NERVNI SISTEM

1. FUNKCIJA I GRAĐA NERVNOG SISTEMA

- Uspostavlja vezu sa vanjskom sredinom, uspostavlja ravnotežu unutar samog tijela
- Prima obavještenja o stanju samog tijela
- Upravlja radom muskulature i žlijezda te omogućava najviše intelektualne funkcije (volja i osjećanja).
- Nervni sistem se sastoji iz 2 vrste ćelija, to su nervne ćelije (ganglijske) i potporne ćelije (neuroganglijske). Osnovna funkcionalna i
morfološka jedinica nervnog sistema je neuron, karakteristika neurona je njegova podražljivost i sposobnost prenošenja ili kočenja
prenošenja podražaja na susjedne ćelije. Neuron se sastoji od tijela nervne ćelije (neurocit) i nastavaka:
o dendriti – sprovode impuls u pravcu ćelije
o neuriti – sprovode impuls u suprotnom smijeru.
- Tijela nervnih ćelija u CNS-u izgrađuju sivu masu (substantia grisea) a u PNS-u ganglije. Bijela masa CNS-a (substantia alba) izgrađena je
od nastavaka nervnih ćelija dok ti nastavci u PNS-u grade nervna vlakna.
- Nervni sistem je izgrađen iz centralnog nervnog sistema (systema nervorum centrale) i perifernog nervnog sistema (systema nervorum
perifericum). CNS formiraju kičmena moždina (medulla spinalis) i mozak (encephalon). PNS čine moždani živci (nervi craniales), kičmeni
živci (nervi spinales) i autonomni nervni sistem (systema nervorum autonomicum).

2. MEDULLA SPINALIS – OBLIK I TOPOGRAFIJA

- Kičmena moždina ima izgled vrpce debljine oko 10 mm. Nalazi se u kanalu kralježnice od atlasa do drugog lumbalnog kralješka. Njen donji
kraj ima oblik kupe (conus medullaris) i od tog dijela do baze krsne kosti pruža se završni končić (filum terminale) koji je okružen krsnim
živcima koji silaze kroz kralježnički kanal i obrazuju cauda equina. Na kičmenoj moždini se nalaze 2 zadebljanja:
- u vratnom predjelu (intumescentia cervicalis)
- u lumbalnom predjelu (intumescentia lumbalis), odakle izlaze korijenovi moždinskih živaca za gornji i donji ekstremitet.
- Moždina je sa 2 središnja uzdužna žlijeba, prednjim i zadnjim (sulcus medianus anterior et posterior) podijeljena na 2 jednake polovine.
Na bočnim stranama moždine nalaze se prednji i zadnji (sulcus lateralis anterior et posterior) žlijeb iz kojih izlaze prednji i zadnji korijenovi
moždinskih živaca.

3. GRAĐA KIČMENE MOŽDINE

- Na poprečnom presjeku kičmene moždine razlikujemo sivu masu (substantia grisea) i bijelu masu (substantia alba).
- Siva masa je smještena oko centralnog kanala moždine (canalis centralis) i ima oblik slova H. Na njoj se razlikuju
o središnji dio (commisura grisea) i
o 2 para rogova, prednji i zadnji (cornu anterius et posterius), koji odgovaraju stubovima sive mase.
- U prednjem rogu se nalaze motorni neuroni čija vlakna ulaze u sastav motornih živaca koji inerviraju odgovarajuće mišiće.
- Zadnji rog sadrži neurone čiji dendriti grade senzitivne živce koji senzitivno inerviraju periferiju tijela. Od ovih neurona odlaze senzitivni
putevi u više dijelove CNS-a noseći informacije o raznim modalitetima osjeta.
- U dijelu bočnih rogova, od osmog vratnog do drugog lumbalnog segmenta moždine, nalazi se centar simpatikusa (centrum symphaticum)
i centar parasimpatikusa (centrum parasymphaticum sacrale) koji ulaze u sastav autonomnog nervnog sistema.
- Bijela masa moždine je rogovima sive mase podijeljena u 3 vrpce (funiculus anterior, lateralis et posterior).
- U vrpcama se nalaze ushodni putevi koji nose informacije o senzibilitetu (senzitivni i centrifugalni) i nishodni putevi koji silaze iz viših
dijelova CNS-a noseći informacije za kontrolu pokreta (motorni i centripetalni).
- U zadnjoj vrpci se nalaze 2 senzitivna puta
o tractus gracilis Golli i
o tractus cuneatus Burdach) koji prenose osjet dubokog, svjesnog senzibiliteta te osjete dodira, vibracija i pritiska.
- Kroz bočnu vrpcu prolaze 3 senzitivna puta:
o tractus spinothalamicus lateralis – prenosi osjet površnog senzibiliteta za toplotu, bol, svrbež i seksualne osjete
o tractus spinocerebelaris anterior et posterior – dva puta koja prenose duboki senzibilitet i grubi dodir.
- Kroz prednju vrpcu prolazi
o senzitivni put (tractus spinothalamicus anterior) i o motorni put (tractus corticospinalis anterior).
- Iz kičmene moždine, kroz intervertebralne kanale (canalis intervertebralis), izlaze moždinski živci (nervi spinalis) koji imaju 2 korijena,
prednji korijen (radix anterior seu motoria) koji sadrži motorna vlakna i zadnji korijen (radix posterior seu sensitiva) koji sadrži senzitivna
vlakna.

1
 4. ENCEPHALON
- Mozak je dio CNS-a koji se nalazi u lobanjskoj duplji. Dijeli se na:
o rombasti mozak (rhombencephalon) – u njega spadaju produžena moždina (medulla oblongata), most (pons), mali mozak (cerebellum)
i centralna šupljina četvrte moždane komore (ventriculus quartus)
o srednji mozak (mesencephalon) o međumozak (diencephalon) o veliki mozak (telencephalon).

5. MEDULLA OBLONGATA
- Produžena moždina (medulla oblongata) i most (pons) predstavljaju intrakranijalni nastavak moždine koji se dalje nastavljaju sa srednjim
mozgom i svi skupa čine moždano stablo koje povezuje mali mozak sa međumozgom i velikim mozgom.
- Ima oblik zarubljene kupe sa vrhom okrenutim nadole. Njena centralna šupljina je kanal koji je nastavak centralnog kanala moždine koji
se prema gore proširuje u četvrtu moždanu komoru.
- Sredinom prednje strane prolazi jedan uzdužni žlijeb (fissura mediana anterior). Bočno od njega se nalaze ispupčenja u obliku piramida
(pyramides) koja sadrže vlakna piramidnog puta koja se ukrštaju (deccusatio pyramidum) na granici između kičmene i produžene moždine.
- Bočno od piramidalnih ispupčenja, na prednjoj strani produžene moždine, nalazi se sulcus lateralis anterior iz kojeg izbija XII moždani živac
(nervus hypoglossus). Bočno od ovog žlijeba nalazi se maslinasto ispupčenje (oliva), a lateralno od ovog ispupčenja nalazi se sulcus lateralis
posterior kroz kojeg izbijaju IX, X i XI moždani živac (nervus glossopharingeus, nervus vagus i nervus accessorius).
- Na granici između produžene moždine i ponsa, na prednjoj strani, nalazi se poprečni žlijeb (fossa postpontina) iz kojeg izbijaju VI, VII i VIII
moždani živac (nervus abducens, nervus facialis i nervus vestibulocochlearis seu statoacusticus).
- Na dorzalnoj strani produžene moždine, bočno od središnjeg žlijeba (sulcus medianus posterior), nalaze se 2 ispupčenja,
o medijalno ispupčenje (tuberculum fasciculi gracilis clava) i
o lateralno ispupčenje (tuberculum fasciculi cuneati).
- Dorzalne strane produžene moždine i mosta čine rombastu jamu (fossa rhomboidea) koja čini pod četvrte moždane komore.

6. PONS
- Produžena moždina (medulla oblongata) i most (pons) predstavljaju intrakranijalni nastavak moždine koji se dalje
nastavljaju sa srednjim mozgom i svi skupa čine moždano stablo koje povezuje mali mozak sa međumozgom i velikim
mozgom.
- Moždani most predstavlja zadebljanje moždanog stabla urokovano poprečnim vlaknima (fibrae pontis transversae) koja se savijaju u polje
i od bočne strane moždanog mosta se nastavljaju kao srednji krak malog mozga (pedunculus cerebri medius).
- Na granici između bočne strane mosta i srednjeg kraka malog mozga izbija V moždani živac (nervus trigeminus).

7. MALI MOZAK
- Mali mozak (cerebellum) se nalazi ispod moždanog stabla. Formira ga središnji dio (vermis) te lijeva i desna hemisfera (hemispheria
cerebeli). Površina je izdijeljena pukotinama (fissurae cerebeli) na vijuge (foliae cerebeli). Na malom mozgu se razlikuju donja i gornja
strana i prednja i zadnja ivica.
- Na srednjem dijelu prednje ivice nalazi se udubljenje (fastigium). Bočno od njega u mali mozak ulaze njegovi kraci koji ga povezuju sa
moždanim stablom. Lateralno od krakova pruža se horizontalna pukotina (fissura horizontalis) koja odvaja gornju od donje strane.
- Gornja strana malog mozga je odvojena od hemisfera velikog mozga sa tentorium cerebeli koji predstavlja duplikaturu tvrde moždane
ovojnice (dura mater). Na njenom prednjem dijelu nalazi se pukotina (fissura prima) koja dijeli zadnji od prednjeg režnja. Na donjoj strain
se nalazi pukotina (fissura posterolateralis) koja odvaja flokulonodularni režanj (lobus flocculonodularis) od zadnjeg režnja (lobus
posterior).
- Mali mozak je pomoću gornjih, srednjih i donjih krakova (pedunculus cerebeli superior, medius et inferior) povezan sa srednjim mozgom,
mostom i produženom moždinom. Mali mozak je izgrađen iz sive i bijele mase. Jedra malog mozga su:
o nucleus dentatus o nucleus globosus
o nucleus emboliformis o nucleus fastigii.
- Bijelu masu malog mozga čine aferentni i eferentni putevi koji ulaze i izlaze iz malog mozga kroz njegove krakove povezujući mali mozak
sa ostalim dijelovima CNS-a.

8. ČETVRTA MOŽDANA KOMORA

- Dno gradi fossa rhomboidea a krov obrazuju mali mozak sa svojim kracima, prednji i zadnji veo (velum medullare anterius et posterius) i
tanki krovni list (lamina tectoria ventriculi quarti). Na krovnom listu se nalaze 3 otvora, donji središnji otvor (apertura mediana ventriculi
quarti) i bočni parni otvori (apertura lateralis ventriculi quarti) preko kojih 4. moždana komora komunicira sa subarahnoidalnim prostorom.
2
- Preko moždanog kanala (aqueductus cerebri) 4. moždana komora komunicira sa 3. moždanom komorom.

9. PROSENCEPHALON
- Prosencephalon je prednji mozak, sastoji se iz diencephalona i telencephalona.
Međumozak (diencephalon)
- se nalazi između hemisfera velikog mozga koji ga pokriva sa svih strana izuzev sa donje strane koja je slobodna i naliježe na tijelo klinaste
kosti. Formiraju ga
o thalamus, o subthalamus, o metathalamus.
o hypothalamus, o epithalamus
- Centralna šupljina međumozga je treća moždana komora (ventriculus tertius).
- Thalamus ima ovoidni oblik, nalazi se između treće moždane komore i unutrašnje moždane čahure velikog mozga (capsula interna).
Svojom donjom stranom srastao je sa hipotalamusom. Izgrađen je iz sive i bijele mase.
- Sivu masu talamusa čine jedra (nuclei thalami). Bijelu masu talamusa čine putevi koji ga povezuju sa moždanim stablom te velikim i
malim mozgom.
- Putevi talamusa koji ga povezuju sa korom velikog mozga (fasciculi thalamocorticales et corticothalamici) obrazuju 4 snopa (pedunculi
thalami superior, inferior, anterior et posterior).
- Metathalamus grade spoljašnje i unutrašnje koljenasto tjelašce (corpus geniculatum laterale et mediale). Koljenasta tijela sadrže jedra
(nucleus corporis geniculati lateralis et medialis) u kojima se nalazi primarni optički tj. akustički centar. Između zadnjih krajeva lijevog
i desnog thalamusa nalazi se epithalamus u čiji sastav ulaze dvije pločice (habenulae) sa spojnicom (commisura habenularum) i
šišarčicom (corpus pineale).
- Hipotalamus je dio međumozga koji gradi njegov pod. Na njegovoj donjoj strani vidi se raskrsnica optičkih puteva (chiasma opticum),
pepeljasto ispupčenje (tuber cinereum) i parna bradavičasta ispupčenja (corpora mamillaria).
- Od tuber cinereum ka dole odlazi peteljka (infundibulum) na kojoj visi hipofiza.
- On je takođe izgrađen iz sive i bijele mase. Sivu masu čine jedra bradavičastih ispupčenja (nucleus corporis mamillaris medialis et
lateralis) i retikularna formacija koja je nastavak retikularne formacije moždanog stabla. U retikularnoj formaciji nalaze se 2 veća jedra
(nucleus subthalamicus i zona incerta).
- Bijelu masu hypothalamusa čine aferentni i eferentni putevi koji ga povezuju sa thalamusom, retikularnom formacijom moždanog
stabla i kortikalnim vegetativnim centrima.

Veliki mozak (telencephalon)

- Veliki mozak je težak oko 1350 grama. Sagitalnom pukotinom (fissura longitudinalis cerebri) podijeljen je na lijevu i desnu hemisferu
(hemispheria cerebri). Hemisfere su međusobno spojene komisurama:
o žuljevitim tijelom (corpus callosum),
o prednjom moždanom komisurom (commisura cerebri anterior)
o moždanim svodom (fornix cerebri).
- Centralne šupljine velikog mozga su bočne komore (ventriculus lateralis).
- Hemisfera velikog mozga ima spoljašnju, unutrašnju i donju stranu.
- Spoljašnja strana je konveksna i ima veći broj plićih ili dubljih žljebova koji međusobno ograničavaju vijuge mozga (gyrus cerebri).
Hemisfera velikog mozga je glavnim dubokim žljebovima podijeljena na 4 režnja
o čeoni režanj (lobus frontalis) o sljepoočni režanj (lobus temporalis)
o tjemeni režanj (lobus parietalis) o potiljačni režanj (lobus occipitalis).
- Od sredine gornje ivice hemisfere odlazi centralni žlijeb (sulcus centralis) koji razdvaja čeoni od tjemenog režnja.
- Duboki bočni žlijeb (sulcus lateralis Sylvi) razdvaja sljepoočni režanj od čeonog i tjemenog režnja. Na dnu bočnog žlijeba nalazi se
skriveni režanj velikog mozga tj. ostrvce (insula). Prekrivena je dijelovima čeonog, tjemenog i sljepoočnog režnja koji skupa obrazuju
poklopac (operculum).
- Potiljačni režanj od tjemenog odvaja sulcus parietooccipitalis.
- Čeoni režanj na vanjskoj strani ima 4 vijuge, 1 uspravnu vijugu (gyrus precentralis) i 3 horizontalne vijuge (gyrus frontalis superior,
medius et inferior).
- Na donjoj strani frontalnog režnja nalazi se prava vijuga (gyrus rectus) a lateralno od nje nalaze se orbitalne vijuge (gyri orbitales).
Između njih se nalaze mirisna glavica (bulbus olfactorius), mirisni snop (tractus olfactorius) i prednja rupičasta supstanca (substantia
perforata anterior).

3
- Tjemeni režanj se nalazi iza centralne vijuge i sastoji se od gyrus postcentralisa i gornjeg I donjeg režnjića (lobulus parietalis superior
et inferior). Donji grade prednja I zadnja vijuga (gyrus supramarginalis et angularis)
- Temporalni režanj na svojoj spoljašnjoj strani ima 3 vijuge (gyrus temporalis superior, medius et inferior).
- Potiljačni režanj sa spoljašnje strane formiraju gyri occipitales laterales. Na njegovoj unutrašnjoj strani nalazi se žlijeb (sulcus
calcarinus) ispod kojeg je gyrus lingualis. Medijalnu stranu hemisfera formiraju unutrašnje strane režnjeva, periferna vijuga (gyrus
limbicus) i unutrašnja vijuga (gyrus intralimbicus).
- Limbička vijuga ima izgled potkovice čiji je konkavitet upravljen naprijed. Njen donji dio (gyrus cinguli) se nastavlja nazad sa isthmus
gyri cinguli i završava ga gyrus parahypocampalis.

10. MESENCEPHALON
- Srednji mozak (mesencephalon) je nastavak ponsa. Njegovu šupljinu predstavlja uzak kanal (aqueductus cerebri Sylvi) koji povezuje
treću i četvrtu moždanu komoru. Ovaj kanal dijeli srednji mozak na:
o moždane krake (pedunculi cerebri) o krovnu ploču (tectum mesencephali).
o središnji dio (segmentum mesencephali)
- Na krovnoj ploči (tectum mesencephali) nalaze se parne kvržice, 2 gornje (colliculus superior) u kojim se nalaze refleksni optički centri
i dvije donje (colliculus inferior) u kojima se nalaze primarni refleksni akustički centri. Kroz krake srednjeg mozga prolaze:
o tractus corticospinalis o tractus frontopontinus
o tractus corticonuclearis o tractus temporopontinus

11. TELENCEPHALON OBLIK I SASTAV

- Veliki mozak je težak oko 1350 grama. Sagitalnom pukotinom (fissura longitudinalis cerebri) podijeljen je na lijevu i desnu hemisferu
(hemispheria cerebri). Hemisfere su međusobno spojene komisurama:
o žuljevitim tijelom (corpus callosum),
o prednjom moždanom komisurom (commisura cerebri anterior)
o moždanim svodom (fornix cerebri).
- Centralne šupljine velikog mozga su bočne komore (ventriculus lateralis).
- Hemisfera velikog mozga ima spoljašnju, unutrašnju i donju stranu.
- Spoljašnja strana je konveksna i ima veći broj plićih ili dubljih žljebova koji međusobno ograničavaju vijuge mozga (gyrus cerebri).
Hemisfera velikog mozga je glavnim dubokim žljebovima podijeljena na 4 režnja
o čeoni režanj (lobus frontalis) o sljepoočni režanj (lobus temporalis)
o tjemeni režanj (lobus parietalis) o potiljačni režanj (lobus occipitalis).
- Od sredine gornje ivice hemisfere odlazi centralni žlijeb (sulcus centralis) koji razdvaja čeoni od tjemenog režnja.
- Duboki bočni žlijeb (sulcus lateralis Sylvi) razdvaja sljepoočni režanj od čeonog i tjemenog režnja. Na dnu bočnog žlijeba nalazi se
skriveni režanj velikog mozga tj. ostrvce (insula). Prekrivena je dijelovima čeonog, tjemenog i sljepoočnog režnja koji skupa obrazuju
poklopac (operculum).
- Potiljačni režanj od tjemenog odvaja sulcus parietooccipitalis.
- Čeoni režanj na vanjskoj strani ima 4 vijuge, 1 uspravnu vijugu (gyrus precentralis) i 3 horizontalne vijuge (gyrus frontalis superior,
medius et inferior).
- Na donjoj strani frontalnog režnja nalazi se prava vijuga (gyrus rectus) a lateralno od nje nalaze se orbitalne vijuge (gyri orbitales).
Između njih se nalaze mirisna glavica (bulbus olfactorius), mirisni snop (tractus olfactorius) i prednja rupičasta supstanca (substantia
perforata anterior).
- Tjemeni režanj se nalazi iza centralne vijuge i sastoji se od gyrus postcentralisa i gornjeg I donjeg režnjića (lobulus parietalis superior
et inferior). Donji grade prednja I zadnja vijuga (gyrus supramarginalis et angularis)
- Temporalni režanj na svojoj spoljašnjoj strani ima 3 vijuge (gyrus temporalis superior, medius et inferior).
- Potiljačni režanj sa spoljašnje strane formiraju gyri occipitales laterales. Na njegovoj unutrašnjoj strani nalazi se žlijeb (sulcus
calcarinus) ispod kojeg je gyrus lingualis. Medijalnu stranu hemisfera formiraju unutrašnje strane režnjeva, periferna vijuga (gyrus
limbicus) i unutrašnja vijuga (gyrus intralimbicus).
- Limbička vijuga ima izgled potkovice čiji je konkavitet upravljen naprijed. Njen donji dio (gyrus cinguli) se nastavlja nazad sa isthmus
gyri cinguli i završava ga gyrus parahypocampalis.

12. KORA VELIKOG MOZGA

- Veliki mozak je izgrađen iz sive i bijele mase.
4
- Sivu masu velikog mozga čine kora (cortex cerebri) i subkortikalne sive mase (corpus striatum, claustrum et amigdaloideum). U kori
velikog mozga nalaze se motorni, senzitivni i senzorički centri.
- Primarni motorni centar koji nadzire voljne kontrakcije poprečno-prugastih mišića tijela nalazi se u kori gyrus precentralis.
- Kora frontalnog režnja ispred precentralne vijuge spada u koordinacione zone.
- Primarni senzitivni centar je u kori gyrus postcentralis.
- Primarni optički centar je area striata koja obuhvata sulcus calcarinus i gyrus lingualis.
- Primarni slušni centar se nalazi u gyrus temporalis superior.
- Primarni mirisni centar je u limbičkoj vijugi
- Primarni centar za okus u prednjem donjem kraju parahipokampalne vijuge tj. u dijelu iza uncusa.
- Kora oko primarnog senzitivnog, optičkog i slušnog centra je sekundarni i tercijarni centar nazvan asocijativne zone kore.

13. SUBKORTIKALNE SIVE MASE VELIKOG MOZGA

- Ove sive mase se nalaze u prostoru između insule i thalamusa.
- Najveća subkortikalna siva masa, prugasto tijelo (corpus striatum), predstavlja najviši centar ekstrapiramidalnog motornog sistema.
Druge 2 claustrum i corpus amigdaloideum pripadaju olfaktivnom sistemu.
- Claustrum je dio kore insule dok corpus amigdaloideum ulazi u sastav mirisne vijuge uncusa.
- Corpus striatum je sastavljen iz repatog (nucleus caudatus) i sočivastog (nucleus lentiformis) jedra koja nepotpuno razdvajaju prednji
krak unutrašnje moždane čahure.
- Repato jedro je u vidu potkovice koja svojim konkavitetom okružuje spoljni dio talamusa. Njegov prednji, zadebljani kraj tj. glava
(caput) nalazi se iznad prednje rupičaste supstancije dok zadnji kraj rep (cauda) savija ispod thalamusa i pruža se ka prednjem kraju
parahipokampalne vijuge.
- Sočivasto jedro je u vidu klina čiji je vrh upravljen ka spoljašnjoj strani thalamusa. Sočivasto jedro ima ljusku (putamen) i blijedo tijelo
(globus pallidus), od kojih prvi čini njegovu bazu.
- Ekstrapiramidalni motorni sistem reguliše automatske pokrete našeg tijela i tonus mišića. On omogućava i automatsku kontrolu voljnih
pokreta. U njegov sastav ulaze subkortikalni motorni centri i njihovi aferentni i eferentni putevi. U subkortikalne motorne centre
spadaju:
o corpus striatum o sive mase krovne ploče srednjeg o formatio reticularis
o nucleus subthalamicus mozga o nuclei vestibulares
o zona incerta o nucleus ruber o nucleus olivaris
o substantia nigra o cerebellum.
- Oni su međusobno povezani uglavnom dvosmijernim putevima i dobijaju aferentne puteve iz subkortikalnih senzitivnih centara, iz
thalamusa i kore malog mozga. Iz njih polaze eferentni ekstrapiramidalni motorni putevi:
o fasciculus longitudinalis medialis o tractus rubrospinalis o tractus olivospinalis
o tractus tectospinalis o tractus reticulospinalis o tractus vestibulospinalis.

14. SPROVODNI PUTEVI CNS

- Moždani putevi se dijele na asocijacione, komisuralne i projekcione puteve.
- Asocijacioni putevi velikog mozga povezuju istostrana područja kore hemisfera velikog mozga i omogućavaju njene najviše funkcije
(intelekt, volja, memorija i svijest).
- Komisuralni putevi povezuju sive mase suprotnih hemisfera (corpus callosum, fornix, commisura cerebri anterior).
- Projekcioni putevi povezuju sive mase različitih dijelova centralnog nervnog sistema. Dijele se prema smijeru svojih vlakana i funkciji
na ushodne (motorne), nishodne (senzitivne) i senzorijalne.

15. SENZITIVNI PUTEVI

- Senzitivni putevi se prema načinu prolaska kroz moždano stablo dijele na direktne (putevi svjesnog senzibiliteta) i indirektne (putevi
refleksnog senzibiliteta) koji prolaze kroz mali mozak.
- Direktni senzitivni putevi su tractus spinothalamicus (svjesni površni senzibilitet trupa i udova) i lemniscus medialis (svjesni duboki
senzibilitet trupa i udova te opšti senzibilitet glave i vrata).
- Indirektni senzitivni putevi su tractus spinocerebelaris dorsalis et ventralis (refleksni, nesvjesni duboki senzibilitet trupa) i tractus
nucleocerebelaris (refleksni, nesvjesni duboki senzibilitet glave).
- Završavaju u elementarnom kortikalnom senzitivnom centru (gyrus postcentralis). Putevi površnog senzibiliteta prenose utiske bola,
temperature i dodira dok putevi dubokog senzibiliteta prenose utiske iz dubokih struktura tijela, kostiju, zglobova i mišića.
5
 16. MOTORNI PUTEVI
- Motorni putevi se prema mjestu početka dijele na kortikalne i subkortikalne.
- Kortikalni motorni putevi polaze iz kore velikog mozga i dijele se na kortikalne direktne i kortikalne indirektne puteve.
- Kortikalni direktni putevi polaze iz primarnog motornog polja (gyrus precentralis) i odlaze prema sivim masama na kojim završavaju
kao glavni kortikalni putevi tj. završavaju na motornim jedrima moždinskih nerava (tractus corticospinalis) ili na motornim jedrima
moždanih živaca (tractus corticonuclearis). Takođe, kortikalni putevi završavaju i kao sporedni kortikalni putevi koji završavaju na
subkortikalnim sivim masama i sivim masama moždanog stabla.
- Kortikalni indirektni putevi prolaze kroz mali mozak te preko njega uspostavljaju vezu kore velikog mozga sa moždanim stablom i
kičmenom moždinom (tractus temporopontinus, tractus frontopontinus i tractus corticocerebelaris).
- Subkortikalni motorni putevi polaze iz subkortikalnih sivih masa i sivih masa moždanog stabla, završavaju na sivim masama moždanog
stabla i jedrima moždinskih nerava.
- Tractus corticospinalis i tractus corticonuclearis sprovode impulse voljnih pokreta tijela.
- Tractus corticospinalis je u cjelosti ukršten i sva vlakna ovog puta završe na suprotnoj strani. Odgovoran je za voljne pokrete trupa i
ekstremiteta.
- Tractus corticonuclearis je dijelom ukršten za motorna jedra III, IV, V, VI, VII, IX, X, XI i XII moždanog nerva, a dijelom neukršten.
Odgovoran je za voljne pokrete muskulature glave. Indirektni i subkortikalni motorni putevi regulišu automatske kretnje i složene
voljne kretnje.

17. MENINGES
- vanjska ovojnica (dura mater) - srednja ovojnica (arachnoidea) - unutrašnja ovojnica (pia mater).
- Između srednje i unutrašnje ovojnice je subarahnoidalni prostor (cavum subarachnoidale) u kojem se nalazi cerebrospinalna tečnost
(liquor cerebrospinalis)

18. LIQUOR CEREBROSPINALIS

- Između srednje i unutrašnje ovojnice je subarahnoidalni prostor (cavum subarachnoidale) u kojem se nalazi cerebrospinalna tečnost
(liquor cerebrospinalis) koja se stvara u plexus chorioideus bočnih komora a onda kroz foramen interventriculare Monroi prelazi u 3
moždanu komoru koja takođe produkuje ovu tečnost u plexus chorioideus ventriculi tertius.
- Ona nakon toga prolazi kroz moždani kanal (aqueductus cerebri Sylvi) u 4 moždanu komoru u čijem horioidnom spletu (plexus
chorioideus ventriculi quartus) takođe stvara likvor. Likvor zatim kroz otvore na krovu 4 moždane komore prelazi u subarahnoidalni
prostor iz kojeg bude resorbovan preko formacija srednje moždane ovojnice (granulaciones arachnoidales) u venske sinuse tvrde
moždane opne.
- Subarahnoidalni prostor se prostire do 2 sakralnog kralješka, a kičmena moždina do 2 lumbalnog kralješka. Između 2 lumbalnog i 2
sakralnog kralješka nalazi se cisterna terminalis - proširenje subarahnoidalnog prostora iz kojeg se uzima likvor bez opasnosti da se
povrijedi moždina.

19. PERIFERNI NERVNI SISTEM (SYSTEMA NERVORUM PERIFERICUM)

- PNS čine moždani živci (nervi craniales), kičmeni živci (nervi spinales) i autonomni nervni sistem (systema nervorum autonomicum).

20. MOŽDANI ŽIVCI

1. Nn. Olfactori 5. N. Trigeminus 9. N. Glossopharynges
2. N. Opticus 6. N. Abducens 10. N. Vagus
3. N. Oculomotorius 7. N. Facialis 11. N. Accessorius
4. N. Trochlearis 8. N. Statoacusticus 12. N. Hypoglossus

21. NERVI OLFACTORII

- Mirisni živac. Podijeljen je u 15 do 20 snopića koji polaze iz njušnog epitela sluzokože nosa a završavaju se u bulbus olfactorius

22. NERVUS OPTICUS

- Vidni živac, to je prvi neuron vidnog puta. Polazi sa ganglijskih ćelija retine, prolazi kroz canalis nervi optici, ulazi u lobanju gdje se križa
sa vidnim živcem sa suprotne strane gradeći ukrštanje vidnih puteva (chiasma opticum) odakle se nastavlja tractus opticus.

6
 23. N. OCULOMOTORIUS
- Jedra ovog živca su smještena u srednjem mozgu. On inervira sve vanjske mišiće oka izuzev gornjeg kosog i vanjskog pravog mišića
očne jabučice. Svojim parasimpatičkim vlaknima inervira m. Sphincter pupillae i m. Cilliaris.

24. NERVUS TROCHLEARIS

- Ima samo jedno motorno jedro u srednjem mozgu. Inervira gornji kosi mišić očne jabučice (m.obliquus bulbi superior)

25. NERVUS TRIGEMINUS

- Ima 3 grane od kojih su 2 čisto senzitivne (nervus ophthalmicus i nervus maxillaris) koje senzitivno inerviraju lice do donjeg ruba usne
i jednu motorno-senzitivnu granu (nervus mandibullaris) koja motorno inervira žvakaću muskulaturu, a senzitivno sluzokožu usta,
jezika i kožu od donjeg ruba donje usne do ruba donje vilice. U ponsu se nalaze jedra ovog nerva. Nervus trigeminus posjeduje 4 jedra:
o nucleus motorius o nucleus tractus mesencephalici
o nucleus sensorius superior o nucleus tractus spinalis.

26. NERVUS ABDUCENS

- Ima samo motorno jedro (nucleus motorius) koje je smješteno u ponsu. Svojim vlaknima inervira vanjski pravi mišić očne jabučice
(m.rectus bulbi lateralis).

27. NERVUS FACIALIS

- Sadrži motorna, senzitivna i parasimpatička vlakna. Motornim vlaknima inervira mimičnu muskulaturu. Senzitivna vlakna inerviraju
papilae fungiformes dok parasimpatička inerviraju podjezičnu i podviličnu pljuvačnu žlijezdu. ima 3 jedra:
o nucleus motorius – inervacija mimične muskulature lica
o nucleus tractus solitarii – somatosenzitivno jedro koje je zajedničko sa IX i X moždanim živcem
o nucleus salivatorius superior – parasimpatičko jedro za inervaciju pljuvačnih žlijezda, izuzev glandulae parotis.

28. NERVUS VESTIBULOCOCHLEARIS SEU STATOACUSTICUS

- Osmi moždani živac je senzorički živac i sastoji se iz 2 živca, slušnog (nervus acusticus seu cochlearis) i statičkog (nervus vestibularis seu
staticus).
- Slušni živac polazi iz ganglion spirale unutrašnjeg uha i predstavlja periferni neuron slušnog puta.
- Statički živac polazi iz macula utriculi i macula saculi statičkog dijela unutrašnjeg uha. Oba živca se sastaju i čine zajednički živac koji
ulazi u meatus acusticus internus a potom ulazi u moždano stablo.
- Posjeduje 2 akustička (nucleus cochlearis dorsalis et ventralis) i 4 vestibularna (nucleus vestibularis superior, inferior, medialis et
lateralis) jedra.

29. NERVUS GLOSSOPHARINGEUS

- Sadrži motorna, senzitivna i parasimpatička vlakna. Motorno inervira mišiće ždrijela, senzitivno inervira nepčane lukove tj. tonzile
(papillae vallatae et folliatae) dok parasimpatičko inervira parotidnu žlijezdu. Ovaj nerv posjeduje 2 zajednička jedra sa X moždanim
živcem (nucleus ambiguus i nucleus tractus solitarii) te 1 zasebno (nucleus salivatorius inferior).

30. NERVUS VAGUS

- Sadrži motorna, senzitivna i parasimpatička vlakna. Svojim motornim vlaknima inervira mišiće ždrijela, grkljana i mekog nepca dok
senzitivnim vlaknima inervira sluzokožu ždrijela i grkljana.
- Njegova parasimpatička vlakna inerviraju sve organe grudne i trbušne duplje i male zdjelice. On izlazi kroz jugularni otvor a onda se
spušta kroz vrat zajedno sa karotidnom arterijom i unutrašnjom jugularnom venom. Iza plućnih korijenova oba nerva silaze niz jednjak
gdje dalje tako silaze do želuca gradeći međusobno anastomoze.
- Od vratnog dijela vagusa najvažnije grane su nervus laringeus superior, rami cardiaci, rami pharingei i nervus reccurens.
- Od grudnog dijela vagusa najvažnije grade su rami bronchiales i rami esophageii. Nervus vagus ima 3 jedra:
o motorno (nucleus motorius) – zajedničko sa IX moždanim živcem
o parasimpatičko (nucleus dorsalis nervus vagi)
o somatosenzitivno (nucleus tractus solitarii) – zajedničko sa IX, X i XII moždani živac.

7
 31. NERVUS ACCESORIUS
- Sadrži samo motorna vlakna za unutrašnju inervaciju mišića grkljana (ramus internus). Vanjska grana (ramus externus) inervira
m.sternocleidomastoideus i m.trapezius.

32. NERVUS HYPOGLOSSUS

- Sadrži samo motorna vlakna za inervaciju mišića jezika

33. NERVI SPINALES

- Iz kičmene moždine izlazi 31 par moždinskih živaca od kojih je 8 vratnih (nervi cervicales), 12 torakalnih (nervi thoracici), 5 slabinskih
(nervi lumbales), 5 sakralnih (nervi sacrales) i 1 trtični (nervus coccygeus). Svaki živac izbija iz bočnih žljebova moždine sa prednjim I
zadnjim korijenom (radix anterior seu motoria et radix posterior seu sensitiva).
- Živcima je pridodat spinalni ganglion. Svaki živac se nakon prolaska kroz foramen intervertebrale podijeli na 4 grane:
o ramus meningeus – senzitivna grana za inervaciju moždanih ovojnica
o ramus communicans albus – sadrži simpatička vlakna
o ramus dorsalis seu posterior – za motornu i senzitivnu inervaciju mišića i kože zadnjih strana glave, vrata i trupa
o ramus ventralis seu anterior.
- Prednje grane (ramus anterior) susjednih moždinskih živaca grade spletove (plexuse) izuzimajući prednje grane međurebarnih živaca
(nervi intercostales) koje ne grade spletove nego se pružaju duž donje ivice rebra, duž međurebarnog prostora, inervirajući
međurebarne mišiće. Zadnjih 6 međurebarnih nerava završava slobodno u zidu trbušne duplje. Na svom putu daju 2 kožne grane,
prednju i lateralnu (ramus cutaneus lateralis et anterior), koje inerviraju kožu prednje i bočne strane grudi i trbuha. Prednje grane
moždinskih živaca daju sledeće spletove:
o vratni splet (plexus cervicalis) o slabinski splet (plexus lumbalis) o stidni splet (plexus pudendus)
o rameni splet (plexus brachialis) o krsni splet (plexus sacralis)

34. PLEXUS CERVICALIS

- Nastaje od prednjih grana prva 4 vratna živca. Iz ovog spleta nastaju senzitivne i motorne grane. Senzitivne grane senzitivno inerviraju
kožu prednje i bočne strane vrata (n.occipitalis minor, n.auricularis magnus, n.transversus coli i nn.suprascapulares). Motorne grane
(n.phrenicus) inerviraju dijafragmu.

35. PLEXUS BRACHIALIS

- Njega obrazuju prednje grane zadnja 4 vratna živca i prednja grana prvog torakalnog živca. One najprije grade 3 primarna stabla
(fasciculus medialis, lateralis et posterior) iz kojih nastaju živci koji inerviraju rame i ruku. Nervi ramenog pojasa su:
o prednji (n.subclavius i nn.thoracales) – inerviraju m.subclavius, m.pectoralis major i m.pectoralis minor
o zadnji (n.dorsalis scapulae, n.suprascapularis, n.thoracicus longus, n.subscapularis i n.thoracodorsalis) – inerviraju zadnje
mišiće ramena i sve spinohumeralne mišiće izuzev m.trapezius
o n.axillaris – inervira m.deltoideus, m.teres minor i daje senzitivnu granu (n.cutaneus antebrachii lateralis) za kožu
spoljašnje strane nadlaktice
o n.radialis – inervira m.triceps brachii, mišiće zadnje, bočne grupe podlaktice i kožu zadnje strane nadlaktice i zadnje strane
podlaktice, dorsum šake i dorzalne strane prva 3 prsta
o n.musculocutaneus – inervira m.briceps brachii i m.brachialis, daje senzitivnu granu (n.cutaneus antebrachii lateralis) za
inervaciju kože lateralnog dijela podlaktice sve do korijena šake
o n.medianus – polazi od spoljašnjeg snopa, inervira sve mišiće prednje lože podlaktice izuzev m.flexor carpi ulnaris i
unutrašnje polovine m.flexor digitorum profundus koji su inervirani od strane n.ulnaris. n.medianus inervira i mišiće
tenara, završne grane ovog živca su nn.digitales palmares communes za inervaciju prva 2 lumbrikalna i međukoštana
mišića. Njegova senzitivna grana (ramus palmaris) senzitivno inervira kožu tenara i palmarne strane prva 3 prsta
o n.ulnaris – polazi od unutrašnjeg snopa, inervira m.flexor carpi ulnaris i unutrašnju polovinu m.flexor digitorum
profundus, mišiće hipotenara, 2 posljednja lumbrikalna i međukoštana mišića, a senzitivno inervira unutrašnju polovinu
kože podlaktice, kožu hipotenara, palmarne i dorzalne strane IV i V prsta
o n.cutaneus brachii medialis – najmanja grana unutrašnjeg snopa ramenog pojasa, inervira kožu unutrašnje strane
nadlaktice.

8
 36. PLEXUS LUMBALIS
- Grade ga prednje grane prva 3 lumbalna živca. On daje 6 završnih grana:
o n.ilioinguinalis i n.iliohypogastricus – inerviraju kožu i mišiće prednjeg bočnog zida trbuha
o n.genitofemoralis – inervira m.cremaster i kožu subingvinalne regije i genitalija
o n.cutaneus femoris lateralis – inervira kožu bočne strane trbuha
o n.femoralis – motorno inervira m.quadriceps femoris, m.sartorius i m.pectineus dok senzitivno inervira kožu prednje
strane buta. Njegova najduža grana (n.saphenus) inervira kožu unutrašnje strane potkoljenice
o n.obturatorius – inervira unutrašnju ložu mišića natkoljenice.
o Bočne grane lumbalnog spleta inerviraju m.iliopsoas i m.quadratus lumborum.

37. PLEXUS SACRALIS

- Krsni splet nastaje od prednjih grana IV i V lumbalnog živca te prednjih grana prva 3 krsna živca. Njegove bočne grane su
o n.gluteus superior – inervira m.gluteus medius, m.gluteus minimus i m.tensor fasciae latae
o n.gluteus inferior – inervira m.gluteus maximus
o n.cutaneus femoris lateralis senzitivno inervira kožu zadnje strane natkoljenice
- Ostale bočne grane inerviraju m.piriformis, m.obturatorius internus, m.gamellus superior et inferior i m.quadratus femoris. Njegova
najveća završna grana je n.ischiadicus koja se u zatkoljenoj jami podijeli na n.peroneus communis i n.tibialis. Njegove bočne grane u
predjelu zadnje lože buta inerviraju mišiće zadnje lože buta i unutrašnji mišić m.adductor magnus. n.peroneus communis se u visini
glave lisnjače podijeli na 2 grane:
o n.peroneus superficialis – inervira spoljašnju ložu mišića potkoljenice. Njegove završne grane su n.cutaneus dorsalis
intermedius et medialis, one inerviraju kožu gornje strane stopala i prstiju
o n.peroneus profundus – inervira mišiće prednje lože mišića potkoljenice. Njegove završne grane n.plantaris lateralis et
medialis inerviraju mišiće i kožu tabana.

38. VEGETATIVNI NERVNI SISTEM

- Vegetativni ili autonomni nervni sistem je dio nervnog sistema koji nadzire funkcije onih organa koji nisu pod kontrolom volje (srce,
krvni sudovi, pluća). On se sastoji iz: simpatikus (symphaticus) i parasimpatikus (parasymphaticus).
- Oba ova dijela inerviraju svaki utrobni organ, jedan od njih stimuliše a drugi inhibira funkciju datog organa (npr. u srcu simpatikus
stimuliše a parasimpatikus inhibira njegove funkcije dok je u želucu obrnuto). Oba dijela autonomnog nervnog sistema imaju centar,
preganglijska vlakna, pridodate ganglione i postganglijska vlakna.
- Centar simpatikusa je bočni stub sive mase kičmene moždine (columna lateralis) od osmog vratnog do drugog lumbalnog segmenta
kičmene moždine. Iz njega izlaze preganglijska vlakna koja ulaze u sastav moždinskog živca. Ta vlakna se odvajaju od moždinskog živca
nakon njegovog grananja kao ramus communicans albus i ulaze u niz gangliona koji grade truncus symphaticus koji leži bočno od
kralježnice. Iz gangliona truncus symphaticusa izlaze postganglijska vlakna koja odlaze do organa tako što prate arterije. Građen od:
o pars mesencephalica – predstavljen je parasimpatičkim jedrom III moždanog živca
o pars bulbaris – predstavljen je parasimpatičkim jedrima moždanih živaca koji izlaze iz moždanog stabla, to su VII, IX i X
moždani živac
o pars sacralis – bočni rogovi sive mase kičmene moždine, od drugog do četvrtog sakralnog segmenta kičmene moždine.
- Iz centara parasimpatikusa izlaze duga preganglijska vlakna koja odlaze do organa u kojima se nalaze ganglioni iz kojih izlaze
postganglijska vlakna koja su jako kratka i odlaze do organa koje inerviraju Ili se nalaze u samom organu.

39. SIMPATIČKI NERVNI SISTEM

- Vegetativni ili autonomni nervni sistem je dio nervnog sistema koji nadzire funkcije onih organa koji nisu pod kontrolom volje (srce,
krvni sudovi, pluća). On se sastoji iz 2 dijela: simpatikus (symphaticus) i parasimpatikus (parasymphaticus).
- Oba ova dijela inerviraju svaki utrobni organ, jedan od njih stimuliše a drugi inhibira funkciju datog organa (npr. u srcu simpatikus
stimuliše a parasimpatikus inhibira njegove funkcije dok je u želucu obrnuto). Oba dijela autonomnog nervnog sistema imaju centar,
preganglijska vlakna, pridodate ganglione i postganglijska vlakna.
- Centar simpatikusa je bočni stub sive mase kičmene moždine (columna lateralis) od osmog vratnog do drugog lumbalnog segmenta
kičmene moždine. Iz njega izlaze preganglijska vlakna koja ulaze u sastav moždinskog živca. Ta vlakna se odvajaju od moždinskog živca
nakon njegovog grananja kao ramus communicans albus i ulaze u niz gangliona koji grade truncus symphaticus koji leži bočno od
kralježnice. Iz gangliona truncus symphaticusa izlaze postganglijska vlakna koja odlaze do organa tako što prate arterije.

9
 40. PARASIMPATIČKI NERVNI SISTEM
- Vegetativni ili autonomni nervni sistem je dio nervnog sistema koji nadzire funkcije onih organa koji nisu pod kontrolom volje (srce,
krvni sudovi, pluća). On se sastoji iz dva dijela: simpatikus (symphaticus) i parasimpatikus (parasymphaticus).
- Oba ova dijela inerviraju svaki utrobni organ, jedan od njih stimuliše a drugi inhibira funkciju datog organa (npr. u srcu simpatikus
stimuliše a parasimpatikus inhibira njegove funkcije dok je u želucu obrnuto). Oba dijela autonomnog nervnog sistema imaju centar,
preganglijska vlakna, pridodate ganglione i postganglijska vlakna.
- Centar parasimpatikusa nije jedna cjelina nego je sastavljen iz tri dijela:
- pars mesencephalica – predstavljen je parasimpatičkim jedrom III moždanog živca
- pars bulbaris – predstavljen je parasimpatičkim jedrima moždanih živaca koji izlaze iz moždanog stabla, to su VII, IX i X moždani živac
- pars sacralis – bočni rogovi sive mase kičmene moždine, od drugog do četvrtog sakralnog segmenta kičmene moždine.
- Iz centara parasimpatikusa izlaze duga preganglijska vlakna koja odlaze do organa u kojima se nalaze ganglioni iz kojih izlaze
postganglijska vlakna koja su jako kratka i nalaze se u samom organu.

ČULNI ORGANI

1. VANJSKA OČNA OVOJNICA

- Vanjska očna ovojnica (tunica fibrosa bulbi) se nalazi najpovršnije, izgrađena je od čvrstog vezivnog tkiva. Funkcija joj je da pruža otpor
intraokularnom pritisku i predstavlja mjesto za vezivanje mišića pokretača očne jabučice. Formiraju je sclera i cornea.
- Beonjača (sclera) je postavljena straga, neprozirna je, zavijena je po većem prečniku od rožnjače. Zauzima 4/5 očne jabučice a najdeblja
je u svom stražnjem dijelu. Sadrži čitav niz otvora koji se probijaju čitavom debljinom:
o area cribriformis sclerae – nalazi se straga i služi za prolaz n.opticusa, a.centralis retinae i v.centralis retinae
o emisaria sclerae posteriora – to su otvori za prolaz aa.chorioideae i aa.iridis
o emisaria sclerae aequatoralia – to su otvori za prolaz vv.chorioideae majores.
- U prednjem dijelu sclere nalazi se kružni venski kanal (sinus venosus sclerae) u koji otiče očna vodica. Izgrađena je iz fibroznih tkiva koji
su ukršteni u svim pravcima.
- Rožnjača (cornea) formira prednju petinu vanjske očne ovojnice i zavijena je po manjem prečniku. Rub rožnjače (limbus corneae) je
usađen u žlijeb beonjače (rima cornealis). Rožnjača je potpuno providna i ima jaču moć prelamanja svjetlosti od leće. Građena od:
o sloj epitela – nalazi se na površini
o prednja elastična membrana (lamina limitans externa)
o središnji dio (substantia propria cornea) – najdeblji dio, izgrađen iz kolagenih vlakana
o stražnja elastična membrana (lamina limitans interna)
o endotel.

2. SCLERA
- Beonjača (sclera) je postavljena straga, neprozirna je, zavijena je po većem prečniku od rožnjače. Zauzima 4/5 očne jabučice a najdeblja
je u svom stražnjem dijelu. Sadrži čitav niz otvora koji se probijaju čitavom debljinom:
o area cribriformis sclerae – nalazi se straga i služi za prolaz n.opticusa, a.centralis retinae i v.centralis retinae
o emisaria sclerae posteriora – to su otvori za prolaz aa.chorioideae i aa.iridis
o emisaria sclerae aequatoralia – to su otvori za prolaz vv.chorioideae majores.
- U prednjem dijelu sclere nalazi se kružni venski kanal (sinus venosus sclerae) u koji otiče očna vodica. Izgrađena je iz fibroznih tkiva koji
su ukršteni u svim pravcima.

3. CORNEA
- Rožnjača (cornea) formira prednju petinu vanjske očne ovojnice i zavijena je po manjem prečniku. Rub rožnjače (limbus corneae) je
usađen u žlijeb beonjače (rima cornealis). Rožnjača je potpuno providna i ima jaču moć prelamanja svjetlosti od leće. Građena od:
o sloj epitela – nalazi se na površini
o prednja elastična membrana (lamina limitans externa)
o središnji dio (substantia propria cornea) – najdeblji dio, izgrađen iz kolagenih vlakana
o stražnja elastična membrana (lamina limitans interna)
o endotel.

10
 4. SREDNJA OČNA OVOJNICA
- Funkcija srednje očne ovojnice je ishrana oka i akomodacija oka na blizinu i daljinu. Sastoji se iz 3 dijela:
o žilnica (chorioidea) o trepavičasto tijelo (corpus ciliare) o šarenica ili dužica (iris)
- Žilnica (chorioidea) gradi stražnji, najveći dio srednje ovojnice oka i pokrivena je vidnim dijelom retine. Ima oblik kugle i postavljena je
između vanjske i unutrašnje očne ovojnice. Unutrašnja strana je glatka i daje podlogu za retinu. Sprijeda, granicu prema trepavičastom
tijelu čini nazubljena linija (ora seratta).
- Vanjski dio žilnice je građen iz 6-8 slojeva lamela građenih od elastičnih niti. Ove lamele se spajaju sa beonjačom a funkcija im je da
drže leću spljoštenom i adaptiranom na daljinu. Središnji dio sadrži bogatu vaskularnu mrežu (aa.chorioideae i vv.chorioideae) koja
ishranjuje pigmentni sloj retine, sloj štapića i čunjića. Unutrašnji sloj žilnice formira bazalna membrana koja daje podlogu za vidni dio
retine.
- Trepavičasto tijelo (corpus ciliare) je središnji dio koji se nalazi između nazubljene linije i dužice. Na njemu razlikujemo vanjsku i
unutrašnju stranu. Vanjska strana prijanja uz beonjaču. Unutrašnja strana se sastoji iz prednjeg dijela (corona ciliaris) i zadnjeg
(orbiculus ciliaris). Unutrašnja strana posjeduje brojne nabore sa većim ili manjim nastavcima pokrivenim epitelom koji izlučuje očnu
vodu i održava očni pritisak.
- Središnji dio sadrži m.ciliaris kojeg grade uzdužna, meridionalna i kružna mišićna vlakna, on je glavni akomodacioni mišić oka.
Njegovom kontrakcijom žilnica se povlači naprijed, leća se ispupči i oko se akomodira na blizinu. Inerviran je od ganglion ciliare tj. od
parasimpatičkih niti n.oculomotoriusa.
- Šarenica (iris) je postavljena u frontalnoj ravnini. Glavna uloga joj je da putem središnjeg otvora zjenice (pupilla) reguliše količinu
svjetlosti koja ulazi u oko. Sprijeda se nalazi iridealni greben koji dijeli iris na 2 dijela:
o anulus iridis minor – sadrži kryptae iridis za oticanje očne vode i anulus iridis major.
- Kroz pukotinu između leće i pupilarnog ruba struji očna voda iz stražnje u prednju očnu komoru. Iris je građen od endotela, vezivne
strome (stroma iridis) i iridealnog dijela retine (pars iridica retinae). Kroz stromu prolaze i krvni sudovi a u stromi se nalaze i 2 mišića,
m.sphincter pupillae i m.dilatator pupillae. Ovi mišići svojom kontrakcijom regulišu količinu svjetlosti koja dolazi do retine. Prvi inervira
n.oculomotorius a drugi simpatikus.

5. ŽILNICA
- Žilnica (chorioidea) gradi stražnji, najveći dio srednje ovojnice oka i pokrivena je vidnim dijelom retine. Ima oblik kugle i postavljena je
između vanjske i unutrašnje očne ovojnice. Unutrašnja strana je glatka i daje podlogu za retinu. Sprijeda, granicu prema trepavičastom
tijelu čini nazubljena linija (ora seratta).
- Vanjski dio žilnice je građen iz 6-8 slojeva lamela građenih od elastičnih niti. Ove lamele se spajaju sa beonjačom a funkcija im je da
drže leću spljoštenom i adaptiranom na daljinu. Središnji dio sadrži bogatu vaskularnu mrežu (aa.chorioideae i vv.chorioideae) koja
ishranjuje pigmentni sloj retine, sloj štapića i čunjića. Unutrašnji sloj žilnice formira bazalna membrana koja daje podlogu za vidni dio
retine.

6. CILIJARNO TIJELO
- Trepavičasto tijelo (corpus ciliare) je središnji dio koji se nalazi između nazubljene linije i dužice. Na njemu razlikujemo vanjsku i
unutrašnju stranu. Vanjska strana prijanja uz beonjaču. Unutrašnja strana se sastoji iz prednjeg dijela (corona ciliaris) i zadnjeg
(orbiculus ciliaris). Unutrašnja strana posjeduje brojne nabore sa većim ili manjim nastavcima pokrivenim epitelom koji izlučuje očnu
vodu i održava očni pritisak.
- Središnji dio sadrži m.ciliaris kojeg grade uzdužna, meridionalna i kružna mišićna vlakna, on je glavni akomodacioni mišić oka.
Njegovom kontrakcijom žilnica se povlači naprijed, leća se ispupči i oko se akomodira na blizinu. Inerviran je od ganglion ciliare tj. od
parasimpatičkih niti n.oculomotoriusa.

7. ŠARENICA
- Šarenica (iris) je postavljena u frontalnoj ravnini. Glavna uloga joj je da putem središnjeg otvora zjenice (pupilla) reguliše količinu
svjetlosti koja ulazi u oko. Sprijeda se nalazi iridealni greben koji dijeli iris na 2 dijela:
o anulus iridis minor – sadrži kryptae iridis za oticanje očne vode i anulus iridis major.
- Kroz pukotinu između leće i pupilarnog ruba struji očna voda iz stražnje u prednju očnu komoru. Iris je građen od endotela, vezivne
strome (stroma iridis) i iridealnog dijela retine (pars iridica retinae). Kroz stromu prolaze i krvni sudovi a u stromi se nalaze i 2 mišića,
m.sphincter pupillae i m.dilatator pupillae. Ovi mišići svojom kontrakcijom regulišu količinu svjetlosti koja dolazi do retine. Prvi inervira
n.oculomotorius a drugi simpatikus.

11
 8. UNUTARNJA OČNA OVOJNICA
- Sastoji se od 2 lista, spoljni pigmentni sloj (stratum pormenti) i unutrašnji dio tj. mrežnjača (retina). Mrežnjača (retina) je najvažniji
funkcionalni organ oka jer sadrži receptore za svjetlost. Sastoji se iz:
o vidni dio retine (pars optica) o iridealni dio retine (pars iridica retinae)
o cilijarni dio retine (pars ciliaris retinae)
- Vidni dio retine prima svjetlost, proteže se naprijed do nazubljene linije. Vanjska strana je glatka, konveksna i proslonjena je na žilnicu.
Unutrašnja strana je konkavna, u dodiru je sa staklastim tijelom (corpus vitreum), glatka je osim na mjestu 2 mrlje. Macula caeca
(slijepa mrlja) odgovara mjestu gdje n.opticus izlazi iz bulbus oculi. Na tom mjestu ostaje svijetla udubina (fovea centralis) a kroz sredinu
ulaze krvni sudovi retine. Macula lutea (žuta mrlja) je mjesto najjasnijeg vida, nalazi se lateralno od slijepe mrlje.
- Retina se sastoji iz:
o neuroepitelni sloj (stratum bacilorum et conorum) – sloj u kojem su ćelije u vidu štapića i čunjića koji registruju boje i
promjene intenziteta svjetlosti
o srednji sloj – sadrži bipolarne ćelije mrežnjače
o unutrašnji sloj – najdublji sloj u kojem se nalaze ganglijske ćelije čiji neuriti obrazuju optički nerv (n.opticus)
- Mrežnjaču vaskularizira a.centralis retinae, a vensku krv skuplja v.centralis retinae.

9. RETINA
- Mrežnjača (retina) je najvažniji funkcionalni organ oka jer sadrži receptore za svjetlost. Sastoji se iz:
o vidni dio retine (pars optica) o iridealni dio retine (pars iridica retinae)
o cilijarni dio retine (pars ciliaris retinae)
- Vidni dio retine prima svjetlost, proteže se naprijed do nazubljene linije. Vanjska strana je glatka, konveksna i proslonjena je na žilnicu.
Unutrašnja strana je konkavna, u dodiru je sa staklastim tijelom (corpus vitreum), glatka je osim na mjestu 2 mrlje. Macula caeca
(slijepa mrlja) odgovara mjestu gdje n.opticus izlazi iz bulbus oculi. Na tom mjestu ostaje svijetla udubina (fovea centralis) a kroz sredinu
ulaze krvni sudovi retine. Macula lutea (žuta mrlja) je mjesto najjasnijeg vida, nalazi se lateralno od slijepe mrlje.
- Retina se sastoji iz:
o neuroepitelni sloj (stratum bacilorum et conorum) – sloj u kojem su ćelije u vidu štapića i čunjića koji registruju boje i
promjene intenziteta svjetlosti
o srednji sloj – sadrži bipolarne ćelije mrežnjače
o unutrašnji sloj – najdublji sloj u kojem se nalaze ganglijske ćelije čiji neuriti obrazuju optički nerv (n.opticus)
- Mrežnjaču vaskularizira a.centralis retinae, a vensku krv skuplja v.centralis retinae.

10. DIOPTIČKI APARAT OKA

- Sadržaj očne jabučice predstavlja dioptički aparat oka koji ima funkciju da prikuplja zrake, prelama ih i fokusira na mjesto najjasnijeg
vida na retini. Leća (lens crystalina) je bikonveksna leća na kojoj se razlikuju:
o prednja strana – ova strana je u dodiru sa dužicom
o stražnja strana – ova strana je uložena u staklasto tijelo.
- Tetivne niti (zonulae ciliaris) drže leću nategnutom. Leća je građena od ovojnice (capsula lentis) i substantiae lentis koja je sastavljane
od fibrae lentis.
- m.ciliaris i lens crystalina predstavljaju akomodacioni aparat oka odnosno to je dio oka koji omogućava stvaranje jasne slike na
mrežnjači. m.ciliaris svojom kontrakcijom zateže elastične lamele žilnice pomjerajući na taj način trepavičasto tijelo naprijed što dovodi
do opuštanja niti zonulae ciliaris što dovodi do ispupčenja leće zbog čega ona jače prelama svjetlost i oko jasno vidi na blizinu. U slučaju
kada je potrebno prilagoditi oko da vidi udaljene predmete onda dolazi do relaksacije m.ciliaris, žilnica se povlači prema nazad što
zateže niti zonulae ciliaris i leća je spljoštena.
- Staklasto tijelo (corpus vitreum) je vodenasta, polutečna masa sa finim vezivnim nitima. Oblika je kugle, konkavna naprijed i tu je
uložena leća a spoljna strana je u kontaktu sa trepavičastim tijelom i mrežnjačom. Grade ga vezivne niti (stroma vitreum) i tekućina
staklastog tijela (humor vitreus).
- Očna vodica (humor aquaeus) je tečnost koja ispunjava prednju i stražnju očnu komoru (camera bulbi anterior et posterior). Osnovna
funkcija očne vodice je da održava normalni intraokularni pritisak. Nastaje kao proizvod cilijarnih nastavaka a izluči se prvo u stražnju
komoru. Kroz zjenicu ulazi u prednju očnu komoru a evakuira se u vensku krv kroz kryptae ciliares et pupilares.
- Prednja očna komora (camera bulbi anterior) je ograničena naprijed sa rožnjačom a straga sa dužicom. Stražnja očna komora (camera
bulbi posterior) se nalazi između dužice sprijeda, leće straga te trepavičastog tijela spolja.

12
 11. MOTORNI APARAT OKA
- Motorni aparat oka sadrži šest mišića od kojih su 4 prava a 2 kosa. Pravi mišići su:
o m.rectus superior o m.rectus medialis
o m.rectus inferior o m.rectus lateralis
- Svi oni polaze sa prstenastog odebljanja orbite (anulus tendineus) i njihove tetivne niti prelaze u niti vanjske ovojnice oka (sclerae).
- Svi, osim m.rectus bulbi lateralis kojeg inervira n.abducens, su inervirani od strane n.oculomotoriusa. Kontrakcijom pravih mišića bulbus
oculi se povlači prema natrag i na svoju stranu.Kosi mišići su:
o m.obliqus superior o m.obliqus inferior.
- Oba mišića polaze sa zidova orbite i hvataju se na gornju i donju stranu beonjače. Gornji kosi mišić inervira n.trochlearis, a donji inervira
n.oculomotorius. Svojom kontrakcijom povlače očnu jabučicu gore i spolja, odnosno dole i unutra.

12. ZAŠTITNI APARAT OKA

- Obrve (supercilium) predstavljaju nabor kože u obliku luka, postavljene su iznad oka. Pokrivene su dlakama koje dijele čelo od gornjeg
kapka.
- Kapci (palpebra superior et inferior) su 2 kožna nabora koji sprijeda zatvaraju ulaz u orbitu i pokrivaju očnu jabučicu. Omeđuju između
sebe otvor (rima palpebrarum). Na slobodnom rubu nalazi se suzna bradavica (papilla lacrimalis), a na prednjoj ivici slobodnog ruba
nalaze se dlačice (ciliae). Osnovu kapka formiraju fibrozne pločice (tarsus) koje su preko orbitalnih pregrada (septum orbitale) fiksirane
za rub orbite. U potkožnom tkivu kapaka nalazi se m.orbicularis oculi, a u gornjem kapku tetiva podizača gornjeg kapka (m.levator
palpebrae superior). Funkcija im je da štite oko od spoljnih uticaja, razmazuju suze i kvase rožnjaču.
- Vežnjača (tunica conjuctiva) pokriva kapke sa unutrašnjih strana (tunica conjuctiva palpebrarum) i prednju stranu očne jabučice (tunica
conjuctiva bulbi). Na mjestima gdje jedan dio vežnjače prelazi u drugi nalaze se svodovi vežnjače (fornix conjuctivae superior et inferior).
U unutrašnjem uglu oka vežnjača formira bradavicu (caruncula lacrimalis) i polumjesečasti nabor (plica semilunaris).

13. VANJSKO UHO

- Sastoji se od ušne školjke (auricula) i vanjskog zvukovoda (meatus acusticus externus). Ušna školjka je ovalnog ili eliptičnog oblika sa
karakterističnim reljefom. Na njoj se razlikuju lateralna i medijalna strana.
- Lateralna strana je konkavna, okrenuta dole i naprijed te sadrži brojna udubljenja i ispupčenja. Na njoj se nalazi udubljenje (concha
auriculae) u čijem se donjem dijelu nalazi otvor (cavum conchae) gdje započinje vanjski zvukovod. Medijalna strana je konveksna,
svojim srednjim i prednjim dijelom je prirasla za kosti lobanje dok joj je ostali dio slobodan te sadrži udubine i izbočenja koja odgovaraju
lateralnoj strani.
- Hrskavica ušne školjke (cartilago auriculae) uvjetuje oblik i reljef ušne školjke a nedostaje jedino u donjem dijelu (lobulus auriculae).
- Vanjski zvukovod (meatus acusticus externus) prima i prenosi zvučne talase do srednjeg uha. Dopire do bubne opne (membrana
tympanii) koja čini medijalnu granicu vanjskog zvukovoda. Vanjski zvokovod se sastoji iz 2 dijela:
o fibrokartilaginozni dio – njegovu osnovu gradi hrskavica (cartilago meatus acustici externi) a ovaj dio predstavlja nastavak
cavum conchae
o koštani dio – nalazi se u sljepoočnoj kosti, završava se žlijebom (sulcus tympanicus) u kojem je fiksirana bubna opna.

14. SREDNJE UHO

- Srednje uho pretvara zvučne talase u vibracije i prenosi ih do unutrašnjeg uha. Sastoji se od:
o bubne duplje (cavum tympani) o slušne tube (tuba auditiva Eustachii).
o mastoidne pećine (antrum mastoideum)
- Bubna duplja (cavum tympani) je pneumatični prostor oblika bikonkavne leće. Smještena je u piramidi sljepoočne kosti. Posjeduje 6
zidova. Lateralni zid (paries membranaceus) gotovo u cjelosti gradi bubna duplja a samo mali gornji dio ovog zida gradi ljuska
sljepoočne kosti.
- Bubna opna (membrana tympani) je kutaneofibromukozna opna ovalnog ili eliptičnog oblika koja se nalazi na granici vanjskog i
srednjeg uha. Na središnjem dijelu spoljne strane nalazi se udubljenje (umbo membrane tympani) a od njega se prema naprijed i gore
pruža fibrozna vrpca (stria mallearis) na čijem se vrhu nalazi ispupčenje (prominentia mallearis). Ove morfološke detalje uzrokuje čekić
(malleus) koji je utkan u bubnu opnu.
- Prominentia mallearis se nastavlja sa 2 nabora (plica mallearis anterior et posterior) koji predstavljaju granicu između nategnutog i
nenategnutog dijela bubne opne (pars tensa et pars flaccida membrane tympani). Na medijalnom zidu (paries labyrinthicus) nalazi se
izbočenje koje uzrokuje bazalni zavoj pužnice (promontorium) a iznad i ispod njega se nalazi po jedan otvor.

13
- Gornji ovalni otvor (fenestra vestibuli) predstavlja komunikaciju sa predvorjem (vestibulum) unutarnjeg uha i zatvoren je sa bazom
uzengije (stapes). Donji okrugli otvor (fenestra cochleae) vodi u pužnicu (cochlea) i zatvoren je opnom (membrana tympani secundaria).
- Prednji zid (paries caroticus) posjeduje bubni otvor (ostium tympanicum tubae auditivae). Na stražnjem zidu (paries mastoideus) nalazi
se komunikacija sa mastoidnom pećinom (aditus ad antrum mastoideum). Preostali zidovi su gornji zid (paries tegmentalis) i donji zid
(paries jugularis).
- Slušne koščice (osicula auditus) predstavljaju dio aparata za prenos zvučnih talasa a čine ih:
o čekić (malleus) – najlateralnija kost utkana u bubnu duplju
o nakovanj (incus) – smješten između čekića i uzengije
o uzengija (stapes) – uzengija je svojom bazom (basis stapedis) utisnuta u ovalni otvor (fenestra ovalis) medijalnog zida
bubne duplje.
- Pokrete među slušnim koščicama regulišu mišići (masculi ossiculorum auditus).
- m.tensor tympani svojom kontrakcijom povlači bubnu opnu medijalno i štiti kortijev organ od prejakih podražaja.
- m.stapedius svojom kontrakcijom povlači stremen lateralno, olabavi bubnu opnu tj. smanji pritisak perilimfe u unutrašnjem uhu što
omogućava percepciju slabijih podražaja.
- Slušna tuba (tuba auditiva Eustachii) je dijelom koštani a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji je obložen sluznicom. Posjeduje suženje
(isthmus tubae auditivae). Započinje na lateralnom zidu ždrijela otvorom (ostium pharyngeum tubae auditivae) a završava u bubnoj
duplji otvorom (ostium tymphanicum tubae auditivae). Funkcija joj je da sprovodi zrak u bubnu duplju.

15. UNUTRAŠNJE UHO

- Unutrašnje uho je najsloženije građe jer sadrži statički i akustički organ. Oba organa se sastoje od membranoznih kanala i vrećica koji
su uloženi u koštane kanale i šupljine u piramidi sljepoočne kosti. Sastoji se iz:
o koštani dio (labyrinthus osseus) o opnasti labirint (labyrinthus membranaceus).
- Osnovna uloga unutrašnjeg uha je da prima zvučne vibracije iz srednjeg uha te da ih prenosi do centara u kori velikog mozga putem
akustičkog puta i da registruje promjene položaja tijela. Koštani labirint (labyrinthus osseus) se sastoji od naprijed postavljene pužnice
(cochleae), središnjeg dijela predvorja (vestibulum) i natrag postavljenih polukružnih kanalića (canales semicirculares).
- Pužnica (cochlea) je spiralno zavijeni koštani kanal (canalis spiralis cochleae), zavijena je 2.5x oko centralnog koštanog dijela (modiolus).
Koštana pločica (lamina spiralis modioli) nepotpuno dijeli canalis spiralis cochleae na:
o gornji dio (scala vestibuli) o donji dio (scala tympani).
- Polukružni kanalići, prednji (canalis semicircularis anterior), stražnji (canalis semicircularis posterior) i lateralni (canalis semicircularis
lateralis) su položeni u 3 osnovne ravni i pomoću 5 otvora završavaju u predvorju. Predvorje (vestibulum) je ovalna šupljina smještena
između pužnice i polukružnih kanalića.
- Dijelovi opnastog labirinta (labyrinthus membranaceus) su:
o opnasti puž (ductus cochlearis) – smješten u pužnici
o opnasti polukružni kanalići (ductus semicirculares) – nalaze se u polukružnim kanalićima
o dvije fibrozne vrećice (sacculus, utriculus) – smještene su u predvorju, povezane su kanalićem (doctus utriculosaccularis).
- U utriculus se otvaraju ductus semicirculares. Sacculus i ductus cochlearis spaja kanalić (ductus reuniens). Opnasti labirint je ispunjen
endolimfom koja se produkuje na lateralnom zidu opnastog puža a od koštanog labirinta opnasti labirint je odvojen perilimfom koja
nastaje od endolimfe.
- Opnasti puž posjeduje 3 zida. Na donjem zidu (lamina basilaris) nalazi se kortijev organ (organum spirale corti) koji sadrži neuroepitelne
ćelije koje primaju zvučne podražaje. Opnasti labirint se funkcionalno sastoji iz 2 dijela:
o akustički dio (pars auditiva) – ductus cochlearis
o statički dio (pars statica) – sacculus, utriculus i ductus semicirculares.
- Neuroepitelne ćelije statičkog dijela su smještene u zadebljanjima zida ovog dijela labirinta (macula statica sacculi, macula statica
utriculi i cristae ampullares). Podražaji iz neuroepitelnih ćelija se do CNS-a prenose vlaknima akustičkog i statičkog nerva (n.acusticus
i n.staticus).

16. TUBA AUDITIVA

- Slušna tuba (tuba auditiva Eustachii) je dijelom koštani a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji je obložen sluznicom. Posjeduje suženje
(isthmus tubae auditivae). Započinje na lateralnom zidu ždrijela otvorom (ostium pharyngeum tubae auditivae) a završava u bubnoj
duplji otvorom (ostium tymphanicum tubae auditivae). Funkcija joj je da sprovodi zrak u bubnu duplju.

17. CAVUM THYMPANI

14
- Bubna duplja (cavum tympani) je pneumatični prostor oblika bikonkavne leće. Smještena je u piramidi sljepoočne kosti. Posjeduje 6
zidova. Lateralni zid (paries membranaceus) gotovo u cjelosti gradi bubna duplja a samo mali gornji dio ovog zida gradi ljuska
sljepoočne kosti.
- Bubna opna (membrana tympani) je kutaneofibromukozna opna ovalnog ili eliptičnog oblika koja se nalazi na granici vanjskog i
srednjeg uha. Na središnjem dijelu spoljne strane nalazi se udubljenje (umbo membrane tympani) a od njega se prema naprijed i gore
pruža fibrozna vrpca (stria mallearis) na čijem se vrhu nalazi ispupčenje (prominentia mallearis). Ove morfološke detalje uzrokuje čekić
(malleus) koji je utkan u bubnu opnu.
- Prominentia mallearis se nastavlja sa 2 nabora (plica mallearis anterior et posterior) koji predstavljaju granicu između nategnutog i
nenategnutog dijela bubne opne (pars tensa et pars flaccida membrane tympani). Na medijalnom zidu (paries labyrinthicus) nalazi se
izbočenje koje uzrokuje bazalni zavoj pužnice (promontorium) a iznad i ispod njega se nalazi po jedan otvor.
- Gornji ovalni otvor (fenestra vestibuli) predstavlja komunikaciju sa predvorjem (vestibulum) unutarnjeg uha i zatvoren je sa bazom
uzengije (stapes). Donji okrugli otvor (fenestra cochleae) vodi u pužnicu (cochlea) i zatvoren je opnom (membrana tympani secundaria).
- Prednji zid (paries caroticus) posjeduje bubni otvor (ostium tympanicum tubae auditivae). Na stražnjem zidu (paries mastoideus) nalazi
se komunikacija sa mastoidnom pećinom (aditus ad antrum mastoideum). Preostali zidovi su gornji zid (paries tegmentalis) i donji zid
(paries jugularis).

RESPIRATORNI SISTEM

1. LARYNX
- Grkljan (larynx) je početni dio donjih respiratornih puteva i organ u kojem se stvara glas. Nalazi se u visini petog i šestog vratnog
kralješka ispred donjeg dijela ždrijela (pharinx). Njegovo uglasto izbočenje u predjelu vrata se naziva Adamova jabučica (pomum
adami). Duplja grkljana (cavum laryngis) počinje ulaznim otvorom grkljana (aditus laryngis) koji je sprijeda ograničen sa grkljanskim
kapkom (epiglotis), bočno sa 2 sluzokožna nabora (plicae aryepigloticae), a pozadi sa urezom (incisura interarytenoidea).
- Epiglotis se prilikom gutanja savija prema nazad i zatvara ulaz u grkljan sprečavajući da hrana upadne u grkljan. Sagitalni nabori sluznice
dijele grkljansku duplju na:
o gornji sprat o srednji sprat o donji sprat.
- Gornji sprat, predvorje (vestibulum laryngis) se pruža od ulaza grkljana do sagitalnih nabora tj. lažnih glasnih žica (plicae vestibulares).
Lažne glasne žice sadrže fibroznu vezu (ligamentum vestibulare) i međusobno zatvaraju pukotinu predvorja (rhima vestibuli).
- Donji sluzokožni nabori su glasne žice (plicae vocales) koje omeđuju otvor (rhima glotidis).
- Srednji sprat grkljana se nalazi između rhima vestibuli i rhima glotidis. Ispod rhima glotidis nalazi se donji sprat grkljana (cavum
infragloticum). U zidu grkljana nalaze se sledeće hrskavice (cartilagines laryngis):
o štitasta (cartilago thyroidea) o prstenasta (cartilago cricoidea)
o kapačna (cartilago epyglotica) o dvije trouglaste hrskavice (cartilagines arytenoideae).
- Veze i zglobovi grkljana (articulationes et syndesmoses laryngis) međusobno povezuju hrskavice grkljana a pomoću lig.cricotracheale
povezuju grkljan sa dušnikom, dok su sa membrana thyrohyoidea povezane sa os hyoideum. Zglobovi grkljana su articulatio
cricothyreoidea i articulatio cricoarytenoidea. Zglobovi grkljana omogućavaju promjenu zategnutosti i međusobnog odstojanja glasnih
žica što je neophodno za stvaranje glasa.
- Mišići grkljana (mm.laryngis) svojom kontrakcijom aktivno učestvuju u stvaranju glasa i zatvaranjem disajnog puta sprečavaju ulazak
stranog tijela. Prema mjestu pripoja i na osnovu dejstva u odnosu na glasne žice dijele se u:
o odvodioci (m.cricoarytenoideus posterior)
o privodioci (m.cricoarytenoideus lateralis, m.arytenoideus transversus et obliquus i m.thyroarytenoideus)
o zatezači (m.vocalis i m.cricothyroideus).

2. TRACHEA
- Dušnik je hrskavičavo-opnasti kanal dužine 10-12 cm koji se nastavlja od grkljana. On silazi kroz vrat ispred jednjaka i u visini petog
grudnog kralješka se račva (bifurcatio tracheae) na 2 glavna bronha (bronchus principalis dexter et sinister).
- Prednji i bočni zid dušnika je ispupčen prema naprijed i sadrži hrskavičave prstenove oblika potkovice (cartilagines tracheales). Njegov
zadnji zid je ravan i izgrađen je od mišića i vezivne opne (paries membranaceus). Glavni bronhi od račvišta dušnika odlaze prema hilusu
odgovarajućeg pluća zatvarajući međusobno ugao od 60-70 stepeni. Desni glavni bronh je dug oko 2,5 cm, upola je kraći od lijevog ali
je širi i okomitiji.

3. PULMONES
- Pluća (pulmo dexter et sinister) su glavni dio respiratornog sistema i odvojena su organima sredogruđa, obavijena seroznom opnom tj.
plućnom maramicom (pleura), imaju oblik uzdužno prepolovljene kupe, razlikuju se baza, vrh i dvije strane (unutrašnja i vanjska).
- Ivice pluća, prednja (margo anterior) i donja (margo inferior) su oštre dok je zadnja ivica (margo posterior) obla.
- Baza pluća ili dIjafragmatična strana pluća (facies diaphragmatica) je konkavna i naliježe na dijafragmu.
- Vrh pluća (apex pulmonis) se proteže od drugog rebra do gornjeg otvora grudnog koša. Spoljašnja strana pluća je konveksna i naliježe
na rebra (facies costalis).
- Unutrašnja strana pluća (facies mediastinalis) je upravljena prema organima. Neposredno iza središnjeg dijela unutrašnje strane nalazi
se hilus pulmonis kroz koji prolaze bronhi, krvni sudovi i živci tj. elementi plućnog korijena (radix pulmonis).
- U plućnom korijenu, ispred glavnog bronha, nalazi se plućna arterija (a.pulmonalis), a ispod nje dvije plućne vene (vv.pulmonales). Iza
principalnog bronha nalaze se aa.bronchiales, vv.bronchiales, limfni sudovi i živci. Lijevi plućni korijen je obavijen odozgo i pozadi sa
lukom aorte (arcus aortae), a desni sa lukom v.azygos.
- Na unutrašnjoj strani oba pluća najveći otisak ostavlja srce (impressio cardiaca). Ovaj otisak je veći na lijevom pluću, on zahvata i
prednju ivicu lijevog pluća te na njoj uzrokuje srčani usjek (incisura cardiaca). Na lijevom pluću se nalaze otisci koje ostavlja aorta,
a.subclavia, a na desnom v.cava superior, v.azygos, truncus brachiocephalicus i oesophagus.
- Lijevo pluće je kosom pukotinom (fissura obliqua) podijeljeno na gornji i donji režanj (lobus superior et inferior), a desno pluće je sa 2
pukotine, kosom (fissura obliqua) i horizontalnom (fissura horizontalis), podijeljeno na 3 režnja:
o gornji (lobus superior) o srednji (lobus medius) o donji (lobus inferior).
- Režnjevi pluća se dijele na segmente. Desno pluće ima 11 segmenata od kojih se 3 nalaze u gornjem režnju (segmentum apicale,
anterius et posterius), 2 u srednjem režnju (segmentum mediale et laterale) i 6 u donjem režnju (segmentum apicale, subapicale,
basale anterius, basale posterius, basale laterale et basale mediale). Lijevo pluće ima 10 segmenata od kojih se 4 nalaze u gornjem
režnju (segmentum anterius, apicoposterius, lingulare superius et lingulare inferius) i 6 segmenata u donjem režnju istih kao i kod
desnog plućnog krila.
- Segmenti pluća se dalje dijele na plućne režnjiće (lobulus pulmonis), a oni na plućne acinuse koji predstavljaju osnovnu jedinicu građe
plućnog parenhima. To je onaj dio plućnog parenhima distalno od terminalne bronhiole (bronchiolus terminalis). Terminalni bronhioli
se dijele u ductuli alveolares i sacculi alveolares čiji je zid u potpunosti izgrađen od alveola. Zid alveole formira alveo-kapilarna
membrana preko koje se vrši izmjena gasova između krvi i udahnutog vazduha.

4. PLEURA
- Pleura je plućna maramica koja obavija pluća. Svako pluće ima svoju pleuru. Pleura je izgrađena od dva lista, visceralnog (pleura
visceralis) koji naliježe na parenhim pluća i parijetalnog (pleura parietalis) koji naliježe na unutrašnju stranu grudnog koša.
- Između dva lista pleure nalazi se virtuelni prostor tj. pleuralna šupljina (cavum pleurae) u kojoj se nalazi nekoliko mililitara tekućine
koja omogućava klizanje ovih listova u toku disanja. Parijetalni list pleure se dijeli na tri dijela:
o pleura mediastinalis o pleura diaphragmatica o pleura costalis.

5. MEDIASTINUM
- Između pluća u grudnom košu nalazi se prostor nazvan mediastinum. Mediastinum se dijeli na prednji i zadnji.
- Prednji mediastinum (mediastinum anterius) sadrži u donjem dijelu srce (cor) i srčanu kesu (pericardium). U gornjem dijelu prednjeg
mediastinuma, ispred dušnika, nalazi se v.cava superior, arcus aortae sa truncus brachiocephalicus, a.carotis communis sinistra i
a.subclavia sinistra. Ispred ovih krvnih žila smještena je grudna žlijezda (thymus). Pored toga, kroz prednji mediastinum prolaze desni
i lijevi frenični živac (n.phrenicus dexter et sinister).
- Zadnji mediastinum (mediastinum posterius) sadrži jednjak (esophagus) i iza njega velike krvne sudove tj. grudnu aortu (aorta
thoracica), v.azygos, v.hemiazygos accesoria te grudni limfni sud (ductus thoracicus) i oba nervus vagusa (n.vagus dexter et sinister).

DIGESTIVNI SISTEM

1. USNA DUPLJA U UŽEM SMISLU

- Usna duplja (cavum oris) je početni dio digestivnog sistema, njoj su pridodate pljuvačne žlijezde, zubi i jezik. Ona je zubnim lukovima
podijeljena na:
o predvorje usne duplje (vestibulum oris) o usna duplja u užem smislu (cavum oris proprium).
- Predvorje usne duplje je naprijed ograničeno usnama (labia oris), i to gornjom usnom (labium superius) i donjom usnom (labium
inferius) dok je bočno ograničeno obrazima (buccae). Između usana se nalazi otvor usne duplje (rima oris). Predvorje komunicira sa
usnom dupljom u užem smislu preko pukotina između zubi (spatia interdentalia) i preko prostora iza zadnjeg molarnog zuba (spatium
retromolare).
- Usna duplja u užem smislu (cavum oris proprium) je odvojena od nosne duplje tvrdim nepcem (palatum durum) i mekim nepcem
(palatum molle). Tvrdo nepce zauzima prednje 2/3 krova usne duplje a grade ga processus palatinus gornje vilice i lamina horizontalis
nepčane kosti. Meko nepce (palatum molle) formira zadnju trećinu nepca. Od njegovog središnjeg dijela prema nazad i dole odlazi
resica (uvula). Lateralno od resice nalaze se parni nepčani lukovi, prednji (arcus palatoglossus) i zadnji (arcus palatopharingeus),
između kojih se nalazi udubina (sinus tonsilaris) u kojoj je smješten krajnik (tonsila palatina). Meko nepce gradi 5 parnih mišića:
o m.levator veli palatini o m.uvulae o m.palatopharingeus.
o m.tensor veli palatini o m.palatoglossus
- Mišići svojom kontrakcijom podižu meko nepce prema gore i nazad te tako zatvaraju gornji sprat ždrijela (nasopharinx). m.tensor veli
palatini je inerviran n.mandibularisom, a ostale mišiće mekog nepca inervira plexus pharingeus kojeg grade n.vagus i
n.glossopharingeus. Prema nazad sa ždrijelom usna duplja komunicira preko otvora (isthmus faucium) koji je ograničen mekim
nepcem, nepčanim lukovima i korijenom jezika (radix linguae).

2. PLJUVAČNE ŽLIJEZDE
- Usnoj duplji pridodata su tri para velikih pljuvačnih žlijezda i nekoliko manjih. U velike pljuvačne žlijezde spadaju:
o parotidna (glandula parotis) – smještena ispred ušne školjke u retromandibularnom prostoru
o podvilična (glandula submandibularis) – smještena u fovea submandibularis
o podjezična (glandula sublingualis) – smještena u fovea sublingualis.
- Pljuvačne žlijezde luče pljuvačku koja se preko njihovih izvodnih kanala izljeva u usnu duplju. Pljuvačka sadrži sluz, to je serozna
tekućina koja razmekšava hranu i enzim ptijalin koji započinje razgradnju polisaharida. Male pljuvačne žlijezde koje luče uglavnom sluz:
o glandulae buccales o glandulae linguales o glandulae palatinae

3. PHARYNX
- Ždrijelo je zajednički organ respiratornog i digestivnog sistema. Pruža se od baze lobanje do šestog vratnog kralješka gdje se nastavlja
jednjakom. Smješten je iza nosne duplje (gornji sprat – epypharinx), usne duplje (srednji sprat – mesopharinx) i iza grkljana (donji sprat
– hypopharinx).
- Na bočnim zidovima gornjeg sprata nalaze se slušne tube (ostium pharingeum tubae auditivae Eustachii), dok se na prednjem zidu
nalaze parni otvori (choanae) preko kojih komuniciraju sa nosnom šupljinom. Srednji sprat je u kontaktu sa usnom šupljinom preko
isthmus faucium, a donji sprat sa grkljanom preko aditus laryngis.
- Ždrijelo je sluzokožno-mišićna cijev izgrađena od sluznice, vezivne osnove i mišića. Mišiće ždrijela inerviraju n.glossopharingeus i
n.vagus. Sa spoljašnje strane mišiće ždrijela obavija vezivni omotač ždrijela (fascia buccopharyngea). U mišiće ždrijela spadaju:
o kružni mišići konstruktori (m.constrictor pharingis superior, medius et inferior) – svojom kontrakcijom sužavaju lumen ždrijela
o uzdužni mišići (m.stylopharingeus i m.palatopharingeus) – podižu ždrijelo i na taj način pomažu zatvaranje ulaza u grkljan.

4. ESOPHAGUS
- Jednjak je mišićno-sluzokožni organ dug oko 25 cm koji se pruža od ždrijela do želuca. Nalazi se ispred kičmenog kanala od šestog
vratnog do 10 ili 11 grudnog kralješka. Početni dio jednjaka je smješten u vratu, zatim se nalazi u mediastinumu i nakon što prođe kroz
otvor na dijafragmi (hiatus esophagus) ulazi u trbušnu šupljinu i završava u želucu. Lumen jednjaka nije u svim njegovim dijelovima isti.
- Na jednjaku postoje tri suženja. Prvo suženje nastaje kao rezultat pritiska prstenaste hrskavice grkljana, drugo kao rezultat pritiska
luka aorte a treće suženje nastaje kao rezultat pritiska dijafragme.
- Između pomenutih suženja nalaze se dva proširenja, gornje proširenje između krikoidnog i aortalnog suženja te donje proširenje
između aortalnog i dijafragmalnog suženja. Jednjak grade sluznica i mišićni sloj. Jednjak sprovodi hranu iz ždrijela u želudac.

5. VENTRICULUS
- Želudac je najširi dio probavne cijevi, predstavlja rezervoar za hranu koja se u njemu probavlja prije nego što bude potisnuta u tanko
crijevo. Kapacitet mu iznosi od 1000 do 1500 ml. Želudac je smješten u epigastriju i u lijevom hipohondriju. Na njemu se razlikuju:
o početni dio (pars cardia) o završni dio (pars pylorica) – sastoji se od antrum pyloricum i
o gornji dio (fundus) canalis pyloricus.
o tijelo (corpus)
- Na želucu se opisuju prednji i zadnji zid (paries anterior et posterior). Takođe razlikujemo desni i lijevi rub (curvatura minor et major)
- Prednji dio želuca dolazi u odnos sa lijevim režnjem jetre, prednjim trbušnim zidom, dijafragmom i prednjim dijelovima od šestog do
devetog lijevog rebra. Zadnji dio želuca dolazi u odnos gušteračom, lijevim bubregom, lijevom nadbubrežnom žlijezdom i slezenom.
- Zid želuca je izgrađen iz tri sloja:
o sluznica o mišićni sloj (glatki mišić) o serozni omotač (peritoneum).
- U sluznici fundusa želuca nalaze se želučane žlijezde (glandulae gastricae) koje luče želučani sok u kojem se nalaze voda, HCl, elektroliti
i enzim pepsin koji započinje probavu proteina.

6. INTESTINUM TENUAE
- Tanko crijevo je dugo 5-7 m. Tanko crijevo sprovodi hranu od želuca do početnog dijela debelog crijeva (intestinum caecum). U njemu
se potpuno završava varenje i resorpcija hranjivih materija iz lumena crijeva u krvotok. Tanko crijevo se sastoji iz:
o duodenum o jejenum o ileum.
- Duodenum je nepokretan i najvećim dijelom je fiksiran za stražnji trbušni zid, a jejenum i ileum su pokretni i slobodni (tenuae
mesenteriale). Duodenum je početni dio tankog crijeva, dugačak je oko 30 cm i smješten je ispred prva tri slabinska kralješka. Ima oblik
potkovice i na njemu razlikujemo gornji dio (pars superior), silazni dio (pars descedens), donji dio (pars inferior) koji je u početku
horizontalno upravljen (pars horizontalis) a nakon toga se penja prema lijevo (pars ascedens) i prelazi u jejenum u zavoju flexura
duodenojejunalis.
- Na sredini silaznog dijela duodenuma, na spoju njegovog unutrašnjeg i zadnjeg zida, nalazi se izbočenje (papilla duodeni major) na
kojoj se otvaraju glavni žučovod (ductus choledocus) i glavni izvodni kanal gušterače (ductus pancreaticus major). Iznad njega se nalazi
papilla duodeni minor na kojoj se otvara sporedni izvodni kanal gušterače (ductus pancreaticus accesorius).
- Jejenum i ileum predstavljaju pokretni dio tankog crijeva, nastavljaju se na duodenum u visini drugog slabinskog kralješka a završavaju
u desnoj bedrenoj jami ušćem ileuma u slijepo crijevo (ostium ileocecale). Dugi su oko 6 m, pri čemu 2/5 pripadaju jejenumu a 3/5
ileumu. Jejenum i ileum obrazuju 11-12 vijuga tankog crijeva (ansae intestinales). Na ušću ileuma u cekum nalazi se valvula (valvula
ileocecalis) koja sprečava vraćanje himusa iz cekuma u tanko crijevo. Svaki dio tankog crijeva ima 4 sloja:
o sluznica (tunica mucosa) o mišićni omotač (tunica muscularis)
o podsluznica (tunica submucosa) o serozni sloj (tunica serosa).
- Tanko crijevo ima specijalnu građu tako da mu je povećana apsorpcijska površina. To su kružni nabori (plicae circulares kerkringi)
građeni od sluznice i podsluznice. Nabori sluznice su crijevne resice (villi intestinales) i mikrovili sa glikokaliksom na apikalnim
površinama apsorpcijskih ćelija (enterocita).

7. HEPAR
- Jetra je najveći parenhimatozni organ težak oko 1,5 kg. Nalazi se u desnom hipohondriju, epigastriju i dijelom u lijevom hipohondriju
ispod dijafragme. Na jetri se razlikuju gornja strana (facies diaphragmatica) je konveksna i naliježe na dijafragmu, pokrivena je
trbušnom maramicom (peritoneum) a za samu dijafragmu i prednji trbušni zid fiksirana je sa srpastom vezom (ligamentum falciforme).
Donja strana jetre (facies visceralis) je konkavna i dolazi u odnos sa jednjakom (impressio cardiaca), prednjom stranom želuca
(impressio gastrica), gornjim dijelom duodenuma (impressio duodenalis), desnim zavojem kolona (impressio colona), desnim
bubregom (impressio renalis) i desnom nadbubrežnom žlijezdom (impressio suprarenalis).
- Na donjoj strani jetre nalaze se 2 sagitalna i 1 poprečni žlijeb koji skupa obrazuju formaciju u obliku slova H. Poprečni žlijeb predstavlja
jetrena vrata (porta hepatis) koja sadrže krvne žile, živce i žučovode (a.hepatica propria, v.portae, ductus hepaticus dexter et sinister).
- Lijevi sagitalni žlijeb (fissura sagitalis sinistra) se sastoji iz dva dijela. Dio ispred jetrenih vrata sadrži lig.teres hepatis a u zadnjem dijelu
se nalazi lig.venosum. U prednjem dijelu desnog sagitalnog žlijeba (fossa sagitalis dextra) nalazi se žučni mjehur (fossa vesicae felleae),
a pozadi u sulcus v.cavae nalazi se v.cava inferior. Jetru čine 4 režnja:
o desni režanj (lobus dexter) o četvrtasti režanj (lobus quadratus)
o lijevi režanj (lobus sinister) o repasti režanj (lobus caudatus).
- Režnjeve grade režnjići (lobuli hepatis). Režnjić jetre je u obliku piramide, izgrađen je iz jetrenih ćelija (hepatocita) poredanih u obliku
gredica, zrakasto raspoređenih, a između dva reda gredica nalazi se intralobularni žučni kanalić. Ovi žučni kanalići završavaju u
interlobularnim žučovodima (ductuli interlobulares). Između gredica jetrenih ćelija nalaze se kapilari koji se slivaju ka centru režnjića
gdje se nalazi v.centralis koja predstavlja početak jetrenih vena (venae hepaticae) koje se dalje ulivaju u v.cava inferior.

8. ŽUČNI PUTEVI
- Dnevno se u bazalnim uslovima izlučuje oko 500 ml žuči. Žuč koju proizvode hepatociti teče kroz žučne kapilare, žučne kanaliće i kanale.
Oni se postepeno udružuju u veće kanale dok ne nastane lijevi i desni jetreni kanal (ductus hepaticus dexter et sinister) koji spajanjem
daju zajednički jetreni kanal (ductus hepaticus communis). On se spaja sa odvodnim kanalom žučne kesice (ductus cysticus) u zajednički
žučovod (ductus choledocus) koji se otvara na papilla duodeni major duodenuma.
- Žučni mjehur (vesica fellea) i njen izvodni kanal (ductus cysticus) predstavljaju sporedne ekstrahepatične žučne putebe u kojima se žuč
skladišti izvan procesa probave. Žučni mjehur ima kruškast oblik na kojem se razlikuje dno (fundus), tijelo (corpus) i vrat (collum).
Smještena je u fossa vesicae felleae na visceralnoj strani jetre.
 9. PANCREAS
- Gušterača je mješovita žlijezda sa vanjskom i unutrašnjom sekrecijom. Smještena je retroperitonealno iza želuca uz zadnji zid trbušne
duplje u vidu široke poprečne trake. Na gušterači razlikujemo tri dijela:
o glava (caput) o tijelo (corpus) o rep (cauda).
- → Od glave pankreasa se odvaja kukasti nastavak (processus uncinatus) koji se pruža lijevo i dole. Tijelo pankreasa se pruža preko
prvog i drugog slabinskog kralješka i nastavlja se repom koji se ispred lijevog bubrega pruža ka hilusu slezene. Glavni izvodni kanal
pankreasa (ductus pancreaticus) završava na papilla duodeni major. Sporedni kanal gušterače (ductus pancreaticus accesorius) se
otvara na papilla duodeni minor. Pankreas ima dva dijela:
o egzokrini dio – gradi ga složeno alveolarno tkivo koje luči pankreasni sok koji igra ulogu u probavi hranjivih materija
o endokrini dio – izgrađen od Langer-Hansovih ostrvaca čije beta ćelije luče hormon inzulin, a alfa ćelije luče hormon
glukagon koji učestvuje u održavanju i regulaciji metabolizma glukoze.

10. INTESTINUM CRASSUM

- Debelo crijevo je završni dio probavne cijevi dužine oko 1,5 m. Sastoji se iz intestinum caecum, intestinum colon i intestinum rectum.
Na površini debelog crijeva, izuzev rektuma, vide se tri uzdužne trake:
o prednja traka (taenia libera)
o zadnja – unutrašnja traka (taenia mesocolica)
o zadnja – vanjska traka (taenia omentalis).
- Između tenija nalaze se kesasta proširenja (haustrae coli). Slijepo crijevo (intestinum caecum) se nalazi u desnoj bedrenoj jami i
predstavlja početni dio debelog crijeva, nalazi se ispod ušća ileuma u debelo crijevo. Dugo je 7-8 cm i potpuno je obavijeno
peritoneumom. Na donjem zidu slijepog crijeva, ispod ušća ileuma, nalazi se otvor (ostium apendicis vermiformis) od kojeg odlazi
crvuljak (apendix vermiformis) koji je dug 6-7 cm. On je prilično nestalan u pogledu svog položaja i pravca, najčešće se pruža naviše iza
cekuma ili silazi u malu karlicu. Crvuljak spada u limfoidne organe.
- Intestinum colon se pruža od ileocekalnog ušća do gornje ivice trećeg sakralnog kralješka gdje se nastavlja u intestinum rectum.
- Kolon se sastoji iz ushodnog kolona (colon ascedens) koji se penje od cekuma do desnog bubrega i jetre gdje pravi desni zavoj kolona
(flexura coli dextra) i prelazi u poprečni kolon (colon transversum) koji se pruža poprečno od desne fleksure do slezene gdje pravi lijevi
zavoj (flexura coli sinistra) i prelazi u silazni kolon (colon descedens). Silazni kolon se nastavlja lijevom stranom trbuha do lijeve bedrene
jame gdje prelazi u sigmoidni kolon (colon sigmoideum) koji u predjelu trećeg sakralnog kralješka prelazi u rektum.
- Rektum predstavlja završni dio debelog crijeva. Počinje od gornje ivice trećeg sakralnog kralješka te potom silazi u malu zdjelicu i
završava se u zadnjem dijelu međice sa čmarom (anus). On gradi dvije krivine, krsnu krivinu (flexura sacralis) i perinealnu krivinu
(flexura perinealis). Dugačak je oko 15 cm. Zadnja 2-3 cm prolaze kroz međicu gradeći čmarni kanal (canalis analis). Njegov gornji
prošireni dio (ampulla recti) služi kao rezervoar za fekalne mase (feces). Oko čmarnog kanala nalazi se kružni mišić (m.sphincter ani
internus) koji je pod kontrolom ANS-a, a oko njega se nalazi vanjski sfinkter (m.sphincter ani externus) koji je pod kontrolom volje i
inervira ga n. pudendus.

11. LIEN
- Slezena je smještena u lijevom hipohondriju, oblika je zrna kafe, duga 12 cm, široka 8 cm a debela oko 3 cm. Ima ulogu da razgrađuje
eritrocite, sudjeluje u regulaciji krvotoka i dio je imunološkog sistema. Posjeduje dvije strane, vanjsku (facies diaphragmatica) i
unutrašnju (facies visceralis). Unutrašnja strana dodiruje želudac, lijevi bubreg i debelo crijevo (facies gastrica, facies renalis i facies
colica). Na unutrašnjoj strani se nalazi polje (hiatus lienis) kroz koje ulaze krvni sudovi (arterije i vene lienalis), limfni sudovi i nervi.
- Slezena je spojena sa okolnim strukturama duplikaturama peritoneuma, lig.gastrolienale i lig.phrenicolienale.
- Slezenu gradi tkivo slezene (pulpa lienis) i fibrozna ovojnica (capsula fibrosa). Od unutrašnje strane fibrozne ovojnice slezene u tkivo
slezene odlaze pregrade (trabeculae lienis). Pulpu formira crvena i bijela pulpa.
- Bijela pulpa slezene je izgrađena od limfnih čvorića (folliculi lymphatici lienales), oni su odgovorni za imunološke reakcije. Crvena pulpa
je izgrađena od proširenih krvnih kapilara tj. sinusa (sinus lienis).

12. PERITONEUM
- Trbušna maramica (Peritoneum) oblaže zidove trbušne šupljine (peritoneum parietale), a takođe i organe u njoj (peritoneum viscerale).
To je serozna ovojnica koja gradi jedinstvenu peritonealnu vreću (saccus serosus peritonei) tj. cavum peritonei. Između nje i stražnjeg
dijela trbušnog zida nalazi se retroperitonealni prostor (spatium retroperitoneale). Parijetalni peritoneum prelazi sa zidova trbušne
duplje na organe i formira visceralni peritoneum.
- Visceralni peritoneum oblaže organe a od zidova trbušne duplje do organa formira podvostručenja (mesogastrium, mesenterium,
mesocolon) koja fiksiraju organe za zidove i dovode im krvne sudove i nerve. Na nekim mjestima peritoneum prelazi sa organa na
organ i gradi duplikature (ligamenta).
- Sa velike i male krivine želuca polaze podvostručenja peritoneuma, velika i mala trbušna prečaga (omentum majus et minus).
- Retroperitonealni prostor sadrži retroperitonealne organe (organa extra saccum peritonei):
o bubrezi o mokraćovodi o aorta
o nadbubrežne žlijezde o dijelovi tankog i debelog crijeva o donja šuplja vena itd.
- U peritonealnoj duplji su smješteni intraperitonealni trbušni organi (organa intra saccus peritonei):
o jetra o želudac
o slezena o dijelovi tankog i debelog crijeva.

APARATUS UROGENITALIS

1. RENES
- Bubreg je organ oblika zrna graha, smješten je retroperitonealno u trbušnoj duplji tako da desni bubreg leži nešto niže od lijevog.
Dvanaesto rebro križa sa stražnje strane polovicu lijevog bubrega a na desnoj strani križa gornju i srednju trećinu bubrega. Bubreg je
dug oko 11 cm, širok oko 5 cm i debeo oko 3 cm. Lateralni rub je konveksan. Na medijalnom rubu se nalazi ušće bubrega (hilus renalis)
koje sadrži ureter, a.renalis i v.renalis.
- Bubreg grade parenhim (parenchyma renis) i fibrozna kapsula (capsula fibrosa renis). Parenhim je građen od kore (cortex renis) i srži
(medulla renis). Srž bubrega je izgrađena od bubrežnih piramida (pyramides renales) između kojih su stubovi kortikalne mase
(columnae renales).
- Na vrhovima piramida koji su usmjereni ka hilusu nalaze se otvori (foramina papylaria) kroz koje se urin izljeva u male bubrežne čašice
(calices minores) a iz njih u velike bubrežne čašice (calices majores) kojih ima 23. Spajanjem velikih bubrežnih čašica nastaje bubrežna
vrećica (pelvis renalis) koja se nastavlja u ureter.
- Osnovna funkcionalno-anatomska jedinica bubrega je nefron. Nefron grade bubrežno tjelašce (carpusculum renalis malphigi) i
bubrežni kanalić (tubulus renalis). Bubrežni kanalići se spajaju i formiraju sabirne cjevčice (tubuli colligentes) koji se nastavljaju u
papilarne kanale (ductus papilares) koji se na vrhu piramida otvaraju u male bubrežne čašice. Pored fibrozne ovojnice bubreg obavija
omotač od masnog tkiva (capsula adiposa renis) a kao najpovršnija ovojnica izdvaja se fascia renalis.
- Prednja strana lijevog bubrega je u odnosu sa repom gušterače koji se prebacuje preko sredine bubrega, gornji dio prednje strane je
lateralno u odnosu sa lijevim zavojem debelog crijeva i vijugama tankog crijeva. Gornje 3/4 prednje strane desnog bubrega su u odnosu
sa jetrom, a ostali dio prednje strane je u odnosu sa desnim zavojem debelog crijeva i vijugama tankog crijeva.

2. URETER
- Ureter je cijev duga oko 30 cm a široka oko 3 mm. Nastavlja se na pelvis renalis a završava u mokraćnom mjehuru sa ostium ureteris.
Dio koji prolazi kroz trbušnu duplju naziva se pars abdominalis i leži na m.psoas major, sprijeda ga križaju a.testicularis i v.testicularis
a straga n.genitofemoralis. Dio koji prolazi uz lateralnu stranu male zdjelice naziva se pars pelvina i kod žene je u odnosu sa a.uterina
i matericom dok je kod muškaraca u odnosu sa sjemenovodom koji ga križa odozgo.

3. VESICA URINARIA
- Mokraćni mjehur je kod muškarca smješten između simfize sprijeda i rektuma straga dok se kod žena nalazi između simfize i materice
sprijeda te rodnice straga. Na mokraćnom mjehuru razlikujemo vrh (apex vesicae), bazu (fundus vesicae) i srednji dio (corpus vesicae).
- Kapacitet mokraćnog mjehura iznosi 200-400 ml a može se povećati i do 700 ml. U mokraćni mjehur ulaze ureteri a izlazi urethra ušćem
(ostium urethrae internum) koje okružuje m.sphincter vesicae koji vrši nevoljnu kontrolu pražnjenja urina iz mjehura.

4. TESTIS, IZVODNI KANALI

- Sjemenik (testis) je parni organ u kojem dozrijevaju sjemenske ćelije (spermium) a ima i funkciju žlijezde sa unutrašnjim lučenjem.
Ovoidnog je oblika i posjeduje vanjsku i unutrašnju stranu, prednji i stražnji rub kroz koji izlaze izvodni kanali testisa a ulaze krvni sudovi
i nervi (hilus testis).
- Sjemenik gradi vezivna ovojnica (tunica albuginea) i parenhim (parenchyma testis). Ovojnica sjemenika u visini stražnjeg ruba gradi
klinasto zadebljanje (mediastinum testis) od kojeg u unutrašnjost odlaze pregrade (septulae testis) koje dijele parenhim u režnjiće
(lobuli testis).
- Svaki režnjić grade 1-4 izuvijana kanalića (tubuli seminiferi contorti) koji su obloženi zametnim epitelom od kojeg se stvaraju sjemene
ćelije. Između kanalića se nalazi intersticijsko tkivo sa lajdigovim ćelijama koje luče hormon testosteron. Sjemeni kanalići jednog
 režnjića se spajaju i tvore pravi kanalić (tubulus seminiferus rectus) koji ulazi u zadebljanje testisa u njegovu kanalikularnu mrežu (rete
testis). Iz kanalikularne mreže izlazi 10-12 izvodnih kanalića testisa (ductuli efferentes testis) koji se otvaraju na početnom dijelu
pasjemenika.
- Pasjemenik (epididymis) je organ koji se nalazi na zadnjoj ivici i gornjem polu penisa. Njegov prednji dio je proširen i zadebljao te se
naziva glava pasjemenika (caput epididymis). Glava se natrag i dole nastavlja tijelom (corpus) koje prelazi u rep (cauda) od kojeg polazi
sjemenovod. Pasjemenik se sastoji iz jednog jako izvijuganog kanala (ductus epididymis) koji je dug 4-6 m.
- Sjemenovod (ductus deferens) je mišićno-sluzokožna cijev duga 40-60 cm. Polazi sa repa pasjemenika te prolazi kroz ingvinalni kanal
(pars inguinalis) u sastavu sjemene vrpce. Od unutrašnjeg otvora ingvinalnog kanala sjemenovod silazi u malu karlicu (pars pelvina)
idući prvo njenim bočnim zidom a potom savija prema naprijed i unutra ka bazi mokraćne bešike.
- Njegov završni dio najprije ukršta prednju stranu uretera a zatim se proširi u vidu male ampule (ampulla ductus deferentis). Ampula
sjemenovoda i izvodni kanal sjemene kesice se spajaju i grade briznik (ductus ejaculatorius).
- Sjemena kesica (vesicula seminalis) je bočni izdanak sjemenovoda. To je vijugavi sluzokožno-mišićni kanal na čijim se zidovima nalaze
kesasta proširenja. Sjemena kesica je parni organ i nalazi se ispod dna mokraćne bešike, iza i lateralno od prostate i završnog dijela
sjemenovoda. Njen izvodni kanal (ductus excretorius) se spaja sa ductus deferens i zajedno grade ductus ejaculatorius.
- Briznik (ductus ejaculatorius) nastaje spajanjem izvodnog kanala sjemene kesice (ductus excretorius) i sjemenovoda (ductus deferens).
Dug je oko 2 cm. On prolazi kroz prostatu i završava otvorom u vidu pukotine u zadnjem zidu mokraćne cijevi na njenom sjemenom
brežuljku (coliculus seminalis). Sjemenu vrpcu (funiculus spermaticus) grade:
o sjemenovod o limfni sudovi
o krvni sudovi o nervi.
- a.testicularis i a.ductus deferens su okružene venskim spletom (plexus pampiniformis). Iz tog spleta nastaje v.testicularis od kojih se
lijeva v.testicularis uliva u v.renalis dok desna v.testicularis odlazi u donju šuplju venu (vena cava inferior).
- Predstojna žlijezda (prostata) je neparni, sluzokožno-mišićni organ koji leži ispod mokraćne bešike između rektuma i preponske simfize.
Prostata ima oblik i veličinu kestena sa vrhom upravljenim nadole ka međici. Kroz prostatu prolaze oba ductus ejaculatoriusa i početni
dio urethrae koji dijeli prostatu u desni i lijevi režanj (lobus dexter et sinister). Dio prostate između mokraćne cijevi i briznika formira
lobus medius.

5. PENIS
- Penis je kopulacijski organ cilindričnog oblika. Na penisu se razlikuju sledeći dijelovi:
o korijen (radix penis) o glavić (glans penis) o donja strana (facies urethralis).
o tijelo (corpus penis) o gornja strana (dorsum penis)
- Penis se sastoji iz tri erektilna tijela, parnih kavernoznih (corpora cavernosa penis) i jednog sunđerastog (corpus spongiosum penis).
Erektilna tijela su obavijena ovojnicama (fascia penis superficialis i profunda). Kavernozna tijela polaze sa donjih ivica karličnih kostiju,
pružaju se naprijed i sjedinjuju se u tijelo penisa. Između kavernoznih tijela, sa donje strane, nalazi se spongiozno tijelo kroz koje prolazi
mokraćna cijev.
- Spongiozno tijelo je u svom prednjem i zadnjem dijelu prošireno. Zadnje proširenje (bulbus penis) naliježe na donju stranu urogenitalne
dijafragme a prednji prošireni dio obrazuje glavić (glans penis). Preko glavića penisa koža gradi duplikaturnu prevlaku (preputium
penis). Unutrašnji list prepucija je pričvršćen za rub glavića (corona glandis), a na donjoj strani iza vanjskog otvora mokraćne cijevi
gradi uzicu (frenulum preputii).
- Kavernozna tijela penisa grade erektilno tkivo puno šupljinica (cavernae corporum cavernosum) koje su odijeljene pregradama
(trabeculae corporum cavernosum). U kaverne krv dovode aa.helicinae koje imaju sposobnost regulisanja protoka krvi kroz njih, a iz
kaverni krv odvode vv.cavernosae. Prilikom polnog stimulansa, dejstvom ANS-a, dolazi do povećanog protoka krvi kroz aa.helicinae i
punjenja kaverni koje komprimiraju vv.cavernosae što dovodi do erekcije.
- Muška mokraćna cijev (urethra maculina) polazi od svog unutrašnjeg otvora (ostium urethrae internum) koji se nalazi na prednjem
uglu trougla mjehura i ide najprije kroz prostatu (pars prostatica), urogenitalnu dijafragmu (pars membranacea), a zatim ulazi u
spongiozno tijelo penisa (pars spongiosa), prolazi kroz spongiozno tijelo i otvara se na vrhu glavića svojim vanjskim otvorom (ostium
urethrae externum).
- Mokraćna cijev je duga 15-18 cm i na njoj postoje tri proširenja između kojih se nalaze suženja. Proširenja su u predjelu prostate,
bulbusa penisa i čunaste jame (fossa navicularis). Najveće suženje je u opnastom predjelu. Oko membranoznog dijela mokraćne cijevi
nalazi se poprečno-prugasti sfinkter (m.sphincter urethrae) koji je pod kontrolom volje.

6. OVARIUM
- Jajnik (ovarium) je parni organ veličine badema. Prislonjen je uz bočni zid zdjelice u peritonealnoj udubini (fossa ovarica) koja je
ograničena djelištem a.iliaca communis i materičnom vezom (lig.latum uteri). Na jajniku se razlikuju prednji rub (margo mesovaricus),
zadnji rub (margo liber), vanjski kraj (extremitas tubaria), unutrašnji kraj (extremitas uterina) te donja strana (unutrašnja i vanjska).
- Kroz mesovarium do jajnika dolaze krvni sudovi i nervi.
- Površina jajnika je glatka do puberteta a kasnije je hrapava zbog ovulacija u reproduktivnom periodu žene. Jajnik je izgrađen iz vezivne
osnove (stroma ovarii) i površnog sloja (cortex ovarii) koji sadrži jajničke miješkove (foliculi ovarii) u različitim stadijima njihovog
razvitka. Postoji nekoliko stadija razvoja folikula koji je pod kontrolom ženskih polnih hormona koji se luče ciklično. Svakog
menstruacijskog ciklusa dolazi do pucanja samo jednog folikula i oslobađanja jajne ćelije iz jajnika u slobodnu trbušnu duplju gdje biva
prihvaćena od strane resica jajovoda i ubačena u jajovod gdje se događa eventualna oplodnja.

7. TUBA UTERINA
- Jajovodi su parni cijevasti organi kroz koje prolazi jajna ćelija do materice a spermiji dospijevaju do jajne ćelije. Dugi su 14-16 cm.
- Jajovod se pruža od materičnog ugla, lateralno, kroz gornju ivicu široke materične veze (lig.latum uterii) gradeći luk koji zavija oko
jajnika. Spoljašnji kraj jajovoda je proširen u vidu lijevka (infudibulum tubae). Posjeduje nastavke (fimbriae tubae) koji okružuju
spoljašnji otvor jajovoda (ostium abdominale tubae uterinae).
- Idući od lijevka prema unutrašnjem otvoru jajovoda (ostium uterinum tubae uterinae) nalazi se proširenje jajovoda (ampula tubae
uterinae), zatim slijedi suženi dio (isthmus tubae uterinae) koji se nastavlja njegovim uterinim dijelom (pars uterina tubae).

8. UTERUS
- Materica (uterus) je šuplji, kruškoliki, sluzokožno-mišićni organ dužine 6-8 cm. Smještena je u sredini male zdjelice između mokraćnog
mjehura i rektuma. Upravljen je prema dole i ulazi u gornji kraj vagine. Na materici razlikujemo:
o tijelo (corpus uteri) o suženi dio (isthmus uteri) o vrat (cervix uteri)
- Tijelo čini 2/3 materice a na njemu se razlikuju prednja strana (facies vesicalis), zadnja strana (facies intestinalis), bočne ivice (margo
lateralis) i gornja ivica (fundus uteri). Od spoja gornje i bočnih ivica pružaju se jajovodi. Tijelo je nagnuto naprijed i sa vratom materice
zaklapa ugao otvoren prema naprijed što se označava kao antefleksija materice (anteflexio uteri).
- Vrat materice ima oblik cilindra dužine oko 2 cm. Osim toga, materica je u cjelosti nagnuta naprijed i ovakva pozicija se označava kao
anteverzija materice (anteversio uteri). Vrat materice je okružen gornjim krajem vagine i tako je podijeljen na dva dijela:
o supravaginalni dio (partio supravaginalis) o infravaginalni dio (partio infravaginalis).
- Na vaginalnom dijelu vrata nalazi se otvor (ostium uteri) koji vodi iz rodnice u šupljinu materice. Šupljina materice je duboka i suženjem
materice je podijeljena na dva dijela:
o šupljina tijela materice (cavum corporis uteri) o šupljina vrata materica (canalis cervicis uteri).
- Materica je u svom položaju fiksirana pomoću parnih veza:
o široke veze (lig.latum uteri) o oble veze (lig.teres uteri)
o vezivno tkivo (lig.cardinale uteri i ligg.sacrouterina).
- Pored toga, matericu u njenom položaju drže i mišići međice te vagina. Zid materice je izgrađen iz tri sloja:
o endometrium (unutrašnji sloj, sluznica) o perimetrium (potrbušnica).
o myometrium (mišićni, srednji sloj)

9. VAGINA
- Rodnica (vagina) je cijevoliki organ dužine oko 10 cm. Ona je kopulacioni organ i dio je porođajnog kanala. Pruža se od vrata materice,
prolazi kroz međicu i završava se otvorom (ostium vaginae) koji se nalazi između malih stidnih usana. Otvor vagine je djelimično
zatvoren tankom kožnom duplikaturom (hymen) koji puca prilikom prvog snošaja posle čega ostaju samo zaostaci djevičnjaka u obliku
bradavica (caranculae hymenales).
- Na vagini se razlikuju dva zida, prednji zid (paries anterior) i zadnji zid (paries posterior). Gornji kraj vagine okružuje vrat materice i sa
njim obrazuje dva svoda, prednji plići svod (fornix vaginae anterior) i zadnji dublji svod (fornix vaginae posterior). Zid vagine je izgrađen
iz sluznice koja je u donjem dijelu naborana (rugae vaginales) i mišićnog sloja izgrađenog iz glatkog mišićnog tkiva.

10. MLIJEČNE ŽLIJEZDE

- Dojka je parni laktacioni organ koji postoji kod oba pola ali je kod muškaraca rudimentirana. Ima oblik polulopte i bazom je fiksirana
za prednji zid grudnog koša između drugog i sedmog rebra. Na koži dojke, u visini četvrtog međurebarnog prostora, nalazi se bradavica
(papilla mammae) okružena pigmentiranim pojasom kože (areola mammae). Areola sadrži zakržljale mliječne žlijezde (glandulae
areolares) koje na površini uzrokuju montgomerijeve kvržice. U potkožnom tkivu areole nalaze se glatke mišićne niti koje uzrokuju
erekciju bradavice.
- Osnovu dojke formira masno tkivo dojke (adiposum mammae) i žlijezdano tkivo dojke (glandula mammaria). Žlijezdani dio je izgrađen
iz 15-20 režnjeva (lobi glandulae mammariae) čiji su izvodni kanali (ductus lactiferi) usmjereni radijalno prema bradavici dojke.
- Neposredno prije nego što se otvore na bradavici, izvodni kanali grade proširenje (sinus lactiferus). Režnjići su obavijeni i odvojeni
vezivnim tkivom (stroma mammae) kroz koje im dolaze nervi, limfni sudovi i krvni sudovi. Dojka je vaskularizirana granama sledećih
arterija:
o aa.intercostales o a.thoracica interna o a.thoracica lateralis.
- Limfa odlazi u regionalne limfne čvorove (nodi lymphatici axillares, intercostales praesternalis i infraclaviculares), a dojku karakteriše
to da ne posjeduje vlastite limfne čvorove.

11. ENDOKRINE ŽLIJEZDE

- Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem ili endokrine žlijezde (glandulae sine ductibus) produkte svog lučenja izlučuju direktno u krv i nemaju
svoje izvodne kanale. Produkti lučenja endokrinih žlijezda su hormoni. U ovu grupu organa spadaju žlijezde koje su razmještene u razne
dijelove organizma.
- Centralni položaj zauzima hipofiza koja svojim hormonima upravlja radom drugih endokrinih žijezda. Smještena je u bazi lobanje, u
fossa hypophiseus, u sella turcica na trupu klinaste kosti. Sastoji se iz tri dijela:
o adenohipofiza (lobus anterior) – prednji režanj hipofize, luči hormone koji djeluju na spolne žlijezde (gonadotropni
hormoni), koru nadbubrežne žlijezde (kortikotropni hormoni), štitnjaču (tirotropni hormoni) i prolaksin koji stimulište
lučenje mlijeka
o neurohipofiza (lobus posterior) – stražnji režanj hipofize, luči dva hormona, oksitocin koji uzrokuje kontrakcije materice i
vazopresin koji stimuliše reapsorpciju vode u bubrezima
o središnji dio (pars intermedia) – predstavlja vezu između nervnog sistema i sistema endokrinih žlijezda.
- Štitnjača (glandula thyreoidea) je neparna žlijezda. Smještena je na prednjoj strani vrata u medijalnoj liniji ispod grkljana. Pokrivena je
kožom, potkožnim tkivom i površnom fascijom vrata. Grade je dva režnja (lobus dexter et sinister). Režnjevi su simetrični i stoje
vertikalno. Medijalnim plohama režnjevi obuhvataju dušnik i donji dio grkljana. Lateralno su u odnosu sa žilno-nervnim snopom vrata.
Na stražnjoj strani su smještene glandulae parathyroideae. Funkcija štitnjače je lučenje hormona tiroksina koji podražuje simpatikus i
dovodi do ubrzavanja metabolizma materija i povećanja bazalnog metabolizma.
- Paratiroidne žlijezde (glandulae parathyreoideae) su dvije parne, male žlijezde, veličine zrna graška. Smještene su na stražnjoj strani
štitnjače. Dijele se na gornje i donje glandulae parathyreoideae. Funkcija im je lučenje parathormona koji je zadužen za normalan
metabolizam kalcija i fosfora.
- Grudna žlijezda (thymus) je smještena u gornjem prednjem dijelu medijastinuma. Sastoji se od dva režnja koji su spojeni suženim
dijelom (isthmus). Kod odraslih ova žlijezda nestaje, atrofira a njeno mjesto zauzima masno i vezivno tkivo koje čini corpus thymicum,
a nalazi se iza grudne kosti. Funkcija joj je lučenje hormona koji je značajan za rast i razvoj organizma.
- Nadbubrežne žlijezde (glandulae suprarenales) su parne žlijezde smještene na stražnjem trbušnom zidu između gornjeg pola bubrega
i kralježnice. Desna je trouglastog oblika i široka dok je lijeva polumjesečasta i izdužena. Desna je u odnosu sa visceralnom stranom
jetre i donjom šupljom venom dok je lijeva u odnosu sa stražnjim zidom želuca i trbušnom aortom. Nadbubrežna žlijezda je izgrađena
iz kore (cortex) i srži (medulla).
- Srž luči hormon adrenalin koji pojačava rad simpatikusa (ubrzava rad srca, povećava arterijski pritisak i dovodi do vazokonstrikcije).
Kora luči hormon kortin koji pojačava dejstvo parasimpatikusa (usporava srčani rad, snižava pritisak i dovodi do vazodilatacije). Hormon
kortin takođe pojačava dejstvo polnih žlijezda, pojačava stvaranje pigmenata u koži i izlučuje kompleks hormona koji utiču na
metabolizam bjelančevina, ugljenih hidrata i soli.

ANGIOLOGIJA

1. TOK KRVI U SUDOVNOM SISTEMU

- Kardiovaskularni sistem ima ulogu da omogući neprekidnu cirkulaciju krvi. Cirkulacijom krv u tkiva odnosi neophodne materije za
ishranu i kiseonik, a iz tkiva odnosi raspadne produkte metabolizma te CO2 do organa preko kojih te materije bivaju eliminisane iz
organizma. Kontinuirana cirkulacija je omogućena zahvaljujući srcu kao pumpi koja stvara gradijent pritiska između pojedinih dijelova
cirkulacije, elastičnosti arterijskog sistema kao i postojanju zatvorenog sistema cirkulacije.
- Postoji veliki i mali krvotok (circulus sanguinis major et minor).
- Veliki krvotok čine lijevi atrij, lijevi ventrikul, aorta i cijeli arterijski sistem kao i cijeli venski sistem.
- U mali krvotok spadaju desni atrij, desni ventrikul, sistem plućne arterije, plućne kapilare i sistem plućnih vena.
- Sistem krvnih sudova je dio cirkulatornog sistema kojima kola krv iz srca ka periferiji tijela i natrag u srce tako da svaka ćelija u tijelu
dobije odgovarajuću opskrbu O2 i hranjivim tvarima te da se oslobodi CO2 i nepotrebnih produkata metabolizma. Postoje tri vrste
krvnih sudova:
o arterije – odvode vensku krv iz srca do pluća i arterijsku krv do ostalih dijelova tijela
o vene – dovode vensku krv iz tijela u srce i arterijsku krv iz pluća
o kapilare – komunikacija između arterijskog i venskog sistema.
- Arterijsku krv srce dobija iz dvije arterije (arteria coronaria dextra et sinistra) koje se odvajaju od uzlazne aorte odma iznad
polumjesečaste valvule. Vensku krv srca skuplja sinus coronarius.

2. SRCE – SASTAV I TOPOGRAFIJA

- Srce (cor) je glavni organ pribora za krvotok, smješteno je u srčanoj kesi (pericardium) a nalazi se u srednjem mediastinumu. Ima oblik
kupe sa bazom gore, desno i nazad dok je vrh upravljen dole, lijevo i naprijed. Zid srca je izgrađen iz tri sloja:
o unutrašnji sloj (endocardium) o vanjski sloj (epicardium).
o srednji mišićni sloj (myocardium)
- Srce ima oblik nepravilne trostrane piramide na kojoj se razlikuju baza (basis cordis), vrh (apex cordis) i tri strane:
o prednja strana (facies sternocostalis) – dolazi u odnos sa prednjom stranom grudnog koša tj. sa grudnom kosti i lijevim
rebarnim hrskavicama
o zadnja strana (facies diaphragmatica) – leži na dijafragmi
o lijeva strana (facies pulmonalis) – dolazi u odnos sa lijevim plućnim krilom.
- Na bazi srca nalazi se kružni žlijeb (sulcus coronarius) koji označava granicu između njegovih šupljina tj. između komora i pretkomora.
Od ovog žlijeba prema dole silaze dva uzdužna žlijeba, prednji (sulcus interventricularis anterior) i zadnji (sulcus interventricularis
posterior), koji označavaju granicu između komora. Ova dva žlijeba se spajaju desno od srčanog vrha gradeći usjek (incisura apicis
cordis). Na bočnim stranama pretkomora nalaze se auricula dextra i auricula sinistra.
- Srce je izgrađeno iz 4 šupljine, desne i lijeve pretkomore (atrium dexter et sinister) te desne i lijeve komore (ventriculus dexter et
sinister). Između pretkomora nalazi se međupretkomorna pregrada (septum interatriale), a između komora međukomorna pregrada
(septum interventriculare). Na međupretkomornoj pregradi, u lijevoj pretkomori, nalazi se fossa ovalis koja predstavlja ostatak
foramena ovale.
- Atriji i ventrikuli se povezuju u venska ušća (ostium venosum dexter et sinister) na kojima se nalaze zalisci (valvulae). Između desne
pretkomore i desne komore nalazi se trolisni zalistak (valvula tricuspidalis) koji je izgrađen iz 3 lista, prednji, zadnji i unutrašnji list
(cuspis anterior, posterior et septalis). Između lijeve pretkomore i lijeve komore nalazi se dvolisni zalistak (valvula bicuspidalis, valvula
mitralis) kojeg formiraju 2 lista, prednji i zadnji list (cuspis anterior et posterior).
- U desni atrij se ulivaju gornja šuplja vena (vena cava superior) i donja šuplja vena (vena cava inferior), svojim ušćima (ostium venae
cavae superioris et inferioris). Medijalno od ušća donje šuplje vene nalazi se ušće srčanog venskog sinusa (sinus coronarius). U lijevu
pretkomoru uliva se 4-5 plućnih vena (venae pulmonales).
- Desna komora ima oblik trostrane piramide. Sa njenih zidova polaze papilarni mišići, prednji (m.papillaris anterior), zadnji (m.papillaris
posterior) i unutrašnji (m.papillaris septalis) koji se preko svojih tetiva (chordae tendineae) vežu za listove zalistaka. Iz desne komore
izlazi plućna arterija (truncus pulmonalis), arterijskim ušćem (ostium trunci pulmonalis), koja odvodi vensku krv u pluća na
oksigenizaciju. Na njenom početku nalazi se zalistak (valvula trunci pulmonalis).
- Lijevi ventrikul ima izgled spljoštene kupe. Sa njegovih zidova odlaze papilarni mišići, prednji (m.papillaris anterior) i zadnji (m.papillaris
posterior) koji se preko svojih tetiva (chordae tendineae) vežu za listove mitralne valvule. Iz lijevog ventrikula izlazi glavna arterija
čovječijeg organizma, aorta , arterijskim ušćem (ostium aortae) na čijem se početku nalazi zalistak (valvula aortae).
- Miokard gradi radna muskulatura srca koja se kontrahuje cijeli život te specifična muskulatura srca koja provodi podražaj po cijelom
srcu i usklađuje rad svih dijelova srca.
- Radna muskulatura srca ima 2 odvojena dijela, radnu muskulaturu pretkomora i radnu muskulaturu komora. Oba dijela radne
muskulature imaju zajedničko polazište sa srčanog skeleta. Srčani skelet grade fibrozni prstenovi (anuli fibrosi) i srčani trokutovi
(trigona fibrosa). Postoje 4 fibrozna prstena koji odgovaraju arterijskim i venskim ušćima, a između njih se nalaze dva fibrozna trougla
od kojih je desni veći od lijevog i naziva se centrum tendineum cordis.
- Radna muskulatura komora sastoji se iz 2 dijela. Svaka komora posjeduje vlastita mišićna vlakna koja oblikuju samu komoru (fibrae
propriae). Mišićna vlakna lijeve i desne komore obavijena su zajedničkim vlaknima (fibrae communes). Ove zajedničke niti komora
imaju površni dio (fibrae communes superficiales) i duboki dio (fibrae communes profundae) koji grade međukomornu pregradu.
- Radna muskulatura srca ima osnovna vlakna za svaku pretkomoru i zajednička vlakna za obje pretkomore. Zajednička vlakna ne
formiraju zajedničku ovojnicu za obje komore već formiraju dva snopa, transverzalni i anteroposteriorni.
- U srcu se nalazi i specifična sprovodna muskulatura koja ima sposobnost da stvara akcijske potencijale (impulse) pod čijim se uticajem
srce kontrahuje i relaksira a to omogućava punjenje i pražnjenje srca krvlju. Sastoji se od sinusatrijalnog sistema i atrioventrikularnog
sistema. Prvi formira sinoatrijalni čvor (nodus sinoatrialis Keith Flack) koji je smješten medijalno uz ušće gornje šuplje vene ispod
epikarda. Atrioventrikularni sistem grade atrioventrikularni čvor (nodus atrioventricularis Aschof Tawara) koji je smješten na podu
desne pretkomore, Hissov snop (fasciculus atrioventricularis Hiss) koji polazi od atrioventrikularnog čvora i nakon kratkog puta podijeli
se na desnu i lijevu granu (crus dexter et sinister) i Purkinijeva vlakna.
- Endocardium je serozna opna koja oblaže unutrašnjost srca zajedno sa svim strukturama koje se nalaze u pretkomorama i komorama
srca.
- Srce i početni dijelovi velikih krvnih sudova koji polaze iz srca obavijeni su fibroznom opnom (pericardium). Perikard se sastoji iz 2 lista:
o vanjski fibrozni list (paricardium fibrosum) o unutrašnji serozni list (pericardium serosum).
- Serozni perikard se sastoji iz parijetalnog lista (lamina parietalis) koji oblaže unutrašnju stranu fibroznog perikarda i iz visceralnog lista
(lamina visceralis) koji oblaže srce gradeći vanjski sloj srca (epicardium). Između parijetalnog i visceralnog lista nalazi se prostor (cavum
pericardi).

3. KRVNI SUDOVI MALOG KRVOTOKA

- U mali krvotok (circulus sanguinis minor) spadaju desni atrij, desni ventrikul, sistem plućne arterije, plućne kapilare i sistem plućnih
vena.
- Truncus pulmonalis je arterijsko stablo koje izlazi iz desne komore. U početku se pruža naviše i lijevo te se podijeli na 2 grane, lijevu i
desnu plućnu arteriju (a.pulmonalis dextra et sinistra) koje ulaze u pluća. Plućne vene (vv.pulmonales), 2 desne i 2 lijeve, po izlasku iz
plućnog hilusa pružaju se medijalno i završavaju u lijevom atriju. One u atrij donose oksigenisanu arterijsku krv. Vene velikog i malog
krvotoka obrazuju dva sistema koji se preko gornje i donje šuplje vene ulivaju u desni atrij.

4. KRVNI SUDOVI VELIKOG KRVOTOKA

- Veliki krvotok (circulus sanguinis major) čine lijevi atrij, lijevi ventrikul, aorta i cijeli arterijski sistem kao i cijeli venski sistem.
- Aorta je najveća arterija našeg organizma i od nje nastaje cijeli arterijski sistem velikog krvotoka. Izlazi iz baze lijevog ventrikula penjući
se nagore i desno (aorta ascedens) a onda se u obliku luka (arcus aortae) prebacuje preko lijevog bronha i prelazi na lijevu stranu
silazeći niz grudni dio kralježnice (aorta descedens) kao grudna aorta (aorta thoracica).
- Grudna aorta prolazi kroz aortalni otvor prečage (hiatus aorticus), ulazi u trbušnu duplju i prelazi u trbušnu aortu (aorta abdominalis).
- U visini četvrtog lumbalnog kralješka aorta se podijeli na desnu i lijevu zajedničku bedrenu arteriju (a.iliaca communis dextra et
sinistra). Svaka od njih se dalje dijeli na vanjsku i unutrašnju bedrenu arteriju (a.iliaca externa et interna) koje vaskulariziraju nogu tj.
malu zdjelicu. Iz luka aorte polaze 3 krvna suda:
o truncus brachiocephalicus o a.carotis communis sinistra o a.subclavia sinistra
- Truncus brachiocephalicus se dijeli na a.carotis communis dextra i a.subclavia dextra. a.carotis communis daje a.carotis internu et
externu. a.carotis interna ulazi u lobanju gdje vaskularizira mozak, a a.carotis externa vaskularizira vanjske dijelove glave, lica i dijela
vrata. Osim a.carotis internae, mozak vaskulariziraju i aa.vertebrales iz a.subclaviae. a.subclavia se nastavlja u a.axillaris, glavnu
arteriju ruke, no prije toga daje a.vertebralis i a.thoracicu internu. a.axillaris se produžava u arteriju nadlaktice (a.brachialis) koja daje
2 arterije podlaktice (a.radialis i a.ulnaris).
- Grane grudnog dijela aorte su arterije za organe grudne šupljine:
o aa.bronchiles o aa.intercostales – za zidove grudnog koša i gornji dio
o rami mediastinales abdomena.
o rami esophagei
- Trbušna aorta opskrbljava krvlju abdomen, zdjelicu i donji ekstremitet. Grane za trbušne organe su:
o truncus coeliacus – dijeli se na a.gastrica o a.suprarenalis
sinistra, a.lienalis i a.hepatica communis o a.renalis
o a.mesenterica superior o a.testicularis.
o a.mesenterica inferior
- a.iliaca interna vaskularizira zdjelične organe (a.uterina, a.pudenda interna i a.vesicalis) dok a.iliaca externa daje arterije za nogu
(a.femoralis, a.poplitea, a.tibialis anterior et posterior i a.peronea).

5. LIMFNI SISTEM
- Limfni sistem je otoka velikog krvotoka i sastavni je dio krvno-žilnog sistema čovjeka. Krv iz arterijskih kapilara ne prelazi u cjelosti u
vene jer dio krvne plazme prolazi kroz zid kapilara gdje zajedno sa produktima metabolizma odlazi u limfne kapilare a potom u limfne
sudove (vasa lymphatica).
- Manji limfni sudovi se spajaju u veće, potom u truncuse koji formiraju 2 glavna limfna stabla (ductus thoracicus i ductus lymphaticus
dexter). Glavna limfna stabla završavaju u desnom i lijevom venskom uglu (angulus venosus) odnosno mjestu spoja unutrašnje
jugularne vene (v.jugularis interna) i potključne vene (v.subclavia).
- U tok limfnih sudova uključeni su i limfni čvorovi (nodi lymphatici) koji filtriraju limfu i produkuju limfocite i monocite. Limfa se razlikuje
od krvi po tome što ne sadrži eritrocite i što sadrži znatno manje bjelančevina plazme nego krv. Limfni čvorovi (nodi lymphatici) su
limfatični organi čija veličina seže do veličine zrna graha. Uklopljeni su u tok limfnih sudova tako da limfa prolazi kroz njih dok strana
tijela i bakterije bivaju zadržane i fagocitirane.
- Limfni sudovi (vasa lymphatica) se dijele na površne i duboke. Površni polaze iz kože i završavaju u dubokim limfnim sudovima koji
polaze iz dubokih struktura tijela i svojim tokom uglavnom odgovaraju dubokim venama.
- Cjelokupna limfa čovjekovog tijela završava u venskoj krvi velikog krvotoka preko 2 glavna limfna suda (ductus thoracicus i ductus
lymphaticus dexter).
- Grudni limfni sud (ductus thoracicus) skuplja limfu iz lijeve polovine grudi, glave, vrata te iz cjelokupnog tijela ispod dijafragme. Nastaje
u visini prvog lumbalnog kralješka spajanjem truncus lumbalis dexter et sinister i truncus intestinalis koji skuplja limfu iz donjih
ekstremiteta, zdjelice i trbuha.
- Ductus thoracicus prelazi iz trbušne duplje u grudnu duplju kroz dijafragmu i završava se u lijevom venskom uglu. Prije nego završi u
lijevom venskom uglu on prima limfne sudove koji mu dovode limfu iz lijeve polovine grudi (truncus bronchomediastinalis sinister),
lijeve ruke (truncus subclavius) i lijeve polovine glave i vrata (truncus jugularis).
- Crijevni limfni sud (truncus intestinalis) odvodi limfu iz jetre, želuca, slezene, gušterače te tankog i debelog crijeva. U njegov tok je
uključeno oko 200 mezokoličnih i mezenterijalnih limfnih čvorova te nekoliko regionalnih limfnih čvorova koji odgovaraju pojedinim
organima.
- Desno i lijevo slabinsko stablo (truncus lumbalis dexter et sinister) odvode limfu nogu, zdjelice i retroperitonealnih organa. Nalaze se
bočno od aorte i pridruženo im je dvadesetak paraaortičnih limfnih čvorova a takođe i regionalni limfni čvorovi ingvinalnog područja
(nodi lymphatici inguinales superficiales). Osim njih donji ekstremitet posjeduje limfne čvorove prednje strane potkoljenice i limfne
čvorove zatkoljene jame.
- Potključno limfno stablo (truncus subclavius) je nastavak limfnih sudova ruke koji se dijele na površne i duboke. U njihov tok su
uključeni lakatni i pazušni limfni čvorovi (nodi lymphatici axillares). Pazušni limfni čvorovi sakupljaju limfu iz dojke i iz grudnog koša.
- Bronhomedijastinalno limfno stablo (truncus bronchomediastinalis) prikuplja limfu stražnjeg zida grudnog koša, odgovarajućeg pluća
i organa odgovarajuće polovine sredogruđa. Priključeni su mu regionalni limfni čvorovi organa grudne duplje.
- Jugularno limfno stablo (truncus jugularis) odvodi limfu odgovarajuće polovine glave i vrata odnosno organa ovih dijelova tijela.
Priključeni su mu duboki limfni čvorovi vrata (nodi lymphatici cervicales profundi) i lica.
- Desni limfni sud (ductus lymphaticus dexter) završava u desnom venskom uglu a nastaje spajanjem truncus jugularis dexter, truncus
subclavius dexter i truncus bronchomediastinalis dexter. Prikuplja limfu iz desne polovine glave i vrata, desne polovine grudi i desne
ruke.