Kako Osnovati Udruženje Građana U Zeničko - Dobojskom Kantonu

KAKO REGISTROVATI UDRUŽENJE U ZENIČKO-DOBOJSKOM KANTONU
Ružica Jukić-Ezgeta
Azra Smailbegović-Đuherić
Mersudina Kovačević
KAKO REGISTROVATI UDRUŽENJE

U ZENIČKO-DOBOJSKOM KANTONU
Saradnici:
Ena Zubčević, Melih Karan, Asmir Alagić
Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona
Zenica, 2021.
2
IMPRESSUM
Naslov: Kako registrovati udruženje u Zeničko-
dobojskom kantonu
Autori:
Azra Smailbegović-Đuherić Tiraž: 200 kom.
Sva autorska prava pridržana
Saradnici:
Zubčević Ena, Melih Karan, Asmir Alagić
Naziv izdavača i sjedište

Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko- Podatak o CIP-u (katalogizacija u publikaciji),
dobojskog kantona, CIP - Katalogizacija u publikaciji
Zenica, Kučukovići broj 2 Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
Lektura: 347.471.1:34
Mersudina Kovačević, Azra Smailbegović-Đuherić
Ružica Jukić-Ezgeta JUKIĆ-Ezgeta, Ružica
Kako registrovati udruženje u Zeničko-dobojskom kantonu /
Ružica Jukić-Ezgeta, Azra Smailbegović-Đuherić, Mersudina
Grafička obrada: Azra Smailbegović-Đuherić Kovačević. - Zenica : Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-
dobojskog kantona, 2021. - 112 str. : ilustr. ; 21 cm
Mjesto i godina izdavanja:
Zenica, 2021. godina ISBN 978-9926-8632-0-3
Štampa: 1. Smailbegović-Đuherić, Azra 2. Kovačević, Mersudina

I. Ezgeta, Ružica Jukić- vidi Jukić-Ezgeta, Ružica
COBISS.BH-ID 46380294.
3
SADRŽAJ:
POGLAVLJE - CIVILNO DRUŠTVO 13
A. CIVILNO DRUŠTVO KAO OBLIK UČESTVOVANJA GRAĐANA U PROCESU DONOŠENJA
ODLUKA 13
B. POJMOVI CIVILNOG DRUŠTVA, NEVLADINE ORGANIZACIJE, NEPROFITNE
ORGANIZACIJE, UDRUŽENJA I ODNOS S LOKALNOM ZAJEDNICOM 17
C. OBLICI ORGANIZOVANJA I METODE RADA 20
POGLAVLJE: PRAVNI OKVIR KOJIM JE REGULISANO OSNIVANJE I RAD UDRUŽENJA 23
A. Međunarodni okvir 23
B. Instrumenti za zaštitu ljudskih prava: Međunarodni pravni dokumenti o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba u BiH 27
C. Zakonodavni razvoj u novijoj historiji BiH 28
D. Propisi koju su trenutno na snazi 30
POGLAVLJE: POSTUPAK OSNIVANJA I REGISTRACIJE NEVLADINIH ORGANIZACIJA 35
A. PRAVNI OKVIR 35
B. REGISTRACIJA UDRUŽENJA 37
C. NAZIV, CILJEVI I DJELATNOST UDRUŽENJA 39
a) Naziv udruženja 39
b) Znak udruženja 39
c) Ograničenja vezana za naziv udruženja 39
d) Ciljevi djelovanja udruženja 40
e) Obavljanje privredne djelatnosti 40
4
f) Djelatnosti udruženja 41
D. OSNIVANJE UDRUŽENJA 44
a) INCIJATIVA ZA OSNIVANJE UDRUŽENJA 44
b) OSNIVAČKA SKUPŠTINA 45
c) OSNIVAČKI AKT 45
d) STATUT 46
e) ORGANI UDRUŽENJA 47
f) ODLUKE O IMENOVANJIMA NADLEŽNIH LICA 49
g) Zapisnik sa osnivačke skupštine 49
E. REGISTAR I REGISTROVANJE UDRUŽENJA I FONDACIJA 51
a) Registar udruženja i fondacija 51
b) Dostupnost upisanih podataka 51
c) Podnošenje zahtjeva za upis u Registar (osnivanje udruženja) 52
F. UPISI PROMJENA NASTALIH U RADU I ZASTUPANJU 55
a) Podnošenje zahtjeva za upis promjena naziva, sjedišta, ovlaštenih lica, ili
prestanak rada udruženja 55
b) Podnošenje zahtjeva za upis promjena djelatnosti, statuta i članova organa
upravljanja 55
G. IMOVINA I POSLOVANJE UDRUŽENJA 56
Računovodstvo udruženja građana 59
Godišnji finansijski izvještaj udruženja građana 59
H. PRESTANAK RADA I BRISANJE IZ REGISTRA 63
5
I. ZABRANA RADA UDRUŽENJA 63

J. ČUVANJE REGISTRA I ZBIRKI ISPRAVA 64
K. JAVNOST PODATAKA UPISANIH U REGISTRE 64
L. KANCELARIJSKO POSLOVANJE I ARHIVIRANJE 65
M. PEČAT - IZRADA, UPOTREBA, ČUVANJE, ZAMJENA, UNIŠTENJE 65
a) Izrada i upotreba pečata 66
b) Čuvanje pečata 67
c) Evidencija o izrađenim pečatima 67
d) Uništavanje pečata 67
e) Nestanak pečata 68
N. NADZOR NAD RADOM UDRUŽENJA 68
O. PREKRŠAJNE ODREDBE 69
POGLAVLJE: PARTNERSTVO ZA OTVORENU VLAST 70
A. O INICIJATIVI 70
B. GRAĐANSKO DRUŠTVO I NEVLADIN SEKTOR u BiH 72
C. SARADNJA VLADE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA SA NEVLADINIM SEKTOROM 75
REZIME 83
NA KRAJU 86
6
PRIJE UVODA
Radna Grupa za izradu priručnika

„Kako registrovati udruženje u Zeničko-dobojskom kantonu“
Rješenjem o imenovanju Radne grupe za Zadatak radne grupe je da:

izradu priručnika „Kako registrovati udruženje u - izradi priručnik kojim će fizičkim ili pravnim licima
Zeničko-dobojskom kantonu“, broj: 06-04/3-30- približiti procedure i olakšati postupak osnivanja,
11765/21 od 26.08.2021. godine, Ministar prvog upisa u registar, upisa izmjena u registar ili
Ministarstva za pravosuđe i upravu Zeničko- brisanje udruženja, a u skladu sa Zakonom o
dobojskog kantona je imenovao Radnu grupu za udruženjima i fondacijama („Službene novine
izradu priručnika pod nazivom „Kako registrovati Federacije BiH“, broj: 45/02).
udruženje u Zeničko-dobojskom kantonu“, u sastavu: - publikuje priručnik u štampanom obliku i na web-
stranici Zeničko-dobojskog kantona, o trošku
− Ružica Jukić-Ezgeta, predsjednik Ministarstva za pravosuđe i upravu Zeničko-
− Melih Karan, član dobojskog kantona.
− Mersudina Kovačević, član
− Azra Smailbegović-Đuherić, član
− Ena Zubčević, član
− Asmir Alagić, član.
***
7
Riječ autora
U Priručniku se analiziraju udruženja kao elementi civilnog društva i instrumenti učestvovanja građana
posebno na lokalnom nivou u zakonskom, kulturnom i političkom okviru, te nevladine organizacije kao područje
institucija, organizacija, mreža i pojedinaca smještenih između porodice, države, tržišta povezanih nizom
„legislativnih“ i društvenih-civilnih pravila koja zajedno djeluju, a u koja se ljudi dobrovoljno udružuju radi
izgradnje općih interesa.
Na prostoru koji Radna grupa sagledava, udruženja građana, nevladin sektor, neprofitne organizacije,
odnosno civilno društvo definisano je kao područje institucija, organizacija, mreža, saveza i pojedinaca (i njihovih
vrednota), smještenih između porodice, države i tržišta, povezanih nizom legislativnih i civilnih pravila koja
zajedno dijele, a u koje se ljudi dobrovoljno udružuju radi zagovaranja općih interesa. 1
Politički okvir za razvoj civilnog društva, odnosno nevladinih, neprofitnih organizacija i udruženja u
Bosni i Hercegovini, a samim tim i na prostoru Kantona opterećen je nepovjerenjem prema udruženjima, odnosno
civilnim nevladinim organizacijama kao i ambicijom vlasti da kontrolišu njihov rad.
Socio-kulturni okvir uvjetovan je naslijeđem kojega obilježava slaba zainteresovanost građana za
probleme u zajednici i društvu, te nedovoljna saradnja s privredom i državom kao važnim sudionicima društvenih
promjena. U takvim uslovima i nije za očekivati značajniji uticaj nevladinog sektora, odnosno udruženja na
promjene i procese u društvu.
U tom smislu, ne preostaje nam drugo nego da se složimo sa generalnim zaključkom Studije Transparency
International BiH2 da se ova oblast unutar civilnog društva može više posmatrati kao veliki potencijal, nego kao
1 Zakonski, politički i kulturni okvir za razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, Gojko Bežovan 2002., Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta
Sveučilište u Zagrebu, dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/47567
2 TRANSPARENCY INTERNATIONAL BiH, Studija sistema nacionalnog integriteta, Bosna i Hercegovina 2007; dostupno na: https://ti-
bih.org/wp-content/uploads/2014/12/Studija_sistema_nacionalnog_integriteta_2007.pdf
razvijena i prisutna praksa. Ovo pogotovo stoga što se i unutar samog sektora civilnog društva ne prepoznaje
njegov značaj i snaga, te se OCD rijetko i na marginama uključuju u procese odlučivanja i provođenja politika,
verbalizujući svoje interese rijetko, najčešće slabim glasom, ne koristeći dostupne instrumente, te vrlo često
koristeći svoj ionako skučen potencijal za često sasvim sporedne ciljeve, ili na privatne finansijske koristi uskog
broja rukovodstva organizacije, zanemarujući pri tome interese šireg članstva i efekte koje će javne politike na
njih imati u budućnosti.
Tome doprinosi i veliki uticaj vladajućih struktura na OCD koje putem dodjele transfera i sredstava iz
budžeta utiču možda na snaženje jednih ili slabljenje drugih OCD, možda biraju da podrže politike koje joj nisu
u suprotnosti ili ne podržavaju one koji su otvoreni kritičari vlasti.
Stoga svaka OCD može da razmotri pitanje: da li djeluje kao korektiv ili pak kao produžena ruka vlasti?
U tom smislu želimo da ovaj Priručnik bude vodilja svim građanima zainteresovanim da svoje potrebe
verbalizuju i ostvaruju kroz udruženja građana, da promisle o ovdje ali i na drugim mjestima ponuđenim
instrumentima, osmišljeno kreiraju ciljeve svojih udruženja, pažljivo biraju rukovodstva, upoznaju načine
kontrole nad njihovim radom, nad kreiranjem politika, javnim zagovaranjem potreba članstva, kontrolu nad
utroškom finansijskih sredstava i materijalnih dobara, te da zahtijevaju rezultate koji će opravdati postojanje
udruženja koja djeluju u ime njih.
AUTORI I SARADNICI
Azra Smailbegović-Đuherić
Ena Zubčević
Melih Karan
Asmir Alagić
UVOD
Različita su tumačenja o početku i načinima razvoja civilnog društva i u Zeničko-dobojskom kantonu kao
administrativnoj jedinici i u Federaciji Bosne i Hercegovine kao jednom od entiteta Bosne i Hercegovine.
Organizacije civilnog društva djeluju u uslovima opterećenim historijskim nasljeđem i posljedicama rata,
iskrivljenim društvenim vrijednostima i velikom nepovjerenju u institucije vlasti. U takvom okruženju djelovanje
udruženja, a i ostalih organizacijskih oblika civilnog društva nije prioritet državne politike, te je zbog toga
djelovanje društva voljnog za angažovati se na raznolikom shvatanju zajedničkih interesa i vrijednosti javnog
dobra od posebne važnosti i interesa. Vladavinu prava ograničava politička i ekonomska moć i to je razlog što
nemamo demokratsku kontrolu vlasti. Demokratija je lijepa ali put do nje je kamenit i traži puno posla da se
poravna.
Udruženja, kao jedan od oblika civilnog društva, zastupaju širok raspon interesa, od onih vezanih za
funkcionisanje vlasti, pa do onih vezanih uz lične potrebe građana. Na lokalnom nivou pruža se najviše
mogućnosti za djelovanje i uticaj civilnog društva s obzirom na to da je taj nivo najbliži građanima, te može
najbolje odgovoriti njihovim potrebama u skladu sa načelom supsidijarnosti3.
Kako bi udruženja i druge organizacije civilnog društva ostvarivale svoju svrhu i učinkovito
funkcionisale, nužan je adekvatan normativni okvir.
Osamostaljenje Bosne i Hercegovine kao samostalne države i formiranje Kantona kao prostorne i
„državne“ cjeline u okviru jednog od entiteta Bosne i Hercegovine konkretno entiteta Federacije Bosne i
3supsidijarnost je načelo prema kojem odlučivanje o zajedničkim pitanjima mora biti preneseno na najniži mogući stepen društvene organizacije,
dok centralna vlast ima samo ulogu nadopune političkog odlučivanja na mjesnom nivou
Hercegovine, zateklo je „staru“ legislativu kojom je bio regulisan okvir za rad udruženja kao najvažnijeg elementa
civilnog društva.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, II. A., kao i Ustav Zeničko-dobojskog kantona II.10. - Katalog
ljudskih prava, predviđa „slobodu udruživanja sa drugima” između ostalih prava i sloboda, a što je pravni osnov
za donošenje propisa na kojima se temelji osnivanje organizacija civilnog društva.
Zakonski okvir za osnivanje i rad udruženja dugo se i sporo mijenjao. Promjenom društvenog sistema
1995. godine, u Bosni i Hercegovini se stvara povoljan okvir za osnivanje i rad nevladinih organizacija (u daljem
tekstu: NVO) odnosno organizacija civilnog društva (u daljem tekstu: OCD). Doneseni su i prvi zakoni kojima
se regulisao način registrovanja, rad i prestanak rada organizacija civilnog društva:
- Zakon o udruživanju građana ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95),
- Zakon o fondacijama i zakladama ("Službene novine Federacije BiH", broj 16/98) i
- Zakon o humanitarnoj djelatnosti i humanitarnim organizacijama ("Službene novine Federacije BiH", broj
35/98).
Naposlijetku, 2002. godine donesen je Zakon o udruženjima i fondacijama („Službene novine Federacije
Bosne i Hercegovine“, broj: 45/02), kojim su uređeni uslovi i postupak za osnivanje, unutrašnja organizacija,
registrovanje, prestanak udruženja, kao i druga pitanja od značaja za slobodno i dobrovoljno udruživanje građana
i pravnih lica u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ovim Zakonom stavlja se van snage Zakon o udruživanju građana
("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), Zakon o fondacijama i zakladama ("Službene novine Federacije
BiH", broj 16/98) i Zakon o humanitarnoj djelatnosti i humanitarnim organizacijama ("Službene novine
Federacije BiH", broj 35/98), osim člana 2., 5., 11. i 12., člana 22. stav 2., čl. 26. i 27., člana 29. stav 2., člana 30.
stav 1. i člana 34. i 35.
„Novi“ Zakon je značajan napredak u izgradnji demokratskog društva, posebno s aspekta načela
transparentnosti i javnosti kako rada tako i finansiranja neprofitnog, nevladinog sektora, odnosno udruženja.
Pored toga, Pravilnikom o načinu vođenja registra udruženja i fondacija i stranih i međunarodnih
nevladinih organizacija („Službene novine FBiH“, broj: 61/02, 8/08 i 78/10), donesenim nakon usvajanja novog
Zakona, propisan je postupak upisa u knjige registra udruženja i fondacija i stranih i međunarodnih nevladinih
organizacija u Federaciji Bosne i Hercegovine, promjene upisa u registar, oblik i sadržaj registra i način njegovog
vođenja, izdavanje izvatka iz registra i druga pitanja od značaja za upis i vođenje registra subjekata upisa.
***
POGLAVLJE - CIVILNO DRUŠTVO
A. CIVILNO DRUŠTVO KAO OBLIK UČESTVOVANJA GRAĐANA U PROCESU DONOŠENJA

ODLUKA
Učestvovanje građana jedan je od oblika uticanja građana na rad javne uprave i od velike je važnosti za
razvoj demokratije. Građani mogu ili neposredno učestvovati u radu uprave ili uticati na upravu izvana.
Neposredno uključivanje građana u rad vlasti i rad organa uprave (u daljem tekstu: državna uprava) naziva
se unutrašnje sudjelovanje građana, dok se uticaj na vlast i upravu izvana naziva posrednim uticajem odnosno
vanjskim djelovanjem građana. Npr. građani mogu neposredno učestvovati u radu državne uprave izborom u
tijela upravljanja javnih službi (primjer: školski odbor), učestvovanje u procesu donošenja odluka zakonodavne
vlasti (primjer: poslovnici o radu zakonodavnih tijela na svim nivoima previđaju takvo učestvovanje) ili posredno
učestvovanjem na javnim raspravama (primjer: donošenje planskih dokumenata).
Na navedeni način se pokušava institucionalizirati položaj građana kao korisnika sa osnovnim ciljem
neposrednog učestvovanja građana u procesu odlučivanja i donošenja odluka, odnosno donošenja propisa ili
strategija kroz javne konsultacije i procjene učinaka propisa te u slučajevima podnošenja predstavki građana na
rad uprave. U praksi se učešće građana u procesu donošenja propisa do sada nije pokazalo uspješnim jer su izvršna
tijela i nadalje imaju vrlo jak uticaj, kao npr. u komunalnim poslovima.
Najdifuzniji način interakcije građana i uprave je kroz odnose s javnošću, odnosno održavanje press
konferencija rukovodioca državne uprave, odnosno organa državne uprave. Ova metoda u savremeno doba dobija
na sve većoj važnosti.
Na kraju, važnu metodu uticaja čine interesne skupine koje promovišu interese pojedine grupe (lobističke
organizacije), usmjerene na određene resore ili regulatorne agencije. Među njima posebno su zanimljive one koje
promovišu neki javni interes, poput zaštite potrošača. Organizacije potrošača većinom imaju preventivni karakter,
upozoravaju i informišu potrošače te im pružaju zaštitu. Pod ovu kategoriju se mogu podvesti i organizacije koje
štite interese jedne profesije, advokati, notari, pa i sindikalne organizacije.
Kao jedan od važnih oblika organizacija civilnog društva
često se navode neprofitne odnosno nevladine organizacije. Ti se
pojmovi nerijetko isprepliću i koriste za opisivanje istih pojavnih
oblika organizacija.
Pojam „neprofitne organizacije“ prvenstveno je
ekonomskog karaktera, a u pravilu se odnosi na organizacije s
karakteristikama i javnog (djelovanje u javnom interesu) i
privatnog sektora (dobrovoljnost i privatni karakter za razliku od
javnog), a koje djeluju bez namjere sticanja profita.
Pojam „nevladine organizacije“ danas označava neprofitne organizacije koje djeluju u području
međunarodnih odnosa, zaštite okoliša, ljudskih prava, humanitarne pomoći i razvojne saradnje, a Ujedinjeni
narodi, OECD, Svjetska banka, OSCE-a i EU kao i druge međunarodne organizacije prepoznaju njihovu važnost
dodjeljujući im konsultativni status u kreiranju javnih politika i odluka4.
U Bosni i Hercegovini više je tipova organizacija civilnog društva: udruženja, fondacije, zadruge, komore,
sindikati i organizacije poslodavaca, vjerske zajednice, te političke stranke, neprofitne ustanove i privredna
4
Udruženja kao element civilnog društva (Doc. dr. sc. Teo Giljević, docent na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
Doc. dr. sc. Goranka Lalić Novak, docentica na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Anheier i List, 2005: 173–174-
Internet)
interesna udruženja, s različitim pravnim uređenjem u pogledu njihova osnivanja i djelovanja. Najbrojnije
organizacije civilnog društva u Bosni i Hercegovini pa i u Kantonu su udruženja.
Udruženje je definisano kao svaki oblik dobrovoljnog povezivanja više fizičkih ili pravnih lica radi
unapređenja i ostvarivanja nekog zajedničkog ili općeg interesa ili cilja, u skladu sa Ustavom i zakonom, a čija
osnovna svrha nije sticanje dobiti, nego zauzimanje za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i
održivi razvoj te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, naučna, sportska, zdravstvena,
tehnička, strukovna ili druga uvjerenja.
Fondacija je pravno lice koje nema svoje članstvo, a cilj njenog osnivanja je upravljanje određenom
imovinom u općem ili zajedničkom interesu.
Društvenu, ekonomsku i socijalnu ulogu organizacija civilnog

društva, odnosno udruženja moguće je sažeti kroz djelatnosti:
- pružanje usluga, zajedno ili komplementarno s javnim sektorom
član 3, 4. i 5. Zakona o udruženjima i fondacijama („Službene
novine Federacije BiH“, broj: 45/02), ili samostalno u slučaju kada
javni ili privatni sektor ne prepoznaju određene usluge kao
potrebne,
- inovacije, jer civilno društvo često uvodi nove pristupe, postupanja
ili programe u pružanju usluga, koje, ako se pokažu uspješnima,
mogu preuzeti javni ili privatni sektor,
- zaštita vrijednosti, posebno kroz pravne norme koje ne vrijede za
cijelu državu i sve njene građane (npr.: Zakon o dopunskim pravima branilaca Kantona), već samo za jedan
njen dio ili za neku skupinu stanovnika (podzakonski propisi temeljeni na Zakonu o pravima branilaca
Kantona), artikulacija i promovisanje partikularnih vrijednosti pojedinih društvenih skupina,
- zagovaračka uloga, posebno pri zagovaranju prava socijalno ugroženih, marginaliziranih i manjinskih skupina
(udruženja romske populacije, udruženja za zaštitu ženskih prava i dr.).
Općenito, civilno društvo može uticati na:

- politički „dnevni red“ nekog društva, otvarajući teme koje država i političari zanemaruju ili potiskuju (zaštita
ženskih ljudskih prava, zaštita marginaliziranih skupina, i slično…),
- može kritički procjenjivati političke mjere i programe koji se donose i provode (udruženje izbornih
dužnosnika, udruženje iz branilačke populacije…),
- može pritiscima ili konstruktivnim inicijativama inicirati i suodređivati te političke programe i mjere
(branilačka udruženja - na donošenje propisa iz branilačke oblasti, udruženje pacijenata - na esencijalnu listu
lijekova, ekološka udruženja na propise o zraku, buci, zaštita voda i slično …).
Ovisno o broju organizacija, civilnom angažmanu

građana i gustoći društvenih mreža, civilno društvo doprinosi
učinkovitom djelovanju javne uprave i prosperitetnoj privredi.
Na lokalnom nivou civilno društvo sve je važniji

instrument participacije građana u procesu odlučivanja, a
posebno kada je u pitanju raspodjela sredstava javnih prihoda
(npr: učestvovanje u donošenju budžeta). Lokalne organizacije
civilnog društva osnivaju se radi zastupanja interesa i potreba
lokalne naravi i važni su učesnici odnosno akteri izgradnje i
jačanja lokalnih zajednica.
B. POJMOVI CIVILNOG DRUŠTVA, NEVLADINE ORGANIZACIJE, NEPROFITNE

ORGANIZACIJE, UDRUŽENJA I ODNOS S LOKALNOM ZAJEDNICOM
Brojni teoretičari dali su definicije pojma civilno društvo, od kada se kao „pojam počinje spominjati u 18.
stoljeću kada, zahvaljujući građanskim revolucijama, dolazi do odvajanja sfere političke vlasti od sfere
građanskog društva. Jedan od glavnih zahtjeva koje je postavila tadašnja mlada građanska klasa jest radikalno
ograničenje intervencije države u području građanskog društva, tržišta i poduzetništva. U takvim okolnostima
civilno je društvo imalo zadaću štititi i podučavati građane kako se obraniti od države“ 5 odnosno „da je riječ o
institucijama, organizacijama i pojedincima smještenim između obitelji, države i tržišta, u koje se ljudi
dobrovoljno udružuju radi zagovaranja općih interesa. Civilno društvo stoga se može promatrati kao
samoorganizacija društva pristupom »odozdo-gore« (bottom-up), odnosno kao obnova legitimiteta političko-
upravnog sustava od samih građana.“ 6
Generalno gledajući to su organizacije koje dajući doprinos rješavanju društvenih problema, promovišući
i verbalizujući najrazličitije interese i potrebe građana, detektujući anomalije, nedosljednosti, diskriminatorne ili
koruptivne rizike, zapravo djeluju opće korisno za pojedine skupine ili cijelo društvo.
U nastojanjima da se definiše pojam civilno društvo, može se poći od etimologije riječi, pa se može
zaključiti da sam pojam civilno upućuje na građansko, dakle da je to jedan od oblika organizovanja stanovnika
neke zajednice.
Civilno (građansko) društvo predstavlja skup građana koji se udružuju dobrovoljno radi zagovaranja
svojih zajedničkih interesa. U svoje aktivnosti najčešće uključuju volontere. Podrazumijeva aktivno građanstvo
5
S. BARIĆ, D. DOBRIĆ, Europeizacija civilnog društva u RH: Shvaćanje..Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 33, br. 2, 883-916 (2012); dostupno na:
https://hrcak.srce.hr/file/158135
6
Teo Giljević, Goranka Lalić Novak; Udruge kao element civilnog društva: adekvatnost pozitivnopravne regulacije u Hrvatskoj i međunarodni primjeri aktivizma na
lokalnoj razini; Pregledni znanstveni rad; UDK 347.471(497.5):340.5 ; 061.2(497.5):340.5; dostupno na:
https://www.researchgate.net/publication/328163975_Udruge_kao_element_civilnog_drustva_adekvatnost_pozitivnopravne_regulacije_i_medunarodni_primjeri_aktivi
zma_s_naglaskom_na_lokalnu_razinu/link/5d821287a6fdcc8fd6f16c53/download
koje želi i izaziva promjenu u svojoj lokalnoj zajednici i društvu. „Pojam potječe od societas civilis, latinskog
prijevoda grčkog pojma koinōnía politikḗ (ϰοıνωνία πολıτıϰή), a označava političku zajednicu slobodnih građana.
Moderni pojam civilnoga društva javlja se u političkoj teoriji uporedno sa idejom moderne države, mijenja
se i zadobija novo značenje s temeljnim promjenama društvenih odnosa i političkih institucija“7.
Civilno društvo se sastoji od grupnih i pojedinačnih akcija i predstavlja mogućnost da se svi uključe u
društvene procese sudjelovanja u javnim raspravama i konsultacijama u procesu donošenja odluka. Također,
predstavlja mogućnost uticaja na javne politike i izabranu vlast.
Organizacije civilnog društva u Bosni i Hercegovini (Kantonu) se registruju kao udruge/udruženja
građana i to predstavlja jedinu pravno moguću opciju da iste dobiju pravni subjektivitet i da se uključe u pravno
poslovanje.
To je razlog zbog kojeg će se i u ovom priručniku koristiti termin
udruženje umjesto nevladina organizacija. Način osnivanja, registrovanja,
funkcionisanja i prestanka rada udruženja je definisan entitetskim i državnim
Zakonom o udruženjima i fondacijama.
Organizacije civilnog društva (OCD) su organizacijske strukture čiji

članovi imaju ciljeve i odgovornosti od općeg interesa te koji djeluju kao
posrednici između javnih vlasti i građana. One su socijalno 'ljepilo' koje društvo
drži zajedno. Neke od organizacija civilnog društva su: fondacije, udruženja, ustanove (vrtići, škole, biblioteke i
dr.).
Demokratsko društvo karakteriše postojanje tri sektora:
- javnog (država),
7Hrvatska encikopledija
Citiranje: civilno društvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 9. 2021.
<http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12023>.
- privatnog (tržište),
- i građanskog (civilni ili ‘treći’ sektor).
Ako se govori o položaju civilnog društva sa aspekta sticanja profita, ili sa aspekta disponiranjem vlasti,
ili sa aspekta ciljeva organizovanja, te rješavanja društvenih problema, može se reći da postoje tri aspekta
definisanja principa civilnog organizovanja8 :
- Pravne definicije NVO-a polaze od konkretnog zakonskog određivanja pojma NVO-a u pojedinoj zemlji.
Ovaj je pristup izuzetno praktičan za neposredni rad lokalnih NVO-a, ali svojim uskim gledanjem
onemogućava shvatanje suštine nevladinog sektora, uporednu analizu te, posljedično, otežava kvalitetnu
i argumentovanu (pozitivnu ili negativnu) kritiku.
- Funkcionalne definicije ukazuju na ciljeve takvih organizacija, naglašavajući «javnu dobrobit» kojoj one
služe. Pritom, one apstrahiraju činjenicu da mnoge NVO prvenstveno služe zadovoljavanju uskih interesa
njihovih članova (na primjer, filatelističko društvo).
- Ekonomske definicije primjenjuju kriterij neprofitnosti. To, naravno, ne znači da NVO nemaju prihode,
već da ih stiču isključivo radi ostvarivanja svojih primarnih, neprofitnih ciljeva te se njihova dobit ne
dijeli članovima ili trećim licima, nego «vraća» neprofitnoj djelatnosti.
Većina teoretičara civilnoga društva slaže se s tvrdnjama da za političku tranziciju, uspostavu i legalizaciju
demokratskih institucija treba šest mjeseci, za uspostavu tržišnog gospodarstva treba šest godina, a za razvoj
civilnog društva - šezdeset godina! 9
8 Teo Giljević, Goranka Lalić Novak; Udruge kao element civilnog društva: adekvatnost pozitivnopravne regulacije u Hrvatskoj i međunarodni
primjeri aktivizma na lokalnoj razini; Pregledni znanstveni rad; UDK 347.471(497.5):340.5 ; 061.2(497.5):340.5; dostupno na:
https://www.researchgate.net/publication/328163975_Udruge_kao_element_civilnog_drustva_adekvatnost_pozitivnopravne_regulacije_i_medunaro
dni_primjeri_aktivizma_s_naglaskom_na_lokalnu_razinu/link/5d821287a6fdcc8fd6f16c53/download
9 S. BARIĆ, D. DOBRIĆ, Europeizacija civilnog društva u RH: Shvaćanje..Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 33, br. 2, 883-916 (2012); dostupno
na: https://hrcak.srce.hr/file/158135
C. OBLICI ORGANIZOVANJA I METODE RADA
Oblici organizovanja civilnog društva su raznoliki: sindikati, udruženja poslodavaca, strukovne komore,
fondacije, vjerske zajednice, mediji, političke stranke, i sl. a među najbrojnijim su udruženja građana, odnosno
NVO (nevladine organizacije), koja su gotovo postala sinonim za cjelokupno civilno društvo (OCD).
Dva osnovna organizacijska oblika civilnog društva su: fondacije i udruženja.
Nevladine organizacije (NVO) su privatne

neprofitne organizacije koje naglašavaju svoju odvojenost
od vlade i vladinog uticaja. Danas se ovaj pojam koristi za
opisivanje rada organizacija koje se bave ljudskim pravima,
zaštitom okoliša i sličnim temama kojima se kontrolišu
vlasti. U pogledu poreznog statusa one su određene kao i
neprofitne organizacije.
Neprofitne organizacije: ovaj pojam obuhvata

organizacije koje primarno ne postoje radi ostvarivanja
profita i djeluju u području kojeg nije moguće organizovati
uvijek na komercijalnoj osnovi. Ako i ostvare dobit one je
ne raspodjeljuju. One imaju vlastitu upravu, a u rad redovno
uključuju dobrovoljce. Ovaj je pojam redovito rezervisan za
organizacije koje pružaju različite javne usluge. Neprofitnost je povezana s povoljnim poreznim statusom u
pogledu djelovanja i mogućnosti primanja donacija kao porezno priznatih rashoda.
Udruženje je organizacija koju stvaraju građani radi rješavanja socijalnih problema u zajednici ili radi
bilo kojega drugog posebnog interesa. Za obavljanje predviđenih djelatnosti oni osnivaju udruženje kao posebno
pravno lice. Udruženje pripada širem pojmu neprofitnih (nevladinih) organizacija.
Zaklada/fondacija (iako nije predmet ovog priručnika) definiše se kao imovina koja služi ostvarivanju
neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe. Fondacije se razlikuju po različitim kriterijima, jesu li javne ili privatne,
prema namjeni, po načinu finansiranja, svojim programima i sl. Jedan od oblika fondacija su i fondacije lokalnih
zajednica čije djelovanje je usmjereno na poboljšanje kvalitete života u određenoj lokalnoj zajednici i najbolji je
način da se osigura poštivanje načela supsidijarnosti.
Zakoni i na nivou države Bosne i Hercegovine i na nivou entiteta predviđaju dva osnovna formalna
oblika/modaliteta osnivanja i djelovanja organizacija civilnog društva kao neprofitnih organizacija:
- udruženja, kao oblik dobrovoljnog udruživanja svojih članova radi ostvarivanja nekog zajedničkog interesa,
bez primarne namjere sticanja profita,
- fondacije, kao pravna lica koja nemaju svoje članstvo, a čiji je cilj upravljanje određenom imovinom u javnom
interesu ili u dobrotvorne svrhe (u RS fondacija se može osnovati radi ostvarivanja javne ili zajedničke svrhe).
To predstavlja jedinu pravno moguću opciju da iste dobiju pravni subjektivitet i da se uključe u pravno
poslovanje.
Zakoni u Bosni i Hercegovini koji regulišu oblast nevladinih organizacija, odnosno udruženja i fondacija
uređuju pravni status udruženja i fondacija i neke njihove specifičnosti za svaki od tih oblika.
Organizacije civilnog društva svoje ciljeve provode primjenjujući široku lepezu metoda i modela rada, od
zagovaranja, do javnih okupljanja, peticija, inicijativa, lobiranja, apela i drugih, a tražeći od nosioca zakonodavne
vlasti normativno uređenje problema, od nosioca izvršne vlasti provedbu zakona ili obezbjeđenje sredstava za
funkcionisanje i ostvarivanje programskih ciljeva, od sudske vlasti održanje sistema pravednosti i pravičnosti i
dr.
U pogledu zakonodavnih procesa, uključivanje

zainteresovane javnosti omogućeno je instrumentom
provođenja javnih rasprava, ali samo u procesu donošenja
najviše rangiranih propisa, prvenstveno zakona, dok
uključivanje javnosti u donošenje ostalih propisa, ili što je
takođe značajno, u fazu provedbe propisa, nije
standardizovano i uglavnom se svodi na pojedinačna
obraćanja stranaka radi ostvarivanja prava, zaštite od
diskriminatornih odredaba, ili drugih intervencija prema
organima uprave.
Konsultacije o donošenju novih zakona ili o
provođenju postojećih, su bitna demonstracija zrelosti
određenog demokratskog društva. U BiH, sa stanovišta zakona, predviđena je mogućnost da se javnost uključuje
u procese kreiranja politika ili odluka, a ovo pravo/priliku uglavnom koriste NVO prema obimu ili fokusu svog
rada. To znači da postoji povremena praksa učešća organizacija civilnog društva u kreiranju zakona/politika
uglavnom u skladu sa specifičnim ciljevima pojedinih NVO.
U predstavljanju nacrta određenih odluka, zakona i politika putem direktnog kontakta sa građanima, ili
putem raznih interaktivnih metoda, NVO su pokazale brojne prednosti i snage. Vidljivo učešće građana i NVO u
konsultacijama oko kreiranja Razvojne strategije BiH i Strategije smanjenja siromaštva, važnog dokumenta sa
stanovišta smanjenja siromaštva u BiH, jedan je od primjera. Povezanost NVO sa građanima kao i određeni
stepen povjerenja koje NVO uživaju u javnosti (za razliku od političkih partija) omogućavaju NVO da djeluju
kao katalizator učešća šire javnosti u procesima kreiranja javnih politika.10
10TRANSPARENCY INTERNATIONAL BiH, Studija sistema nacionalnog integriteta, Bosna i Hercegovina 2007; dostupno na: https://ti-
POGLAVLJE: PRAVNI OKVIR KOJIM JE

REGULISANO OSNIVANJE I RAD UDRUŽENJA
A. Međunarodni okvir
II.A. 1. Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948.;

II.A: 2: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 1950.
II.A.1. Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. postavila je opće standarde za zaštitu i promovisanje
ljudskih prava. Opća deklaracija je najraširenije prihvaćena izjava o ljudskim pravima. Opću deklaraciju su
jednoglasno 10.12.1948. godine prihvatili UN. Ona iznosi popis osnovnih prava svakog čovjeka na svijetu bez
obzira na njegovu rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno
porijeklo, vlasništvo ili neki drugi status. Općom deklaracijom države su se obavezale pridržavati se određenih
prava, i to ne samo svojih građana, nego i prava ljudi u drugim zemljama. Standardi ljudskih prava određuju što
vlade moraju napraviti za svoje građane i također ono što ne smiju učiniti svojim građanima. Svaka osoba ima
prava ali ima i obavezu i odgovornost poštovati ih. Ljudi imaju prava čak i kada ih zakoni njihove zemlje ne štite.
U članu 30. Opće deklaracije nabrojana su prava koja jednako pripadaju svakoj osobi na svijetu. Npr. član 20.
Opće deklaracije propisuje da: „Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja“, što znači da svako
ima pravo sastajati se sa drugim ljudima i javno i privatno, održavati sastanke, organizovati mirne demonstracije
i proteste. Svako ima pravo udružiti se i pridružiti se političkim strankama, sindikalnim organizacijama i drugim
udruženjima. Istovremeno, niko nema pravo prisiliti osobu da se udruži ili pridruži nekoj grupi ako to sama ne
želi. Prvobitno navedena Deklaracija nije bila pravno obavezujuća i nije bila dokument zakonske odnosno
imperativne norme ali je bila moralno obavezujuća.
Stupanjem na snagu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te Međunarodnog pakta o

ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 1976. godine, potvrđena su načela sadržana u Općoj deklaraciji o
ljudskim pravima te su ona postala pravno obavezujuća.
Sve zemlje koje su ratificirale Opću deklaraciju i navedene paktove (sporazume) obavezale su se i izraditi
i usvojiti svoje nacionalne odnosno državne propise kojima će se štititi ljudska prava i slobode. Ali veliki broj
država nije ratificirao Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, niti Međunarodni pakt o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Međutim, postoje i regionalni pravni dokumenti koji su proistekli iz Opće deklaracije o ljudskim pravima,
a koji garantuju okupljanje i udruživanje osoba radi postizanja općih ciljeva i interesa, kao što su:
- Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda,

- Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama i
- Američka konvencija o ljudskim pravima.
II.A.2. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda potpisale su u Rimu 4. novembra 1950. godine
tadašnjih 15 članica Vijeća Europe – međunarodne
organizacije čiji je glavni cilj promovisanje ljudskih
prava.
Konvencija je stupila na snagu 3. septembra 1953.
godine, a mijenjana je i nadopunjavana tzv. Dodatnim
protokolima uz Konvenciju, kojih je do oktobra 2006.
potpisano četrnaest. Konvencija predstavlja oživotvorenje
Opće deklaracije o ljudskim pravima u evropskim
okvirima te se smatra najvećim uspjehom Vijeća Europe.
U članu 1. Konvencije propisano je da će visoke ugovorne strane osigurati svakoj osobi pod svojom
jurisdikcijom prava i slobode zagarantovane Konvencijom. Ova odredba ima dvojako značenje:
- Prvo, znači da Konvencija direktno stvara prava za pojedince i ne zahtijeva dodatnu implementaciju, npr.
donošenje provedbenih zakona ili drugih propisa kojima bi se ta prava dodatno razradila.
- Drugo, znači da je primarna odgovornost u osiguravanju prava zagarantovanih Konvencijom, na
državama potpisnicama Konvencije.
U početku je Konvencijom bila uspostavljena Komisija za ljudska prava kojoj su pojedinci mogli
podnositi zahtjev protiv one države - potpisnice Konvencije - za koju su smatrali da im je povrijedila neko
Konvencijom zagarantovano pravo. Komisija je prvo donosila odluku da li je zahtjev dopušten, prema kriterijima
dopuštenosti (formalni kriteriji). Ako je zahtjev bio dopušten, Komisija je odlučujući o meritumu, donosila
poseban izvještaj o tome da li je tužena država povrijedila neko pravo podnosioca zahtjeva iz Konvencije ili ne.
Nakon toga je tužena država ili pak Komisija mogla predmet iznijeti pred Sud za ljudska prava (u daljem tekstu:
Sud ili Evropski sud) čija je presuda u tom slučaju bila konačna.
Najveći doprinos Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je što u članu 11. propisuje da
svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima, uključujući pravo osnivati
sindikate ili im pristupiti radi zaštite svojih interesa. Ne mogu se postavljati nikakva ograničenja ostvarivanju tih
prava, osim onih koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa državne
sigurnosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite
prava i sloboda drugih. Ovim članom se ne zabranjuje pravo pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne
uprave da se udružuju. Pravom na slobodu udruživanja garantuje se pravo osnovati i učlaniti se u udruženja,
političke stranke, vjerske zajednice, sindikate, udruženja poslodavaca, trgovačka društva i razne druge oblike
udruživanja. Udruženje ne mora imati formalni status, npr. biti registrovano ili na drugi način priznato kao pravno
lice. Naime, član 11. Konvencije štiti i neformalna udruženja, pod uslovom da udovoljavaju minimalnom stepenu
trajnosti i organizovanosti.
Nepriznavanje statusa pravnog lica neformalnom udruženju kao npr. odbijanje registracije, može
predstavljati povredu člana 11. Konvencije.
U Konvenciji se daje posebna pažnja udruženjima javnog prava kao što su npr. ljekarske, notarske,
advokatske, zanatske i slične komore u koje se obavezno udružuju pojedinci tih zanimanja i oni koji obavljaju
tu djelatnost, te isti i moraju biti upisani u registar, odnosno član 11. Konvencije se na njih ne odnosi. Komore
prije svega vrše javnopravni nadzor nad članovima struke te stoga prvenstveno promovišu javni interes, te s toga
aspekta trebaju biti upisane u registar kako bi stekle status pravnog lica.
B. Instrumenti za zaštitu ljudskih prava: Međunarodni pravni dokumenti o ljudskim pravima i

osnovnim slobodama koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba u BiH
1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, 1948.

2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, 1948.
3. Ženevske konvencije I-IV. o zaštiti žrtava rata, 1949. i Ženevski dopunski protokoli I-II., 1977.
4. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dopunski protokol, 1950.
5. Konvencija o pravnom statusu izbjeglica, 1951. i dopunski protokoli, 1966.
6. Konvencija o nacionalnosti udatih žena, 1957.
7. Konvencija o smanjenju broja apatrida, 1961.
8. Evropska socijalna povelja, 1961. i dopunski protokol 1.
9. Međunarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta rasne diskriminacije, 1965.
10. Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima, 1966. i pripadajući mu Opcionalni protokoli, 1989.
11. Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, 1966.
12. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.
13. Deklaracija Ujedinjenih naroda o eliminisanju svih vrsta netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere i
vjeroispovijesti, 1981.
14. Konvencija protiv mučenja i drugih vrsta okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,
1984.
15. Evropska konvencija o sprečavanju mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, 1987.
16. Konvencija o pravima djeteta, 1989.
17. Konvencija o pravima radnika na privremenom radu u inostranstvu i članova njihovih porodica, 1990.
18. Dokument sastanka u Kopenhagenu Konferencije o ljudskoj dimenziji KESS-a, Poglavlje IV, 1990.
19. Preporuke parlamentarne skupštine Evropskog savjeta o pravima manjina, paragrafi 10-13, 1990.
20. Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim ili jezičkim
manjinama, 1992.
21. Evropska povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina, 1992.
22. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina iz 1994.
C. Zakonodavni razvoj u novijoj historiji BiH
Pravna osnova za osnivanje, registraciju i rad nevladinih organizacija utvrđena je Ustavom Bosne i Hercegovine,
koji predviđa slobodu udruživanja sa drugima u Katalogu prava (član 2. tačka 3)). To je, dakle, ustavno pravo svih fizičkih
i pravnih lica, pa i stranih državljana uz određene uslove na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Osnivanje i registrovanje nevladinih/neprofitnih organizacija koje djeluju na teritoriji cijele BiH

regulisano je državnim Zakonom o udruženjima i fondacijama („Službeni glasnik BiH“, broj 32/01).
Na niovu entiteta (Federacije BiH i Republike Srpske) i Brčko Distrikta BiH, ovu oblast uređuju sljedeći
zakoni:
1) Federacija BiH: Zakon o udruženjima i fondacijama („Službene novine Federacije BiH, broj 45/02);
2) Republika Srpska: Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske („Službeni glasnik
Republike Srpske“, br. 52/01 i 42/05);
3) Brčko Distrikt BiH: Zakon o udruženjima i fondacijama Brčko Distrikta („Službeni glasnik Brčko
Distrikta BiH“, broj 12/02).
Međutim, mnogobrojni međunarodni dokumenti garantuju slobodu udruživanja kao jednu od osnovnih
građanskih i političkih sloboda koja je nužna za funkcionisanje savremenih pluralističkih demokratija.
Prvi zakon u Bosni i Hercegovini (BiH), odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine, kojim se uređuju opća
pitanja osnivanja, registrovanja, pravnog položaja i prestanka postojanja udruženja sa svojstvom pravnog lica
donesen je 1995. godine - Zakon o udruživanju građana ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95). Tim je
Zakonom predviđen samo jedan oblik slobodnog udruživanja građana, udruženja, za razliku od zakonodavstva
iz bivše države koje je predviđalo dva oblika slobodnog udruživanja građana (društvene organizacije i udruženja
građana).
Zakon o fondacijama i zakladama ("Službene novine Federacije BiH", broj 16/98) i Zakon o humanitarnoj
djelatnosti i humanitarnim organizacijama ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/98), su znatno
demokratičniji u odnosu na zakone do 1998. godine. Zakonom iz 1998. godine prvi put je uređen položaj
neformalnih udruženja na koje se primjenjuju propisi koji se odnose na obavezno pravni institut ortaštva (član
3.), smanjen je minimalni broj osnivača udruženja sa 30 na 3 (član 10.), udruženjima je data puna sloboda
međusobnog udruživanja i uspostave unutrašnje organizacije (član 7.), ukinute su diskriminatorne odredbe koje
su ograničavale pravo stranaca i stranih pravnih lica na slobodu udruživanja, te je omogućeno da udruženje može
osnovati poslovno sposobno fizičko lice te pravno lice (član 10. stav (2)).
Zakonom je ojačana autonomija udruženja, a postavljeni su i temelji za razvoj mjerila, kriterija i postupaka
za finansiranje iz budžeta putem projekata i programa od interesa za opće dobro koje provode udruženja.
Međutim, zakoni iz 1998. godine imali su i određenih

nedostataka: nedovoljno jasne odredbe o upravljanju i
funkcionisanju udruženja, te o poštivanju načela
demokratskog zastupanja u praksi su omogućile različita
tumačenja i neujednačenu primjenu zakona.
Postupak „likvidacije“ i brisanja iz Registra udruga
bio je previše složen, a nisu bili dovoljno razrađeni uvjeti
finansiranja iz javnih sredstava kao i transparentnost njihova
korištenja.
Stoga je u 2002. godini izrađen i donesen „novi“ zakon.

D. Propisi koju su trenutno na snazi
Izrada „novog“ Zakona o udruženjima i fondacijama („Službene novine Federacije BiH“, broj: 45/02), u
daljem tekstu Zakon, smatra se primjerom dobre prakse izrade propisa s obzirom na to da su već u fazi kreiranja
javne politike u proces uključeni svi zainteresovani akteri, od tijela javne vlasti, udruženja civilnog društva do
akademske zajednice odnosno provedena je javna rasprava koja je omogućila građanima sudjelovanje u procesu
donošenja odluka.
Zakonom su prvi put utvrđena načela djelovanja udruženja: nezavisnost, javnost, demokratski ustroj,
neprofitnost, te slobodno učestvovanje u javnom životu, a na udruženje se mogu prenijeti i javne ovlasti (član
11). Također, proširen je krug osnivača udruženja.
Sada osnivači moraju imati pravnu sposobnost, tj. moraju biti punoljetna lica (stariji od 18 godina).
Osnivači mogu biti i strani državljani koji imaju pravno regulisano boravište u BiH, a Zakon predviđa da oni
moraju prethodno boraviti godinu dana u Federaciji Bosne i Hercegovine da bi mogli biti osnivači domaće
nevladine organizacije (član 11). Članstvo u udruženju mogu imati i lica mlađa od 18 godina, ako statut udruženja
ne predviđa drugačije.
Također, stranac koji je stalno nastanjen ili boravi duže od jedne godine na teritoriji Federacije sam ili
zajedno s građanima Federacije može biti osnivač udruženja (član 11). Maloljetna lica mogu biti članovi
udruženja kao i stranci i pravna lica (član 16).
Stranac i maloljetno lice sa navršenih 14 godina života

kao i punoljetno lice lišeno poslovne sposobnosti u dijelu
sklapanja pravnih poslova mogu biti osnivači udruženja preko
ovlaštenog punomoćnika (član 11, 16,…).
Usvojene su i jasnije odredbe vezane uz upravljanje

udruženjem, te tijelima udruženja, posebno skupštine.
Zakon stavlja naglasak na transparentnost i javnost
poslovanja udruženja, što je u skladu i sa osnovnim načelima
dobrog upravljanja.
Udruženja imaju obavezu da u svom statutu navedu kako će osigurati javnost djelovanja (član 27).
Zakon predviđa da će Registar udruženja, uz statut udruženja i ostale podatke o radu udruženja,
omogućavati pristup i izvještajima o finansijskom poslovanju udruženja sa propisanom dokumentacijom.
Preciznije je regulisano šta čini imovinu udruženja i pod kojim uslovima udruženje može obavljati privrednu
djelatnost (član 4, 38, 40 i 41).
Tijela javne vlasti finansiraju i ugovaraju provedbu programa i projekata od interesa za opće dobro na
osnovu provedenog javnog poziva odnosno konkursa ili na osnovu posebnog propisa o finansiranju javnih
potreba.
U prijelaznim odredbama utvrđena je obaveza za udruženja da usklade svoje statute sa ovim Zakonom u
roku od šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona, a što su udruženja već i učinila do dana izrade ovog Priručnika.
Udruženja kao najvažniji i najbrojniji element civilnog društva u Zeničko-dobojskom kantonu odgovorna
su za svoje zakonito, demokratsko i transparentno funkcionisanje kao i za postizanje konkretnih rezultata u svom
autonomnom djelovanju. Zakonom o udruženjima i fondacijama iz 2002. godine, kao i podzakonskim propisima,
stvoren je solidan normativni okvir, no za uspješnu provedbu nužna je saradnja tijela javne vlasti zaduženih za
primjenu propisa (Ministarstva za pravosuđe i upravu, Sekretarijata za zakonodavstvo, Ministarstva finansija,
Porezne uprave i drugih resornih organa državne službe/ uprave u čijoj su nadležnosti ciljevi i djelatnosti
udruženja) koja će morati koordinirano djelovati kako bi pratila primjenu zakona, ali i pružati pomoć udruženjima
za primjenu zakona, za što one počesto nemaju dovoljan administrativni kapacitet.
Učešće udruženja i drugih organizacija civilnog društva na lokalnom nivou očituje se u različitim
aspektima i područjima – od učestvovanja u donošenju odluka lokalnih javnih politika, obavljanja javnih usluga
u području obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite i drugih poslova iz samoupravnog djelokruga lokalnih
jedinica, poticanja građanskog aktivizma na lokalnom niovu, pa do, iako u manjem broju slučajeva, sklapanja
kodeksa i povelja saradnje između jedinica lokalne i regionalne samouprave sa organizacijama civilnoga društva.
Primjer dobre prakse za saradnju između udruženja i jedinica lokalne samouprave u Zeničko-dobojskom
kantonu je i potpisani Sporazum o suradnji iz 2015. godine Vlade Zeničko-dobojskog kantona sa OCD, sadržan
u II dijelu priručnika – Vlast i OCD.
No, nužno je dalje jačanje kapaciteta jedinica lokalne i regionalne samouprave za razvoj strateške saradnje
sa organizacijama civilnog društva i sufinansiranje njihovog rada i razvoja. Takva je potreba prepoznata i u
Nacrtu Strategije za uspostavljanje poticajnog okruženja za razvoj održivog civilnog društva u Bosni i
Hercegovini.
Sa druge strane, nužno je razvijati i kapacitete udruženja za saradnju s lokalnom zajednicom, u različitim
područjima i s različitih aspekata.
Na to upućuju i podaci iz upisa u Registar udruženja Zeničko-dobojskog kantona. Prema evidenciji,
najčešće područje djelovanja udruženja je kultura i socijalno područje, a najčešći tip djelatnosti koje se provode
u udruženjima su obrazovanje, sport i kultura (postotak od 1452 kao ukupnog broja registrovanih udruženja,
razvrstanih po djelatnosti)11 :
11
Informacija o nevladinom sektoru u Zeničko-dobojskom kantonu za 2019. godinu, usvojena na 72. sjednici Vlade Zeničko-dobojskog kantona,
održanoj dana 01.09.2020. godine, i na 26. sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, održanoj dana 29.09.2020. godine
• udruženje boraca, organizacija RVI, organizacija porodica šehida i poginulih boraca 152
(10,46%)
• udruženja paraplegičara, građana oštećenog sluha, slijepih lica, udruženje distrofičara, udruženje dijabetičara 56
(3,85%)
• kultura i muzika 353
(24,31%)
• sport 468
(32,23%)
• obrazovanje, pomoć ženama, planinari, izviđači 103
(7,09%)
• socijalna skrb, sindikati, udruženje penzionera, udruženje logoraša 111
(7,64%)
• udruženje poljoprivrednika, lovačka udruženja, udruženje pčelara 69
(4,75%)
• civilna zaštita, vatrogasci, dobrovoljno vatrogasno društvo 22
(1,51%)
• udruženje privrednika/poduzetnika, udruženje taksista 29
(1,99%)
• ekološka udruženja, udruženje seoski vodovodi 56
(3,85%)
• udruženje mladih, omladinska organizacija 43
(2,96%)
• humanitarne organizacije i udruženja 15
(1,03%)
PODRUČJA DJELOVANJA UDRUŽENJA
· udruženje boraca, organizacija RVI , organizacija porodica šehida i pogin.boraca
· udruženje paraplegičara, udruženje građana oštećenog sluha, udruženje slijepih osoba, udruženje distrofičara, udruženje
dijabetičara
· kultura i muzika
· sport
· obrazovanje, pomoć ženama, planinari, izviđač
· socijalna skrb, sindikati, udruženje penzionera, udruženje logoraša
· udruženje poljoprivrednika, lovačka udruženja, organizacije udruženje pčelara
· civilna zaštita, vatrogasci, dobrovoljno vatrogasno društvo
· udruženje privrednika/poduzetnika, udruženje taksista
· ekološka udruženja, udruženje seoski vodovodi
· udruženje mladih, omladinska organizacija
· humanitarne organizacije i udruženja

POGLAVLJE: POSTUPAK OSNIVANJA I

REGISTRACIJE NEVLADINIH ORGANIZACIJA
A. PRAVNI OKVIR
Pravni okvir za registrovanje, odnosno početak rada i rad

udruženja u Kantonu čini Zakon o udruženjima i
fondacijama Federacije BiH, a provedbni akt Zakona je
Pravilnik o načinu vođenja registra udruženja i fondacija
i stranih i međunarodnih nevladinih organizacija
(„Službene novine Federacije BiH“; broj: 61/02, 8/08 i
78/10, u daljem tekstu: Pravilnik).
Vezano za sva druga pitanja o radu udruženja, a koja nisu
direktno obuhvaćena navedenim propisom kao lex
specialis propisom primjenjuju se drugi propisi koji
regulišu određene specifične oblasti za sva pravna lica
kao što su na primjer porezi, radni odnosi, poslovanje i
dr.
Važno je istaći još jedan put da se
udruženje/NVO/organizacije civilnog društva mogu registrovati jedino kao „udruženja“ i „fondacije“ – i to je
jedini pravno valjani način i jedina opcija za dobijanje pravnog subjektiviteta i uključivanja u pravno poslovanje
u Bosni i Hercegovini.
Napominjemo, u Priručniku će se najviše koristiti termin „UDRUŽENJE“, a fondacije neće biti obrađene
s obzirom na činjenicu da se prvenstveno osnivaju radi upravljanja imovinom i nemaju svoje članstvo, ali i
činjenicu da Registar svih fondacija i svih stranih nevladinih organizacija vodi Federalno ministarstvo pravde.
Udruženje se osniva isključivo na načelu dobrovoljnosti i slobodne volje: tri ili više punoljetnih lica
mogu osnovati udruženje kako bi ostvarile ili unaprijedile neki zajednički, opći interes ili cilj, a njihova svrha
nije sticanje dobiti. Pored građana to mogu biti i pravna lica kao što su privredna društva ili preduzeća, ustanove,
odnosno kombinacija građana i pravnih lica.
Ovo pravo mogu ostvariti i strani državljani pod uslovom da na zakonom propisan način borave u Bosni
i Hercegovini.
Zakon o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine imperativno propisuje da osnivač udruženja ne
može biti: država Bosna i Hercegovina, entiteti, kantoni, gradovi, općine, mjesne zajednice, državni organi,
državna preduzeća i fondovi, dok Zakon o udruženjima i fondacijama Federacije BiH ne sadrži direktno ove
odredbe, odnosno ovo ograničenje nije decidno propisano.
Zakonom su propisani standardi za registrovanje koje treba poštovati, što znači da nadležni organ ne može
izvršiti upis udruženja u registar bez cjelokupne i uredne dokumentacije.
U praksi se dešava da Ministarstvo nakon primljenog zahtjeva za upis udruženja u registar ne izvrši upis
u registar i traži dostavljanje dodatnih akata i dopunu priloga uz zahtjev. To usporava proces, a zahtijeva i dodatno
vrijeme, ponovno okupljanje osnivačke skupštine kao i dodatne troškove za te aktivnosti (npr. odlazak u sjedište
Ministarstva i dostava dokumentacije). Zato treba biti pažljiv pri pripremi akata za registrovanje, a najbolje je
angažovati stručnu osobu da obradi dokumentaciju.
B. REGISTRACIJA UDRUŽENJA
Statutom udruženja se može propisati da udruženje ima svoje urede, predstavništva ili druge oblike
podružnica izvan sjedišta udruženja određenog u osnivačkim aktima udruženja.
Registrovanje udruženja je prvi korak u procesu djelovanja udruženja u pravnom prometu.
S danom upisa u registar udruženje stiče svojstvo pravnog lica, što znači da udruženje danom upisa može
biti nosilac prava i obaveza u skladu sa ciljevima i djelatnosti upisanoj u registar udruženja.
U slučaju da se od dana osnivanja, odnosno održavanja osnivačke skupštine i usvajanja osnivačkog akta
od strane osnivača poduzimaju radnje koje stvaraju obaveze, takve obaveze su samo za one osobe koje su ih
stvorile, odnosno koje su poduzele tu radnju. Ako se želi da te obaveze budu obaveze udruženja onda ih mora
verifikovati organ uprave udruženja koje je osnovano.
Osnivači udruženja ovisno o mjestu provođenja djelatnosti za koju se
udružuju, odlučuju, samostalno, u kojem registru će izvršiti registraciju,
odnosno upis. Na svakom nivou vlasti postoje registri za upis udruženja, kako
slijedi:
1) Registri ministarstava pravde kantona;
2) Registar Federacije BiH kod Ministarstva pravde FbiH;
3) Registar Republike Srpske koji se vodi kod Ministarstva lokalne uprave
i samouprave (ako je sjedište udruženja u nekoj općini u Republici
Srpskoj registrovanje se može izvršiti u osnovnom sudu u sjedištu
okružnog suda na čijem području udruženje ima svoje sjedište, a
jedinstveni Registar se vodi u Ministarstvu uprave i lokalne samouprave
kojem sudovi prosljeđuju podatke);
4) Registar u Brčko Distriktu BiH;
5) Registar - Državni registar kod Ministarstva pravde BiH.
U načelu ne postoje zakonske smetnje za registriranje i rad udruženja bez obzira gdje njegovi osnivači
odluče izvršiti registrovanje.
Ako su svi zakonski uslovi ispunjeni udruženju se izdaje Rješenje o upisu u registar udruženja ili
fondacije. Rješenje izdaje nadležno ministarstvo odnosno sud. Rješenje je upravni akt i ima sve elemente
upravnog akta.
U rješenje Ministarstva za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona se u skladu s članom 29. a u

vezi s članom 7, 8, 9. i 10. Zakona i člana 3. stav (2), tačka 2), član 5. stav (4), član 7. stav (2) i član 8. stav (2) i
(3) Pravilnika, obavezno upisuju sljedeći podaci:
1) datum upisa;
2) registarski broj pod kojim je izvršen upis;
3) naziv, skraćeni naziv i naziv na stranom jeziku (ako postoji) i adresu udruženja;
4) znak udruženja (ako postoji);
5) ciljevi i djelatnosti za koje je udruženje osnovano;
6) imena i adrese lica koja su ovlaštena za zastupanje i predstavljanje.
Formalno-pravno udruženje se može upisati u jedan registar udruženja prema mjestu vršenja djelatnosti i
volji osnivača, a ako se želi upisati u druge registre za svaki upis se plaća taksa i traži ispunjenje svih uslova koji
su potrebni za upis udruženja u registar udruženja, a o registru udruženja više će biti riječi u nastavku ovog
Priručnika.
C. NAZIV, CILJEVI I DJELATNOST UDRUŽENJA
a) Naziv udruženja
U skladu sa članom 6. Zakona, naziv udruženja i fondacije mora biti na jednom od službenih jezika Bosne
i Hercegovine. Naziv udruženja i fondacije može se, ako je to predviđeno statutom, upisati u registar i u prijevodu
na jednom ili više stranih jezika, s tim što naziv na službenom jeziku mora biti upisan na prvom mjestu.
Uz puni naziv udruženje ili fondacija može koristiti i skraćeni naziv koji mora sadržavati oznake po kojima
se razlikuje od drugih udruženja odnosno fondacija.
b) Znak udruženja
Udruženje i fondacija mogu imati svoj znak, koji se mora jasno razlikovati od
naziva i znaka drugih udruženja ili fondacija.
c) Ograničenja vezana za naziv udruženja
U skladu sa članom 10. Zakona, u naziv udruženja odnosno fondacije ne mogu

se unositi sljedeći nazivi:
1) Bosna i Hercegovina - bez odobrenja nadležnog organa Bosne i Hercegovine;

2) Federacija-bez odobrenja federalnog organa uprave koji vrši nadzor nad zakonitošću rada udruženja-
fondacije;
3) naziv kantona - bez odobrenja kantonalnog organa u čiju nadležnost spada oblast na koju se odnosi
djelatnost udruženja odnosno fondacije;
4) naziv grada i općine - bez odobrenja gradonačelnika odnosno općinskog načelnika.
d) Ciljevi djelovanja udruženja
Udruženja svoje ciljeve u skladu sa članom 3. Zakona, samostalno utvrđuju, u skladu s Ustavom i
Zakonom.
Kako svako udruženje ima svoje ciljeve i djelatnosti one
su razvrstane po vrsti djelatnosti koja ne može biti u suprotnosti
s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne
i Hercegovine ili Zeničko-dobojskog kantona niti usmjerene ka
njegovom rušenju, niti raspirivati nacionalne, rasne, vjerske i
druge mržnje ili diskriminacije zabranjene Ustavom i
Zakonom.
Ciljevi i djelatnost udruženja ili fondacije ne mogu
uključivati angažovanje u predizbornoj kampanji političkih
stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke
i njihove kandidate i finansiranje kandidata, odnosno političkih
stranaka.
e) Obavljanje privredne djelatnosti

Udruženja mogu, u skladu sa članom 4. Zakona, radi ostvarivanja svojih statutarnih ciljeva i djelatnosti
osnivati subjekte za privrednu i drugu djelatnost pod uslovima utvrđenim zakonom i statutom udruženja.
Udruženja mogu obavljati nesrodne privredne djelatnosti (privredne djelatnosti koje nisu neposredno
povezane s ostvarivanjem osnovnih statutarnih ciljeva udruženja) samo preko posebno osnovanog pravnog lica.
Dobit koju udruženje ostvare iz nesrodnih privrednih djelatnosti može se upotrijebiti samo za ostvarivanje
ciljeva koji se utvrde statutom.
f) Djelatnosti udruženja
Nevladine organizacije u Zeničko-dobojskom kantonu obavljaju

15 „osnovnih“ djelatnosti i to: arhitektura, afirmacije struke, boračka
zaštita, sportska, privredna, pomoć građanima oštećenog sluha, socijalna
skrb, tehnička kultura, muzička kultura, pomoć ženama, zdravstvo,
obrazovanje, poljoprivreda i ekologija, a pored istih su u statutima
udruženja navedene i druge djelatnosti, a osnovne djelatnosti upisane u
registru udruženja pri Ministarstvu Kantona su12:
- jačanje međusobnih strukovnih, naučnih, kulturnih i umjetničkih
kontakata prema opće prihvaćenim međunarodnim standardima,
- njegovanje i razvijanje etike u skladu sa principima i načelima moralnog kodeksa arhitekata i zaštita
autorskog i profesionalnog integriteta arhitekte,
- zaštita pravnog i socijalnog statusa članstva, pružanja odgovarajućih vidova pomoći, ostvarivanje prava
na besplatnu zdravstvenu i pravnu pomoć članova, prikupljanje arhivske građe o članstvu, inicijativa za
poboljšanje statusa članstva, te donošenje kodeksa boračke etike i oblikovanja moralnog lika borca,
- ostvarivanje što povoljnijih uslova za razvoj sporta, poboljšanje zdravstvene zaštite i osiguranje sportista,
obezbjeđenje materijalnih, organizacionih i stručno-tehničkih uslova za razvoj i unapređenje sporta i
postizanje što boljih rezultata i dostignuća u sportu,
- okupljanje lica oštećenog sluha radi organizovanog djelovanja na poboljšanju kvaliteta njihovog života,
aktivnosti na ostvarivanju njihovih socijalnih prava i stvaranja uslova za uspješno zadovoljavanje općih,
zajedničkih, posebnih i specifičnih potreba i interesa lica oštećenog sluha,
- podsticanje i koordiniranje aktivnosti na ostvarivanju socijalnih prava i stvaranju uslova za uspješnije
zadovoljavanje općih, zajedničkih, posebnih i specifičnih potreba građana,
12
Informacija o nevladinom sektoru u Zeničko-dobojskom kantonu za 2019. godinu, usvojena na 72. sjednici Vlade Zeničko-dobojskog kantona,
održanoj dana 01.09.2020. godine, i na 26. sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, održanoj dana 29.09.2020. godine
- poticanje, usmjeravanje, objedinjavanje i koordiniranje rada muzičara u cilju unapređenja muzičkog

nivoa, kao i pružanje stručne i druge pomoći muzičkim izvođačima, te otkrivanju talenata putem seminara
i organizovanjem takmičenja,
- pružanje zdravstvene, psihosocijalne i pravne zaštite, pomoći, savjetovanja i podrška traumatiziranim
ženama, djeci i njihovim porodicama, žrtvama ratnog zlostavljanja i domaćeg nasilja,
- istraživanje, očuvanje i afirmacija kulture, tradicije i običaja,
- pomaganje umjetnika, učenika i studenata, praćenje odgojno-obrazovnog procesa, uspostavljanje
neposredne saradnje sa kulturnim i prosvjetnim organizacijama,
- organizovanje i provođenje zdravstvenog prosvjećivanja, kroz razne oblike predavanja, izdavanja brošura
i drugih oblika aktivnosti na organizovanom djelovanju cjelokupne društvene zajednice za sprečavanje i
otklanjanje bolesti i provođenje adekvatne terapije,
- stvaranje uslova za razvoj i unapređenje poljoprivredne proizvodnje i stočarstva, skladištenje i prodaja
proizvoda, te uvođenje novih tehnologija i mašina u radu,
- okupljanje pojedinaca koji su voljni da se vlastitim snagama i sredstvima angažuju na očuvanju,
unapređenju i zaštiti prirode i da se konstantno angažuju na usklađivanju interesa i odnosa društvenog
razvoja sa prirodnim zakonitostima i potrebama ljudi, te biljnog i životinjskog svijeta, da žive u zdravim
sredinama i čistim okruženjima i da na taj način doprinose kvalitetu življenja uopšte.
Napominjemo, Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona ne raspolaže brojem

članova pojedinih udruženja, niti ukupnim brojem građana koji su članovi nevladinog sektora budući da provodi
samo postupak upisa udruženja građana.
Na području Zeničko-dobojskog kantona prema evidenciji u 2020. godini izvršen je upis udruženja u
registar Ministarstva za pravosuđe i upravu, te je vidljivo da su prema djelatnosti najbrojnija udruženja kako
slijedi:
• sportska udruženja (sportski klubovi)
• udruženja koja se bave kulturom i muzikom
• boračka udruženja, socijalna skrb, sindikati, udruženje penzionera, udruženje logoraša

• obrazovna udruženja, udruženja za pomoć ženama, planinari, izviđači
• udruženje poljoprivrednika, lovačka udruženja i organizacije, udruženje pčelara
• udruženje oboljelih od paraplegije, oštećenog sluha i vida, distrofije, dijabetesa
• ekološka udruženja, udruženje seoski vodovodi
• udruženja mladih, omladinske organizacije
• udruženje privrednika/poduzetnika, udruženje taksista
• civilna zaštita, vatrogasci, dobrovoljno vatrogasno društvo
• humanitarne organizacije i udruženja.
D. OSNIVANJE UDRUŽENJA
Postupak osnivanja, unutrašnja organizacija, registrovanje, prestanak rada udruženja, kao i druga pitanja
od značaja za slobodu i dobrovoljno udruživanje građana i pravnih lica propisani su Pravilnikom i Zakonom. Sam
upis u Registar provodi se po načelima upravnog postupka koji na području Zeničko-dobojskog kantona provodi
Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona, a na osnovu podnesenog zahtjevu za
registrovanje i ispunjenje potrebnih uslova.
a) INCIJATIVA ZA OSNIVANJE UDRUŽENJA
Udruženja građana su svaki oblik slobodnog i

dobrovoljnog udruživanja više fizičkih i pravnih lica koja se
udružuju radi zaštite nekih zajedničkih vrijednosti, interesa i
ciljeva.
Udruženje mogu osnovati fizička i pravna lica, ali
broj osnivača ne može biti manji od tri.
Osnivači udruženja mogu biti:
1. fizička lica koja su državljani Bosne i Hercegovine;
2. stranci koji u Bosni i Hercegovini imaju boravište;
3. pravna lica koja su registrovana u Bosni i Hercegovini.
Postupak osnivanja udruženja započinje osnivačkom skupštinom.

b) OSNIVAČKA SKUPŠTINA
U skladu sa članom 12. Zakona osnivačka skupština donosi osnivački akt udruženja, statut udruženja i
imenuje organe upravljanja.
Dakle, osnivačka skupština udruženja građana ima obavezu na svom prvom zasjedanju usvojiti:
1. osnivački akt, odnosno odluku o osnivanju udruženja;
2. statut udruženja;
3. odluku o imenovanju osobe ovlaštene/ih za zastupanje i predstavljanje udruženja;
4. voditi zapisnik.
c) OSNIVAČKI AKT
U skladu sa članom 11. Zakona, udruženje mogu osnovati najmanje tri fizička odnosno pravna lica koja
su državljani Bosne i Hercegovine, ili stranci koji su stalno nastanjeni ili borave duže od jedne godine na teritoriji
Federacije sami ili zajedno s građanima Federacije.
Udruženje se osniva donošenjem osnivačkog akta, a svojstvo pravnog lica stiče upisom u registar. Pravne
radnje poduzete prije upisa udruženja u registar stvaraju obaveze samo za lica koja su poduzela te radnje.
Osnivački akt u skadu sa članom 13. Zakona sadrži:
1) imena i prezimena i adrese, odnosno naziv i sjedište osnivača;
2) naziv i sjedište i adresu udruženja;
3) osnovne ciljeve osnivanja udruženja;
4) ime i prezime ovlaštenog lica koje će obaviti poslove upisa u registar udruženja;
5) potpise osnivača i jedinstveni matični broj građana, ukoliko su osnivači državljani Bosne i
Hercegovine, a za strane državljanje godina boravka na području Federacije Bosne i Hercegovine.
d) STATUT
Statut je za udruženje, poslije Zakona, akt najvišeg

ranga, koji je zapravo kodificirana zbirka pravnih odredbi
koja uređuje unutrašnje odnose i propisuje pravila značajna
za funkcionisanje udruženja.
U skladu sa članom 14. Zakona, statut udruženja sadrži:
1) naziv i sjedište udruženja;

2) ciljeve i djelatnost udruženja;
3) zastupanje i predstavljanje udruženja;
4) organe udruženja, njihova ovlaštenja, način
imenovanja i opoziva, trajanje mandata, kvorum i
pravila glasanja, uključujući i pitanja o kojima se odlučuje kvalifikovanom većinom, funkciju lica
ovlaštenog da saziva skupštinu;
5) oblik i sadržaj pečata udruženja;
6) oblik i sadržaj znaka ako udruženje odluči da ima znak;
7) sticanje i raspolaganje imovinom;
8) način donošenja finansijskog izvještaja i izvještaja o radu;
9) postupak za donošenje statuta, izmjena i dopuna statuta i drugih općih akata udruženja;
10) uslove i način učlanjenja, prestanak članstva, kao i prava, dužnosti i odgovornosti članova
udruženja;
11) uslove i postupak za pripajanje, razdvajanje, transformaciju ili prestanak rada udruženja;
12) pravila za raspodjelu preostale imovine u slučaju prestanka rada udruženja.
Statutom se mogu urediti i druga pitanja od značaja za ciljeve i djelatnost udruženja.

e) ORGANI UDRUŽENJA
Da bi bilo funkcionalno, udruženje ima svoje organe:

- skupštinu kao najviši organ nadležan za kreiranje politika, programiranje ciljeva, imenovanje izvršnih
organa i sl.
- upravni odbor, kao izvršni organ koji provodi zadatke koje pred njega stavlja skupština,
- nadzorni odbor koji nadzire ispravnost finansijskog poslovanja,
- sekretara, stalne ili povremene komisije,
- i dr.
Skupština je u skladu sa članom 17. Zakona, najviši organ

upravljanja udruženjem, i ako statutom nije drugačije uređeno, skupštinu
čine svi članovi udruženja s jednakim pravom glasa.
Skupština se po zakonu mora održavati najmanje jednom
godišnje, a po potrebi i češće. Skupština radi u redovnim ili vanrednim
zasjedanjima, može biti izvještajna, izborna, izvještajno-izborna.
Zapisnik sa skupštine (sa potpisima delegata koji su prisustvovali
skupštini) se dostavlja Ministarstvu za pravosuđe i upravu, najkasnije 30
dana od dana zasjedanja.
Nadležnosti skupštine definisane su članom 18. Zakona, u kojem stoji da Skupština:
1) donosi statut, izmjene i dopune statuta i druge akte određene statutom;
2) daje saglasnost na pravne radnje poduzete u postupku osnivanja udruženja;
3) bira i opoziva članove upravnog odbora ili, ukoliko statutom upravni odbor nije predviđen kao
poseban organ, imenuje i opoziva lice ovlašteno za zastupanje i predstavljanje udruženja;
4) usvaja izvještaje koja je pripremio upravni odbor ili lice ovlašteno za zastupanje i predstavljanje;
5) odlučuje o udruživanju u saveze, pripajanju, razdvajanju, transformaciji, prestanku rada i drugim
statusnim promjenama udruženja;
6) odlučuje o svim pitanjima koja nisu u nadležnosti drugog organa.
Upravni odbor je izvršni odnosno poslovodni organ, koji u skladu sa članom 19. Zakona:
1) priprema sjednice skupštine;

2) priprema i predlaže nacrt izmjena statuta i drugih akata koje donosi skupština;
3) provodi politiku, zaključke i druge odluke koje je donijela skupština;
4) upravlja imovinom udruženja;
5) podnosi godišnje ili periodične izvještaje o svom radu skupštini na usvajanje;
6) vrši druge poslove određene statutom.
Nadzorni odbor:
U skladu sa članom 17. i 23. Zakona, statutom se mogu predvidjeti i drugi organi udruženja. U praksi je
to najčešće nadzorni odbor. Statutom se određuje način imenovanja i opoziva članova, trajanje mandata, kvorum
i pravila glasanja, prava i obaveze članova nadzornog odbora, odnos skupštine, upravnog i nadzornog odbora kao
i sva druga pitanja koja su od značaja za funkcionisanje tog organa.
❖ Statutom se može predvidjeti i osnivanje stručnih savjeta, komisija, radnih i drugih tijela, te propisati
način njihovog rada.
f) ODLUKE O IMENOVANJIMA NADLEŽNIH LICA
Odluka o imenovanju lica u navedene organe udruženja (upravni

odbor, nadzorni odbor i sl.) treba da sadrži imena, prezimena i adrese
imenovanih lica, njihove dužnosti u udruženju, trajanje mandata, stupanje
na snagu odluke, te obavezno datum donošenja, broj odluke i potpis
predsjednika osnivačke skupštine udruženja, kojoj je prilog obrazac br. 5.
❖ Pored odluke o osnivanju udruženja i odluke o imenovanju lica za zastupanje, na osnivačkoj

skupštini treba sačiniti i popis osnivača i članova upravnih organa (u formi „odluke“ koju donosi osnivačka
skupština), sa ovjerenom kopijom ličnih karata ako su osnivači građani Bosne i Hercegovine, a ako osnivači nisu
građani BiH potrebno je priložiti putovnicu/pasoš i dokaz o prebivalištu ili odobrenom boravku u Bosni i
Hercegovini (čl. 16).
Ako je osnivač pravno lice potrebno je priložiti izvod iz registra za osnivača ili drugi pravni akt kojim se
dokazuje svojstvo pravnog lica osnivača udruženja.
g) Zapisnik sa osnivačke skupštine
Na osnivačkoj skupštini vodi se zapisnik, koji će zajedno sa

ostalom dokumentacijom biti potreban i za registraciju udruženja.
Kako je postupak za registraciju udruženja upravni postupak, a s

obzirom da Zakon o udruženjima i fondacijama propisuje da se udruženje
osniva donošenjem osnivačkog akta od strane osnivačke skupštine koja je
kolegijalni organ i koja svoje odluke donosi na sjednicama, Ministarstvo
za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona u postupku registracije
udruženja, kao i u vezi sa svim drugim kasnijim odlukama udruženja, traži dostavljanje zapisnika u prilogu
zahtjeva za registraciju udruženja, kao dokaz o održanim sjednicama s obzirom na činjenicu da je članom 8.
Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 2/98 i 48/99) propisano da se u postupku
mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju se moraju utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje
zakonitog i pravilnog rješenja, kao i da je članom 133. Zakona o upravnom postupku propisano da se prije
donošenja rješenja imaju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje.
Nakon održane osnivačke skupštine podnosi se zahtjev za upis udruženja u Registar Ministarstva Kantona
na obrascu broj 3 (pogledati na kraju Priručnika u PRILOZIMA).
E. REGISTAR I REGISTROVANJE UDRUŽENJA I FONDACIJA
a) Registar udruženja i fondacija

Danom upisa u registar udruženje ili fondacija stiče
svojstvo pravnog lica.
U skladu sa članom 26. Zakona, udruženje se upisuje u
registar udruženja, a fondacija u registar fondacija.
Ako se statutom predvidi da će udruženje djelovati na
području Zeničko-dobojskog kantona, registar udruženja vodi
Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog
kantona.
Ako se statutom udruženja predvidi da će udruženje
djelovati na području dva ili više kantona, registar udruženja
vodi Federalno ministarstvo pravde, koje vodi i registar svih
fondacija i svih stranih nevladinih organizacija.
b) Dostupnost upisanih podataka

Registar udruženja ili fondacije je otvoren za javnost, u skladu sa članom 27. Zakona.
Svako lice ima pravo uvida u podatke upisane u registar, odnosno pravo da zatraži fotokopiju upisa u
registar ili bilo kojeg dokumenta iz spisa registrovanog udruženja ili fondacije. Fotokopija se izdaje u roku od 15
dana od dana podnošenja zahtjeva.
Izuzetno, ovlašteni predstavnik udruženja ili fondacije može zahtijevati da određeni podaci upisani u
registar ne budu dostupni javnosti, ukoliko bi se time mogao ugroziti lični integritet osnivača ili članova udruženja
ili fondacije (zaštita lica oboljelih od zaraznih bolesti, liječenih ovisnika, žrtava zlostavljanja itd.).
c) Podnošenje zahtjeva za upis u Registar (osnivanje udruženja)
U skladu sa članom 3. Pravilnika, i stranih i

međunarodnih nevladinih organizacija, upis u registar vrši se na
zahtjev udruženja, koji potpisuje lice ovlašteno za zastupanje i
predstavljanje udruženja.
Obrasci zahtjeva podnose se u dva primjerka, a
popunjavaju se pisaćom mašinom ili kompjuterski, ili
štampanim slovima tintom ili hemijskom olovkom. Podaci koji
se upisuju u rubrike obrasca moraju biti istovjetni podacima iz
osnivačkog akta, statuta i odluka organa upravljanja na koje se
ti podaci odnose.
Zahtjev za upis u registar udruženja podnosi se Ministarstvu za
pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona, i to na
propisanom obrascu broj 3, na način da se dostavlja:
1. popunjen Zahtjev za upis u registar udruženja (koji možete preuzeti na web stranici Ministarstva -
Obrazac broj 3 za upis u registar udruženja u Zeničko-dobojskom kantonu);
2. Vodič za razvrstavanje udruženja (koji možete preuzeti na web-stranici Ministarstva - Obrazac
1+1+1+1+1 i vodič na Bj i HJ).
Prilozi uz ovaj zahtjev za upis u Registar se podnose u originalu ili ovjerenom prijepisu odnosno fotokopiji
kod nadležnog organa za ovjere.
Podaci o osnivaču podnose se na Obrascu broj 4, a popis članova organa upravljanja na Obrascu broj 5.
Uz ove popunjene obrasce potrebno je priložiti i sljedeću dokumentaciju:

1. zapisnik sa osnivačke skupštine udruženja;
2. osnivački akt udruženja, u skladu s članom 11. Zakona;
3. Popis osnivača i članova upravnih organa (u formi „odluke“ koju donosi osnivačka skupština,
sa ovjerenom kopijom ličnih karata ako su osnivači građani Bosne i Hercegovine, a ako
osnivači nisu građani Bosne i Hercegovine potrebno je priložiti putovnicu/pasoš i dokaz o
odobrenom boravku u Bosni i Hercegovini. Ako je osnivač pravno lice potrebno je priložiti
izvod iz registra za osnivača ili drugi pravni akt kojim se dokazuje svojstvo pravnog lica
osnivača udruženja;
4. statut udruženja u dva primjerka, u skladu sa članom 12. Zakona;
5. ovjerenu izjavu podnosioca zahtjeva kojom pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom
odgovornošću izjavljuje da udruženje u osnivanju nije registrovano pod istim nazivom kod
drugog registarskog tijela u Bosni i Hercegovini;
6. Odluku Skupštine o zastupanju i predstavljanju udruženja, odnosno imena i adrese lica koja
su ovlaštena za zastupanje udruženja (u formi odluke sa ovjerenom fotokopijom lične karte i
ovjerenim potpisom tog/tih lica);
7. Naziv udruženja i skraćeni naziv ako postoji (ako udruženje ima naziv i na stranom jeziku,
onda prevod istog od strane ovlaštenog sudskog prevodioca);
8. Primjerak i otisak znaka udruženja ako je predviđen statutom;
9. Odluku o imenovanju tijela udruženja koja sadrži imena, prezimena i adrese imenovanih lica,
njihove dužnosti u udruženju, trajanje mandata, stupanje na snagu odluke, datum, broj i potpis
predsjednika osnivačke skupštine udruženja;
10. Saglasnost nadležnog tijela grada, općine ili naseljenog mjesta o upotrebi naziva grada,
općine ili naseljenog mjesta u nazivu udruženja;
11. Dokaz o uplati administrativne takse, u iznosu od 170,00 KM (100,00 KM za upis u registar,
zatim 50,00 KM za objavu oglasa u Službenim novinama Zeničko-dobojskog kantona i 20,00
KM administrativne takse);
12. i drugi dokazi u skladu sa statutom udruženja.
❖ Primjer statuta udruženja, primjeri osnivačkog akta i ostale potrebne dokumentacije za osnivanje
udruženja građana možete pogledati i u ovom Priručniku, na samom kraju, u dijelu PRILOZI.
Nakon registrovanja udruženja, odnosno upisa u Registar Ministarstva za pravosuđe i upravu Zeničko-
dobojskog kantona, izdaje se rješenje o upisu, nakon čega je potrebno napraviti i pečat udruženja, te otvoriti
bankovni račun.
Pečat se izrađuje na način da se pečatoreznici podnese zahtjev za izradu pečata (kako je propisan u statutu
udruženja), a uz zahtjev se obavezno dostavlja i kopija rješenja o upisu udruženja.
Nakon upisa u registar i izdavanja rješenja Ministarstva o upisu udruženja, u Zavodu za statistiku podnosi
se zahtjev za broj o razvrstavanju djelatnosti, te se u Poreznu upravu podnosi zahtjev za određivanje
identifikacionog broja. Nakon što se odredi identifikacioni broj u izabranoj banci se otvara račun za potrebe
udruženja.
F. UPISI PROMJENA NASTALIH U RADU I ZASTUPANJU
U skladu sa članom 33. Zakona, udruženja su dužna prijaviti promjenu statuta, naziva, sjedišta, djelatnosti,
lica ovlaštenog za zastupanje i predstavljanje, članova organa upravljanja, pripajanja, razdvajanja ili
transformaciju i prestanak rada udruženja i to u roku od 30 dana od dana izvršene promjene.
a) Podnošenje zahtjeva za upis promjena naziva, sjedišta, ovlaštenih lica, ili prestanak rada
udruženja
U skladu sa članom 7. Pravilnika, i stranih i međunarodnih nevladinih organizacija, udruženje je dužno
podnijeti zahtjev za upis promjene:
- naziva,
- sjedišta,
- lica ovlaštenih za zastupanje i predstavljanje,
- pripajanje, razdvajanje ili transformaciju,
- prestanak udruženja.
Zahtjev za upis ovih promjena podnosi se na Obrascu broj 6. Uz zahtjev se prilažu sljedeći dokazi:
- izmjene i dopune statuta ili novi statut,
- odluka o pripajanju, razdvajanju ili transformaciji, odnosno prestanku subjekta upisa.
b) Podnošenje zahtjeva za upis promjena djelatnosti, statuta i članova organa upravljanja

U skladu sa članom 8. Pravilnika o načinu vođenja registra udruženja i fondacija, i stranih i
međunarodnih nevladinih organizacija, udruženje je dužno podnijeti zahtjev za upis promjene:
- djelatnosti,
- statuta,
- članova organa upravljanja.
Prijava za upis ovih promjena podnosi se na Obrascu broj 7. Uz prijavu se prilažu sljedeći dokazi:
- izmjene i dopune statuta ili novi statut,
- popis novih članova organa upravljanja na Obrascu broj 5.
G. IMOVINA I POSLOVANJE UDRUŽENJA
Imovinu udruženja i fondacija u skladu sa članom 38. Zakona čine:
1) članarine, kada je u pitanju udruženje;

2) dobrovoljni prilozi i pokloni fizičkih i pravnih lica;
3) sredstva dodijeljena iz budžeta;
4) prihodi od kamata, dividendi, dobiti od kapitala, zakupnina, honorara i sličnih izvora pasivnih
prihoda;
5) prihodi stečeni obavljanjem privredne djelatnosti;
6) drugi prihodi stečeni u skladu sa Zakonom i statutom.
Navedeni prihodi se mogu upotrijebiti za aktivnosti udruženja, kao i za nabavku opreme, namještaja i
drugih tehničkih sredstava za rad.
Udruženje je obavezno upravljati svojom imovinom u skladu sa statutom i zakonom.
Zakonska dužnost je da imovinom upravljaju na odgovoran i zakonit

način, u najboljem interesu udruženja. Također, registrovano udruženje je
dužno uredno voditi poslovne knjige, u skladu sa računovodstvenim
načelima, te da sastavljaju finansijske izvještaje u skladu sa zahtjevima
utvrđenim u važećim zakonima.
Nadzor nad namjenskim korištenjem i raspolaganjem sredstvima
udruženja vrši organ udruženja određen statutom.
Udruženje i fondacija su u skladu sa članom 40. Zakona dužni
uredno voditi poslovne knjige i sastavljati finansijske izvještaje, u skladu sa
Zakonom i drugim propisima.
Član 41. Zakona propisuje da su organi udruženja ili fondacije dužni upravljati imovinom udruženja ili
fondacije s pažnjom dobrog domaćina i na odgovoran i zakonit način.
Član organa udruženja ili fondacije ne može glasati o imovinskim pitanjima u kojima se on, njegov bračni
drug ili njegov srodnik do trećeg stepena pojavljuje kao zainteresovano lice.
Članovi organa udruženja ili fondacije dužni su osigurati da se svi pravni poslovi udruženja ili fondacije
zaključuju po tržišnoj vrijednosti, ili po uslovima koji su povoljniji za udruženje ili fondaciju.
Rad kancelarija i aktivnosti nevladinog sektora u Zeničko-dobojskom kantonu su do sada uglavnom
finansirane od stranih međunarodnih organizacija vladinog i nevladinog sektora, a sada ih kroz projekte
finansiraju domaći organi vlasti sa različitih nivoa.
Postoji više oblika javnog finansiranja od strane države koji su u pravilu dostupni udruženjima. To su:
- donacije,
- grantovi,
- nabavke,
- naknade nevladinim organizacijama za usluge koje su one pružile,
- korištenje državne ili općinske imovine.
Izvori vladine podrške aktivnostima udruženja su:

- državni budžet,
- entitetski budžet,
- kantonalni budžet,
- općinski budžet,
- sredstva posebne namjene, odnosno specijalna sredstva,
- ostali prihodi (prihodi od privatizacije, povoljnosti pri licenciranju, prihodi od igara
na sreću itd.).
Također, izvor finansiranja udruženja su:

1. Prihodi od vlastite djelatnosti (npr: usluge konsultacija, trening, organizovanje raznih kurseva i sl.)
2. Članarina
3. Organizovanje manifestacija na kojima se prikuplja novac za neku aktivnost ili donatorskih večeri i sl.
Metode prikupljanja novca su različite kao i ciljevi onih koji daju novac u vidu donacija (npr. reklama
donatora, oslobađanje od poreza i dr.). Prije nego pristupi prikupljanju novca udruženju su potrebne:
1. Informacije o finansijeru i
2. Plan prikupljanja
U Kantonu udruženja sredstva za rad i djelatnost dobijaju od Vlade Kantona u skladu sa postojećim
zakonskim propisima prema kriterijima, načinu i dodjeli sredstava sa opredjeljenjem za vrlo javnu i transparentnu
proceduru dodjele finansijskih sredstava, što predstavlja jasan napredak u pravcu izgradnje povjerenja između
vladinog i nevladinog civilnog sektora.
Da se primijetiti, kroz analizu godišnjih Informacija o nevladinom sektoru u Zeničko-dobojskom kantonu,
da trend finansiranja udruženja postaje vladin interes odnosno sredstva za potrebe udruženja izdvajaju se iz
budžeta svih nivoa vlasti, te je neophodno u tom pravcu što hitnije izraditi:
1. Pravila, odnosno kriterije za dobijanje tih sredstava;
2. Javna dostupnost informacija o mogućnosti, načinu i postupku dobijanja sredstava;
3. Termin-plan objave javnih poziva za dodjelu sredstava pojedinih ministarstava;
4. Prava i obaveze davatelja i primatelja sredstava i način njihovog korištenja,
5. Stvoriti zakonske pretpostavke za oslobađanje udruženja poreskih i carinskih obaveza kao vid
stimulisanja.
Računovodstvo udruženja građana
Kada je procedura osnivanja završena, udruženje stiče svojstvo

pravnog lica, i obavezno je svake godine od dana osnivanja pa dok
djeluje, na godišnjem nivou podnositi finansijski izvještaj.
U Zakonu (član 40) propisano je da su „udruženja i fondacije
dužne uredno voditi poslovne knjige i sastavljati finansijske izvještaje,
u skladu sa zakonom i drugim propisima.“
Naravno, budžeti i djelovanje udruženja se razlikuju od
udruženja do udruženja.
Godišnji finansijski izvještaj udruženja građana
Pojedina udruženja nemaju potrebu za stalnim angažmanom računovođe, ali imaju obavezu predati
godišnji finansijski izvještaj udruženja građana po „osiromašenom kontnom planu“ uz svu potrebnu
dokumentaciju.
Pregled dokumentacije možete vidjeti u tabeli ispod.

Računovodstveni iskazi
Bilans stanja Obavezno

Bilans uspjeha Obavezno
Izvještaj o gotovinskim tokovima Može ali nije obavezno
Izvještaj o promjeni na kapitalu Može ali nije obavezno
Bilješke uz finansijske izvještaje Može ali nije obavezno
Godišnji izvještaj o poslovanju Može ali nije obavezno
STATISTIČKI PODACI
Godišnji izvještaj o investicijama (INV-01) Obavezno
Statistički anex godišnjeg izvještaja Ne predaje se

Anex - dodatni računovodstveni izvještaj Ne predaje se
Posebni podaci o plaćama i broju zaposlenih Obavezno
Članarine i naknade
Obrazac P/GK FBIH (komore) Ne predaje se
Obrazac TZ (turističke zajednice) Ne predaje se
Obrazac ONŠ (naknada za šume) Ne predaje se
Obrazac OVN (vodne naknade) Može ali nije obavezan
Obrazac ZS (naknada za nesreće) Obavezno
OBRAZAC ČOK (zanatske komore) Može ali nije obavezan
U ovakvim slučajevima dovoljno je krajem godine angažovati certificiranog računovođu koji će napraviti
izvještaj sastavljen od:
1. Prometa blagajne;
2. Prometa žiro računa;
3. Knjige ulaznih računa i troškova (eventualni troškovi za putovanja, opremu…).
Udruženjima čiji budžeti prelaze nekoliko desetaka hiljada maraka godišnje, nije dovoljno ovakvo
finansijsko izvještavanje.
Predstavnici takvog udruženja imaju potrebu za stalno angažovanim računovođom, a možda i za
prilagođenim računovodstvenim softverom (program). Ako udruženje ima stalno zaposlene, postoji i obaveza da
se Poreznoj upravi preda MIP što je djelokrug rada certificiranog računovođe.
Finansijski izvještaji udruženja čuvaju se najmanje pet godina osim ako posebnim propisom nije utvrđen
duži period čuvanja.
Nepodnošenje godišnjih finansijskih izvještaja na propisanim obrascima predstavlja prekršaj koji je
sankcionisan novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM (za odgovorno lice od 500,00 KM do
3.000,00 KM), u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene
novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 15/21).
Vlada Zeničko-dobojskog kantona daje podršku nevladinim organizacijama i njihovim projektima, a u
cilju održivog razvoja i većeg učešća građana radi zaštite njihovih prava i interesa, te razvoju aktivnog učešća
građanstva i nevladinih organizacija u donošenju odluka i kreiranja javnih politika.
Vlada na prijedlog premijera Kantona i ministarstava odobrava sredstva i ista se dodjeljuju kako slijedi,
od13:
1. Ureda Premijera;
2. Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport;
3. Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice;
4. Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline;
5. Ministarstva za privredu/Ministarstvo za gospodarstvo;
6. Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu;
7. Ministarstva za boračka pitanja/ Ministarstvo za braniteljska pitanja;
13
Informacija o nevladinom sektoru u Zeničko-dobojskom kantonu za 2019. godinu, usvojena na 72. sjednici Vlade Zeničko-
dobojskog kantona, održanoj dana 01.09.2020. godine, i na 26. sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, održanoj dana
29.09.2020. godine
Svi korisnici budžetskih sredstava su obavezni po završenom projektu dostaviti izvještaj ministarstvu o
utrošenim sredstvima.
❖ NAPOMENA: Prema Zakonu o računovodstvu i reviziji FBiH, predsjednik, direktor ili drugo ovlašteno
lice neprofitne organizacije odgovorno je i za tačnost, kompletnost, istinitost, fer prezentovanje i
blagovremeno podnošenje finansijskih izvještaja (član 40).
H. PRESTANAK RADA I BRISANJE IZ REGISTRA

U skladu sa članom 42. Zakona, udruženja se brišu iz registra kada Federalno ministarstvo, odnosno
kantonalni organ donese konačno rješenje o prestanku rada udruženja odnosno fondacije ili kada Vrhovni sud
Federacije Bosne i Hercegovine odnosno kantonalni sud donese pravosnažnu presudu o zabrani rada udruženja
ili fondacije.
U skladu sa članom 43. Zakona, udruženje ili fondacija prestaje s radom:
1) ako nadležni organ udruženja, odnosno fondacije donese odluku o prestanku rada ili odluku o
pripajanju, razdvajanju ili transformaciji udruženja odnosno fondacije;
2) ako su ispunjeni uslovi iz člana 9. stav (4) Zakona;
3) ako se utvrdi da je udruženje ili fondacija prestala djelovati.
Smatrat će se da je udruženje prestalo djelovati:

1) ako je proteklo dvostruko više vremena od vremena utvrđenog statutom udruženja za održavanje
skupštine, a skupština udruženja nije održana;
2) ako se broj članova udruženja smanji ispod broja određenog ovim zakonom za osnivanje udruženja, a
skupština udruženja u roku od tri mjeseca od dana nastupanja ove okolnosti ne donese odluku o
prijemu novih članova.
I. ZABRANA RADA UDRUŽENJA

U skladu sa članom 45. Zakona, udruženju odnosno fondaciji zabranit će se rad:
1) ako djeluje suprotno odredbama člana 3. stav (2) Zakona;
2) ako nakon prekršajnog kažnjavanja u povratu (član 50.) nastavi da obavlja djelatnosti koje nisu u
skladu sa statutarnim ciljevima udruženja ili fondacije (član 14. i 22.);
3) ako nakon prekršajnog kažnjavanja u povratu (član 50.) nastavi da djeluje.
Postupak za zabranu rada udruženja odnosno fondacije pokreće federalni tužilac odnosno kantonalni
tužilac.
Presudu o zabrani rada udruženja odnosno fondacije donosi Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine
odnosno kantonalni sud.
J. ČUVANJE REGISTRA I ZBIRKI ISPRAVA
Zbirka isprava vodi se za svaki subjekt upisa upisan u registar, u skladu sa članom 17. Pravilnika.
Zbirka isprava predstavlja registar isprava koje su bile osnov za upis podataka o subjektu upisa u registar.
U zbirku isprava se u skladu sa članom 18. Pravilnika
odlaže: jedan primjerak zahtjeva za upis, akt o osnivanju,
statut, izmjene i dopune statuta, rješenje o upisu u registar,
kao i svi prilozi uz zahtjev na osnovu kojih je izvršen upis
odnosno promjena upisa.
Registar i zbirke isprava, propisane ovim
Pravilnikom, smatraju se knjigama trajne vrijednosti i čuvaju
se trajno, u posebnim prostorijama, smještene u željeznim ili
drvenim ormarima osiguranim bravom.
Knjige registra odlažu se na posebne police, odvojeno
od polica predviđenih za odlaganje zbirki isprava.
Ovlašteno lice, zaduženo za vođenje registra, dužno je čuvati registre i zbirke isprava na način da ih zaštiti
od zloupotrebe, oštećenja i uništenja (član 19. Pravilnika).
K. JAVNOST PODATAKA UPISANIH U REGISTRE

U skladu sa članom 21. Pravilnika svaka osoba ima pravo uvida u podatke upisane u registar i zbirke
isprava, osim uvida u lične podatke osnivača i članova fizičkih lica i lica ovlaštenih za zastupanje i predstavljanje.
Uvid u registar i zbirke isprava obavlja se uz obaveznu prisutnost ovlaštenog lica zaduženog za vođenje
registra.
L. KANCELARIJSKO POSLOVANJE I
ARHIVIRANJE
Što se tiče kancelarijskog poslovanja pojedinačnih
udruženja, svako udruženje ovo poslovanje uređuje za sebe
svojim internim aktima u skladu sa statutom udruženja.
Ono što bi bilo elementarno za svako udruženje je da

trajno čuva i brižno postupa sa dokumentacijom koja je potrebna
za upise u Registar, odnosno dokumentima koji u skladu sa
članom 17. i 18. Pravilnika čine Zbirku isprava za svako
udruženje (akt o osnivanju, statut, izmjene i dopune statuta,
rješenje o upisu u registar, kao i svi prilozi uz zahtjev na osnovu
kojih je izvršen upis, dokumente na osnovu kojih se kasnije vrše i
promjene upisa i sl.).
Pored toga, preporučeno bi bilo da se u evidencijama trajno čuvaju i sve donesene odluke Skupštine,
Upravnog odbora, Nadzornog odbora, zapisnici, pravilnici, finansijski izvještaji, izvještaji o radu, i drugi važni
akti potrebni u redovnom radu, ili koji bi mogli biti potrebni u slučaju nadzora ili inspekcijske kontrole.
M. PEČAT - IZRADA, UPOTREBA, ČUVANJE, ZAMJENA, UNIŠTENJE
Udruženje ima pečat. Pečatom se utvrđuje autentičnost akata koji nastaju u radu udruženja. Udruženje
može imati više pečata, s tim što svaki mora biti numerisan brojevima.
Članom 14. stav (1) tačka 5) Zakona propisano je da se oblik i sadržaj pečata udruženja propisuje statutom
udruženja. To znači da u statutu treba predvidjeti veličinu pečata, izgled/oblik, sadržaj teksta/natpisa, jezik i
pismo na kojem je ispisan tekst, sjedište, te eventualno znak udruženja, logotip i sl.
Zbog toga je poželjno da udruženje donese pravilnik o načinu upotrebe, čuvanju i uništavanju pečata,
kako bi se regulisala ova stvar.
U pravilniku bi trebalo razraditi:
- način upotrebe pečata i stavljanje otiska na akt,
- gdje se čuva pečat,
- sadržaj odluke o imenovanju lica koje ima pravo na upotrebu pečata,
- sadržaj odluke o imenovanju lica koje je odgovorno za čuvanje pečata,
- sadržaj odluke o imenovanju lica koje rukuje pečatom, i odgovorna je za sprečavanje neovlaštene
upotrebe,
- postupanje u slučaju oštećenja ili dotrajalosti,
- način uništavanja pečata,
- prijava nestanka pečata,
- i sl.
(primjer Pravilnika o pečatima u pogledati na kraju Priručnika, u dijelu PRILOZI).
a) Izrada i upotreba pečata
O izradi pečata i njegovoj upotrebi odlučuje ovlašteno lice

za predstavljanje udruženja (predsjednik udruženja, sekretar
udruženja, Upravni odbor i sl.) kao i o svim drugim pitanjima
vezanim za pečate koji se koriste u udruženju za obavljanje
poslova iz statuta u skladu sa Zakonom, statutom i Pravilnikom o
pečatu udruženja.
Pečat se stavlja sa lijeve strane pored potpisa ovlaštenog

lica za potpisivanje službenog akta, ako Zakonom ili drugim
propisom nije drugačije određeno.
Pečatom može rukovati i upotrebljavati ga samo ovlašteno službeno lice, i to samo u svrhe određene
Zakonom i drugim propisima.
Ovlašteno lice (npr. predsjednik udruženja, sekretar udruženja, upravni odbor) može u pismenoj
formi ovlastiti drugo lice da čuva i upotrebljava pečat.
O primopredaji pečata sastavlja se zapisnik.
b) Čuvanje pečata
Pečat se čuva i upotrebljava u službenim prostorijama udruženja, a izuzetno može se upotrebljavati van
službenih prostorija, kada treba izvršiti određene službene radnje izvan njih.
Pečati se čuvaju u sefu-kasi ili na drugom mjestu koje se može zaključati.
c) Evidencija o izrađenim pečatima

Potrebno je voditi evidenciju svih izrađenih, uništenih ili nestalih pečata koji su izrađeni za potrebe
udruženja.
d) Uništavanje pečata
Pečat koji je zbog istrošenosti ili zbog drugih razloga postao neupotrebljiv, kao i u slučaju promjene naziva
ili sjedišta udruženja, mora se odmah uništiti.
Smatra se da je pečat zbog istrošenosti neupotrebljiv ako se iz otiska jasno ne vidi tekst koji treba da je
otisak pečata.
Postupak uništenja pečata se vrši komisijski i o tome se sačinjava zapisnik.
e) Nestanak pečata
O nestanku pečata lice zaduženo i ovlašteno za upotrebu pečata dužno je pismeno obavijestiti organe
udruženja, a u slučaju kasnijeg pronalaska istog, taj pečat se uništava.
Nestanak pečata prijavljuje se nadležnom organu za unutrašnje poslove i oglašava u Službenim novinama
Zeničko-dobojskog kantona.
N. NADZOR NAD RADOM UDRUŽENJA
Nadzor nad radom udruženja koje je registrovano kod Ministarstva vrše

nadležni kantonalni organi uprave (ministarstva i Kantonalna uprava za
inspekcijske poslove) u čije područje spada praćenje stanja u oblasti na koju se
odnosi djelatnost udruženja (član 47. Zakona).
Nadzor nad namjenskim korištenjem i raspolaganjem sredstava
udruženja vrši organ udruženja određen statutom (član 39. Zakona).
Npr. za nadzor nad zakonitošću rada udruženja koje je osnovano u vezi
sa sportskim, edukativnim, kulturnim i drugim sličnim aktivnostima na
području Zeničko-dobojskog kantona nadležno je Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-
dobojskog kantona; za aktivnosti npr. udruženja penzionera nadležno je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i
izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona, za aktivnosti udruženja koja su osnovana u vezi sa boračkom populacijom
nadležno je Ministarstvo za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona itd.
O. PREKRŠAJNE ODREDBE
Kazne za prekršaje definisane su članom 51. Zakona:
Novčanom kaznom od 300,00 KM do 3.000,00 KM kaznit će se za prekršaj udruženje odnosno fondacija:
1) ako obavlja djelatnosti koje nisu u skladu sa statutarnim ciljevima i djelatnostima udruženja ili fondacije
(član 3. st. 2. i 3., član 4. st. 1. i 2. i čl. 14. i 22.),
2) ako u pravnom prometu ne upotrebljava naziv pod kojim je upisano u registar (član 7. stav 5.);
3) ako Federalnom ministarstvu odnosno kantonalnom organu ne prijavi promjene podataka koje se upisuju
u registar u roku od 30 dana od dana nastupanja promjene (član 33.);
4) ako ne upotrijebi višak prihoda nad rashodima ostvarenim obavljanjem privrednih djelatnosti na način
predviđen Zakonom i statutom.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 100,00 KM do 1.000,00 KM i

odgovorno lice u udruženju odnosno fondaciji.
Odgovornim licem iz stava 2. ovog člana smatra se lice ovlašteno za predstavljanje i zastupanje odnosno
drugo lice koje je neposredno zaduženo da izvrši određeni posao.
II. DIO - VLAST I OCD

POGLAVLJE: PARTNERSTVO ZA OTVORENU VLAST
A. O INICIJATIVI
Važnost učešća građana u odlučivanju i procesima donošenja najvažnijih odluka savremena društva su
prepoznala, što je rezultiralo inicijativom Partnerstvo za otvorenu vlast.14
Začetnik Inicijative je američki predsjednik Barack Obama. U govoru na Općoj skupštini UN-a, u
septembru 2010. godine, Obama je kao jednu od okosnica svog programa najavio osnovna načela koja su uveliko
naslonjena na Direktivu o otvorenoj vlasti (Open Government Directive).
Inicijativa „Partnerstvo za otvorenu vlast“ predstavljena je u
Washingtonu 12. jula 2011. godine u State Departmentu, na sastanku
kojem su domaćini bili državna sekretarka SAD Hillary Clinton i brazilski
ministar vanjskih poslova Antonia Patriota, uz učešće predstavnika
državnih tijela i organizacija civilnoga društva više od šezdeset država.
„Partnerstvo za otvorenu vlast“ formalno je inaugurirano 20.
septembra 2011. godine, na marginama Opće skupštine UN-a u New
Yorku, kada je osam država članica Upravnog odbora Inicijative (Brazil,
Meksiko, Filipini, Indonezija, Južnoafrička Republika, Norveška,
Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija) potpisalo Deklaraciju o
otvorenoj vlasti, te najavilo akcione planove za svoje zemlje.
14 http://ogp.ba/o-partnerstvu/sta-je-partnerstvo-za-otvorenu-vlast/
Danas partnerstvo ima 66 članica, a da bi država postala članica Inicijative mora ispuniti minimalne uslove
za pristup Inicijativi, a to su:15
• Fiskalna transparentnost: blagovremeno objavljivanje osnovnih budžetskih dokumenata čini sastavni dio fiskalne
odgovornosti te otvorenog i transparentnog budžetskog sistema;
• Pristup informacijama: usvojen Zakon o slobodnom pristupu informacijama, koji garantuje pravo javnosti na
informacije i pristup podacima tijela javne vlasti, što je preduslov napretka prema otvorenosti rada vlasti;
• Javnost imovinskih kartica zvaničnika odnosno rukovodećih službenika: prihvaćeni propisi koji iziskuju javno
objavljivanje i uvid u prihode i imovinu zvaničnika odnosno rukovodećih službenika ključni su za suzbijanje korupcije,
otvoreno i odgovorno upravljanje;
• Uključivanje građanstva: otvorena vlast podrazumijeva spremnost na uključivanje građana i civilnoga društva u procese
donošenja i provedbe javnih politika te zaštitu građanskih sloboda.
15 http://ogp.ba/o-partnerstvu/minimalni-uvjeti-za-pristup-inicijativi/
B. GRAĐANSKO DRUŠTVO I NEVLADIN SEKTOR u BiH
U svojoj Studiji nacionalnog integriteta16 osvrćući se na interakciju civilnog društva, vlasti i drugih
subjekata koji čine stubove nacionalnog integriteta, Transparency International se zapitao u kojoj mjeri je civilno
društvo ključni dio nacionalnog integriteta države? Sa kojim ostalim stubovima najviše sarađuje? Na koje se
oslanja, formalno i u praksi? Sa kojim drugim stubovima bi trebalo intenzivnije da sarađuje?
U poglavlju 7. Studije, Transparency International
elaborira odgovore na ova pitanja, te zaključuje da civilno
društvo ima direktne odnose sa regionalnim i lokalnim vlastima,
legislativnim dijelom vlasti, te međunarodnim organizacijama,
a posebno intenzivno sa medijima. Sa druge strane, mediji u BiH
sve više prepoznaju aktivnosti civilnog društva kao važan izvor
informacija za svoj rad, te posvećuju sve veću pažnju praćenju
aktivnosti NVO.
Primjećeno je da NVO kontinuirano unapređuju svoju
saradnju sa vlastima u BiH, te da u odnosu na raniji period kada su ovi odnosi i saradnja bili loši i rijetki, većina
NVO sada ističe da je saradnja dobra, naročito sa općinskim, te entitetskim i kantonalnim vlastima. Smatra se da
bi saradnja svakako mogla biti poboljšana, jer često donosioci odluka ne uključe bitne segmente i potrebe
identifikovane od strane civilnog društva, dajući prednost političkim usaglašavanjima.
Prema navodima Studije, jedan od važnih partnera NVO su i međunarodne agencije i organizacije jer su
pored donatorske uloge, i partneri organizacijama civilnog društva u BiH u provođenju raznih aktivnosti. Ovaj
16
TRANSPARENCY INTERNATIONAL BiH, Studija sistema nacionalnog integriteta, Bosna i Hercegovina 2007; dostupno na: https://ti-
odnos uključuje saradnju na planiranju i provođenju projekata te razmjenu informacija. Ipak, TI uočava i
prekomjernu zavisnost NVO u odnosu na međunarodne organizacije što postaje limitirajući faktor u razvoju i
održivosti civilnog sektora u BiH.
Na pitanje da li vlasti generalno sarađuju sa OCD, TI cijeni da lokalne vlasti sarađuju sa NVO značajno
više nego prije dvije do tri godine. One su prisiljene suočavati se sa zahtjevima građana za rješavanje problema
u zajednicama, često i izvan svoje nadležnosti, te u uslovima limitiranih kapaciteta (ljudskih, finansijskih i
tehničkih) sve više prepoznaju OCD kao saveznike i partnere u zadovoljavanju potreba društva.... S druge strane,
viši nivoi vlasti tek pokazuju značajnije namjere za saradnju sa OCD. Trenutno, ta saradnja nije ni izbliza na
nivou potrebne i očekivane, ali postoje ohrabrujući indikatori da bi se stanje moglo poboljšati.
Sa druge strane, trenutno postoje NVO koje se bave ili barem deklarišu
svoj rad u oblasti praćenja i vrednovanja pružanja javnih usluga od strane vlasti,
te kao rezultat njihovih aktivnosti postoje i izvještaji o radu vlasti ili javnih
institucija u ovoj oblasti. Iako ove aktivnosti monitoringa nisu stalne, već se
provode u skladu sa raspoloživim projektima NVO, one pružaju važne nezavisne
informacije za procjenu uticaja politika i praksi BiH vlasti i često su predmet
interesovanja medija, ali i drugih NVO.
Na kraju TI zaključuje da se opisane aktivnosti monitoringa od strane
NVO, u stvarnosti, suočavaju sa problemom kvalitete pristupa kao i raspoloživih
resursa (veličina uzorka, angažovani pojedinci) što potencijalno ima uticaja na
kvalitet informacija dobijenih analizama. NVO su značajno okupirane svojim
aktivnostima u oblasti pružanja socijalnih usluga kao i sopstvenim
institucionalnim jačanjem da bi mogli snažnije odgovoriti izazovu nezavisnog i
stručnog monitoringa pružanja javnih usluga od strane vlasti. NVO imaju
određene uloge monitora i komentatora rada vlasti, jer posjeduju brojne podatke
o kvalitetu javnih usluga koje dobijaju od građana, što je važan aspekt i povratna
informacija od korisnika. No proces treba posmatrati integralno, što znači da se u ravan sa kvalitetom isporučenih
usluga (uz respektabilan uzorak ispitanika) dovede i praćenje planiranja/realizacije budžeta (budget tracking) kao
i identifikacije prioriteta od strane vlasti. Ovakav pristup traži značajno razvijenije kapacitete NVO što je trenutno
problem kako zbog 'odliva' kadrova iz NVO tako i zbog limitiranih resursa kojima bi se finansirao razvoj ovih
kapaciteta.
C. SARADNJA VLADE ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA SA NEVLADINIM SEKTOROM
Vlada Zeničko-dobojskog kantona je u 2013. godini potpisala Sporazum o saradnji s NVO-om, koji
glasi:
„Sporazum o saradnji Vlade Zeničko-dobojskog kantona i nevladinog sektora u Zeničko-dobojskom

kantonu“
I Uvod
(1) Sporazum o saradnji (u daljem tekstu: Sporazum) između Vlade Zeničko-dobojskog kantona (u daljem
tekstu: Vlada kantona) i nevladinog sektora (u daljem tekstu: NVO sektor) zaključuje se kao izraz dobre
volje potpisnica Sporazuma za uspostavljanje institucionalnog okvira saradnje za unapređenje dijaloga i
partnerske saradnje zasnovane na osnovnim vrijednostima i principima moderne demokratije i civilnog
društva.
(2) Civilno društvo je prostor u kojem građani i građanke, odnosno građanske inicijative, organizovani u
različitim oblicima formalnih i neformalnih grupa i udruženja, pa i individualno, uključivanjem u javni
politički proces nastoje zastupati različite interese i vrijednosti u cilju demokratizacije odnosa u javnom,
političkom, ekonomskom, kulturnom i svim drugim sferama društvenog života.
(3) Osnovna svrha Sporazuma je promocija javnog (općeg) interesa, odnosno snažniji razvoj lokalnih resursa
kroz dijalog i zajednički rad predstavnika Vlade Kantona i NVO u cilju poboljšanja ukupnog kvaliteta
življenja svih stanovnika Zeničko-dobojskog kantona.
(4) Ovim sporazumon Vlada Kantona i NVO u Zeničko-dobojskom kantonu pridružuju se Vijeću ministara
Bosne i Hercegovine, nekim kantonima i općinama širom Bosne i Hercegovine koji su već usvojili slične
sporazume o međusektorskoj saradnji. Ovaj sporazum predstavlja novi doprinos procesu primjene nove
demokratske prakse u odnosima vlasti i civilnog društva u našoj zemlji.
(5) NVO mogu svojim znanjem i nezavisnom ekspertizom dati značajan doprinos u procesu donošenja
odluka. Zbog toga se Vlade na svim nivoima, od lokalnih preko regionalnih do državnih, kao i
međunarodne institucije, koriste relevantni iskustvima i znanjem koje imaju NVO u razvoju i
implemntaciji postavljenih pravaca djelovanja. NVO uživaju posebnu vrstu povjerenja među svojim
članovima, kao i u društvu u cjelini, jer im omogućavaju da izraze zabrinutost, zastupaju njihove interese
i omogućavaju im upliv u značajna pitanja.
II Pojam Sporazuma
(1) Sporazum predstavlja pismeni dogovor Vlade Kantona i nevladinih organizacija koje djeluju na području
Kantona o principima na kojima će zasnivati svoje buduće odnose,
(2) Sporazum uspostavlja okvir za razvoj kontinuiranog dijaloga i partnersku saradnju predstavnika Vlade
Kantona i nevladinih organizacija u rješavanju prioritetnih pitanja javnih politika i usluga od značaja za
Kanton i sve njegove građane, kroz razmjenu informacija i međusobne konsultacije.
(3) Sporazum je dinamičan dokument koji će se s vremenom mijenjati u skladu sa razvojem međusobnih
odnosa strana potpisnica i promjenama u okruženju u kojem se realizuje.
III Svrha sporazuma

(1) Osnovna svrha Sporazuma je da se još više unaprijede već uspostavljeni oblici i sadržaji saradnje vlasti i
NVO u Zeničko-dobojskom kantonu kroz uspostavljanje za to određenog institucionalnog mehanizma.
IV Strane potpisnice Sporazuma

(1) Strane pospisnice Sporazuma su Vlada Zeničko-dobojskog kantona, s jedne strane, i nevladine
organizacije okupljene u NVO Mrežu „Sporazum plus-Zeničko-dobojski kanton“, s druge strane.
(2) Sporazum ostaje trajno otvoren za sve nevladine organizacije koje potpišu Izjavu o pristupanju
Sporazumu.
V Osnovni ciljevi
(1) Vlada kantona i nevladine organizacije u Kantonu ovim sporazumom izražavaju volju i spremnost da
zajednički rade u pravcu ostvarenja slijedećih osnovnih ciljeva:
a) Unapređenje međusobnog dijaloga i saradnje u planiranju i pružanju osnovnih usluga za građane
Zeničko-dobojskog kantona,
b) Povećanje stepena uzajamnog poštovanja i uvažavanja specifične uloge i odgovornosti koje Vlada
Kantona i NVO sektor imaju za razvoj Kantona i dobrobit svih njegovih građana,
c) Veće učešće građana i nevladinih organizacija u donošenju odluka i kreiranju javnih politika iz okvira
nadležnosti i ovlaštenja Zeničko-dobojskog kantona,
d) Planska podrška i sufinasiranje održivog razvoja NVO sektora i Zeničko-dobojskog kantona,
e) Promocija i podrška slobodnom udruživanju građana radi zaštite njihovih prava i interesa, te razvoj
aktivnog građanstva,
f) Podrška razvoju dobrovoljnog (volonterskog) rada, društvene solidarnosti i socijalnog kapitala,
g) Osiguranje zajedničkog djelovanja Vlade Kantona i NVO sektora u procesu evropskih integracija,
h) Zajedničko zagovaranje i lobiranje prema višim organima vlasti na entiteskom i državnom nivou za
rješevanje problema građana.
(2) Ovi ciljevi će se realizovati kroz izradu i usvajanje Kodeksa dobre prakse (Pravila) koji će se, nakon
njihovog usvajanja, smatrati sastavnim dijelom ovog sporazuma.
VI Principi saradnje
(1) Potpisnici ovog sporazuma složili su se da će svoje buduće odnose zasnovati i razvijati na slijedećim
osnovnim vrijednostima i principima:
a) Postojanje i djelovanje nevladinih organizacija od ključnog je značaja za razvoj slobodnog i
demokratskog društva,
b) Nezavisnost i samostalnost strana potpisnica Sporazuma je ključni uvjet za redovno i efikasno
ostvarivanje njihove uloge u zajednici i društvu,
c) Strane potpisnice Sporazuma imaju različite, ali komplementarne uloge u zadovoljavanju potreba
građana, zajednice i društva uopće,
d) Dijalog i saradnja Vlade Kantona i nevladinih organizacija doprinosi boljem kvalitetu i efektima
javnih politika, te efikasnijem i kvalitetnijem pružanju javnih usluga,
e) Privrženost promociji društvene uključenosti i jednakih mogućnosti za sve građane, bez obzira na
njihovu nacionalnu, etničku, vjersku, dobnu, spolnu i svaku drugu pripadnost i opredjeljenje,
f) Specifični karakter NVO sektora leži u neprofitnom karakteru njhove djelatnosti i posebnoj ulozi koju
imaju u zajednici i društvu.
VII Obaveza Vlade Kantona

Obaveze Vlade Kantona su slijedeće:
a) Priznati i podržavati nezavisnost i samostalnost organizacija,
b) Na transparentan i nepristrasan način podržati djelovanje i održiv razvoj NVO sektora, posebno onih
nevladinih organizacija koje su se već potvrdile rezultatima svog rad,
c) Prihvatiti nevladine organizacije kao ravnopravne partnere u planiranju i pružanju usluga,
d) Podržati rad onih nevladinih organizacija koje rade u skladu sa sistemom kvaliteta djelovanja i poštuju
Kodeks ponašanja za nevladine organizacije,
e) Imenovati jednu osobu koja će u ime Vlade Kantona biti zadužena i odgovorna za odnose i saradnju sa
nevladinim organizacijama,
f) U saradnji sa nevladinim organizacijama, formirati Savjet za saradnju Vlade Kantona i NVO sektora u
Zeničko-dobojskom kantonu, kao mješovito radno tijelo Vlade Kantona odgovorno za razvoj civilnog
društva u Kantonu, uključujući odgovornost za primjenu, praćenje, procjenu, izmjene i dopune
Sporazuma,
g) Priznati i promovirati prava nevladinih organizacija da budu korektivni faktor Vlade Kantona, uključujući
njihovo pravo da prate i argumentirano kritikuju rad Vlade Kantona, te da zagovaraju i lobiraju za različita
pitanja javnih politika, bez obzira na to da li primaju ili ne primaju finansijsku podršku iz sredstava
kantonalnog budžeta, ili neku drugu vrstu pomoći.
VIII Obaveze NVO sektora u Zeničko-dobojskom kantonu

Obaveze NVO sektora su slijedeće:
a) Voditi računa o ustavno-pravnom položaju Zeničko-dobojskog kantona, kao i o obavezi kantonalnih
organa vlasti i drugih javnih institucija da se u vršenju svojih nadležnosti i ovlaštenja moraju kretati u
okviru mogućnosti resursa kojima raspolažu,
b) Podsticati uključivanje građana i nevladinih organizacija u proces kreiranja javnih politika iz nadležnosti
Zeničko-dobojskog kantona,
c) Odgovorno vršiti svoju funkciju predstavljanja različitih interesa unutar civilnog društva, kroz
transparentan i demokratski način odlučivanja i konsultacije,
d) Raditi na razvijanju efikasnih politika i dobre prakse djelovanja nevladinih organizacija, uključujući
primjenu sistema kvaliteta za nevladine organizacije,
e) Promovirati i podržavati dobrovoljni (volonterski) rad u zajednici i društvu,
f) Raditi na promociji i dosljednoj primjeni Kodeksa ponašanja za nevladine organizacije, podižući tako
ugled i integritet nevladinih organizacija u očima građana i javnosti uopće,
g) Imenovati u ime NVO sektora predstavnike u Savjet za saradnju Vlade Kantona i NVO sektora u Zeničko-
dobojskom kantonu.
IX Primjena Sporazuma
(1) Strane potpisnice Sporazuma su se dogovorile da će:
a) Dosljedno ispunjavati obaveze iz Sporazuma u vezi s njegovom primjenom, praćenjem i evaluacijom,
te eventualnim izmjenama i dopunama,
b) Identificirati i imenovati osobe koje će biti glavni kontakti za sva pitanja u vezi sa Sporazumom i
budućom saradnjom,
c) Široko distribuirati Sporazum, te da će organizirati informativnu i promotivnu kampanju unutar svojih
organizacija/institucija, sa osnovnim ciljem da se osoblje, članovi, korisnici i volonteri upoznaju sa
Sporazumom i shvate mogućnosti koje on pruža za razvoj međusektorske saradnje,
d) Zajednički raditi na redovnom praćenju i evaluaciji Sporazuma, uključujući izradu godišnjih
operativnih planova,
e) Utvrditi i ustanoviti procedure za rješavanje sporova i nesporazuma do kojih se bude dolazilo u

praktičnoj primjeni Sporazuma,
f) Osigurati učešće svega osoblja, članova, korisnika i volontera na godišnjem skupu predstavnika Vlade
i NVO sektora (Forum) na kojem će se vršiti evaluacija primjene Sporazuma i kodeksa u prethodnoj
godini i utvrđivati smjernice za plan djelovanja za narednu godinu.
(2) Strane potpisnice su se dogovorile da će u roku od 2 mjeseca od usvajanja Sporazuma izraditi operativni
akcioni plan za primjenu Sporazuma u 2012. godini.
(3) U akcionom planu će se definirati osnovni ciljevi primjene Sporazma, uključujući opis glavnih aktivnosti,
njihove nosioce i rokove izvršenja. Sastavni dio akcionog plana bit će i spisak organizacija koje su
učestvovale u izradi Sporazuma i koje su potpisale Izjavu o pristupanju.
X Mehanizam za primjenu, praćenje i evaluaciju Sporazuma

(1) Za potrebe upravljanja procesom primjene, praćenja i evaluacije Sporazuma, Vlada kantona i nevladine
organizacije okupljene u NVO Mreži „Sporazum plus“-Zeničko-dobojski kanton formirat će mješoviti
Savjet za saradnju Vlade Kantona i NVO sektora u Zeničko-dobojskom kantonu (u daljem tekstu Savjet).
(2) Osnovna svrha i funkcija ovog mješovitog savjetodavnog tijela će biti:

a) izrada i usvajanje godišnjeg akcionog plana za primjenu Sporazuma, zajedno s planom monitoringa i
evaluacije,
b) utvrđivanje preporuka za strateške pravce razvoja civilnog društva u Kantonu,
c) koordinacija aktivnosti unutar i između Vlade Kantona i nevladinih organizacija na primjeni
Sporazuma,
d) instanca za rješavanje nesporazuma i sporova koji mogu nastati među predstavnicima strana
potpisnica u procesu primjene Sporazuma,
e) planiranje i organizacija godišnjeg sastanka (Foruma) predstavnika Vlade Kantona i organizacija radi
ocjene rezultata ostvarenih u primjeni Sporazuma, te utvrđivanje okvira za akcioni plan za narednu
godinu,
f) utvrđivanje preporuka za izmjene i dopune Sporazuma,
g) pravljenje godišnjeg izvještaja o svom radu i primjeni Sporazuma, te njhovo dostavljanje na usvajanje
Vladi i Skupštini Kantona i Mreži „Sporazum plus“-Zeničko-dobojski kanton.
(3) Savjet je stručno i savjetodavno radno tijelo Vlade Kantona koji se sastoji od 20 članova, od kojih će 10
biti predstavnici Vlade Kantona, a 10 predstavnici nevladinih organizacija.
(4) Članove Savjeta imenuje odlukom Vlada Kantona i NVO Mreže „Sporazum plus-Zeničko-dobojski
kanton, i to:
a) Predstavnike Vlade Kantona na prijedlog resornih ministarstava u Vladi Kantona,
b) Predstavnike nevladinih organizacija na prijedlog NVO Mreže „Sporazum plus“- Zeničko-dobojski
kanton,
c) Članovi Savjeta imenuju se na period od 4 (četiri) godine.
(5) Predsjednika i zamjenika predsjednika Savjeta bira Savjet iz reda svojih članova. Način rada Savjet će
definirati u svom Poslovniku o radu. Za ostvarenje pojedinih zadataka i poslova Savjet može formirati
posebna stalna i „ad hoc“ radna tijela (radne grupe, timove, komisije, ekspertne grupe i sl.)
(6) Pored formiranja Savjeta, Vlada Kantona će identificirati i imenovati jednu osobu koja će u ime Vlade
biti odgovorna za odnose s nevladinim organizacijama. Ova osoba će pružiti tehničku i logističku podršku
u radu Savjeta.
(7) Da bi se mogao pratiti i (pr)ocjenjivati uspjeh u primjeni Sporazuma, Savjet će izraditi Plan praćenja i
evaluaciju, sa odgovarajućim pokazateljima uspjeha.
(8) Jednom godišnje Savjet organizira Forum predstavnika Vlade Kantona i NVO sektora, s ciljem da se
obavi rasprava i ocijeni uspjeh u primjeni Sporazuma, definiraju i usvoje zaključci i preporuke za
eventualne izmjene i dopune Sporazuma i izradu Akcionog plana za narednu godinu. Na osnovu rezultata
rada Konferencije, Savjet će sačiniti godišnji izvještaj o primjeni Sporazuma i dostaviti ga na usvajanje
Vladi Kantona, Skupštini Zeničko-dobojskog kantona i NVO Mreži „Sporazum plus“-Zeničko-dobojski
kanton. Ovaj izvještaj će biti osnova za izradu akcionog plana Savjeta za narednu godinu.
XI Pristupanje Sporazumu
(1) Svaka nevladina organizacija koja djeluje na prostoru Zeničko-dobojskog kantona može pristupiti
Sporazumu, tako što će potpisati Izjavu koja se nalazi u prilogu ovog sporazuma.
(2) Sve nevladine organizacije u Kantonu će od potpisnica Sporazuma biti aktivno podsticane da pristupe
Sporazumu. One organizacije koje potpišu Izjavu bit će pozvane da učestvuju na zajedničkom godišnjem
svečanom skupu (Forumu) na kojem će i zvanično biti proglašene kao potpisnice Sporazuma.
XII Završne odredbe

(1) Ovaj Sporazum je zaključen danom potpisivanja od predstavnika Vlade Kantona i NVO Mreže
„Sporazum plus“ Zeničko-dobojskog kantona.
REZIME
Posmatrajući rad udruženja u svojoj dosadašnjoj praksi,

uočili smo da najbolje rezultate postižu udruženja koja imaju jasnu
viziju, odnosno osviještenu jasnu svrhu svoga postojanja dovoljno
jaku da inspiriše i motiviše rad i postojanje udruženja, te ona koja
su toj svojoj misiji potpuno i predano posvećena.
Kako bi se dosegli ideali kojima je misija udruženja

posvećena, neophodno je da udruženje dobro promišlja i strateški
dobro planira svoj rad. O tome postoji lijepo osmišljena
formulacija UNDP17:
„Pod pojmom dugoročno planiranje podrazumijeva se da je sadašnje znanje o budućnosti dovoljno

pouzdano da osigura realizaciju realnog zacrtanog plana tokom određenog vremenskog perioda (na primjer 3-5
godina). Ovo planiranje podesno je za stabilnu i predvidljivu okolinu. Kratkoročno planiranje provodi se u
organizaciji koja je manje razvijena i koja nije jasno profilirala pravac djelovanja nego je njen rad ovisan o
povećanju resursa u budućnosti (na primjer 6-12 mjeseci). Strateško planiranje podrazumijeva da organizacija
mora blagovremeno prepoznati potrebe u okolini, koja je dinamična i teško predvidljiva, i odgovoriti na njih. Sa
strateškim planom i njegovom realizacijom organizacija se bolje pozicionira. Strateško planiranje fokusira se na
strateški menadžment i primjenjuje strateško razmišljanje na rad koji organizaciju vodi ka ostvarenju njene svrhe.
U pripremi strateškog planiranja vrlo je važno odrediti proces koji će dovesti do dobrih rezultata i za čiju
realizaciju će se zalagati svi članovi, uzimajući pritom u obzir specifičnosti organizacije. Pri odlučivanju o načinu
planiranja vrlo je važno imati na umu dvije ključne stvari: - biti realističan u pogledu organizacijskog iskustva
vođenja procesa planiranja i vremena koje imamo na raspolaganju, i - planiranje fokusirati na najvažnija pitanja
i probleme s kojim se suočavamo.“
17 UNDP, Priručnik za nevladine organizacije u BiH, 2014, dostupno na: https://www.banjaluka.rs.ba/wp-

content/uploads/2017/12/PrirucnikUNDP.pdf
VIZIJA Zauvijek
MISIJA Dok postojimo
STRATEŠKA VIZIJA 5-10 godina unaprijed
ORGANIZACIJSKI CILJEVI 3-5 godina
STRATEGIJE 1-5 godina
CILJEVI 1-3 godine
PLAN AKTIVNOSTI 1-3 godine
U tom procesu, udruženja nailaze na razne prepreke, kao što su: problemi u radu i organizacijske
poteškoće, nedostatak sredstava, izostanak podrške vlasti kada je neophodna, nedostatak osoblja ili osoblje sa
skučenim znanjima i vještinama, loše strateško planiranje, slab izbor aktivnosti koje vode ostvarenju cilja ili loše
programiranje predstojećih aktivnosti.
Ono što je najnepovoljniji ishod za jedno udruženje je njegovo pasiviziranje, osipanje članstva,
marginalizacija u društvenoj sferi, što dovodi do pojave tzv. pasivnih udruženja, kojih je prema podacima iz
Registra gotovo polovina od ukupnog broja registrovanih u Zeničko-dobojskom kantonu, i što naposlijetku
dovodi do njihovog ukidanja.
U tom smislu udruženja treba da budu svjesna prijetnji i prilika, da konstantno rade na smanjenju štetnih
uticaja svih problema na koje nailaze, a da budno prate i spremno dočekaju priliku, da bi je prepoznali kada se
ukaže, i da bi je iskoristili na najbolji način.
Takve prilike treba i graditi, iznalazeći načine da se razriješe problemi organizacije, na način da se prate
Javni pozivi putem kojih organi vlasti ili međunarodni donatori daju finansijsku podršku udruženjima, da se
razmotri mogućnost uključivanja u mreže nevladinih organizacija, udruživanja sa partnerskim organizacijama
koje imaju iste ili slične ciljeve, da se osoblje i članovi organizacije dodatno osposobljavaju za rad u udruženju
kroz seminare, radionice, konferencije i sl.
Pored toga, da bi se ostvarila misija udruženja, ono mora postati vidljivo, i njegove ciljeve treba snažno
propagirati, kako bi i udruženje i njegova misija postali prepoznatljivi.
U tu svrhu treba koristiti bezgranične resurse Interneta, biti

aktivan na društvenim mrežama za koje je dokazano da brže i šire dosežu
željenu publiku nego uobičajena web-stranica, priređivati press-
konferencije, dane otvorenih vrata, pripremati brošure i letke,
obilježavati datume značajne za udruženje i tim povodom priređivati
manifestacije, defilee, tribine, izložbe, radionice, okrugle stolove i ostale
događaje koje će pomoći promociju misije udruženja.
Kada udruženje postane vidljivo i prepoznatljivo u jednoj

zajednici, njegovi će problemi biti primijećeni i lakše će doći u fokus vlasti i donosioca odluka, te time i biti
uvršteni u agende i na dnevne redove vlasti koje treba da ih rješavaju.
Razvoj civilnog sektora, odnosno nevladinog, neprofitnog, dobrovoljnog sektora, uz slobodu udruživanja
i djelovanja za opće dobro su prioriteti u civilnom društvu i prepoznati su kao važan element u javnoj sferi našeg
društva. Nevladine organizacije imaju posebnu vrstu povjerenja među članovima, kao i u društvu u cjelini, što
im omogućava da izraze svoj stav, verbalizuju svoje interese i učestvuju u kreiranju određene politike i inicijativa
u zajednici.
U konačnici, udruženja kao dio civilnog društva u Zeničko-dobojskom kantonu treba da budu partner
vlastima, da se njeguje i razvija povjerenje i partnerski odnos između javnog i neprofitnog sektora, koji kao
predstavnici zainteresovane javnosti treba da imaju mogućnost da se izjašnjavaju i budu konsultovani, te tako i
uključeni u procese kreiranja politika, ali i praćenje provođenja i napretka zacrtanih politika.
NA KRAJU
Pokušavajući da unaprijedi transparentnost rada nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo

pravde Bosne i Hercegovine je u saradnji sa projektom Evropske unije „Izgradnja kapaciteta institucija vlasti za
vođenje dijaloga o javnim politikama s civilnim društvom (CBGI projekat)“ uspostavilo Internet stranicu pod
nazivom „Zbirni e-registar udruženja i fondacija u Bosni i Hercegovini“, na kojoj se mogu pretraživati podaci
svih registarskih tijela u Bosni i Hercegovini koji su odlučili podatke iz svojih registara učiniti dostupnim ovom
pretraživaču.
Podaci o udruženjima koja su registrovana u Bosni i
Hercegovini, Federaciji BiH, kantonima i Brčko distriktu
dostupni su u registru, a zbirni registar nalazi se na adresi:
http://zbirniregistri.gov.ba/Home/Info.
Procedure oko upisa u Registar udruženja sa
potrebnim obrascima nalaze se na službenoj web stranici
Zeničko-dobojskog kantona.
Ukoliko vam je potrebna pomoć ili dodatne

informacije, stojimo vam na raspolaganju putem e-mail
adrese min.pravosudje@zdk.ba, ili putem telefona broj:
032 460 740.
IZVORI
- Udruge kao element civilnog društva (Doc. dr. sc. Teo Giljević, docent na Katedri za upravnu
znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Doc. dr. sc. Goranka Lalić Novak, docentica na
Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Anheier i List, 2005: 173–174-
Internet)
- Zakonski, politički i kulturni okvir za razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, Gojko Bežovan 2002.,
Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilište u Zagrebu, dostupno na:
https://hrcak.srce.hr/file/47567
- TRANSPARENCY INTERNATIONAL BiH, Studija sistema nacionalnog integriteta, Bosna i
Hercegovina 2007; dostupno na: https://ti-bih.org/wp-
content/uploads/2014/12/Studija_sistema_nacionalnog_integriteta_2007.pdf
- S. BARIĆ, D. DOBRIĆ, Europeizacija civilnog društva u RH: Shvaćanje..Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij.
(1991) v. 33, br. 2, 883-916 (2012); dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/158135
- Teo Giljević, Goranka Lalić Novak; Udruge kao element civilnog društva: adekvatnost
pozitivnopravne regulacije u Hrvatskoj i međunarodni primjeri aktivizma na lokalnoj razini;
Pregledni znanstveni rad; UDK 347.471(497.5):340.5 ; 061.2(497.5):340.5; dostupno na:
https://www.researchgate.net/publication/328163975_Udruge_kao_element_civilnog_drustva_adekv
atnost_pozitivnopravne_regulacije_i_medunarodni_primjeri_aktivizma_s_naglaskom_na_lokalnu_r
azinu/link/5d821287a6fdcc8fd6f16c53/download
- Hrvatska encikopledija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno
6. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12023>.
- UNDP, Priručnik za nevladine organizacije u BiH, 2014, dostupno na:
https://www.banjaluka.rs.ba/wp-content/uploads/2017/12/PrirucnikUNDP.pdf
- Informacija o nevladinom sektoru u Zeničko-dobojskom kantonu za 2019. godinu, usvojena na 72.

sjednici Vlade Zeničko-dobojskog kantona, održanoj dana 01.09.2020. godine, i na 26. sjednici
Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, održanoj dana 29.09.2020. godine
- http://ogp.ba/o-partnerstvu/sta-je-partnerstvo-za-otvorenu-vlast/
- http://ogp.ba/o-partnerstvu/minimalni-uvjeti-za-pristup-inicijativi/
PRILOZI
Obrazac broj 3
ZAHTJEV
ZA UPIS U REGISTAR UDRUŽENJA KOJE VODI KANTONALNI ORGAN ZA UPRAVU
ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON
kontakt telefon
1. Naziv udruženja
2. Skraćeni naziv udruženja
3. Sjedište udruženja (mjesto, ulica, broj)
4.
Datum osnivanja osnivačkog tijela
- Prilog:
1. Osnivački akt
2. Zapisnik o radu osnivačke skupštine
3. Podaci o osnivaču i popis članova upravnih tijela
4. Imena i prezimena osoba ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje
Datum donošenja statuta
- Prilog: Statut
6. Osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje (prezime, ime, svojstvo)
- Prilog: Odluka o davanju ovlaštenja za predstavljanje i zastupanje
Broj:
Datum: M.P. ____________________________
U (potpis ovlaštene osobe)
Obrazac broj 4
_________________________________________________
(naziv i sjedište udruženja/fondacije)
PODACI
O OSNIVAČU
Naziv i sjedište, odnosno ime i prezime i adresa osnivača Potpis
- Prilog: Izvadak iz odgovarajućeg registra za pravne osobe, odnosno ovjerena

fotokopija osobne-lične isprave za fizičke osobe (osobna-lična karta,
putovnica-pasoš)
Broj:
Datum, M.P. _________________________
(potpis ovlaštene osobe)
Obrazac broj 5
_____________________________________
(naziv i sjedište udruženja/fondacije)
_____________________________________
(naziv upravnog tijela)
POPIS
ČLANOVA UPRAVNOG TIJELA
Dan,
Redni mjesec i Mjesto Adresa Vlastoručni
Ime i prezime JMBG
broj godina rođenja stanovanja potpis
rođenja
M.P. _________________________
Obrazac broj 6
ZA UPIS PROMJENA U REGISTAR UDRUŽENJA/FONDACIJA

Kontakt telefon
1. Naziv udruženja/fondacije
1b. Skraćeni naziv udruženja/fondacije
2a. Broj i datum rješenja o upisu u 2b. Knjiga 2c. Registarski

registar udruženja/fondacija broj
3. Sjedište udruženja/fondacije (mjesto, ulica, broj)
4a. Promjena naziva udruženja/fondacije
- Prilog: l . Izmjene i dopune statuta ili novi statut
4b. Promjena skraćenog naziva udruženja/fondacije
- Prilog: kao pod rubrikom 4a.

5. Promjena sjedišta udruženja/fondacije
- Prilog: l. Izmjene i dopune statuta ili novi statut

2. Odluka nadležnog upravnog tijela o promjeni
6. Osobe kojima prestaje pravo predstavljanja i zastupanja udruženja/fondacije
7. Nove osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje udruženja/fondacije
- Prilog: 1. Odluka o promjeni osoba ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje
8a. Prestanak udruženja/fondacije 8b. Datum prestanka

(naziv tijela koje je donijelo udruženja/fondacije
odluku o prestanku i datum
donošenja odluke)
- Prilog: l . Odluka o prestanku udruženja/fondacije
Broj: ____________
Datum: __________ M.P. ______________________
U _______________ (potpis ovlaštene osobe)
Obrazac broj 7
PRIJAVA
PROMJENE DJELATNOSTI, STATUTA I ČLANOVA UPRAVNOG TIJELA
kontakt telefon
1a. Naziv udruženja/fondacije
2a. Broj i datum rješenja o upisu u 2b. Knjiga 2c. Registarski

registar udruženja/fondacija broj
3. Sjedište udruženja/fondacije
4a. Promjena djelatnosti (datum odluke i naziv upravnog tijela koje je donijelo odluku o promjeni
djelatnosti)
- Prilog: 1. Nova djelatnost
4b. Promjena statuta (datum odluke i naziv upravnog tijela koje je donijelo statut)
- Prilog: 1. Novi statut

4c. Prijava izmjena i dopuna statuta (datum odluke i naziv upravnog tijela koje je donijelo izmjene i
dopune statuta)
- Prilog: 1. Izmjene i dopune statuta
5. Promjena članova upravnog tijela udruženja/fondacije (datum odluke i naziv upravnog tijela)
- Prilog: 1. Popis novih članova upravnog tijela
M.P. ____________________________
Primjer Statuta
Na osnovu člana 14. i 18. Zakona o udruženjima i fondacijama (“Službene novine FBiH”, broj: 45/02),
skupština Udruženja ___________________ iz ___________, dana _________.godine, donosi:
STATUT
Udruženja
____________________________
I OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim Statutom uređuje se:
- Naziv i sjedište udruženja,
- Ciljevi i djelatnost udruženja,
- Zastupanje i predstavljanje udruženja,
- Organi udruženja, njihove ovlasti, način imenovanja i opoziva, trajanje mandata, kvorum i pravila
glasanja, uključujući i pitanja o kojima se odlučuje kvalificiranom većinom, funkciju lica ovlaštenog da saziva
skupštinu,
- Oblik i sadržaj pečata udruženja,
- Oblik i sadržaj znaka ako udruženje odluči da ima znak,
- Sticanje i raspolaganje imovinom,
- Način donošenja finansijskog izvještaja i izvještaja o radu,
- Postupak za donošenje statuta, izmjena i dopuna statuta i drugih općih akata udruženja,
- Uvjeti i način učlanjenja, prestanak članstva, kao i prava, dužnosti i odgovornost članova udruženja,
- Uvjeti i postupak za pripajanje, razdvajanje, transformaciju ili prestanak rada udruženja,
- Pravila za raspolaganje preostalom imovinom u slučaju prestanka rada udruženja.
II NAZIV I SJEDIŠTE UDRUŽENJA
Član 2.
Naziv udruženja je: _______________________________.

Skraćeni naziv udruženja je: ______________________________
Sjedište udruženja: _____________________________________.
Područje djelovanja udruženja je:__________________________-
III CILJEVI I DJELATNOST UDRUŽENJA
Član 3.
Ciljevi udruženja su:
- ___________________________________.
Djelatnosti udruženja su:
- ____________________________________.
IV ZASTUPANJE I PREDSTAVLJANJE UDRUŽENJA
Član 4.
Udruženje zastupa i predstavlja:________________________.
V ORGANI UDRUŽENJA
Član 5.
Organi upravljanja udruženja su:
- Skupština,
- Upravni odbor.
Član 6.
Skupština udruženja je najviši organ udruženja, a sačinjavaju je svi članovi po principu jedan član jedan glas.
Članovi Skupštine mogu biti iz zemlje i inostranstva u skladu sa zakonom.
Skupština udruženja bira predsjednika udruženja i to većinom glasova svih članova udruženja na period od dvije
godine.
Prijedlog za predsjednika može podnijeti bilo koji član a glasanje je tajno.
Član 7.
Skupština udruženja je ovlaštena da:

- usvaja statut, izmjene i dopune statute i program rada udruženja,
- bira i opoziva predsjednika i podpredsjednika udruženja, te članove Upravnog odbora kao i predsjednika
Upravnog odbora,
- donosi odluke o imenovanju i opozivu lica ovlaštenih za zastupanje i predstavljane Udruženja,
- usvaja izvještaje koje priprema i predlaže Upravni odbor,
- odlučuje o udruživanju u savez, pripajanju, razdvajanju, transformaciji, prestanku rada, kao i o statusnim
promjenama ( izmjena naziva, sjedišta i sl.),
- rješava po žalbama na odluke Upravnog odbora,
- uvrđuje visinu članarine,
- obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom.
Član 8.
Upravni odbor je izvršno operativni organ Skupštine.

Upravni odbor ima ukupno ________ člana, a bira ih Skupština na period od __________ godine, s tim da isto
lice može više puta da bude birano.
Članovi upravnog odbora mogu biti iz udruženja i druga lica u skladu sa Statutom i zakonom.
Član 9.
Upravni odbor ima obavezu i ovlaštenje da:

- priprema sjednice Skupštine,
- rukovodi radom udruženja između dvije sjednice Skupštine i donosi Odluke radi ostvarivanja ciljeva,
- provodi politiku, zaključke, odluke i druge akte koje je donijela Skupština,
- organizuje redovno obavljanje djelatnosti udruženja,
- povjerava posebne poslove pojedinim članovima,
- raspolaže imovinom udruženja i donosi finansijske odluke,
- odlučuje o pokretanju postupka za izmjene i dopune Statuta i drugih akata, sopstvenom inicijativom ili na
prijedlog najmanje trećine članova udruženja, i priprema prijedlog izmjena i dopuna koji podnosi Skupštini na
usvajanje,
- podnosi godišnji ili periodični izvještaj o svome radu Skupštini na usvajanje,
- odlučuje o drugim pitanjima koja nisu u izričitoj nadležnosti Skupštine ili drugog organa, a u skladu sa
Statutom.
VI OBLIK I SADRŽAJ PEČATA UDRUŽENJA

Član 10.
Udruženje ima pečat okruglog oblika, prečnika _______ mm, na kojem je ispisan puni statutarni naziv i sjedište
udruženja.
VII STICANJE I RASPOLAGANJE IMOVINOM UDRUŽENJA
Član 11.
Imovinu udruženja čine:

- članarina,
- donacije privrednih i drugih subjekata,
- sredstva dodijeljena iz budžeta (grantovi) i pristupnih fondova EU,

- sredstava od organizacije programa, prodajnih izložbi, prezentacija i sl.,
- prihodi od kamata, dividendi, dobiti od kapitala, zakupnina, honorara i sličnih izvora pasivnih prihoda,
- drugi prihodi koji se steknu, a u skladu sa Zakonom i Statutom.
Član 12.
Sredstva udruženja koristit će se za pokriće redovnih troškova i aktivnosti udruženja.
VIII NAČIN DONOŠENJA FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA I

IZVJEŠTAJA O RADU
Član 13.
Udruženje će podnositi godišnje i periodične izvještaje o svom radu u skladu sa zakonom.
IX POSTUPAK ZA DONOŠENJE STATUTA, IZMJENU I DOPUNU

STATUTA
Član 14.
Izmjene i dopune Statuta vrši Skupština udruženja na inicijativu najmanje jedne trećine članova, a prema
postupku koji je predviđen za donošenje Statuta.
X UVJETI I NAČIN UČLANJENJA, PRESTANAK ČLANSTVA, KAO I

PRAVA, DUŽNOSTI I ODGOVORNOST ČLANOVA UDRUŽENJA
Član 15.
Članstvo Udruženja čine: redovni članovi, vanredni članovi i počasni članovi.
Članstvo u udruženju je dobrovoljno.
Članovi udruženja imaju prava i dužnosti:
- da biraju i da budu birani u organe udruženja,

- da se zalažu za što bolji materijalni status udruženja,
- da aktivno učestvuju u radu udruženja,
- da redovno plaćaju članarinu,
- da čuvaju ugled i interes udruženja u cjelini.
Član 16.
Članovi udruženja mogu se pozvati na disciplinsku odgovornost kada se utvrdi da su svojim ponašanjem i
djelovanjem narušili ugled udruženja ili nanijeli imovinsku štetu i prekršili odredbe ovog Statuta i drugih akata
udruženja.
Član 17.
Za učinjenu povredu odredaba ovog Statuta, članu udruženja može se izreći jedna od mjera i to:
- Javna opomena i
- Isključenje iz udruženja.
Isključenje iz udruženja izriče Upravni odbor udruženja, kada utvrdi da je učinjena gruba povreda Statuta ili se
neopravdano ne izvršavaju obaveze utvrđene Statutom.
Na odluku o isključenju može se uložiti prigovor, o kojem konačnu odluku donosi Skupština udruženja.
Član 18.
Članstvo u udruženju prestaje:

- pismenim istupanjem iz članstva.
- brisanjem iz članstva zbog neplaćanja članarine i neaktivnosti u radu,
- Isključenjem iz udruženja zbog težih povreda disciplinskog pravilnika.
Brisanje i isključenje iz članstva se vrši na osnovu odluke Upravnog odbora, a nezadovoljan član ima pravo žalbe
Skupštini udruženja u roku od 15 dana od dana prijema odluke.
Odluka Skupštine je konačna.
Član 19.
Udruženje je pravno lice koje broji najmanje tri člana, a broj članova je neograničen.
Član 20.
Sredstva udruženja koristit će se za pokriće redovnih troškova i aktivnosti udruženja.
XI UVJETI I POSTUPAK ZA PRIPAJANJE, RAZDVAJANJE,

PRESTANAK RADA
Član 21.
Udruženje se može udruživati u saveze ili pripojiti, razdvojiti ili transformisati samo u drugo udruženje.
Član 22.
Udruženje prestaje sa radom u slučajevima:

- ako Skupština donese takvu odluku, zbog prestanka razloga za osnivanje,
- odlukom organa nadležnog za vođenje registra udruženja,

- spajanjem ili pripajanjem sa drugim udruženjem i
- drugih razloga propisanih Zakonom.
XII PRAVILA ZA RASPODJELU PREOSTALE IMOVINE U SLUČAJU

PRESTANKA RADA UDRUŽENJA
Član 23.
Preostala imovina udruženja u slučaju prestanka rada udruženja raspoređuje se na osnivače koju su oni lično
unijeli u udruženje.
Ukoliko je udruženje uživalo poreske, carinske i druge povlastice ili je primilo budžetske donacije ili donacije od
građana ili pravnih lica u ukupnom iznosu većem od 10.000,00 KM u prethodnoj ili tekućoj godini, imovina
udruženja se dodjeljuje udruženju registrovanom u Federaciji, koje obavlja istu ili sličnu djelatnost.
Odluku o raspodjeli imovine donosi Skupština uduženja uz odluku o prestanku rada Udruženja.
Član 24.
Ovaj Statut stupa na snagu danom donošenja na Skupštini udruženja.
_____________, ___________. godine Predsjedavajući Skupštine

Primjer odluke o imenovanju predsjednika
Na osnovu člana 12. Zakona o udruženjima i fondacijama (Sl. novine FBiH, broj 45/02), osnivačka
Skupština udruženja ____________________________________, održana dana _____________________
godine, donijela je: (npr. „Čist zrak“ iz Zenice)
O D L U K U
O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA UDRUŽENJA
(npr. „Čist zrak“ iz Zenice)
I
Za Predsjednika udruženja građana _______________________________________ imenuje se
_______________, općina ___________. (npr. „Čist zrak“ iz Zenice)
II
Prava, obaveze i ovlasti imenovanog uređena su Zakonom o udruženjima i fondacijama i Statutom
udruženja građana ____________________________________.
III
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja.
Broj: ___________________ Predsjedavajući Skupštine

Zenica, __________ godine ____________________________
Primjer odluke o imenovanju članova Nadzornog odbora
Na osnovu člana 12. Zakona o udruženjima i fondacijama (Sl. novine FBiH, broj 45/02), osnivačka Skupština
udruženje ____________________________________, održana dana _____________________ godine,
donijela je: (npr. „Čist zrak“ iz Zenice)
O D L U K U
O IMENOVANJU ČLANOVA NADZORNOG ODBORA UDRUŽENJA GRAĐANA
(npr. „Čist zrak iz Zenice)
I
Za članove Nadzornog odbora udruženja građana ____________________________ imenuju se:
1. _____________________________
2. _____________________________
3. _____________________________.
II
Prava, obaveze i ovlasti članova Nadzornog odbora uređena su Zakonom o udruženjima i fondacijama i
Statutom udruženja građana ___________________________________________.
III
Broj: __________________ Predsjedavajući Skupštine
Zenica, __________ godine _____________________________
Primjer odluke o imenovanju osobe za predstavljanje i zastupanje
Na osnovu člana 12. Zakona o udruženjima i fondacijama (Sl. novine FBiH, broj 45/02), osnivačka Skupština
udruženja ______________________________________ održana dana ______________ godine, donijela je:
O D L U K U
O DAVANJU OVLASTI ZA PREDSTAVLJANJE I ZASTUPANJE UDRUŽENJA
________________________
(npr. „Čist zrak“ iz Zenice),
Ovlaštena osoba za predstavljanje i zastupanje udruženja ________________ je ____________– Predsjednik

udruženja (npr. „Čist zrak“ iz Zenice)
II
Broj:_____________ Predsjedavajući Skupštine

Zenica, ___________ godine ______________________
Primjer dopisa - Zahtjev za upis u Registar
Udruženje građana ______________________________ iz _________ .

Adresa ______________
Br.tel. ______________
Broj: ______________
Zenica, _____________ godine
Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona

Zenica
Kučukovići br. 2
PREDMET: Registrovanje udruženja građana _________________________________ , traži se

(npr. „Čist zrak“ iz Zenice),
Poštovani,
Molimo da se u Registar udruženja izvrši upis udruženja građana _________________________, a na osnovu
dokumentacije koju dostavljamo u prilogu. (npr. „Čist zrak“ iz Zenice)
prilog:
- obrasci broj:___ Podnosilac zahtjeva
- Statut
- odluke __________________
- zapisnik sa Skupštine
primjer Pravilnika o upotrebi, čuvanju i uništavanju pečata
Na osnovu člana 15. Zakona o pečatima Federacije Bosne i Hercegovine („Službeni novine Federacije BiH“ broj
2/94, 21/96 i 47/07) i člana _____ Statuta udruženja, Upravni odbor udruženja _________________________
(naziv udruženja), donosi
PRAVILNIK
O UPOTREBI, ČUVANJU I UNIŠTAVANJU PEČATA
I. OPŠTE ODREDBE
Član 1
Ovim Pravilnikom se uređuje način upotrebe, čuvanja i uništavanja pečata udruženja
_______________________ (naziv udruženja), koje koristi u vršenju poslova iz svog djelokruga, a čiji se sadržaj
i oblik utvrđuju u skladu sa Zakonom i Statutom.
Član 2
Pečatom se utvrđuje autentičnost isprave ili drugog akta kojim se odlučuje ili službeno opšti sa drugim organima,
pravnim licima i građanima.
Član 3
Udruženje ima svoj pečat slijedećih karakteristika: Pečat Udruženja je okrugao, veličine _____ (npr. 30 mm), sa
natpisom __________________________ (naziv udruženja) na ________________ (npr.bosanskom) jeziku i
znakom Udruženja u sredini.
Udruženje ima svoj znak. Znak udruženja je ___________ oblika, sa grafičkim prikazom (simbolom,
geometrijskim likom, oblikom, i sl) ________________ koji simbolizuje________________________ (što
preciznije i jednostavnije opisati znak udruženja).
II. UPOTREBA PEČATA
Član 4
O izradi pečata i njegovoj upotrebi odlučuje ______________ (odrediti koja osoba, npr. predsjednik Udruženja),
kao i o svim drugim pitanjima vezanim za pečate koji se koriste u udruzenju za obavljanje poslova iz Statuta u
skladu sa Zakonom.
Član 5
Pečat se stavlja sa lijeve strane pored potpisa ovlaštenog lica za potpisivanje službenog akta, ako Zakonom ili
drugim propisom nije drugačije određeno.
Član 6
Pečatom može rukovoditi i upotrebljavati ga samo ovlašteno službeno lice, i to samo u svrhe određene Zakonom
i drugim propisima.
Predsjednik udruženja može u pismenoj formi ovlastiti drugo lice da čuva i upotrebljava pečat.
Član 7
O primopredaji pečata sastavlja se zapisnik, koji se čuva u arhivi udruženja.
III. ČUVANJE PEČATA
Član 8
Pečat se čuva i upotrebljava u službenim prostorijama udruženja, a izuzetno se može upotrebljavati van službenih
prostorija, kada treba izvršiti određene službene radnje izvan njih.
Pečati se čuvaju u sefu-kasi ili na drugom mjestu koje se može zaključati.
IV. EVIDENCIJA O IZRAĐENIM PEČATIMA

Član 9
Evidencija svih izrađenih, uništenih ili nestalih pečata koji su izrađeni za potrebe udruženja vodi Sekretar
Udruženja, a sve pod nadzorom i ovlaštenjima predsjednika udruženja.
V. UNIŠTAVANJE PEČATA
Član 10
Pečat koji je zbog istrošenosti ili zbog drugih razloga postao neupotrebljiv, kao i slučaju promjene naziva ili
sjedišta udruženja, mora se odmah uništiti o čemu se stara predsjednik udruženja.
Smatra se da je pečat zbog istrošenosti neupotrebljiv ako se iz otiska jasno ne vidi tekst koji treba da je otisak
pečata.
Pečat koji treba uništiti predsjednik udruženja predlaže Upravnom tijelu koje donosi odluku o uništenju, a sam
postupak se vrši komisijski i o tome se sačinjava zapisnik.
V. NESTANAK PEČATA
Član 11
O nestanku pečata lice zaduženo i ovlašteno za upotrebu pečata dužno je pismeno obavijestiti predsjednika
udruženja.
Nestanak pečata mora se odmah prijaviti nadležnom općinskom organu za unutrašnje poslove i oglasiti u
Službenom glasniku Federacije BiH, a u slučaju kasnijeg pronalaska istog, taj pečat se uništava.
Novi pečat koji će se izraditi umjesto nestalog pečata mora biti posebno označen.
VII. NADZOR NAD SPROVOĐENJEM PRAVILNIKA

Član 12
Nadzor nad sprovođenjem i primjenom ovog Pravilnika vrši predsjednik udruženja ili lice koje ovlasti.
VIII. ZAVRŠNE ODREDBE

Član 13
Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja.
PREDSJEDNIK
____________________________
Broj:
Datum:

Kako Osnovati Udruženje Građana U Zeničko - Dobojskom Kantonu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kako Osnovati Udruženje Građana U Zeničko - Dobojskom Kantonu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KAKO REGISTROVATI UDRUŽENJE U ZENIČKO-DOBOJSKOM KANTONU

KAKO REGISTROVATI UDRUŽENJE

Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona

Naziv izdavača i sjedište

Štampa: 1. Smailbegović-Đuherić, Azra 2. Kovačević, Mersudina

I. ZABRANA RADA UDRUŽENJA 63

Radna Grupa za izradu priručnika

Rješenjem o imenovanju Radne grupe za Zadatak radne grupe je da:

POGLAVLJE - CIVILNO DRUŠTVO

A. CIVILNO DRUŠTVO KAO OBLIK UČESTVOVANJA GRAĐANA U PROCESU DONOŠENJA

Društvenu, ekonomsku i socijalnu ulogu organizacija civilnog

Općenito, civilno društvo može uticati na:

Ovisno o broju organizacija, civilnom angažmanu

Na lokalnom nivou civilno društvo sve je važniji

B. POJMOVI CIVILNOG DRUŠTVA, NEVLADINE ORGANIZACIJE, NEPROFITNE

Organizacije civilnog društva (OCD) su organizacijske strukture čiji

C. OBLICI ORGANIZOVANJA I METODE RADA

Nevladine organizacije (NVO) su privatne

Neprofitne organizacije: ovaj pojam obuhvata

U pogledu zakonodavnih procesa, uključivanje

POGLAVLJE: PRAVNI OKVIR KOJIM JE

II.A. 1. Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948.;

Stupanjem na snagu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te Međunarodnog pakta o

- Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda,

II.A.2. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

B. Instrumenti za zaštitu ljudskih prava: Međunarodni pravni dokumenti o ljudskim pravima i

1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, 1948.

C. Zakonodavni razvoj u novijoj historiji BiH

Osnivanje i registrovanje nevladinih/neprofitnih organizacija koje djeluju na teritoriji cijele BiH

Međutim, zakoni iz 1998. godine imali su i određenih

Stoga je u 2002. godini izrađen i donesen „novi“ zakon.

D. Propisi koju su trenutno na snazi

Stranac i maloljetno lice sa navršenih 14 godina života

Usvojene su i jasnije odredbe vezane uz upravljanje

PODRUČJA DJELOVANJA UDRUŽENJA

· udruženje boraca, organizacija RVI , organizacija porodica šehida i pogin.boraca

· obrazovanje, pomoć ženama, planinari, izviđač

· socijalna skrb, sindikati, udruženje penzionera, udruženje logoraša

· udruženje poljoprivrednika, lovačka udruženja, organizacije udruženje pčelara

· civilna zaštita, vatrogasci, dobrovoljno vatrogasno društvo

· udruženje privrednika/poduzetnika, udruženje taksista

· ekološka udruženja, udruženje seoski vodovodi

· udruženje mladih, omladinska organizacija

· humanitarne organizacije i udruženja

POGLAVLJE: POSTUPAK OSNIVANJA I

Pravni okvir za registrovanje, odnosno početak rada i rad

U rješenje Ministarstva za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona se u skladu s članom 29. a u

C. NAZIV, CILJEVI I DJELATNOST UDRUŽENJA

c) Ograničenja vezana za naziv udruženja

U skladu sa članom 10. Zakona, u naziv udruženja odnosno fondacije ne mogu

1) Bosna i Hercegovina - bez odobrenja nadležnog organa Bosne i Hercegovine;

d) Ciljevi djelovanja udruženja

e) Obavljanje privredne djelatnosti

Nevladine organizacije u Zeničko-dobojskom kantonu obavljaju

- poticanje, usmjeravanje, objedinjavanje i koordiniranje rada muzičara u cilju unapređenja muzičkog

Napominjemo, Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona ne raspolaže brojem

• boračka udruženja, socijalna skrb, sindikati, udruženje penzionera, udruženje logoraša

a) INCIJATIVA ZA OSNIVANJE UDRUŽENJA

Udruženja građana su svaki oblik slobodnog i

Postupak osnivanja udruženja započinje osnivačkom skupštinom.

Statut je za udruženje, poslije Zakona, akt najvišeg

U skladu sa članom 14. Zakona, statut udruženja sadrži: