba x 2 = −1 u skupu realnih brojeva nema rješenja. Naime, ne postoji
realni broj x sa svojstvom da je njegov kvadrat jednak − 1 . Za svaki realan broj x
vrijedi da je x 2 ≥ 1 . Nameće se potreba da skup realnih brojeva proširimo tako
da jednadžba x 2 = −1 , i njoj slične jednadžbe u proširenom skupu imaju
rješenja.

Da bismo proširili skup realnih brojeva, potrebno je riješiti jednadžbu x 2 = −1 . U

tu svrhu ćemo broj čiji je kvadrat jednak − 1 označiti s i, tj.
i 2 = −1 .
Broj označen s i = − 1 naziva se imaginarna jedinica.

Brojeve oblika yi , gdje je y realni broj, a i imaginarna jedinica nazivamo

imaginarnim brojevima.

Kako je skup kompleksnih brojeva proširenje skupa realnih brojeva, on mora

sadržavati realne brojeve. Želimo li da računske operacije naslijede svojstva
računskih operacija u skupu realnih brojeva, dolazimo do oblika kompleksnog
broja koji će ispunjavati navedene zahtjeve.

Kompleksan broj je broj oblika z = x + yi , gdje su x i y realni brojevi.

Oblik x + yi nazivamo standardni ili algebarski oblik kompleksnog broja.

U kompleksnom broju z = x + yi realni broj x je njegov realni dio, a realni broj y

njegov imaginarni dio. Oznake:
x = Re( z )
y = Im( z ) .

Skup kompleksnih brojeva označavamo slovom C.

1.3.2.1. TRIGONOMETRIJSKI PRIKAZ KOMPLEKSNOG BROJA

Svakom kompleksnom broju z = x + yi možemo pridružiti ureñen par ( x, y ) ,

odnosno točku M ( x, y ) u ravnini. Vrijedi i obrnuto, svakoj točki ravnine možemo

13
pridružiti jedan kompleksan broj.

Na taj način definirano pridruživanje daje mogućnost proučavanja kompleksnih

brojeva kao točaka kompleksne ili Gaussove ravnine.

Na apscisi su smješteni svi realni brojevi pa je nazivamo realna os, a na ordinati

svi imaginarni brojevi pa je nazivamo imaginarna os.

Neka je kompleksni broj z = x + yi , z ≠ 0 prikazan u kompleksnoj ravnini točkom

M ( x, y ) . Označimo sa r udaljenost točke M od ishodišta kompleksne
ravnine, a sa ϕ kut što ga zatvaraju pozitivni dio realne osi i polupravac
točkom M s početkom u ishodištu.

4
imaginarna os

M (x,y )
y2
r

ϕ realna os
0 x 5

Za koordinate točke M vrijedi:

x = r cos ϕ , y = r sin ϕ , 0 ≤ ϕ < 2π

r = x2 + y2 , r ≥ 0
y
tgϕ = , x ≠ 0
x
Tada kompleksni broj z ( z ≠ 0) možemo zapisati kao:
z = x + yi = r cos ϕ + ri sin ϕ = r (cos ϕ + i sin ϕ ) .
Zapis
z = r (cos ϕ + i sin ϕ )
trigonome-
nazivamo trigonometrijski zapis kompleksnog broja, pri čemu je trijski prikaz
kompleksnog
r = x 2 + y 2 modul kompleksnog broja (oznaka z = r ), a kut ϕ argument broja
kompleksnog broja za koji vrijedi 0 ≤ ϕ < 2π (oznaka ϕ = arg z ).

Primjer 1. Odredimo modul i argument kompleksnog broja z:

1 π π 1 π
a) z =  cos + i sin  , r = , ϕ =
2 3 3 2 3
b) z = cos π + i sin π , r = 1 , ϕ = π
 5π 5π  5π
c) z = 3  cos + i sin , r = 3, ϕ =
 6 6  6

14
Primjer 2. Odredimo trigonometrijski prikaz kompleksnog broja z:

a) Broju z = 3 + i pridružena točka M ( 3,1) nalazi se u I. kvadrantu.

2 1 3 π
r= z = 3 + 12 = 4 = 2 i tgϕ = = ⇒ ϕ= .
3 3 6
 π π
Trigonometrijski prikaz broja z ima oblik z = 2 cos + i sin  .
 6 6

b) Broju z = −1 − i pridružena točka M (− 1,−1) nalazi se u III. kvadrantu.

−1 5π
r = z = (− 1) + (− 1) = 2 i tgϕ = =1 ⇒ ϕ =
2 2
.
−1 4
 5π 5π 
Trigonometrijski prikaz broja z ima oblik z = 2  cos + i sin .
 4 4 

c) Broju z = −3i pridružena je točka M (0,−3) .

−3 3π
r = z = 0 2 + (− 3) = 3 i tgϕ = = ±∞ ⇒ ϕ =
2
.
0 2
 3π 3π 
Trigonometrijski prikaz broja z ima oblik z = 3 cos + i sin .
 2 2 

d) Broju z = 1 pridružena je točka M (1,0) .

0
r = z = 12 + 0 2 = 1 i tgϕ = = 0 ⇒ ϕ = 0 .
1
Trigonometrijski prikaz broja z ima oblik z = cos 0 + i sin 0 .

e) Broju z = 1 + i 123 = 1 + i 3 = 1 − i pridružena točka M (1,−1) nalazi se u IV.

kvadrantu.
−1 7π
r = z = 12 + (− 1) = 2 i tgϕ = = −1 ⇒ ϕ =
2
.
1 4
 7π 7π 
Trigonometrijski prikaz broja z ima oblik z = 2  cos + i sin .
 4 4 

Primjer 3. Zadane brojeve zapišimo u trigonometrijskom obliku:

 π π
a) z = −3 cos − i sin 
 7 7
 π π
Budući je r ≥ 0 najprije imamo z = 3 − cos + i sin  .
 7 7
π π
Tražimo kut ϕ takav da je cos ϕ = − cos i sin ϕ = sin , odnosno kut u
7 7
π 6π
II. kvadrantu: ϕ = π − = , pa je trigonometrijski prikaz zadanog
7 7
 6π 6π 
broja z = 3 cos + i sin .
 7 7 

15
 π π
b) z = −2 cos − 2 sin
8 8
 π π
Budući je r ≥ 0 najprije imamo z = 2 − cos − i sin  .
 8 8
π π
Tražimo kut ϕ takav da je cos ϕ = − cos i sin ϕ = − sin , odnosno kut u
8 8
π
9π
III. kvadrantu: ϕ = π + =
, pa je trigonometrijski prikaz zadanog
8 8
 9π 9π 
broja z = 2 cos + i sin .
 8 8 

1.3.2.2. MNOŽENJE I DIJELJENJE KOMPLEKSNIH BROJEVA

Trigonometrijski prikaz kompleksnih brojeva pokazuje se vrlo praktičan pri

množenju i dijeljenju kompleksnih brojeva.

Neka su z1 = r1 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) i z 2 = r2 (cos ϕ 2 + i sin ϕ 2 ) . Tada je

z1 ⋅ z 2 = r1 ⋅ r2 (cos(ϕ1 + ϕ 2 ) + i sin (ϕ1 + ϕ 2 )) .
množenje
Kompleksne brojeve prikazane u trigonometrijskom obliku množimo tako kompleksnih
da im pomnožimo module, a argumente zbrojimo: brojeva
z1 ⋅ z 2 = r1 ⋅ r2 ,
arg( z1 ⋅ z 2 ) = ϕ1 + ϕ 2 .

Ako je ϕ = ϕ1 + ϕ 2 > 2π , onda za argument uzimamo ϕ1 + ϕ 2 − 2π .

Primjer 1. Pomnožimo kompleksne brojeve:

 3π 3π   π π
a) z1 = 2  cos + i sin  i z 2 = 8  cos + i sin 
 4 4   8 8
  3π π   3π π    11π 11π 
z1 ⋅ z 2 = 2 ⋅ 8  cos +  + i sin  +   = 4 cos + i sin 
  4 8  4 8   12 12 

1 11π 11π 
b) z1 = −1 − i 3 i z 2 =  cos + i sin 
2 6 6 
Zapišimo najprije broj z1 u trigonometrijskom obliku:
 4π 4π 
z1 = 2 cos + i sin  . Sada je:
 3 3 
1   4π 11π   4π 11π   19π 19π
z1 ⋅ z 2 = 2 ⋅  cos +  + i sin  +   = cos + i sin =
2  3 6   3 6  6 6
7π 7π
= cos + i sin
6 6

16
Neka su z1 = r1 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) i z 2 = r2 (cos ϕ 2 + i sin ϕ 2 ) . Tada je

= (cos(ϕ1 − ϕ 2 ) + i sin (ϕ1 − ϕ 2 )) .

z1 r1
z 2 r2
dijeljenje
Kompleksne brojeve prikazane u trigonometrijskom obliku dijelimo tako kompleksnih
da im podijelimo module, a argumente oduzmemo: brojeva

z1 r
= 1,
z2 r2

Ako je ϕ = ϕ1 − ϕ 2 < 2π , onda za argument uzimamo ϕ1 + ϕ 2 + 2π .

Primjer 2. Podijelimo kompleksne brojeve:

 3π 3π  π π
a) z1 = 3  cos + i sin  i z 2 = cos + i sin
 4 4  3 3
z1 3   3π π   3π π    5π 5π 
=  cos −  + i sin  −   = 3  cos + i sin 
z2 1   4 3  4 3   12 12 

 5π 5π  1 1
b) z1 = 2  cos + i sin  i z2 = − − i
 6 6  2 2
Zapišimo najprije broj z 2 u trigonometrijskom obliku:
2 5π 5π 
z2 =  cos + i sin  . Sada je:
2  4 4 
z1 2   5π 5π   5π 5π   − 5π − 5π 
=  cos −  + i sin  −   = 2 cos + i sin =
z2 2  6 4   6 4   12 12 
2
 7π 7π 
= 2 cos + i sin 
 12 12 

1.3.2.3. POTENCIRANJE KOMPLEKSNIH BROJEVA

Kao neposredna posljedica množenja kompleksnih brojeva zapisanih u

trigonometrijskom obliku slijedi:
z n = r n (cos nϕ + i sin nϕ ) .
potenciranje
Formulu za potenciranje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku kompleksnih
nazivamo Moivreova formula za potenciranje kompleksnih brojeva. brojeva

Iz dobivenog rezultata čitamo:

zn = rn ,
( )
arg z n = nϕ , 0 ≤ nϕ < 2π

17
Primjer Izračunajmo:

3 1
a) z 101 ako je z = + i
2 2
π π
Trigonometrijski prikaz broja kojeg potenciramo je: z = cos + i sin .
6 6
Sada je:
 π π 101π 101π
z 101 = 1101  cos 101 ⋅ + i sin 101 ⋅  = cos + i sin =
 6 6 6 6
5π 5π
= cos + i sin
6 6

1 3
b) z −10 ako je z = + i
2 2
π π
Trigonometrijski prikaz broja kojeg potenciramo je: z = cos + i sin .
3 3
Sada je:
 π π − 10π − 10π
z −10 = 1−10  cos(− 10 ) ⋅ + i sin (− 10 ) ⋅  = cos + i sin =
 3 3 3 3
2π 2π
= cos + i sin
3 3

1.3.2.4. KORJENOVANJE KOMPLEKSNIH BROJEVA

Za izračunavanje korijena kompleksnog broja koristimo Moivreovu formulu za

korjenovanje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku: korjenovanje
kompleksnih
brojeva
 ϕ + 2kπ ϕ + 2kπ 
n
z = n r  cos + i sin  , k = 0,1,2, K , n − 1
 n n 

n-ti korijen kompleksnog broja ima n različitih vrijednosti. Tih n kompleksnih

brojeva u kompleksnoj ravnini su vrhovi pravilnog n-terokuta kojemu je opisana
kružnica polumjera duljine n r .

Primjer Izračunajmo:

a) 6
− 64
Neka je z = −64 . Zapišimo broj z u trigonometrijskom obliku:
z = 64(cos π + i sin π ) .
Prema Moivreovoj formuli imamo:
 π + 2kπ π + 2kπ 
6
− 64 = 6 64  cos + i sin  , k = 0,1,2,3,4,5 .
 6 6 

18
  π π
k = 0: z 0 = 2 cos + i sin  = 3 + i ,
 6 6
 π π
k = 1: z1 = 2 cos + i sin  = 2i ,
 2 2
 5π 5π 
k = 2: z 2 = 2 cos + i sin  = − 3+i,
 6 6 
 7π 7π 
k = 3: z 3 = 2 cos + i sin  = − 3 −i,
 6 6 
 3π 3π 
k = 4: z 4 = 2 cos + i sin  = −2i ,
 2 2 
 11π 11π 
k = 5: z 5 = 2 cos + i sin  = 3 −i.
 6 6 

Uočimo da dobiveni kompleksni brojevi imaju isti modul, tj. jednako su

udaljeni od ishodišta. To znači da se u kompleksnoj ravnini nalaze na
kružnici sa središtem u ishodištu i polumjera 2 (slika lijevo):

z1 3

z2 z0 z1 z0
1
1
2 3

π/6 π/6
-2 2
-2 2

-1

-1
z3 j z5 -2

-2
-3
z4 z2

-4
-3

3
b) 27i
Neka je z = 27i . Zapišimo broj z u trigonometrijskom obliku:
 π π
z = 27 cos + i sin  .
 2 2
Prema Moivreovoj formuli imamo:
 π π 
 + 2kπ + 2kπ 
3
27i = 3 27  cos 2 + i sin 2  , k = 0,1,2 .
 3 3 
 
 
 π π 3 3 3
k = 0 : z 0 = 3 cos + i sin  = + i,
 6 6 2 2
 5π 5π  3 3 3
k = 1: z1 = 3 cos + i sin =− + i,
 6 6  2 2
 3π 3π 
k = 2: z 2 = 3 cos + i sin  = −3i .
 2 2 

Dobiveni kompleksni brojevi se u kompleksnoj ravnini nalaze na kružnici

sa središtem u ishodištu i polumjera 3 (slika gore desno).

19
 ZADACI ZA VJEŽBU:
1. Matematičkom indukcijom dokažite za svaki prirodan broj:
a) 2 + 4 + 6 + 8 + L + 2n = n(n + 1) ,
b) − 1 + 3 + 7 + L + (4n − 5) = n ⋅ (2n − 3) ,
c) 2 + 6 + 18 + L + 2 ⋅ 3n −1 = 3n − 1 ,
d) 5 + 8 + 11 + L + (3n + 2 ) = n ⋅ (3n + 7 ) ,
1
2
e) 1 + 3 + 5 + L + (2n − 1) = n 2 ⋅ (2n 2 − 1) ,
3 3 3 3

f) 2 2 + 6 2 + 102 + L + (4n − 2 ) = n ⋅ (4n 2 − 1) .

2 4
3

2. Riješite jednadžbe:
n! 2n!  n   n + 2
a) = , d) 5  =   ,
(n − 4)! (n − 2)!  n − 3  n − 2 

b)
(n + 2)! = 72 , n
e) 5!  = 336
 n − 2
 ,
n! 5 n − 5
(n + 1)! = 30 ,  n 4  n + 2
c) f)   = ⋅   .
(n − 1)!  3  15  n − 2 

3. Prikažite pomoću binomne formule:

a) (x 4
+ 2 x3 )
7
=
b) (x 5
− 3x 2 )
6
=
c) (3 + 3i ) = 4

d) (1 − i )5 =
23
 3 
4. Odredite 20. član u razvoju binoma  2 + x 5  .
x 
25
2 
5. Odredite 18. član u razvoju binoma  8 − x − 7  .
x 
6. Koji član u razvoju binoma (a 3
+ 3 a2 )
12
sadrži a13 ?
6
 1 
7. Koji član u razvoju binoma  a + 4  ne sadrži a?
 a
8. Kompleksne brojeve napišite u trigonometrijskom obliku:
3 1 3 1
a) z = − + i, b) z1 = 3 + i , c) z = − − i, d) z = 11i 81 .
2 2 4 4

9. Izračunajte:
z  2π 2π 
a) 1 ako je z1 = 4 cos + i sin  i z2 = 1 − i 3 ,
z2  3 3 
 π π 1 13π 13π 
b) z1 ⋅ z2 ako je z1 = 2 cos − i sin  i z2 =  cos + i sin ,
 6 6 10  6 6 

20
 −12
 2 2 
c)  − − i =
 2 2 
d) z1 ⋅ z15
2 ako je z1 = 2 3 − 2i i z2 = −16 ,
e) 6
1− i .

2. NIZOVI

Kada proučite ovu nastavnu cjelinu, moći ćete odgovoriti na pitanja:

1. Što je niz? Gdje nizove susrećemo u svakodnevnom životu? Za koji niz kažemo da je
aritmetički? Za koji niz kažemo da je geometrijski?
2. Što je granična vrijednost ili limes niza i kako ga računamo?
3. Što je red? Koji je primjer reda u svakodnevnom životu?

2.1. POJAM NIZA. ZADAVANJE NIZA

U svakodnevnom govoru pod pojmom niza podrazumijevamo poredanu skupinu

bilo kakvih objekata (biseri u ogrlici, kuće označene i poredane po brojevima i
sl.)

Niz u skupu S je svaka funkcija a : N → S koja prirodnom broju n pridružuje niz

element a n skupa S, tj. a (n ) = a n .
Oznake: (a n ) … oznaka niza
a n … opći član niza

Ako je S ⊂ R, onda govorimo o nizu u skupu R ili nizu realnih brojeva.

Primjer 1.

a) Niz prirodnih brojeva: a : N → N, a(n ) = n , a n = n .

a1 = 1 , a 2 = 2 , a 3 = 3 , a 4 = 4 , …
b) Niz parnih prirodnih brojeva: a : N → N, a(n ) = 2n , a n = 2n .
a1 = 2 , a 2 = 4 , a 3 = 6 , a 4 = 8 , …
c) Niz neparnih prirodnih brojeva: a : N → N, a(n ) = 2n − 1 , a n = 2n − 1 .
a1 = 1 , a 2 = 3 , a 3 = 5 , a 4 = 7 , …

Primjer 2. Za napisana prva tri člana niza pokušajte odrediti barem dva logična
nastavka niza (kao u testu domišljatosti):

a) 1, 2, 4, …
b) 1, 1, 2, …
c) 1, 0, 1, …

21
Uočavamo da se niz bez općeg člana može nastaviti na bilo koji način. S prvih
nekoliko članova niza niz nije jednoznačno odreñen. O njegovom općem članu
možemo samo više ili manje logično nagañati.

Načini zadavanja niza:

1. Niz je odreñen ako mu je zadan opći član. načini
zadavanja
2. Niz možemo zadati pomoću rekurzivnih formula u kojima se članovi niza niza
zadaju pomoću već prije definiranih članova niza. Zavisno od rekurzivne
formule, ponekad je potrebno zadati više od jednog početnog člana niza.

Primjer 3. Odredimo nekoliko prvih članova niza zadanih općim članom:

n +1
a) a n =
n+2
2 3 4 5
a1 = , a 2 = , a 3 = , a 4 = , …
3 4 5 6
−n
b) a n = 2
1 1 1 1
a1 = , a 2 = , a 3 = , a 4 = , …
2 4 8 16
−n
c) a n = 2
1 1 1 1
a1 = , a 2 = , a 3 = , a 4 = , …
2 4 8 16
d) a n = n 2
+n 
a1 = 1 , a 2 = 2 , a 3 = 3 , a 4 = 4 , …

Primjer 4. Napišimo prvi, peti, trinaesti i trideset i drugi član niza zadanog
n
općim članom a n = .
n +1
1 5 13 32
a1 = , a 5 = , a13 = , a 32 = .
2 6 14 33

Primjer 5. Odredimo prvih pet članova niza zadanog rekurzivnom formulom:

a) a n = a n −1 + n , a1 = 1
a 2 = 3 , a 3 = 6 , a 4 = 10 , a 5 = 15
b) a n = a n −1 a n − 2 , a1 = 1 , a 2 = 2
a3 = 2 , a 4 = 2 2 = 4 8 , a5 = 8 32
c) a n = a n−1 − n ⋅ a n −2 , a1 = a 2 = 1 , n ≥ 3
2

a 3 = −2 , a 4 = 0 , a 5 = 10 .

22
Primjer 6. Fibonaccijev niz
Fibonaccijev
niz
Neka je a1 = 1 , a 2 = 1 , a n = a n −1 + a n − 2 , n ≥ 3 . Napišimo prvih 13 članova ovog
niza:
1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89.

Daniel Bernoulli je početkom 18. stoljeća našao formulu za opći član

Fibonaccijevog niza:
1  1 + 5   1 − 5  
n n

an =   −  
5  2   2  
 

Lako je pokazati da je omjer člana Fibonaccijevog niza i njegovog prethodnika

jednak 1.618… što je točno omjer zlatnog reza. Upravo zbog toga Fibonaccijev
niz susrećemo u velikom broju primjera iz svakodnevnog života.

Postoje i nizovi za koje ne znamo formulu općeg člana niti rekurzivnu ralaciju
izmeñu članova niza. Takve nizove možemo zadati opisom.

Primjer 7. Neka je a n n-ta znamenka decimalnog prikaza broja

π ≈ 3.1415928K Tada je a1 = 1 , a 2 = 4 , a3 = 1 , a 4 = 5 , … Niz je potpuno
odreñen, a po potrebi jednim od poznatih algoritama možemo izračunati velik
broj članova ovog niza. Tako je npr. a101 = 8 .

2.2. ARITMETIČKI NIZ

Niz je aritmetički ako je svaki član niza, počevši od drugog, jednak prethodnom aritmetički
članu uvećanom za konstantu d, tj. niz
a n+1 = a n + d .

Broj d naziva se diferencija (razlika) aritmetičkog niza (a-niza). razlika

aritmetičkog
d = a n+1 − a n niza

Aritmetički niz jednoznačno je odreñen ako znamo njegov prvi član a1 i razliku
niza d.

Ako je d > 0 , niz je rastući, tj. a n+1 > a n .

Ako je d < 0 , niz je padajući, tj. a n+1 < a n .
Ako je d = 0 , onda je niz konstantan, tj. a1 = a 2 = a 3 = K = a n = K

Zašto naziv niza: aritmetički niz? naziv niza

Kako je a n − a n −1 = d i a n+1 − a n = d to je a n − a n −1 = a n +1 − a n što daje

23
 a n −1 + a n +1
an = .
2

Svaki član aritmetičkog niza (osim prvog) jednak je aritmetičkoj sredini dvaju
susjednih članova (prethodnika i sljedbenika).

Izvedimo formulu općeg člana aritmetičkog niza:

a1
a 2 = a1 + d
a 3 = a 2 + d = a 1 +2 d
a 4 = a 3 + d = a 1 +3d
a 5 = a 4 + d = a 1 +4 d
M
a n = a n −1 + d = a 1 + (n − 1)d
opći član
aritmetičkog
Opći član aritmetičkog niza s prvim članom a 1 i razlikom d ima oblik: niza
a n = a 1 + (n − 1)d .

Tvrdnju dokazujemo matematičkom indukcijom.

Primjer 1. Odredimo dvadeseti član aritmetičkog niza 5, 9, 13, 17, …

Prvi član niza je a1 = 5 , a razlika niza d = 9 − 5 = 4 pa je:

a 20 = a1 + 19d = 5 + 19 ⋅ 4 = 81 .

Primjer 2. Peti član aritmetičkog niza je 19, a deseti član 39. Odredimo prvi
član i razliku niza.

Zapišimo peti i deseti član u obliku a n = a 1 + (n − 1)d , tj. a 5 = a 1 +4d = 19 ,

a10 =a 1 +9d = 39 . Odredimo rješenje sustava:
a1 + 4d = 19
 .
a1 + 9d = 39
Dobivamo a1 = 3 i d = 4 pa je traženi niz 3, 7, 11, …

a1 + a 5 = 24
Primjer 3. Odredimo aritmetički niz ako je: .
a 2 ⋅ a3 = 60

Zapišemo li dane članove aritmetičkog niza u obliku a n = a 1 + (n − 1)d , dobivamo

sustav:
a1 + a1 + 4d = 24
 ,
(a1 + d )(a1 + 2d ) = 60
čije je rješenje a1 = −2 i d = 7 pa je traženi niz – 2, 5, 12, …

24
Odredimo sada formulu za zbroj prvih n članova aritmetičkog niza. suma prvih n
članova
Neka je zadan aritmetički niz a1 , a 2 , a3 , …, a n , a n+1 , … . Označimo sa S n zbroj aritmetičkog
prvih n članova niza. Tada je: niza
S n = a1 + a 2 + a 3 + K + a n −1 + a n ,
ali i
S n = a n + a n −1 + K + a3 + a 2 + a1 ,
odnosno
S n = a1 + (a1 + d ) + K + (a1 + (n − 2 )d ) + (a1 + (n − 1)d ) ,
S n = a n + (a n − d ) + K + (a n − (n − 2 )d ) + (a n − (n − 1)d ) .
zbrajanjem ovih jednakosti dobivamo
2 S n = (a1 + a n )n
te je
S n = (a1 + a n ) .
n
2
Kako za opći član aritmetičkog niza vrijedi formula a n = a 1 + (n − 1)d zbroj prvih n
članova aritmetičkog niza možemo računati po formuli:
S n = [2a1 + (n − 1)d ] .
n
2

Primjer 4. Koliko članova aritmetičkog niza – 9, – 6, – 3, … treba zbrojiti da

zbroj bude 66?

Radi se o nizu kod kojeg je prvi član a 1 = −9 , razlika niza d = 3 i zbroj prvih n
članova niza S n = 66 .

Kako je S n = [2a1 + (n − 1)d ] treba odrediti n iz jednadžbe:

n
2
n
[− 18 + (n − 1) ⋅ 3] = 66 ,
2
tj.
n 2 − 7 n − 44 = 0 .
Rješenja jednadžbe su n1 = 11 , n2 = −4 . Broj članova niza je pozitivan broj,
dakle treba zbrojiti 11 članova niza da se dobije zbroj 66.

Primjer 5. Razlika aritmetičkog niza s konačnim brojem članova je 2, a zbroj

njegovih članova iznosi 28. Prvi član niza jednak je broju članova niza. Koji je to
niz?

Riječ je o nizu za koji je d = 2 , S n = 28 i a 1 = n . Kako je S n =

n
(a1 + a n ) i
2
a n = a 1 + (n − 1)d = n + (n − 1) ⋅ 2 = 3n − 2 , dobivamo jednadžbu:
n
(n + 3n − 2) = 28 ,
2
tj.
2n 2 − n − 28 = 0

25
 7
Rješenja jednadžbe su n1 = 4 , n 2 = − . Broj članova niza je pozitivan broj,
2
dakle riječ je o nizu čiji je prvi član a 1 = 4 i razlika d = 2 , tj. o nizu 4, 6, 8, …

Želimo sada izmeñu dva zadana člana a i b nekog niza interpolirati (umetnuti) interpolacija
r članova (brojeva) tako da dobiveni niz bude aritmetički niz čiji je prvi član a, a
posljednji član b, tj.
a, x1 , x 2 , x3 , …, x r , b
Za dobiveni niz vrijedi: a 1 = a , a n = b i n = r + 2 . Odredimo razliku δ dobivenog
niza:
b−a
a n = a 1 + (n − 1)δ ⇒ b = a + (r + 2 − 1)δ ⇒ δ = .
r +1

Primjer 6. Izmeñu brojeva 7 i 35 treba umetnuti šest brojeva koji će sa zadana

dva činiti osam uzastopnih članova aritmetičkog niza.

Za traženi niz vrijedi a = 7 , b = 35 i r = 6 pa je razlika tog niza

b − a 35 − 7
δ= = = 4 , odnosno traženi niz je 7, 11, 15, 19, 23, 27, 31, 35.
r +1 6 +1

2.3. GEOMETRIJSKI NIZ

Niz je geometrijski ako je svaki član niza, počevši od drugog, jednak geometrijski
niz
prethodnom članu pomnoženom s konstantom q ≠ 0 , tj.
a n+1 = a n ⋅ q , n ≥ 1 .
kvocijent
Broj q naziva se kvocijent (količnik) geometrijskog niza (g-niza). geometrijskog
a niza
q = n +1 .
an

Geometrijski niz jednoznačno je odreñen ako znamo njegov prvi član a1 i

kvocijent niza q.

Zašto naziv niza: geometrijski niz? naziv niza

a a a a
Kako je n = q i n +1 = q to je n = n +1 , odnosno
a n −1 an a n −1 an
a n = a n −1 ⋅ a n +1 .

Svaki član geometrijskog niza (osim prvog) jednak je geometrijskoj sredini

dvaju susjednih članova (prethodnika i sljedbenika).

26
Primjer 1.

a) Niz brojeva 3, 6, 12, 24, 48, … je geometrijski niz. Prvi član niza je
6
a1 = 3 , a kvocijent niza q = = 2 .
3
b) Niz brojeva – 2, – 6, – 18, – 54, – 162, … je geometrijski niz. Prvi član
−6
niza je a1 = −2 , a kvocijent niza q = = 3.
−2
1 1 1 1
c) Niz brojeva 1 , − , , − , , … je geometrijski niz. Prvi član niza je
2 4 8 16
1
a1 = 1 , a kvocijent niza q = − .
2
Niz brojeva u kojemu su članovi s neparnim indeksima pozitivni brojevi,
a članovi s parnim indeksima negativni brojevi ili obrnuto nazivamo
alternirajućim nizom.

d) Ako je q = 1 , onda geometrijski niz prelazi u niz a1 , a1 , a1 , a1 , … Za

takav niz kažemo da je konstantan niz.

Izvedimo formulu općeg člana geometrijskog niza:

a1
a 2 = a1 ⋅ q
a 3 = a 2 ⋅ q = a 1 ⋅q 2
a 4 = a 3 ⋅ q = a 1 ⋅q 3
a 5 = a 4 ⋅ q = a 1 ⋅q 4
M
a n = a n −1 ⋅ q =a 1 ⋅q n−1

Opći član geometrijskog niza s prvim članom a 1 i kvocijentom q ima oblik: opći član
geometrijskog
a n = a 1 ⋅q n −1 . niza

Tvrdnju dokazujemo matematičkom indukcijom.

Primjer 1.

a) Odredimo četvrti član geometrijskog niza kojemu je prvi član niza

1
a1 = −6 i kvocijent q = − .
2
Primjenom formule za opći član geometrijskog niza dobivamo:
3
 1 3
a 4 = a 1 ⋅q = −6 ⋅  −  = .
3

 2 4
b) Odredimo petnaesti član geometrijskog niza kojemu je prvi član niza
1
a1 = 64 i kvocijent q = .
2

27
 Primjenom formule za opći član geometrijskog niza dobivamo:
14
1 1
a15 = a 1 ⋅q 14
= 64 ⋅   = 2 6 ⋅ 2 −14 = 2 −8 = .
2 256

Primjer 2. Odredimo geometrijski niz čiji je drugi član 24, a peti 81.

Zapišimo drugi i peti član u obliku a n = a 1 ⋅q n −1 , tj. a 2 = a1 ⋅q = 24 , a 5 =a 1 ⋅q 4 = 81 .

Odredimo rješenje sustava:
a1 ⋅ q = 24
 .
a1 ⋅ q = 81
4

24
Izrazimo li iz prve jednadžbe sustava a1 dobivamo a1 = što uvršteno u drugu
q
24 4 27 3 24
jednadžbu daje ⋅ q = 81 , odnosno q 3 = . Slijedi da je q = i a1 = = 16 .
q 8 2 3
2

Traženi geometrijski niz je 16, 24, 36, …

a 4 − a 6 = 756
Primjer 3. Odredimo geometrijski niz ako je: .
a 4 − a5 = 432

Zapišemo li dane članove aritmetičkog niza u obliku a n = a 1 ⋅q n −1 , dobivamo

sustav:
a1 q − a1q = 756
3 5

 3 ,
a1 q − a1q 4 = 432
odnosno
a1 q 3 (1 − q 2 ) = 756
 3 .
a1 q (1 − q ) = 432
432
Iz druge jednadžbe dobivamo a1 q 3 = što uvršteno u prvu jednadžbu daje
1− q
⋅ (1 − q )(1 + q ) = 756
432
1− q
3
čije je rješenje q = . Dalje dobivamo a1 = 1024 čime je jednoznačno odreñen
4
geometrijski niz.

Odredimo sada formulu za zbroj prvih n članova geometrijskog niza.

zbroj prvih n
Neka je zadan geometrijski niz a1 , a 2 , a3 , …, a n , … . Označimo sa S n zbroj članova
prvih n članova niza. Tada je: geometrijskog
S n = a1 + a 2 + a3 + K + a n , niza

odnosno
S n = a1 + a1 ⋅ q + a1 ⋅ q 2 + K + a1 ⋅ q n −1 .
Množenjem izraza za S n sa q i oduzimanjem od S n dobivamo:

28
 q ⋅ S n = a1 ⋅ q + a1 ⋅ q 2 + a1 ⋅ q 3 + K + a1 ⋅ q n
S n − q ⋅ S n = a1 − a1 ⋅ q n ,
odnosno
(
S n (1 − q ) = a1 1 − q n , )
te je
1− qn
S n = a1 , q ≠ 1.
1− q

Kako za opći član geometrijskog niza vrijedi formula a n = a 1 ⋅q n −1 zbroj prvih n

članova geometrijskog niza možemo računati po formuli:
a − an q
Sn = 1 .
1− q

1 1 1 1
Primjer 4. Koliko članova geometrijskog niza 2 , − 1 , , − , , , … treba
2 4 8 16
85
zbrojiti da zbroj bude ?
64

1
Radi se o nizu kod kojeg je prvi član a 1 = 2 , kvocijent niza q = − i zbroj prvih n
2
85
članova niza S n = . Tada je
64
n
 1
1− − 
4   1   85
n

Sn = 2 ⋅ 
2
= ⋅ 1 −  −   = ,
 1  3   2   64
1− − 
 2
odnosno
n
 1 255
1− −  = ,
 2 256
iz čega slijedi
n
 1 1
−  = i n = 8.
 2 256
85
Zbroj prvih 8 članova geometrijskog niza jednak je .
64

Primjer 5. U geometrijskom nizu odredimo n i q ako je a 1 = 3 , a n = 96 i S n = 189 .

a1 − a n q
Primijenimo li formulu za zbroj prvih n članova geometrijskog niza S n =
1− q
3 − 96q
dobivamo 189 = iz čega slijedi da je q = 2 .
1− q
Iz formule za opći član geometrijskog niza a n = a 1 ⋅q n −1 dobivamo 96 = 3 ⋅ 2 n −1 ,
odnosno 2 n −1 = 32 iz čega je n = 6 .

29
Želimo sada izmeñu dva zadana člana a i b nekog niza interpolirati (umetnuti)
interpolacija
r članova (brojeva) tako da dobiveni niz bude geometrijski niz čiji je prvi član a,
a posljednji član b, tj.
a, x1 , x 2 , x3 , …, x r , b
Za dobiveni niz vrijedi: a 1 = a , a n = b i n = r + 2 . Odredimo kvocijent ρ
dobivenog niza:
b b
b = a ⋅ q r + 2−1 = a ⋅ ρ r +1 ⇒ ρ r +1 = ⇒ ρ = r +1 .
a a

Primjer 6. Izmeñu brojeva 3 i 19683 treba umetnuti sedam brojeva koji će sa

zadana dva činiti devet uzastopnih članova geometrijskog niza.

Za traženi niz vrijedi a = 3 , b = 19683 i r = 7 pa je kvocijent tog niza

b 19683 8
ρ = r +1 = 8 = 6561 = 3 , odnosno traženi niz je 3, 9, 27, ...
a 3

2.4. LIMES NIZA. TEOREMI O LIMESIMA

2.4.1. LIMES ILI GRANIČNA VRIJEDNOST NIZA

Primjer 1. Što se dogaña s članovima niza (a n ) zadanog općim članom za

velike vrijednosti broja n?

1
a) a n =
10 n
Napišimo prvih nekoliko članova zadanog niza: a1 = 0.1 , a 2 = 0.01 ,
a 3 = 0.001 , a 4 = 0.0001 , … Uočimo da članovi niza teže prema nuli.
n −1
b) a n =
n
1 2
Napišimo prvih nekoliko članova zadanog niza: a1 = 0 , a 2 = , a 3 = ,
2 3
3 9
a 4 = , …, a10 = . Uočimo da članovi niza teže prema broju 1.
4 10

Za niz (a n ) realnih brojeva kažemo da je konvergentan ako postoji realan broj konvergentan
niz
a takav da niz (a n ) teži broju a kada n neograničeno raste. Tada kažemo da je a
limes niza
limes ili granična vrijednost niza i pišemo lim a n = a .
n →∞

Za niz koji nije konvergentan kažemo da je divergentan. divergenta niz

Važno: Konvergentan niz ima samo jedan limes.

30
Primjer 2.
1
a) Niz zadan općim članom a n = 1 − .
10 n
9
Napišimo prvih nekoliko članova zadanog niza: a1 = 0 , a 2 = ,
10
99 999
a3 = , a4 = , ... Članovi niza teže k broju 1, niz je konvergentan.
100 1000
 1 
Limes zadanog niza je 1, tj. lim1 − n  = 1 .
n →∞
 10 

b) Niz – 2, 2, – 2, 2, – 2, … zadan općim članom a n = (− 1) ⋅ 2 ima dvije

n

točke gomilanja. Niz je divergentan. Niz nema limes.

c) Niz 1, 2, 3, 4, 5, … zadan općim članom a n = n neograničeno raste, ali

po dogovoru pišemo lim a n = ∞ . Kažemo da niz teži u beskonačno.
n →∞

Kažemo da je niz (a n ) nul-niz ako je lim a n = 0 . nul-niz

n →∞

Ako je lim a n = ∞ (niz (a n ) neograničeno raste), onda vrijedi lim

1
= 0 (niz
n →∞ n →∞ a
n

 1 
  je nul-niz).
 an 

neograničeno rastući nizovi nul-nizovi neograničeno

rastući nizovi
1
n k , n, k ∈ N
nk
k
1
n k
n
k 1
n , k , m ∈N
m k
m
n
1
log n
log n

2.4.2. ALGEBRA NIZOVA

U skupu svih beskonačnih nizova realnih brojeva definiramo zbrajanje

(oduzimanje) i množenje po uzoru na zbrajanje (oduzimanje) i množenje realnih
brojeva.
Neka su zadana bilo koja dva niza realnih brojeva (a n ) i (bn ) . Definirajmo zbroj i
produkt nizova na sljedeći način:
(a n ) + (bn ) = (a n + bn ) ,
(a n ) − (bn ) = (a n ) + (− bn ) = (a n − bn ) ,
31
 (a n ) ⋅ (bn ) = (a n ⋅ bn ) .
Ako su svi članovi niza (bn ) različiti od 0, onda definiramo i količnik niza kao:
(a n )  a n 
= .
(bn )  bn 
Kombinirajući dva ili više nizova dobivamo složenije nizove. Da bi izračunali
njihove limese koristimo teorem o konvergentnim nizovima.

Teorem o konvergentnim nizovima teorem o

Neka su zadana dva konvergentna niza (a n ) i (bn ) . Neka je lim a n = a i konvergen-
n →∞
tim nizovima
lim bn = b . Tada vrijedi:
n →∞

1. Niz (a n ) ± (bn ) = (a n ± bn ) je konvergentan i

lim(a n ± bn ) = lim a n ± lim bn = a ± b .
n →∞ n →∞ n →∞

2. Niz (a n ) ⋅ (bn ) = (a n ⋅ bn ) je konvergentan i

lim(a n ⋅ bn ) = lim a n ⋅ lim bn = a ⋅ b .
n →∞ n →∞ n →∞

3. Ako je bn ≠ 0 za svaki n ∈ N i ako je lim bn ≠ 0 , onda je

n →∞

a n lim an a
lim = n →∞ = .
n →∞ b lim bn b
n
n →∞
bn
4. Niz a n je konvergentan i vrijedi
lim a n
n →∞
bn
(
= lim a n
n →∞
) lim bn
n→∞ = ab .

Posebno istaknimo kada je niz (c n ) konstantan niz, tj. c n = c . Tada vrijedi

lim c n = c .
n →∞

Za konvergentne nizove (c n ) ± (a n ) = (c n ± a n ) i (c n ) ⋅ (a n ) = (c n ⋅ a n ) vrijedi

lim(a n ± c ) = lim a n ± c = a ± c i
n →∞ n →∞

lim(c ⋅ a n ) = c ⋅ lim a n = c ⋅ a .
n →∞ n →∞

Primjer 1. Odredimo limes zadanih nizova:

2 1 1 1 1
a) lim = lim +  = lim + lim = 0 + 0 = 0 ,
n →∞ n

n →∞ n n  n →∞ n n →∞ n
1 1 1 1 1
b) lim 2 = lim ⋅  = lim ⋅ lim = 0 ⋅ 0 = 0 ,
n →∞ n

n →∞ n n
 n →∞ n n→ ∞ n

Analogijom možemo zaključiti i da je

c c c
lim 3 = lim 4 = K = lim k = 0 .
n →∞ n n →∞ n n →∞ n

32
 n 1 lim 1 1
c) lim = lim = n →∞
= = 1.
n →∞ n + 1 n →∞ 1 1 1+ 0
1+ lim 1 + lim
n n →∞ n→ ∞ n

Primjer 2. Izračunajmo:

7n − 2
a) lim
n →∞ 3n + 5

Ako primijenimo teorem o konvergentnim nizovima – limes kvocijenta

∞
dobit ćemo , tj. neodreñeni izraz. Da bismo mogli odrediti limes niza
∞
(a n ) preoblikujmo a n = 7n − 2 tako da brojnik i nazivnik podijelimo s
3n + 5
najvećom potencijom od n koja se pojavljuje u a n , u ovom slučaju s n.
Dobivamo
2 lim 7 − 2 
7 −  
7n − 2 / : n n = n→∞  n 7−0 7
lim = lim = = ,
n →∞ 3n + 5 / : n n →∞ 5  5 3+ 0 3
3+ lim 3 + 
n n →∞ n

3 4 3
− 2 + 3
3n 2 − 4n + 3 / : n 3 n = 0−0+0 = 0,
b) lim = lim n n
n →∞ 7 n + n − 2 / : n
3 3 n→ ∞ 1 2 7+0−0
7+ 2 − 3
n n
1
1− 3
n3 + 1 / : n3 n = 1− 0 = 1 = ∞ ,
c) lim 2 = lim
n →∞ 2 n − 1 / : n 3 n →∞ 2 1 0−0 0
− 3
n n
 1 1
1 ⋅ 1 +  ⋅
n(n + 1) /:n 3
 n n
d) lim = lim =
n →∞ (n + 2 )(n + 3)(n + 4 ) / : n 3 n→ ∞  2  3  4 
1 + 1 + 1 + 
 n  n  n 
1 ⋅ (1 + 0 ) ⋅ 0
= = 0,
(1 + 0)(1 + 0)(1 + 0 )

n →∞
(
e) lim n 2 + 2n − n ⋅ ) n 2 + 2n + n
n 2 + 2n + n
= lim
n →∞
2n /:n
n 2 + 2n + n / : n
=

2 2
= lim = =1
n →∞
2 1+ 0 +1
1+ +1
n

33
Limes geometrijskog niza

Beskonačan geometrijski niz (a n ) s kvocijentom q je konvergentan ako je limes

geometrijskog
q < 1 , a divergentan ako je q > 1 . niza
Za q < 1 je lim q n = 0 .
n →∞

Primjer 3. Izračunajmo:

2n + 3
a) lim
n →∞ 5 n − 1

2n + 3
Neka je a n = . Nakon što brojnik i nazivnik podijelimo sa 3 n dobit
5 −1
n

n
2 3
  + n n
 5 5 2 2
ćemo a =
n
. Kako je bn =   geometrijski niz s q = < 1 , to
1− n
1 5 5
5
n
2 1
je lim  = 0 . Analogno vrijedi za nizove s općim članovima c n = n i
 
n →∞ 5 5
3
dn = n .
5
n
2 3
  + n
2 +3
n
0+0
= lim  
5 5
Tada je lim n = = 0.
n →∞ 5 − 1 n →∞ 1 1− 0
1− n
5
2 +3
n n
b) lim 2
n →∞ n + 2 ⋅ 3 n

Budući da eksponencijalna funkcija raste brže od algebarske, vrijedi:

np
lim n = 0 za a > 1 , a ∈ R, p > 0 .
n →∞ a

Da bismo izračunali limes niza brojnik i nazivnik dijelimo potencijom

najveće baze, tj.
n
2
  +1
2 n + 3n / : 3 n 0 +1 1
= lim  2
3
lim 2 = = .
n →∞ n + 2 ⋅ 3 / : 3
n n n →∞ n 0+2 2
+2
3n

Broj e

U skupu monotonih nizova posebnu pažnju pridajemo konvergentnom nizu

broj e
kojim definiramo broj e ≈ 2.7183K koji se pojavljuje npr. kao baza prirodnog
logaritma. Oznaka e za taj broj je opće prihvaćena u čast matematičara
Leonarda Eulera (1707-1783). Vrijedi:

34
 n
 1
lim1 +  = e .
n →∞
 n

2.5. POJAM REDA. GEOMETRIJSKI RED

2.5.1. POJAM REDA

Neka su a1 , a 2 , a3 , …, a n članovi niza (a n ) . Zbrajajući članove niza (a n )

dobivamo niz parcijalnih suma (S n ) :
S1 = a1
S 2 = a1 + a 2
S 3 = a1 + a 2 + a 3
M
S n = a1 + a 2 + a3 + K + a n

Nastavi li se postupak zbrajanja u beskonačnost: a1 + a 2 + a3 + K + a n + K

postavlja se pitanje je li zbroj konačan?

∞
Izraz oblika a1 + a 2 + a3 + K + a n + K nazivamo redom i označavamo s ∑a
n =1
n . red

n
Njegova n-ta parcijalna suma je S n = ∑ a k =a1 + a 2 + a 3 + K + a n . n-ta parcijalna
k =1 suma
Kažemo da je red konvergentan ako je konvergentan niz (S n ) njegovih
parcijalnih suma. U tom je slučaju suma reda jednaka limesu njegovih suma reda
parcijalnih suma: S = lim S n .
n →∞

U protivnom, red je divergentan ako niz (S n ) nije konvergentan.

1 1 1 1
Primjer Je li red + + + + K konvergentan?
2 4 8 16
1 1 1 3 1 1 1 7
Ispišimo niz parcijalnih suma S1 = , S 2 = + = , S 3 = + + = ,
2 2 4 4 2 4 8 8
7 1 15 1 3 7 15
S 4 = S 3 + a4 = + = , …, tj. , , , ,…
8 16 16 2 4 8 16
n-ta parcijalna suma jednaka je zbroju konačnog geometrijskog niza:
1
1− n
1 1 1
Sn = + + + K + n = ⋅
1 1 2 = 1 − 1 . Tada je lim S = lim1 − 1  = 1 . Red
n
2 4 8 2 2 1 2n n →∞ n →∞
 2 
n
1−
2
je konvergentan i suma reda jednaka je 1.

35
2.5.2. GEOMETRIJSKI RED

∞
Ako je (a n ) geometrijski niz, tada red oblika ∑a n =a1 + a 2 + a 3 + K + a n + K geometrijski
n =1
red
nazivamo geometrijskim redom.

Za dani geometrijski niz odredili smo sumu prvih n članova:

1− qn
S n = a1 + a1 q + a1 q 2 + a1q 3 + K + a1 q n −1 = a1 ⋅ , q ≠ 1.
1− q
To je upravo n-ta parcijalna suma beskonačnog geometrijskog reda
∞

∑a q
k =1
1
k −1
= a1 + a1q + a1 q 2 + a1 q 3 + K + a1 q n −1 + a1 q n + K

∞
Geometrijski red ∑a q
k =1
1
k −1
je konvergentan ako i samo ako je q < 1 . Tada je

suma reda: suma

∞
a geometrijskog
S = ∑ a1q k −1 = 1 . reda
k =1 1− q

3 2 2 2
Primjer 1. Izračunajmo sumu geometrijskog reda + + ⋅ +K
2 3 3 3

3 2 2 2 2
Uočimo da je a1 = , a2 = , a3 = ⋅ , odnosno q = i q < 1 . Tada je
2 3 3 3 3
a1 3
S= =3 .
1− q 2

Primjer 2. Riješimo jednadžbu: log x + log 3 x + log 9 x + K = 3 .

Na lijevoj strani jednadžbe imamo:

 1 1
 1 1
1+ + +K
log x + log 3 x + log 9 x + K = log x ⋅ x 3 ⋅ x 9 ⋅ K = log x 3 9 .
 
1 1
Izračunajmo sumu geometrijskog reda 1 + + + K . Uočimo da je a1 = 1 ,
3 9
1 1 1 a 1 3
a 2 = , a 3 = , odnosno q = i q < 1 . Tada je S = 1 = = .
3 9 3 1− q 1 2
1−
3
3
3
Dobivamo jednadžbu log x 2 = 3 , odnosno log x = 3 čije je rješenje x = 100 .
2

36
ZADACI ZA VJEŽBU:

1. Odredite aritmetički niz ako je:

a5 + a11 = −0.2 a1 + a5 = 24
a) , b) .
a4 + a10 = 2.6 a2 ⋅ a3 = 60
2. U nizu 51, 48, 45, ... odredite prvi član s negativnim predznakom.
1 1 1
3. Odredite x takav da brojevi , , budu uzastopni članovi
x+2 3 x−2
aritmetičkog niza.
4. Koliko članova aritmetičkog niza -9, -6, -3 treba zbrojiti da zbroj bude 66?
5. Koliko članova aritmetičkog niza 2, 5, 8, 11, 14, ... treba zbrojiti da zbroj bude
veći od 100?
6. Izmeñu 1 i 1.3 treba umetnuti pet brojeva koji će s dvama zadanima činiti
sedam uzastopnih članova aritmetičkog niza.
a4 − a6 = 936
7. Odredite geometrijski niz ako je .
a4 − a5 = 234
8. Četiri broja uzastopni su članovi geometrijskog niza. Zbroj dva krajnja je
jednak 9, a dva srednja 6. Odredite te brojeve.
1 1 1
9. Odredite x takav da brojevi , , budu uzastopni članovi
x+2 x−2 x−4
geometrijskog niza.
a2 + a5 − a4 = 10
10. Odredite geometrijski niz ako je .
a3 + a6 − a5 = 20
a6 − a4 = 216
11. Odredite a1 , q i n geometrijskog niza ako je S n = 40 i .
a3 − a1 = 8
12. Za geometrijski niz odredite preostala dva tražena podatka:
a) a1 = 3 , an = 192 , S n = 381 b) a1 = 6 , q = 2 , S n = 3066
n, q = ? n, an = ?
13. Izračunajte:
 7 − 3n 9n3 − 5n 
a) lim  ⋅ ,
n → ∞ 9 n − 4 3n 3 + 4n 2 − 5 
 
4n 4 − 2n + 2n
b) lim ,
n →∞ − 4n 2 − 3n
(
c) lim 5n 2 + n + 3 − 5n 2 + 2n ,
n →∞
)
3n − 5 ⋅ 2 n + 7 n + 2
d) lim .
n → ∞ 3 ⋅ 2 n − 7 n + 9 ⋅ 3n

37
3. FUNKCIJE
Kada proučite ovu nastavnu cjelinu, moći ćete odgovoriti na pitanja:
1. Što je funkcija? Koji su primjeri funkcija u svakodnevnom životu?
2. Kako zadajemo funkcije? Koja su osnovna svojstva funkcija?
3. Što je kompozicija funkcija?
4. Kako računamo limes funkcije?

3.1. POJAM FUNKCIJE

3.1.1. DEFINICIJA FUNKCIJE

funkcija
Neka su D i K dva neprazna skupa. Funkcija f sa skupa D u skup K je pravilo
(postupak) koje svakom elementu skupa D pridružuje točno jedan element
skupa K, pišemo: f : D → K ili x a y = f ( x ) .

D f K

y=f ( x)

domena
Skup D nazivamo područje definicije ili domena funkcije, a skup K područje
vrijednosti ili kodomena funkcije f. kodomena

Element x skupa D nazivamo argument funkcije (nezavisna varijabla ili

ulazna vrijednost funkcije), a njemu pridruženi element y, oznaka y = f ( x ) ,
zavisna
varijabla
nazivamo vrijednost funkcije (zavisna varijabla, izlazna vrijednost funkcije ili
rezultat djelovanja funkcije na nezavisnu varijablu). nezavisna
varijable
Ovdje promatramo samo funkcije kojima su domena i kodomena podskupovi
skupa realnih brojeva. Tada govorimo o realnoj funkciji realne varijable,
f : D → K , D, K ⊆ R.

Slika funkcije f : D → K je skup svih vrijednosti funkcije, tj. slika funkcije

f (D ) = {y ∈ K : y = f ( x ), x ∈ D}. Očito je f (D ) ⊆ K .

38
3.1.2. ZADAVANJE FUNKCIJE

Funkcije možemo zadati:

zadavanje
1. analitički funkcije
2. tablicom
3. grafom

Funkcija zadana analitički

Ako je pravilo pridruživanja kojim funkcija elementima iz domene pridružuje

elemente kodomene izraženo formulom, tada kažemo da je funkcija zadana
analitički.

Primjer 1. Za funkcije zadane analitički odredimo funkcijske vrijednosti ako je:

a) f ( x ) = x −
1
, x=3
x
f (3) = 3 − =
1 8
3 3
b) f ( x ) = log(3 x + 5) , x = −
4
3
  4 
f (3) = log 3 ⋅  −  + 5  = log 1 = 0
  3 
 x2 , x < 1
c) f ( x ) =  , x = −1 , x = 2
 x − 1, x ≥ 1
Da bismo odredili f (− 1) uočimo da je tada f ( x ) = x 2 što daje f (− 1) = 1 ,
a da bismo odredili f (2) uočimo da je tada f ( x ) = x − 1 što daje
f (2 ) = 1 .

 2 
Primjer 2. Odredimo f ( x ) ako je f  − x + 1 = x .
 3 
Označimo t = − x + 1 . Tada je x = − ⋅ (t − 1) pa je f (t ) = − ⋅ (t − 1) , odnosno
2 3 3
3 2 2
f (x ) = − x + .
3 3
2 2

Funkcija zadana tablicom

Funkciju možemo zadati pomoću tablice u kojoj za vrijednosti nezavisne

varijable navodimo pripadne vrijednosti zavisne varijable, tj. funkcijske
vrijednosti. Takve tablice uglavnom nastaju na dva načina:

Brojčane rezultate nekih eksperimenata ili pojava zapisujemo pomoću
tablica.

Poznata je formula za funkciju f ( x ) i primjenom te formule tabeliramo

39
vrijednosti koje su značajne za proučavanje pojave ili procesa.
Razvoj primjene matematike posebice u fizici i mehanici tijekom 17. i 18.
stoljeća zahtijevao je računanje s eksponencijalnim, logaritamskim i
trigonometrijskim funkcijama. Da bi se olakšalo mukotrpno računanje,
vrijednosti spomenutih funkcija tiskane su u obliku tablica. Jedne od prvih jesu
Napierove logaritamske tablice.

Funkcija zadana grafom

Ovaj način zadavanja funkcije ima vrlo značajnu praktičnu primjenu, osobito u
znanstvenim istraživanjima. Poznati su razni instrumenti, npr. seizmograf,
tahograf, elektrokardiograf i dr. koji neprekidno mjere odreñene veličine i crtaju
graf funkcije.

Graf funkcije f : D → R je skup svih točaka ( x, f ( x )) , x ∈ D . Pišemo:

Γ f = {( x, y ) : y = f ( x ), x ∈ D} .

Ako su vrijednosti funkcije f odreñene formulom f ( x ) kažemo da je y = f ( x )

jednadžba grafa funkcije (jednadžba krivulje).

Pitamo se je li svaka krivulja u ravnini graf neke funkcije? Nije. Odgovor na

pitanje daje nam definicija funkcije u kojoj je istaknuto da je svakom elementu
domene pridružen točno jedan element kodomene.
Općenito provjeru je li neka krivulja graf funkcije možemo provesti pomoću
vertikalnog testa:
Krivulja predstavlja graf funkcije ako ne postoji niti jedan vertikalan pravac koji
krivulju siječe u više od jedne točke.

3.1.3. JEDNAKOST FUNKCIJA

jednakost
Kažemo da su funkcije f : A → B i g : C → D jednake i pišemo f = g ako su funkcija
im jednake domene ( A = C ), jednake kodomene ( B = D ) i ako je f ( x ) = g ( x ) za
svaki x ∈ A .

Primjer Jesu li jednake funkcije:

x2 −1
a) f ( x ) = i g (x ) = x − 1
x +1
Funkcije nisu jednake jer funkcija f nije definirana za x = −1 , a funkcija
g je definirana za svaki x ∈ R, tj. D( f ) ≠ D( g ) .

b) f ( x ) = 2 cos 2 x i g ( x ) = 1 + cos 2 x
Područje definicije i funkcije f i funkcije g je skup R, tj.
D( f ) = D( g ) = R. Uočimo da vrijedi:
1 + cos 2 x = 1 + cos 2 x − sin 2 x = 2 cos 2 x ,
što daje g ( x ) = 1 + cos 2 x = 2 cos 2 x = f ( x ) . Funkcije f i g su jednake.

40
3.1.4. DOMENA FUNKCIJE

Domena ili područje definicije realne funkcije je skup svih realnih brojeva za domena
koje je definiran zakon pridruživanja (za koje zakon pridruživanja ima smisla). funkcije

Primjer Odredimo domenu realnih funkcija:

a) f ( x ) = x 2 − 2 x + 3
Domena funkcije je skup R.

2x 2 + x + 1
b) f ( x ) =
x2 − x
2x 2 + x + 1
Zadani izraz nema smisla za one vrijednosti x za koje je
x2 − x
nazivnik jednak nuli (dijeljenje s nulom nije definirano). Budući da je
x 2 − x = 0 za x = 0 ili x = 1 , to je D( f ) = R \ {0,1} .

c) ( )
f ( x ) = log x 2 − 9 + 2
Argument logaritamske funkcije mora biti pozitivan, tj. x 2 − 9 > 0 , odakle
slijedi D( f ) = − ∞,−3 ∪ 3, ∞ .

d) f ( x ) =
x
2− x
≥ 0 i 2 − x ≠ 0 , odakle slijedi D( f ) = [0,2) .
x
Mora biti
2− x
e) f ( x ) = 4 − x + 3 log( x − 1)
Zadana funkcija poprimit će realne vrijednosti ako je 4 − x ≥ 0 i x − 1 > 0 .
Iz 4 − x ≥ 0 slijedi x ≤ 4 , a iz x − 1 > 0 slijedi x > 1 , što daje D( f ) = (1,4] .
2− x
f) f ( x ) = log
1+ x
2−x
Zadana funkcija poprimit će realne vrijednosti ako je log ≥0 i
1+ x
2− x
> 0 . Odredimo rješenja dobivenih nejednadžbi. Nejednadžba
1+ x
2−x 2− x 1 − 2x
log ≥ 0 ekvivalentna je nejednadžbi ≥ 1 i dalje ≥ 0 čije
1+ x 1+ x 1+ x
 1 2− x
je rješenje x ∈  − 1,  . Rješenje nejednadžbe > 0 je x ∈ − 1,2 . Da
 2 1+ x
bi odredili sve x koji zadovoljavaju oba uvjeta moramo odrediti presjek
 1  1
intervala  − 1,  i − 1,2 . Domena funkcije je D( f ) =  − 1,  .
 2  2

41
3.2. SVOJSTVA FUNKCIJE

3.2.1. MONOTONOST

Kažemo da je realna funkcija f rastuća na intervalu I iz domene ako za sve x1 rastuća

funkcija
i x 2 iz intervala I vrijedi:
x1 < x 2 ⇒ f ( x1 ) ≤ f ( x 2 ) .
padajuća
Kažemo da je realna funkcija f padajuća na intervalu I iz domene ako za sve funkcija
x1 i x 2 iz intervala I vrijedi:
x1 < x 2 ⇒ f ( x1 ) ≥ f ( x 2 ) .

Kažemo da je realna funkcija f konstantna na intervalu I iz domene ako za konstantna

funkcija
sve x1 i x 2 iz intervala I vrijedi:
f ( x1 ) = f ( x 2 ) .

Ako umjesto nejednakosti ≤ ili ≥ vrijede stroge nejednakosti < ili > u gornjim
definicijama, onda govorimo o strogo rastućoj, odnosno strogo padajućoj
funkciji.
Padajuće ili rastuće funkcije jednim imenom zovemo monotonim funkcijama. intervali
monotonosti
Intervale na kojima je funkcija rastuća ili padajuća nazivamo intervalima
monotonosti funkcije.

3.2.2. PARNOST I NEPARNOST

parna
Kažemo da je funkcija f : D → R parna ako i samo ako vrijedi f (− x ) = f ( x ) za funkcija
sve vrijednosti x ∈ D .
Kažemo da je funkcija f : D → R neparna ako i samo ako vrijedi f ( x ) = − f (x ) neparna
za sve vrijednosti x ∈ D . funkcija

Ako je funkcija parna, tada je njezin graf simetričan s obzirom na os y.

Graf neparne funkcije simetričan je u odnosu na ishodište kao centar simetrije.

Primijetimo da većina funkcija nije niti parna niti neparna.

Primjer Koje su od sljedećih funkcija parne, a koje neparne?

a) f ( x ) = 5 x 2 −
1 4
x + sin 2 3 x
2
f (− x ) = 5(− x ) − (− x ) + sin 2 (3 ⋅ (− x )) = 5 x 2 − x 4 + (− sin 3 x ) =
2 1 4 1 2

2 2
= 5 x 2 − x 4 + sin 2 3 x = f ( x )
1
2
Funkcija je parna.

b) f ( x ) = x2 + x + 1 − x2 − x + 1

42
 f (− x ) = (− x )2 + (− x ) + 1 − (− x )2 − (− x ) + 1 = x2 − x + 1 − x2 + x + 1 =
= −( x 2 + x + 1 − x 2 − x + 1) = − f (x )
Funkcija je neparna.

x−3
c) f ( x ) = log
x+3
−1
− x−3 x+3  x −3 x−3
f (− x ) = log = log = log  = − log = − f (x )
− x+3 x −3  x + 3 x+3
Funkcija je neparna.

d) f ( x ) = 17
f (− x ) = 17 pa je f ( x ) = f (− x ) . Funkcija je parna.

e) f ( x ) = 3x − 8
f (− x ) = 3 ⋅ (− x ) − 8 = −3 x − 8 ≠ f ( x )
Funkcija nije ni parna ni neparna.

3.2.3. PERIODIČNOST
periodičnost
Kažemo da je funkcija f : D → R periodična ako postoji broj P > 0 takav da za
sve x ∈ D vrijedi f ( x ) = f ( x + P ) . Broj P naziva se period funkcije f. Najmanji period

pozitivan broj P0 za koji to vrijedi naziva se temeljni period. temeljni

period
2π
Primjer 1. Provjerimo da li je P = period funkcije f ( x ) = 1 + 3 sin 3x + 2 cos 6 x .
3
 2π   2π   2π 
f x+  = 1 + 3 sin 3 x +  + 2 cos 6 x +  = 1 + sin (3 x + 2π ) + 6 cos(6 x + 4π ) =
 3   3   3 
= 1 + 3 sin 3x + 2 cos 6 x = f ( x ) .

Zbroj, razlika, kvocijent i produkt periodičnih funkcija sa sumjerljivim periodima

ponovo je periodična funkcija. (Kažemo da su sva broja a i b sumjerljiva ako je
a
∈ Q. U suprotnom, a i b su nesumjerljivi.)
b

Neka su P1 , P2 , P3 , …, Pn temeljni periodi funkcija f1 , f 2 , f 3 , …, f n . Tada je

funkcija f ( x ) = f 1 (x ) + f 2 ( x ) + f 3 ( x ) + K + f n ( x ) periodična s temeljnim periodom
jednakim najmanjem zajedničkom višekratniku perioda P1 , P2 , P3 , …, Pn .

Primjer 2. Odredimo temeljni period funkcije f ( x ) = sin 2 x + cos 3 x + tg

x
.
4
Označimo s f 1 ( x ) = sin 2 x , f 2 ( x ) = cos 3x i f 3 ( x ) = tg
x
. Tada su periodi
4

43
 2π 2π π
navedenih funkcija P1 = = π , P2 = i P1 = = 4π . Najmanji zajednički
2 3 1
4
 2π 
višekratnik perioda P1 , P2 , P3 : V (P1 , P2 , P3 ) = V  π , ,4π  = 4π . Temeljni period
 3 
zadane funkcije je 4π .

3.3. KOMPOZICIJA FUNKCIJA

Neka su f : D f → R i g : D g → R zadane funkcije. Neka je x bilo koji element iz

domene D f funkcije f i y = f ( x ) . Ako je y ∈ D g , onda je definirana vrijednost
g ( y ) = g ( f ( x )) , odnosno postoji funkcija h : D f → R takva da je h( x ) = g ( f ( x )) .
Funkciju h nazivamo kompozicija funkcija g i f i označavamo h = g o f . kompozicija
funkcija

Područje definicije funkcije h podskup je skupa D f jer sadrži samo one x ∈ D f

za koje vrijedi f ( x ) ∈ D g .

Svojstva kompozicije:
1. Kompozicija funkcija općenito nije komutativna, tj. g o f ≠ f o g . svojstva
2. Kompozicija funkcija je asocijativna, tj. ( f o g ) o h = f o ( g o h ) . kompozicije

Primjer 1. Odredimo kompozicije f o g , g o f , f o f i g o g ako su zadane

funkcije f ( x ) = 2 x − 3 i g ( x ) = x + 4 .

( f o g )(x ) = f (g (x )) = f (x + 4) = 2(x + 4) − 3 = 2 x + 5 ,
(g o f )(x ) = g ( f (x )) = g (2 x − 3) = 2 x − 3 + 4 = 2 x + 1 ,
( f o f )(x ) = f ( f (x )) = f (2 x − 3) = 2(2 x − 3) − 3 = 4 x − 9 ,
(g o g )(x ) = g (g (x )) = g (x + 4) = x + 4 + 4 = x + 8 .

Primjer 2. Odredimo kompoziciju f o g ako su zadane funkcije f ( x ) =

1
i
1 − 2x
g (x ) =
1
.
x
1
( f o g )(x ) = f (g (x )) = f =
1
=
1
=
x
.
 x  1− 2⋅ 1 x − 2 x − 2
x x

Primjer 3. Odredimo kompoziciju g o f ako su zadane funkcije

f ( x ) = log 2 (3x + 5) i g ( x ) = 2 2 x .
(g o f )(x ) = g ( f (x )) = g (log 2 (3 x + 5)) = 2 2 log (3 x +5 ) = (2 log (3 x+5) )2 = (3x + 5)2
2 2
=
= 9 x + 60 x + 25 .
2

44
 10 2 x − 1
Primjer 4. Ako su zadane funkcije f ( x ) = i g ( x ) = log x , odredimo
1 − x ⋅ 10 x
(f o g )(1) .

Odredimo najprije kompoziciju f o g :

10 2 log x − 1 x2 −1
( f o g )(x ) = f (g (x )) = f (log x ) = = .
1 − log x ⋅ 10 log x 1 − x ⋅ log x
12 − 1
Sada je ( f o g )(1) =
0
= = 0.
1 − 1 ⋅ log1 1

Primjer 5. Odredimo rješenja jednadžbe ( f o g )( x ) = ( g o f )( x ) ako je

f (x ) = 3x + 2 i g (x ) = x 2 + 2 x − 3 .

Odredimo najprije kompozicije f o g i g o f :

( ) ( )
( f o g )(x ) = f (g (x )) = f x 2 + 2 x − 3 = 3 x 2 + 2 x − 3 + 2 = 3x 2 + 6 x − 7 ,
(g o f )(x ) = g ( f (x )) = f (3x + 2) = (3x + 2) 2
+ 2(3 x + 2 ) − 3 = 9 x 2 + 18 x + 5 .
Dobivamo jednadžbu: 3 x 2 + 6 x − 7 = 9 x 2 + 18 x + 5 , odnosno x 2 + 2 x + 2 = 0 čija
su rješenja x1, 2 = −1 ± i .

3.4. INVERZNA FUNKCIJA

Kažemo da je funkcija f : D → R injekcija ako za sve x1 , x 2 ∈ D vrijedi: injekcija

x1 ≠ x 2 ⇒ f ( x1 ) ≠ f ( x 2 ) .

Ako je funkcija f : D → R injekcija, onda možemo definirati preslikavanje

g : f (D ) → D sa svojstvom da je g ( y ) = x pri čemu je y = f ( x ) .
Vrijedi: g ( f (x )) = x , odnosno ( g o f )( x ) = x .

Funkciju g koja ima svojstvo da je ( g o f )( x ) = x nazivamo inverzna funkcija inverzna

funkcija
funkcije f i označavamo f −1 .

Svaka injekcija f : D → R ima inverznu funkciju f −1 : f (D ) → D :

y = f ( x ) ⇔ f −1 ( y ) = x , za svaki x ∈ D i svaki y ∈ f (D ) .

Svojstva inverzne funkcije:

1. Funkcija i njoj inverzna funkcija u kompoziciji daju identitetu ili identično

preslikavanje:
( ) (
f o f −1 ( x ) = x i f −1 o f ( x ) = x . )
2. Funkcija i njoj inverzna funkcija meñusobno su inverzne: f −1 = f . ( ) −1

3. Grafovi simetričnih funkcija osno su simetrični s obzirom na pravac y = x .

45
Postupak odreñivanja inverzne funkcije:
odreñivanje
inverzne
1. Jednadžbu y = f ( x ) riješimo po nepoznanici x. funkcije
2. Ako postoji jedinstveno rješenje te jednadžbe, onda funkcija f ima inverznu
funkciju x = f −1 ( y ) .
3. Zamjenimo „imena“ veličinama x i y da bismo dobili zapis y = f −1 ( x ) .

Primjer Odredimo inverznu funkciju zadanim funkcijama:

x −3
a) f ( x ) =
x +1
x−3 3+ y
Riješimo jednadžbu y = po nepoznanici x. Dobivamo x = pa
x +1 1− y
je f −1
( y ) = 3 + y , odnosno nakon zamjene x ↔ y dobivamo inverznu
1− y
funkciju f −1
(x ) = 3 + x .
1− x

b) f ( x ) = 5 + 3 4 − 3 x
Riješimo jednadžbu y = 5 + 3 4 − 3 x po nepoznanici x. Kubiranjem i
1
3
3
[ 1
3
]
sreñivanjem dobivamo x = 4 − ( y − 5) pa je f −1 ( y ) = 4 − ( y − 5) ,
3
[ ]
odnosno nakon zamjene x ↔ y dobivamo inverznu funkciju
1
3
[
f −1 ( x ) = 4 − ( x − 5) .
3
]
f ( x ) = (9 x + 7 ) − 101
5
c)
Riješimo jednadžbu y = (9 x + 7 ) − 101 po nepoznanici x. Korjenovanjem
5

1
i sreñivanjem dobivamo x = 5 y + 101 − 7 pa je
9
[ ]
[ ]
f −1 ( y ) = 5 y + 101 − 7 , odnosno nakon zamjene x ↔ y dobivamo
1
9
[
inverznu funkciju f −1 ( x ) = 5 x + 101 − 7 .
1
9
]
d) f ( x ) = log 2 ( x − 1)
Riješimo jednadžbu y = log 2 ( x − 1) po nepoznanici x. Dobivamo
x = 2 y + 1 pa je f −1 ( y ) = 2 y + 1 , odnosno nakon zamjene x ↔ y
dobivamo inverznu funkciju f −1 ( x ) = 2 x + 1 .

e) f ( x ) = 3 x + 2 + 3
Riješimo jednadžbu y = 3 x + 2 + 3 po nepoznanici x. Logaritmiranjem i
sreñivanjem dobivamo x = log 3 ( y − 3) − 2 pa je f −1 ( y ) = log 3 ( y − 3) − 2 ,

46
 odnosno nakon zamjene x ↔ y dobivamo inverznu funkciju
f −1
(x ) = log 3 (x − 3) − 2 .

3.5. LIMES FUNKCIJE

3.5.1. POJAM LIMESA FUNKCIJE

Analogno kao što se je promatrao limes ili granična vrijednost niza ( x n ) kada n
teži u beskonačno, može se promatrati što se dogaña sa vrijednostima f ( x )
funkcije f : D → R kada varijabla x teži prema nekoj točki x0 (ili prema ∞ ili
− ∞ ). Drugim riječima, ako se vrijednosti funkcije f ( x ) sve više i više
približavaju nekom realnom broju L, onda ćemo reći da je L limes ili granična
vrijednost funkcije f : D → R u točki x0 .

Kažemo da funkcija f ima limes L u točki x0 ako za svaki niz ( x n ) koji teži k x0
limes
funkcije
niz funkcijskih vrijednosti ( f ( x n )) teži k L. Pišemo: L = lim f ( x ) .
x → x0

Podrazumijevamo da je funkcija f definirana za sve x u okolini broja x0 , ali ne

nužno i za x = x0 .

Svojstva limesa
svojstva
Prema svojstvima konvergentnih nizova i definicije limesa funkcije zaključujemo limesa
da vrijedi:
Ako su f i g dvije funkcije i ako je lim f ( x ) = A i lim g ( x ) = B , onda vrijedi:
x → x0 x → x0

1. lim ( f ( x ) ± g (x )) = lim f ( x ) ± lim g ( x ) = A ± B

x → x0 x → x0 x → x0

2. a) lim ( f ( x ) ⋅ g ( x )) = lim f ( x ) ⋅ lim g ( x ) = A ⋅ B

x → x0 x → x0 x → x0

b) lim (c ⋅ f ( x )) = c ⋅ lim f ( x ) = c ⋅ A
x → x0 x → x0

lim f (x )
f ( x ) x → x0
uz uvjet B ≠ 0 i g ( x ) ≠ 0 u okolini od x0 .
A
3. lim = =
x → x0 g ( x ) lim g ( x ) B
x → x0

3.5.2. RAČUNAJE LIMESA FUNKCIJE

pravilo
Pravilo direktne zamjene direktne
Za sve elementarne funkcije u svakoj točki x0 u kojoj su one definirane vrijedi: zamjene
lim f ( x ) = f ( x0 ) .
x → x0

47
Primjer 1. Odredimo:

a) lim(3 x + 1) = 3 ⋅ 2 + 1 = 7 ,
x→2

x → −1
( )
b) lim 4 x 3 + x 2 − 1 = 4 ⋅ (− 1) + (− 1) − 1 = −3 + 1 − 1 = −4 ,
3 2

x 2 + 1 x →0 lim(x
2
+1 1 )
c) lim = = .
x →0 3 x + 2 lim(3x + 2) 2
x →0

Limes racionalnih funkcija limes

racionalnih
funkcija
x3 −1
Primjer 2. Izračunajmo lim 2 .
x →1 x − 1

x3 −1 0
Postupimo li kao u prethodnom primjeru dobivamo lim = , odnosno
x →1 x2 −1 0
x −1 3
neodreñeni oblik (limes). Funkcija f ( x ) = nije definirana za x = 1 . Uočimo
x2 −1
da se brojnik i nazivnik zadane funkcije poništavaju u točki x = 1 , odnosno da su
brojnik i nazivnik djeljivi s x − 1 . Dijeleći dobivamo:

f (x ) = 2 =
( =
)
x 3 − 1 ( x − 1) x 2 + x + 1 x 2 + x + 1
. Dobivena funkcija jednaka je
x −1 (x − 1)(x + 1) x +1
x3 −1 x2 + x +1 3
zadanoj za sve x ≠ 1 . Zato je lim = lim = .
x →1 x 2 − 1 x →1 x + 1 2

Pravilo: Ako se brojnik i nazivnik racionalne funkcije poništavaju u točki x0 ,

tada se limes te funkcije računa tako da se najprije brojnik i nazivnik podijele s
x − x0 .

Primjer 3. Izračunajmo:

a) lim
x 2 + 3x + 2
= lim
(x + 2)(x + 1) = lim x + 1 = 1 ,
x → −2 x − x − 6
2 x → −2 ( x + 2 )( x − 3) x → −2 x − 3 5

b) lim
8x 3 − 1
= lim
( )
(2 x − 1) 4 x 2 + 2 x + 1 = lim 4 x 2 + 2 x + 1 = 6 .
x→ 6 x − 5 x + 1
1
2
2
x→
1
2
(2 x − 1)(3x − 1) x→
1
2
3x − 1

limes
Limes iracionalnih funkcija iracionalnih
funkcija
Primjer 4. Izračunajmo:

x +1 −1 x +1 −1 x +1 +1 x 1
a) lim = lim ⋅ = lim = ,
x →0 x x → 0 x x +1 +1 x → 0 x +1 +1 2

48
 x− 5 x− 5 1 1 5
= lim = lim = =
b) lim
x →5 x−5 x →5 ( x− 5 )( x+ 5 ) x →5
x+ 5 2 5 10
,

x2 + x + 3 − x x2 + x + 3 − x x2 + x + 3 + x
c) lim = lim ⋅ =
x → −3 x+3 x → −3 x+3 x2 + x + 3 + x
x2 + x + 3 − x2 1 1
= lim
x → −3
( )
= lim
(x + 3) x + x + 3 + x x→−3 x + x + 3 + x 6
2 2
= .

Neki važniji limesi

Dobro je upamtiti poznate limese:

x
sin x sin nx 1 1 1  1
lim = 1 , lim = n , lim = ∞ , lim = 0 , lim n = 0 , lim x +  = e .
x →0 x x → 0 x x → 0 x x → ∞ x x → ∞ x x → ∞
 x

ZADACI ZA VJEŽBU:

1. Odredite f ( x ) ako je:

 x −1  2x −1
a) f ( x + 1) = 2 x + 3 , b) f (1 − 2 x ) = 4 x 2 − 3 , c) f  = ,
 x + 2 x+3
 1  x +1  x  x −x
2
d) f  = , e) f  = .
1− x  x − 2  x − 1  1 − 2x

2. Odredite domenu funkcije:

1 
(
a) f ( x ) = 4 x − x 2 ⋅ log 2 x 2 − 1 , ) e) f ( x ) = log 3  − sin x  ,
2 

b) f ( x ) = log(x 2 − 8 x + 13) , f) f ( x ) =
5
x 2 − 3x + 2 + ,
3 + 2x − x2
4 x − x2
c) f ( x ) = g) f ( x ) =
x
x−5
,
(
log x 2 − 1),

x +1
d) f ( x ) = + log( x + 3) ,
5x
h) f ( x ) = .
4 − x2 x+2

3. Ispitajte parnost, odnosno neparnost funkcija:

x+3 tg 2 x
a) f ( x ) = ln , d) f ( x ) = ,
x−3 sin 3 x + ctg 4 x
2 x + 3x x + sin x
b) f ( x ) = x , e) f ( x ) = 2 ,
2 −3 x tg x + ctg 2 x
c) f ( x ) = 1 − x + x 2 − 1 + x + x 2 , f) f ( x ) = 3tg 4 x − 2tg 2 x − 1 .

49
 4. Odredite temeljni period funkcije:
x π 
a) f ( x ) = cos − sin , d) f ( x ) = cos(3 x − 2 ) − 5 sin  −  ,
3x x
2 3 2 4
3π
b) f ( x ) = sin x + sin 2 x + sin 3x , e) f ( x ) = 6 sin 3πx − tg x.
4
c) f ( x ) = 2 sin
x x
− cos 3 x + 4ctg ,
2 4

5. a) Odredite kompozicije f o g , g o f , f o f i g o g ako je f ( x ) = 2 x − 3 i

g (x ) = x 2 + 3 .
b) Riješite jednadžbu ( f o g )( x ) = ( g o f )( x ) ako je f ( x ) = 2 x − 1 i
g (x ) = 2 x 2 − x + 1 .

c) Ako je f ( x ) = sin πx i g ( x ) = x + 1 , odredite ( f o g )( x ) i ( g o f )( x ) . Koliko je

1
3
(g o f )(− 11) ?
d) Riješite nejednadžbu ( f o g )( x ) ≤ ( g o f )( x ) ako je f ( x ) = x 2 − x − 1 i
g (x ) = 2 x + 1.
e) Odredite kompozicije f o g i g o f i njihove domene ako je f ( x ) =
1
i
1 + 3x
g (x ) =
1
.
x −1
6. Odredite inverznu funkciju funkcije:
a) f ( x ) = (7 x − 2 ) + 32 ,
x
1−
e) f ( x ) = 2
3
2
,
b) f ( x ) = 3 − 5 4 x 3 − 1 , f) f ( x ) = 4 ⋅ 32 − x + 1 ,
2− x
c) f ( x ) = , g) f ( x ) = log 2 ( x − 1) ,
2 + 3x
d) f ( x ) = 3x −1 + 2 , h) f ( x ) = 3 − 2 log 2 4 x .

7. Izračunajte limese:
x −1 x +1
a) lim 2 , g) lim ,
x →1 x + 2 x − 3 x → −1 x 3 + 1

x +1 − 3 x2 + x + 3 − x
b) lim , h) lim ,
x →8 x −8 x → −3 x+3
2x2 − x − 1 − x3 + 2 x2 − 1
c) lim , i) lim ,
x →1 x2 − 1 x →∞ 2 x 3 + 3 x − 4

2− x−3 x2 + 4 − 3
d) lim 2 , j) lim ,
x →7 x − 49 x →∞ x +1
x 2 − 25 x +1 − x
e) lim 2 , k) lim ,
x → 5 x − 7 x + 10 x →∞ x +1 + x

f) lim 2
x2 − 4x + 3
x →3 x − x − 6
, l) lim
x →∞
( x +1 − x . )

50
4. DERIVACIJE
Kada proučite ovu nastavnu cjelinu, moći ćete odgovoriti na pitanja:
Što je derivacija funkcije? Kako se povijesno uvodi? Kako se odreñuje za elementarne i složene
funkcije?

4.1. PRIRAST FUNKCIJE

Neka je zadana funkcija f : I → R. Odaberimo točke x0 , x1 ∈ I .Njima pripadaju prirast

funkcijske vrijednosti y 0 = f ( x0 ) , y1 = f ( x1 ) . Označimo s ∆x prirast
varijable

(promjenu) varijable x , tj.

∆x = x1 − x0 ili x1 = x 0 + ∆x .

y=f(x)
y1
4

∆y
y0
2

∆x
5
x0 x1

Promjena varijable od x0 na x1 = x 0 + ∆x uzrokuje i promjenu funkcijskih

vrijednosti, od vrijednosti f ( x0 ) prelazimo na vrijednost f ( x1 ) = f ( x0 + ∆x ) .
Ovako nastalu promjenu označavamo s ∆y = ∆f ( x0 ) , a definiramo kao:
∆y = ∆f ( x0 ) = y1 − y 0 = f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 ) .
Kažemo da je ∆y prirast (promjena) funkcije f u točki x0 za prirast varijable prirast
funkcije
∆x .

Primjer 1. Odredi prirast funkcije f ( x ) = 3 x 2 + 5 x − 2 u točki x0 = 1 za prirast

varijable ∆x = 3 .

Iz definiciji slijedi:
∆y = ∆f ( x0 ) = f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 ) = f (1 + 3) − f (1) = f (4 ) − f (1) = 66 − 6 = 60 .

Primjer 2. Za koliko se treba promijeniti vrijednost varijable x od početne

vrijednosti – 6 da bi funkcija f ( x ) = − x 2 − 4 x − 6 imala prirast 2?
1
2

Početna vrijednost je x0 = −6 , a prirast funkcije je ∆y = ∆f ( x0 ) = 2 . Znamo

∆y = ∆f ( x0 ) = f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 ) što za x0 = −6 daje:

51
∆y = ∆f (− 6 ) = f (− 6 + ∆x ) − f (− 6 ) =

=−
1
(− 6 + ∆x )2 − 4(− 6 + ∆x ) − 6 − − 1 ⋅ (− 6)2 − 4 ⋅ (− 6) − 6 = 2∆x − 1 (∆x )2 = 2
2  2  2
Iz čega slijedi: (∆x − 2 ) = 0 , odnosno ∆x = 2 .
2

4.2. PROBLEM BRZINE. PROBLEM TANGENTE

Problem brzine

Brzina je definirana kao omjer prijeñenog puta i vremena koje je potrebno da se

taj put prijeñe. Ako označimo sa s (t ) funkciju koja opisuje ovisnost puta o problem
vremenu, tada pod prirastom puta u vremenskom intervalu [t 0 , t1 ] brzine

podrazumijevamo ∆s = s (t 0 + ∆t ) − s(t 0 ) . Tada je prosječna brzina gibanja u

intervalu [t 0 , t1 ] dana s:
∆s s (t 0 + ∆t ) − s (t 0 )
v= = .
∆t ∆t

Često nam podatak o prosječnoj brzini gibanja ne govori baš previše o samom
karakteru gibanja. Znatno bismo bolje mogli opisati gibanje kad bismo izračunali
brzinu za kraće vremenske intervale, tj. srednja brzina bit će sve bliža stvarnoj
brzini što je ∆t manji.

Srednja (prosječna) brzina se manje razlikuje od stvarne brzine što je vrijeme

promatranja kraće, odnosno možemo reći da je granična vrijednost srednje
brzine kada t1 → t 0 jednaka brzini u trenutku t 0 . Zapisujemo:
lim v = v(t 0 )
t1 →t 0

ili
∆s s(t + ∆t ) − s (t 0 )
v(t 0 ) = lim = lim 0 .
∆t → 0 ∆t ∆t →0 ∆t

Problem tangente

∆s
Ako u definiciji srednje (prosječne) brzine v = napravimo zamjenu oznaka u
∆t
matematički uobičajene [s → y, t → x, y = f ( x )] , dobit ćemo:
problem
tangente

∆y f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 )
= .
∆x ∆x

Što je srednja brzina promjene funkcije f na intervalu [x 0 , x0 + ∆x ] ?

Pogledajmo što smo dobili.
Neka je funkcija f dana svojim grafom y = f ( x ) .

52
 4

3
Q
y1 y=f(x)
2
∆y
T α
y0 1
∆x

2 4 6
x0 ∆x
x0 +∆
-1

∆y
Uočimo točke T ( x0 , y 0 ) i Q( x0 + ∆x, y1 ) na grafu funkcije. Tada je
= tgα .
∆x
Kako je kut α kut kojeg pravac koji prolazi točkama T i Q čini s osi apscisa, to je
tgα jednak koeficijentu smjera tog pravca.

Zaključujemo:
Srednja brzina promjene funkcije jednaka je koeficijentu smjera sekante koja
prolazi točkama T ( x0 , f ( x0 )) i Q ( x0 + ∆x, f ( x0 + ∆x )) , tj.

∆y f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 )
ks = = .
∆x ∆x

Što će se dogoditi kad prirast funkcije postaje sve manji?

8
s
Q
s1
6
s2
Q1
si
4

Q2 t

2
Qi
T
y=f(x)

5 10
x0 xi x3 x2 x1

-2

Neka je točka T ( x0 , f ( x0 )) odabrana točka grafa. Odaberimo na grafu i točku

Q( x1 , f ( x1 )) pri čemu je x1 = x 0 + ∆x i f ( x1 ) = f ( x0 + ∆x ) .
Pravcem kroz točke T i Q odreñena je sekanta kojoj je koeficijent smjera
∆y
ks = . Zamislimo da se točka Q giba po grafu funkcije prema točki T. Što se
∆x
dogaña sa sekantom? Ona prolazi nizom sekanti s1 , s 2 , K s i , K da bi u trenutka
kada Q padne u T postala tangentom.

53
Zaključujemo:
Granični je položaj sekante kada Q → T tangenta, što znači da je granična
vrijednost koeficijenta smjera sekante, kad xi → x0 ( ∆x → 0 ), jednaka
koeficijentu smjera tangente u točki T ( x0 , f ( x0 )) . Dakle:

∆y f ( x 0 + ∆x ) − f ( x 0 )
k t = lim k s = lim = lim .
∆x →0 ∆x →0 ∆x ∆x → 0 ∆x

4.3. DERIVACIJA FUNKCIJE

Problem odreñivanja brzine u trenutku t i odreñivanja tangente u točki T vode

∆y
prema odreñivanju kvocijenta kada ∆x → 0 , tj. izračunavanje granične
∆x
f (x 0 + ∆x ) − f ( x0 )
vrijednosti . Postupak odreñivanja ovog limesa naziva se
∆x
deriviranje.

Neka je f neprekidna funkcija na otvorenom intervalu I i neka je x0 ∈ I i ∆x

prirast argumenta takav da je x0 + ∆x ∈ I .
Derivacija funkcije f u točki x0 je broj:
∆y f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 )
f ′( x0 ) = lim = lim , derivacija
∆x →0 ∆x ∆x → 0 ∆x funkcije u
ako taj limes postoji. točki

Za funkciju koja ima derivaciju u točki x0 kažemo da je derivabilna ili

diferencijabilna u toj točki.
Funkcija je diferencijabilna na intervalu I ako ima derivaciju u svakoj točki tog
intervala.

Za označavanje derivacije funkcije, osim navedene oznake koju je uveo

Lagrange, koje koristimo i oznake:
dy df ( x )

= (uveo Leibniz),
dx dx

y& = f& ( x ) (uveo Newton),

Dy = Df ( x ) (uveo Cauchy).

4.4. ODREĐIVANJE DERIVACIJE

4.4.1. ODREĐIVANJE DERIVACIJE FUNKCIJE PO DEFINICIJI

Pokazat ćemo najprije kako se računa derivacija funkcije u točki po definiciji za

neke elementarne funkcije.

54
Primjer Odredimo derivaciju funkcije f u točki x po definiciji: derivacija
funkciju po
definiciji
a) f ( x ) = c , c konstanta
f ( x + ∆x ) − f ( x ) c−c
f ′( x ) = lim = lim = lim 0 = 0 .
∆x → 0 ∆x ∆x →0 ∆x ∆x →0

Zapamtimo: Derivacija konstante jednaka je nuli.

b) f ( x ) = x
f (x + ∆x ) − f ( x ) x + ∆x − x ∆x
f ′( x ) = lim = lim = lim = lim 1 = 1 ,
∆x → 0 ∆x ∆x → 0 ∆x ∆ x → 0 ∆x ∆x →0

c) f ( x ) = ax + b , a, b ∈ R, a ≠ 0
f ( x + ∆x ) − f ( x ) a ( x + ∆x ) + b − (ax + b ) a ∆x
f ′( x ) = lim = lim = lim =a
∆x → 0 ∆x ∆x →0 ∆x ∆ x → 0 ∆x

d) f ( x ) = x 2
f ( x + ∆x ) − f ( x ) (x + ∆x ) − x 2 = lim 2 x∆x + (∆x ) =
2 2
f ′( x ) = lim = lim
∆x → 0 ∆x ∆x →0 ∆x ∆x →0 ∆x
= lim (2 x + ∆x ) = 2 x ,
∆x → 0

e) f ( x ) = x −2
1 1
−
f (x + ∆x ) − f ( x ) (x + ∆x ) − x = lim (x + ∆x )
−2 −2 2
x2
f ′( x ) = lim = lim =
∆x → 0 ∆x ∆x →0 ∆x ∆x →0 ∆x
− 2 x∆x − (∆x )
2

x 2 ( x + ∆x ) − 2 x − ∆x
2
2
= lim = lim 2 = − 3 = −2 x −3 ,
∆x → 0 ∆x ∆x → 0 x ( x + ∆x ) 2
x

f) f (x ) = x
f ( x + ∆x ) − f (x ) x + ∆x − x x + ∆x + x
f ′( x ) = lim = lim ⋅ =
∆x → 0 ∆x ∆x →0 ∆x x + ∆x + x
∆x 1 1
= lim = lim =
∆x → 0 (
∆x x + ∆x + x )
∆x →0
x + ∆x + x 2 x
.

Možemo dokazati da vrijedi sljedeća tablica derivacija elementarnih funkcija:

f (x ) f ′( x )
tablica
deriviranja
c (konstanta) 0 osnovnih
funkcija
xn n ⋅ x n −1
1 1
− 2
x x

55
 1 n
−
xn x n +1
1
x
2 x

n
1
x
n x n −1
n

ex ex
1
ln x
x
1
log a x
x ln a
ax a x ln a
sin x cos x
cos x − sin x
1
tg x
cos 2 x
1
ctg x −
sin 2 x
1
arcsin x
1− x2
1
arccos x −
1− x2
1
arctg x
1+ x2
1
arcctg x −
1+ x2

4.4.2. PRAVILA DERIVIRANJA

Neka su f i g diferencijabilne funkcije. Tada vrijedi:

( f (x ) ± g (x ))′ = f ′(x ) ± g ′(x )

pravila
1. derivacija zbroja (razlike) funkcija:
deriviranja
2. derivacija umnoška funkcija: ( f (x ) ⋅ g (x ))′ = f ′(x ) ⋅ g (x ) + f (x ) ⋅ g ′(x )
3. derivacija umnoška konstantom: (c ⋅ f (x ))′ = c ⋅ f ′(x )
3. derivacija kvocijenta: ′
 f (x )  f ′( x ) ⋅ g (x ) − f ( x ) ⋅ g ′( x )
  =
g (x ) ≠ 0  g (x )  g (x )
2

′
 1  f ′( x )
f (x ) ≠ 0   = −
 f (x )  f (x )
2

56
Primjer Odredimo derivacije funkcija:

π
a) f ( x ) = 2 x + cos
4
′
′  π
f ′( x ) = 2( x ) +  cos  = 2 + 0 = 2 ,
 4
b) f ( x ) = x 2 − 9 x +
3 5
2 101
′ ′
3 2 ′
3 2
f (x ) =  x − 9 x +
′
5 
( )
 = x − 9( x ) + 
′  5 
 = 3x − 9 ,
2 101  2  101 
c) f ( x ) = 16 x 2 − 8 x +
1
x
′
2 ′
( ) ( )
′ 1
f ′( x ) = 16 x − 8 x +   = 32 x −
4
− 2,
1
 x x x
(
d) f ( x ) = (3 − 4 x ) x − 3 x + 1
2
)
′
′
( ) (
f ′( x ) = (3 − 4 x ) x 2 − 3x + 1 + (3 − 4 x ) x 2 − 3x + 1 = )
( )
= −4 x 2 − 3 x + 1 + (3 − 4 x )(2 x − 3) = −12 x 2 + 30 x − 3 ,
e) f ( x ) = x ⋅ sin x
′ ′
f ′( x ) = ( x ) ⋅ sin x + x ⋅ (sin x ) = 1 ⋅ sin x + x ⋅ cos x = sin x + x cos x ,
f) f ( x ) = ( x + 1) ⋅ e x
′
′
( )
f ′( x ) = (x + 1) ⋅ e x + ( x + 1) e x = 1 ⋅ e x + ( x + 1) ⋅ e x = e x (2 + x ) ,
g) f ( x ) =
2x
3− x
′
 2x 
f ′( x ) =  =
(2 x )′ ⋅ (3 − x ) − 2 x ⋅ (3 − x )′ = 2(3 − x ) − 2 x ⋅ (− 1) = 6 ,

3− x (3 − x )2 (3 − x )2 (3 − x )2
x 2 − 6x + 5
h) f ( x ) =
x−3
′ ′
 x 2 − 6x + 5 
f ′( x ) =   =
( ) ( )
x 2 − 6 x + 5 ⋅ ( x − 3) − x 2 − 6 x + 5 ⋅ ( x − 3)
′
=
 x−3  ( x − 3) 2
f ′( x ) =
( ) ( )
2 x 2 − 6 ⋅ ( x − 3) − x 2 − 6 x + 5 ⋅ 1 x 2 − 6 x + 13
= ,
( x − 3) 2 ( x − 3) 2
f (x ) =
ln x
i)
x
1
′ ′ ′ ⋅ x − ln x
f ′( x ) = 
 ln x 
=
(ln x ) ⋅ x − ln x ⋅ ( x ) = x =
1 − ln x
 2 2
,
 x  x x x2

sin x − cos x
j) f (x ) =
sin x + cos x

57
  sin x − cos x 
f ′( x ) = 
′
 =
( )
(sin x − cos x )′ ⋅ (sin x − 3) − x 2 − 6 x + 5 ⋅ (x − 3)′
 sin x + cos x  ( x − 3) 2
′ ′
=
( sin x − cos x ) ⋅ (sin x + cos x ) − (sin x − cos x ) ⋅ (sin x + cos x )
=
(sin x + cos x )2
=
(cos x + sin x ) ⋅ (sin x + cos x ) − (sin x − cos x ) ⋅ (cos x − sin x ) =
(sin x + cos x )2
=
(sin x + cos x ) + (sin x − cos x )
2 2
=
(sin x + cos x )2
sin 2 x + 2 sin x cos x + cos 2 x + sin 2 x − 2 sin x cos x + cos 2 x
= =
(sin x + cos x )2
2
= .
(sin x + cos x )2

4.5. DERIVACIJA KOMPOZICIJE FUNKCIJE (DERIVACIJA SLOŽENE

FUNKCIJE)

Neka je ( f o g ) kompozicija dviju diferencijabilnih funkcija. Tada vrijedi:

derivacija
′
( f (g (x ))) = f ′( g ( x )) ⋅ g ′( x ) ,
složene
funkcije

što još zapisujemo i:

( f (g (x )))′ = f ′(u ) ⋅ g ′(x ) , gdje je u = g (x ) .
Ova se formula naziva i pravilo o ulančanom deriviranju. pravilo o
Pravilo možemo iskazati riječima: složena se funkcija derivira tako da se ulančanom
derivacija „vanjske“ funkcije pomnoži s derivacijom „unutarnje“. Kada deriviramo deriviranju
„vanjsku“ funkciju, u dobivenoj derivaciji prepisujemo „unutarnju“ funkciju.

Primjer 1. Odredimo derivaciju zadanih funkcija:

a) f ( x ) = ( x − 5)
4

Ovdje je f (u ) = u 4 , u = g ( x ) = x − 5 . Prema pravilu imamo:

′
( ) ′
f ′( x ) = f ′(u ) ⋅ g ′( x ) = u 4 ⋅ ( x − 5) = 4u 3 ⋅ 1 = 4(x − 5)
3

ili kraće, ne ispisujući funkcije koje treba derivirati:

(
f ′( x ) = ( x − 5)
4
)′ = 4(x − 5) 3 ′
⋅ ( x − 5 ) = 4( x − 5 ) .
3

b) f ( x ) = x 2 + 3 x
Ovdje je f (u ) = u , u = g ( x ) = x 2 + 3 x . Prema pravilu imamo:

58
 f ′( x ) = f ′(u ) ⋅ g ′( x ) = ( u )′ ⋅ (x 2 ′
+ 3x =
1
) ⋅ (2 x + 3) =
2x + 3
2 u 2 x 2 + 3x

ili kraće, ne ispisujući funkcije koje treba derivirati:

f ′( x ) = (x 2
′
+ 3x = ) 2 x 2 + 3x
1
( ′
⋅ x 2 + 3x = ) 2x + 3
2 x 2 + 3x
.

c) f ( x ) = sin 2 x
′ ′
f ′( x ) = (sin 2 x ) = cos 2 x ⋅ (2 x ) = 2 cos 2 x ,
d) f ( x ) = sin 2 x
′
( ) ′
f ′( x ) = sin 2 x = 2 sin x ⋅ (sin x ) = 2 sin x cos x ,
e) f ( x ) = cos(5 x − 1)
′ ′
f ′( x ) = (cos(5 x − 1)) = − sin (5 x − 1) ⋅ (5 x − 1) = −5 sin (5 x − 1) ,

f (x ) = e − x +3
2
f)

(
f ′( x ) = e − x
2
+3
)′ = e − x 2 +3
( ′
)
⋅ − x 2 + 3 = −2 xe − x + 3 ,
2

g) f ( x ) = log 5 ( x − 1)
′ ′
f ′( x ) = (log 5 ( x − 1)) = ⋅ ( x − 1) =
1 1
.
(x − 1) ln 5 (x − 1) ln 5

Primjer 2. Odredimo derivacije funkcija:

a) f ( x ) = 4 x − 2e x
3

(
f ′( x ) = 4 x − 2e x
3
)′ = (4 )′ − 2(e )′ = 4
x x3 x 3
( )′ = 4
ln 4 − 2e x ⋅ x 3 x
ln 4 − 6 xe x ,
3

(
b) f ( x ) = log x 2 + 2 ⋅ cos 3 x )
′ ′
( ( ) ) ( ( ′
f ′( x ) = log x 2 + 2 ⋅ cos 3x = log x 2 + 2 ⋅ cos 3x + log x 2 + 2 ⋅ (cos 3x ) = )) ( )
′
⋅ (x 2 + 2 ) ⋅ cos 3 x + log(x 2 + 2 ) ⋅ (− sin 3 x )(3 x ) =
1 ′
= 2
(x + 2)ln 10
⋅ cos 3 x − 3 log(x 2 + 2 ) ⋅ sin 3 x ,
2x
= 2
(x + 2)ln 10
1+ x2
c) f ( x ) = ln
1− x2
′ ′
′
 1+ x2
f ( x ) =  ln

 =
1
⋅   = ⋅
( ) ( )
 1 + x 2  1 − x 2 2 x 1 − x 2 − 1 + x 2 ⋅ (− 2 x )
=
 1− x
2
 1+ x
2
 1 − x 2 
 1+ x
2
1− x2
2
( )
1− x2
4x
= .
1− x4

59
4.6. DERIVACIJA VIŠEG REDA

Neka je f funkcija koja ima derivaciju u nekoj točki intervala I. Funkcija f ′

može imati svoju derivaciju. Za derivaciju te funkcije kažemo da je druga
derivacija funkcije f i pišemo:
′
f ′′( x ) = [ f ′( x )] .

Potpuno analogno definiramo i derivacije višeg reda: derivacija

′ ′
f ′′′( x ) = [ f ′′( x )] , f (4 ) ( x ) = [ f ′′′( x )] , … višeg reda

[ ′
f (n +1) (x ) = f (n ) ( x ) .]

Primjer 1. Odredimo treću derivaciju f ( x ) = 2 x 2 − cos x .

′
( )
f ′( x ) = 2 x 2 − cos x = 4 x + sin x ,
′
f ′′( x ) = (4 x + sin x ) = 4 + cos x ,
′
f ′′′( x ) = (4 + cos x ) = − sin x .

Primjer 2. Odredimo petu derivaciju: f ( x ) = x 4 − 7 x 3 − 6 x 2 + 5 x + 3 .

′
( )
f ′( x ) = x 4 − 7 x 3 − 6 x 2 + 5 x + 3 = 4 x 3 − 21x 2 − 12 x + 5 ,
′
( )
f ′′( x ) = 4 x 3 − 21x 2 − 12 x + 5 = 12 x 2 − 42 x − 12 ,
′
( )
f ′′′( x ) = 12 x 2 − 42 x − 12 = 24 x − 42 ,
′
f (4 ) ( x ) = (24 x − 42 ) = 24 ,
′
f (5 ) ( x ) = (24 ) = 0 .

4.7. JEDNADŽBA TANGENTE I NORMALE

U poglavlju 4.2. zaključili smo:

Granični je položaj sekante kada Q → T tangenta, što znači da je granična
vrijednost koeficijenta smjera sekante, kad ∆x → 0 , jednaka koeficijentu smjera
tangente u točki T ( x0 , f ( x0 )) . Dakle:
∆y f ( x 0 + ∆x ) − f ( x 0 )
k t = lim k s = lim = lim .
∆x →0 ∆x →0 ∆x ∆x →0 ∆x

U poglavlju 4.3. definirali smo derivaciju funkciju f u točki x0 kao broj:

∆y f ( x 0 + ∆x ) − f ( x 0 )
f ′( x0 ) = lim = lim .
∆x →0 ∆x ∆x →0 ∆x

60
 Sada možemo zapisati jednadžbu tangente krivulje y = f ( x ) u točki T ( x0 , y 0 ) :
jednadžba
y − y 0 = f ′( x0 ) ⋅ ( x − x0 ) . tangente

Jednadžba normale u točki T ( x0 , y 0 ) glasi: y − y 0 = ⋅ (x − x0 ) .

1 jednadžba
f ′( x0 ) normale

Primjer Odredimo jednadžbu tangente na graf funkcije f ( x ) = e x +1 u točki

T (− 1, y ) .

Ordinatu točke T odreñujemo iz podatka da točka T pripada grafu funkcije:

y = e −1+1 = e 0 = 1 , tj. T (− 1,1) .
Derivacija zadane funkcije je f ′( x ) = e x +1 pa imamo: f ′( x0 ) = f ′(− 1) = e −1+1 = 1 .
Prema formuli jednadžbe tangente y − y 0 = f ′( x0 ) ⋅ ( x − x0 ) , jednadžba tražene
tangente glasi y − 1 = x + 1 ⇒ y = x + 2 .

ZADACI ZA VJEŽBU:
1. Odredite derivaciju funkcija:
x5 − 2 x3 + 3
a) f ( x ) =
4x − 5
, ( )
h) f ( x ) = 2 sin x − x −5 + 5 5 ,
5

sin x − cos x cos x − x

b) f ( x ) = , i) f ( x ) = ln ,
1 + cos x cos x + x
x −1
c) f ( x ) = 23 x − ctgx ⋅ sin x , j) f ( x ) = ,
x −1
π
d) f ( x ) = 33 x − (5 − 2 x ) ⋅ (x 3 + 4 x − 2 ), k) f ( x ) = ln 4 x + sin x − 3e3 x −3
+ cos
2
,
4
2
  π 
e) f ( x ) = 5 x ⋅ ln x − e x ⋅ log5 x , l) f ( x ) =  ln cos 2 x −   ,
  6 
f) f ( x ) = log 7 x ⋅ x 7 + 7 x ⋅ e x , m) f ( x ) = ln sin 10 x 2 − 2 .
g) f ( x ) = x − 2 x − 5 + 33 3 ,

2. Odredite derivaciju funkcije u točki:

π π
a) f ( x ) = e x ⋅ cos 2 x u točki x0 = , c) f ( x ) = −4ctg 3 x u točki x0 = ,
2 4
b) f ( x ) = cos(ln x ) ⋅ sin (ln x ) u točki ( )
d) f ( x ) = log x 2 + 1 u točki x0 = 0 .
x0 = 1 ,

61
 3. Odredite derivaciju višeg reda:
e) f ′′(x ) ako je f ( x ) =
1
a) f (5 ) ( x ) ako je f ( x ) = sin x , ,
x +32

b) f (5 ) ( x ) ako je f) f ′′(x ) ako je f ( x ) = e x

2
−x
,
f (x ) = 5 − 2 x − 3 x3 + x 4 ,
c) f ′′( x ) ako je f ( x ) = x 2 ⋅ e x , g) f (4 ) ( x ) ako je f ( x ) = e x ⋅ cos x ,
d) f ′′′( x ) ako je f ( x ) = ln(2 x + 3) , (
h) f ′′(x ) ako je f ( x ) = x 2 − 3x . )
4

2 + 4x
4. Odredite jednadžbu tangente i normale na graf funkcije f ( x ) = u točki
2 − 4x
1
s ordinatom − .
3
5. Odredite jednadžbu tangente i normale na graf funkcije f ( x ) = x2 + x + 2 u
točki s ordinatom 2.

5. PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA

Kada proučite ovu nastavnu cjelinu, moći ćete odgovoriti na pitanja:
Kako i gdje primjenjujemo derivaciju funkcije? Što o funkciji možemo istražiti pomoću derivacije?
Kako nacrtati graf složenih funkcija?

5.1. PAD I RAST FUNKCIJE. EKSTREMI FUNKCIJE

5.1.1. PAD I RAST FUKCIJE. INTERVALI MONOTONOSTI

U poglavlju 3.2.1. definirali smo rastuće i padajuće funkcije, tj. monotone

funkcije i intervale monotonosti. Ovdje ćemo upotrijebiti prvu i drugu derivaciju
za analizu geometrijskih osobina funkcija, na početku za analizu rasta i pada
funkcije.

Prva deriacija funkcije f u točki T ( x0 , f ( x0 )) daje informaciju o koeficijentu

smjera tangente u toj točki, a njegov nam predznak daje informaciju o rastu ili
padu funkcije.

Neka je funkcija f derivabilna na intervalu a, b . Tada vrijedi:

Funkcija f je rastuća (strogo rastuća) na intervalu a, b ako i samo rast i pad
ako je f ′( x ) ≥ 0 ( f ′( x ) > 0 ) za svaki x ∈ a, b .
funkcije

Funkcija f je padajuća (strogo padajuća) na intervalu a, b ako i samo

ako je f ′( x ) ≤ 0 ( f ′( x ) < 0 ) za svaki x ∈ a, b .

Točku x0 u kojoj je vrijednost derivacije funkcije jednaka nuli, tj. f ′( x0 ) = 0 , stacionarna

nazivamo stacionarnom točkom. točka

62
Primjer Odredimo stacionarne točke i intervale monotonosti funkcije
f (x ) = 3x 4 − 4 x 3 + 3 .

Derivacija funkcije je f ′( x ) = 12 x 3 − 12 x 2 = 12 x 2 ( x − 1) . Stacionarne točke su

rješenja jednadžbe f ′( x0 ) = 0 , tj. jednadžbe 12 x 2 ( x − 1) = 0 . Dobivamo dvije
stacionarne točke x = 0 i x = 1 .
Tijek funkcije možemo opisati tablicom:

x − ∞,0 0 0,1 1 1, ∞
f ′( x ) - - +
f (x )

Iz tablice čitamo da je funkcija pada na intervalu − ∞,1 , a raste na intervalu

1, ∞ .

5.1.2. LOKALNI EKSTREMI

lokalni
Kažemo da je točka x0 lokalni minimum funkcije f ako postoji interval a, b minimum
koji sadrži x0 tako da vrijedi f ( x0 ) < f ( x ) za svaki x ∈ a, b .
lokalni
Kažemo da je točka x0 lokalni maksimum funkcije f ako postoji interval a, b maksimum

koji sadrži x0 tako da vrijedi f ( x0 ) > f ( x ) za svaki x ∈ a, b .

lokalni
Ako funkcija ima lokalni minimum ili lokalni maksimum u točki x0 , kažemo da ekstrem
funkcija ima lokalni ekstrem u točki x0 .

lokalni
maksimum 7

M
6

y=f(x)
4

lokalni
2 maksimum

f(x0 ) M
f(x)
1
m
lokalni lokalni
minimum m minimum

-2 a x x0 b 2

-1

63
Nužan uvjet za lokalni ekstrem daje poučak (P. Fermat):
Neka funkcija f : a, b → R ima lokalni ekstrem u točki x0 ∈ a, b . Ako postoji
f ′( x0 ) , onda je f ′( x0 ) = 0 .

Stacionarne točke i točke u kojima ne postoji derivacija funkcije su kandidati za

lokalni ekstrem.
traženja
Traženje lokalnih ekstrema: lokalnih

odredimo stacionarne točke funkcije f, ekstrema

odredimo intervale monotonosti,

ako je x0 stacionarna točka, onda njezin karakter odreñujemo na temelju
rasta ili pada funkcije lijevo i desno od te točke.

Zapamtimo:
Ako funkcija f ima stacionarnu točku x0 , tada funkcija ima:

lokalni maksimum u točki x0 ako f ′ mijenja predznak iz pozitivnog u
negativni,

lokalni minimum u točki x0 ako f ′ mijenja predznak iz negativnog u
pozitivni.

Primjer Odredimo lokalne ekstreme funkcije: f ( x ) =

1 4 1 3
x + x − x2 +1.
4 3
Odredimo stacionarne točke. Derivacija funkcije je f ′( x ) = x + x 2 − 2 x , odnosno
3

f ′( x ) = x( x − 1)( x + 2) . Iz f ′( x ) = 0 nalazimo da funkcija ima tri stacionarne točke

x = −2 , x = 0 i x = 1 . Uočimo predznake u okolinama stracionarnih točkaka i
opišimo tok funkcije tablicom:

x − ∞,−2 -2 − 2,0 0 0,1 1 1, ∞

f ′( x ) - 0 + 0 - 0 +

f (x )
5 7
− 1
3 12

5
Za x = −2 funkcija ima lokalni minimum koji iznosi − , za x = 0 funkcija ima
3
lokalni maksimum koji iznosi 1 , a za x = 1 funkcija ima lokalni minimum koji
7
iznosi .
12

Pogledajmo Primjer u prethodnom poglavlju. Stacionarne točke funkcije

f ( x ) = 3 x 4 − 4 x 3 + 3 su točke x = 0 i x = 1 , ali točka x = 0 nije ekstrem funkcije.

64
5.1.3. GLOBALNI EKSTREMI

Ako želimo odrediti najveću ili najmanju vrijednost na zatvorenom intervalu globalni
[a, b] , onda govorimo o globalnim ekstremima. ekstremi

Ako je funkcija diferencijabilna na zatvorenom intervalu [a, b] , onda ona postiže

globalni ekstrem:

ili u rubnim točkama intervala

ili u stacionarnim točkama.

Ako funkcija ima prekid, onda globalni ekstrem može poprimiti i u točki prekida.

Primjer Odredimo najveću i najmanju vrijednost funkcije f ( x ) = 1 − 2 x − x 2 na

intervalu [− 2,2].

Derivacija funkcije je f ′( x ) = −2 − 2 x . Iz f ′( x ) = 0 slijedi da je x = −1 stacionarna

točka. Kandidati za globalne ekstreme su rubne točke zadanog intervala i
stacionarna točka. Izdvojimo vrijednosti funkcije u tim točkama:

x f (x )
-2 1
-1 2
2 -7

Zaključujemo da funkcija ima najveću vrijednost 2 u točki lokalnog ekstrema

x = −1 , a najmanju vrijednost – 7 u desnom rubu intervala x = 2 .

5.1.4. DRUGA DERIVACIJA I EKSTREMI

Dovoljan uvjet za postojanje ekstrema možemo izraziti i pomoću druge

derivacije.

Ispitivanje karaktera ekstrema pomoću druge derivacije: druga

izračunamo f ′ i f ′′ , derivacija i

riješimo jednadžbu f ′( x ) = 0 (njezina rješenja su stacionarne točke x0 ),
ekstremi

ako je f ′′( x0 ) > 0 , onda funkcija f ima minimum u točki x0 ,

ako je f ′′( x0 ) < 0 , onda funkcija f ima maksimum u točki x0 ,

ako je f ′′( x0 ) = 0 , onda karakter točke x0 istražujemo pomoću prve
derivacije.

65
Primjer Odredimo ekstreme funkcije f ( x ) = 2 x 3 − 15 x 2 + 24 x + 2 .

(
Derivacija funkcije je f ′( x ) = 6 x 2 − 30 x + 24 = 6 x 2 − 5 x + 4 . Iz f ′( x ) = 0 dobivamo )
stacionarne točke x = 1 i x = 4 . Prema opisanom kriteriju koji se koristi drugom
derivacijom, dovoljno je za svaku stacionarnu točku odrediti predznak druge
derivacije. Najprije je f ′′( x ) = 12 x − 30 , a onda:
f ′′(1) = 12 ⋅ 1 − 30 = −18 < 0 pa funkcija u točki x = 1 ima lokalni maksimum koji
iznosi f (1) = 13 i
f ′′(4) = 12 ⋅ 4 − 30 = 18 > 0 pa funkcija u točki x = 4 ima lokalni minimum koji
iznosi f (4 ) = −14 .

5.2. KONVEKSNOST I KONKAVNOST

Neka u točki T ( x0 , f ( x0 )) grafa funkcije y = f ( x ) postoji tangenta.

konveksna
Funkcija f je konveksna na intervalu a, b ako graf funkcije leži iznad funkcija

tangente u po volji odabranoj točki intervala. konkavna

Funkcija f je konkavna na intervalu a, b ako graf funkcije leži ispod tangente funkcija

u po volji odabranoj točki intervala.

intervali
Intervale koveksnosti i konkavnosti nazivamo intervalima zakrivljenosti. zakrivljenosti

Konveksnost i konkavnost funkcije provjeravamo pomoću druge derivacije:

Funkcija f je konveksna na intervalu a, b ako za svaki x ∈ a, b vrijedi

f ′′(x ) > 0 .

Funkcija f je konkavna na intervalu a, b ako za svaki x ∈ a, b vrijedi
f ′′( x ) < 0 .
točka
Točka u kojoj konveksnost prelazi u konkavnost ili obrnuto naziva se točka infleksije
pregiba ili točka infleksije.

2,5

TI
2
točka infleksije

1,5

TI
1
točka infleksije

0,5

kokavnost konveksnost konkavnost

-1 1 2

66
Intervale konveksnosti i konkavnosti i točke infleksije odreñujemo na sljedeći
način:

izračunamo f ′′ , odreñivanje

riješimo jednadžbu f ′′(x ) = 0 (njezina rješenja su moguće točke pregiba), točaka

na intervalima na kojima je f ′′(x ) > 0 , funkcija je konveksna, na ostalima
infleksije i
intervala
je konkavna, a na granici izmeñu intervala konveksnosti i konkavnosti zakrivljenosti
nalazi se točka infleksije.

Primjer Odredimo intervale konveksnosti i konkavnosti i točke infleksije ako je

f (x ) =
x
.
1+ x2

1− x2
Prva derivacija funkcije je f ′( x ) = , a druga derivacija
(1 + x )
2 2

f ′′( x ) =
(
− 2x 3 − x 2 ) . Iz f ′′(x ) = 0 slijedi da su kandidati za točke infleksije x = 0 i
(1 + x ) 2 3

x = ± 3 . Tražene intervale čitamo iz tablice:

x − ∞,− 3 − 3 − 3 ,0 0 0, 3 3 3, ∞
f ′′ - 0 + 0 - 0 +
f konkavna inf konveksna Inf konkavna Inf konveksna

Funkcija je konveksna na − 3 ,0 ∪ 3 , ∞ , a konkavna na

− ∞,− 3 ∪ 0, 3 . U točkama x = 0 , i x = 3 funkcija ima točke infleksije.

5.3. ASIMPTOTE GRAFA FUNKCIJE

Neka se točka T neprekidno giba po grafu Γ f funkcije f tako da barem jedna

od njezinih koordinata teži u − ∞ ili ∞ . Ako pri tome njezina udaljenost od
pravca y = kx + l teži k nuli, onda taj pravac nazivamo asimptotom funkcije f. asimptota
Asimptota je pravac kojemu se graf funkcije približava, ali ga nikada ne siječe.

Vrste asimptota: vrste

asimptota

vertikalne asimptote
Ako za funkciju f vrijedi lim f ( x ) = ±∞ , onda je pravac x = c njezina
x→c

vertikalna asimptota.

horizontalne asimptote
Ako postoji l = lim f ( x ) , onda je pravac y = l desna horizonzalna
x →∞

67
 asimptota, a ako postoji l = lim f ( x ) , onda je pravac y = l lijeva
x → −∞

horizonzalna asimptota.

Horizontalne asimptote imaju koeficijent smjera k = 0 . Općenitije:

kose asimptote
Desna (lijeva) kosa asimptota je pravac y = kx + l za koji vrijedi:
f (x )
lim [ f ( x ) − kx − l ] = 0 , gdje je k = lim i l = lim [ f ( x ) − kx] .
x→∞ x → ±∞ x x → ±∞
( x → −∞ )

5.4. CRTANJE GRAFA FUNKCIJE

Da bismo nacrtali graf funkcije, korisno je obratiti pažnju na sljedeće:

1. odrediti područje definicije funkcije, koraci pri
2. odrediti sjecišta grafa funkcije s koordinatnim osima, crtanju grafa
3. uočiti parnost, neparnost, odnosno periodičnost funkcije, funkcije
4. odrediti asimptote funkcije,
5. odrediti prvu derivaciju funkcije, intervale monotonosti, stacionarne točke,
odnosno ekstreme funkcije,
6. odrediti drugu derivaciju funkcije, intervale konveksnosti i konkavnosti i točke
infleksije.

6x 2 − x 4
Primjer 1. Nacrtaj graf funkcije f ( x ) = .
9
1. Domena funkcije skup je svih realnih brojeva.
2. Nultočke funkcije rješenja su jednadžbe 6 x 2 − x 4 = 0 . To su x = 0 i x = ± 6 .
( ) (
Graf funkcije siječe os x u točkama − 6 ,0 , (0,0) i 6 ,0 . Os y siječe u toči)
(0,0) .
6(− x ) − (− x ) 6x 2 − x 4
2 4
3. f (− x ) = = = f ( x ) pa zaključujemo da je funkcija
9 9
parna, odnosno njezin je graf simetričan s obzirom na os y.
Funkcija nije periodična.
4. Funkcija nema asimptota.
( )
5. f ′( x ) = x 3 − x 2 pa su stacionarne točke x = 0 i x = ± 3 . Imamo:
4
9
x − ∞,− 3 − 3 − 3 ,0 0 0, 3 3 3, ∞
f′ - 0 + 0 - 0 +
f 1 0 1

( ) ( )
Točke T − 3 ,1 i T 3 ,1 su točke maksimuma, a točka T (0,0 ) točka minimuma.

6. f ′′(x ) = (1 − x 2 ) pa su kandidati za točke infleksije x = ±1 . Imamo:

4
3

68
 x − ∞,−1 −1 − 1,1 1 1, ∞
f ′′ - 0 + 0 -
5 5
f konkavna 9 konveksna 9 konkavna
inf inf

 5  5
Točke infleksije su T  − 1,  i T 1,  .
 9  9
Graf funkcije ima oblik:
2

(- 3 ,1) ( 3 ,1)
1

( -1,5/9) ( 1,5/9)

-4 (- 6 ,0) -2 ( 0,0) 2
(- 6 ,0)

-1
6x 2 - x 4
y=
9

-2

Primjer 2. Nacrtaj graf funkcije f ( x ) =

3x
.
x+2
1. Domena funkcije je skup: R\ {− 2} jer mora biti x ≠ −2 .
2. Nultočka funkcije je rješenje jednadžbe 3 x = 0 , tj. x = 0 . Graf funkcije siječe
os x u točki (0,0) . Ujedno je to i sjecište s osi y.
− 3x
3. f (− x ) = pa zaključujemo da funkcija nije ni parna ni neparna.
−x+2
Funkcija nije periodična.
4. x = −2 je vertikalna asimptota.
3x
lim = 3 pa je pravac y = 3 horizontalna asimptota funkcije.
x → ±∞ x + 2

Kosih asimptota nema (jer ima horizontalnih).

f ′( x ) =
6
5. > 0 pa funkcija nema stacionarnih točaka, odnosno nema
( x + 2 )2
ekstrema. Funkcija je rastuća na cijeloj domeni.
− 12
6. f ′′( x ) = ≠ 0 pa nema točaka infleksije.
(x + 2)3
Rješenja nejednadžbe f ′′(x ) > 0 daje interval − ∞,−2 na kojemu je funkcija
konveksna, a rješenja nejednadžbe f ′′( x ) < 0 daje interval − 2, ∞ na
kojemu je funkcija konkavna.

69
Graf funkcije ima oblik:

15

x = -2

10

3x
y= 5
x+2
y=3

-10 10

-5

-10

x 2 − 2x + 2
Primjer 3. Nacrtajmo graf funkcije f ( x ) = .
x −1
Odredimo ovdje asimptote zadane funkcije, a preostalo napravite za vježbu.

x = 1 je vertikalna asimptota funkcije.

x 2 − 2x + 2
Horizontalnih asimptota nema jer je lim = ±∞ .
x → ±∞ x −1
Kosa asimptota je pravac y = kx + l gdje je:
f (x ) x 2 − 2x + 2 −x+2
k = lim = lim = 1 i l = lim [ f ( x ) − kx] = lim = −1 . Dakle,
x → ±∞ x x → ±∞ x −x
2 x → ±∞ x → ±∞ x − 1

pravac y = x − 1 .

6
x=1

4
y = x-1

-5 5

-2

-4
x 2 -2x+2
y=
x-1

-6

70
 ZADACI ZA VJEŽBU:

1. Odredite stacionarne točke i intervale monotonosti zadanih funkcija:

a) f ( x ) = x 3 − 2 x 2 + x − 2 , d) f ( x ) = x ⋅ 2 − x ,
b) f ( x ) = x 4 + 4 x − 6 , e) f ( x ) = 8 x 2 − ln x .
c) f ( x ) = x − ln x ,

2. Odredite lokalne ekstreme zadanih funkcija:

a) f ( x ) = 2 x 2 + 3 x + 4 , d) f ( x ) = x ⋅ e x ,

b) f ( x ) = x 3 − x 2 − 4 x + 1 ,
2
3
e) f ( x ) = ln x 2 + 1 , ( )
c) f ( x ) = + 4 x 2 ,
1
f) f ( x ) = (ln x ) .
2

3. Odredite globalne ekstreme zadanih funkcija:

a) f ( x ) = ( x − 3) na intervalu [0,4] ,
2

b) f ( x ) = x 3 − 12 x − 5 na intervalu [− 1,3],
c) f ( x ) = 25 − x 2 na intervalu [− 2,2],
d) f ( x ) = x − 4 na intervalu [4,29].

4. Odredite točke pregiba i intervale zakrivljenosti zadanih funkcija:

a) f ( x ) = x 3 + x − 1 , d) f ( x ) = xe −2 x ,

e) f ( x ) = 2
x
b) f ( x ) = ( x − 1) + 2 ,
3
.
x −1
c) f ( x ) =
1
,
x+2

5. Odreditte ekstreme funkcija koristeći se drugom derivacijom:

a) f ( x ) = x 3 − 6 x + 1 , d) f ( x ) = x 2 − 2 ln x ,
x +1
b) f ( x ) = xe3 x , e) f ( x ) = 2 ,
x + 2x + 2
c) f ( x ) = x + ,
4
f) f ( x ) = e x − 2 x .
x

6.Nacrtajte graf funkcija:

x2 − 2 x + 2
a) f ( x ) = x 3 − 3 x + 5 , e) f ( x ) = ,
x −1
f) f ( x ) = 2
x
b) f ( x ) = x 4 − 8 x 2 + 10 , ,
x +4
(
c) f ( x ) = 5 x 4 − 10 x 2 + 9 , ) g) f ( x ) =
4x
4 − x2
,
2x − 1
d) f ( x ) = , h) f ( x ) = xe − x .
x−4

71
KONTROLNA ZADAĆA – ZADACI ZA SAMOPROVJERU ZNANJA

PRIMJER PISANOG ISPITA ZNANJA IZ MATEMATIKE

1. Riješi jednadžbe:
n! 20n!  n  n +1
a) = , b) 2  =   .
(n − 5)! (n − 3)!  n − 4   n − 3
2. a) Prikaži pomoću binomne formule x 5 − 2x 2 ( )5
=
11
 1 
b) Koji član u razvoju binoma  a a + 3  ne sadrži a?
 a
3. Izračunaj:
 7π 7π 
a) z1 ⋅ z2 ako je z1 = 3 2  cos + i sin  i z2 = −1 − i ,
 4 4 
z19
b) 1 ako je z1 = 3 3 + 3i i z2 = −6 ,
z2
2 2
c) 5 − i.
2 2
4. Koliko članova aritmetičkog niza -16, -10, -4, ... treba zbrojiti da zbroj bude 1820?
a6 − a4 = 216
5. Odredi a1 , q i n geometrijskog niza ako je S n = 40 i .
a3 − a1 = 8

6. Odredi domenu funkcije f ( x ) = 2 + 2 − x − 4 log(− 3 x 2 + 14 x + 5)

1
x −1
7. Odredi kompozicije f o g , g o f , f o f i g o g ako je f ( x ) = 3 x 2 − 2 i g ( x ) = 2 x − 5 .
8. Odredi inverznu funkciju funkcije f ( x ) = 4 log3 ( x − 1) + 2 .
9. Izračunaj limese:
 11 − 3n 10n3 + 4n 2  4
16 x 4
+ 3 − 4 x 13n − 3 ⋅ 2n + 5n
a) lim ⋅  , b) lim , c) nlim ,
n → ∞ 6n + 4 − 5n3 − 3n + 2  → ∞ 5 n + 3 + 10 ⋅ 2 n − 13n +1
  x →∞
2 + 4x2 + 2
4x2 − 7 x + 3 x+7 −2
d) lim , e) lim .
x →1 x2 − 1 x → −3 x2 − 9

10. Odredi derivaciju funkcija:

x5 − 2 x 3 + 3
a) f ( x ) = , b) f ( x ) = 23 x − cos x ⋅ sin x , c) f ( x ) = x − 2 x − 5 + 33 3 ,
4x − 5
x + tgx π
d) f ( x ) = ln e) f ( x ) = sin x − 3e3 x − 3 + cos .
2
,
x − tgx 4
x−4
11. Odredi jednadžbu tangente i normale na graf funkcije f ( x ) = u točki s
1 + 2x
ordinatom 2.
12. Nacrtaj graf funkcije f ( x ) = x 4 − 2 x 2 + 1 .

72
KORIŠTENA LITERATURA:

D. Golubović, P. Javor, Matematika 4, udžbenik sa zbirkom zadataka za strukovne

škole, I. i II. dio, Školska knjiga, Zagreb, 2007.

73