Navike učenja

Dr. Amela Dautbegović

Objektivni ili fizički faktori učenja:

• Temperatura u prostoriji
• Vlažnost zraka (ako nije prikladna izaziva teškoće u disanju
• Količina kisika (za rad stanica mozga kisik je prijeko potreban)
• Doba dana pogodno za učenje (nije jednako kod svih ljudi);
¨jutarnji¨ i ¨večernji¨ tip.
• Mjesto učenja vezano je uz naviku mjesta, tj. naviku da se uči na
istom mjestu. Ako prilike dopuštaju treba na određenom mjestu
samo učiti (ne raditi ništa drugo). Ponavljanjem aktivnosti na
jednom mjestu stvara se navika (uvjetovani refleks).
Organizacijski faktori:

• Način učenja (strategije)

• Metoda učenja (globalno ili fragmentarno)

Izbor najprikladnijih postupaka u učenju ovisi o karakteristikama

onoga ko uči.
 • Odluka da će se učiti;
Nakon stvaranja namjere učenja, potrebno je donijeti odluke:
1. Šta učiti (ciljevi, sadržaji)?
2. Kada?
3. Gdje?
4. Kako (strategije) i kojim sredstvima?
5. Kojom brzinom će se učiti?

* Napravite plan učenja!!!

Upotreba naučenog - ciljevi učenja
- Veoma je važno predvidjeti kako će se upotrebljavati naučeno.
- Što je hronološka dob učenika niža to je potrebno više nastavnikove
pomoći.
• Stilovi i strategije učenja
Individualni stil učenja ovisi o kognitivnom stilu i o navikama
učenja.
Osim navika, vremena, mjesta i dr. važna su komponenta stila
učenja i uobičajene strategije učenja.

Sposoban i motiviran učenik samostalno mijenja vlastite strategije

učenja i prilagođava ih postignutim rezultatima (metakognicija).
• Postupci u učenju verbalnih sadržaja
Verbalni se sadržaji najčešće uče iz knjiga i bilježnica, a pojedinac ih
najčešće uči samostalno.
Postoje određena pravila kod samostalnog učenja.
PRAVILA SAMOSTALNOG UČENJA

• 1. Odlučiti da će se učiti
2. Odrediti cilj učenja, tj. način upotrebe informacija koje će se steći.
O tome ovisi i način učenja:
• a) ako je dovoljno PREPOZNATI neku informaciju, uvježbavati
ćemo se u prepoznavanju, ali u različitim smislenim cjelinama;
• b) ako treba informacije REPRODUCIRATI doslovno, ponavljati
ćemo je bez bitnije transformacije , a ako želimo reproducirati
smisao, pazit ćemo u transformaciji da se smisao sačuva;
• c) ako informaciju treba iskoristiti u RJEŠAVANJU problema,
uvježbavati ćemo rješavanje više različitih problema, nikako ne
problema samo jednog tipa.
• 3. Orijentisati se u gradivu, uočiti njegovu cjelinu
• 4. Učiti sa olovkom u ruci
• 5. Izbjegavati gomilanje informacija
• 6. U obradi informacija izabrati nivo aktivnosti prema ciljevima
učenja:

- traženje iste informacije na drugim mjestima u tekstu ili u

drugim tekstovima

- reproduciranje onoga što piše u udžbeniku

- podcrtavanje važnijih dijelova teksta

- izrađivanje skica, pregleda, prikaza i sl.

- upoređivanje podataka o istoj temi u različitim izvorima informacija

- primjena znanja u praksi, rješavanje problema.
• 7. Samostalno programirati tekst:
a) podcrtavati u tekstu
b) praviti bilješke u uglu
c) praviti vlastite skice i sl.
d) postavljati sebi pitanja na osnovi b) i c)
e) odgovarati na pitanja usmeno (u sebi), dobro razmisliti o odgovoru
i uporediti sa onim što je podcrtano
f) tek kada smo dovoljno sigurni da je odgovor tačan, zapisati ga u
obliku što sličnijem onome u kojem će se primijeniti, preći na nove
informacije
g) kada se smisao pitanja i odgovora ne slažu, obavezno naći uzrok,
zatim učiniti kao pod f)
h) povremeno, nakon većih cjelina i obavezno na kraju ponoviti sva
vlastita pitanja i sve vlastite odgovore na njih
i) bez pitanja reproducirati sve odgovore istim redom
j) zaključiti učenje tek kada smo dovoljno sigurni u svoje znanje
(Anrilović i Čudina-Obradović,1996)
Bilješke na nastavi:
• Preporuke na koji način bilježiti ono što nastavnik govori:
1. Uz rub bilježnice napisati samo glavne pojmove;
2. Ostaviti prazan prostor u bilježnici uz svaki važan pojam, uz koji će
se naknadno upisati podaci što idu uz taj pojam;
3. Poslije nastave, istog dana, ili najkasnije dan poslije: a) pročitati
što piše u udžbeniku o toj temi i b) upisati u bilježnicu obavijesti
koje idu uz pojedine najvažnije pojmove;
4. Iz takvih bilježaka učiti po skraćenom postupku, na osnovu pravila
samostalnog učenja, jer je bilježenjem na taj način zapravo
obavljen najvažniji dio učenja.
• Bez obzira što uči, učenik treba:

− Uvidjeti važnost učenja i postaviti jasan cilj učenja

− Planirati i organizirati vrijeme učenja
− Ostvariti potrebne uvijete za rad i osposobiti se za aktivno učenje
− Kombinirati što više metoda za postizanje bolje učinkovitosti učenja, što
ponajprije uključuje pronalaženje podataka, izdvajanje i procjenu glavnih
dijelova teksta, organiziranje i povezivanje slične građe, ponavljanje i
vježbanje.
• HVALA