TRANSAKCIJE FJUČERSIMA I FORVARDIMA I

NJIHOV RAČUNOVODSTVENI OBUHVAT

TRANSACTIONS WITH FUTURES AND FORWARDS AND

THEIR ACCOUNTING TREATMENT

Mr. sc. Emira Kozarević, viši asistent

Mr. sc. Selma Novalija, viši asistent
Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli

Ključne riječi: derivati, fjučersi, forvardi, računovodstveni tretman transakcija

fjučersima i forvardima

REZIME

Transakcije fjučersima i forvardima, kao poseban način upravljanja aktivom i

pasivom, od koristi su kako za preduzeća tako i za široki spektrum finansijskih
institucija razvijenih zemalja koje su izložene tržišnim rizicima. Primjenom ovih
ugovora, preduzeća, banke i razne druge finansijske institucije koje imaju averziju
prema riziku mogu u velikoj mjeri da ublaže svoju izloženost prenoseći taj rizik na
druge investitore koji su, uz određenu naknadu, spremni da ga preuzmu.

Keywords: derivatives, futures, forwards, accounting treatment of transactions

with futures and forwards

ABSTRACT

Transactions with futures and forwards, as special way of assets and

liabilities management, are useful for companies as well as for wide spectrum of
financial institutions of developed countries which are exposed to market risks. Using
of this contracts, companies, banks and other varied financial institutions which have
risk aversion can particularly relieve their exposure by transferring the risk to the
other investors which are, with certain provision, ready to take it over.

1 DERIVATI KAO FINANSIJSKI INSTRUMENTI SUI GENERIS

Iako se pojava derivata, kao finansijskih instrumenata sui generis,

obično veže za početak 20-og stoljeća, tek se 1971. godina može smatrati
početkom prave trgovine derivatima. Naime, te godine raspao se tzv.
brettonwoodski sistem fiksnih deviznih kurseva većine razvijenih zemalja i
suspendovana je konvertibilnost američkog dolara u zlato.1
U uslovima flotirajućih deviznih kurseva, došlo je do poremećaja na
finansijskim tržištima razvijenih zemalja. Istovremeno, na tim tržištima nastale
su nove forme finansijskih transakcija, kojima su se transaktori nastojali da
zaštite od neželjenih promjena deviznih kurseva i kamatnih stopa, dok su
hazarderi, njihovim korištenjem, nastojali da ostvare zarade. Prve transakcije
derivatima obavljene su na tržištima finansijskih instrumenata razvijenih
zemalja, kao što su: američko, britansko, holandsko i sl., a smatra se da je prvi
fjučers ugovor nastao u Japanu još u 16-om stoljeću, dok je u USA, na čikaškoj
berzi (Chicago Board of Trade - CBT), obavljena prva transakcija robnim
fjučersima.
Finansijski derivativni instrumenti ili, kraće, derivati2 mogu se definisati
kao ugovori koji se oslanjaju na ishod ex ante određenog finansijskog događaja
na berzi, kao što su: visina deviznog kursa, visina kamatne stope, visina cijene
sirovine i sl. Te ugovore mogu zaključivati samo pravna lica koja učestvuju u
berzanskoj trgovini preko svojih berzanskih posrednika ili članova berze. Ovo
zbog toga što je naprosto riječ o finansijskim instrumentima čija je vrijednost
zasnovana na određenim finansijskim instrumentima (npr. dionicama,
obveznicama, blagajničkim zapisima, depozitnim certifikatima i sl.) ili, pak,
robama.
Osnovna namjena derivata ogleda se u povećanju stope prinosa i
redukovanju rizika pri upravljanju portfolijom (portfolio management).
Rapidni razvoj tržišta derivata i njihova sve veća atraktivnost može se, shodno
tome, objasniti činjenicom da se njihovim korištenjem uspješno umanjuju i
kontrolišu tržišni rizici, kao što su: rizik promjene deviznih kurseva, rizik
promjene kamatnih stopa ili rizik promjene cijena finansijskih instrumenata.
Osim toga, derivativna tržišta, u odnosu na promptna, mogu obezbijediti i veću
brzinu transakcija, niže transakcione troškove i veću likvidnost.3

1
A propos, iako je do rapidnog razvoja tržišta derivata došlo tek u novije vrijeme, Nicholas
Dunbar, tehnički urednik Risk Waters Magazinea i autor nevjerovatne knjige pod naslovom
»Pronalaženje novca: Priča o Long-Term Capital Management i legendama iza njega«
("Inventing Money: The story of Long-Term Capital Management and the legends behind it"),
interpretirao je paragraf 48 Hammurabijevog zakonika (The Code of Hammurabi), navodeći ga
kao prvu dokumentovanu evidenciju o korištenju koncepta derivata, konkretno opcije, u svrhu
obezbjeđenja finansijskog pokrića u slučaju neuspjele žetve (http://axwack.wordpress.com/
2006/09/01/hammurabi-and-options-contracts/, juni 2007.).
2
Prema nekima još – izvedeni prenosivi dokumenti, izvedenice iz nečega i sl..
3
Šoškić D. B., Hartije od vrednosti – upravljanje portfoliom i investicioni fondovi, Čigoja
štampa, Beograd, 2000., str. 278.
 Osnovni preduslovi za obavljanje transakcija derivatima mogu se
sistematizovati na sljedeći način:4
- razvijeno tržište finansijskih instrumenata,
- postojanje infrastrukturnih institucija (klirinških kuća) za obračun
transakcija derivatima,
- adekvatna tehnička i kadrovska osposobljenost za obavljanje odnosnih
transakcija,
- postojanje interesa za zaključivanje tih transakcija,
- adekvatna finansijsko-računovodstvena, tehnička rješenja za razne vrste i
podvrste derivativnih ugovora.
S obzirom na veliku izloženost tržišnim rizicima (riziku deviznog kursa
i riziku kamatne stope), banke su danas najveći korisnici derivativnih ugovora
u finansijskim sistemima razvijenih zemalja. Prema izvještaju Službe valutne
kontrole iz 2002. godine, 408 banaka koje posluju u USA koristilo je derivate
sa kombinovanom nominalnom vrijednošću od 53,2 biliona $. Dolarski iznos
derivata koje su primjenjivale banke u USA povećao se za više od 5 puta
tokom posljednjih 10 godina.5

2 TEMELJNA KATEGORIZACIJA DERIVATA, S POSEBNIM

OSVRTOM NA FJUČERSE I FORVARDE

Iako postoje različite kategorizacije derivata koji se koriste u

savremenom poslovanju, treba apostrofirati da se u ovu grupu finansijskih
instrumenata uobičajeno svrstavaju: fjučersi (futures) i forvardi (forwards),
opcije (options) i varanti (warrants), svopovi (swaps) i sl. O fjučersima i
forvardima detaljnije u nastavku.

2.1 Fjučersi

Fjučers predstavlja kupoprodajni ugovor između dva partnera da kupe

odnosno prodaju određeni kvantum tačno utvrđenih i standardizovanih
berzanskih efekata, prije svega obveznica, jednog budućeg, tačno određenog,
dana po kursu ili cijeni koja je ugovorena u vrijeme zaključenja ugovora.6 Iz
4
Ćurčić U. N., Bankarski portfolio menadžment – strategijsko upravljanje bankom, bilansima,
kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Feljton, Novi Sad, 2002., str. 285.
5
Rose P. S., Hudgins S. C., Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data status, Beograd,
2005., str. 236.
6
Otuda se i kaže da je fjučers ugovor protivsredstvo za nepredviđeno kretanje cijena: posao se
zaključuje sada da bi se primijenio u budućnosti. Predmet fjučers ugovora mogu biti i strane
valute i razne vrste berzanskih sirovina, kao što su: plemeniti metali, nafta, agrarne sirovine
(pšenica, meso, šećer, etc.). A propos, za kupca fjučersa se kaže da je u poziciji dugog fjučersa
(long futures), a za prodavca da je u poziciji kratkog fjučersa (short futures).
?
Ristić Ž., Tržište novca, Čigoja štampa, Beograd, 2004., str. 118.
definicije neposredno proizilazi da prilikom sklapanja fjučers ugovora ne
dolazi ni do kakvog plaćanja obaveza, niti se efekti koji su predmet ugovora
tada fizički prenose; plaća se samo tzv. inicijalna marža (initial margin) kao
garancija za preuzete obaveze iz ugovora (npr. obje ugovorne strane moraju
položiti depozit u iznosu od 10% od vrijednosti posla).
Prema tome, u vrijeme zaključenja fjučers ugovora ne dolazi do
fizičkog prenosa efekata - npr. obveznica koje su predmet ugovora, nego se
samo stvara pravo ili obaveza da se određeni efekat kupi ili isporuči na neki
budući dan, fiksno utvrđen u ugovoru. To praktično znači da se oba partnera
izlažu riziku insolventnosti, budući da obaveza iz ugovora, iz bilo kog razloga,
može ostati neizvršena. Odatle proističe glavni razlog zbog čega se fjučers
ugovori ne sklapaju direktno između kupca i prodavca već posredstvom
kliringa - tzv. klirinške kuće (clearing house). Kada dva partnera postignu
sporazum, tada oni, svaki za sebe, prenose uslove iz ugovora na klirinšku kuću,
koja je onda službeni partner i za kupca i za prodavca. Svi se ugovori registruju
u klirinškoj kući, tako da svaki ugovor o kupovini ima svoj protuugovor o
prodaji. Kako klirinška kuća radi kao protupartner i za kupca i za prodavca,
rizik insolventnosti se prenosi na nju. Da bi se ovaj rizik što je moguće više
kontrolisao, klirinška kuća zahtijeva od svojih partnera da za svaku transakciju
plate inicijalnu maržu, odnosno da polože određeni garantni iznos na poseban
račun koji ona drži kod sebe, kao račun marže (margin account).7
Fjučers ugovori se u praksi mogu javiti u više varijanti, i to kao:8
- indeksni,
- kamatni ili
- valutni fjučersi.
Indeksni fjučersi pojavili su se 1982. godine u USA, a u njihovoj osnovi
u principu se nalazi neki sveobuhvatni i afirmisani berzanski indeks (Standard
& Poor's Composite 500 Index, New York Stock Exchange Financial Index,
FTSE Index, CAC 40 Index, DAX, Nikkei, Hang Seng, Simex i sl.).9 Indeksni
fjučers ugovori primjenjuju se za hedžing portfolija finansijskih instrumenata
jer se smatra da se hedžing može ostvariti jedino u slučaju podudarnosti
strukture portfolija finansijskih instrumenata sa strukturom finansijskih
instrumenata na osnovu čijih kretanja se izračunava indeks. Kamatni fjučersi
javili su se još 1975. godine na CBT i bili su izvedeni iz hipotekarnih založnica
GNMA (Government National Mortgage Association).10 Nakon toga pojavili su

7
Ristić Ž., Tržište novca, Čigoja štampa, Beograd, 2004., str. 118.
8
Šoškić D. B., op. cit., str. 281-283.
9
Ibid., str. 281.
10
GNMA je državni organ koji kupuje hipoteke od kreditnih institucija, sekjuritizuje ih a zatim
ih prodaje investitorima. Zbog toga što su plaćanja investitorima zagarantovana punim
povjerenjem u vladu USA, hipotekarne založnice GNMA nose nešto manju kamatu nego ostali
hipotekarni finansijski instrumenti (http://www.investorwords.com/2184/GNMA.html, juli
2006.).
se fjučersi izvedeni iz kratkoročnih (tromjesečnih) državnih obveznica
nominalne vrijednosti 1 milion $, etc. Prodavac ovakvog fjučersa obavezuje se
da će kupcu isporučiti državnu obveznicu standardizovane nominalne
vrijednosti i to 13 sedmica prije njenog dospijeća. Osnovna namjena kamatnih
fjučers ugovora nalazi se u hedžingu od budućih promjena kamatnih stopa. 11
Valutni fjučersi predstavljaju ugovor o kupovini ili prodaji standardnih iznosa
strane valute, pri čemu su kursevi identični terminskim kursevima. 12 Ova vrsta
ugovora izvedena je iz važnijih svjetskih valuta (američkog dolara, eura,
britanske funte, švicarskog franka, japanskog jena i sl.). Ugovori se uglavnom
zaključuju u američkim dolarima za euro, britansku funtu ili švicarski franak.
Osnovni limitirajući faktor u obavljanju transakcija ovim fjučersima je broj
berzi na kojima se njima uopšte može trgovati.
S obzirom na rok, fjučers ugovori mogu biti kratkoročni i dugoročni.
Kratkoročni fjučers ugovori predstavljaju onu vrstu fjučers ugovora kojima se
kupuju i prodaju na termin sve vrste kratkoročnih obveznica, kao i drugi
kratkoročni finansijski instrumenti, po kamatnim stopama koje se između
kupca i prodavca utvrđuju u momentu sklapanja ugovora. Putem dugoročnih
fjučers ugovora vrši se kupovina i prodaja na termin svih vrsta obveznica
dugoročnog karaktera, kao i drugih dugoročnih finansijskih instrumenata.

2.2 Forvardi

Fjučers ugovore treba distingvirati od tzv. forvard ugovora, zbog toga

što su posljednji derivatni instrumenti klasični terminski ugovori i po nastanku
stariji od fjučers ugovora. Iako su međusobno veoma slični, među fjučersima i
forvardima ipak postoje značajne razlike. Neke od njih date su u nastavku:13
- Fjučers ugovorima se uvijek trguje na berzama, dok se transakcije forvard
ugovorima odvijaju na OTC (Over The Counter) tržištima, tj. u
vanberzanskom prometu.
- Fjučers ugovori su u velikoj mjeri standardizovani, za razliku od forvard
ugovora koji su svaki za sebe jedinstveni primjerak.
- Zbog nepostojanja klirinške kuće kao posrednika kod poslovnih transakcija
forvardima, kreditni rizik kod fjučersa znatno je manji nego što je to slučaj
kod forvarda.
- Postoji razlika među cijenama po kojima se svaki od ugovora sklapa.
Fjučersi se sklapaju po tzv. cijeni poravanja (settlement price), koja je
fiksirana na posljednji trgovinski dan iz ugovora (tj. na kraj), dok se
forvardi sklapaju po tzv. forvard cijeni (forward price), koja se dogovara na
dan sklapanja (tj. na početku).

11
Šoškić D. B., op. cit., str. 282.
12
Ćurčić U. N., op. cit., str. 288.
13
http://en.wikipedia.org/wiki/Futures_contract#Futures_vs._Forwards, juni 2006.
 Danas egzistira više od 75 berzi širom svijeta na kojima se trguje
fjučers ugovorima, a najpoznatije među njima su: International Monetary
Market (IMM), Chicago Board of Trade (CBT) i London International
Financial Future Exchange (LIFFE).
Dok su partneri kod fjučers ugovora, u razvijenim zemljama, recimo –
J. P. Morgan, Bankers Trust, Merill Lynch, Credit Swiss Financial Products,
Swiss Bank, Goldman Sachs, Deutsche Bank, Citi Bank, Zoed Kidder Peabod i
sl. – obavezni da postupe u skladu sa odredbama iz ugovora, partneri kod tzv.
opcionih ugovora, recimo, imaju pravo izbora.

3 RAČUNOVODSTVENI OBUHVAT TRANSAKCIJA FJUČERSIMA I

FORVARDIMA: PRAKSA RAZVIJENIH ZEMALJA

U ovom dijelu rada nastojaćemo sagledati fjučerse i forvarde u skladu

sa važećim računovodstvenim propisima odnosno standardima i pri tome
posebnu pažnju posvetit ćemo uslovima koji moraju biti ispunjeni da bi
finansijski derivat uopšte mogao biti priznat u bilansu stanja. Pored toga, našu
pažnju usmjerit ćemo i na računovodstvene aspekte špekulacija derivatima,
načinu računovodstvenog evidentiranja fjučersa i forvarda u praksi te
upravljanju kursnim rizikom kod valutnih derivata kao logičnom nastavku
prethodno izloženog.

3.1 Fjučersi i forvardi u kontekstu Međunarodnih računovodstvenih

standarda (International Accounting Standards - IAS)

Osnova računovodstvenog prikazivanja fjučersa i forvarda treba da

bude usaglašena sa njihovom suštinom a ne sa njihovom zakonskom formom.
Pravno lice koje učestvuje u sklapanju ugovora kao strana koja se obavezuje na
izvršenje specificiranih obaveza iz ugovora treba da izvrši evidentiranje
konkretnog vida finansijskih derivata kao obavezu ili kao vlasnički kapital.
Kriterij za evidentiranje datog ugovora kao obaveze ili vlasničkog kapitala leži
u suštini ugovora i temeljnom shvatanju obaveza i vlasničkog kapitala.
Finansijska obaveza, u suštini, svaka je obaveza koja za posljedicu ima odliv
novčanih ili drugih finansijskih sredstava drugom pravnom licu. Dakle,
finansijska obaveza nije uslovljena načinom na koji će ugovorena obaveza biti
izmirena. Za razliku od obaveze, vlasnički kapital predstavlja razliku ostatka
izvora finansiranja nakon odbitka ugovorenih obaveza.
Fjučersi ili forvardi trebaju biti priznati u bilansu stanja kada pravno
lice postane jedna od ugovorenih strana u poslu sa finansijskim derivatima.
Vrijeme priznavanja fjučersa ili forvarda u bilansu stanja jeste datum ugovora.
Prilikom njihovog priznavanja u bilansu stanja, potrebno je objavljivanje
računovodstvenih politika u kojima bi se jasno naznačili:
- kriteriji koji se primijenjuju prilikom njihovog priznavanja u bilansu stanja,
- kriteriji kada prestaje njihovo priznavanje,
- njihovo početno i kasnije vrednovanje osnov je priznavanja proizašlih
prihoda i rashoda iz poslovanja sa finansijskim derivatima, i sl.
Ipak, danas je slučaj da mnogi od ovih ugovora, nisu zabilježeni u
bilansu stanja. Nerijetko su predmet vanbilansne evidencije. »Razlog tome
možda leži u činjenici da je IAS 39 posljednji i najkontraverzniji ili najmanje
zadovoljavajući od suštinskih standarda koje je Međunarodna komisija za
finansijske instrumente (International Organization of Securities Commission -
IOSCO) propisala u maju 2000. godine.«14
Kao i svako drugo finansijsko sredstvo, i finansijski derivati treba da
budu isključeni iz bilansa stanja kada su prava ugovora realizovana, istekla ili
su od njih ugovorne strane odustale. Time se smanjuje mogućnost špekulacija
na ovim i sličnim poslovima. U nastavku rada razmotriti ćemo koje aspekte
mogu poprimiti špekulacije pri ovim poslovima.

3.2 Računovodstveni aspekti špekulacija fjučersima i forvardima

Špekulacije su gotovo redovna pojava u trgovini. Pod špekulacijama se

podrazumijevaju dozvoljene ili nedozvoljene radnje koje se preduzimaju s
ciljem ostvarivanja razlike u cijeni.15 U skladu s tim, mogu biti:
- dozvoljene i
- nedozvoljene.
Nedozvoljene špekulacije, u principu, vezuju se za one koje nisu
legalne, tj. koje nisu u skladu sa etikom, pravom, običajima i sl. Praksa poznaje
različite oblike nelegalne špekulacije, kao što su: korupcija – mito u novcu,
robi ili činjenju usluga; provizija za prodajno mjesto; neistinito prikazivanje
računovodstvenih informacija; siva ekonomija; preprodaja roba i mnogo toga
još. S obzirom da nas na ovom mjestu interesuju berzanske špekulacije,
odnosno špekulacije koje se javljaju na berzama na osnovu poslovanja
finansijskim derivatima, nećemo se zadržavati na nedozvoljenim, nego ćemo
preći na posmatranje dozvoljenih špekulacija.
Kada govorimo o dozvoljenim špekulacijama, onda mislimo na
špekulacije koje se realizuju na berzama (robnim i efektivnim) radi postizanja
razlike u cijeni, zahvaljujući trendu fluktuacije cijena određenih roba i sl.
Špekulacije na berzama smatraju se legalnim. To su, prije svega, terminske
operacije, kod kojih se očekuje promjena cijena u budućnosti. Primjera radi,
danas imamo terminsku kupovinu određene robe po fiksnoj cijeni, za koju se
14
ACCA 2.5 Financial Reporting International Stream Study Text., BPP Publishing Limited,
2001., Prijevod: ACCA Finansijsko/Financijsko izvještavanje - međunarodni standard -
predmet 2.5., Udruženje/udruga računovođa i revizora F BiH, Sarajevo, 2002., str. 222.
15
O historijatu trgovine i pojmu špekulacija detaljnije vidjeti u: Lovreta S., Radinović D.,
Petković G., Trgovina, teorija i praksa, Savremena administracija, Beograd, 1998., str. 56-59.
očekuje rast cijena u budućnosti. U slučaju prodaje predmeta bivše terminske
kupovine po višoj cijeni u budućnosti, ostvarit će se zarada zbog razlike u
cijeni, i obrnuto. Pri berzanskim transakcijama, obično se ne isporučuju
predmeti prodaje odnosno predmet sklopljenog ugovora, nego se isplaćuje
određena provizija (premija) ili razlika u cijeni izvršenih transakcija odnosno
marža. U slučaju odustajanja bilo koje od ugovorenih strana od dogovorene
berzanske transakcije, oštećenoj strani plaća se dogovorena premija. Izvršenje
terminske transakcije može se prolongirati putem reporta. Ovom načinu se
pribjegava kada se očekuje da će doći do promjena cijena u željenom pravcu, i
za to se plaća reportna provizija i kamata. Za izvršenje reporta, potrebno je da
se u postojeću berzansku transakciju uključi neko ko će kupiti po određenoj
cijeni predmet transakcije i na određeni dan u budućnosti, po ugovorenoj
cijeni, izvršiti prodaju postojećeg predmeta transakcije. Razlog ovog
poslovanja je u tome što se predviđa da će u budućnosti biti povoljnija prodaja
u odnosu na danas, što bi rezultiralo zaradom na razlici u cijeni.
Pored ove vrste poslova, špekulacije na tržištu javljaju se kada
špekulanti kupuju na berzama predmete kojima rapidno pada cijena, da bi
izvršili njihovu preprodaju kada postignu veću cijenu, uslovljenu zakonom
ponude i potražnje, tj. kada ponuda bude opala, potražnja porasla i uzrokovala
rast cijena. Rizik da se predviđanja ne ostvare uvijek postoji i mogao bi
rezultirati gubitkom kod ove vrste poslova. To je razlog zbog kojeg ćemo kroz
praktične primjere sagledati način evidentiranja te ujedno i rezultat poslovanja
sa fjučersima i forvardima.

3.3 Način računovodstvenog evidentiranja transakcija fjučersima i

forvardima u praksi razvijenih zemalja

Neizbježna popratna pojava poslovanja derivatima, kao što smo mogli

da primijetimo, jeste pojava špekulacija. Računovodstvo preduzeća ili
finansijske institucije koje/koja se bavi špekulativnim poslovima, dužno je da
otvori račun(e) na kojima treba da prikaže rezultat poslovanja. U tu svrhu na
raspolaganju mu stoje računi:
- dobici i gubici od legalnih špekulacija,
- dobici i gubici od nelegalnih špekulacija.
Ključni računovodstveni problem u vezi sa špekulacijama je:16
- kada priznati dobitak ili gubitak od špekulacija i
- kako oni utiču na ukupne performanse posmatranog preduzeća, tj.
špekulanta.
Priznavanje dobitka ili gubitka, u principu, treba da slijedi u momentu
nastanka.

16
Lukić R., Računovodstvo trgovinskih preduzeća, Ekonomski fakultet, Beograd, 2003., str.
362.
 U novije vrijeme, u špekulativne svrhe, a ne samo radi zaštite od
kursnog rizika, koriste se forvardi. Posmatrajmo forvard ugovor čija je
vrijednost 2.000 KM za period od 60 dana i koji je korišten u špekulativne
svrhe sa sljedećim relevantnim podacima za konverziju kursa konvertibilne
marke u dolar:17

01. maj 31. maj 30. juni

Spot kursevi: 18

Kupovni u KM 0,654 0,649 0,655

Podajni u KM 0,662 0,658 0,666
Forvard kursevi:19
30 – dana ugovor 0,677 0,672 0,687
60 – dana ugovor 0,693 0,688 0,695
90 – dana ugovor 0,719 0,702 0,720

Forvard ugovor, hronološki po datumima, bio bi proknjižen na sljedeći

način:

Iznos
R/br. Datum Opis Duguje Potražuje
Investicije u forvard ugovore 1386 *
1386
1. 01.05. Obaveze po osnovu forvard
ugovora
Sticanje forvard ugovora
Transakciona zarada (gubitak) 42** 42
2. 31.05. Investicije u forvard ugovore
Rezultat po transakciji
Transakciona zarada (gubitak) 34***
3. 30.06. Investicije u dolare 34
Zarada po transakciji
*
2.000 x 0,693 = 1.386
**
2.000 x (0,693 – 0,672) = 42
***
2000 x (0,672-0,655) = 34
Na osnovu transakcija u forvard ugovore ostvaren je gubitak od 76 KM
(42+34; stav 2 i 3), tako da je saldo na računu: »Transakciona zarada
17
Prilagođeno prema: Larsen E.J., Modern advanced accounting, Irwin, McGraw-Hill, Boston,
1997., str. 825.
18
Spot (promptni) kurs je kurs na dan zaključivanja finansijske transakcije.
19
Forvard (terminski) kurs je kurs po kome će se, određenog dana u budućnosti, izvršiti
zaključena finansijska transakcija.
(gubitak)« dugovan, što se vidi iz priloženog. Imajući u vidu da se na tržištu
derivatima poslovanje odvija u različitim valutama te da se ulaganjem u ovaj
vid transakcija teži smanjenju rizika, kao logičan nastavak razrade navedene
tematike nameće se upravljanje kursnim rizikom kod valutnih fjučersa.

3.4 Upravljanje kursnim rizikom kod valutnih fjučersa

Fjučersi se mogu označiti kao instrument zaštite od rizika, odnosno

zaštite od valutnog rizika. Prodaja fjučersa može se izvršiti uz premiju ili
diskont. Ako je npr. forvard kurs, koji smo prethodno objasnili, veći od spot
kursa, onda je zaključena transakcija sa premijom, i obrnuto, ako je forvard
kurs manji od spot kursa, onda je zaključena transakcija sa diskontom.
Premija ili diskont obično se iskazuje kao godišnji procenat, primjenom
sljedeće formule:20

Premija (diskont) = Fo – So / So x 12/N x 100,

gdje je:
Fo - forvard kurs na dan zaključenja forvard ugovora,
So - spot kurs na ovaj dan,
N - broj mjeseci forvarda.
U računovodstvu derivativnih instrumenata i aktivnosti na zaštiti od
rizika, a time i valutnih fjučersa u zaštiti od kursnog rizika, FABS 133
(Financial and Business Solutions - Finansijska i trgovinska rješenja) je
osnovno opšte pravilo za derivate i finansijske instrumente iskazane po fer
vrijednosti.21 FABS 133 predviđa specifične zahtjeve da bi transakciju mogli
klasifikovati kao hedžing, odnosno zaštitu od rizika. Da bi se derivativni
instrument kvalifikovao kao hedžing instrument, moraju biti ispunjena sljedeća
dva kriterija:
- dokumentacija mora predviđati na početku hedžing termina identifikaciju
objekata i strategije hedžinga, hedžing instrument i hedžing predmet i
koliko efikasno će hedžing izvršiti procjenu;
- hedžing mora biti visoko efektivan do kraja roka. Efektivnost se mjeri
evaluacijom sposobnosti hedžing instrumenta da stvori promjene u fer
vrijednosti tako da izjednači (neutrališe) promjene u vrijednosti hedžing
predmeta.22
U nastavku ćemo evidentirati knjiženja koja su nastala sklapanjem
fjučers ugovora radi hedžinga obaveza na primjeru Unix preduzeća.23

20
Lukić R., Računovodstvo trgovinskih preduzeća, Savremena administracija, Beograd, 1999.,
str. 180.
21
http://www.ch12der.htm, maj 2006.
22
Ibid.
 Pretpostavimo da Unix treba kupiti odnosno nabaviti u roku od 60 dana
10 tona soje (ili druge robe), čija sadašnja vrijednost iznosi 130.000 $. Dalje,
pretpostavimo da Unix želi zadržati na istom nivou vrijednost i u budućoj
kupovini. Unix je odredio buduće kretanje cijena fjučersa trgovinom na CBT,
koje je veoma povezano sa postojećom obavezom, tako da je sadašnja cijena
soje vezana za fjučers od 130.000 $. Fjučers ugovori se rijetko ugovaraju sa
stvarnom isporukom roba. Umjesto toga, preduzeće zaključuje robne fjučerse
koji će osigurati ranije fjučers uslove i krajnju svrhu ugovora i tek tada roba će
biti stvarno u upotrebi na tržištu.
Unix će pribaviti fjučers ugovor za soju sa isporukom za 60 dana po
cijeni od 130.000 $. Za ovaj primjer, pretpostavimo da investitor zahtijeva
otvaranje računa marže u visini od 3% vrijednosti fjučers ugovora. Početno
knjiženje marže odnosno premije je kako slijedi:

1. Račun marže 3.900

Novac 3.900
Knjiženje početnog depozita marže:
3% od 130.000 $, nabavke soje
posredstvom fjučersa

Na kraju mjeseca, pretpostavimo da je cijena fjučersa porasla na

140.000 $, rezultirajući drugim dobitkom na fjučers poziciji. U praksi se marža
na tržištu bilježi na kraju svakog radnog dana. Prema tome, tokom mjeseca,
Unix će imati sljedeći uticaj na njegovom računu marže na kome su zabilježena
3% porasta u cijeni fjučersa:

2. Račun marže 300

Drugi kombinovani dobici 300
Knjiženje drugih kombinovanih
dobitaka, odložena zarada priznata kao
dobitak od fjučers ugovora,
prilagođena računu marže:
300 $ = 10.000 $ x 3%

Nakon 60 dana, cijena fjučersa porasla je na 160.000 $, rezultirajući

trećim dobitkom na fjučers poziciji. Unix će imati sljedeći uticaj na njegov
depozit računa marže knjiženjem porasta vrijednosti fjučers ugovora.

3. Račun marže 600

Drugi kombinovani dobici 600

23
Prilagođeno prema: Baker E. R., Lambke C. V., King E. K., Advanced financial accounting,
fourth edition, Irwin McGraw-Hill, 2001., str. 653-676.
 Knjiženje drugih kombinovanih
dobitaka, odložena zarada priznata kao
dobitak od fjučers ugovora,
prilagođena računu marže:
600 $ = 20.000 $ x 3%

Sada će Unix dogovoriti sa CBT da fjučers ugovor proda za 160.000 $.

Ukupni dobitak je 30.000 $ (tj. 160.000 $ - 130.000 $). Dodatni iznos uložen
na datum poravnanja, odnosno obračuna, je 29.100 $ (tj. 30.000 $ - 900 $).
Prethodni dobitak na fjučersu (900 $ = 300 $ + 600 $) već je bio položen na
račun marže.

4. Račun marže 29.100

Drugi kombinovani dobici 29.100
Priznati dobitak položen na račun
marže i odložen iz zarade
5. Gotovina 33.900
Račun marže 33.900
Za zatvaranje računa marže

Unix će sada uknjižiti nabavku soje od 160.000 $.

6. Zalihe 160.000
Gotovina 160.000
Knjiženje nabavke
7. Drugi kombinovani dobici 30.000
Dobitak od fjučers ugovora 30.000
Za priznati dobitak

Priznati dobitak na fjučers ugovorima nije ništa drugo do zarada.

Hedžing odnosno osiguranje od gubitaka pomoću drugih transakcija, bio je
uspješan. Unix je realizovao zaradu od 30.000 $ na fjučers ugovorima.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Kao što je apostrofirano u radu, derivati, odnosno »izvedenice iz

nečega«, predstavljaju finansijske instrumente čija je očekivana isplativost u
nekoj tački u budućnosti izvedena iz vrijednosti osnovnih (baznih) finansijskih
instrumenata ili robe. Ekspanzija derivata dešava se u vrijeme nestašice nafte,
flotirajućih deviznih kurseva i nestabilnih kamatnih stopa, pa je i njihova
prvenstvena namjena bila zaštita od takvih naglih promjena. Kod derivata,
glavnica nikad ne mijenja vlasnika nego se samo dogovara promjena novčanih
tokova, kompenzira razlika u cijeni, kompenzira kreditni rizik, etc. Na taj način
se za mali iznos uloženih sredstava dobiva ogromna finansijska poluga, koja
može biti upotrijebljena za zaštitu vlastite imovine ili u špekulativne svrhe.
U Bosni i Hercegovini, nažalost, još uvijek ne postoji razvijen
institucionalni okvir za obavljanje transakcija fjučersima i forvardima. Ne
postoji ni adekvatna legislativa koja bi regulisala ovo područje. Međutim, za
očekivati je da će, u skladu sa pozitivnim kretanjima u razvoju finansijskog
tržišta u našoj zemlji, doći do implementacije novih tehnika i instrumenata
kapitala koji se emaniraju (deriviraju) iz finansijskih instrumenata ili novca.
Na kraju, važno je akcentirati i to da fjučersi i forvardi možda i nisu
toliko komplikovani kakav je prvi dojam o njima. Princip je isti kao kod bilo
koje druge trgovine: kupite fjučers/forvard po jednoj cijeni a prodate ga po
drugoj, ostvarujući pri tome dobitak ili gubitak.

LITERATURA

1. ACCA 2.5 Financial Reporting International Stream Study Text., BPP Publishing
Limited, 2001., Prijevod: ACCA Finansijsko/Financijsko izvještavanje -
međunarodni standard - predmet 2.5., Udruženje/udruga računovođa i revizora F
BiH, Sarajevo, 2002.
2. Baker E. R., Lambke C. V., King E. K., Advanced financial accounting, fourth
edition, Irwin McGraw-Hill, New York, 2001.
3. Ćurčić U. N., Bankarski portfolio menadžment – strategijsko upravljanje bankom,
bilansima, kvalitetom, bonitetom i portfolio rizicima banke, Feljton, Novi Sad,
2002.
4. Larsen E. J., Modern advanced accounting, Irwin, McGraw-Hill, Boston, 1997.
5. Lovreta S., Radinović D., Petković G., Trgovina, teorija i praksa, Savremena
administracija, Beograd, 1998.
6. Lukić R., Računovodstvo trgovinskih preduzeća, Ekonomski fakultet, Beograd,
2003.
7. Lukić R., Računovodstvo trgovinskih preduzeća, Savremena administracija,
Beograd, 1999.
8. Ristić Ž., Tržište kapitala, Čigoja štampa, Beograd, 2004.
9. Rose P. S., Hudgins S. C., Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data status,
Beograd, 2005.
10. Šoškić D. B., Hartije od vrednosti – upravljanje portfoliom i investicioni fondovi,
Čigoja štampa, Beograd, 2000.
11. Razni web siteovi
- http://axwack.wordpress.com/2006/09/01/hammurabi-and-options-contracts/, juni
2007.
- http://en.wikipedia.org/wiki/Futures_contract#Futures_vs._Forwards, juni 2006.
- http://www.ch12der.htm, maj 2006.
- http://www.investorwords.com/2184/GNMA.html, juli 2006.