Professional Documents
Culture Documents
Zerzan
Zerzan
Anarhoprimitivizam
protiv civilizacije
Priredili
Zoran Roko i Vieslav Kirini
Naklada Jesenski i Turk
Zagreb, 2004.
Izvori
John Zerzan, Elements of Refusal. Left Bank Books, 1988.
John Zerzan, Future Primitive. Autonomedia, 1994.
John Zerzan, ur., Against Civilization: Readings and Reflections.
Uncivilized Books, 1999.
John Zerzan, Running on Emptiness The Pathology of Civilisation.
Feral House, 2002.
Web: www.primitivism.com
Derrick Jensen Enemy of the State: An Interview with John Zerzan,
objavljeno u asopisu The Sun, rujan 1998. (takoer na web-stranici
http://www.derrickjensen.org/zerzan.html)
Napomena: U svojim tekstovima Zerzan nije uvijek paljiv u navoenju
izvora koje citira. Budui da njegovi tekstovi nemaju akademsku pretenziju
te zbog tehnike jednostavnosti, u ovome smo izdanju uklonili mjestimina
navoenja literature na koju Zerzan referira.
Sadraj
Predgovor
Zoran Roko: Iskoristi svoju katastrofu 7
Primitivci budunosti 19
Porijeklo i znaenje jezika 44
Umjetnost na optuenikoj klupi 58
Mladost i regresija u infantilnome drutvu 70
Praznina kao pokretalo 75
Vrijeme tuge 91
Vrijeme kao izvor nezadovoljstva 95
Protiv tehnologije 121
Katastrofa postmodernizma 133
Hakim Bey, postmoderni anarhist 160
Tko je Chomsky? 163
Dravni neprijatelj
(razgovor s Derrickom Jensenom) 168
Pogovor
Vieslav Kirini: John The Primitivist 200
Primitivci budunosti
Podjela rada, koja je odigrala bitnu ulogu na naem putu prema
dananjoj globalnoj krizi, svakodnevno nas prijei u poimanju izvora
te uasne sadanjosti. Mary Lecron Foster nedvojbeno ublaava zbilju
kada istie da ao(oo|oc|| oaoas |e(| oz|||oa | oasoa |acneo(ac|-
a. Shanks i Tilley iznose, pak, rijetku i srodnu tvrdnju: Sn|sao ao(oo-
|oc|e o|e (e| o|o (onaceoe o|os(|. ao(oo|oc|a noa o(eca(| oa
oneoo oac|oa (onaceoa o|os(| o s|o oo(eoe e|oos(o|c|e
saoaoos(|. Drutvene znanosti i sme onemoguavaju iroku i dubo-
ku viziju koja je potrebna za takvu rekonstrukciju.
Kada je rije o porijeklu i razvoju ovjeka, prostor rasprenih
podruja i potpodruja poput antropologije, arheologije, paleonto-
logije, etnologije, paleobotanike, etnoantropologije itd. zrcali od
samog poetka suavajue, osakaujue djelovanje civilizacije. No,
bez obzira na to, postojea literatura se moe pokazati itekako koris-
nom, ako joj se pristupi na primjeren nain, s primjerenom svijeu i
udnjom da se prevladaju njezina ogranienja. tovie, sve slabosti
vie ili manje ortodoksnih modela miljenja mogu biti, i doista se poka-
zuju korisnima, za sve nezadovoljnije drutvo. Nezadovoljstvo suvre-
menim ivotom se pretvara u nepovjerenje prema slubenim laima
koje se plasiraju kao opravdanja tog ivota i pojavljuje se istinitija slika
ljudskog razvitka. Odricanje i podlonost, kao odlike suvremenog
ivota, dugo su isticane kao nune sastavnice |oos|e |ooe. Pa na-
pokon, u odnosu na na predcivilizacijski ivot obiljeen neimatinom,
surovou, i neznanjem, autoritet se nadaje kao pravo dobroinstvo
koje nas je spasilo od divljatva. |ec|os|| coe| i Neaooe(a|ac se
prizivaju svaki put kada nas se eli podsjetiti gdje bismo bili bez reli-
gije, vlasti i nadniarenja.
Meutim, taj ideoloki pogled na nau prolost se u posljednjih
nekoliko desetljea radikalno izmijenio, zahvaljujui radu akademika
poput Richarda Leeja i Marshalla Sahlinsa. U antropolokim uvjere-
njima dogodio se gotovo potpun obrat, praen bitnim posljedicama.
Danas, primjerice, znamo da je ivot prije pojave pripitomljavanja i
zemljoradnje zapravo bio prilino lagodan, obiljeen bliskou s pri-
rodom, ulnom mudrou, jednakou spolova i zdravljem. Tijekom
milijuna godina to je bila naa ljudska priroda, sve dok nas nisu poro-
bili sveenici, kraljevi i efovi.
Nedavno se dogodilo jo jedno zapanjujue otkrie koje pro-
dubljuje ve spomenutu spoznaju i koje nam moda govori neto jed-
nako vano o tome tko smo bili i tko bismo jednom ponovno mogli
postati. Sredinji pravac napada na te nove opise ivota skupljaa/lo-
vaca oitovao se u poesto neizravnom i naznaenom milostivom
opisivanju tog ivota kao najvieg stupnja do kojeg je u toj ranoj fazi
razvoja ovjek uope mogao doi. Taj argument, dakle, ne porie da
je postojalo dugo razdoblje oitog blagostanja i mirnog suivota, nego
istie da ljudi jednostavno nisu bili mentalno sposobni zamijeniti jed-
nostavan ivot sloenim drutvenim i tehnolokim napretkom. U jo
jednom fundamentalnom udaru na civilizaciju, danas znamo da je
ljudski ivot neko, i to prilino dugo, bio ne samo lien otuenja ili
dominacije, nego da su kao to pokazuju istraivanja arheologa
Johna Fowlleta, Thomasa Wynna i drugih tadanji ljudi posjedovali
inteligenciju koja je bila u najmanju ruku jednaka naoj. Time je jed-
nim udarcem odbaena teza o oezoaoo, a promiljanje naeg porijekla
obasjano je novim svjetlom.
Da bi se pitanje mentalne sposobnosti kontekstualiziralo, koris-
no je razmotriti razliita (i ponovno istiem, ideoloki nabijena) tuma-
enja ljudskog porijekla i razvoja. Robert Ardrey je iznio krvoedno,
maistiko vienje pretpovijesti, to su u blaem obliku uinili i Des-
mond Morris, te Lionel Tiger. Slino tomu, Freud i Konrad Lorenz pisali
su o korijenskoj pokvarenosti ljudske vrste, pridonosei time jaanju
hijerarhije i moi. Na sreu, pojavio se i jedan bitno uvjerljiviji pogled
na stvari, pogled koji odgovara dananjem uvrijeenom pogledu na