FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE FINANSIJSKIH INSTITUCIJA

SEMINARSKI RAD

BIHAĆ, 2022.
 FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE FINANSIJSKIH INSTITUCIJA

SEMINARSKI RAD

Predmet: Računovodstvo finansijskih institucija

Profesor:

Student:

Broj indeksa:

Smjer: Menadžment računovodstva i revizije

januar 2022.
 SADRŽAJ

UVOD...................................................................................................................3

1. FINANSIJSKI SISTEM I FINANSIJSKE INSTITUCIJE.............................4

1.1. Vrste finansijskih institucija.....................................................................6

2. FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE BANAKA I DRUGIH FINANSIJSKIH

INSTITUCIJA.......................................................................................................7

2.1. Bilans stanja banke...................................................................................8

2.2. Bilans uspjeha banke..............................................................................10

2.3. Drugi korisni finansijski izvještaji banke...............................................13

2.4. Upoređivanje finansijskih izvještaja banke i drugih finansijskih

institucija..........................................................................................................14

3. INSTITUCIJE ZNAČAJNE ZA RAZVOJ FINANSIJSKOG

IZVJEŠTAVANJA..............................................................................................16

3.1. Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja.................................16

ZAKLJUČAK.....................................................................................................20

LITERATURA I IZVORI...................................................................................21
 UVOD

Cilj ovog seminarskog rada je definisati suštinu, finansijskog izvještavanja finansijskih

institucija, kao i postupak finansijskog izvještavanja. S obzirom da su finansijske institucije
širok pojam tj; centralna banka, komercijalne banke, ostale depozitne finansijske kompanije,
osiguravajuća društva, berzanski posrednici, itd., mi ćemo se u ovom radu fokusirati na
banke, jer bankarski sector je najvažniji dio ukupnog finansijskog sektora u Bosni i
Hercegovini.

Ovaj rad se sastoji iz tri poglavlja. U prvom poglavlju ću se baviti finansijskim sistemima I
finansijskim institucijama, kao i podjelom finansijskih institucija. U drugom dijelu ovog rada
ću predstaviti finansijsko izvještavanje banaka i drugih finansijskih instucija, odnosno fokus
će biti na bilans stanja i bilans uspjeha banke. I u posljednjem poglavlju ću definirati koje su
to institucije značajne za razvoj finansijskog izvještavanja, te ću predstaviti Međunarodne
standarde finansijskog izvještavanja (MSFI).

Pod pojmom finansijskih izvještaja podrazumijeva se cjelovit skup finansijskih izvještaja

sastavljenih za razdoblje tijekom godine ili za cijelu poslovnu godinu. Oni su podloga za
ocjenu budućeg novčanog toka i pružaju informacije o finansijskoj situaciji i uspjehu subjekta
tokom obračunskog razdoblja. Sami cilj finansijskog izvještavanja je omogućiti te informacije
zainteresiranim korisnicima.

U Bosni i Hercegovini, banke i ostale finansijske institucije su dužne sastavljati finansijske

izještaje prema Zakonu o bankama FBiH, te prema Zakonu o računovodstvu i reviziji FBiH.
 1. FINANSIJSKI SISTEM I FINANSIJSKE INSTITUCIJE

Finansijski sistem je sastavni dio ukupnog ekonomskog i privrednog sistema, a sastoji se iz

više elemenata koji omogućavaju nesmetan tok finansijskih sredstava u jednoj društveno-
ekonomskoj zajednici. Osnovni elementi finansijskog sistema su finansijska tržišta,
finansijske institucije i finansijski instrumenti.
Finansijski sistem u tržišnoj privredi funkcioniše preko finansijskih tržišta, mjesta
sučeljavanja ponude i potražnje finansijskih viškova. On obavlja tri bitne uloge : obezbjeđuje
platni promet, metode i institucije za prikupljanje štednje tj. akumulacije i omogućava
alokaciju finansijskih resursa putem djelovanja tržišnog mehanizma. U nerazvijenim finansi
jskim sistemima akumulacija se najčešće reinvestira u djelatnosti iz kojih potiče, dok se u
razvijenom tržišnom finansijskom sistemu akumulacija objedinjava i alocira na optimalan
način u djelatnosti koje obezbeđuju njenu efikasnu upotrebu. Na finansijskim tržištima se
identifikuju i mobilišu finansijski viškovi sektora stanovništva, privrede i javnih institucija i
posredstvom finansijskih institucija prelivaju stanovništvu, privredi ili javnim institucijama
kojima ta sredstva nedostaju.

Finansijske institucije su posrednici u procesu povezivanja i transfera finansijskih sredstava

između suficitarnih i deficitarnih sektora (stanovništvo, privreda, javni sektor). Finansijske
institucije posredstvom finansijskih tržišta povezuju ponudu i potražnju finansijskih
sredstava i vrše njihov transfer na najefasniji način. Oni pretvaraju uloge investitora odnosno
njihovu aktivu u svoju pasivu odnosno izvore sredstava za svoje poslovanje. Investiranjem
svojih izvora (pasive) u finanansijske instrumente, finanansijske institucije ostvaruju prihode.
Razlika između prihoda i obaveza prema investitorima predstavlja čist prihod odnosno profi t
finansijskih institucija koji nastaje kao rezultat njihovog rada. Pored uloge povezivanja I
transfera,finansijske institucije obavljaju i funkcije transformacije ročnosti finansijskih
sredstava, diversifikacije i smanjivanja rizika, obezbjeđivanja mehanizma plaćanja,
ekonomičnosti obrade poslovnih informacija i sl.
Postoje nedoumice i različiti pristupi pri grupisanju i klasifikaciji svih finansijskih učesnika u
okviru finansijskog sistema jedne zemlje. Zajednička karakteristika im je sveobuhvatnost
finansijskih institucija, ali se razlikuju u pristupu njihovoj klasifikaciji.1

Slika 1. Tokovi finansijskih sredstava

1
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
Izvor: Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008, str. 18.

1.1. Vrste finansijskih institucija

Može se reći da u razvijenim tržišnim finansijskim strukturama funkcionišu četiri tipa

finansijskih posrednika tj. institucija. To su :
1) Kreditne institucije
2) Institucionalni investitori
3) Investicione banke ili berzanske firme
4) Nekreditne institucije

Kreditne institucije su finansijske institucije sa zajedničkom karakteristikom da na osnovu

formiranog potencijala vrše plasmane, prvenstveno u vidu kredita privredi i sanovništvu.
Oblici kreditnih institucija su banke, štedionice i finansijske kompanije.
Institucionalni investitori su finansijske institucije sa zajedničkom karakteristikom da
sredstva prikupljaju u nedepozitnim oblicima, a plasiraju ih u vidu investicija u hartije od
vrednosti. To su: osiguravajuće kompanije, penzioni fondovi, investicioni fondovi.
Investicione banke u širem smislu ili berzanske firme su finansijske institucije koje obavljaju
poslove na primarnom i sekundarnom tržištu kapitala. Svoj finansijski potencijal formiraju
putem akcionarskog kapitala koji služi za finansiranje kratkoročnih transakcija na tržištu
kapitala.
Savremene nekreditne institucije su finansijski posrednici koji svojim djelovanjem
ubrzavaju obrt kapitala i podržavaju prodor na nova tržišta. Svoj finansijski potencijal
formiraju putem akcionarskog kapitala i kreditnim zaduživanjem na novčanom tržištu a
usluge plasiraju na novčanom tržištu i sekundarnom tržištu kapitala. Tu spadaju: forfeting
organizacije, faktoring organizacije, lizing organizacije.
 2. FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE BANAKA I DRUGIH
FINANSIJSKIH INSTITUCIJA

Usluge koje banke i druge finansijske institucije nude, kao i njihova cjelokupna finansijska
struktura prikazuju se u finansijskim izvještajima. Finansijski izvještaji predstavljaju jednu
vrstu putokaza koji ukazuje na poziciju koju su banke i druge finansijske institucije imale u
prošlosti, koju imaju u sadašnjosti, kao i u kom pravcu će se kretati u budućnosti. Pravilno
prikazivanje i tumačenje finansijskih izvještaja je od velike važnosti za procjenu uspješnog
poslovanja ili ukazivanje na propadanje određene finansijske institucije. Potrebna je opreznost
prilikom analiziranja i tumačenja finansijskih izvještaja banka i drugih finansijskih institucija
jer se u praksi i kod njih ponekad može naići na pojavu lažnih finansijskih izvještaja
(uljepšane poslovne aktivnosti, podešeno računovodstvo, frizirani izvještaji).
Postoje dva osnovna finansijska izvještaja koja su menadžerima banaka, klijentima a posebno
velikim deponentima, i zakonodavnim organima mjerilo finansijskih performansi pojedinih
institucija. To su:2
- bilans stanja (izvještaj o finansijskom stanju),
- bilans uspjeha (izvještaj o prihodima i rashodima).

Pored bilansa stanja i bilansa uspjeha, ostali finansijski izvještaji su: izvještaj o promjenama
kapitala, izvještaj o novčanom toku te bilješke uz finansijske izvještaje.

Sama riječ bilans je latinskog porekla, a u slobodnom prijevodu znači vaga sa dva tasa. Bilans
stanja po svojoj formi predstavlja dvostrani račun, u kojem se, sa jedne strane predstavljaju
sredstva (aktiva), a sa druge strane izvori tih sredstava (pasiva). Bilans uspjeha pokazuje, sa
jedne strane rashode, a sa druge strane prihode banke. Između bilansa stanja i bilansa uspjeha
postoji uzajamna povezanost, pa se oni ne mogu odvojeno posmatrati, već se moraju
posmatrati u svojoj uzajamnoj povezanosti. Jedan od osnovnih razloga za to je taj što se
utvrđeni finansijski rezultat u bilansu uspjeha banke (neraspoređena dobit ili nepokriveni
gubitak) prenosi u bilans stanja banke, tako što se na strani aktive evidentira nepokriveni
gibitak, a na strani pasive neraspoređena dobit. Otuda se sredsva banke ne mogu identifikovati
sa aktivom banke jer sredstva banke podrazumijevaju ukupnu aktivu banke umanjenu za
iskazani nepokriveni gubitak banke.

Prikazano u obliku indikativne formule to znači:

2
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
S=A-G
pri čemu su: S-sredstva banke; A-aktiva banke; G-iskazani nepokriveni gubitak banke.
Dva najvažnija finansijska izvještaja banke mogu se posmatrati kao finansijski inputi i
autputi. Bilans stanja kao izvještaj o finansijskom stanju banke prikazuje obim i komponente
izvora sredstava- finansijski input koji je banka obezbjedila kao osnovu finansiranja svojih
kreditnih i investicionih aktivnosti, kao i pregled koliko je sredstava raspoređeno na kredite,
hartije od vrijednosti i ostalo korištenje sredstava- finansijski autput, u datom vremenskom
periodu. Finansijski inputi i autputi u bilansu uspjeha kao izvještaju o prihodima i rashodima
prikazuju troškove koje banka stvara prilikom prikupljanja depozita i drugih izvora sredstava,
kao i prilikom ostvarivanja prihoda po osnovu korištenja tako prikupljenih sredstava. U ove
troškove ulaze i kamate koje se plaćaju deponentima i drugim povjeriocima, troškovi
angažovanja menadžment tima i osoblja banke, režijski troškovi za obezbijeđenje i korištenje
poslovnih prostorija i porezi koji se plaćaju državi. Sa druge strane bilans uspjeha prikazuje
prihode ostvarene na osnovu prodaje raznovrsnih finansijskih usluga klijentima. Bilans
uspjeha kao izvještaj o prihodima i rashodima prikazuje i neraspoređenu dobit ili nepokriveni
gubitak kao rezultat oduzimanja svih troškova od ukupnog iznosa svih prihoda. U zavisnosti
od odluke skupštine akcionara banke, dobit se raspoređuje jednim dijelom za dividende
akcionarima, a drugim dijelom, obično većim, se reinvestira u budući razvoj poslovanja
odnosno pripisuje kapitalu banke. Gubitak se može pokrivati iz formiranih sredstava rezervi
ili ako su one nedovoljne iz akcionarskog kapitala banke, odnosno kapital banke u pasivi
bilansa stanja će biti umanjen za odgovarajući iznos ostvarenog gubitka.3

2.1. Bilans stanja banke

Bilans stanja banke ili izvještaj o finansijskom stanju obuhvata sve pozicije aktive i pasive. U
bilansu stanja svake banke kao i kod drugih institucija, ukupni izvori sredstava moraju biti
jednaki ukupnim korištenjem sredstava. Osnovna formula bilansa stanja: Aktiva=Pasiva ili
Aktiva=Pasiva+Akcijski kapital u zavisnosti od načina tumačenja odnosa pasive i kapitala u
različitim finansijskim jurizdikcijama (da li se kapital posmatra kao sastavni dio pasive ili kao
posebna kategorija), mora da bude ista za banke, nebankarske finansijske institucije i bilo
koju drugu poslovnu kompaniju.
Sredstava i obaveze banke u bilansu stanja obično se grupišu prema stepenu njihove
likvidnosti i ročnosti. Prema bilansnoj šemi bilans stanja ima sledeću sadržinu:

3
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
AKTIVA (Zbir pozicija od 1. do 17.)
1. Gotovina i gotovinski ekvivalenti
2. Depoziti kod centralne banke i hartije od vrijednosti koje se mogu refinansirati kod
centralne banke
3. Potraživanja za kamatu i naknadu
4. Plasmani bankama u zemlji
5. Plasmani komitentima
6. Hartije od vrijednosti i drugi plasmani kojima se trguje
7. Hartije od vrijednosti koje se drže do dospijeća
8. Učešće u kapitalu i ostale HOV raspoložive za prodaju
9. Stalna sredstva namijenjena prodaji i sredstva poslovanja koje se obustavlja
10. Potraživanja za više plaćen porez na dobitak
11. Goodwill
12. Nematerijalna ulaganja
13. Investicione nekretnine
14. Osnovna sredstva
15. Ostala sredstva i aktivna vremenska razgraničenja
16. Odložena poreska sredstva i potraživanja za više plaćen porez na dobitak
17. Gubitak iznad iznosa kapitala4

PASIVA
OBAVEZE (Zbir pozicija od 1. do 11.)
1. Obaveze prema bankama u zemlji
2. Obaveze prema komitentima
3. Obaveze za kamate i naknade
4. Obaveze po osnovu hartija od vrijednosti
5. Obveze iz dobitka
6. Obaveze po osnovu tekućeg poreza na dobitak
7. Obaveze po osnovu stalnih srestava namijenjenih prodaji i sredstava poslovanja koje se
obustavlja
8. Ostale obaveze iz poslovanja
9. Rezervisanja
10. Ostale obaveze i pasivna vremenska razgraničenja

4
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
11. Odložene poreske obaveze i obaveze po osnovu tekućeg poreza na dobitak
KAPITAL
Akcijski i ostali kapital
Rezerve
Akumulirana dobit / gubitak
VANBILANSNE POZICIJE
VANBILANSNA AKTIVA
VANBILANSNA PASIVA

2.2. Bilans uspjeha banke

Bilans uspjeha banke ili izvještaj o prihodima prikazuje finansijski rezultat poslovanja banke.
Na lijevoj strani bilansa uspjeha banke (ukoliko se prikazuje u obliku dvostranog pregleda)
iskazuju se poslovni rashodi, koji se uvećavaju za rashode finansiranja i vanredne rashode. Na
desnoj strani bilansa uspjeha banke iskazuju se poslovni prihodi uvećani za prihode
finansiranja i vanredne prihode banke. Na kraju rashoda i prihoda iskazuje se dobitak ili
gubitak. Ukoliko su ukupni rashodi banke veći od ukupnih prihoda banke njihova razlika
predstavlja gubitak, a ukoliko su ukupni prihodi banke veći od ukupnih rashoda banke njihova
razlika predstavlja dobitak banke. U cilju uspostavljanja bilansne ravnoteže računovodstveno
se gubitak dodaje manjoj strani, odnosno na ukupan prihod banke, a i dobitak se takođe
dodaje manjoj strani, odnosno na ukupan rashod.
Obično postoji visoka korelacija između veličine osnovnih stavki u bilansu stanja i bilansu
uspjeha banke. Aktiva u bilansu stanja prikazuje većinu operativnih prihoda, dok pasiva
pokazuje većinu bankarskih poslovnih troškova.5

Osnovni izvor prihoda banke čine kamate kao prihod od bankarske dohodovne aktive-
uglavnom iz plasiranih kredita i investicija. Dodatni prihodi se ostvaruju od provizija i
naknada koje se naplaćuju za specifčne bankarske usluge (npr. provizija za platni promet,
naknada za obradu kreditnog zahtjeva itd.). Glavni troškovi koji se stvaraju pri realizaciji ovih
prihoda obuhvataju isplaćene kamate na primljene depozite, kamate na primljene kredite,
cijenu akcijskog kapitala, plate, različite povlastice isplaćene zaposlenima, režijske troškove
vezane za održavanje poslovnih prostorija banke, rezervne fondove za potencijalne gubike iz
poslova plasiranja zajmova, poreska dugovanja i drugi različiti troškovi.
5
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
Razlika između svih prihoda i troškova je neto zarada. Iz toga slijedi:6

Neto dohodak = Stavke ukupnih prihoda – stavke ukupnih troškova

gdje su:
Stavke prihoda:
gotovinska aktiva x prosječan prihod na gotovinsku aktivu
+
investicije u hartije od vrijednosti x prosječan prinos od hartija od vrijednosti
+
nenaplaćeni zajmovi x prosječan prinos od zajmova
+
rizična aktiva x prosječan prinos od različite aktive
+
prihodi od povjerilačkih poslova + prihodi od provizija + dobit od poslova
trgovine
Minus (-) Stavke troškova
ukupni depoziti x prosječni troškovi kamata na depozite
+
nedepozitne pozajmice x prosječni troškovi kamata na nedepozitne
pozajmice
+
vlasnički kapital x prosječna cijena vlasničkog kapitala
+
plate zaposlenih, nadnice i troškovi povlastica
+
režijski troškovi
+
rezerve za moguće gubitke na poslovima zajma
+
razni troškovi
+
poreska dugovanja

Iz datog pregleda se vidi da banke i druge finansijske institucije mogu da povećaju neto
zaradu na nekoliko načina:7
- povećanjem neto prinosa na svaku poziciju aktive;
- preraspodelom aktive koja donosi prihode u korist onih koje donose više prinose;
- povećanjem obima usluga koje donose prihode od provizija;
- povećanjem provizija od različitih usluga;
- pomjeranjem izvora sredstava u pravcu jeftinijih depozita i drugih pozajmica;
6
Rose S. Peter, Hudgins C. Silvia, Bankarski menadžment i nansijske usluge, Data status, Beograd, 2005,
str.124.
7
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
- pronalaženjem načina za smanjivanje režijskih troškova zaposlenih, smanjivanje gubitaka od
poslovanja sa zajmovima i raznih drugih troškova poslovanja;
- smanjivanjem njihovih poreskih dugovanja primjenom poboljšanih metoda u politici
poreskog upravljanja.

Menadžment banaka i drugih finansijskih institucija nema potpunu kontrolu i mogućnost

uticaja na navedene stavke. Prinosi od različith vrsta aktive odnosno prihodi od prodaje
finansijskih usluga, pasivne i aktivne kamatne stope, dobrim dijelom su određeni ponudom i
tražnjom na finansijskom tržištu. Iako banke i druge finansijske institucije kreiraju nove
finansijske proizvode i usluge, ipak je javnost ta koja dugoročno određuje koje će vrste
zajmova ili depozitnih usluga moći da se prodaju na tržištu. Menadžment banaka i drugih
finansijskih institucija djeluje u prostoru koji mu dozvoljava konkurencija na tržištu,
zakonodavstvo i pritisci javne tražnje i u tom prostoru pokušava da postigne optimum
kompozicije prihoda i troškova, odnosno da maksimizira dobit, kroz politiku koju će voditi u
odnosu na zajmove, hartije od vrijednosti, gotovinu i depozite koje drži.8

Prema bilansnoj šemi bilans uspjeha ima slijedeću sadržinu:

1. Neto dobitak / gubitak po osnovu kamata (2-3)
2. PRIHODI OD KAMATA
3. RASHODI OD KAMATA
4. Neto dobitak / gubitak po osnovu naknada i provizija (5-6)
5. PRIHODI OD NAKNADA I PROVIZIJA
6. RASHODI OD NAKNADA I PROVIZIJA
7. Neto dobitak / gubitak po osnovu kamata, naknada i provizija (1+4)
8. Neto dobitak / gubitak po osnovu prodaje hartija od vrijednosti (9-10)
9. DOBICI PO OSNOVU HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
10. GUBICI PO OSNOVU HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
11. Neto prihodi / rashodi od kursnih razlika (12-13)
12. POZITIVNE KURSNE RAZLIKE
13. NEGATIVNE KURSNE RAZLIKE
14. Prihodi od dividendi i učešća
15. Ostali poslovni prihodi
16. OSTALI POSLOVNI PRIHODI
17. Rashodi indirektnih otpisa plasmana i rezervisanja
18. RASHODI INDIREKTNIH OTPISA PLASMANA I REZERVISANJA
19. Ostali poslovni rashodi
20. OSTALI POSLOVNI RASHODI
21. Neto prihodi / rashodi od promene vrednosti imovine i obaveza (21-22)
22. PRIHODI OD PROMJENE VRIJEDNOSTI IMOVINE I OBAVEZA
8
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
23. RASHODI OD PROMJENE VRIJEDNOSTI IMOVINE I OBAVEZA
24. Dobitak / gubitak iz redovnog poslovanja (Zbir 2,5,9,12,14,16,22 minus zbir
3,6,13,18,20,23)
25. Neto dobici / gubici poslovanja koje se obustavlja (26-27)
26. DOBICI POSLOVANJA KOJE SE OBUSTAVLJA
27. GUBICI POSLOVANJA KOJE SE OBUSTAVLJA
28. Neto vanredni prihodi / rashodi (29-30)
29. VANREDNI PRIHODI
30. VANREDNI RASHODI
31. Dobitak / gubitak perioda prije oporezivanja (24+25+28)
32. POREZ NA DOBIT
33. Dobitak/gubitak od promjene odloženih poreskih sredstava i odl. poreskih obaveza
34. DOBITAK od kreiranih odloženih por. sredstava i smanjenja odloženih por.obav.
35. GUBITAK od smanjenja odloženih por.sredstava i smanjenja odloženih por.obav.
36. Dobit / gubitak (31-32+33)

2.3. Drugi korisni finansijski izvještaji banke

Informacije dobijene iz bilansa stanja i bilansa uspjeha mogu se dopuniti sa dva druga
finansijska izvještaja koji prikazuju bilanse stanja i uspjeha u različitom formatu. To su:
- Izvještaj o novčanim tokovima (izvještaj o izvorima i korištenju sredstava),
- Izvještaj o promjenama kapitala.
Izvještaj o protoku sredstava ili izvještaj o izvorima i korištenju sredstava, nudi odgovor na
dva pitanja:
- Odakle potiču sredstva koja je neka finansijska institucija koristila tokom izvjesnog
vremenskog perioda?
- Kako su korištena ta sredstva?9

Izvještaj o promjenama kapitala navodi svaku promjenu do koje je možda došlo u kapitalu
vlasnika tokom obavljanja transakcija i koji činioci doprinose takvim promjenama. Ovaj
izvještaj otkriva promjene na svim važnim računima sredstava i pokazuje do kakvih je
promjena došlo tokom prethodne godine kod sredstava koja su investirali vlasnici u
finansijsku instituciju. Kako je akcionarski kapital akcionara baza finansijske snage banaka i
ostalih finansijskih institucija i služi da u slučaju potrebe apsorbuje gubitke i zaštiti deponente
i druge kreditore, to promjene na računu sredstava banke i druge finansijske institucije
pažljivo prate zakonodavna tijela, kao i kreditori tih finansijskih institucija uključujući i velike
deponente banaka.
9
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
 2.4. Upoređivanje finansijskih izvještaja banke i drugih finansijskih institucija

Bilansi stanja, bilansi uspjeha i ostali finansijski izvještaji banaka su jedinstveni za sve banke,
dok finansijski izvještaji drugih finansijskih institucija, u posljednje vrijeme, sve više postaju
slični finansijskim izveštajima banaka. To se naročito odnosi na štedne finansijske institucije,
kod kojih kao i kod banaka u bilansima stanja dominiraju zajmovi, depoziti klijenata i
pozajmice na tržištu novca. Takođe njihovi bilansi uspjeha sadrže detaljnu strukturu prihoda
od zajmova i rahoda kamata koje moraju da plate na primljene depozite i pozajmljena
sredstva.
Među zajedničkim karakteristikama finansijskih izvještaja banaka i drugih finansijskih
institucija je često korištenje zaduženja radi finansiranja poslova, dominantnost finansijske
aktive nad realnim-fizičkim sredstvima (osnovnim sredstvima) i koncentracija dohodka od
odobravanja zajmova i pružanja usluga u poslovima pri prodaji hartija od vrijednosti. Za
većinu finansijskih institucija, ključni rashodi su obično troškovi po osnovu kamata na
pozajmice i troškovi za zaposlene.

Kada se upoređuju finansijski izvještaji banaka i kompanija životnog i imovinskog osiguranja,

investicionih kompanija-investicionih fondova, brokera i dilera vidi se da njihovi finansijski
izvještaji sadrže podatke o kapitalu što je specifično za njihov rad i njihov specifičan sistem
računovodstva.

Kod finansijskih kompanija, finansijski izvještaji na strani izvora sredstava pokazuju veliko
oslanjanje na komercijalne papire tj. pozajmice sa tržišta novca, pozajmice od banaka i od
matičnih kompanija, a ne na depozite kao kod banaka.10

Finansijske institucije za životna i imovinska osiguranja, takođe odobravaju zajmove,

posebno sektoru privrede. Međutim oni se obično prikazuju u bilansu stanja osiguravajuće
kompanije u formi vlasništva nad obveznicama, akcijama, hipotekama i ostalim hartijama od
vrijednosti, od kojih su mnoge kupljene na otvorenom tržištu. Osnovni izvori sredstava
osiguravajućih kompanija potiču od uplata premija osiguranja mnogobrojnih vlasnika polisa
osiguranja, dobiti od učešća u investicijama i od pozajmica na tržištu novca i kapitala. Najveći

10
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
dio dobiti osiguravajuće kompanije ostvaruju od učešća u investicijama, a ne od premija koje
plaćaju vlasnici polisa, koje uglavnom služe da svojim obimom pokriju troškove
osiguravajućih kompanija.

Investicioni fondovi prvenstveno drže akcije, obveznice, raznovrsne korporativne hartije od

vrijednosti i instrumente tržišta novca. Dileri i brokeri drže sličan asortiman investicija u
akcijama i obveznicama, a finansiraju takvu aktivu pozajmicama na tržištu novca i kapitala i
akcijskim kapitalom svojih vlasnika. Prihode ostvaruju naplaćujući provizuju za kupovinu i
prodaju hartija od vrijednosti za svoje klijente, za usluge pri novoj emisiji hartija od
vrijednosti, na kapitalnoj dobiti na hartijama od vrijednosti kojima trguju u svoje ime i za svoj
račun i sl.
Banke, sve više nude iste finansijske usluge kao i druge pomenute finansijske institucije, tako
da njihovi konsolidovani finansijski izvještaji izgledaju veoma slično onima koje imaju druge
nebankarske finansijske institucije, što je odraz približavanja banaka i različitih finansijskih
institucija jednih ka drugima.11

3. INSTITUCIJE ZNAČAJNE ZA RAZVOJ FINANSIJSKOG

IZVJEŠTAVANJA

Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) utemeljen je u Londonu i započeo

je djelovati 2001. godine. Sastoji se od četrnaest osoba. Njegova zadaća je razvoj skupa

11
Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.
visoko kvalitetnih, razumljivih i globalnih računovodstvenih standarda koji zahtijevaju
transparentne i usporedive informacije u financijskim izvještajima, te unaprjeđivanje
korištenja i primjene tih standarda. IASB razvija i donosi, za ovaj rad, relevantne MSFI-eve.
Cilj odbora je zbližavanje računovodstvenih standarda diljem svijeta. Savjetodavno vijeće za
standarde (SAC) pruža drugim grupama i pojedincima iz različitih zemljopisnih i djelatnih
područja da savjetuju IASB i povjerenike. SAC se sastoji od oko pedeset članova. Njegov je
cilj savjetovanje IASB-a o prioritetima rada IASB-a, informiranje IASB-a o posljedicama
predloženih standarda za korisnike i sastavljače financijskih izvještaja i davanje drugih savjeta
IASB-u ili povjerenicima.12
.
IFRIC, odnosno Komitet za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja ustanovljen
je kako bi pomogao IASB-u u uspostavljanju i poboljšavanju standarda financijskog
izvještavanja. Osnovan je 2002. godine, sastoji se od dvanaest članova s pravom glasa i
predsjedavajućeg člana bez prava glasa. Njegova je uloga osigurati pravodobne upute za novo
identificiranu problematiku financijskog izvještavanja koja nije obrađena IASB-ovim
standardima, ili pitanja za koja su stvorena neodgovarajuća ili konfliktna objašnjenja. Na taj
način on promiče strogu i jedinstvenu primjenu MSFI-a.

3.1. Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja

Pojam Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI) moguće je razmatrati u

užem i u širem smislu. U užem smislu se pod tim pojmom podrazumijevaju nove objave od
strane IASB-a različite od serije Međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS-a), dok u
širem smislu MSFI obuhvaćaju sve objave IASB-a, kao i njegovog prethodnika IASC-a.13

MSFI 1 - Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja

MSFI 2 - Plaćanje temeljeno na dionicama
MSFI 3 - Poslovna spajanja
MSFI 4 - Ugovori o osiguranju
MSFI 5 - Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja
MSFI 6 - Istraživanje i procjena mineralnih
MSFI 7 - Financijski instrumenti: objavljivanje

12
Domazet, T., 2006., Međunarodni standardi financijskog izvještavanja 2006/2007
13
Bartulović, M.: Regulatorni okvir financijskog izvještavanja, Split 2013.
MSFI 8 - Poslovni segmenti
MSFI 10 - Konsolidirani financijski izvještaji
MSFI 11 - Zajednički poslovi
MSFI 12 - Objavljivanje udjela u drugim subjektima
MSFI 13 - Mjerenje fer vrijednosti14

MSFI 1: Cilj ovog MSFI je osigurati da početni financijski izvještaji i njegovi periodični
financijski izvještaji sadrže visoko kvalitetne podatke koji su transparentni i usporedivi
tijekom razdoblja, koji osiguravaju polaznu osnovu za računovodstvo u skladu s
Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja i mogu se dobiti uz trošak koji ne
prelazi koristi. Ovaj MSFI primjenjuje se kada subjekt prvi put primjenjuje MSFI-eve.

MSFI 2: Cilj ovog MSFI-a je odrediti financijsko izvještavanje subjekta kada on provodi
transakcije plaćanja temeljenog na dionicama. Od subjekta se zahtijeva da u svojem računu
dobiti i gubitka i financijskom stanju prikaže učinke transakcija plaćanja temeljenih na
dionicama, uključujući i rashode povezane s transakcijama u okviru kojih se dioničke opcije
dijele zaposlenicima. Subjekt treba primijeniti ovaj MSFI u obračunu za sve transakcije
temeljene na dionicama, bez obzira na to da li je u mogućnosti točno utvrditi neka ili sva
primljena dobra ili usluge ili ne.

MSFI 3: Cilj ovog MSFI je poboljšati relevantnost, pouzdanost i usporedivost informacija o

poslovnim kombinacijama i njihovim efektima koje subjekt iskazuje u svojim financijskim
izvještajima. Primjenjuje na transakciju ili drugi događaj koji zadovoljava definiciju poslovne
kombinacije.

MSFI 4: Cilj ovog MSFI je utvrditi financijsko izvještavanje za ugovore o osiguranju svakog
subjekta koji izdaje takve ugovore. Subjekt treba primijeniti ovaj MSFI na ugovore o
osiguranju (uključujući ugovore o reosiguranju) koje izdaje i ugovore o reosiguranju koje
posjeduje te financijske instrumente koje izdaje sa obilježjem diskrecijskog sudjelovanja.

MSFI 5: Cilj ovog MSFI je odrediti računovodstvo imovine namijenjene prodaji, kao i
prezentaciju i objavljivanje prekinutog poslovanja. Zahtjevi mjerenja ovog MSFI se

14
Savez računovođa, revizora i financijskih djelatnika Federacije BiH
primjenjuju na svu priznatu dugotrajnu imovinu i grupe za otuđenje (grupa jedinica koje
stvaraju novac, jedna jedinica koja stvara novac ili dio jedinice koja stvara novac).15

MSFI 6: Cilj ovog MSFI je utvrditi financijsko izvještavanje za istraživanje i procjenu

mineralnih resursa. Subjekt ovaj MSFI treba primjenjivati na troškove istraživanja i procjene
kojima je izložen.

MSFI 7: Cilj ovog MSFI je zahtijevati od subjekata da u svojim financijskim izvještajima

objave podatke koji će korisnicima omogućiti da ocijene značaj financijskih instrumenata za
financijski položaj i uspješnost subjekta i prirodu i obujam rizika koji proizlaze iz financijskih
instrumenata kojima je subjekt izložen tijekom i na kraju izvještajnog perioda, kao i način na
koji subjekt upravlja tim rizicima. Ovaj MSFI se primjenjuje na priznate i nepriznate
financijske instrumente. Priznati financijski instrumenti obuhvaćaju financijsku imovinu i
financijske obveze. Nepriznati financijski instrumenti obuhvaćaju neke financijske
instrumente koji ulaze u područje primjene ovog MSFI (kao neke obveze temeljene na
zajmu).

MSFI 8: Subjekt treba objaviti informacije koji omogućuju korisnicima njegovih financijskih
izvještaja ocijeniti prirodu i financijske učinke poslovnih aktivnosti kojima se subjekt bavi i
ekonomskih okruženja u kojima posluje. Primjenjuje se na odvojene ili pojedinačne
financijske izvještaje subjekta i konsolidirane financijske izvještaje grupe s matičnim
društvom.

MSFI 10: Cilj ovog MSFI je utvrditi načela za prezentiranje i pripremu konsolidiranih
financijskih izvještaja kada subjekt kontrolira jedan ili više drugih subjekata. Subjekt, koji je
matica, treba prezentirati konsolidirane financijske izvještaje.

MSFI 11: Cilj ovog MSFI je da uspostavi principe za financijsko izvještavanje subjekata koji
imaju udio u aranžmanima koji su zajednički kontrolirani (npr. zajednički aranžmani). Ovaj
MSFI trebaju primjenjivati svi subjekti koji su jedna od strana u zajedničkom aranžmanu
(aranžman u kojem dvije ili više strana imaju zajedničku kontrolu).

15
Savez računovođa, revizora i financijskih djelatnika Federacije BiH
MSFI 12: Cilj ovog MSFI jeste propisati subjektima objavu informacija koje omogućuju
korisnicima njihovih financijskih izvještaja da procijene prirodu njegovih udjela i rizike
povezane s njegovim udjelima u drugim subjektima i učinke tih udjela na njegov financijski
položaj, financijski rezultat i novčane tokove. Ovaj MSFI dužni su primijeniti subjekti koji
imaju udjele u zavisnim subjektima, zajedničkom upravljanju ili zajedničkom poduhvatu,
pridruženim subjektima i nekonsolidiranim strukturiranim subjektima.

MSFI 13: Ovaj MSFI definira fer vrijednost (mjera vrijednosti temeljena na tržištu, a ne mjera
specifična za neki subjekt), postavlja okvir za mjerenje fer vrijednosti i propisuje podatke koji
se objavljuju o mjerama fer vrijednosti. Ovaj MSFI potrebno je primijeniti kada drugi
MSFIevi zahtijevaju ili dopuštaju mjerenje fer vrijednosti ili objavljivanja o mjerenju fer
vrijednosti.16

ZAKLJUČAK

Temeljni finansijski izvještaji banke su:

16
Savez računovođa, revizora i financijskih djelatnika Federacije BiH
1. Izvještaj o finansijskom položaju na kraju perioda (Bilans stanja) - sastavni pregled
imovine, kapitala i obveza na određeni datum; prikazuje finansijski položaj društva, imovinu
kojom društvo raspolaže, njegove obveze i vlasničku glavnicu
2. Izvještaj o dobiti ili gubitku te ostaloj sveobuhvatnoj dobiti tijekom razdoblja (Bilans
uspjeha) - finansijski izvještaj koji prikazuje prihode, rashode i finansijski rezultat (dobit ili
gubitak) u određenom vremenskom razdoblju; pruža uvid u uspješnost poslovanja preduzeća
3. Izvještaj o novčanim tokovima tijekom razdoblja - prikazuje priljeve i odljeve novca I
novčanih ekvivalenata, odnosno izvore i upotrebu novca te stanje novca na početku i na kraju
promatranog razdoblja; predstavlja svojevrsnu analizu likvidnosti banke; oslanja se na
poslovne, investicijske i finansijske aktivnosti banke
4. Izvještaj o promjenama kapitala tokom razdoblja - prikazuje promjene na svim pozicijama
kapitala između dva datuma bilansa
5. Bilješke u kojima je prikazan sažetak važnih računovodstvenih politika i dr. – pružaju
detaljniji prikaz podataka iz četiri temeljna finansijska izvještaja

Najznačajnije institucije razvoja finansijskog izvještavanja su Odbor za međunarodne

računovodstvene standarde (IASB), Savjetodavno vijeće za standarde (SAC) i Komitet za
tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja (IFRIC) koji su zaduženi za razvoj
standarda financijskog izvještavanja.

Banke svoje finansijske izvještaje sastavljaju u skladu sa Međunarodnim standardima

financijskog izvještavanja (MSFI) i Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS) te
Direktivama EU.

LITERATURA I IZVORI
Knjige:

1. Doc. dr. Zoran J., Menadžment finansijskih institucija, Beograd 2008.

 2. Prof.dr.sc. Boris T., Prof.dr.sc. Lajoš Ž., Revizija, Zagreb, 2007
3. Rose S. Peter, Hudgins C. Silvia, Bankarski menadžment i nansijske usluge, Data
status, Beograd, 2005
4. Domazet, T., 2006., Međunarodni standardi financijskog izvještavanja 2006
5. Šoškić dr Dejan, Živković dr Boško, Finansijska tržišta i institucije, 2007
6. Bartulović, M.: Regulatorni okvir financijskog izvještavanja, Split 2013

Internet izvori:

- Savez računovođa i revizora FBiH

- https://www.srr-fbih.org/standardi
- https://advokat-prnjavorac.com/Zakon-o-racunovodstvu-i-reviziji-u-Federaciji-Bosne-
i-Hercegovine.html
- https://advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon-o-bankama-Federacije-BiH-2017.pdf