Sveučilište u Zadru

Odijel za arheologiju

PEĆNJACI IZ ILOKA
Seminarski rad iz kolegija
Srednjovjekovna keramika

Mentor : Student:

Karla Gusar, Doc. dr. Sc. Franka Trcera

Zadar, 14. siječnja 2016.

Sadržaj:

1. UVOD............................................................................................................................................3
2. ILOK U SREDNJEM VIJEK.........................................................................................................2
3. ARHEOLOŠKO-KONZERVATORSKA ISTRAŽIVANJA.........................................................3
4. KASNOGOTIČKI PEĆNJACI......................................................................................................4
4.1. Tipovi pećnjaka......................................................................................................................6
4.2. Analiza motiva i radionička središta pećnjaka......................................................................10
5. ZAKLJUČAK..............................................................................................................................12
6. LITERATURA.............................................................................................................................13
 1. UVOD

Tema seminarskog rada su luksuzni kasnogotički keramički pećnjaci koji su

pronađeni tijekom arheološko-konzervatorskih istraživanja srednjovjekovnog palasa
Nikole Iločkog u Iloku, odnosno u dijelu sjevernog i zapadnog segmenta dvorišta
ispred navedene palače. Riječ je o pretežito zeleno cakljenim pećnjacima koje krase
raznovrsni figuralni motivi karakteristični za period visoke gotike, tj. razdoblje
posljednje četvrtine 15. stoljeća. Slične kasnogotičke pećnjake nalazimo u obližnjoj
Orahovici, na položaju nekadašnjeg Ružice grada koji je također bio u rukama moćnih
velikaša Iločkih. Na samom početku ću nešto reći o položaju i povijesti grada Iloka,
zatim ću se osvrnuti ukratko na arheološka istraživanja i tipologiju pronađenih
pećnjaka te o proizvodnim središtima i razlozima njihova prisustva na našem
području.
 2. ILOK U SREDNJEM VIJEK

Danas se grad Ilok nalazi na najistočnijoj točki Republike Hrvatske, točnije u

Slavoniji na samoj granici sa susjednom Srbijom, 39 kilometara jugoistočno od grada
Vukovara. Grad je bogat kulturno-povijesnom baštinom koju zahvaljujući arheološkim
istraživanjima i nekim od sačuvanih povijesnih dokumenata možemo pratiti od
prapovijesnih vremena, kroz antiku i dalje u srednji i novi vijek. Što se tiče
srednjovjekovnog Iloka, grad se uzdigao na veoma pogodnom položaju za dugotrajnije
naseljavanje na prapornoj gredi u međurječju Save i Dunava te na prostoru
nekadašnjeg Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Tijekom prve polovice 13. stoljeća, Ilok
postaje sjedištem iločke grane moćne plemićke obitelji Csak. Nakon njihova izumrća,
svojom darovnicom kralj Ludovik I. Anžuvinac, 1364. godine predaje grad Nikoli
Kontu, praocu knezova Iločkih. Nikolini potomci su svoje prvotno sjedište u
Varpaloti, smještenoj sjeverno od Blatnog jezera prenijeli u Ilok te su nosili pridjev
Wylak sve do kraja njihove loze, odnosno do smrti Lovre Iločkog, 1524. godine.1 Ilok
je u srednjem vijeku bio opasan moćnim bedemima od kojih nam se i do danas
sačuvao veliki dio s kulama raznih oblika, potkovičastim, kružnim te kvadratnim
(Slika 1). Zahvaljujući sačuvanom planu opata Giovannija Boninija iz kraja 17.
stoljeća i još jednoga plana iz 16. stoljeća može se vidjeti kako je izgledao tada
utvrđeni Ilok. Tijekom 15. stoljeća, vojvoda Erdelja, ban Hrvatske, ban Slavonije, ban
Mačve, Prior Vrane i kralj Bosne, znameniti knez Nikola Iločki u zapadnom dijelu
utvrde podiže raskošnu palaču-dvor koja se slobodno može usporediti s ondašnjim
europskim središtima zahvaljujući svojoj opremi i raskoši (Slika 2).2

1
M.RADIĆ, Z. BOJČIĆ et al., 2009, 70.
2
M.RADIĆ, Z. BOJČIĆ et al., 2009, 70.
Slika 1. Dio srednjovjekovnih bedema u Iloku (RADIĆ, M., BOJČIĆ, Z. et al.,
2009, 71)

Slika 2. Tlocrt srednjovjekovnog palasa u Iloku (RADIĆ, M., BOJČIĆ, Z. et al.,

2009, 70)
 3. ARHEOLOŠKO-KONZERVATORSKA ISTRAŽIVANJA

Na ljeto 2003. godine je došlo do arheološko-konzervatorskih istraživanja na

području sjevernog krila palače knezova Iločkih u Iloku, a sam objekt je već
prethodno 2001. i 2002. godine bio potvrđen i dokazan arheološkom metodom.
Istraživanja su provedena u dijelu sjevernog i zapadnog segmenta dvorišta ispred
palače te su nadalje istraženi i dijelovi same kasnosrednjovjekovne palače koji su sve
do tada bili više stoljeća zaboravljeni i nedostupni (Slika 3). 3 U kampanji iz 2003.
godine su izdvojeni mnogobrojni stratificirani pokretni nalazi razne keramike, stakla,
metala, drva i ugljena te životinjskih kostiju, a među njima su najveću pozornost
privukli ulomci brojne skupine kasnosrednjovjekovnih pećnjaka. Što se tiče
sjevernoga krila palače, sastoji se od četiri prostorije od kojih su njih tri ostale dobro
sačuvane te su im definirani zidovi i pronađeni slojevi koji su predočili sliku
naseljavanja i korištenja prostora. Iznad podnica gotičkih prostorija izdvojeni su
slojevi s tragovima gorenja koji su sadržavali posude nastale u kasnome srednjem
vijeku te gotičke pećnjake. Pokušalo se odgonetnuti razlog razaranja dijela palače, te
su se kao uzroci navodili sukob Lovre Iločkog s kraljem Vladislavom Jagelovićem iz
1494. godine kada je Ilok bio osvojen. Zatim je nakon pobjedonosne bitke Sultana
Sulejmana I. Veličanstvenog na Mohačkom polju 1526. godine, došlo do
kratkotrajnog turskog zaposijedanja Srijema, a samim time i grada Iloka. No, na
planu grada Iloka opata Boninija i veduti Iloka iz 1688. godine, palača je i dalje
vidljiva (Slika 4).4 Osim tih povijesnih dokumenata, arheološke potvrde su iznijele
sigurniju pretpostavku o razaranju palače, a riječ je o tragovima pijuka na zidovima
koji se nisu tu slučajno našli kao i pukotine na vanjskim zidovima zapadnoga krila
koje sugeriraju smišljeno rušenje eksplozijom mine od strane Iločana (Slika 5).5

3
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
4
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
5
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
Slika 3. Zračni snimak arheološkog istraživanja srednjovjekovnog palasa Nikole
Iločkog (RADIĆ, M., BOJČIĆ, Z. et al., 2009, 69)

Slika 4. Veduta oslobađanja Iloka 1688. godine (Ž. TOMIČIĆ, 2004, 152)
Slika 5. Željezni pijuci otkriveni u zapadnoj prostoriji palače (Ž. TOMIČIĆ, 2004,
152)
 4. KASNOGOTIČKI PEĆNJACI

Peći s pećnjacima su u kasnom srednjovjekovlju i u ranom novom vijeku činile

neizostavni dio građanskih i plemićkih kuća. Na samom početku je riječ o
jednostavnim glinenim pećima u koje su se uzidavali pećnjaci u obliku čaše, lukovice
ili zdjele s otvorima prema vani kako bi se postiglo zagrijavanje što veće površine
određene prostorije, a tijekom 14. stoljeća dolazi do gradnje raskošnijih oblika peći,
odnosno kaljevih peći čiju prvu pojavu možemo tražiti na području Mađarske i južne
Njemačke.6 Što se tiče loženja peći, mogle su se ložiti s vanjske strane iz susjednih
prostorija što nam dokazuju prosebni otvori u zidu, ili iz kamina također smještenog u
susjednoj prostoriji te su zagrijavale više prostorija. 7 S kaminima se susrećemo od 13.
stoljeća, no nije isključena činjenica kako ih je bilo i ranije jer pokazuju veliku
srodnost s starijim otvorenim ognjištima te ih za razliku od kaljevih peći koje su bile
smještene samo u dnevnim boravcima nalazimo i u kuhinjama, predprostornim
dvoranama te kulama. Smatra se kako su konstrukciju peći činila dva osnovna dijela,
donji u obliku kocke ili kvadra te gornji u obliku poligonalna tornja koji je završavao
ukrasnim kruništem, a nerijetko je peć bila položena na nekavo postolje ili je imala
noge (Slika 6).8

6
Z. HORVAT, 1994, 215-240.
7
M. RADIĆ, Z. BOJČIĆ, 2004, 49.
8
M. RADIĆ, Z. BOJČIĆ, 2004, 50.
 Slika 6. Rekonstrukcija peći (http://www.orahovica.hr/kultura/gradski-muzej) (29.
prosinca 2015.)

Skupina ulomaka pećnjaka otkrivenih u zapadnome dijelu tlocrta dvora je

najvjerojatnije činila sastavni dio jedne velike peći, koja se nalazila u svečanoj i
raskošno opremljenoj viteškoj dvorani, smještenoj na prvome katu sjevernoga krila
dvora Iločkih. Kao dokaz navedenoj činjenici idu u prilog okolnosti nalaska njezinih
ulomaka u zoni koja je namjerno nastradala od strane osloboditelja Iloka, zatim
glazura i visoka kvaliteta reljefa te scene koje bi odgovarale određenom planski
osmišljenom programu.9

4.1. Tipovi pećnjaka

Ustanovljeno je kako prikupljeni ulomci pećnjaka pripadaju najmanje sedam

tipova pećnjaka, što čini dosta mali broj jer se pretpostavlja kako je izvorna
kasnosrednjovjekovna peć iz velike dvorane palače prema analogijama s drugih
istovremenih nalazišta mogla biti sastavljena od njih stotinjak ili više. 10 Prema stilskim
i sadržajnim obilježjima su u osnovi podijeljeni na nišaste, pločaste i polucilindrične u
različitim varijantama i s drugačijim motivima. Što se tiče nišastih pećnjaka, pronađen
je primjer s heraldičkim motivom ujedinjenog grba Bavarske i Falačke u vidu
naizmjenično postavljenih bavarskih lavova i romboidnih polja (Slika 7). Sličnost
našega primjera pećnjaka možemo tražiti u Njemačkoj, gdje su u kasnom
srednjovjekovlju karakterističan repertoar motiva na pećnjacima činili grbovi
njemačkih izbornih knezova. 11
Iduće primjerke pećnjaka krase motivi anđela, a riječ
je o zabatnom pećnjaku u obliku niše s vrha peći čiju unutrašnjost ispunjava lik anđela
s kadionicom koji lebdi u stiliziranom oblaku (Slika 8.) te pećnjak u obliku niše s
plitkom lučnom poleđinom i anđelom s visoko uzdignutim krilima, okružen trnovitim
vijencem koji drži grb, najvjerojatnije grada Regensburga (Slika 9). Slijedi pećnjak s
motivom ruže u središtu, čije su latice formirane u dva reda (Slika 10), zatim pećnjak s
likom konjanika-sokolara (Slika 11), te nišasti pećnjak s lučnom poleđinom kojeg
9
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
10
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
11
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
 krase motivi vitice i grozda (Slika 12). Što se tiče načina izrade navedenih pećnjaka,
preko glinenih modela su se otiskivale odgovarajuće glinene ploče kao i sam okvir
pećnjaka, a na tako nastalu poleđinu su se dodavali gornji i donji zaključci. Riječ je o
zeleno-cakljenim primjercima ili onima na koje se nanosila žućkasta do žućkasto-
smeđa boja te su datirani u vrijeme druge polovice, odnosno posljednju četvrtinu. 15.
stoljeća.12 Poseban problem pri obradi keramičkih pećnjaka s Iloka je predstavljala
njihova analiza i vremenska pripadnost te su pri tom problemu pomogli niz drugih
čimbenika kao što je primjerice bila usporedba s nalazima pećnjaka s područja drugih
sličnih europskih nalazišta u ovom slučaju njemačka kasnosrednjovjekovna nalazišta.
Od osobite važnosti su nadalje i pronađeni pokretni arheološki nalazi iz zapadnoga
dijela područja istraživanja sjevernoga krila palače koji su se smjestili ispod
novovjekovnih slojeva, a riječ je o ulomcima kasnosrednjovjekovne kuhinjske
keramike, ulomcima ocakljenih gotičkih čaša, dijelovima kamenih projektila te drugim
ulomcima staklenoga posuđa.13 Uočeni su i ulomci crvenkasto oslikane bijele žbuke
koji svjedoče o opremi i uređenosti prostorija koje su nekoć sadržavale luksuzne
gotičke peći, a posebno dragocjen materijal bi činili i nalazi kasnosrednjovjekovnog
novca koji u većini slučajeva svojim prikazima mogu potvrditi o kojem periodu u
prošlosti je riječ.

12
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
13
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
 Slika 7. Ulomak pećnjaka s grbom ujedinjene Bavarske i Falačke (Ž. TOMIČIĆ,
2004, 158)
 Slika 8. Ulomak pećnjaka s likom anđela na oblaku i s kadionicom (Ž. TOMIČIĆ,
2004, 160)

Slika 9. Pećnjak s likom anđela koji drži grb grada (Regensburg) (Ž. TOMIČIĆ,
2004, 162)
 Slika 10. Višebojni pećnjak s cvjetnim motivom (RADIĆ, M., BOJČIĆ, Z. et al.,
2009, 74)
Slika 11. Pećnjak s likom konjanika – sokolara (Ž. TOMIČIĆ, 2004, 163)

Slika 12. Ulomak pećnjaka s motivom vinove loze (Ž. TOMIČIĆ, 2004, 165)
 4.2. Analiza motiva i radionička središta pećnjaka

Ugledni mađarski stručnjak za keramiku peći, I. Holl je na temelju arheološke

građe s kraljevskih palača Matije Korvina u Ugarskoj, točnije iz Budima, Višegrada i
kraljevske utvrde u Tatu, izdvojio skupinu pećnjaka slične stilske i tehnološke
karakteristike.14 U prvome redu, uočava se velika sličnost u oblicima i dimenzijama
među pećnjacima s motivima grba te je upravo primjerak grba s u križ postavljenim
ključevima u samome polju pećnjaka pridonio I. Hollu da odgonetne radioničko
središte pećnjaka, a riječ je o gradu Regensburgu iz kojega potječu brojni nalazi
negativa pećnjaka (Slika 13). Grad Regensburg koji se danas nalazi u njemačkoj
saveznoj pokrajini Bavarskoj je u razdoblju kasnog i razvijenog srednjeg vijeka bio
moćno trgovačko i gospodarsko središte smješteno u gornjem toku velike europske
riječne prometnice, Dunavu (Slika 14). Upravo su vanjskopolitička djelovanja
ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina u sedamdesetim i osamdesetim godinama 15.
stoljeća jedan od razloga zašto je primjerak pećnjaka s motivom ujedinjenog grba
Falačke i Bavarske dospio na naše područje, odnosno u grad Ilok. Prema Hollu, Matija
Korvin je bio u potrazi za saveznicima protiv cara Fridrika III., te je uspio zaključiti
savez s bavarskim i falačkim vladarima i podupirao je biskupe Passaua i Salzburga.
Što se tiće pećnjaka s motivima anđela, Holl je pretpostavio kako su činili donji red,
gornjeg dijela nekadašnje raskošne peći iz Iločke dvorane te su prethodili redu
pećnjaka s grbovima.15 Nadalje, motiv anđela s kadionicom se veže uz ikonografsku
temu Uznesenja Marijinog, inaće veoma popularan prikaz od 14. stoljeća u zapadnom
kršćanskom svijetu koji od tog vremena doživljava veliki procvat. Iločki primjerak je
izrađen od višebojne cakline te se zbog te karakteristike dovodi u vezu s radioničkim
središtem, Regensburgom. Dokazano je kako su prvi pećnjaci s višebojnom caklinom
otkriveni u većini slučajeva na području južnog dijela Njemačke ili Švicarske, odakle i
pristižu početkom druge polovice 15. stoljeća u Ugarsku. U istom periodu, istaknule
su se svojim bogatim repertoarom boja i raznovrsnošću motiva takozvane raurijačko-
salzburške radionice peći čiji proizvodi pristižu u Budim, Višegrad i Tat te druge
ugarske utvrde. U skladu s navedenom činjenicom, nova tehnologija polikromne
cakline je potaknula kraljevsku radionicu u Budimu na samostalnu izradu peći s

14
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
15
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
 likovima kralja Matije Korvina i kraljice Beatriks Aragonske. 16 Nadalje, kralj Matija
Korvin je pokazao veliki interes za umjetnošću tijekom svoje vladavine i dovodio je
na dvor talijanske majstore fajanse koji su zajedno s domaćim majstorima na dvorskim
radionicama u Budimu, Višegradu i Nyeku započeli izradu novih oblika peći s
primjenom bijele glazure majolike.17

Slika 13. Pećnjak s grbom grada Regensburga (RADIĆ, M., BOJČIĆ, Z. et al.,
2009, 72)

16
Ž. TOMIČIĆ, 2004, 143-176.
17
Z. HORVAT, 1994, 215-240.
 Slika 14. Grad Regensburg na karti (http://www.plz-suche.org/grosspruefening-
dechbetten-koenigswiesen-regensburg-de20188) (14. siječnja 2016.)

5. ZAKLJUČAK

Ulomci kasnogotičkih pećnjaka, pronađeni u sjevernom krilu palače knezova

Iločkih u gradu Iloku svjedoče nam o potrebi za raskoši i udobnošću koju su sebi
mogli priuštiti vlasnici dvora. Nadalje, govore o vezama s južno-njemačkim i
austrijskim radioničkim središtima koja su ostavila traga i na našim područjima jer su i
u Iloku pronađeni negativi pećnjaka koji idu u prilog mogućnosti kako je i tu djelovala
određena radionica pećnjaka. Sami motivi na pećnjacima su odraz ondašnjih europskih
trendova koji nisu ni nas zaobišli, a osim trendova dokaz su diplomatskih veza kralja
Matije Korvina. Nažalost, dosada još ni na jednom nalazištu nije pronađen cjelovit
primjerak peći, ali su izvršene brojne rekonstrukcije kako bi se dočarao njihov mogući
izgled.
 6. LITERATURA

Horvat, Z., 1994. – Zorislav Horvat, Grijanje u srednjovjekovnim burgovima kontinentalne

Hrvatske, Prostor, vol. 2., no. 3-4, Zagreb 1994, 215-240.

Radić, M., Bojčić, Z., 2004. – Mladen Radić, Zvonko Bojčić, Srednjovjekovni Grad Ružica,
Osijek.

Radić, M., Bojčić, Z. et al., 2009. – Zvonko Bojčić, Mladen Radić, Stanko Andrić, Željko
Tomičić, Hermine Goricke-Lukić, Ratko Ivanišec, Seoba naroda i srednji vijek, Osijek.

Tomičić, Ž., 2004. - Željko Tomičić, Regensburg-Budim-Ilok, Kasnosrednjovjekovni

pećnjaci iz dvora knezova Iločkih dokaz sveza Iloka i Europe, Prilozi instituta za arheologiju
u Zagrebu, vol. 21., no. 1., Zagreb 2004, 143-176.