Professional Documents
Culture Documents
Bencic - Povijest I Filozofia Tehnike 2
Bencic - Povijest I Filozofia Tehnike 2
Urednici:
prof. dr. sc. Zvonko Benčić
Josip Moser, dipl. ing.
Recenzenti:
prof. dr. sc. Zvonko Bemčić
dr. sc. Branko Hanžek
Lektura:
GRAPA d.o.o., Zagreb
Grafička priprema:
GRAPA d.o.o., Zagreb
Nakladnik:
KIKLOS – KRUG KNJIGE d.o.o.
ISBN: 978-953-7992-06-4
Tisak:
Denona d.o.o., Zagreb, 2017.
Zvonko Benčić • Josip Moser
urednici
POVIJEST I
FILOZOFIJA TEHNIKE
radovi EDZ sekcije
2017. godine
Zagreb, 2017.
Autori članaka:
Prof. dr. sc. Zvonko BENČIĆ Dr. sc. Iva KURELAC
Sveučilište u Zagrebu Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Fakultet elektrotehnike i računarstva Zavod za povijesne i društvene znanosti
Unska 3 10000 Zagreb, Hrvatska
10000 Zagreb, Hrvatska ikurelac@hazu.hr
zvonko.bencic@fer.hr
Mr. sc. Ernst MIHALEK
Dr. sc: Marijana BORIĆ Elektrotehničko društvo Zagreb
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Berislavićeva 6
Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU 10000 Zagreb, Hrvatska
A. Kovačića 5 ernst.mihalek@zg.t-com.hr
10000 Zagreb, Hrvatska
mbuljan@hazu.hr Josip MOSER, dipl. ing.
Elektrotehničko društvo Zagreb
Dr. sc. Branko HANŽEK Berislavićeva 6
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 10000 Zagreb, Hrvatska
Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU josip.moser@xnet.hr
A. Kovačića 5
10000 Zagreb, Hrvatska Prof. dr. sc. Gojko NIKOLIĆ
bhanzek@hazu.hr Jordanovac 119
10000 Zagreb, Hrvatska
gojko.nikolic@ttf.hr
Akad. prof. dr. sc. Zijad HAZNADAR
Sveučilište u Zagrebu
Jadranko STILINOVIĆ, dipl. ing.
Fakultet elektrotehnike i računarstva
II. odvojak Ivana Mažuranića 3
Unska 3
10430 Samobor, Hrvatska
10000 Zagreb, Hrvatska
jadranko.stilinovic@masinoprojekt.hr
zijad.haznadar@fer.hr
Mr. sc. Želimir VOLF
Prof. dr. sc. Zvonimir JAKOBOVIĆ Elektrotehničko društvo Zagreb
Vugrinščak 1 Berislavićeva 6
10430 Samobor, Hrvatska 10000 Zagreb, Hrvatska
zvonimir.jakobovic@outlook.com zelimir.volf@zg.t-com.hr
Prof. dr. sc. Franjo JOVIĆ Prof. dr. sc. Darko ŽUBRINIĆ
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Sveučilište u Zagrebu
Fakultet elektrotehnike, računarstva i Fakultet elektrotehnike i računarstva
informacijskih tehnologija Unska 3
Kneza Trpimira 2B 10000 Zagreb, Hrvatska
31000 Osijek, Hrvatska darko.zubrinic@fer.hr
jovic@etfos.hr
Predgovor....................................................................................................VII
Što je povijest, a što filozofija tehnike? (Branko Hanžek)................................. 1
Herman Dalmatin i njegovo shvaćanje matematike (Marijana Borić)............. 12
Faust Vrančić i njegov historiografski rad (Iva Kurelac)................................. 21
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića (Gojko Nikolić).............. 38
Antun Vrančić (Josip Moser)............................................................................. 66
Marko Antun de Dominis – fizičar na pragu novovjekovlja (Marijana Borić)..... 74
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić
(Darko Žubrinić)......................................................................................... 81
Oton Kučera – predsjednik Matice hrvatske i prvi promicatelj radija
u Hrvatskoj (Zvonimir Jakobović).............................................................118
Vrijedan doprinos Otona Kučere hrvatskoj tehnici (Tatjana Kren)................ 133
Elektrotehnika: razvoj i perspektive u svijetu i Hrvatskoj (Zijad Haznadar)...... 159
Henglov izvor svjetla, pogonske sile i udobnijeg kretanja (Marijan Kalea)....... 167
Šezdeset godina prijenosa električne energije u Slavoniji i Baranji
(Marijan Kalea)......................................................................................... 178
Moj hod s telegrafijom (Želimir Volf).............................................................. 192
Povijest normizacije u području planiranja sustava zaštite od munje
(Ernst Mihalek).......................................................................................... 217
Stvarnost proizvodnje artefakata (Franjo Jović)............................................. 227
Elektroindustrija XX. stoljeća u Hrvatskoj (Zvonko Benčić).......................... 235
A zašto? (Jadranko Stilinović)......................................................................... 257
Predgovor
Branko Hanžek
1. Odrednice
Na prvi pogled čitatelj bi mogao pomisliti da upitni naslov nije baš jasno
dorečen. Mnogi bi pomislili da je to poigravanje s definicijama. Također bi se
podrazumijevalo da većina ljudi zna kakvo je značenje riječi povijest, kakvo
filozofije, a kakvo tehnike. Ali što je to povijest tehnike, a što filozofija tehnike?
Krenimo od nečega što većina smatra općepoznatim.
1.1. Povijest
Definirajmo prvo povijest. Povijest se danas preko suvremenih elektronskih
obavijesnih sredstava definira kao znanost koja u prostornom i vremenskom
2 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
1.2. Filozofija
Pod filozofijom se smatra sustavno proučavanje načelnih, apstraktnih i op-
ćih problema vezanih za bitak (tj. sve ono što jest), moral, um, jezik, ljudsku
egzistenciju, stvarnost i vrijednosti. Filozofija je uvijek pokušaj da se kakva
ideja ili objašnjenje dovede do kraja.
1.3. Tehnika
Tehnika je skup svih oruđa i znanja proizvodnje koja su se povijesno razvi-
jala i koja čovjeku omogućuju djelovanje na prirodu. Naši suvremenici, kao
vatreni pobornici interdisciplinarnosti, također su ustalili termine hardsciences
(koji se odnosi na prirodne i tehničke znanosti, dakle i na tehniku) i softsciences
(koji se odnosi na humanističke i društvene znanosti, dakle i na povijest).
Slika 1.: Fizikalni institut (Zavod), nacrt položaja instalacija. Izvor: Arhiv Prirodoslovno-mate-
matičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Fizički odsjek.
6 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
umijeće. Sam čovjek neće bez toga jasno vidjeti vlastitu stvarnost, a ni stvarnost
vlastitih artefakata. Potrebno je, dakle, novo pretakanje tehnike u znanost. I još je
jedna važna uloga tehnike u današnjem životu. Kad postane potpuna znanost teh-
nika će nam pomoći da se upoznajemo sa samim sobom. Na koji način? Upozna-
jući se s novim umijećem, tehnikom, na kojoj će počivati naš način života, stjecat
ćemo samosvijest. Filozofija tehnike (u širem i suvremenom smislu) u tom samo-
osvješćivanju, kao bitan doprinos, svakako će moći puno pomoći.
nagađanja. Taj primjer iz starije povijesti neka bude dovoljno poučan da bi nas
danas opomenuo kako je potrebno više pisati o tehnici.
Slika 2.: Uputa u metričku mjeru, neuočeni dokument povezan s člankom S. Vikera: Korijeni
hrvatskog zakonskog mjeriteljstva. Izvor: Knjižnica Hrvatskog školskog muzeja.
znanstveni iskaz, ne toliko precizan i točan kao matematičku formulu, ali pouz-
dan za daljnje postupanje. To je toliko željeno znanstveno predviđanje koje će
tako dobiti visok stupanj vjerojatnosti. Složenost pojava u humanističkim zna-
nostima (povijest) pretvorit će izvjesnu sigurnost u veliku vjerojatnost kad je
riječ o povezivanju pojmova. Kratkoća etabliranja povijesti i filozofije znanosti
(tehnike) bit će dostatna za objašnjenje nepreciznosti povezanosti između novih
i starih znanstvenih teorijskih pojmova. Prirodne znanosti tu su u velikoj pred-
nosti zahvaljujući svojoj dosta dugoj povijesti.
S pomoću nekoliko spomenutih metoda samo je napipana problematika
idealizacije nalaženja i učvršćivanja jedinstvene metode svih znanosti. Još smo
daleko od tog cilja.
3.4. Ilustracije
Osim iznošenja teksta, korisno bi bilo koristiti i što više ilustracija. Ilustra-
cije su mnogo više od običnog ukrasa ili sredstva da se prekine suhoparnost i
uvede više svježine i vedrine. Njihov slijed treba se posebno odabrati kako bi
se bjelodano istaknuo redoslijed značajnijih događaja u toku povijesti. Osim
toga, tako povezane ilustracije bit će uporišne predodžbe i služit će kao djelo-
tvoran oslonac našeg prisjećanja.
Zaključak
Prije jasnog definiranja pojmova povijest i filozofija tehnike, nužno je točno
odrediti pojam tehnike. Tehnika je skup cjelokupne proizvodnje i teorijsko
objašnjenje djelovanja artefakata koji su se povijesno razvijali i preko kojih je
čovjek prirodi nametao pitanja prisiljavajući je da daje odgovore. Drukčije: teh-
nika postupaka proizvodnje je djelatnost koja se služi materijalnim, ljudskim i
znanstvenim sredstvima i koja jako ovisi o stupnju uređenosti zajednice (drža-
ve). Ta djelatnost treba postići neku svrhu i cilj, a kako ona potječe od čovjeka,
mora imati svoju povijest. Time bi pokušaj odgovora na pitanje što je povijest
tehnike dobio svoj zaokruženi oblik.
Filozofiju tehnike najbolje bismo opisali sintagmom kojom se izražava mi-
sao o načelima kako god ih izrazili, a ta načela sadržavaju neku namjerno iza-
branu ili baštinjenu filozofiju. Filozofija tehnike bavi se problemima tehničkog
iskorištavanja i popredmećivanja svijeta u cjelini i kritički nastoji osvijetliti
posljedice takva odnosa.
Tako iskazani pokušaji definiranja trebali bi biti potkrijepljeni pisanjem
radova o povijesti i filozofiji tehnike. Najbolji način da napisani radovi daju
najveći doprinos razvoju metodologije je korištenje znanstvenih metoda.
What is History and what is Philosophy of Modern Technique? 11
Literatura
Branko Hanžek
Marijana Borić
Herman Dalmatin
i njegovo shvaćanje matematike
Uvod
Herman Dalmatin ili Herman Dalmatinac (lat. Hermannus Dalmata, Her
mannus Sclavus, Hermannus Secundus, Hermannus de Carinthia) najstariji je i
jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika i filozofa te prevoditelj s arapskog na
latinski jezik. Svojim je znanstvenim radom i prijevodima znatno pridonio za-
padnoeuropskoj znanosti XII. stoljeća. Povjesničari znanosti ubrajaju ga među
najvažnije posrednike između zapadnoeuropske i arapske znanstvene tradicije
jer je upravo zahvaljujući njegovim prijevodima Europa upoznala neka temeljna
Herman Dalmatin i njegovo shvaćanje matematike 13
1. Život
Herman je rođen početkom XII. st. u središnjoj Istri. Školovanje je započeo
u benediktinskoj samostanskoj školi u Istri, najvjerojatnije u benediktinskom
samostanu sv. Petra i Pavla u Šumi, a nastavio 1130. u katedralnoj školi u Char-
tresu, gdje mu je učitelj bio znameniti Thierry iz Chartresa. Ta je škola imala
veliku ulogu u pripremama za prevođenje arapskih znanstvenih djela. Neka
arapska znanja koja su u zapadnu Europu prodirala već u X. i XI. st. njegovala
su se u katedralnoj školi u Chartresu. Uz ostalo, u njoj su se širila znanja o
pozicijskom brojevnom sustavu te o konstrukciji i upotrebi astrolaba.
Herman školovanje dovršava u Parizu 1135. godine, a nakon završetka stu-
dija sa školskim kolegom Robertom iz Kettona (ili Chestera) putuje na istok
gdje se upoznaje s arapskom znanosti. Nakon toga vraća se u Španjolsku gdje
prevodi znanstvena djela s arapskog na latinski jezik. Pisao je i kompilacije iz
indijskih i arapskih djela, a u zrelijoj fazi načinio je i svoje izvorno znanstveno
djelo. Herman je dao i svoj doprinos upoznavanju Europe s islamom. Godine
1142. Petar Časni (Petrus Venerabilis) njemu je i Robertu iz Kettona povjerio
prevođenje Kurana i sastavljanje tekstova o islamu. Te je godine Herman pre-
veo tekstove O Muhamedovu rođenju (De generatione Mahumet) i Muhamedov
nauk (Doctrina Mahumet). Putovao je po Španjolskoj te se pretpostavlja da je
u Leónu otvorio svoju školu. Iz Leóna se preselio u Francusku, u Toulouse, a
14 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
zatim u Bézieres, gdje je 1143. godine napisao izvorno djelo pod nazivom De
essentiis. To je djelo spoj platonizma, aristotelizma, kršćanstva i islamske filo-
zofije. Smatra se da je to najvažnije Hermanovo djelo, a nastalo je na temelju
dviju tradicija, zapadnoeuropske i arapske. U njemu izlaže svoju prirodnu filo-
zofiju, spajajući platonizam filozofske škole u Chartresu u čijem se duhu obra-
zovao, s aristotelizmom koji je upoznao preko Abu Mašarova djela Introducti
orum in astronomiam. Tim djelom Herman utire put novim koncepcijama
znanosti i svrstava se u red najistaknutijih znanstvenika XII. stoljeća.
Herman je 1143. preveo djelo Planisfera velikog aleksandrijskog astronoma
i matematičara Klaudija Ptolemeja. Prijevod je imao posebno značenje jer je omo-
gućio da se upravo preko njega zapadna Europa upozna s tim važnim djelom.
Sadrži stereografske projekcije nebeske sfere na ravninu pa je u srednjem vijeku
na zapadu poslužilo kao teorijska podloga za konstrukciju astrolaba. Dugo se vje-
rovalo da je Hermanov prijevod jedini način na koji je sačuvano to Ptolemejevo
djelo. Poslije je pronađen drugi primjerak prijevoda na arapski jezik (MS 2671,
Istanbul, Aja Sofija). Također se pretpostavlja da je Herman autor djela O upora
bi astrolaba (De usu astrolabii). Tekst sadrži bilješku nepoznatog prepisivača u
kojoj se za Hermana kaže da je autor. Osim toga, Richard de Fournival, utemelji-
telj prve javne knjižnice u Europi, u svojem je katalogu Biblionomia (1246.) uz
još dva Hermanova djela (reviziju Adelardova prijevoda Euklidovih Elemenata i
prijevod De opere numeri et operas materia), spomenuo i Hermanovo djelo o
astrolabu. Nakon 1143. godine ne postoje sigurni podaci o Hermanovu životu.
Slika 1.: Alegorijska slika Sunca na stranici iz Abu Ma sharova djela Introductorium in astro
nomiam, u prijevodu na latinski jezik Hermana Dalmatina, tiskanoga u Augsburgu 1489. godine
Herman Dalmatin i njegovo shvaćanje matematike 17
Literatura
[1] Dadić, Žarko: Herman Dalmatin, Zagreb, Školska knjiga 1996.
[2] Dadić, Žarko: Na razmeđu civilizacija, Zagreb, Izvori 2013.
[3] Dadić, Žarko: Povijest ideja i koncepcija u matematici i fizici, Zagreb, Školska
knjiga 1992.
[4] Katalog izložbe Znanost u Hrvata: prirodoslovlje i njegova primjena, Zagreb,
MGC Klovićevi dvori 1996.
[5] Hrvatska enciklopedija, članak Herman Dalmatinac (u 4, 2002.) i dr.
Hermann of Dalmatia
and his understanding of mathematics
Marijana Borić
Abstract: Hermann of Dalmatia (12th century) was the first Croatian phi-
losopher, astronomer, astrologer, mathematician and translator of Arabic
works. The influence of his translations on the development of European
science and philosophy was especially large. His original contribution to
philosophy and science was De essentiis. Hermann was not involved so
much in mathematical problems as he was in astronomy and astrology.
Nevertheless, mathematical problems did not remain outside the sphere of
his interest. Hermann’s mathematical knowledge, ideas and methodology
can be discerned from his De essentiis. In the work he uses on a number
of occasions mathematical derivations in arriving at astronomical conclusi-
ons, which were constractructed according to Euclid’s Elements. This was
a new approach in medieval European scientific tradition.
Iva Kurelac
Faust Vrančić
i njegov historiografski rad
d*
Rad je financirala Hrvatska zaklada za znanost projektom 6547. Na zamolbu Uredništva ovog
*
Slika 1.: Rodna kuća Fausta Vrančića u današnjoj Ulici fra Nikole Tavelića 13 u šibenskoj
gradskoj jezgri. Na pročelju zgrade nalazi se plemićki grb obitelji Vrančić.
24 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 2.: Faksimil naslovne stranice petojezičnog rječnika Fausta Vrančića, Dictionarium quinque
nobilissimarum Europae linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae,
(Venecija, 1595.)
26 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
stric Antun Vrančić (1504. − 1573.), otac mu Mihovil (1507. − 1571.) i sam Faust.
Podjednako su značajni njihovi mlađi sugrađani – Faustov prijatelj, pisac prve
povijesti Dalmacije (De rebus Dalmaticis libri octo) i prvi hrvatski novovjekovni
povjesničar Dinko Zavorović (oko 1540. − 1608.), te naposljetku Faustov štićenik
Ivan Tomko Mrnavić (1580. − 1637.), šibenski kanonik, budući zagrebački arhi-
đakon, koji je s Faustom proveo posljednje godine života,5 slika 3.
Slika 3.: Faksimil naslovne stranice rukopisa Dinka Zavorovića De rebus Dalmaticis libri
quinque, 17. st; f. 5r, Arhiv HAZU, Zagreb, (signatura: VIII/278)
5
Juraj Šižgorić, O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku, Šibenik, 1981.; Stjepan Krasić, Politička misao
šibenskog humanista Ivana Polikarpa Severitana, u: Ivan Polikarp Severitan: Monoregija, Zagreb,
1998.; Darko Novaković, Vladimir Vratović, S visina sve: Antun Vrančić, Zagreb, 1979.; Zbornik o
Antunu Vrančiću: Zbornik radova sa znanstvenog skupa o Antunu Vrančiću (Šibenik, 11.−12. lipnja
2004.), (ur. Vilijam Lakić), Šibenik, 2005.; Zbornik o Faustu Vrančiću: Zbornik radova sa znanstvenog
skupa Obitelj Vrančić u hrvatskoj književnosti i znanosti (Šibenik, 12.−14. rujna 1995.), (ur. Vilijam
Lakić), Šibenik 2001.; I. Kurelac, Dinko Zavorović: Šibenski humanist i povjesničar; Tamara Tvrtković,
Između znanosti i bajke: Ivan Tomko Mrnavić, Zagreb-Šibenik, 2009.
28 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 4.: Faksimil stranica rukopisa Fausta Vrančića Illyrica historia; pp. 26–27, NSK, Zagreb,
(signatura: R-5721)
autora bilježi samo knjigu, stranicu ili folij te nekoliko riječi s početka i kraja
citata koji preuzima (npr. Ex Historia Polybii, lib. 4, pag. 171a, initium / Sub
item tempus, finis / triumphavit). To, naravno, pokazuje da je Vrančić pri sastav-
ljanju Povijesti Ilirika, osim prijepisa djela koja je citirao, mogao imati pristup
i tiskanim izvorima. Osim toga, takav način navođenja citata dokazuje da su
Vrančiću bila dostupna i djela grčkih autora, i to u originalu ili u latinskom
prijevodu, što potvrđuju i godine kad su objavljena prva izdanja grčkih pisaca
citiranih u tom rukopisu, a najmlađe je izdanje objavljeno 1551., dakle 47 go-
dina prije nego što je Vrančić počeo sastavljati svoju kompilaciju o povijesti
Ilirika. Valja istaknuti da Vrančić prikupljene povijesne citate niti na jednom
mjestu znanstveno ne komentira niti ih kritički interpretira. Fragmenti navedeni
u toj zbirci zapravo su samo odraz onodobnog stupnja znanja i poznavanja
grčke i rimske historiografije. Ipak, Vrančićeva kompilacija pruža brojne doka-
ze o bogatoj humanističkoj naobrazbi tog znamenitog hrvatskog znanstvenika,
a donosi i citate iz nekih danas manje poznatih i slabije sačuvanih djela poput
kolektaneja Suda i Epitomē Seksta Rufa.
Pisanje povijesnih djela u kojima znanstvena kritika najčešće izostaje u
Vrančićevo doba nije bilo nimalo neuobičajeno. Mnogi su njegovi suvremenici
također pisali povijesna djela, služeći se pritom brojnim antičkim izvorima, ali
bez kritičkog pristupa gradivu. Budući da su povijesna djela iz razdoblja rene-
sanse i ranog novog vijeka ponajprije imala zadaću pokazati bogatstvo autorova
poznavanja repertoara antičke literature, Vrančićeva kompilacija s te strane u
potpunosti zadovoljava kriterije tadašnje historiografije.7 Ipak, nije sasvim si-
gurno je li se Vrančić u sastavljanje te zbirke upustio s namjerom da prikuplje-
ne citate poslije uporabi za pisanje nekog opsežnijeg, možda i sustavnijeg i
kritičnijeg povijesnog djela, ili je samo želio sastaviti kompilaciju citata iz tad
slabije dostupnih djela grčkih i rimskih povjesničara.
U Vrančićevoj Povijesti Ilirika nalazimo citate iz ukupno 32 autora. Od
toga su sedmorica pisala na grčkom, a pridružuje im se i kolektanej Suda, za-
pravo bizantska enciklopedija iz X. stoljeća. Preostala 24 autora pripadaju kor-
pusu latinske književnosti. Važno je napomenuti da Vrančić u svojoj zbirci frag
menata citate iz djela autora koji su pisali na grčkom donosi u latinskom
prijevodu. Mogli bismo pretpostaviti da je prijevod na latinski Vrančićev te da
se on, s obzirom na visoko obrazovanje koje je stekao na padovanskom sveu-
čilištu, služio i grčkim i latinskim jezikom, no moguće je da je Vrančić spome-
nute dijelove teksta prepisao izravno iz latinskih prijevoda grčkih djela, na što
upućuje način na koji navodi citate iz djela grčkih pisaca. Na tim mjestima
Vrančić uz latinski prijevod citata iz djela grčkih pisaca navodi i podatke o
knjizi, poglavlju i stranici ili foliju s koje je citat preuzet (npr. Ex Dione, Prima
Bruna Kuntić-Makvić, “Antički izvori u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Lučića”,
7
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 33, Zadar, 1991., str. 35.
Faust Vrančić i njegov historiografski rad 31
Slika 5.: Faksimil prijepisa opaske Fausta Vrančića na margini rukopisa Dinka Zavorovića De
rebus Dalmaticis libri quinque, 17. st; f. 25r., Znanstvena knjižnica, Zadar, (signatura: ms. 616.)
10
Martini Cromeri De origine et rebus gestis Polonorum libri XXX, Basileae, 1551., pp. 1; 7-8;
16-17; Maciej z Miechow, Chronica Polonorum, Cracoviae, 1521., p. I−II.
11
Transkripcija teksta djela Dinka Zavorovića De rebus Dalmaticis načinjena je prema rukopisu
iz Biblioteke Marciana, Venecija, signatura: Mss. latini, Cl. X, no. 40, 3652, (dalje: M). Usp. M,
ff. 41r−42v
34 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 6.: Faksimil početnog lista povijesno-polemičkog spisa Fausta Vrančića De Slovinis seu
Sarmatis, (Rim, 1606.), p. 117
Faust Vrančić i njegov historiografski rad 35
16
Usp. J. Šižgorić, O smještaju Ilirije, str. 23−25.
17
Vjekoslav Štefanić, “Tisuću i sto godina od moravske misije”, Slovo, br. 13, Zagreb, 1963.,
str. 40.
Faustus Verantius and his Historiographical Work 37
Faustus Verantius
and his Historiographical Work
Iva Kurelac
Summary: The paper gives the new insight in Faustus Verantius’ (Faust
Vrančić) contribution to the humanities, and focuses on his historiographi-
cal work. Along with the most important data about his life and work, the
paper analyzes Verantius’ historiographical work in the context of the cru-
cial policital and religious events of the second half of the 16th and the
beginning of the 17th century. The overview of Faustus Verantius’ histori-
ographical opus is included as well, and particular focus is placed on Ve-
rantius’ unpublished manuscript Illyrica Historia. Another Verantius’ histo-
rical-polemic work De Slovinis seu Sarmatis (Rome, 1606) is analyzed, and
particular attention is given to the influence that the Šibenik historiograp-
hical circle and historian Dominicus Zavoreus (Dinko Zavorović) and his
unpublished manuscript De rebus Dalmaticis had on the aforementioned
Verantius’ work on the Slavs. Author gives the crucial proofs that reveal
Zavoreus’ influence on Verantius’ interpretation of the ethnogenesis of the
Slavs, the migration theory and the question of origin of Slavic language,
script and lithurgy.
Gojko Nikolić
Uvod
U životu i radu Fausta Vrančića (1551. − 1617.) postoje događaji koji nisu
do kraja razjašnjeni. Primjer je pitanje kad je tiskana knjiga Machinae novae i
jesu li bila dva ili samo jedno izdanje. Isto tako, često se ponavljaju neke neu-
temeljene tvrdnje i konstatacije o plagiranju radova suvremenika ili prethodni-
ka, kao i tvrdnje da je skočio s padobranom i da je o tomu 1648. pisao engleski
znanstvenik John Wilkins (1614. − 1672.).
Koristeći se dokumentima, logički razmatrajući raspoložive činjenice te de-
taljno stručno analizirajući njegove izume te rješenja njegovih prethodnika i
suvremenika, došlo se do spoznaja koje daju odgovore na neka od tih pitanja.
Iako je mnogo toga razjašnjeno u knjizi Život i izumi Fausta Vrančića, drugo
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 39
Slika 2.: Primjer plagiranja pogonskog kotača − a) originalna slika Mariana di Jacopa [20],
b) plagijat Mariana Paola Santinija
Slika 3.: Uporaba zračnog koluta za plivanje − a) Faustov brod koji se može prenositi,
b) Leonardov plivač
Drugi je izraziti primjer mlin s nagaznim kolutom (crtež br. 23). Faust na-
glašava da nigdje nije vidio takvo rješenje, što mu treba vjerovati. Na mnogo je
mjesta naznačio izvor rješenja kao, npr., to mi je rekao moj prijatelj, to sam
Slika 4.: Pogonski kotač – a) Faustov mlin s nagaznim kolom, b) Leonardov kotač za napinjanje
strelica
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 43
vidio, tako koristi taj narod i sl.. U vrijeme Fausta Vrančića, a i prije, korišteni
su nagazni (pogonski) kotači u kojima je čovjek hodao unutar kotača. Faust
ističe da je kod njegova rješenja veća sila (moment) jer ljudi hodaju na obodu
kotača. Naglašava da se po potrebi mogu na podestu odmoriti, što unutar kota-
ča ne mogu, slika 4a. [1] [3].
Ako bi se i prihvatila pretpostavka da je Faust vidio taj Leonardov crtež,
slika 4b., dodao je rukohvat koji je bitan jer dugo hodanje i penjanje može kod
ljudi izazvati vrtoglavicu i nestabilnost. Međutim, ako se čovjek drži za ruko-
hvat puno je stabilniji [1]. Već samo taj detalj može odigrati presudnu ulogu u
masovnijoj primjeni u praksi. Faust je jednako nagazno kolo primijenio, osim
za mljevenje žita, na još nekoliko svojih rješenja: kod preše za dobivanje ulja
(crtež br. 24), naprave za čišćenje morskog dna (crtež br. 41) i naprave za izra-
du užadi (crtež br. 43).
Postoji još niz primjera na kojima se može izvršiti slična analiza, ali opseg
članka to ne dopušta. Na kraju se može tvrditi da Faust Vrančić, koliko se mo-
glo istraživanjem utvrditi, nije nigdje plagirao neko rješenje koje je prije njega
bilo izvedeno ili prezentirano. Na poznata rješenja uvijek je nadograđivao neko
svoje poboljšanje i time ga tehnički unaprijedio.
Detaljnom analizom prikazanih Faustovih pronalazaka u knjizi Machinae
novae, ustanovio sam koja su njegova rješenja izvorna, a koja je tehnički una-
prijedio [1]. Po toj analizi, 51 % prikazanih pronalazaka u knjizi Machinae
novae može se smatrati originalnim ili je tehničko unapređenje bilo toliko zna-
čajno da je dalo novo rješenje pa se može svrstati u originalne.
Slika 5.: Kartice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu s različitim godinama tiskanja
Faustove knjige Machinae novae
Kako je Faust još tijekom boravka u Rimu konačno oblikovao tekst knjige
Machinae novae, odmah je s graverima pripremao ploče za tisak. Slično misli
i Kruno Prijatelj koji navodi da su ploče za tiskanje knjige najvjerojatnije izra-
đene u Rimu jer je u Veneciji prekratko boravio prije tiskanja knjige [8]. Na tim
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 45
Slika 6.: Posljednje putovanje Fausta Vrančića s bitnim događajima vezanim uz tiskanje knjige
Machinae novae [23]
46 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 7.: Usporedba loše perspektive i proporcija na Faustovu prikazu katedrale sv. Jakova u
Šibeniku sa slikom Vladimira Kirina iz 1923. istog istočnog dijela katedrale [1]
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 47
nije imao utjecaja. Za ostale slike koje su izrađene prema njegovim crtežima
moguće je da je inzistirao da budu točno takve i da slikar graver ništa ne mije-
nja, a i na njima je loša perspektiva. Možda su se i bez te upute graveri slikari
bojali da nešto pogrešno ne naprave jer je bila riječ o novim strojevima i tehni-
ci. Za to imamo i indirektnu potvrdu. Na crtežima gdje je nacrtan čovjek ili
životinje (crteži broj 11, 13, 21 i desetak drugih), ljudi i životinje crtački su
dobro napravljeni, što, vjerujem nije zasluga Fausta Vrančića nego slikara gra-
vera jer su znali što treba nacrtati. Vjerujem da na originalima Faustovih crteža
ljudi i životinje nisu bili detaljno nacrtani, nego su bili samo naznačeni. U tu
kategoriju spadaju i neki drugi crteži poput kola, brodova, kotača, zdanja za
vjetrenjače i sl.
Slično mišljenje iznosi i Kruno Prijatelj: “Kod crtanja Katedrale sv. Jakova
ispušten je vijenac Jurjevih glava oko apside, diskretno su naslikani anđeli oko
natpisa nad Jurjevom signaturom i izostavljeno je još niz drugih detalja. Kipove
na pobočnom portalu ... crtač je nacrtao vrlo nevješto, smanjio je udubljenja
kanelirane niše ...”, a na crtežu Fontes Venetiarum “(...) u pozadini slike vidi se
prilično nevješto naslikana bazilika sv. Marka.” Prijatelj smatra da je kvaliteta
slika u Faustovoj knjizi daleko lošija od radova Bože Bonifačića-Zlatarića [23].
Temeljem osnovnih crtačkih elemenata koji daju kvalitetu prikaza, kao što
su perspektiva i proporcije, za crteže u knjizi Machinae novae može se zaklju-
čiti da ih nije radio neki vrsni slikar graver poput navedenih autora iz Šibenika.
Znatno su manje kvalitete u usporedbi s onima u radovima drugih izumitelja tog
doba, poput knjige Agostina Ramellija Le Diverse et artificiose machine del
Capitano Agostino Ramelli iz 1588. godine.
Slika 9.: Izumi Francisca di Giorgia Martinija iz 1470., a) padobran, b) krila za letenje [11]
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 49
Slika 10.: Padobran Leonarda da Vincija iz 1485. godine: a) crtež [16], b) replika s kojom je
skočio Adrian Nicholas 2000. godine
50 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 12.: Knjiga J. Wilkinsa − a) naslovnica iz 1680. godine, b) drugo poglavlje, odnosno The
second book, počinje 145. stranicom [17]
52 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
1617. godine3 [7]. Neki autori navode da je Vrančić skakao više puta, čime je na-
vodno iskazao svoju vjeru u vlastiti izum. Neki spominju i navodni Vrančićev skok
u Bologni [4]. U knjizi [1] argumentirano su pobijene te tvrdnje ne samo zato što
je Faust bio u poodmakloj životnoj dobi, bolestan i pred samu smrt (umro je 20.
siječnja 1617.), nego zato što ni J. Wilkins nije nigdje naveo taj podatak ni ime
Fausta Vrančića [1], [18] i [19]. U sljedećem tekstu dani su izvodi iz te argumenta-
cije. Lako se može utvrditi da su autori koji su iznosili podatak o navodnom Fau-
stovu skoku s padobranom, pozivajući se na knjigu J. Wilkinsa, kod navođenja
naslova tog poglavlja stalno ponavljali istu pogrešku. Može se zaključiti da je riječ
o prepisivanju istog navoda o Faustovu skoku u Wilkinsovoj knjizi nekog prvog
autora te tvrdnje (u naslovu je pogreška: umjesto Deadalus, tj. engleski naziv za
Dedala, napisano je Deadloss ponegdje i Dead loss).
Da bi se istaknuo i razumio Wilkinsov interes za letenje te njegov tekst u
kojem navodi pokušaje letenja, koriste se izvadci iz drugog poglavlja njegove
knjige. U 7. potpoglavlju drugog poglavlja, na 203. stranici, slika 13a., spominje
se letenje i sprečavanje pada kad je površina krila razmjerna težini. Wilkins se u
tekstu osvrće na učenje Bacona4, koji je najavio pojavu letećih strojeva. Wilkins
na početku tog poglavlja definira koji su po njemu mogući načini letenja:
Slika 13.: Izvadci iz knjige J. Wilkinsa − a) izvadak s 205. stranice b) izvadak s 204. stranice [17]
“Postoje četiri načina kojima se može pokušati ili letjeti kroz zrak. Dvije
od njih ostvaruju se drugim silama, a dvije vlastitom snagom:
1. s duhovima ili anđelima,
2. uz pomoć ptica,
3. krilima neposredno pričvršćenim na tijelo,
4. letećim kolima.”
3
Vladimir Muljević: Hrvatski znanstvenici Antun i Faust Vrančić, Encyclopedia Moderna, god.
14, II, Zagreb 1993.
4
Roger Bacon (1214. – 1294.), engleski znanstvenik, teolog i filozof, začetnik eksperimentalne
znanosti
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 53
Wilkins na 204. stranici, slika 13b., opisuje let s krilima i navodi engleskog
svećenika Elmerusa koji je “(…) učinivši takva krila letio s tornja više od osmi-
ne milje, a isto tako drugi od tornja sv. Marka u Veneciji, drugi pak kod Norin-
bergea …”, a zatim navodi “(...) da je neki Turčin u Konstantinopolu pokušao
nešto slično na ovaj način”. Kako se isključivo navodi let s montiranim krilima,
poput Dedala (cijela dio nosi naslov Deadalus or mechanical motions), taj nje-
gov tekst i navođenje letova nema veze s padobranom, koji nigdje ni ne spomi-
nje jer se s njim nije moglo letjeti. Nigdje u tekstu Wilkins ne spominje ni
Vrančića ni 1617. godinu. O tome znatno više podatka ima u navedenim rado-
vima [1], [18] i [19].
Elmerusov let zabilježen je u dokumentima. Taj je benedektinac napravio
krila i 1010. godine skočio s katedrale u Malmesburyju, slika 14a. Preletio je
udaljenost od oko 200 m, naglo sletio i pritom slomio obje noge. Turčin kojeg
navodi J. Wilkins vjerojatno je Hezârfen Ahmed Çelebi (1609. − 1640.). S ob-
zirom na to da se nije ozlijedio, vjerojatno je sletio u more.
Wilkins je u knjizi izostavio prvog letača s krilima: andaluzijskog izumite-
lja, inženjera, znanstvenika, liječnika, pjesnika i glazbenika Abbasa Ibn Firnasa
(810. – 887.). Prvi je poletio s umjetno izrađenim krilima 875. godine u Córdo-
bi. Ne spominje ni Francisca di Giorgia Martinija, ni Leonarda da Vincija, kao
ni Fausta Vrančića. Njihovo izostavljanje upućuje na više zaključaka: možda
Slika 14.: Let s krilima − a) let benedektinca Elmerusa 1010. godine, b) let Hezârfena Ahmeda
Çelebije 1638. godine
54 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
nije naveo rješenja koja nisu praktično isprobana, a također, ni rješenje pado-
brana očito nije smatrao značajnim izumom jer u to vrijeme nije postojala po-
treba za padobranom. Ona se javila tek s pojavom balona. Može se pretposta-
viti da je smatrao padobran uređajem za ublažavanje pada koji nema praktičnu
svrhu. Spomenuti pretpostavljeni razlozi mogu donekle objasniti zašto uvaženi
znanstvenik nije te druge izume naveo u svojoj knjizi. Za Abbasa Ibn Firnasa
očito nije čuo jer su takve informacije iz nekršćanskog svijeta teško dolazile do
zapadnih znanstvenika.
Iz iznesenog je jasno da su navodi nekih autora da je Wilkins naveo i opi-
sao skok s padobranom Fausta Vrančića potpuno netočni i izmišljeni.
Niz podataka iz života Fausta Vrančića spomenut je u posmrtnom govoru
koji mu je održao Ivan Tomko Mrnavić, prijatelj i pratilac u zadnjim godinama
života. On nigdje ne spominje skok s padobranom, što bi sigurno naveo kao
hrabrost i jednu od njegovih vrlina. Skok u tornja crkve u Veneciji nije se mo-
gao izvršiti ni iz praktičnih ni iz tehničkih razloga, poput nošenja krutih motki
i penjanja na toranj, do premale visine skoka.
Faust je taj most nazvao željezni most (crtež br. 34). Ideju je vjerojat-
no dobio gledajući podizne mostove na utvrdama ili zamkovima, slika 15a.
Za šire razmake multiplicirao je to rješenje s jedne i druge strane rijeke, sli-
ka 15b.
Danas je to jedan od najčešće građenih mostova, pogotovo ako treba pre-
mostiti veće raspone. Prvi je podignut 1955. u Švedskoj preko Strömsunda.
Kod nas su izrađena dva takva mosta. Prvi je dubrovački Most Franje
Tuđmana, slika 17., a drugi je Domovinski most u Zagrebu.
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 55
Slika 18.: a) Faustov most od zvonovine, b) prvi željezni most izgrađen je 1779. preko Severna
u Engleskoj
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 57
4.3. Žičara
Slika 20.: Žičare u srednjovjekovnoj Europi − a) žičara u Francuskoj iz 1411., b) crtež prelaska
preko rijeke s konjima (Conrad Kyeser, 1405.) [1]
Slika 21.: Stator i rotor − a) Faustov mlin u okruglom tornju, b) Leonardova skica statora i rotora
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 59
Često se pogrešno navodi da je mlin obješen na stijenu (crtež br. 16) pre-
teča Francisove turbine zbog zaobljenih lopatica te gornje i donje ploče koje
drže te lopatice i čine vrstu kućišta. To nije točno jer su zaobljene lopatice
uronjene u vodu konstruirali prije toga Leonardo da Vinci, Giovanni Branca i
Agostino Ramelli [1].
4.5. Vjetromjer
Slika 24.: a) Faustov željezni mlin, b) suvremeni ručni mlin za orašaste proizvode
4.8. Padobran
Može se tvrditi da je Faustov leteći čovjek (crtež br. 37) preteča suvremene
verzije padobrana o čemu je više rečeno u prethodnom tekstu.
Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića 61
Slika 25.: Lisnate opruge − a) Vrančićeva viseća kola, b) lisnate opruge na vozilima
Slika 26.: a) Mlin s pomičnim krovom, b) način uključivanja sustava za mljevenje žita u zahvat
s pogonskim zupčanikom
priključiti ukupno četiri takva sustava, slika 26b. Mislio je i na druge detalje,
poput potrebe spajanja greda, jer je njihova duljina prevelika i sl.
Zaključak
Faust Vrančić jedna je od najznačajnijih povijesnih osoba u području, teh-
nike kao i lingvistike. Za nas tehničare on je naš hrvatski Leonardo, osoba koja
je zadužila svijet svojim izumima, i omogućila nam saznanja o stanju tehnike
tog doba. Nažalost, do nekoliko zadnjih godina nisu bili sustavno proučavani
njegov život i djela. Četiristota obljetnica tiskanja knjige Machinae novae, kao
i njegove smrti, potaknula je, nažalost, dosad zanemaren interes za njegova
djela i njegovu ostavštinu u cjelini.
Nadam se da će nova istraživanja u području tehnike, ali i njegova života,
upotpuniti naša saznanja o njemu i da će mu se njegov narod odužiti sveobu-
hvatnom monografijom, a također njegovim imenom obilježiti aerodrom u Tro-
giru jer po baki potječe i iz tog grada.
Literatura
[1] Nikolić, G. (2016.): Život i izumi Fausta Vrančića, drugo dopunjeno izdanje,
HATZ i POU, Zagreb 2016., ISBN 978-953-7076-24-5
[2] Muljević, V. (2013.): Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj, II. izdanje, Hrvatska
zajednica tehničke kulture, Zagreb, 2013., ISBN 978-6091-37-9
[3] Vrančić, F.: Novi strojevi, pretisak Machinae novae Fausti Verantii Scieni cum
declaratione Latina Italica Hispanica Galica et Germanica, Venetiis cum Privilegiis,
Novi Liber, Zagreb, 1993.
[4] Frčko, M.: Sjećanje na Fausta Vrančića, dostupno na http://www.hrcappuccino.
org/articles/misc/Faust%20Vrancic.htm, pristup 07. 08. 2013.
[5] Livaković, I. (2003.): Poznati Šibenčani, Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik,
2003., ISBN 953-6163-72-1
[6] Livaković, I. (2002.): Tisućljetni Šibenik, Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibe-
nik, 2002., ISBN 953-6163-71-3
[7] Muljević, V.: Faust Vrančić, dostupno na http://public.carnet.hr/zuh/do1874/nv17/
nv17_1.htm#9, pristup 06. 10. 2014.
[8] Prijatelj, K.: Faust Vrančić i arhitektura, Zbornik radova sa znanstvenog skupa
Obitelj Vrančić u hrvatskoj književnosti i znanosti, Šibenik 12. − 14. rujna 1995.,
Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, Šibenik, 2001., USBN 953-6163-62-4, str.
45 – 62.
64 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
[9] Verantius, Faustus (also known as Fausto Vrancic or Veranzio), Charles Scribner’s
Sons, dostupno na http://www.encyclopedia.com/doc/1G2-2830904464.html,
objavljeno 2008.
[10] Ali, N. (2013.): Forgotten Islamic History, dostupno na http://www.forgottenisla-
michistory.com/2013/11/abbas-ibn-firnas-worlds-first-pilot.html, objavljeno 03. 11.
2013.
[11] White, L. (1978.): Medieval Religion and Collected assays, Centar for Medieval
and Renaissance studies, University of California, LA, ISBN 0-520-03566-6,
https://books.google.hr/books?id=quCh9tAW1jcC&printsec=frontcover&hl=hr#v=
onepage&q&f=false, objavljeno 1978.
[12] Prvi čovjek koji je letio, dostupno na http://dokazi.com/prvi-covjek-koji-je-letio/,
pristup 24. 08. 2016.
[13] List of works by Leonardo da Vinci, dostupno na http://en.wikipedia.org/wiki/List_
of_works_by_Leonardo_da_Vinci, objavljeno 02. 02. 2015.
[14] Lokas, L. (2016.): Kreativno razmišljanje i Leonardo da Vinci, dostupno na https://
www.fsb.unizg.hr/brodogradnja/UZIR-2016-Essay-Lea-Lokas.pdf, objavljeno 18.
02. 2016.
[15] Ispred svog vremena − Leonardo da Vinci, https://nellacro.wordpress.
com/2014/12/22/ispred-svog-vremena-leonardo-da-vinci/, objavljeno 22. 12. 2014.
[16] Leonardo da Vinci, Images and Videos, Encyclopaedia Britannica, dostupno na
https://www.britannica.com/biography/Leonardo-da-Vinci/images-videos, pristup
05. 11. 2015.
[17] Wilkins J. (1680.): Mathematical magic or the wonders that may be performed by
mechanical geometry, I. dio i II. dio, dostupno na http://www.digitale-sammlungen.
de/index.html?c=digitale_sammlungen&l=de, pristup 06. 11. 2015.
[18] Nikolić, G. (2016.): Je li Faust Vrančić doista skočio s padobranom, časopis EGE
4/2016., str. 132−133.
[19] Nikolić, G. (2017.): Letači Johna Wilkinsa među kojima nema Fausta Vrančića,
Zbornik radova KNU, Krivodol, 2017. [u tisku]
[20] Mariano di Iacopo, detto il Taccola − Elevatore d’acqua azionato da ruota calca
toria, dostupno na http://brunelleschi.imss.fi.it/genscheda.asp?appl=LIR&xsl=pa-
ginamanoscritto&chiave=101216, objavljeno 2004.
[21] Novi strojevi / Faust Vrančić, dostupno na http://db.nsk.hr/HeritageDetails.
aspx?id=878, objavljeno 2005.
[22] Katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Baza podataka: Opac NSK01, Zagreb,
(2012.) dostupno na http://katalog.nsk.hr/F/J5S8IJ92LLTPT5LCQ7FPQXCB2FE-
3MJU3BDS1VNKH21CDHGBR58-05492?func=find-e&request=Machinae+no-
vae&find_scan_code=FIND_NAS&adjacent=Y&x=48&y=12&filter_co-
de_1=WLN&filter_request_1=&filter_code_2=WYR&filter_request_2=&filter_
code_3=WYR&filter_request_3=&filter_code_4=WFM&filter_request_4=&filter_
code_5=WSL&filter_request_5, pristup 10. 10. 2014.
[23] Nikolić, G.: Nove spoznaje o životu i izumima Fausta Vrančića, predavanje s PP
prezentacijom na tribini Hrvatskog društva za sustave, Croatian Systems Society
– CROSS, Zagreb 09. 11. 2016.
[24] Mrnavić, I. T.: Govor na pogrebu Fausta Vrančića (prijevod s latinskog O. Perić),
Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” Šibenik, 1993., UDK 871-5-862
New insights into the life and inventions of Faust Vrančić 65
Gojko Nikolić
Abstract: This paper describes a part of recent research about the life and
work of Faust Vrančić. It answered the question whether there are more
editions of the book Machinae novae or not, when the book is published,
who was the author of drawings in the book. The statement about his sky-
diving, which allegedly wrote English scientist Dr J. Wilkins in 1648, was
thoroughly investigated. Allegations that Faust plagiarized some solutions
were rejected. The paper proved that his drawings represent a significant
technical improvement and no plagiarism, despite certain similarity with
the solutions of his predecessors or contemporaries. Additionally, the inven-
tions made by Faust Vrančić that have had a significant impact on solutions
in modern technology are listed and specifically described.
Josip Moser
Antun Vrančić
Diplomat, književnik, kardinal, nadbiskup,
primas ugarski, odgojitelj Fausta Vrančića
Vrančića da mu bude tajnik. Samo dvije godine poslije, 1530., Ivan Zapolja ime-
nuje Antuna Vrančića svojim tajnikom i savjetnikom na dvoru i to je početak
njegove diplomatske karijere. Zbog toga, premda je završio teološke nauke, Antun
Vrančić nije rukopoložen za svećenika. Treba znati da se u njegovo doba koristio
latinski jezik pa su česti latinizirani oblici njegova prezimena: Vrancius, Vrantius,
Verantius, Verancius, Veranti, Wrancius, Werantius.
U službi kralja Ivana Zapolje, koji je umro 1540., i njegove žene kraljice
Izabele, ostao je Antun Vrančić punih dvadeset godina, do 1550. godine. U tih
dvadeset godina, što zbog političkih, što zbog crkvenih misija, ali i po vlastitoj
želji, Vrančić je proputovao cijelom Europom. Zbog prikupljanja potpore kralju
vezano uz sukob s Osmanlijama, više je puta bio u Rimu, Parizu, Nizozemskoj,
Austriji. Vrančić je 1546., nakon povratka iz Francuske, posjetio rodni Šibenik
i ostao tri mjeseca, ali u njega se poslije toga nikad više nije vratio.
U to su doba Osmanlije sve žešće nadirali u Europu. Ujedno su izbili su-
kobi između Ivana Zapolje i Ferdinanda. Habsburškog. Nakon smrti Ivana Za-
polje 1540. godine nastale su velike trzavice u Erdelju oko nasljedstva krune.
68 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
hrvatskom jeziku te je i zapisao: “Na sultanovom dvoru svi govore našim ilir-
skim jezikom, te se dobro razumimo!”
Nakon povratka s pregovora, kralj mu je dodijelio najvišu čast – postao je
nadbiskup ostrogonski i primas ugarski te dvorski kancelar. I tek je te godine
1569. slavio svoju prvu misu i bio rukopoložen za svećenika. U Trnavi je od-
služio prvu pravu pjevanu nadbiskupsku misu.
Tri godine poslije, 1572., Antun Vrančić postiže vrhunac moći u Ugarskoj
i Hrvatskoj. Postao je kraljev namjesnik. Gotovo cijelu tu godinu proveo je u
Požunu (Bratislavi), gdje je okrunio Maksimilijanova sina Rudolfa za hrvat-
sko-ugarskog kralja te održao pozdravni govor. Požun (katedrala sv. Martina)
bio je krunidbeni grad hrvatsko-ugarskih kraljeva od 1563. do 1848. godine. Tu
je krunjeno 12 kraljeva i jedna kraljica (Marija Terezija) i samo jednom je Hrvat
bio krunitelj (Antun Vrančić).
Vrančić je u Požunu 23. veljače 1573. napisao caru Maksimilijanu zname-
nito pismo o Seljačkoj buni Matije Gupca. Istodobno je pripremao prenošenje
ostrogonskog nadbiskupstva u Trnavu jer su Ostrogon osvojili Osmanlije. Tako
je Trnava postala duhovno i crkveno središte Ugarske i Hrvatske. Trnava je
presudna i za Vrančićive posljednje dane života. Crkvene poslove obavljao je u
Trnavi, državničke u Požunu (Bratislavi), a namjesničko sudovanje u Prešovu,
kamo je redovito putovao preko Košica. U Prešovu je 28. svibnja 1573., dan
prije svojeg rođendana, napisao oporuku. Istog je dana primio papino pismo o
imenovanju kardinalom. Kardinalski šešir trebao ga je dočekati u Trnavi, ali
umro je u Prešovu 15. lipnja iste godine.
U oporuci je naveo da želi biti pokopan u Trnavi i želja mu je ispunjena:
prevezli su ga u Trnavu i pokopali u crkvi sv. Nikole. Desno od glavnog oltara,
u posebnoj su kapeli njegovi nećaci na grobu postavili kameni spomenik s ve-
likim natpisom na latinskom jeziku:
a na dnu ploče:
“Zavidim ti, prijatelju, što možeš daleko od poslova trajati mirne dane
u blagoj samoći. Pa ipak nisi nikad osamljen! Tebe okružuje u Karpa-
tima blaga živahna priroda sa svojim šumskim stanovnicima i pjevači-
ma. Meni starcu ne da sudbina da kod svog Znija, također u Karpati-
ma, otpočinem i uživam samoću, daleko od gradova i dvorova. Sit sam
svjetskih časti i slave. Težim već za nebeskim stanom.”
Zaključak
Nadam se da sam prikazom života i rada Antuna Vrančića opravdao zaklju-
čak da je svoj posljednji mir našao u srcu Europe, u Slovačkoj, u Trnavi, prem-
da je rođen na jugu Hrvatske, u Šibeniku. Bio je srcem istinski Hrvat, dok je
životom bio potpuni Europljanin i veliko ime XVI. stoljeća. Ipak, nije lijepo što
je u Hrvatskoj gotovo potpuno zaboravljen. Vrijedilo bi početi prevoditi i izda-
vati njegove radove.
Literatura
[1] Faust Vrančić, Vita Antonii Werantii, Požun, 1575. [Országos Széchényi Könyvtár,
Budimpešta]
[2] Agneza Szabo, Antun Vrančić, Predavanje Radio Marija, travanj 2016.
[3] Grupa autora, Znameniti Hrvati, Matica Hrvatska, Zagreb, 1925.
[4] Hrvatska enciklopedija, Antun Vrančić, HEMK, Zagreb, 2005.
Antun Vrančić
Diplomat, writer, Cardinal and Archbishop,
Prince-Primate of the Croatio-Hungarian Kingdom
Josip Moser
Abstract: Antun Vrančić was an uncle of the first famous Croatian inventor
and writer, Faust Vrančić. As one of the most important people in European
culture of the 16th century, Antun Vrančić was highly educated and involved
in many different activities. He was secretary to kings and emperors, and a
diplomat and negotiator with the Turks, who were advancing into Europe at
that time, but he was also a high-ranking Church prelate, Archbishop and
Prince-Primate of the Croatio-Hungarian Kingdom. He was also a writer and
a poet, a great Croat, Latinist, and also raised his nephew Faust.
Marijana Borić
Uvod
Marko Antun (Markantun) de Dominis (1560. − 1624.), istaknuti je fizičar,
matematičar, filozof i pisac teoloških djela s prijelaza iz XVI. u XVII. stoljeće.
Rođen je u Rabu, u uglednoj plemićkoj obitelji. Tijekom života bio je isusovac,
potom senjski biskup, splitski nadbiskup, primas Dalmacije i Hrvatske te wind-
sorski dekan.
Obrazovanje je započeo u rodnom Rabu, a u dobi od dvanaest godina na-
stavio u isusovačkom Ilirskom kolegiju u Loretu. Godine 1579. u Novellari je
ušao u isusovački red. U Veroni potom studira filozofiju te predaje književnost.
Marko Antun de Dominis – fizičar na pragu novovjekovlja 75
Slika 1.: Dominisov crtež uz tekst o tumačenju postanka duge iz njegova djela Rasprava o
zrakama vida i svjetlosti u lećama i dugi
3. Dominis u Londonu
Posebnu popularnost i uspon u Londonu doživljava 1617. nakon objavlji-
vanja prvog sveska (knjiga 1−4) djela O crkvenoj državi.14 Prije objavljivanja
djela O crkvenoj državi, Dominis je još na putu iz Venecije za London svojevr-
stan sažetak svojeg glavnog djela objavio u obliku pamfleta naslova Consilium
profectionis i tiskao ga u Heidelbergu (potom više puta pretiskan), da bi ga
zatim kao cjelinu pretiskao i stavio kao uvod u djelo O crkvenoj državi koje
posvećuje kralju. Premda su oba djela stavljena na Indeks zabranjenih knjiga, u
Londonu su dobro primljena, ne samo na dvoru i u Anglikanskoj crkvi, nego i
u cijeloj engleskoj javnosti. Na Cambridgeu mu je svečano dodijeljen doktorat
iz teologije čime je postao prvi Hrvat koji je stekao tu titulu na nekom engle-
skom sveučilištu.15 Da bi mu osigurali prihode, bio je imenovan ravnateljem
zadužbine Savoy u Londonu.16 Kralj Jakov I. imenovao ga je 18. svibnja 1618.
kao uglednog teologa dekanom kraljevskog kaptola u Windsoru. To je vrhunac
Dominisova uspona u Londonu, čime je postao i kraljev privatni kapelan, što
mu je donijelo novi status, ugled i utjecaj. Stekao je položaj koji je bio u rangu
biskupa i osigurao mu mjesto na dvoru, a zauzvrat je morao položiti formalnu
prisegu kralju, prihvaćajući njegovu jurisdikciju ne samo u svjetovnim, nego i
u crkvenim pitanjima. Prisegom je tako postao članom Anglikanske crkve. De
Dominis je položaj windsorskog dekana zadržao sve do ožujka 1622., kad je
kratko prije odlaska iz Londona na taj položaj podnio ostavku.17
Slika 2.: Crtež koji prikazuje zbrajanje elevacija mora koje nastaje djelovanjem Sunca i Mjeseca
iz Dominisova djela Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia
dva stalna bliska meridijana, tako da „(...) ako bi u istočnijem započeo dan Po
rođenja Gospodinova, u zapadnijem bi gotovo odmah počeo dan sv. Stjepana“.
Dominis je djelovao u vremenu kad se u znanosti zbivaju velike promjene.
Nasuprot tradicionalnom aristotelovskom pristupu, u istraživanja prirode uvodi se
novi pristup, nove metode uz primjenu pokusa i motrenja. Premda je Dominis te-
meljno pripadao aristotelovcima, koristio se i novim pristupom, u prvom redu po-
kusom i primjenom matematike. Njegova optika te dokazivanja da Zemlja ima
sferni oblik sadrže geometrijske izvode i matematička zaključivanja, što ga bez
obzira na tradicionalno polazište, približava tendencijama novovjekovne znanosti.23
Dio njegova rada sadržan u neobjavljenim spisima ostaje zauvijek skriven.
Naime, nakon smrti pape Grgura XV. godine 1623., ponovno je postavljeno
pitanje Dominisova protukatoličkog djelovanja u Engleskoj. Papa Urban VIII.
ponovno pokreće istragu te ga zatvara u travnju 1624. u Anđeosku tvrđavu u
Rimu, gdje je nenadano obolio i iste godine preminuo. Prema osudi inkvizicije
posmrtno je proglašen krivim 21. prosinca 1624., a sutradan su mrtvo tijelo,
slika i svi spisi spaljeni na lomači na trgu Campo dei Fiori u Rimu.24
Key words: Marko Antun de Dominis, optics, rainbow, tide and ebb tide of the
sea, Aristotle Peripatetic philosophy, experiment, application of mathematics
Darko Žubrinić
Ključne riječi. Nikola Tesla, Martin Sekulić, Velika realka, Rakovac, izo-
brazba, Karlovac, Hrvatska, Hrvatsko-slavonska Vojna krajina.
Kratka inačica članka napisana je 2015. godine, a znatno proširena 2017. godine.
1
82 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 1.: Državna realna gimnazija u Rakovcu (danas dio Karlovca), koju je od 1870. do 1873.,
tj. od svoje četrnaeste do sedamnaeste godine, pohađao Nikola Tesla
Slika 2.: Martin Sekulić, profesor matematike i fizike u Rakovcu (Karlovcu), jedna je od naj
važnijih osoba tijekom cjelokupnog školovanja mladog Nikole Tesle
Slika 3.: Članak Martina Sekulića objavljen 1875. u uglednom njemačkom časopisu Annalen der
Physik. Umjesto Rakovac u naslovu zabunom piše Rokovac. Ispod Sekulićeva imena istaknuto
je da je profesor u Rakovcu u Hrvatskoj te da je članak preveden s hrvatskog jezika.
Tehničkog fakulteta u Kačićevoj ul. 26, pod naslovom Smisao i granice egzakt
nih prirodnih znanosti, u kojem je među inim najavio opasnost od proizvodnje
atomske bombe; vidi str. 9 u [Pejnović: Predavanje Maxa Plancka u Zagrebu
15. rujna 1942.], kao i [Randić]. Čini se da je, kao što tvrdi Leo Randić, zagre-
bački popularno-znanstveni časopis Priroda bio prvi u svijetu koji je javno ob-
znanio opasnost od proizvodnje atomske bombe, gotovo tri godine prije tragedije
u japanskom gradu Hirošimi (vidi str. 9 u Pejnovićevu članku, tj. u [Randić]).
Bilo bi interesantno ustanoviti je li netko od hrvatskih fizičara tijekom XIX.
stoljeća (osim Martina Sekulića) imao objavljen koji rad u Annalen der Physik.
Slika 4.: Spomenica Velike realke u Rakovcu za konac školske godine 1871./1872. (u vrijeme
Teslina školovanja), objavljena u Agramu, tj. u Zagrebu. Na njoj se temelje činjenice o školovanju
Nikole Tesle objavljeni u ovom članku.
90 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
I. Klasse.
Kroatische Sprache. Lautlehre, Flexion des Nomen. Wöchentlich 3 Stun-
den.
Mathematik. Dekadisches Zahlensystem bis zum Rechnen mit mehrnami-
gen ganzen und gebrochenen Zahlen. Wöchentlich 3 Stunden.
Darstellende Geometrie. Geometrische Gebilde in der Ebene, Zeichnen
nach Modellen. Wöchentlich 6 Stunden.
II. Klasse.
Kroatische Sprache. Fortsetzung der Formenlehre. Die zur Bildung einfac-
her und erweiterter Sätze nöthigen syntaktischer Regeln. Wöchentlich 3 Stunden.
Mathemathik. Verhaltnisse und Proportionen sammt Anwendung auf
Mass-, Gewicht- und Münzreduktionen. Einfache Zinsrechnung. Alligationsre-
chnung. Wöchentlich 3 Stunden.
Darstellende Geometrie. Zirkel-Linealzeichnen, Planimetrie. Wöchentlich
3 Stunden.
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 91
III. Klasse.
Kroatische Sprache. Wiederholung der gesammten Formenlehre, Ergan-
zung durch seltenere Beispiele. Syntax Casus- und Proportionslehre. Wöchen-
tlich 3 Stunden.
Mathematik. Zusammengesetzte Proportionen, Anwendung auf das Gesc-
haftsleben. 4 Grundoperationen mit allgemeinen Zahlen. 2. und 3. Potenz und
Wurzel. Wöchentlich 4 Stunden.
Physik. Allgemeine Eigenschaften der Körper, Warmelehre und ihre
Anwendung auf feste, flüssige und gasförmige Körper. Magnetismus. Elektrizi-
tät. Wöchentlich 4 Stunden.
Darstellende Geometrie. Anwendung auf technische Objekte, Stereome-
trie. Wöchentlich 3 Stunden.
IV. Klasse.
Kroatische Sprache. Fortsetzung der Syntax Tempus-Moduslehre. Zusam-
mengesetzter Satz. Wörtbildungslehre, Wiederholung der gesammten Syntax.
Einiges über Poesie und Metrik. Wöchentlich 3 Stunden.
Mathematik. Wissenschaftliche Durchführung dor 4 Grundoperationen mit
allgemeinen Zahlen, Brüche, Gleichuugen des 1. Grades mit 1 und 2 Unbekann-
ten. Geradlinige Planimetrie. Wöchentlich 4 Stunden.
Physik. Allgemeine Gesetze der Statik und Dynanik auf Körper in allen 3
Aggregationszustanden Akustik. Licht. Wöchentlich 3 Stunden.
Chemie. Uebersicht der wichtigsteu Grundstoffe ohne ausführliche Theorie
in Behandlung der Reaktionen. Wöchentlich 3 Stunden.
Darstellende Geometrie. Aufgaben aus der Planimetrie und Stereometrie,
Ebene, Kurven, orthognale Projektion des Punktes und der Geraden. Wöchen-
tlich 3 Stunden.
V. Klasse.
Kroatische Sprache. Fortsetzung der syntaktischen Uebungen. Neuere Li-
teratur und Lekture der neueren Schriftsteller Völksdichtungen mit vorragender
Berücksichtigung der Prosa. Wöchentlich 2 Stunden.
Mathematik. Zusammenfassende Wiederholung der allgemeinen Arithme-
tik. Gleichungen mit mehreren Unbekannten. Logarithmen, Zahlensystem, The-
ilbarkeit der Zahlen, Potenzen, Wurzeln imag. et complexe Zahlenverhaltnisse,
Proportionen, Gleichungen des 2. Grades, Kreis- und ebene Trigonometrie.
Woch. 6 Stunden.
Chemie. Eingehende Theorie der Metalloide, Metalle, Alkalien, alkalische
Erden und Erze. Woch. 3 Stunden.
Darstellende Geometrie. Lehre von der Ebene, Projektion von Korpern,
Schnitte mit Ebenen, Durchschnitte mit Körpern und Kurven. Wöchentlich 3
Stunden.
92 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
VI. Klasse.
Kroatische Sprache. Neue Literatur, Lektüre der Schriftsteller und der
Volkspoesie bei vorragender Berücksichtigung der Poesie. Abhandlung aus dem
Erkenntniskreise der Schüler. Wöch. 2 Stunden.
Mathematik. Kettenbrüche, diplomatische Gleichungen, Gleichungen des
höheren Grades, Progressionen, Convergenz und Divergenz; Combinationsle-
hre, Bynomischer Lehrsatz, Stereometrie, Elemente der sphärischen Trigonome-
trie. Wöchentlich 5 Stunden.
Physik. Wilrmelehre, Elektrizität, Magnetismus, Statik fester, flüssiger und
gasförmiger Körper. Wöchentlich 4 Stunden.
Chemie. Schwere Metalle. Chemie der Kohlenstoffverbindungen. Wöchen-
tlich 3 Stunden.
Darstellende Geometrie. Erganzung und Darstellung krummer Flachen,
Tangentialebenen. Schiefe Projektion. Wöchentlich 3 Stunden.
VII. Klasse.
Kroatische Sprache. Ueberblick aus der alteren Literaturperiode, Abhand-
lung aus dem Erkenntnisskreise der Schiüer, Elemente der Logik. Wöchentlich
2 Stunden.
Mathematik. Erweiterung der sphärischen Trigonometrie, Grundlehren der
Wahrscheinlichkeitsrechnung, Reihen der höheren Ordnung. Analitische Geo-
metrie. Wöchentlich 4 Stunden.
Physik. Dinamik, Schwingende Bewegung, Akustik, Licht und Wärme.
Mathemathische Geographie und populäre Astronomie. Wöchentlich 4 Stunden.
Chemie. Chemie der Kohlenstoffverbindungen, Rekapitulation. Wöchentli-
ch 2 Stunden.
Darstellende Geometrie. Zentrale Projektion und Rekapitulation. Wöc-
hentlich 3 Stunden.
Kao što vidimo, u 5. razredu je mladi Nikola Tesla imao čak devet sati
matematike tjedno (matematika i nacrtna geometrija), u 6. razredu osam sati
tjedno, a u 7. razredu sedam sati tjedno.
U VI. razredu.
1. Korist tiskanja knjiga.
2. Vašarski dan u Karlovcu.
3. Odgovorite [tj. odvratite, D. Ž.] lěna sudruga od lěnosti.
4. Dobro je znati više jezika.
5. Prednost gradskoga života nad seoskim.
6. Zasluge Hervata za civilizaciju i susědne im narode u borbi protiv Mon-
goli.
7. Načela i poslědice Husove nauke.
8. Koj stališ držite za najbolji i rad šta?
9. Kakovih ima škola i čemu su?
10. Govor u oči znamenite i odlučne narodne bitke, ili na grobu koga zna-
menitoga narodnjaka.
11. Kako i čim ćete sprovesti školske praznike?
94 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
U VII. razredu.
1. Po čem će minuli školski praznici navlastito ostati u vašoj uspomeni?
(Dostojan opis).
2. Misli bogoljubna kršćana na grobju.
3. Obširniji opis naše školske zgrade.
4. Jezik je najblagotvornije al i najpogibeljnije udo čovječje.
5. O željezu (razpravica).
6. Je li kazalište za mladež od koristi i od kakove ?
7. Navika je druga narav.
8. Važnost naravopisa i lučbe (razpravica).
9. Korist sjaja i toplote sunčane.
10. Glavne crte o križarskih vojna.
11. O izboru stališa.
12. (Izpitna radnja). Dramatički rad Gjona Palmotića.
13. (Izpit zrelosti). Dubrovačka drama od god. 1666 do propasti republike
god. 1806.
Slika 6.: Neki od predmeta koje je Nikola Tesla slušao u VI. razredu Carske i kraljevske velike
realke u Rakovcu. Izvor je godišnje izvješće Velike realke u Rakovcu za razdobolje 1872. − 1874.
Slika 7.: Sadržaj matematike u vrijeme kad je Višu realku u Rakovcu pohađao Nikola Tesla
Slika 9.: Sadržaj nastave hrvatskog jezika u vrijeme kad je taj predmet (materinski jezik) slušao
mladi Nikola Tesla
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 95
Slika 10.: Sadržaj matematike opisan na hrvatskom jeziku, koji je slušao Nikola Tesla. Sadržaj
obuhvaća čak i diofantičke jednačbe, kao i temelje sferičke trigonometrije, te uvod u kombinatoriku.
Slika 11.: Predmet Prirodoslovje, tj. Fizika, dao je mladom Nikoli Tesli osnovne ideje o munjini
(tj. elektricitetu) i magnetizmu, kroz predavanje i eksperimente njegova profesora Martina
Sekulića. To su područja u kojima će postati jedan od vodećih stručnjaka u svijetu.
Slika 12.: Šoštarić pl. Šišman Letovanički, ravnatelj rakovačke Velike realke (počevši od godine
1868.), u vrijeme kad je ondje učio mladi Nikola Tesla. Izvor [Cuvaj, str. 215].
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 97
Slika 13.: Živko Vukasović (1829. − 1874.), jedan od prvih hrvatskih akademika (u području
biologije), bio je mladom Nikoli Tesli član maturalne ispitne komisije kao školski nadzornik za
cijelu Hrvatsko-slavonsku Vojnu krajinu. Ispit je održan na njemačkom jeziku.
Slika 15.: Teslina potvrda o maturiranju godine 1873. u Velikoj realnoj školi u Rakovcu. (Prijepis
iz 1885.; izvor fotografije Tehnički muzej u Zagrebu.) Primijetite (u predzadnjem redu) da je
Nikola Tesla polagao i materinski hrvatski jezik (Kroatische Sprache).
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 101
Slika 16.: Gimnazija Karlovac posjeduje impresivnu zbirku koralja iz Tihog oceana, Indijskog
oceana i s Bahama, iz vremena kad je mladi Tesla pohađao tu školu. Zbirka i danas služi u na-
stavi biologije. (Informacija ljubaznošću profesora Antuna Milinkovića iz Gimnazije Karlovac.)
102 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 17.: Molba Petra Mandića, prote gospićkog, pisana u Zagrebu 2. svibnja 1885., predana
Kraljevskoj hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj vladi, Odjelu za bogoštovlje i nastavu, da mu se
“izda svjedočba zrelosti za potrebe tehničara Nikole Tesle, koji je otišao u New-York”
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 103
Slika 18.: U Gimnaziji Karlovac čuva se prijepis zapisnika o maturalnom ispitu Nikole Tesle (s
njemačkog na hrvatski jezik), s popisom imena profesora i drugim informacijama. Kao njegova
domovina navedena Hrvatska, a kao materinski jezik hrvatski. Primijetit ćemo i jednu pogrešku,
koju smo već spomenuli: Nikola Tesla nije rođen 2. novembra (studenog) 1856., nego 10. jula
(srpnja) 1856.
104 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 19.: Duplikat Tesline svjedodžbe, izdan 1885. u Zagrebu, s prijepisom ocjena iz prvog
polugodišta školske godine 1872./1873.
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 105
Slika 20.: Ocjene Nikole Tesle iz prvog polugodišta šk. god. 1872./1873, u Rakovcu, u prijepisu
iz 1885. Uz materinski hrvatski jezik, Nikola Tesla polagao je njemački i francuski.
Slika 21.: Opremljenost Velike realke u Rakovcu 1871., u vrijeme dok ju je pohađao Nikola
Tesla. Izvor: Statistika nastave u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i Hrvatsko-Slavonskoj Vojnoj
Krajini školske godine 1871-72., Zagreb 1873. Kao što vidimo, u Kraljevskoj Velikoj realki u
Rakovcu je, kao i u preostalom dijelu Hrvatsko-slavonske Vojne krajine, nastavni jezik u školama
bio njemački, s osim vjeronauka i povijesti, koji su predavani na hrvatskom jeziku. Realka u
Rakovcu (danas dio Karlovca) bila je izvanredno dobro opremljena nastavnim pomagalima. Vidi
str. 61 spomenute Statistike nastave iz godine 1871. Npr., fizikalnih sprava ima čak 579, a uče-
nička knjižnica ima 1034 sveska i 389 sveščića.
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 107
Slika 22.: U Velikoj realki u Rakovcu uspješno je djelovalo Družtvo za podporu siromašnih
učenika, osnovano još 1860.
Slika 23.: Nastavni jezici u Velikoj realki u Rakovcu bili su hrvatski i njemački
Slika 24.: Profesori rakovačke Velike realke snimljeni siječnja 1868., dvije godine prije dolaska
mladog Nikole Tesle: Franz Kreminger, Christ. Niper, Vinz. Knapp, Franz Sehr - Josef Vitanović,
Eman. Kregcz, Karl Pallasmann, Moritz Antolić, Martin Sekulić, Chrisli. Lechleitner, Nikolaus
Živković. Obje su fotografije vlasništvo Hrvatskog školskog muzeja u Zagrebu.
Slika 25.: Martin Sekulić (1833. − 1905.), elegantno odjeven profesor matematike i fizike u
Rakovcu, bio je jedna od najvažnijih osoba tijekom Tesline izobrazbe. Fotografija je iz siječnja
1868., snimljena dvije godine prije nego što je mladi Nikola Tesla započeo pohađati rakovačku
Veliku Realku u svojoj 14. godini.
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 109
Slika 26.: U Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se opsežan disciplinarni propis za
pučke učione u hrvatsko-slavonskoj vojničkoj Krajini objavljen godine 1874. u Zagrebu.
Slika 28.: 11. Kada učitelj stupi u školsku sobu, podignuti će se svi učenici sa svojih mjesta...
12. Nauk se molitvom i započima i dovršuje... (detalj sa slike 27.)
Slika 29.: 22. Poslie svake dvie ure poldašnjega nauka daje se učenikom odmor deset časaka
(minuta)... (detalj sa slike 27.)
Slika 30.: Dio sprava iz fizikalnog kabineta Gimnazije Karlovac iz XIX. st., izložen u posebnom
ormaru (snimljeno 2015.). Podsjetimo da je u vrijeme Teslina školovanja fizikalni kabinet imao
čak 579 sprava!
Slika 31.: Grob akademika Martina Sekulića, vrlo važnog Teslina profesora, nalazi se blizu glav-
nog ulaza na zagrebački Mirogoj. Martin Sekulić nosio je visoku titulu kr. (kraljevskog) profeso-
ra. (Na istom je mjestu pokopana i njegova unuka arhitektica Srebrenka Sekulić-Gvozdanović.)
112 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 32.: Martin Sekulić, kr. Professor, 1833 – 1906. (Zahvaljujem profesoru Ivici Vukoviću i
dr. Željku Hanjšu na informacijama.)
Slika 33.: Putovnica je Nikoli Tesli izdana u Zagrebu godine 1883., na hrvatskom jeziku, kad je
imao 27 godina. Odobrila ju je Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada.
114 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 34.: Teslino je ime navedeno kao Nikolaus (na dnu fotografije). Na sredini vidimo grb
Kraljevine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske. Putovnica je izdana 1883., u Zagrebu, kad je Nikola
Tesla imao 27 godina.
Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić 115
–– operna pjevačica Milka Trnina (njezino se prezime često piše kao Ternina)
–– violinist Zlatko Baloković
–– kipar Ivan Meštrović.
Bilo bi od interesa doći do njihovih zajedničkih fotografija s Teslom. Prema
[Kutniak], Milka Trnina je Nikoli Tesli osobno pjevala na jednom njegovu ro-
đenadanu, a prema Robert & Katherine Johnson (www.teslamovie.com/john-
son_ontesla1.html), s prijateljima je bila u Teslinu Laboratoriju (uništenom tije-
kom požara 1895.) na Južnoj Petoj aveniji (South Fifth Avenue) u New Yorku.
Ivan Meštrović se s Nikolom Teslom upoznao i sprijateljio tijekom svoje prve
izložbe u SAD-u, održane 1925. u New Yorku. Vidi [Prpić, str. 281]. Milka
Trnina često je viđana u društvu Nikole Tesle u njujorškom Metropolitanu gdje
je Tesla, veliki ljubitelj opera, imao stalno rezervirano mjesto u loži (www.in-
fozagreb.hr/neuigkeiten/milka-ternina-world-famous-opera-diva).
Sljedeći primjer pokazuje kako je Nikola Tesla pomagao svojim zemljaci-
ma u SAD-u. Hrvatski slikar Ivan Benkovich, rođen 1866. u Rečici pored Kar-
lovca, zalaganjem Nikole Tesle dobio je posao izvjestitelja i ilustratora u jednim
novinama u Chicagu; vidi [Prpić, str. 286]. Umro je 1918. u Chicagu od tzv.
španjolske groznice.
Zahvale
Zahvaljujem Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu na velikodušnoj pomo-
ći u prikupljanju relevantnih podataka o školovanju Nikole Tesle u njegovoj do-
movini Hrvatskoj te na dopuštenju njihova objavjivanja u ovom članku, kao i
Jadranki Lisek, voditeljici Središnje knjižnice FER-a Sveučilišta u Zagrebu. Su-
sretljivošću profesorice Sande Furjanić i profesora Antuna Milinkovića iz Gimna-
zije Karlovac dobio sam uvid u Teslin gimnazijski arhiv. Zahvaljujem dr. Željku
Hanjšu i dr. Branku Hanžeku na pomoći oko literature, mr. sc. Ivici Vukoviću na
korisnim savjetima, te prof. dr. Zvonku Benčiću na poticaju da članak bude napi-
san. Članak je nastao na temelju postojećeg mrežnog prikaza [Žubrinić].
Izvori
[1] Arhiv Gimnazije Karlovac: Carska i Kraljevska Velika realka u Rakovcu, digitali-
zirana školska izvješća iz XIX. st., www.gimnazija-karlovac.hr/digitalizirana-skol-
ska-izvjesca/carska-i-kraljevska-velika-realka-u-rakovcu.html
[2] Gimnazija Karlovac: Nikola Tesla, www.gdimnazija-karlovac.hr/ucenici/pozna-
ti-bivsi ucenici/49-nikola-tesla.html
[3] Zlatko Jurić: Rasprave o osnivanju Visoke tehničke škole u Zagrebu na prijelazu
iz XIX. u XX. stoljeće, PROSTOR, 10 (2002) 2[24], 135-153.
116 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
[4] Stanislav Južnič: Nikola Tesla študira kemijo (ob 70-letnici smrti), Acta chimica
slovenica, vol 60., no. 2. (2003), 46−55.
[5] Marija Kaštelan-Macan: Franjo Hanaman, FKIT, Zagreb, 2017.
[6] Karl Kutniak: Bilješka o pjevanju Milke Ternine na Teslinu rođendanu, pisana 28.
studenog 2015. uz prikaz povodom 150. obljetnice rođenja Milke Trnine (Zum
150. Geburtsstag von Milka Ternina), http://operalounge/features/portraits-inter-
views/zum-150-geburtstag-von-milka-ternina)
[7] Enver Ljubojević: Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad, Zagreb, 2003.
[8] Antun Milinković: Botanika u srednjim školama grada Karlovca od druge polovi
ce XVII. st. do početka XX. st., Karlovac 2011. ISBN 978-953-56626-0-0 (knjiga
sadrži mnoge podatke vezano uz rad Gimnazije Karlovac u vrijeme dok ju je po-
hađao Nikola Tesla)
[9] Vladimir Muljević:
–– Nikola Tesla, slavni izumitelj, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 2000.
–– Martin Sekulić (1833. − 1905.), Elektrotehnika, br. 5., 1973., str. 331−338.
–– Život i djelo Nikole Tesle / The life and work of Nikola Tesla, Energija, 55, br.
2 (2006), str. 218−235.
[10] Vladimir Njegovan: Nikola Tesla 1856.−1956., Prosvjeta, Zagreb, 1956.
[11] Dušan Pejnović:
–– Iz života i rada Nikole Tesle, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1927., str. 192−202.
–– Iz života i rada Nikole Tesle, Priroda 7 (1936.), 196−205 (članak je digitalizira-
la http://library.foi.hr)
–– Predavanje Maxa Plancka u Zagrebu 15. rujna 1942. (iz dnevnog tiska NDH,
sačuvao Tihomir Šurina), vidi također [Randić]
–– Nikola Tesla (10. VII. 1856. – 1943.), Priroda 7 (1944.), 100−108 (članak je
digitalizirala http://library.foi.hr)
–– Iz života i rada Nikole Tesle, II. Tesline struje, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1927.,
str. 299−306.
–– Iz života i rada Nikole Tesle (svršetak), Nastavni vjesnik, Zagreb, 1927., str. 345−354.
–– Teslina istraživanja u vezi s razvojem brzojava bez žice, Nastavni vjesnik, Za-
greb, 1930, str. 46−56.
–– Uz osamdesetgodišnjicu Nikole Tesle, Nastavni vjesnik, Zagreb 1935./36, str.
200−205.
–– Iz djetinjstva Nikole Tesle, Matematičko-fizički list, Zagreb, br. 2, 1954./1955.,
str. 65−66.
–– O školovanju Nikole Tesle u Rakovcu, Matematičko-fizički list, Zagreb, br. 3,
1956./1957., str. 112.
[12] Ćiril Petešić: Genij s našeg kamenjara / Život i djelo Nikole Tesle, Školske novine,
Zagreb, 1977. (knjižica je imala sedam izdanja, a prvo je tiskano u 10 000 primje-
raka; podatak ljubaznošću prof. dr. Ante Bežena)
[13] Greta Pifat-Mrzljak (ur.): Znanost u Hrvata, Klovićevi dvori, Zagreb, 1996.
[14] Jure Prpić: Hrvati u Americi, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 1997. ISBN 953
6525-09-7 (engl. izvornik: George J. Prpich: The Croatian Immigrants in America,
Philosophical Library, New York)
Education of Nikola Tesla in Croatia and his professor Martin Sekulić 117
[15] Leo Randić (ur.): Pola stoljeća od boravka nobelovca Max Plancka u Zagrebu,
Priroda 3-4-5 (1992), 8-9 (prilog sadrži članak Dušana Pejnovića iz 1942., vidi
[Pejnović: Predavanje Maxa Plancka u Zagrebu 15. rujna 1942.])
[16] Nikola Tesla: My Inventions, The Electrical Experimenter magazine, USA, 1919.
[17] Ana Tomljenović: Smiljan i okolica, Državni arhiv Gospić, 2011.
[18] Ivica Vuković i Anđa Valent: Autori matematičkih rasprava u izvješćima rakovač-
ke Realke, Prirodoslovlje 16 (2016.) str. 89−110 (osobito 103-109).
[19] Josip Moser: Osnutak Austrijskog elektrotehničkog društva u Beču 1886. godine,
predavanje održano u rujnu 1986. na ETH Graz.
[20] Darko Žubrinić: Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj, www.croatianhistory.net/etf/
tesla.html
Summary. Nikola Tesla attended Higher Real School in the town of Rakovac
(now a part of the city of Karlovac) in Croatia, from 1870 to 1873, when he
was between 14 and 17 years of age, and where the lectures were still held
in German language (except for History and Religion, which were taught in
Croatian). Among his professors, especially important was Martin Sekulić,
who lectured Electrical Engineering and Mathematics. Furthermore, Sekulić
was also an active researcher, due to which in 1873 he was elected as a
corresponding member of the Academy of Sciences and Arts in Zagreb, in
the Department of Mathematics and Natural Sciences. Sekulić also founded
physical laboratory at the Real School, which in the early 1870s had an ex-
ceptionally rich collection of as many as 579 instruments. In his Authobio
graphy, Nikola Tesla mentioned Sekulić’s ingenious experiments in the scho-
ol, which enthusiasted him at an early age in choosing Electrical Engineering
as his lifelong profession. Among school subjects that Tesla listened to was
his mother tongue Kroatische Sprache (Croatian language). It is surprising
that at the mentioned school he had up to 9 hours of Mathematics lectures
weekly. All this indicates that Tesla had very good teachers and obtained
excellent high school education. In the existing contemporary monographs
and books dealing with Tesla, the role of Martin Sekulić in the formation of
young Nikola has been almost entirely neglected.
Key words. Nikola Tesla, Martin Sekulić, Higher Real School, Rakovac,
education, Karlovac, Croatia, Croatian-Slavonian Military Frontier.
SONT 2017
Zvonimir Jakobović1
Uvod
Dr. Oton Kučera (Petrinja, 1857. – Zagreb, 1931.), bio je fizičar te je radio
kao gimnazijski profesor u Požegi i Zagrebu. Bio je veliki promicatelj prirodnih
znanosti i onodobnih tehničkih izuma, kao i plodan pisac znanstveno-popular-
nih napisa u novinama i časopisima te niza knjiga. Bio je osnivač Zvjezdarnice
u Zagrebu, prvi promicatelj radija u nas, te prvi predsjednik prvog Radiokluba
Zagreb, u kojem su se okupili tadašnji prijatelji radija, kako su sami sebe
1
Dr. sc. Zvonimir Jakobović, umirovljeni fizičar i leksikograf, istraživač povijesti tehnike i autor
niza napisa o povijesti radiokomunikacija i radiotehnike.
2
Predavanje pod naslovom Oton Kučera − prvi promicatelj radija u Hrvatskoj, održano je 15.
svibnja 2014. u ogranku Matice hrvatske u Zadru.
Oton Kučera – predsjednik Matice hrvatske i prvi promicatelj radija u Hrvatskoj 119
1. Počeci radija
Na osnovi Hertzovih pokusa i u njima proizvođenih elektromagnetskih va-
lova, tad nazivanih Hertzovim valovima, ponajprije su Nikola Tesla (1856. –
1943.), Aleksandr Stepanovič Popov (1859. – 1906.) i Guglielmo Marconi
(1874. – 1937.), ali ubrzo i mnogi drugi, postavili na samom kraju XIX. stolje-
ća tehničku primjenu za prijenos signala, nazvanu prvotno bežičnom telegrafi-
jom i bežičnom telefonijom, a potom radijom. [1]
120 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
–– radio (franc. la radio, prema lat. radiare: zračiti), općenit naziv za ko-
municiranje s pomoću umjetno proizvedenog elektromagnetskog zrače-
nja u području od nekoliko stotina kiloherca do nekoliko gigaherca (tzv.
Hertzovi valovi ili radiovalovi)
–– radijski, suvremeniji pridjev (radijski prijamnik, radijski program itd.)
–– radiokomunikacije, suvremeni stručni naziv za radio
–– radiodifuzija, primjena radiokomunikacija kao sredstva javnog informi-
ranja
–– radioamaterizam (engl. amateur-radio; njem. Amateurfunk, tal. radio
amatoriale, rus. радиолюбительство), hobističko bavljenje radiom
–– njem. Rundfunk (~ kružna iskra), kraće Funk, prema prvotnom stvaranju
radiovalova električnim iskrama, rabi se u nazivima Funkverkehr: radio-
komunikacije, Rundfunkdienst ili Funkdienst: radijska služba i dr., potom
u nazivima radiodifuzijskih postaja, programa i sl.
Slika 3.: Ruhmkorffov induktor te koherer i iskrište smješteni u paraboličnim zrcalima u kabine-
tu fizike požeške gimnazije, za koje se vjeruje da je s njima radio dr. Oton Kučera, ili makar
potaknuo njihovu izradu (oko 1890. – 1892.)
5. Radioamateri
Nova tehnika komuniciranja radiovalovima izazvala je neobično velik inte-
res pa su, osim profesionalnog rada, mnogi znatiželjnici počeli pokuse s radio-
vezama kao slobodnim bavljenjem. Nazvali su se radioamaterima. Radioama-
teri u SAD-u su se 1914. godine, prvi u svijetu, udružili radi promicanja radija
i uspostave radiomreža za prijenos obavijesti diljem SAD-a. Udruga je nazvana
Američkom radiorelejnom udrugom (ARRL, prema engl. American Radio Re
lay League), kako se i danas naziva radioamaterska udruga u SAD-u. Radioa-
materski se pokret neobično brzo širio svijetom.
U Hrvatskoj su prijatelji radija, kako su se u nas tad nazivali radioamateri,
osnovali 29. ožujka 1924. u Zagrebu Radioklub Zagreb. [3]
124 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 5.: Na naslovnicama prvog godišta Radio športa nalazi se crtež dojmljive antene Radio Griča
Slika 6.: Radijski prijamnik s početka1920-ih godina, s elektronskim cijevima, pomičnim zavoj-
nicama, uz prijam na slušalice
“….. I tu upire ovaj čas čitav svijet oči svoje ….. u sina hrvatske ze
mlje Nikolu Teslu, koji istražuje prirodu onkraj oceana. ….. Što danas
Evropa u tom smjeru upotrebljava i izvodi, to upravo iščezava spram
rezultata Teslinih. Iskre što ih on umjetnim načinom dobiva, pravi su
orijaši spram evropskih iskara.”
Slika 9.: Naslovnica prve knjige o radiju na hrvatskom jeziku iz 1902. godine, koja je pretisak
Kučerina članka iz Vienca
Slika 10.: Naslovnica Kučerina djela Telegraf i telefon bez žica objavljenog 1925. godine
Oton Kučera – predsjednik Matice hrvatske i prvi promicatelj radija u Hrvatskoj 129
Slika 11.: Zadnje poglavlje Kučerine knjige Valovi i zrake članak je iz Vienca
130 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Zaključak
Dr. Otona Kučeru valja promatrati ne samo kao zanesena promicatelja pri-
rodoznanstvenih otkrića i tehničkih izuma, nego i kao zauzeta promicatelja teh-
ničke kulture u Hrvatskoj, kao temelja kulturnog i gospodarskog razvoja.
Kučerina nastojanja itekako vrijede i u naše vrijeme, a njegov promicatelj-
ski rad može biti primjerom širenja prirodoznanstvene misli i tehničkih znanja.
Kučerin promicateljski rad nastavlja se i danas u okviru Matice hrvatske i naših
udruga tehničke kulture.
Literatura
[1] Zvonimir Jakobović, Stoljeće radija. Hrvatska revija 2(2002)3, str. 59−68.
[2] Branko Kempf, Profesor Oton Kučera na radu u Požeškoj gimnaziji od 1886. do
1892. g. Almanah Gimnazije u Požegi 1970., str. 113−116.
[3] Zvonimir Jakobović, Devedeseta godišnjica radioamaterizma u Hrvatskoj. Radio
HRS, 1(154) 2014., str. 5−9.
[4] .......... Radio šport – Oficijelni organ Radiokluba Zagreb. 1924. i 1925.
[5] Oton Kučera, Hertzovi električni valovi i Marconijev telegraf bez žica. Vienac,
XXXIV(1902), str. 251−253, 266−269, 278−280, 294−296.
[6] Oton Kučera, Hertzovi električni valovi i Marconijev telegraf bez žica. Dionička
tiskara, Zagreb, 1902.
[7] Oton Kučera, Valovi i zrake. Matica hrvatska, Zagreb, 1903.
[8] Oton Kučera, Telegraf i telefon bez žica. Matica hrvatska, Zagreb, 1925., Pretisak:
Matica hrvatska i Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1995.
[9] Zvonimir Jakobović, Prirodoznanstvene i tehničke knjige Matice hrvatske. Doda-
tak pretisku knjige: Oton Kučera, Telegraf i telefon bez žica.
[10] Zvonimir Jakobović, Oton Kučera – prvak radija u Hrvatskoj. Tehnika u Hrvatskoj
– Zbornik radova stručnoga skupa. Matica hrvatska, Zagreb 2004., str. 25–34.
[11] Zvonimir Jakobović, Oton Kučera kao promicatelj onodobnih otkrića i izuma. Ži-
vot i djelo Otona Kučere (1857. – 1931.). Zvjezdarnica Zagreb i Zagrebački astro-
nomski savez, Zagreb, 2008., str. 97–102.
132 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Zvonimir Jakobović
Abstract: It is not widely known that Dr. Oton Kučera, at one time the
president of Matica Hrvatska, apart from being a great promoter of scien-
tific and technical achievements and founder of the observatory in Zagreb,
president of the Croatian Scientific Society (Hrvatsko prirodoslovno druš-
tvo), was also the first to promote and popularize the radio in its early
stages in Croatia. As a result, more than nine decades ago he was elected
to be the first president of the “Zagreb” Radio Club, founded on 29th Mar-
ch 1924. It gathered people who knew something about the radio, in order
to promote the radio, a miracle of technology at that time, and its first task
was to launch a radio station in Zagreb, which began work on 15th May
1926 under the title Radio Zagreb. On the 90th anniversary of that event
we remember Dr. Kučera as the first to promote the radio in Croatia.
Tatjana Kren
Uvod
Oton Kučera rođen je 1. siječnja 1857. u Petrinji, u ondašnjoj Vojnoj gra-
nici (krajini). Osnovnu školu pohađao je u Otočcu gdje mu je otac Franjo Ku-
čera (1819. − 1892.) bio učitelj, a gimnaziju u Senju i Vinkovcima, gdje je
maturirao [1]. Kao krajiški stipendist studirao je matematiku, fiziku i astrono-
miju u Beču te službovao kao profesor fizike i matematike u Vinkovcima (1876.
− 1886.), Požegi (1886. − 1892.) i Zagrebu (1892. − 1899.). Doktorirao je 1899.
disertacijom iz povijesti matematike obranjenom na zagrebačkom sveučilištu.
Na Šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom fakultetu predavao je kao (honorar-
ni) učitelj matematike i fizike s mehanikom (1899. − 1909.), a potom naslovni
javni izvanredni profesor (1909. − 1916.). Bio je član Hrvatskog prirodoslovnog
društva od osnutka 1885. godine, urednik njegova Glasnika (1902. − 1908.),
uveo je astronomiju i potaknuo osnivanje astronomske sekcije (1902.) u Druš-
tvu te osnivanje društvenog opservatorija, Zvjezdarnice (1903.). Bio je zname-
nit hrvatski prirodoslovac, prosvjetitelj, pedagog, profesor, znanstvenik, pisac
udžbenika i popularnoznanstvenih knjiga, organizator, predsjednik Matice hr-
vatske (1909. − 1917.), član od 1892. i tajnik Hrvatskog planinarskog društva
te preteča modernog alpinizma, suosnivač i prvi predsjednik Radio kluba Za-
greb koji je 1926. uspio osnovati radijsku postaju u Zagrebu. Razvidno je da
je djelovao na brojnim poljima te ostavio trag u znanosti i tehnici, kulturi, pro-
svjeti i sportu (znanstvenom planinarstvu). Umro je u Zagrebu 29. prosinca
1931. godine [2]. U radu je analiziran njegov vrijedan doprinos hrvatskoj
tehnici.
1
Heinrich Daniel Ruhmkorff (Rühmkorff) (1803. − 1877.), njemački konstruktor instrumenata.
2
Koherer je detektor prisutnosti elektromagnetskih valova, korišten kod demonstracija Hertzovih
pokusa. Izumio ga je 1890. francuski profesor fizike Édouard Branly (1844. − 1940.).
136 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
života objavio je 22 knjige i više od tri stotine različitih članaka, većeg i manjeg
opsega [6]. Matica hrvatska izdala je 1910. treću knjigu serije Novovjeki izumi
u nauci, obrtu i umjetnosti, pod naslovom Noviji električni pojavi i izumi, u
kojoj je koautor, uz Stanka Plivelića13 i Jurja Božičevića14. Njegovih je bilo
sedam poglavlja na oko 200 stranica.15 U četvrtom poglavlje pisao je o osnov-
nim zakonima struje, a u petom i šestom o modernim izvorima jednake elek-
trične struje. Osim principa rada pojedinih strojeva, opisao je i njihovu tehničku
izvedbu, mogućnosti praktične primjene i njihovo značenje u životu čovjeka i
u gospodarstvu [5].
13
Stanko Plivelić (1868. − 1925.), fizičar, gimnazijski profesor; u Beču je 1897. obranio diserta-
ciju O teorijama o atmosferskom elektricitetu
14
Juraj Božičević, profesor splitske realke i suosnivač (1911.) Fotokluba Split
15
Kučera, O., Plivelić, S. i Božičević, J., Noviji električni pojavi i izumi, III. knjiga serije Novo-
vjeki izumi u nauci, obrtu i umjetnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1910.
142 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
mu kolege također bili mahom iz tehničkih struka. Osim toga, u članstvu Hr-
vatskog prirodoslovnog društva (HPD), osnovanog 1885. godine, čiji je bio član
i suosnivač, bili su uz prirodoslovce i laici različitih struka. Nakon velikog
uspjeha knjige Naše nebo, objavljene 1895., Kučera je bio inicijator osnivanja
astronomske sekcije u HPD-u s ciljem osnivanja društvene zvjezdarnice [2].
Astronomska sekcija osnovana je 1902., a projekt Zvjezdarnica nije bio samo
astronomski, nego i tehnički izazov za građevinare, strojare, arhitekte, obrtnike
itd. Iz popisa suradnika vidi se da je Kučera za članstvo u Astronomskoj sekci-
ji i namjeru osnivanja Zvjezdarnice uspio zainteresirati gotovo sve svoje tadaš-
nje kolege na ŠA-u, tehničke stručnjake, velik broj članova HPD-a različitih
struka te sveučilišne profesore [8].
Oton Kučera i njegovi istomišljenici u HPD-u zamislili su društvenu zvjez-
darnicu za znanstveni i popularizatorski rad, za potrebe članova HPD-a, građa-
ne i školsku djecu, zapravo građansku zvjezdarnicu u okviru HPD-a, uz finan-
cijsku pomoć gradske uprave. U to je vrijeme u Puli djelovala Carska i
kraljevska mornarička zvjezdarnica koja je radila za potrebe austrijske ratne i
trgovačke mornarice, a kojoj je u to vrijeme upravitelj bio Hrvat Ivo Benko20,
s kojim se Kučera dopisivao i koji je radosno pozdravljao osnivanje zvjezdar-
nice u Zagrebu. U Malom Lošinju djelovala je privatna zvjezdarnica Manora, s
čijim je upraviteljem Spiridonom Gopčevićem21 Kučera blisko surađivao. Iz
dokumentacije je razvidno da je Kučera bio glavni pokretač i realizator osniva-
nja društvene zvjezdarnice. Za taj projekt pridobio je istomišljenike u HPD-u,
prirodoslovce i laike. Proveo je usto sustavnu i temeljitu akciju u tadašnjem
hrvatskom kulturnom krugu kako bi osigurao financijsku i drugu potporu. Pri
osnivanju Astronomske sekcije i utemeljenja Zvjezdarnice važna je bila uloga
20
Ivo Benko barun od Bojnika (Johann Benko barun von Boinik) rođen je 1851. u Karlovcu, a
umro je 1903. u Gorici. Školovao se u mornaričkoj akademiji u Rijeci i postao časnik austro
ugarske mornarice te službovao na brodovima, a zatim postao vršitelj dužnosti ravnatelja Carske
i kraljevske zvjezdarnice u Puli, nakon čega odlazi na studij astronomije u Graz. Godine 1893. u
činu kapetana fregate preuzeo je mjesto ravnatelja Pulske zvjezdarnice i obnašao ga do 1901.
godine. Sa Zvjezdarnice je obavljano mnoštvo astronomskih i geofizičkih opažanja. Najvažniji
znanstveni rezultati objavljivani su u tad vodećem astronomskom časopisu Astronomische Nach
richten. Jedan od asteroida otkrivenih sa Zvjezdarnice Višnjan dobio je ime (9814) Ivobenko.
21
Spiridion Gopčević (Leo Brenner) (1855. − ?), rođen u Trstu u obitelji brodovlasnika podrije-
tlom iz Boke kotorske. Astronomijom se bavio od 1893. do 1909. godine. Postao je poznat zbog
privatne zvjezdarnice Manora na Malom Lošinju i časopisa Astronomische Rundschau (1899. −
1909.) koji se čitao u zvjezdarnicama diljem svijeta. Zvjezdarnicu su posjećivali mnogi strani
astronomi s kojima je surađivao. Bavio se istraživanjima Jupitera, Marsa, Venere i Mjeseca.
Najviše kritika doživio je zbog Marsovih kanala, a zbog istog razloga i Kučera koji je s njim
surađivao. Zajedno s Kučerom rektificirao je besplatno 1903. teleskop nove zvjezdarnice na Po-
povu tornju. Po njemu (Brenner) nosi ime krater na nevidljivoj strani Mjeseca. Zbog zvjezdarni-
ce Manora Korado Korlević, upravitelj Zvjezdarnice Višnjan, jednom od višnjanskih asteroidu
dao je naziv (10415) Mali Lošinj. Njegov teleskop kupio je kasnije svećenik i astronom don Niko
Miličević i instalirao ga u pustinji Blaca na Braču.
144 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
“Na kraju je ove knjige dodana takva karta našega neba, koja seže
nešto preko nebeskoga ekvatora na južno nebo. Na rubu joj čitaš bro-
jeve satnih krugova, a na jednom satnom krugu brojeve krugova dekli-
nacije, pa ćeš lako za svaku nacrtanu zvijezdu odrediti njezinu ‘rektas-
cenziju i deklinaciju’, i obrnuto: ako negdje čitaš rektascenziju i
deklinaciju koje zvijezde, naći ćeš joj lako na karti točno mjesto. Vjež-
banje u jednoj i drugoj zadaći neka bude prijatelju neba osobito prepo-
ručeno.”
Kučera, O., Naše nebo. Crtice iz astronomije, Matica hrvatska, Zagreb, 1895.
25
Vrijedan doprinos Otona Kučere hrvatskoj tehnici 149
26
Alfred Wolfer (1854. − 1931.) je od 1891. godine predavao astronomiju na švicarskom sveuči-
lištu, a od 1894. bio upraviteljem zvjezdarnice u Zürichu (Eidgenössischen Sternwarte). Kći Elza
slušala je Wolferova predavanja, a Kučera je s njim bio u pismenom kontaktu.
27
Hrvatski publicist, pisac i astronom Oton Szlavik (1863. − ?), astronomiju je studirao u Beču.
Bio je profesor na Isusovačkoj gimnaziji u Travniku te predsjednik Hrvatskoga novinarskog druš-
tva u Zagrebu. Kao suradnik Zvjezdarnice izračunao je efemeride za glavne nebeske pojave za
1907. − 1909. godinu. Objavljivao je astronomske članke i rasprave.
150 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
“Na Tvoje veliko pismo tek sada dospijevam odgovoriti, jer me zaista
posao pritiskuje navlastito oko novo ustrojenoga geodetskoga tečaja,
kojemu sam za prve dvije godine izabran predstojnikom i od vlade
28
Vinko Hlavinka (1863. − 1934.), rođen u u Češkoj, od 1888. do 1911. djelovao je u Hrvatskoj
kao učitelj geodezije na Šumarskoj akademiji.
29
Fran Kesterčanek (1856. − 1915.) je bio hrvatski šumarski stručnjak, jedan od osnivača
suvremenog šumarstva u Hrvatskoj. Bio je prvi pročelnik Akademije, urednik Šumarskog
lista, upravitelj Šumarskog muzeja Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, osnivač
Hrvatskoga društva za gajenje lova i ribarstva te urednik njegova glasila.
Vrijedan doprinos Otona Kučere hrvatskoj tehnici 151
Oton Kučera je po osnutku Geodetskog tečaja 30. rujna 1909. dobio naslov
i značaj javnog izvanrednog sveučilišnog profesora. (Slika 13. Dopis predstoj-
nika Geodetskog tečaja Otona Kučere.)
Hlavinka je u strukovnom časopisu DIA Viesti za Tečaj napisao da je prema
ustroju:
Govor počasnog predsjednika Radiokluba u Zagrebu profesora dr. Otona Kučere pri otvaranju
30
prvoga kongresa prijatelja telefonije bez žica iz čitave Jugoslavije u Zagrebu dne 19. septembra,
Telegraf i telefon, 10 (1925.) 846 − 850.
Vrijedan doprinos Otona Kučere hrvatskoj tehnici 155
Zaključak
Oton Kučera bio je svestran čovjek. Ostavio je vrijedan doprinos ne samo
u hrvatskoj tehnici, nego i u prirodoslovlju, posebice astronomiji, prosvjeti i
kulturi, znanosti, promicanju znanosti te sportu, posebno planinarstvu. No,
upravo ta svestranost bila je njegova ahilova peta. Oni koji su se vezali isklju-
čivo za svoju struku i u nju ulagali sve svoje snage i postizali ili ne postizali
vrhunske rezultate, okomili su se na njega zbog te svestranosti koju nisu mogli
shvatiti ili je izazivala zavist i jal. Stoga je u svojem djelovanju doživljavao
odobravanja i žestoke kritike i morao svladavati brojne prepreke i poniženja.
Ipak, kad je nešto naumio, uporno je išao dalje.
Kad je umro 1931. godine, bio je ispraćen, kako su zabilježile ondašnje
novine, jednim od rijetko viđenih sprovoda s tisućama štovatelja. U jednom
nekrologu je istaknuto:
Literatura
[1] Kren, T. i Hanžek, B., Krajiški učitelj Franjo Kučera i hrvatski velikan Oton Ku
čera, Prirodoslovlje 14(1-2) (2014) 87 – 104.
[2] Kren, T. i Hanžek, B., Oton Kučera – Per aspera ad astra (Kroz trnje do zvijezda),
Gimnazija Matije Antuna Reljkovića, Vinkovci, 2013.
[3] Jakobović, Z., Oton Kučera kao promicatelj onodobnih otkrića i izuma, u: Zbornik
radova sa znanstveno-stručnog skupa Život i djelo Otona Kučere (1857. − 1931.),
održanog na Zvjezdarnici Zagreb, 7. prosinca 2007. godine, u povodu obilježava-
nja 150. godišnjice rođenja hrvatskog velikana Otona Kučere, (ur. Tatjana Kren)
Zvjezdarnica, Zagrebački astronomski savez, Zagreb, 2008., str. 97 − 104.
[4] Bucić, P., Oton Kučera i srednjoškolska nastava, u: isto, str. 31 − 36.
[5] Muljević, V., Oton Kučera, popularizator fizike i tehničkih znanosti, u: Oton Ku-
čera znanstvenik, popularizator prirodoslovlja i tehnike 1856. − 1931. (ur. Božica
Škulj), Tehnički muzej, Zagreb 1998., str. 20 − 28.
[6] Švab, M., Životopis Otona Kučere i Popis radova, u: Dr. Oton Kučera, Naše nebo,
pretiskano treće izdanje iz 1930. i odabrani dijelovi prvoga izdanja iz 1895. godine
s nadopunama dr. Darka Bidjina, prigodom 100-godišnjice prvoga izdanja, Consi-
lium, Zagreb, 1995.
[7] Oton Kučera: obiteljski i osobni dokumenti, NSK/a − R6270/III.
[8] Kren, T., Članovi Astronomske sekcije i Astronomskog društva te ostali suradnici
Zvjezdarnice od 1903. do 2003. godine, Bolid XXX. 1-2/2003.
[9] Kren, T., Popov toranj. O procesu stvaranja hrvatske zvjezdarnice, Bolid XX, 4,
1993.
[10] Kren, T., Astronomijski vremeplov. Crtice iz prošlosti hrvatskoga zvjezdoznanstva,
Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima, Zagreb, 2002.
Vrijedan doprinos Otona Kučere hrvatskoj tehnici 157
Tatjana Kren
Zijad Haznadar
Uvod
Minulo XX. stoljeće vjerojatno će ući u povijest kao doba velikih i korje-
nitih promjena − političkih, socijalnih, znanstvenih, obrazovnih i tehnoloških. I
dok se o onima prvima svakodnevno govori i piše, ispod prašine uskovitlane
ratovima i mnogim političkim i socijalnim pokretima, zbile su se i zbivaju se
duboke promjene i na ne manje važnim područjima znanosti, obrazovanja i
tehnologije.
Bitna karakteristika našeg vremena i postindustrijskog društva više je nego
očita povezanost znanosti, obrazovanja i tehnologije. Znanost je postala, u pra-
vom i punom smislu, osnovna priozvodna snaga i nedjeljivi činitelj tehnoloških
procesa. Sustavni pristup integrira u nerazdvojnu cjelinu tradicionalno
1.1. Elektroenergetika
Iako je M. H. Jacobi 1834. izradio prvi elektromotor, a W. Siemens 1866.
prvi istosmjerni dinamostroj (generator), izgradnjom prvih Edisonovih centrala za
opskrbu gradova električnom energijom započela je era eleklroenergetike. Prve
dvije veće termoelektrane izgradio je T. A. Edison 1882. godine u Londonu i New
Yorku. U njima su istosmjerne generatore pokretali parni strojevi. Vrlo brzo iz-
građeno je mnogo elektrana, a uglavnom su se koristile za rasvjetu gradova.
Elektrotehnika: razvoj i perspektive u svijetu i Hrvatskoj 161
1.2. Telekomunikacije
Telegrafi s kazaljkom koje su 1837. godine konstruirali C. Wheatstone i W. F.
Cooke, a posebo telegrafski aparati F. Morsea, označili su početak telekomunikacij
skog doba u svijetu. Izgradnjom prve telegrafske linije Celje − Zidani Most − Zagreb
priključen je Zagreb na telegrafsku liniju Beč – Celje – Ljubljana − Trst. U rujnu
1850. godine proradila je i prva telegrafska postaja u Zagrebu. Izgradnju telegrafske
162 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
2. Elektroindustrija u Hrvatskoj
Elektroindustrija u Hrvatskoj započela je krajem XIX. st. s malim radioni-
cama i pogonima, da bi potkraj XX. st. izrasla u nekoliko relativno velikih
tvrtki i više tvornica na područjima energetike i elektrostrojarstva, automatike,
telekomunikacija, elektronike, radiokomunikacija, transporta, brodogradnje, ra-
svjete, mjerne tehnike itd.
Godine 1919. osnovana je Tvornica motora u Zagrebu, koja 1921. postaje
Siemensova tvornica elektromotora. Nastavila je 1946. godine kao Poduzeće
“Rade Končar”. Nakon 1990. godine pretvorbom je ustrojena nova tvrtka “Kon-
čar-Elektroindustrija” Zagreb. Ta najveća hrvatska elektroindustrijska tvrtka po-
sluje na području industrije, energetike i trgovine, te ima ustrojen Institut za
elektrotehniku.
Tijekom vremena stavljen je u pogon cijeli niz tvomica od kojih spominje-
mo samo neke: Munja (1921.), Elka (1926.), Kontakt (1925.) itd. Do Drugog
svjetskog rata, točnije 1938. godine, u hrvatskoj elektroindustriji djeluje oko 60
poduzeća. Nakon rata osnivaju se nove tvornice: Radioindustrija Zagreb − RIZ
(1948.), Tvornica električnih proizvoda − TEP, Tvornica električnih žarulja −
TEŽ (1949.), Dalekovod, Elektroprojekt (1949.), ATM, Digitron itd.
Krajem 1949. počela je u Zagrebu rad Tvornica telefonskih uređaja “Nikola
Tesla”. Proizvodila je automatske telefonske centrale. Godine 1953. uspostavila
je poslovno-tehničku suradnju sa švedskom tvrtkom Ericsson, da bi nakon 1990.
pretvorbom postala snažna telekomunikacijska tvrtka Ericsson Nikola Tesla.
164 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
3. Perspektive elektrotehnike
Opstanak suvremenog društva na dostignutom stupnju razvoja, kao i daljnji
napredak, u osnovi ovise o industrijskoj proizvodnji, transportu ljudi i dobara i
prijenosu informacija, ali iznad svega o odgovarajućoj i pouzdanoj opskrbi ener-
gijom. Budući da električna energija ima goleme tehničke prednosti s obzirom na
proizvodnju i prijenos, a ne prouzročuje ni posebne probleme za prirodni okoliš,
nezamjenjiva je u mnogim područjima primjene. Kako su se potrebe za električ-
nom energijom u razvijenim zemljama udvostručivale svakih deset godina, može
se očekivati znatan porast potrošnje i ubuduće. S druge strane, dobro je poznata
činjenica da prirodni izvori energije, kao ugljen, nafta, prirodni plin i hidroener-
gija nisu više raspoloživi u neograničenim količinama. U namjeri da se popuni
energetski gap (približno period predvidiv od 1980. do 2070. godine), sve se više
iskorištava nuklearna energija. Predvida se nastavak toga trenda i ubuduće.
Stalan porast potrošnje energije i prisila prema većoj ekonomičnosti proi-
zvodnje i prijenosa jasno ukazuju na potrebu stalnog unapređenja i na novi ra-
zvoj u proizvodnji, prijenosu i distribuciji električne energije. S tim ciljem
poduzimaju se značajna znanstveno-tehnološka istraživanja i bitne organiza
cijsko-strukturne promjene u elektroenergetskim sustavima.
Tako se u području izgradnje rotacijskih strojeva za proizvodnju električne
energije postupno i stalno postižu unapređenja. Vodom hlađeni generatori grade se
već do snaga od 1500 MW, a predviđa se da će se tehnička i ekonomska ograniče-
nja ubuduće pomaknuti do snage od približno 2500 MW. Istraživanja generatora sa
supravodljivim (uzbudnim) namotom upućuju na granice od 3000 MW i više. Sve
se više istražuju i razvijaju i alternativni izvori energije kao solarna energija, ener-
gija vjetra, bioenergija, gorivni elementi te razni obnovljivi izvori energije itd. Oni
se mogu koristiti u suradnji sa stabilnim elektroenergetskim sustavom, kao dodatni
izvori, pogotovo u sustavima distribuirane generacije energije.
U području prijenosa energije uz prelazak na sve više i više prijenosne
napone događaju se mnoga tehnološka unapređenja. Velik je napredak upotreba
kompozitnih izolacijskih materijala. Uz ostalo, istražuje se i prijenos supra
vodljivim kabelima. Tako su, npr., u pokusima s trofaznim supravodljivim ka-
belom pri prijenosu snage od 2 000 000 kW gubici snage u kabelu iznosili oko
80 kW/km, a isto toliko snage se gubilo i za hlađenje.
U razvijenim zemljama s velikom potrošnjom i snažnim elektroenergetskim su-
stavima uvode se sofisticirane metode upravljanja prijenosnim sustavima. Tako, npr.,
da bi maksimirao prijenos energije, američki Institut za istraživanja u elektroenergeti-
ci (EPRI) izgradio je na učinskoj elektronici utemeljen prilagodljivi izmjenični prije-
nosni sustav (FACTS). Taj sustav, koji selektivno koristi tiristorsko upravljanje, pruža
velike mogućnosti, kao visoku stabilnost sustava jer s pomoću tiristora može neuspo-
redivo brzo (trenutačno) kontrolirati sve prijelazne poremećaje u sustavu itd. Napre-
dak u komunikacijama i elektronici više je nego iznenađujući.
Elektrotehnika: razvoj i perspektive u svijetu i Hrvatskoj 165
4. Znanost i obrazovanje
Razvoj elektrotehnike pratio je interes naših znanstvenika za elektroma-
gnetsku teoriju. Tako je već 1900. godine L. Stjepanek objavio opsežnu raspra-
vu Maxwellova teorija o elektricitetu. Od 1927. do 1929. godine Josip Lončar
(1891. − 1973.) objavio je u Zagrebu knjigu Konstrukcija radiostanica za pri
manje; 1937. knjigu O savremenoj televiziji; 1939. Uvod u električna mjerenja,
a 1940. počeo je objavljivanje temeljnog djela Osnovi elektrotehnike.
Osnivanje Visoke tehničke škole u Zagrebu 1919. značilo je prekretnicu u
razvoju elektrotehnike u Hrvatskoj. Na Elektroinženjerskom odjelu prvi su se
put 1921./1922. predavali elektrotehnički predmeti, a predavači su bili Josip
Lončar, Raimund Fantoni, Edgar Montina i Robert Tijanić. Odjel su tvorili Za-
vod za elektrotehniku (poslije Zavod za elektrostrojarstvo) i Laboratorij za elek-
trična mjerenja (poslije Zavod za osnove elektrotehnike i električka mjerenja).
Pečat studiju elektrotehnike, osim profesora Lončara, dali su i profesori Miro-
slav Plohl st. (1881. − 1939.) i Juro Horvat (1882. − 1954.). Godine 1926. Vi-
soka tehnička ušla je u sastav Sveučilišta u Zagrebu kao Tehnički fakultet.
Podjelom Tehničkog fakulteta 1956. godine osnovan je Elektrotehnički fa-
kultet Sveučilišta u Zagrebu, a profesor Anton Dolenc (1905. − 1984.) postao
je prvi dekan. Studij je prema tadašnjoj podjeli obuhvaćao smjerove jake i sla-
be struje. Godine 1995. Fakultet je, u skladu sa svoja dva studija, promijenio
ime u Fakultet elektrotehnike i računarstva. Studij elektrotehnike imao je slje-
deće smjerove: elektroenergetika, elektrostrojarstvo i automatizacija, industrij-
ska elektronika, telekomunikacije i informatika, automatizacija, radiokomunika-
cije i profesionalna elektronika. Studiji elektrotehnike osnovani su i u Splitu
1960., u Osijeku 1992. i u Rijeci 1999. godine.
Napretku studija elektrotehnike i znanosti u Hrvatskoj u početnoj fazi, osim
spomenutih, pridonijeli su također Vladimir Žepić, Hrvoje Požar, Božidar Stefa-
nini, Mladen Dokmanić, Tomo Bosanac, Radenko Wolf, Zlatko Plenković,
Vojislav Bego, Mladen Hegedušić, Vinko Albert, Đuro Švarc, Tihomil Jelaković,
Miroslav Plohl ml., Vladimir Muljević, Vladimir Matković, kao i mnogi njihovi
suradnici i sljedbenici. Tijekom 80 godina postojanja samo na FER-u u Zagrebu
diplomiralo je više od 11 000 inženjera elektrotehnike i računarstva. Svi oni pred-
stavljaju golem znanstveni i stručni potencijal na području elektrotehnike.
Godine 1924. u Zagrebu je počeo izlaziti časopis Radio-sport, a 1948. ča-
sopis Elektrotehničar. Sa zadovoljstvom možemo istaknuti da je Hrvatska elek-
troprivreda prije 50 godina, tj. 1951. godine počela izdavati časopis Energija, a
Hrvatski inženjerski savez časopis Elektrotehnika od 1958. godine.2 Ti su časo-
pisi značajno utjecali na razvoj elektrotehnike u Hrvatskoj.
2
Časopis Energija prestao je izlaziti 2009., a časopis Elektrotehnika 2001. godine. Ove godine
(2017.) planira se ponovno objavljivanje časopisa Energija.
166 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Literatura
Electrical Engineering:
Development and Perspectives
in Croatia and in the World
Zijad Haznadar
Marijan Kalea
Uvod
Dana 17. prosinca 1926. službeno je puštena u pogon električna centrala u
Osijeku, što je označilo početak javne proizvodnje električne energije radi ko-
rištenja u kućanstvima i industriji, za javnu rasvjetu i električni tramvaj. Taj
značajni civilizacijski pomak Osijeka srčano je i mudro poveo i proveo časni
osječki gradonačelnik doktor Vjekoslav Hengl. Jer, “čije je djelo elektrifikacija,
to znade i posljednje dijete našega grada”, kaže “Hrvatski list” od 13. veljače
168 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
1. Veličina pothvata
Kolika je izgrađenost tadašnjeg Osijeka? Početkom dvadesetih godina proš-
log stoljeća imao je oko 37 000 stanovnika, te pivovaru, šibicaru, kožaru, tvor-
nicu namještaja, paromlin, lanaru, ljevaonicu željeza, šećeranu, tvornicu sapu-
na..., kojima bi potpomaganje električnom snagom značilo skok u europski
infrastrukturni proizvodni okvir.
Postoje ondašnji cestovni most i željeznički most preko Drave (na sadaš-
njim njihovim lokacijama). Između mostova locira se električna centrala s tram-
vajskom remizom. O cjelokupnom pothvatu sačuvana je tad tiskana knjiga
Henglov izvor svjetla, pogonske sile i udobnijeg kretanja 169
2. Ugovor o izvedbi
Ugovor o izvedbi cjelokupnih poslova oko elektrifikacije i električnog
tramvaja zaključen je u Osijeku 10. prosinca 1924. godine između Općine gra-
da Osijeka i poduzetničke tvrtke Charles B. Mac Daniel Jr. iz Pariza. Ugovorna
vrijednost iznosila je milijun i stotinu tisuća američkih dolara. Neprekoračivi
rok bio je osamnaest mjeseci, a novčani penali za zakašnjenje ugovoreni su u
visini od 300 dolara dnevno.
Ugovoreno je da se kolaudacija obavi tri mjeseca nakon dovršetka posla, a
superkolaudacija za zgrade – nakon godinu dana, za strojarski i električni dio
– nakon dvije godine, a za vozni park, prugu i uspostavljanje prvobitnog stanja
u ulicama – nakon tri godine. Vraćanje kaucija od 10 posto vrijednosti pojedinih
poslova, koje je položio poduzetnik, bilo je uvjetovano uspješno obavljenim
superkolaudacijama.
Financiranje je izvedeno kreditom Engleske trgovinske banke u Beogradu.
Kredit je Gradska općina trebala vraćati u osam godišnjih rata, uz kamate od 8
posto godišnje.
Proračun dobitka od elektrane i tramvaja ukazivao je Gradskoj općini da će
njim moći otplaćivati kreditne rate svake godine, uz povećanje gradskog prora-
čuna za otprilike 50 posto.
Jezik dokumenata o izgradnji! Jasan, neopterećen suvišnostima; svaki odje-
ljak govori o određenom predmetu, na način što-tko-gdje-kako-dokad-za koliko
novca. Zanimljivo je da je mjerodavan jezik osnovnog ugovora hrvatski, a ugo-
vor će, na zahtjev poduzetnika, biti preveden i na engleski. Opći i tehnički opis
cijelog projekta, te popis materijala (ali doista precizan – primjerice: instalacij-
ski vodiči navedeni su s presjekom i potrebnom duljinom, niskonaponski osi-
gurači navedeni su brojem komada elemenata, glava, prisjednih vijaka i patrona
određene struje!), izneseni su na njemačkom jeziku.
Ponudu poduzetnika, sa svim tehničkim i financijskim prilozima, proučili
su i dali svoja stručna mnijenja direktori tadašnje zagrebačke Munjare i Zagre-
bačkog električnog tramvaja. Ta su mišljenja uzorni obrasci kako valja primje-
ćivati, iznositi i pravdati svoje stručne nalaze, dakako, o pitanjima u koja je
osoba utemeljeno upućena.
Gradsko zastupstvo, prilikom donošenja odluke o usvajanju ponude Char-
lesa Mac Daniela, traži da gradski stručnjaci propišu za sve mašinske
Henglov izvor svjetla, pogonske sile i udobnijeg kretanja 171
Slika 4.: Gradilište osječke elektrane, 12. svibnja 1926. (pogled sa zapada)
3. Pripreme za korištenje
Godinu i pol prije dovršetka gradnje elektrane, Gradska općina daje ovla-
štenje osječkom elektrotehničkom poduzeću Energos da u njezino ime izvodi
vodove do brojila, ali i kućne rasvjetne i elektromotorne instalacije, s tim da
potrošača kreditira do tri godine. Stranke su plaćale 16 posto kamata na svoje
dugove, a Gradska općina još osam posto Energosu. U gradu je osiguran i maj-
stor koji će građanima preuređivati postojeća plinska rasvjetna tijela u elek
trična.
Čak devet mjeseci prije puštanja u pogon elektrane i električne mreže
objavljuje se sljedeće:
Henglov izvor svjetla, pogonske sile i udobnijeg kretanja 173
4. Oduševljenje Osječana
Nekoliko dana nakon prvog uličnog električnog svjetla, 25. studenog 1926.,
održana je prva pokusna vožnja tramvaja gradom – prava senzacija! Od 12.
prosinca odvija se redoviti tramvajski promet s redom vožnje i pravilima. Prvog
dana vožnje: gotovo 12 tisuća putnika. Osječani se teško odlučuju o tome čime
su oduševljeniji: električnim tramvajem ili električnom uličnom rasvjetom! Da
je do toga došlo, kažu idućeg dana novine, zasluga je “(...) u prvom redu našeg
gradonačelnika, gospodina doktora Hengla. On je bio inicijator tog djela, pot-
puno mu se predao, izgarao u njemu, svladao sve zapreke i izveo ga”.
174 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
“Naš dragi Osijek dočekat će prvi puta svoju badnju večer i Božić u
sjajnoj električnoj rasvjeti po svim ulicama, trgovima, cestama i puto-
vima, a kroz glavne njegove ulice jurit će elegantna tramvajska kola
puna svjetla i topline, puna općinstva svih stališa, koje se vraća svojim
domovima ili ide u posjet prijateljima. Neće biti ni kućice, ni sobice,
počevši od raskošnih dvorana bogataša do bijedne potleušice ili pot-
krovnice sirotinjske, u kojoj se ne bi uz premnoge ine uspomene, sje-
tilo i ovog velikog djela elektrifikacije. Zadovoljstvo i hvala pratit će
ovaj predmet razgovora.
5. Korištenje elektrane
Električna energija razvođena je gradskom kabelskom visokonaponskom
mrežom pri naponu od 3 kV. Odatle se transformirala na niski napon, početno
u 16 transformatorskih stanica 3000/400 volta, s transformatorima većim dije-
lom snage 50 kVA i manjim dijelom 30 kVA. (Tek je nakon Drugog svjetskog
rata visokonaponska mreža u gradu postupno preuređena na napon od 10 kV.)
Za potrebe tramvaja, trofazna izmjenična struja ispravljana je živinim ispravlja-
čima u istosmjernu i vođena do gornjih kliznih vodiča tramvaja pri naponu od
800 V. Velika akumulatorska baterija mogla je uzdržati cijeli tramvajski promet
tijekom dva sata u slučaju poremećaja u pogonu centrale.
Elektrana je u deset godina rada utrostručila proizvodnju iz 1927. (kad je
proizvela 1,8 GWh), tako da je 1938. njezina snaga morala biti više nego ud-
vostručena (ugrađen je novi blok od 2 MW). Stradala je tijekom ratnog bom-
bardiranja krajem 1944., obnovljena već 1945., a 1963. godine njezino je kori-
štenje kao izvora električne energije obustavljeno te je preuređena i otad služi
kao izvor topline za grad. Poslije su ugrađeni novi kotlovi te se takvo potpuno
izmijenjeno toplinsko postrojenje koristi i danas. U strojarnici su sačuvani pr-
votni turbogeneratorski agregati, ali nisu u uporabi.
Elektrana je tijekom Domovinskog rata 1991. godine ponovno razarana. I
grob Henglov, s Kršinićevim Isusom, na Aninom groblju, razoren je. Prekrasni
veliki jetkani cvjetni vitraž u stubištu kuće Henglovih potpuno je razbijen...
Literatura
[1] Elektrifikacija grada Osijeka (381 str.), izdanje 1927. (?), autor i izdavač nepoznat
[2] Razvoj elektrifikacije Hrvatske; od početka elektrifikacije do 1945., Zagreb, 1984.
Marijan Kalea
Abstract: At the end of 2016, 90 years had passed from the commissioning
of the power station in the city of Osijek, which is taken as the beginning
of the companies that produce, transmit and distribute electrical power in
the city today. Although in Slavonia and Baranja some places had electri-
city much earlier (in the 1890s), Osijek underwent electrification later be-
cause there was a gas plant with a city gas network in use for lighting and
cooking. This article describes the features of the time, the size of the un-
dertaking, the implementations of the contract, preparation for use, the de-
light of the citizens of Osijek and the use of power in Osijek (Munjara, as
it was known at first). Inevitably, it points out the leading and outstanding
role of the mayor and great doctor Vjekoslav Hengl in that venture.
Marijan Kalea
Slika 1.: Regionalni elektroenergetski sustav Slavonije i Baranje krajem 1956. godine
Slika 3.: Radni dnevnik poslovođe TS 110/30 kV Brijest Mate Stojanovića iz 1958.
7. Sadašnje prilike
Prijenosna mreža u Slavoniji i Baranji narasla je danas na oko 1200 km
dalekovoda od 110 do 400 kV, s 27 transformatorskih stanica od 110 kV (što u
vlasništvu HOPS-a, što tuđih), te jednom transformatorskom stanicom od
220 kV i jednom od 400 kV. Vršno opterećenje mreže je nešto ispod 400 MW,
a godišnji konzum 2,2 TWh.
Literatura
[1] Prijenos električne energije, što je to?, Kigen, Zagreb, 2006.
[2] 50 godina organiziranog prijenosa električne energije u Hrvatskoj, Kigen, Zagreb,
2008.
[3] 40-godišnji uporni autorovi zapisi
Marijan Kalea
Abstract: Sixty years ago the first transmission of power took place for the
region of Slavonia and Baranja, by the connection of TS110/30 kV Slavon-
ski Brod 1 (then Podvinje) to the transmission line 110 kV Doboj – Sla-
vonski Brod. The following year electrical power transmission began in the
region of Slavonia and Baranja, as the connection between Slavonski Brod
and Osijek was launched, with 110 kV voltage, to TS 110/30 kV Osijek 1
(then Brijest). The paper describes the features of the activities of workers
in the electrical power industry of that time – and in a general outline –
gives an overview of the development of electrical transmission over the
past 60 years.
Želimir Volf
Uvod
Većina autora koji pišu o povijesti telegrafije smatra nužnim započeti Mor-
seovim izumom telegrafa davne 1848. godine. Autor članka ograničio se na
mnogo kraće razdoblje, a sve u skladu s naslovom Moj hod s telegrafijom.
Autor je prvi susret s telegrafijom imao na kraju školovanja u Tehničkoj
školi u Zagrebu. Ujesen 1959. kurikulum je bio obogaćen s nekoliko stručnih
predmeta, a jedan od inih bila je Telegrafija. U okviru nastave inženjer Zuber
organizirao je đacima posjet telegrafskoj centrali i ostalim telegrafskim uređa-
jima, koji su u to doba bili smješteni u PTT-u Zagreb na drugom katu zgrade
Glavne pošte u Zagrebu u Jurišićevoj ulici 13. Tu počinju autorova sjećanja i
hod s telegrafijom.
Moj hod s telegrafijom 193
2. Teleprinteri
U cijelom promatranom razdoblju telegrafije koju opisuje članak, na po-
dručju Hrvatske koristio se, gledano s funkcijskog aspekta, samo jedan telegraf-
ski terminalni uređaj – teleprinter. Teleprinter se ovisno o proizvođaču i vreme-
nu proizvodnje mogao razlikovati vanjskim izgledom, opremljenosti… no to su
samo nebitne nijanse.
engl. baud
1
196 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017.
3. Telegrafska komutacija
Samo vremenske orijentacije radi, navodi se dio povijesti automatske tele-
fonske komutacije Almona Browna Strowgera koji je izumio zakretni birač i
temeljem njega 1889. izgradio u SAD-u prvu automatsku telefonsku centralu u
svijetu. Slijedom tog izuma (temeljena na zakretnim biračima), Siemens je svo-
ju prvu automatsku telefonsku centralu pustio u promet u München-Schwabingu
1909. godine. Osnove crossbar sklopke postavili su zajednički G. A. Betulander
i Nils Palmgren 1910. godine u Švedskoj, ali je tvrtka LM Ericsson usvojila i
usavršila taj pronalazak i počela graditi automatske telefonske centrale temelje-
ne na crossbar sklopki tek nakon Drugog svjetskog rata.
Slijedom iskustava u telefoniji te porastom potreba za automatiziranjem
telegrafskog prometa razvila se telegrafska komutacija u svijetu. Kako [3] na-
vodi: “Na prijedlog Siemensa, Njemačka pošta započela je 1933. godine s prob-
nim radom prve javne centrale u automatskoj teleks mreži između Berlina i
Hamburga. Inačica telegrafskih centrala nosila je ime TW 35, da bi pred sam
početak Drugog svjetskog rata stavljena u promet inačica TW 39. Prvu automat-
sku telegrafsku centralu (ATgC), ne samo u Hrvatskoj nego i Jugoslaviji, ispo-
ručila je tvrtka Siemens 1942. godine.” Centrala je bila tipa TW 39 i bila je
montirana u Zagrebu [7].
Gledano kroz razvoj Hrvatske u promatranom povijesnom razdoblju (1959.
– 2007.), telegrafska komutacija prošla je kroz tri tehnološke etape:
− sustavi korak po korak (TW 39)
− sustavi s koordinatnim sklopkama (ARB111 + ARM 20) i
− elektronički komutacijski sustavi (AXB 20).
Slika 3.: a) Podizno-zakretni birač sa 100 izlaza i trožilnim prospajanjem, lijevo: izvučen iz
kontaktnog polja, desno: step-jedinica, b) zakretni birač
Slika 4.: Dio automatske telegrafske centrale tipa TW 39 tvrtke Siemens u Jurišićevoj ulici 13
u Zagrebu (1946.). Preko te centrale telegrafski pretplatnik mogao je automatski uspostaviti vezu
s bilo kojim telegrafskim pretplatnikom u zemlji.
Izlaz n Kombinacija H i V
1 H6A + H1A + V1
10 H6A + H5B + V1
11 H6B + H1A + V1
20 H6B + H5B + V1
H – horizontala, V − vertikala
Slika 8., preuzeta iz [5], pokazuje blok-dijagram telegrafske centrale ARB 111.
Grupni stupanj na koji se telegrafska centrala ARB 111 veže je centrala ARM 20,
slika 9. Slika 10. prikazuje detalj stalka u kojem su smješteni registri REG-N.
pošalje telegrafski znak Brojke (ITA 2, kodna kombinacija 30), a zatim broj B
pretplatnika. Primljeni broj B pretplatnika registar REG-N prosljeđuje via-mar-
keru (sklop VM na slici 9., koji određuje smjer / odredište B pretplatnika. Ako
B pretplatnik nije priključen na tu centralu, zahtjev za uspostavu veze proslje-
đuje se prijenosniku FUR na slici 9. Tek kad se ustanovi da je pretplatnik B
slobodan, aktiviraju se markeri M i MG na slici 9. i markeri AM, BM i CM u
centrali ARB 111 na slici 8., koji prospajaju veze između A i B pretplatnika kroz
sve komutacijske stupnjeve (SLA, SLB, SLC na slici 8., GDA i GDB na slici 9.).
Slika 10. prikazuje izgled centrale ATgC u Zagrebu nakon puštanja u promet
1965. godine [5].
Slika 11.: Automatska telegrafska centrala (ATgC) u Zagrebu tipa ARB 111
Godina Događaji
Slika 14.: Priključenje telegrafskih korisnika na telegrafsku centralu posredstvom VTU-a tipa FDM
Slika 16.: Telegrafska mreža Hrvatske (konačno stanje na dan 31. prosinca 1995.)
Moj hod s telegrafijom 211
Varijante
TKC Broj tg
A B
pretplatnika
MUX 238 MUX 45 THAM TLAM MUX 45 TLAM
Bjelovar 102 3 3 3 3
Dubrovnik 87 2 2 2 2
Gospić 30 1 1 1 1
Karlovac 89 2 2 2 2
Osijek 176 1 1/6 4 4
Pula 53 2 2 2 2
Rijeka 437 1 1/6 9 9
Sl. Brod 69 2 2 2 2
Split 450 2 1/3 110 110
Šibenik 63 2 2 2 2
Varaždin 118 3 3 3 3
Zadar 78 2 2 2 2
Zgb (Sisak) 70 2 2 2 2
UKUPNO: 18220 4 210 2/3 210 450 450
Zaključak
Tijekom prikupljanja građe za članak, u HT muzeju u Zagrebu na raspola-
ganju je bilo samo nekoliko izvješća o poslovanju HT-a za razdoblje od 1991.
do 1997. Iz tih izvješća sastavljen je zbirni prikaz kretanja kapaciteta, broja
iskorištenih priključaka i broja KATgC po godinama, tablica 2. Očito je da se
nazire trend ukidanju telegrafije kao posebne službe u paleti telekomunikacij-
skih usluga. Telegrafija i pad njezine popularnosti nije hrvatski fenomen, to je
svjetski trend. Pitanje koje se samo postavlja glasi: “Zašto se dogodio takav
očiti pad popularnosti telekomunikacijske mreže koja je desetljećima bila
okosnica poslovnog svijeta?” Odgovor je: “Razvoj elektroničke industrije i in-
formatičke tehnologije.”
Kratice
MUX multipleksor
MUX 238 multipleksor kapaciteta 238 linija
MUX 45 multipleksor kapaciteta 45 linija
NC neuspjela veza, jedna od telegrafskih kratica
OCC pretplatnik zauzet, jedna od telegrafskih kratica
OJ organizacijska jedinica
OOUR osnovna organizacija udruženog rada
PTT Pošta, telegraf i telefon
REG-N registar, relejni sklop u Ericssonovim centralama s koordinatnim sklopkama
SAGEM francuski proizvođač telekomunikacijske opreme
SLA komutacijski stupanj u ARB 111 telegrafskoj centrali
SLB komutacijski stupanj u ARB 111 telegrafskoj centrali
SLC komutacijski stupanj u ARB 111 telegrafskoj centrali
SNR relejni slog koji služi povezivanju korisnika priključenih na istu centralu
s koordinatnim sklopkama
SPC programsko upravljanje (stored program control)
TATgC tranzitna telegrafska centrala
TCP/IP vrsta protokola u informatičkim mrežama
tg telegrafski
THAM Priključna jedinica za prihvat telegrafskih MUX 238 na strani centrale
AXB 20
TKC telekomunikacijski centar
TLAM priključna jedinica za prihvat telegrafskih MUX 45 na strani centrale AXB 20
TT telegraf i telefon
TW 35 komercijalni naziv automatskih telegrafskih centrala tvrtke Siemes
TW 39 komercijalni naziv automatskih telegrafskih centrala tvrtke Siemes
TXS komutacijsko polje u telegrafskoj centrali AXB 20
VM via-marker, tj. marker smjera u Ericssonovim centralama s koordinatnim
sklopkama
VTU višekanalni telegrafski uređaj
LITERATURA
[4] Rosseberg, Korta: Teleprinter switching, D. van Nostrand Company, Inc. Prince-
ton, New Jersey
[5] Ericsson Review, Vol. 44/1967.
[6] Koordinatenschalter – Durchgangsvermittlungen für den Fersprech- und Telexver
kehr, System ARM 20 und ARM 50, Nr. 1318726 Ut, Jun. 1968.
[7] Arhivska građa HT muzeja u Zagrebu, autor: Ivan Maslo
[8] AXB 20, Stored program controlled telex/data switching system, brošura Telefonak-
tiebolaget LM Ericsson, Stockholm
[9] PTT Radnik, 1982. − 2009.
[10] HPT, Izvješća o poslovanju za 199X godinu, arhiva HT muzeja
[11] Josip Zavalić, poema: Rekvijem za AXB 20.
[12] HT muzej Zagreb, fotografije označene kao slike 4. i 17.
Želimir Volf
Ernst Mihalek
Uvod
Zaštita od djelovanja munje na građevinama, počevši od Benjamina
ranklina pa do istraživanja nakon Drugog svjetskog rata, odvijala se prema
F
preporukama pojedinih istraživača i njihovih patenata.
Nakon Benjamina Franklina nije bilo značajnijeg napretka u razumijevanju
pojave munja sve do potkraj XIX. st. U to vrijeme već je postala dostupna di-
jagnostika s pomoću fotografije i spektroskopije. Među najznačajnijim istraži-
vačima u to vrijeme treba navesti Hofferta i Webera u Engleskoj (1889.), zatim
Waltera u Njemačkoj (od 1902. do 1918.) te Larsena u Sjedinjenim Državama
(1905.). Pronalazak kamere s dvjema pomičnim lećama 1900. u Engleskoj
(Boys), omogućio je velik napredak u razumijevanju munja (također Schonland
i suradnici u Južnoj Africi oko 1930.).
Prva mjerenja struje munje izveo je Pockels (od 1897. do 1900.) u Njemač-
koj, analizom zaostalog magnetskog polja u bazaltnim stijenama u čijoj su bli-
zini udarile munje i tako ocijenio jakosti njihove struje.
218 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
r = 10· I 0,65.
Slika 1.: Prigušenje elektromagnetskog vala ovisno o širini oka armaturne mreže u betonu
građevine i frekvenciji elektromagnetskog vala munje
.Tablica 1.: Skupine normi u području djelovanja Tehničkog odbora IEC TC 81 do 2002.
1. dio: IEC 61024-1, Opća načela (1)/1990. god. 2. dio: IEC 61024-1, Posebni slučajevi
Smjernice za uporabu
Upute
B - IEC 61024-1:1998,
A − IEC 61024-1-1:1993., Smjernice za uporabu (predviđeno za
Projektiranje, izvedba,
Odabir razine zaštite 1997. god.)
održavanje i ispitivanje
zaštitne instalacije
zaštitne instalacije
Tablica 3.: Skupina normi IEC 61312 − Zaštita od elektromagnetskih impulsa munje (LEMP)
1. dio : Opća načela I/1993. 3. dio: Uvjeti za prenaponske 3 dio: Upute za upotrebu
god. zaštitne naprave /1999. god.
Tablica 4.: Skupina normi IEC 61662 − Procjena opasnosti od udara munje
IEC 61662, Opasnost zbog IEC 61662, Am. 1, Procjena opasnosti od štete zbog udara
udara munje munje, Dodatak C − Objekti s elektroničkim sustavima
Tablica 5.: Odjeljci pojedinih normi (osjenčeno) koji su ušli u prvo izdanje norme IEC (EN) 62305-1
− Zaštita od munje, Opća načela
IEC 61662
IEC 61024-1 IEC 61312-1 IEC 61663-1 IEC 61663-2
IEC61662;A1
Opći stavovi Načela
Štete, gubici, odabir Osnovni kriteriji Osnovni kriteriji
o zaštiti od zaštićenih zona
zaštitnih mjera zaštite zaštite
munje (LPZ)
Procjena opasnosti Procjena opasnosti
Projektiranje Parametri struje Potrebni podaci, za telekomunika- za telekomunika-
LPS-a munje kriteriji opasnosti cijske optičke cijske klasične
vodove vodove
Mjere zaštite Odgovornost
Općenito o Procjena opasnosti Projektiranje Projektiranje
zaštiti od LEMP-a za objekte zaštitnih mjera zaštitnih mjera
224 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Tablica 6.: Odjeljci pojedinih normi (osjenčeno) koji su ušli u prvo izdanje norme IEC (EN) 62305-2
− Zaštita od munje, Upravljanje rizikom
IEC 61662 i IEC 61662 i
IEC 61663-1 IEC 61663-2
IEC 61662; A1 IEC 61662;A1
Štete, gubici, odabir Štete, gubici, odabir Osnovni kriteriji Osnovni kriteriji
zaštitnih mjera zaštitnih mjera zaštite zaštite
Potrebni podaci, Potrebni podaci, Procjena rizika udara Procjena rizika udara
kriteriji rizika, kriteriji rizika, za telekomunikacijski za telekom. klasični
odgovornosti odgovornosti optički vod vod
Procjena rizika udara Procjena rizika udara
Projektiranje zaštite Projektiranje zaštite
u građevinu u građevinu
Tablica 7.: Odjeljci pojedinih normi (osjenčeno) koji su ušli u prvo izdanje norme IEC (EN) 62305-3
− Zaštita od munje, Materijalne štete na građevinama i opasnost za život
IEC 61024-1 IEC 61024-1-2 IEC 61024-1-2 IEC 61810 TR
Općenito o zaštiti
Projektiranje LPS-a Projektiranje LPS-a
od munje
Potrebni podaci, kriteriji Izvedba održavanje i
Projektiranje LPS-a
i rizik odgovornosti pregled LPS-a
Tablica 8.: Odjeljci pojedinih normi (osjenčeno) koji su ušli u prvo izdanje norme IEC (EN) 62305-4
− Zaštita od munje, Električni i elektronički sustavi unutar građevina
IEC 61312-3
IEC 61312-1 IEC 61312-2 IEC 61312-4 TR2 IEC 61312-5 TS
IEC 61312-3, A1
Načela LPZ-a Procjena rizika
Parametri struje udara za
munje telekomunikacijske
Zaštitne mjere klasične vodove
Opća načela
zaštite od
LEMP-a
Tablica 9.: Odjeljci pojedinih normi (osjenčeno) koji su ušli u prvo izdanje norme IEC (EN) 62305-5*
− Zaštita od munje, Zaštita vodova
IEC 61663-1 IEC 61663-2
Osnovni kriteriji zaštite Osnovni kriteriji zaštite
Procjena rizika udara u optičke Procjena rizika udara u klasične
telekomunikacijske vodove telekomunikacijske vodove
Projektiranje zaštitnih mjera Projektiranje zaštitnih mjera
Napomena: Norma je u prvom izdanju obuhvatila sve vodove spojene s građevinom.
*
Povijest normizacije u području planiranja sustava zaštite od munje 225
Literatura
[1] Berger, Anderson, Kröninger: Parameters of lightning flashes, CIGRÉ, Electra No.
69 (1980)
[2] 1 EC TC 81 (Central Office) 6 (April 1987): Standards for lightning protection of
structures − Part 1: General principles. International Electrotechnical Commission:
Technical Committee No. 81: Lightning Protection. Central Office of the IEC, Geneva.
[3] IEC TC 81 (Central Office) 9 (March 1988): Amendment to document 81 (Central
Office) 6: Standards for lightning protection of structures − Part 1: General prin
ciples. International Electrotechnical Commission: Technical Committee No. 81:
Lightning Protection. Central Office of the IEC, Geneva.
[4] IEEE radna skupina, Estimating lightning performance of transmission lines II, 1992.
[5] D. Praničević, Sustavi zaštite od djelovanja munje, Kigen, Zagreb, 2003.
[6] M. Padelin, Zaštita od prenapona, skripta, ETF, Zagreb, 1969.
[7] T. Horvath, Rolling sphere – theory and application, 25. ICLP, Rodos, Grčka,
rujna 2000.
[8] E. Mihalek, Metode zaštite od munje, Savjetovanje EIS 2010., Šibenik.
Ernst Mihalek
Franjo Jović
Uvod
Artefakti svake provenijencije nastaju naporom pojedinca i skupina. Njiho-
ve pokretačke snage jamstvo su kvalitete artefakta. Prihvaćanje artefakata od
strane društva može biti problem, od neprimjećivanja do grube zloporabe. Cilj
rada jest istaknuti neke elemente motiva i komunikacije autora projektanta koji
nastaju u uvjetima današnjeg društva djelomično otuđenih pojedinca.
Guevare [3]. No, Che Guevara upravo promiče revoluciju tako da polazi od
pogrešivosti ljudi i zagovara nužnost pretvaranja cijelog društva u gigantsku
školu [3]. O kakvoj psihologiji može biti riječi ako je postavljena između grube
materijalizacije proizvodnje po liberalnom kapitalizmu i gigantskog društveno
vođenog školovanja po Che Guevari? Može li se govoriti samo o pokusnoj
psihologiji, biheviorizmu i sličnim jednostavnim modelima ponašanja duha? Ili
o pokusnim istraživanjima Stanislava Grofa [4], i, u konačnici, radu Andrewa
Cohena, koja ukazuju na vrlo istančanu topografiju ljudske duhovnosti [5].
Izgleda da je proizvodnja artefakata unutarnja stvaralačka potreba svakog
pojedinca, izričaj njegove imanentne slobode i to bez obzira na mišljenje Che
Guevare da u individualnom konceptu svijeta pojedinac niti ne pokušava pobje-
ći iz nevidljivog kaveza otuđenja, parafrazirajući time svojeg prethodnika Kar-
la Marxa [ibid, str. 10/11].
Slika 4.: Romain Thouvenin, Jezerski auditorij Sveučilišta u Aarhusu, Danska, 2006.
4. Rasprava
Nobelovac George Wald naveo je 1984., nakon dugogodišnjeg bavljenja
evolucijom: “Nešto poslije, razmišljajući o kongruentnosti funkcionalnog sve-
mira koji je beživotan ili ovoga koji je životan, na svoje iznenađenje ustanovio
sam da ono što sam smatrao rezultatom evolucije zapravo oduvijek postoji u
obliku matrice, izvora i uvjeta fizičke stvarnosti – da ovo od čega je fizička
stvarnost načinjena je razum-tvar.” Iz navedenog slijedi da je nužno redefinira-
ti područje djelovanja inženjera sviju specijalnosti.
John Bell, tvorac Bellova teorema, napisao je 1986. godine: “Što se tiče
razuma, potpuno sam uvjeren da on ima središnje mjesto u odlučujućim svoj-
stvima prirode.” Slična mišljenja iznosili su Pauli, Bohm i Josephson. Istraživa-
nja fizičara Roberta B. Griffithsa [8] i Simona Gröblachera [9] sugeriraju da
napuštanje koncepta lokalnosti nije dovoljno da bi se postigla konzistentnost s
kvantnim pokusima sve dok se ne napuste neka ugrađena intuitivna svojstva
stvarnosti. Osobni odnos prema artefaktu čini taj dio stvarnosti postojanja ar-
tefakta još stvarnijim. Dakle, s aspekta stvaranja cjelovitog artefakta zahtijeva
se promjena projektantsko-dizajnerske paradigme u osnovnim smjerovima:
–– kontinuitet tvar-prostor-razum zahtijeva prepoznavanje postojanja vrijed-
nosti svega u prostoru, a posebno u prostoru artefakta
–– ta je vrijednost osobna i kontinuitet tvar-prostor-razum ima određenu i
često trenutačnu vezu s našim životima
Stvarnost proizvodnje artefakata 233
Zaključak
Nužne su promjene kurikuluma obrazovanja inženjera u smislu razumije-
vanja ekologije, projektiranja, dizajna, komunikacije, životnog ciklusa i veće
cjelovitosti artefakata, kao i kontinuiteta tvar-prostor-razum. Nužno je također
djelovati na korisnike artefakata u smislu povećanja njihove svjesnosti o toj
činjenici, što je nemoguće ako su izloženi trajnom nemiru umjetno stvorenog
egzistencijalnog straha.
Zahvala
Zahvaljujem Karli Lončar i Zvonku Benčiću na kritičkom osvrtu na tekst.
Literatura
[1] Thomas Moore, Care of the Soul, Harper Perennial, 1994
[2] James Hillman, A Blue Fire: Selected Writings of James Hillman, Edited by Tho-
mas Moore, New York: Harper and Row, 1989
[3] Socialism and Man in Cuba, A letter to Carlos Quijano, editor of Marcha, a weekly
published in Montevideo, Uruguay; published as “From Algiers, for Marcha: The
Cuban Revolution Today” by Che Guevara on March 12, 1965
[4] Stanislav Grof, Hal Zina Bennett, The Holotropic Mind: The Three Levels of Hu
man Consciousness and How They Shape Our Lives, Kindle edition, 1992
[5] Michael Wombacher, 11 Days at the Edge, Findhorn Press, 2008
[6] Adolf Loos, Ornament and Crime: Selected Essays 1897-1900, Riverside, Ca.
Ariadne Press, 1998
[7] Christopher Alexander, The Nature of Order, Part four: The Luminous Ground,
CES Berkeley, California, 2004
[8] Robert B. Griffiths, Types of Quantum Information. Phys. Rev. A 76 (2007) 062320;
arXiv:0707.3752/.
[9] Simon Gröblacher, Tomasz Paterek, Rainer Kaltenbaek, Časlav Brukner, Marek
Žukowski, Markus Aspelmeyer, Anton Zeilinger; An experimental test of non-local
realism. Nature 446, 871−875 (19 April 2007) | doi:10.1038/nature05677.
234 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Franjo Jović
Zvonko Benčić
Uvod
U razvoju elektrotehnike (pa i pojedinih područja elektrotehnike), u Hrvat-
skoj u XX. st. prepoznaju se tri izrazite društveno-političke prijelomnice: Prvi
svjetski rat, Drugi svjetski rat i Domovinski rat (1991.).
Obilježje prijenosa energije i informacije u XX. st. bila je jednosmjernost
prijenosa, od proizvođača ka korisniku. Obilježje XXI. st. bit će višesmjernost:
višesmjerna energetska mreža u kojoj će svatko moći proizvoditi i trošiti elek-
tričnu energiju (tzv. energetski internet) i informacijska mreža u kojoj će svatko
moći proizvoditi i koristiti informacije (tzv. informacijski internet).
1. Popis tvornica
Prvi obrti odnosno tvornice u Hrvatskoj izgrađeni su u zadnjem desetljeću
XIX. stoljeća. To su bile Tvornica elektroda i ferolegura (Šibenik) i Proizvodnja
električnih svjetiljki (Zagreb), tablica 1.
236 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Godina
Naziv Opaska
osnivanja
Tvornica elektroda i ferolegura
1891. Prestaje raditi 1995.
(Šibenik)
Proizvodnja električnih svjetiljki
1896. Osnovao: Ivan Paspa.
(Zagreb)
Proizvodnja električnih svjetiljki prerasta
Veleobrt za proizvodnju električnih
u veleobrt. Poslovala pod nazivom
1907. baterija i baterijskih svjetiljki
Tvornica baterija Croatia odn. Croatia
(Zagreb)
baterije. Likvidirana 2006.
Osnovao Franjo Hanaman, direktor do
1919. Tvornica motora (Zagreb)
1922.
Tvornica akumulatora Munja
1920.
(Zagreb)
Nasljednica Tvornice motora. Začetak
1921. Siemensova tvornica elektromotora
Tvornice Rade Končar.
Servisna radionica akumulatora Godine 1934. prerasla u Tvornicu kabela
1921.
švedske tvornice Varta ELKA.
Na nagovor inženjera Miroslava Plohla
zatražio je Stiasni od ministarstva u
1922. Elektrolaboratorij Stanko Stiasni
Beogradu odobrenje za baždarsku stanicu
koja je radila od 1927. do 1978.
Proizvodi izolirane vodove. Godine 1926.
1924. Radionica električnih kabela
prerasla u Tvornicu kabela ELKA.
Proizvodnja instalacijskog materijala.
1925. Tvornica Kontakt Godine 1970. mijenja naziv u
Elektrokontakt.
Proizvodnja električnog materijala i suhih
1927. Tvornica Ivan Paspa i sinovi
galvanskih baterija.
Tvornica Penkala proizvodi anodne
1927.
baterije.
Radionica električnih kabela postaje
1927.
Tvornica ELKA
Radionica za popravak električnih
1929.
žarulja Mars
Osnovana uz potporu mađarske tvornice
1929. Tvornica električnih žarulja (TEŽ) Tungsram. Prestaje raditi početkom
Drugog svjetskog rata.
Elektroindustrija XX. stoljeća u Hrvatskoj 237
Godina
Naziv Opaska
osnivanja
Godina
Naziv Opaska
osnivanja
Tvornica ugljenografitnih i
1953. elektrokontaktnih proizvoda
Dubrovnik (TUP)
Godina
Naziv Opaska
osnivanja
Kabelski setovi za automobilsku industriju
1971. ELCON, Zlatar Bistrica
i industriju kućanskih aparata.
Končar – INEM (Inženjering za
Nastao izdvajanjem iz Elektrotehničkog
1973. projektiranje i proizvodnju sistema
instituta Rade Končar
industrijske elektronike)
Tvornica satova, elektroničkih i
1976. informatičkih proizvoda Kutina
(SELK)
Projektiranje i montaža regulacijskih
1985. Tvrtka Marus uređaja i automatike. Nasljednica tvrtke
Prigorje-projekt.
1988. Marus-ATM
2. Rotacijski strojevi
Poduzeće Jugoslavensko Siemens isporučilo je 1930. prve asinkrone moto-
re s kratko spojenim rotorom snage od 0,25 kW do 7,5 kW i statorskim namo-
tom od lakirane žice umjesto pamukom izolirane žice. Siemensovi stručnjaci
bili su impresionirani jer su ti motori mogli nekoliko sati raditi pod vodom, a
imali su za istu veličinu veću snagu. Zato su uz svoju tipnu oznaku dobili ozna-
ku Z (Zagreb). Tom je serijom nadvladana konkurencija AEG-ovih motora. Za
taj novitet svjetskih razmjera najzaslužniji je bio projektant i montažni inženjer
Anton Dolenc (zaposlen u Siemensu od 1927., poslije profesor na Tehničkom
fakultetu u Zagrebu od 1939.).
Poduzeće Rade Končar isporučilo je od 1948. do 1985. opremu za 146
hidroelektrana s ugrađenih 319 generatora i ukupno instaliranom snagom od 11
332 MVA, primjerice za HE Mariborski otok generator snage 24 MVA, napona
10 kV i težine 220 tona (1948.); za HE Split četiri brzohodna (300 o/min.) ge-
neratora 120 MVA/16 kV (1962. dva i 1980. dva); za TE Plomin turbogenerator
156 MVA/13,8 kV (1968.); za HE Đerdap tri sporohodna (71,5 o/min.) genera-
tora 190 MVA/15,75 kV (1972.); za HE Kariba North (Zambija) četiri genera-
tora (136 o/min.) 167 MVA/18 kV (1973.); za TE-TO Novi Sad turbogenerator
hlađen vodikom 190 MVA/13,8 kV (1978.); za TE Drmno (Srbija) turbogene
rator 348,5 MVA/10,5 kV (1980.); za HE Bajina Bašta stator generatora 315
MVA/11 kV (1982., rotor je izradila japanska tvrtka Toshiba, tad najveći hidro-
generator na svijetu); za TE Plomin II turbogenerator 210 MVA/13,8 kV (1999.).
3. Električna vozila
Od 1957. godine do danas Končar – Elektroindustrija in continuo proizvo-
di električna vozila: trolejbus (od 1957., isporučeno više od 100 za jugoslaven-
ske gradove), aluminijski vlak (od 1963., isporučena tri vlaka za Željeznič-
ko-transportno poduzeće Zagreb), diodna lokomotiva (od 1970., isporučeno je
oko 200 lokomotiva za Jugoslavenske i 130 lokomotiva za Rumunjske željezni-
ce), tiristorska lokomotiva (od 1981., isporučeno 16 lokomotiva za Jugoslaven-
ske željeznice), rekonstrukcija elektromotornog vlaka proizvodnje GANZ (od
1986., rekonstruirano 25 vlakova), elektrokolica (od 1960.) te niz rekonstrukci-
ja tramvaja (od 1984.) i lokomotiva (od 1995.). Tomu treba dodati kompletnu
elektroopremu za glavni elektromotorni pogon i pomoćno napajanje tzv. velike
(80 m) i male podmornice (30 m).
244 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 5.: Tiristorska lokomotiva snage 4400 kW, napona napajanja 25 kV/50 Hz, maksimalne
brzine 160 km/h, do 1990. isporučeno 16 lokomotiva (Rade Končar)
Elektroindustrija XX. stoljeća u Hrvatskoj 245
4. Transformatori
Tvornica Končar – Energetski transformatori isporučila je, primjerice: tran-
sformator 35 kV, 5000 kVA za TS Ilijaš kod Sarajeva u Bosni i Hercegovini
(1947.), generatorski transformator 110 kV, 50 MVA za HE Mariborski Otok u
Sloveniji (1949.), transformator 72,5 kV, 7,5 MVA za HPP Chichoki Millian u
Pakistanu (1956.), autotransformator 220 kV, 150 MVA za TS Srbobran u Srbi-
ji (1965.), generatorski transformator 420 kV, 380 MVA za HE Đerdap u Srbiji
Slika 8.: Transformator najveće snage dosad proizveden – generatorski transformator od 725 MVA,
410 ± 3 % / 21 kV, isporučen 1985. godine u Termoelektranu Nikola Tesla u Obrenovcu, Srbija
Slika 9.: Strujni mjerni transformatori za rad na mrežama napona 765 kV (2003.)
Elektroindustrija XX. stoljeća u Hrvatskoj 247
(1970.), autotransformator 420 kV, 300 MVA za TS Niš u Srbiji (1975.), gene-
ratorski transformator 725 MVA, 420 kV za TE Obrenovac u Srbiji (1984.),
transformator 54 MVA, 245 kV u Scott-spoju za Indijske željeznice (1992., is-
pitan i na kratki spoj), ispravljački transformator 44,6 MVA, 245 kV za topio-
nicu aluminija u Chong Quingu u Kini (1996.), transformator s poprečnom re-
gulacijom 400 MVA, 420 kV za TS Žerjavinec u Hrvatskoj (2009.),
transformator 550 kV za plinsku elektranu Mortlake u Australiji (2009.), auto-
transformator 505 MVA, 420 kV s naponom kratkog spoja 45 % (u razdoblju
2009./2010. isporučeno je 12 kom.). Prvo ispitivanje transformatora na kratki
spoj izvršeno je na transformatoru 75 MVA, 245 kV za TS Gerga u Egiptu
(1990.). Učešće Hrvatske u svjetskom izvozu energetskih i distributivnih tran-
sformatora u 2003. godini bilo je, prema Goulden Reports and United Nations,
3,09 % (12. mjesto na svijetu).
Tvornica Končar – Mjerni transformatori proizvodi mjerne naponske i
strujne transformatore za postrojenja do: 36 kV (1947.), 123 kV (1952.), 245
kV (1962.), 400 kV (1973.) te 525 kV i 765 kV (2003.); a Končar – Distribu-
tivni i specijalni transformatori transformatore do 63 MVA i 170 kV.
248 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 11.: Četveropolna magnetska leća za CERN – Švicarska, 1958. (Rade Končar)
Elektroindustrija XX. stoljeća u Hrvatskoj 249
Slika 12.: Stup 400 od kV (kod Lovreća u Hrvatskoj) na trasi južne dalekovodne magistrale
Prstena Nikola Tesla, u radu od 1981. (Dalekovod)
250 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
7. Kabeli
Tvornica ELKA nakon 1945. godine proizvodila je (u zagradi je naveden
početak proizvodnje) lakirnu i dinamo žicu te brodske kabele s gumenom izo-
lacijom i olovnim plaštem (1947.), niskonaponske vodove i kabele izolirane
termoplastičnim materijalima (1951.), energetske kabele s aluminijskim vodi-
čem i PVC izolacijom (1966.), telekomunikacijske kabele izolirane termoplasti-
kom za centrale i mjesne mreže (1970.), niskonaponske (do 1 kV) i srednjona-
ponske (do 35 kV) kabele izolirane umreženim polietilenom (1977.), svjetlovodne
kabele (1988.), brodske bezhalogene teško gorive vatrootporne kabele (1996.) i
visokonaponske 110 kV energetske kabele (2010.). Godine 1979. ELKA je u
suradnji s talijanskom tvrtkom Pirelli proizvela i položila podmorski kabel na-
ponske razine 20 kV i 35 kV ukupne duljine 120 km za spajanje otoka sjever-
nog i srednjeg Jadrana. Tvornica Elcon od 1971. godine proizvodi kabelske
setove za automobilsku industriju i industriju kućanskih aparata.
Elektroindustrija XX. stoljeća u Hrvatskoj 251
8. Elektronika
Radioindustrija Zagreb (u doba najveće proizvodnje 1980-tih godina zapo-
šljavala je više od 4000 radnika) proizvodila je uređaje za tržište široke potroš-
nje: razglasne uređaje i zvučnike (od 1949.), električne gramofone (od 1951.),
radijske prijamnike (od 1953.), elektroničke cijevi (1953. − 1965.), crno-bijele
televizijske prijamnike (od 1958.), magnetofone (od 1965.), televizijske prija-
mnike u boji (od 1972.), poluvodičke komponente – tranzistore, optoelektronič-
ke komponente i integrirane sklopove (od 1968.) te profesionalne uređaje: radi-
odifuzijske odašiljače (od 1952.), stabilne i prijenosne primoodašiljače
(primopredajnike) te elektromedicinsku opremu. RIZ – Tvornica odašiljača pro-
izvela je više od 1000 odašiljača velikih snaga dugog, srednjeg i kratkog vala
u analognom i digitalnom modu i instalirala ih u 50 zemalja širom svijeta.
Godine 1968. u suradnji Elektrotehničkog instituta Rade Končar i odjela
RIZ − Tvornice poluvodiča smještenog u Institutu za fiziku Sveučilišta u Za-
grebu izrađeni su pokusni primjerci tzv. sendviča, učinske diode opteretivosti
200 A i 1400 V. Godine 1971. RIZ – Tvornica poluvodiča, kao druga tvornica
u Europi, razvila je bipolarni silicijski tranzistor, a u tvornici električne opreme
Digitron iz Buja projektiran je i proizveden prvi džepni kalkulator u Europi
(stoga ne čudi da je u hrvatskom jeziku naziv digitron postao istoznačnicom za
Slika 14.: Punjač akumulatorskih baterija sa živinim ispravljačem; 110 V, 50 A (Rade Končar)
252 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 15.: Šestoanodni živini ventili u Željezari Ravne na Koroškem za napajanje četiri valjačka
motora snage 660 kW, 1962. (Rade Končar)
Slika 16.: Prototip tiristorske uzbude za generatore u HE Đerdap, 1969. (Rade Končar)
Elektroindustrija XX. stoljeća u Hrvatskoj 253
Slika 17.: Sustav od dvaju tiristorskih ispravljača 880 V/1330 A za napajanje dvaju vučnih
motora tiristorske lokomotive, prototip lokomotive dovršen je 1981. (Rade Končar)
Zaključak
Postavljaju se mnoga pitanja: Zašto se elektroindustrijska proizvodnja pre-
polovila u samo deset godina, od 1990. do 2000. godine? Zašto se u prvom
desetljeću XXI. stoljeća, od 2000. do otprilike 2010. godine, opet prepolovila?
Zašto od 1976. godine u Hrvatskoj nije utemeljena niti jedna nova značajnija
proizvodnja? Zašto tehnička inteligencija nije uspjela inovirati postojeće pro
izvodnje? Zašto su tehnički fakulteti šutke promatrali drastično opadanje pro
izvodnje?
Odgovor treba sigurno tražiti u društveno-političkim prilikama tog vreme-
na. U razgovoru s kolegama više puta sam čuo mišljenje da mi nismo sposobni
upravljati tvornicama, da moramo sve privatizirati i dati tvornice na upravljanje
strancima.
Ja, osobno, propadanje elektroproizvodnje doživljavam kao negaciju svojeg
48-godišnjeg rada, 30 godina u Končaru i 18 godina na Fakultetu elektrotehni-
ke i računarstva u Zagrebu.
Elektroindustrija XX. stoljeća u Hrvatskoj 255
Literatura
[1] Bahtijari S. (ur.) 2009., 60. godina Ericsson Nikola Tesla, monografija, Ericsson
Nikola Tesla, Zagreb
[2] Bego V., Butorac J. (ur.) 1993., Josip Lončar – život i djelo, prilozi napisani prigo
dom svečanog skupa uz 100. obljetnicu rođenja Josipa Lončara, Hrvatska akademi
ja znanosti i umjetnosti, Elektrotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1993.
[3] Biljanović P. 2007., MIPRO – jučer, danas, sutra – Povodom tridesete godišnjice,
MIPRO (μpro), Rijeka, Opatija, Zagreb
[4] Biljanović P. 2009., To mogu samo najveći, infoTrend 175/11/2009., str. 28−29
[5] Brozović D. (ur.) 2001., Hrvatska enciklopedija, 3. svezak, Leksikografski zavod
Miroslav Krleža, Zagreb
[6] Jakobović Z. 2000., Elektronika – temeljni izumi i razvoj, Hrvatska zajednica teh-
ničke kulture, Zagreb
[7] Kalea M. 2007., Električna energija, Kigen, Zagreb
[8] Kalea M. 2006., Prijenos električne energije, što je to?, Kigen, Zagreb
[9] Muljević V. 1994., Razvitak i dostignuća tehničkih područja u Hrvatskoj, zbornik
radova, Središnji odbor za obilježavanje 75. obljetnice tehničkih fakulteta Sveuči-
lišta u Zagrebu, Zagreb
[10] Muljević V. 1999., Elektrotehnika − kronologija razvitka u Hrvatskoj, Hrvatska
zajednica tehničke kulture, Zagreb
[11] Podhorski R., Viličić Ž. (ur.) 1976., Tehnička enciklopedija, 5. svezak, Izdanje i
naklada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb
[12] Popović B. (ur.) 1987., Elka – Zagreb, 1927.−1987., Grafički zavod Hrvatske, Zagreb
[13] Sušec Đ. 2009., Još dalje ... Dalekovod, monografija, Dalekovod d. d., Zagreb
[14] Zenić M. 1995., Stoljeće hrvatske elektroprivrede, Hrvatska elektroprivreda
256 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Zvonko Benčić
Jadranko Stilinović
A zašto?
Sjećanja na školsku i fakultetsku nastavu fizike
(1956. – 1963.)
uskočila odmah u VII. razred osmoljetke. Novi ulaz (istočni) iste zgrade, djelo-
mično novi nastavnici, identične učionice, ali orijentirane prema istoku.
Nastavnica matematike došla je zajedno s nama s tim da je uz matematiku
sad predavala i fiziku. Vremešna gospođa starog kova inzistirala je na oslovlja-
vanju “drugarice profesorice” umjesto učenički skraćenog samo “drugarice”.
Fizika bez matematike, normalno, ne može, iako to kod prvih pojmova i
sličica tako ne izgleda. Ta, u nastavku nužna simbioza, u početku nije bila pre-
više uspješna. Matematike se sjećam, ali fizike ne.
Početak VIII. razreda osmoljetke donio je novu promjenu. Iz dvaju paralel-
nih razreda stvorena su tri. Nova nastavnica također je predavala i matematiku
i fiziku. Ne sjećam se nastave, nego samo podatka da je imala dvije kćeri od
kojih je jedna bila našeg uzrasta pa se i prema nama majčinski odnosila. Od
nužne simbioze matematike i fizike ništa.
Međutim, novi predmet – kemija – i novi nastavnik (u crnoj kuti!), autoritativ-
ni Dinko Klarić (još k tomu i razrednik), te pokusi u malom školskom kemijskom
kabinetu, pa čak eksperimenti i kao domaći zadaci, utjecali su znatno na početno
formiranje životnog usmjerenja. Vidjeli smo uživo (izdvajam po sjećanju):
–– elektrolizu vode (ujedno i način proizvodnje vodika)
–– provjeravali promjene lakmus-papira na poznatim kemikalijama (a zatim
utvrđivali kiselost odnosno lužnatost nama nepoznatih kemikalija)
–– dokazivali mjerenjem da plin (čitaj: zrak) ima težinu (danas masu!).
Kod kuće smo provjeravali razlike u topivosti šećera i kuhinjske soli zbog pro-
mjene temperature vode. Činilo se da je kemija konačan izbor kao životni poziv.
A zašto? 259
Rujan 1958. Povratak u II. mušku gimnaziju koja će se vrlo brzo nazvati
Gimnazija Braće Ribar. I nova profesorica predaje oba spominjana predmeta, i
matematiku i fiziku, ali opet bez sve potrebnije simbioze. Krupna osoba relativ-
no visoka rasta, s dosta godina na leđima, teško se dizala od katedre. Propagi-
rala je časopis Matematičko-fizički list (MFL) i najavljivala natjecanja iz fizike.
Sjećanja su blijeda. MFL smo kupovali (najbolje su bile matematičko-fizičke
križaljke), na natjecanja nismo išli. Nije ostalo nešto što bi se moglo ponijeti u
budućnost.
Uz prethodne opservacije o blijedim sjećanjima na nastavu fizike važno je
dodati kako su i jedna i druga škola imale (ovdje je naglasak na riječi “imale”)
na raspolaganju zajednički fizikalni kabinet. Zgrada je izgrađena početkom tri-
desetih godina prošlog stoljeća i opremljena po uzoru na prethodno završeni
objekt Mudroslovnog fakulteta, danas Prirodoslovno-matematičkog fakulteta na
Marulićevu trgu.
Približavala se matura. U naš je život koncem ljeta 1960. ušla profesorica
Doris Žeželj. Naočita dama, iskusna nastavnica, vrsna predavačica, prava dal-
matinska tigrica. Vrlo je brzo rasturila sve naše zablude o fizici kao manje
važnoj stvari u životu. Pomalo kreštavi glas vrlo je lako uvodio red i disciplinu
(čitaj: tišinu) pri objašnjavanju Newtonovih kolobara ili pravila “desne ruke”.
No, odlična tumačenja i slike crtane rukom na dvjema školskim pločama (ko-
loturje!) u tad još postojećem fizikalnom kabinetu, samo su jedna strana me
dalje.
Ispitivanja su bila teatar strave za tridesetak pognutih glava, da se po mo-
gućnosti izbjegne ubojito pronicljiv pogled kojim je čitala (ne)znanje iz očiju
osuđenika na neumitnu propast. I kad bi koji od onih iz vodeće ekipe štrebera
uspio skovati kakav suvisli odgovor, slijedio je grom: “A zašto?”
Sve znanje pabirčeno tijekom protekle četiri godine traljave nastave fizike
pretvaralo se trenutačno u rukohvat pijeska koji je nezaustavljivo curio kroz
prste. Mogli su proći isključivo brzo misleći dovitljivci jer su iza prvog riješe-
nog Zašto?, ovisno o prilikama odnosno temi, u pravilu stizali novi.
Rezultat: Od trideset abiturijenata iz IV. c razreda školske godine 1961./1962.
jedna je djevojka upisala elektrotehniku, a dvojica mladića strojarstvo i sve je
troje uredno diplomiralo. Anice Čepelnik i Ivice Bertalana, nažalost, više nema
među nama.
260 Povijest i filozofija tehnike – radovi EDZ sekcije 2017. godine
Slika 2.: Maturanti IV. c s razrednikom Mihovilom Lovrićem (sasvim desno) na Bledu u travnju
1962. Na slici su: Miljenko Holik (sjedi na ogradi), Ivo Karađole (sjedi ispod njega), Marina
Baričević, Davorin Kuhar (sjedi na podu), Katica Brkljačić (stoji), Valerija Mikulić, Nikola Ugri-
nović (sjedi na podu), Vesna Bakran (stoji), Jasna Birtić (čuči), gošća iz Austrije (stoji) uz svoju
sestričnu Ingu Hores, Marijana Krsnik (čuči), Vesna Simić, Vinko Borić (ispod nje), Ivica Berta-
lan (sjedi na podu), Darko Tudjina, Mirna Sirotić i Pavao Samardžić (stoje), Jadranko Stilinović
s Jasninim tranzistorom (čuči) i profesor Lovrić.
Slika 3.: Dio IV. c zadnjeg dana škole, 15. svibnja 1962. Odozgo prema dolje ili slijeva nadesno:
Nikola Ugrinović, Miljenko Holik, Pavao Samardžić; Zdravko Miškulin, Jasna Birtić, Davorin
Kuhar, Marijana Krsnik, Vinko Borić; Ivo Karađole, Valerija Mikulić, Mirjana Meznarić, Mariza
Gršković, Renata Wottova, Jadranko Stilinović, Marina Baričević.
Slika 4.: Profesorica Doris Žeželj (desno) s diplomiranom pravnicom Dragicom Jaklič (lijevo) na
proslavi 12. godišnjice mature u Esplanadi (1974.)
Slika 5.: IV. c četrdeset godina nakon mature (2002.). Gornji red slijeva nadesno: Darko Tuđina,
Marijana Krsnik, Jadranko Stilinović, Ivo Karađole, Nikola Ugrinović, Vinko Borić, Ivica Berta-
lan, Zdravko Miškulin, Katica Brkljačić. Donji red: Ljiljana Klinovski, Renata Wottova, Mirjana
Meznarić, Valerija Mikulić, Mirna Sirotić, Vladimir Zidar.
Why? 263
Why?
Memories of school and university physics classes
Jadranko Stilinović
Abstract: In the sixties of the 20th century, physics classes were held twi-
ce a week in the last 6 years of school education (grammar school 8 years,
secondary school 4 years). It was mainly theoretical tuition as per the plan
specified in school books. The share of experimental tuition and contem-
plative correlation between mathematics and physics depended on indivi-
dual teachers.