Joseph vor Eichendort Ir ivora jednog dangube tecawne Partenon d.0.. Preveo Damir Pasin Lewtor ‘Tomislav Salopeke Uren Laka Posse Oprema Partenon do. CIP Astle u puta Nacaonalne sveueli¢ns kane Zagre BICHENDORFF, Jose Ir gvotajodnog. von Eichendorf.preveos nemtkog en Zistar Partcna, 2008 JOSEPH VON BICHENDORFF IZ ZIVOTA JEDNOG DANGUBEBEAD F oso veutuawuatuce pe 0453, PRVO POGLAVLJE Kotaé ogeva mlina ponovno je radosno klo- kotao i Sustao, otoplieni je snijeg Zivo kapao s krova, vrapei su cvrkutali i prelijetali. Sjedio sam na kuénom pragu i trljao san s o@iju. Na toplom suncu bas sam se ugodno osjeéao, Tad izade otac iz kuse. Veé od zore vrzmao se po mlinu. Obrati mi se sa svojom nakrivijenom noénom kapicom na glas: “Dangubo, evo ponoyno se sunéas te protezes i rastezes svojc lijene kosti, a sav posao prepu- Sta8 meni, Ne mogu te vige ovdje hraniti. Proljece Je pred vratima, hajde vec jednom u svijet pa za- raduj sam za svoj kruh.” “Dobro®, rekoh ja, “kad sam danguba, neka bude. Podi cu u svijet i naci svoju sreéu.” A za- Pravo sam to i Zelio, jer trenutak prije razmialjao ‘sam 0 tome kako da podem na put, dok sam slu- Sao strnadicu koja je u jesen i zimi pred nasim prozorom wvijek tuzno pjevala: *Gazdo, uzmi met Gazdo, uzmi me!", a u proljctnoj ljepoti ponovno Ponosno i veselo dozivala sa stabla: “Gazdo, ne treba mi sluzba.” Stoga podoh u kuéu i skinuh sa zida svoju jolinu, koju sam znao odliéno svirati. Otac mi dade jos nekoliko groga za put, i tako sam krenuo polako prema kraju dugoga sela, Nemalo sam se U sebi radovao gledajuci lijevo i desno sve svoje2nance i prijatelje, kako podjednako, kao i juder i prekjuéer, kao i svakoga dana, odlaze na rad, pa kopaju i oru, dok ja tako slobodno odlijeéem u svijet. Ponosno i zadovoljno, na sve strane, dovi kivao sam tim nesretnicima zbogom, ali nitko od. njih nije se na to mnogo osvrtao. Bio sam zadovo- Jjan kao da je danasnji dan vjeéna nedjelja. A kad sam napokon izbio na otvoreno polje, dohvatio sam svoju dragu violinu, te zasvirao i zapjevao kora¢ajuei cestom: Kad Bog naklonost nekomu pokade, U daleki ga posalie svijet, ‘Sva Guda svoja mu pokaze, Svih brda, éuma, rijeka, polja splet Dangube, sto u kuéi sniju, Probudit nece zrake zore Jer od malih nogu oni znaju Za dnevne brige tek da mare. 2ubori maleni potok planinom, Visoko nebo Seva leti, Kako da je ne popratim pjesmom Jer od srece srce ée mi puknuti Bog, koji za cijeli svijet se brine, Za potok Sevu, Sumu, polje, Za zemlju ovu i nebeske visine, Znade sto je za me najbolie I dok se tako osvréem, pridu mi sasvim bli- zu dragesna putni¢ka kola. Mora da su vee duze ila za mnom a da ja to, zbog glazbe koja mi je ispunjavala srce, nisam primijetio. Kretala su Se sasvim polako, a dvije otmjene gospode proviri- vale su iz kotije i sluSale me, Jedna od njih bila je osobito lijepa i mlada od one druge, ali zapravo obje su mi se svidjele, Buduei da sam prestao Pjevati, zapovjedi starija da kola stanu, i jubazno mi se obrati rijecima: “Bj, veseli momee, éini se da on zna hijepe pje- ‘sme pjevati.” Aja éu na to, ne previse lijeno: *U éast vase milosti znao bih ja i jos mnogo epsih.” Na to ée ona ponovne: “A kuda on to putuje take rano jutro?” Postidio sam se, jer to ni sam nisam znao, te codgovorih smjelo: “U Bec!” Obje gospode stanu razgovarati nekim stra- nim jezikom koji nisam razumio. Mlada je neko- liko puta odmahnula glavom, ali se ona druga neprestano sinijala, te mi napokon dovikne: *Neka on samo skoéi na straznji dio kola, i mi putujemo u Beé." Nitko sretniji od mene! Duboko sam se po: klonio i jednim skokom skoéio na kola, kodijas Pucne bigem, i poletjesmo blistavom cestom tako da mi je vjetar zvizdao oko éesira, Za mnom su nestajala sela, vrtovi i avonie:preda mnom su se nizala nova sela, dvorci i pla- nine, poda mnom prelijetali su u Sarenu slijedu polja, ermije i livade, a nada mnom su, u bistro- me plavom zraku, letjele bezbrojne Seve, Bilo me je sram da glasno vieem, ali u sebi sam klicao, plesao i skakutao po nogostupu Kola, te zamalo Sto nisam izgubio violinu, koju sam drzao ispod. pazuha. I tek kad se sunce stalo dizati sve vise i vise, poteli su se na obzorju sakupljati teski, bije- |i, podnevni oblaci i kad je sve u zraku, na velikoj ravnici i nad poljima lagano ustalasana Zita po- stalo tako prazno, sparno i tiho, tek tada sam se ponovno sjetio svojega sela i oca, i naéega mlina, debele hladovine uz nase sjenovite jezerce, i ko- liko je sve to sad daleko, daleko ostalo za mnom, Pritom sam se osjeéao tako neobiéno, kao da se Ponovno moram vratiti; zataknuo sam violinu izmedu prsluka i kaputa, sjeo duboko zamisljen na nogostup kola i zaspao, Kad sam otvorio oéi, kola su stajala pod vi- sokim lipama, iza kojih su siroke stube vodile izmedu stupova wu prekrasan dvorac. Postrance sam kroz drveée vidio becke tornjeve. Po svemu sudedi, gospode su veé davno sisle, i konji su bili ispregnuti. Jako sam se uplasio stoga Sto sam ‘edjednom ostao evako sam. Brzo sam utréao u dvorac, kad sam odozgo $ prozora zacuo smijeh. U tom sam dvoreu dozivio neobiénih zgoda. Najprije, dok sam se obazirao u velikom hiadnom predvorju, kucne me netko Stapom po ramenu Ja se brzo okrenem, a preda mnom stoji visok gospodin u svecanom odijelu, ncobiéno dugaéka i svinuta knegevskoga nosa na sredini lica, sa Sirokom vrpcom od zlata i svile preko ramena koja mu je sezala Cak do boka. Drze¢i palicu, po- srebrenu u gornjem dijelu, sav éirok i kiGen kao napuhani puran, upita me sto ja ovdje trazim. Ja sam se skroz prepao te od straha i Cudenja nisam mogao nista reéi. Zatim je nekoliko slugu protr- éalo uza i niza stube. Nisu nista govorili, samo su me odmijeravali od glave do pete. Nato neka sobarica (kako sam poslije saznao) dode ravno do mene i rece da sam zgodan mladi¢ i da je njihovo gospodstvo nalozilo da me upitaju Zelim li ovdje slugiti kao vrtlarski pomoénik. Unvatim se za prsluk. Mora da mi je mojih nekoliko grosa, sam Bog zna kako, ispalo iz dzepa kad sam skakutao po kolima; nisam imao nista, osim svojega instrumenta, a za njega mi gospo din s palicom, kako mi je to uostalom usput i do- bacio, ne bi dao ni krajcara. Zato onako uplasen izjavih sobarici da pristajem, pritom podjednako postrance Skiljeéi na strani lik, koji je nepresta- no, poput njihala crkvenog sata, Setao gore-doljc predvorjem i bas se toga trenutka, sveéan i stra- San, sta0 primicati iz pozadine. Napokon dode i vrtlar, promrmija nesto u bradu o propalicama i seoskim bitangama, te me povede u vrt, dréeéi mi usput dugu propovijed: da moram biti trijezan i radigan, da se ne skiéem svijetom, da se okanim beskorisna umijeéa i trigarija, pa cu mozda s vre- menom izaéi na pravi put. Bilo je jo8 viSe veoma lijepih, prikladnih i ko risnih pouka, samo sam ih ja od tada gotovo sveponovno zaboravio. Uopée ne znam kako se sve to zapravo dogodilo; ja sam na sve ustrajno odgova- rao s da jer osjecao sam se kao ptica kojoj su po- kisla krila. Tako sam, hvala Bogu, dobio sluzbu Lijepo se Zivjelo u vrtu, bilo je svaki dan to- ple hrane i novea vide nego to mi je trebalo za vino, no nazalost, imao sam dosta posla, A svi bi mi se ti hramovi, sjenice i lijepi zeleni hodnici neobiéno svidjeli jer sam po njima mogao mirno Setati i pametno razgovarati, bas poput gospode i gospoda koji su svakog dana onamo dolezili Svaki put kad vrtlara nije bilo, a ja bih ostao sam, odmah sam vadio svoju kratku lulicu, seo i smisljao lijepe i kicene recenice kojima bih za- bavio bjepu mladu gospodu koja me je dovela u dvorac = zamiéljao bih da sam kavalirida s njom onuda Secem. Ili bil za sparnih poslijepodneva, kad je sve bilo toliko tiho da se Gulo samo zujanje pécla, legao na leda, mislio na gospodu i proma- trao oblake nada sobom kako lete prema mojemu selu, i travke i cvijece kako se njiiu amo tamo, | esto je bivalo da je ta lijepa Zena, s gitarom ili kknjigom u ruci, zaista u daljini prolazila vrtom, tiha, velika i jupka poput andela, te nisam znao Je li to san ili java, Jednom sam, prolaze¢i pokraj sjenice na rad, za sebe pjevao: : Ma kud da krenem, Ma kud da mi pogled odluta, Nebom, sumom, brdom, poljem, OG lijepe Zene ovoga éu puta Pozdravijati sa veseljem, No tad primijetih kako se iz hladovite sjenice, izmedu poluotvorenih rebrenica i cvijeéa koje je tamo stajalo, iskre dva lijepa, mlada i sujeza oka. Ja se uplasih i nisam dovrsio pjesmu, nego sam nastavio, ne okrenuvai se, svo) posao, Te veseri, bilo je bas jedne subote, ja sam u radosnom oéekivanju nedjelje stajao s violinom ha prozoru vrine kuce i jos sam uvijek razmisljao © blistavim ogima, kad odjednom, eno sobarice kako se primiée kroz sumrak. “Prelijepa milostiva gospoda Salje vam ovo da ispijete u njezino zdravije. I eli vam laku noc!” Rekav3i to, stavi mi brzo bocu vina na prozor i nestane poput gustera medu cvijecem i Zivicom, Jos sam dugo stajao pred Gudesnom bocom, ne znajuci sto se sa mnom zbiva. Pa ako sam vee i inage veselo svirao, ovaj sam put svirao i pjevao 08 veselije. Otpjevao sam cijela pjesmu o lijepoj 2eni i sve pjesme koje sam znao. Dotad su se svi slavyji vani probudili, a mjesec i zvijezde vee su davno izaéli nad vrtom. Da, bila je to uistinu do: rai lijepa noe. Nidija se sudbina ne zna dok je Covjek jos u kolijevei; i slijepa kokos katkad pronade zo; tko se posijednji smije, najslade se smije; Ecsta Su neocekivana iznenadenja, Govjek snuje, a Bog odreduje - tako sam meditirao sjedeci iducega dana ponovno s lufom u vrtu, a kad sam sam sebe pozorno odmjerio pogledam, gotovo mi se Udinilo da sam ipak prava propalica. Od tada sam, sasvim protiv svojega ustalje-nog obiéaja, svakog dana veoma rano ustajao, rie vrtlara i ostalin radnika. Tada je u vrtu bilo tako divno. Cvijeée, vodoskoci, gemlje ruza i cijel vrt blistali su na jutarajem suncu poput zlata i dragoga kamenja. A u visokim bukovim drvore- dima bilo je tiho, hladno i pobo2no kao u erki, tek su ptice leprSale i igrale se po pijesku. Odmah ispred dvorea, upravo ispod prozora gdje je sta- novala lijepa gospoda, stajao je rascvjetani grm. Uvijek bih onamo odlazio najfanijim jutrom i sa kcrio se iza granja da mogu promatrati prozore, jer nisam imao hrabrosti da se otvoreno pokaéem. ‘Tu sam svaki put vidio prelijepu gospodu kako topla i jos napola snena, u snjeznobijelo} halli- ni, prilazi otvorenom prozoru. Cas je plela svoju tamnosmedu kosu i pritom ljupkim i zivahnim cima promatrala grmlje i vrt, €as je savijala i ve- zala cvijeée koje je raslo ispod njezina prozora ili bi u bijele ruke uzela gitaru, i njena bi se pjesma tako Cudesno ratirila vrtom da mi joS i danas srce puca od sjete kad se, s vremena na vrijeme, sjetim koje od tih pjesama. Ali jao, sve je to bilo tako davno! To je potrajalo vige od tjedan dana, kad mi se jednom ~ ona je upravo ponovno stajala kraj prozora, a sve je naokolo bilo tiha - zaleti unos fatalna muha, te me spopadne strahovito kihanje kojemu nije bilo kraja, Ona se nagne daleko kroz prozor i opaai mene bijednika kako vrebam iza grmija. Posramio sam se, te mnogo dana nisam odiazio onamo. Napokon sam se ponovno osmielio, ali je prozor ovog puta ostao zatvoren. Cetiri, pet 4 Sest jutara sjedio sam iza grmlja, ali ona vise nije dolazila na prozor. Tada mi to dosadi i ja se ohrabrib, Svakog sam jutra slobodno éetao di dvorea ispred svin prozora. Ali drage i lijepe go- spode nije bilo. Nesto dalje vidio sam evaki put onu drugu gospedu kako stoji uz prozor. Taka je jasno nisam nikada vidio. Bila je zaista lijepa, ra- mena i debela, krasnog i dvorskog drzanja, poput, tulipana, Svaki put iskazao sam joj kompliment tako Sto sam se poklonio, a ona mi je svaki put zahvalila i kimnula glavom, pri éemu je veoma Wubazno Zmirkala. Jedan mi se jedini put pridi nilo da vidim i ljepoticu kako stoji uz prozor iza zavjese i sakrivena proviruje Mnogo je, medutim, dana proslo, a ja je ni: sam vidio. Vide nije dolazila u wrt, nije dolazila ni na prozor. Vrtlar me je nazivao lijencinom i ne- otesancem, Bio sam 2lovoljan, smetao mi je vrh moga vlastitog nosa, kad bih gledao u siroki Boz} svijet, Tako sam jednoga nedjeljnog poslijepodneva legao u vetu, gledajuci plave oblake dima iz evoje lule i Wuteéi se éto se nisam prihvatio drugoga zanata; ni sutradan se nisam mogao radovati| mamurmomu ponedjeljku. Ostali su momei, me dutim, svi sveéano obuéeni, otiéli na ples u obli- anje predgrade. Tamo se sve komeSalo i motalo u nedjelinim sveéanim odijelima, na toplom zraku, izmedu bijelih kuéa i pokretnih orguljica. Ljudi su tumarali ovamo-onamo, a ja sam sjedio u vet, poput bukovea u treci samotnoga ribnjaka,Nijhao sam se u éamcu koji je tamo bio privezan. Zvuk veternjih zvona iz grada dopirao je preko vrta, a labudovi su pokraj mene po vodi polako plovili amo i tamo. Spopala me smrina tjeskoba. Tada izdaleka zacuh razlitite glasove, a vese lo éavrljanje i smijeh priblizavali su se sve vise i vide. U tom trenutku, kroz zelenilo crvene i bijele marame, opazio sam SeSire i pera i, odjednom, evo kigene i svijetle druzbe mlade gospode i go- spoda. Dolazili su od dvorca, kroz livade, ravno prema meni, a medu njima bijahu moje dvije go- spode, Ustao sam i htio oti¢i, kad me od lijepih gospoda opazi ona starija, *Pa to je kao narucene”, dovikne mi ona smi- juéi se. *Neka nas on odveze preko ribnjaka na ‘drugu obalu.” Gospode su jedna 2a drugom plasijivo i opre- 2no ulazile u éamac, a gospoda su im pritom po- magala hvaledi se maléice kako se ne boje vode. Kad su se sve gospode smjestile na uzduénim kiupama, odgurnuo sam se od obale. Jedan od. mlade gospode, koji je stajao sasvim na prameu, poéeo je neprimjetno Ijuljati Camac. Gospode su se bojazljivo okretale, a neke su éak i vikale. Li Jepa gospoda u ruci je dr2ala Kiljan, Sjedila je sa- svim uz rub éamca i gledala, uz tihi smijesak, u bistre valove koje je dodirivala Ijijanom, tako da se njezina potpuna slike odrazavala u vodi izme. du odraza oblaka i drveca, te se inilo da andeo tiho plovi dubokim nebeskim plavetnilom. Dok sam je tako promatrao, dasjeti se odje- dnom ona druga od majih dviju gospoda, ona debela i vesela, da joj ja 2a vrijeme voanje nesto otpjevam. Veoma kigeni mladi gospodin, $ nao- éalama na nosu, koji je sjedio uz nju, okrene se brzo k njoj, poljubi joj njezno ruku i kaze: “Hvala vam na mudroj zamisli! Narodna pjesma, sto je puk pjeva u slobodi polja i sume, brdska je ruza, alpski cvijet u Alpama samim, to je duSa narodne duse! Carobni rogov?’ samo su hebrariji.” Izjavio sam da ne znam pjevati niéta sto bi za takvu gospodu bilo dovolino lijepo. Drska sobari- ca, koja je stajala tk uz mene, s kogarom punom éaSa i boca, i koju do tada nisam niti zamijetio, rece: *Zna on lijepu pjesmicu o prelijepo} gospo- air" “Da, da, neka je on samo hrabro otpjeval” po vikne odmah za njom gospoda. Sav sam pacrvenio, Tada lijepa gospoda od. vrati pogled od vode i pogleda me pogledom koji mi je prosao dusom i tijelom, Nisam dugo okli- Jevao, veé sam sakupio svu hrabrost i zapjevao punim glasom iz vedrih grudi ‘Ma kud da krenem, Ma kud da mi pogled odluta, Nebom, sumom, brdom, poljem, 4i lijepe Zene ovoga cu puta Pozdraviti sa veseljem,U svojem vrtu za nju cu nabrati, ‘Mnogo cvijeca lijepa i fina, Mnoge vijence iz njega éu splesti, Luz njega jos tisuéu misli ispresti Pa ga uz pozdrave njoj poslati, Ali primiti ga nece, A ono toliko lijepo i bujno, Zar bas mora uvenuti to cvijeée? No ljubav i od svijeta veéa Ostat ée u mojem sreu vjeéno. ‘Tobode gledam vedre stvari Tradim kojekuda kao rob, Ali ne dam sreu da prokrvari Pjesma me u grlu Zari, Uskoro iskopat Cu svoj grob. Stigli smo do obale. Sva su gospoda izaila, no mnogi su mi se mladi judi rugali lukava lica. Dok ‘sam pjevao, Saptali su pred gospodama, opazio sam to. Gospodin s naocalama na odlasku me Je ubvatio za ruku i rekao mi, ne sjesam se vide Sto, Starija od mojih gospoda veoma me |jubazno gledala. Lijepa je gospoda slusala cijelu moju pje- smu oborenih oéiju i otidla je ne rekavai ni rijedi Ali moje su se ofi napunile suzama jos dok sam pjevao. Od te pjesme srce mi je, od stida i boli, htjelo puknuti. Odjednom sam se svega sje- tio: kako je ona lijepa, a ja sam siromasan, kako me cijeli svijet ismijao i napustio. Pa kad su svi nestali iza grmlja, nisam se vise mogao svladati, veé sam se bacio na travu i gorko zaplakao.DRUGO POGLAVLJE Neposredno uz gospodski vrt prolazila je ce- sta, odijeljena od njega samo visokim zidom. Tu Je bila podignuta mala uredna mitnica, kojoj je krov bio pokriven crvenim crijepom, a iza nje se prostirao cvjetnjak ograden Sarenom ogradom, koji se, kraj otvora u zidu gospodskoga vrta, doti cao njegova najsjenovitijeg i najskrivenijeg dijela. Upravo je umro mitnicar, koji je tamo stanovao. Jednoga ranog jutra, dok sam jo lezao u najdu- bijemu snu, dede mi pisar iz dvorca i pozove me Zurno gospodinu upravitelju. Brzo sam se obu- kao i Svrljajuci posao za veselim pisarom, koji je uusput, Gas ovdje, Cas tamo, otkidao pokoji cvijet i stavljao ga sebi u zapucak. Umjetnicki je svojom malom palicom mlatarao po zraku i dovikivao mi stvari koje nisam razumio, jer su mi o€i i usi jo8 bile pune sna. Kad sam uSao u ured, u kojemti se J08 nije bilo sasvim razdanilo, upravitelj me pre ko goleme tintarnice, hrpe papira i knjiga. ispod svoje ugledne vlasulje, pogledas poput sove iz gnijezda, te progovori “Kako se onzove? Odakle ja? Zna li on pisati, Gitati i racunati?" Kad sam mu to potvrdio, na stavi on: “Dakle, njihovo gospodstvo namijenilo Je njemu, 5 obzirom na njegovo dobro viadanie i osobite zasluge, ispraznjeno miesto mitnigara.” Promislih na brzinu u sebi o svojemu dosada- Snjem ponasanju i drzanju, i moram priznati da sam na kraju i sam dosao do zakljuéka kako je upravitelj u pravu. I tako sam u trenu postao mi- tnicar, ‘Odmah sam se uselio u svoj novi stan i ubr- zo ga utedio. Pronasao sam dosta sivari koje je pokojni mitnigar ostavio svojemu nasljedniku, medu ostalim i prekrasnu crvenu kuénu haljinu sa Zutim tockama, zelene papuée, noenu kapicu inekoliko lula s dugim kamisima. Sve sam to ja vee jednom zazelio, dok sam jos bio kod kuée, gledajuci_nasega Zupnika kako Se¢e udobno odjeven. Stoga sam cijeloga dana (drugoga posla nisam imao) sjedio na klupici pred svojom kuéom u kuénom haljetku, s nocnom kapom na glavi Pusio sam duhan kroz najdulji kamis koji sam pronasao u ostavstini pokojnog mitnicara, i pro- matrao jude kako cestom prolaze ovamo-onamo pjeske, kolima ili na konju. U sebi sam uvijek 2elio da jednom prode nekoliko Ijudi i iz mojega sela, te da me vide takva, jer su uvijek govorili da od mene nikad nista nece biti Kuéna je haljina lijepo pristajala mojemu licu, i uopée, sve mi je bilo ba’ po mieri. Tako sam sjedio i razmidljao 0 kojesernu: kako je svaki pocetak tezak, i kako je otmjeni Zivot zapravo pri- ligno udoban, te sam stvorio tajnu odluku; oka- nit 6u se putovanja i étedjet éu novac kao i svi ostali, a s vremenom éu svakako i daleko dotje- rati U svijetu. U meduvremenu, usred th odluka, briga i poslova, nisam nikako zaboravio najljepSu gospodu,Krumpir i ostalo povrée Sto sam ga nasao u svojemu malom vrticu izbacio sam, te sam ci- Jeli vrt zasadio najbiranijim evijeéem. Veatar iz dvorca, éovjek velika knezevskog nosa koji me, otkako sam ovdje stanovao, Gesto posjecivao i koji mi je postao prisni prijatelj, zamisljeno me je Sa strane promatrao i draao me za éovjeka kojt Je od nenadane sree poludio. No nisam se dao ‘smesti, Nedaleko od mene, u gospodskome vera, éuo sam, naime, ugladene glasove kako govore, a izmedu njih cinilo mi se da razbirem glas moje lijepe gospode, iako zbog gusta grmija nikoga nisam mogao vidjeti. Odonda sam svakoga dana vezao kiticu svojega najljepseg cvijeéa, penjao sam se svake veéeri u sumraku na zid i polagao Je na kameni stol usred sjenice. A svake veéeri, kad bih donio novu kiticu, prijasnje vise nije bilo na stolu Jedne su veéeri gospoda odjahala w lov. Sunce je upravo zalazilo i cijell je kraj prelijevalo sjajem i bljeskom; Dunav je divno vijugao poput alata i plamena i gubio se u daljini. Sa svih brie- gova, daleko i sveudilj, pjevali su i podvikivali be- radi, Sjedio sam s vratarom na svojoj klupici pred kuéom i radovao se blagom podneblju, gledajuct kako se pred nama polako gasi i tone veseli dan. Odjednom su se iz daljine zaguli rogovi lovaca koji su se vraéali. Od vremena do vremena lupko bi odjeknuli sa susjednih brjegova, dozivajuci se. Sretan do dna srea, skoéih i povikah oéaran te zanesen radoseu: “Plemeniti lov, to mi je pravo zanimanje!™ No vratar miro istrese svoju luli rege: “To vi sebi tako zamisljate! Pokusao sam i ja. Ali ni za potplate Sto ih poderes ne mozes zaradli- ti, a 2bog mokrih nogu ne moze8 se uopée rijesiti kaslja i prehlade.* Na to me, ne znam zaato, uhvati ludaéki bi- Jes, te sam cijelim tijelom poceo drhtati. Zgadio mi se odjednom taj svat sa svojim dosadnim ka- putom, vjeénim pripovijedanjem 0 nogama, s du- hanskom prehladom i velikim nosom. Sav izvan sebe uhvatih ga za prsa i rekoh: *Vrataru, nosite se smjesta kudi ili éu vas sad i ovdje studi Kod tih rijeéi spopade vratara njegovo davno midljenje da sam poludio. Pogleda me zabrinuto i's potajnim strahom, oslobodi se i, ne rekavsi ni rije¢i, dugim koracima uputi prema dvorcu, a pritom se ipakc okretao, a tamo je bez daha ispri- éa0 da sam ovaj put zaista poludio. Morao sam se na kraju glasno nasmijati. Bio sam veoma zadovoljan sto sam se rijesio premu- droga pomoénika, jer upravo je bilo vrijeme kad sam redovito obiavao polagati kitieu cvijeéa u sjenicu. | ovaj sam put brzo preskotio zid 1 bas krenuo prema kamenom stoliu kad zaéujem kako se priblizava topot kopita, Vise nisam mo- ‘2a0 pobjeci, jer moja je lijepa gospoda, zaista ona, dotazila, Ginilo se, u dubokim mislima, drvore- dom polako jaSuéi prema meni, Bila je u zeleno} Iovackoj opremi sa Sesirom na kojemi je leprsalo pero. Gledao sam kako se pojavljuje izmedu viso-ka drveca, okruzena zvukovima rogova, koji su se sve vise blizili, i nestalnim vecernjim sjenama; i pri¢inilo mi se da dolazi sama lijepa Magelona, 0 kojoj sam obicno éitao u starim knjigama svojega ova, Stajao sam kao prikovan. Ona se, ugledavsi me odjednom, silno uplagi i gotovo nehotice sta- ne. Bio sam Kao pijan od straha, lupanja srca i velike radosti, a kad opazih da ona zaista nosi na grudima moju juéerasnju kitu evijeca, nisam se mogao dulje svladavati, veé sam sasvim zbunjeno reka0: “Najljep3a milostiva gospodo, uzmite od mene Jo8 i ovu kiticu cvijeca i sve cvijece iz mojega vrta, | sve Sto posiedujem. Ab, kad bih samo mogao skoéiti u vatru za vas” Otkako me spazila, gledala me ozbiljno i go- tovo [jutito, tako da su mi tei prolazili citavim tijelom, ali zatim se, dok sam govorio, zaustavila i duboko oborila oi. Uprave su se u grmlju zaculi neki jahati i glasovi. Ona naglo ubvati kiticu evi Jeéa iz moje ruke i brzo iséezne na zavoju drvore- da, ne progvorivai ni rijeci Od te veceri nisam imao vige ni mira ni po- koja. Neprestano sam se asjeéao kao sto sam se inaée osjecao u doba kad se budi proljece, Bio sam tako nemiran i radostan a da nisam znao zaato, kao da me Geka neka velika sreéa ili nesto drugo neobiéno. Napose mi nestetno racunanje nije vise nikako polazilo za rukom. I kad bi se sunce probilo kroz kesten pred prozorom, kad bi 2latnozelenim sjajem palo na brojke i zbrajalo sve Zustro, od prijenosa do donosa, obuzimale bi me neobiéne misli, te sam kadéto bio toliko zbunjen da vige nisam zaista znao brojit ni do tri. Osmi- ca mi je uvijek bila sliéna mojo} debelo, tijesno Lutegnuito) gospodi se. Sirokom frizurom, a zia sedmica bila je sliéna mato unatrag nagmutom putokazu ili yjesalama, Naivige sam se ipak vesclio devetki, koja mi se éesto i veselo znala za cas naglavce prebaciti u sesticu, Dvojka je ponovno gledala lukavo poput upitnika, kao da bi me hijela da pitati: “Kalo é se to na kraju s tobom svrsiti, bijedna nistice? Bee nje, bez te vitke jedinice, ostat ées vjecna ni- itica” Cak mini sjedenje vani pred vratima vige nije godilo. Da mi bude udobnije, iznosio sam khupi- ui stavljao na nju noge. Zakrpao sam k tomtu neki stari mitniéaror stuncobran i razapeo ga nad sobom, poput kineske sjenice, da me stiti od stan- ca. Nigta nije pomagalo, Ciniio mi se da mi, dok tako sjedim, pusim + mtsdrajem, noge od dosade postaju postupno sve dulje, a da mi nos raste od nerada, kad tako satima gledam undue njeea Katkad i, jos prie svantica, proéla izvanre dina postanska ola, te bih onako napola snen jaéao na syjez 2rak, a neko ljupko lisce, od koje su se u praskozorjt nazirale samo blistave of, ago bi se radoznalo iz kola i Wubazno mi 2a Zeljelo dobro jutro. U okolnim selima zakulcuri jekali bi pijetlovi, tako sjede, preke lagano usta lasanih polja 2ita, izmedu zraka zore letjele bi ¥e€ amo-tamo prerano ustale Seve, a postljon biubvatio svoj postanski rog i povezao dalje, puguéi i puduéi w njega. Tada bih dugo stajao i gledao za kolima, osjeéajuci u sebi kao da i ja moram odmah s njima daleko, daleko u svijet. Svoje kitice evijeca i dalje sam, cim bi sunce zaSlo, polagao na kameni stol w tamnoj sjenici, Ali stvar je bas j bila u tome: od one je veceri § time bilo serseno, Nitko se nije brinuo za njega: koliko god sam puta u rano jutro pogledao, cvijece je uvijek leza- lo netaknnto i gledalo me, duboko rastugeno svo- jim uvelim i klonulim glavicama, poskropljenima kapljama rose, kao da place. Zbog toga sam se silno Zalostio. Nisam vise brao cvijece U mojemu vrtu mogao je od sada i draé rasti, koliko god zeli, a cvijece neka samo stoji i raste dok mu vjetar ne odnese lisée. I u mojemu je stcu bilo isto tako divlje, Sareno i ne- Zbilo se to onih kobnih dana, dok sam sjedio kod kuée, nastonjen na prozor, i zlovoljno buljio u prazninu, kad cestom iz dvorea stigne soba ca. Opazivsi me, skrenula je brzo prema meni i zastala kod prozora: “Milostivi se gospodin juéer vratio s puta’, dobaci mi ona aurno. 'ako!” odgovorih joj ja zaéudeno, jer se veé nekoliko tjedana nisam ni za Sto brinuo, te nisam niti znao da je gospodin bio na putu, ‘Mora da se njegova kci, mlada milostiva gospoda, veoma radovala.” Sobarica me upitno pogledom odmjeri odozgo nanize, te sam se morao napregnuti da dokuéim niisam li rekao Sto glupo. “On uopéc nista ne zna’, rege ona napokon i napréi svoj maleni nosié. “Dakle*, nastavi ona, “veéeras treba da se go- spodinu u éast odrai u dvorcu ples i maskarada. ‘Moja milostiva gospoda bit ée prerugena u vrtla- ricu, razumije li me on dobro, u vrtlaricu, Milosti vva je gospoda opazila da on ima osobito lijepoga cvijeéa u svojemu vreu” “To je neobiéno”, pomislih u sebi, “pa sada se od draéa ne vidi gotovo nikakvo cvijece.” Ali ona nastavi: “Buduéi da milostiva gospo- 4a za svoju haljinu treba lijepog i sasvim svjezeg evijeéa koje je tele ubrano na gredicama, neka ga on donese i neka s njime veéeras, kad se smra‘ Geka pod velikom kruskom u vrtu dvorca. Onamo Ge ona doti i uzet ée evijeée." Zbog te vijesti bio sam sasvim zbunjen od srege te u svom ushitu potréah s prozora, pa van k sobarici “Rune li kuéne haljine!" povice ona ugledav- Si me u mojoj opremi pred kuéom. Naljutio sam se zbog toga, no buduéi da nisam htio zaostati u ufjudnosti, ucinih nekoliko vjestih skokova da je luhvatim i poljubim. Nesreéa je, medutim, hijela, te mi se kuéna haljina, koja mi je bila preduga, ‘smotala pod noge i ja se, koliko Sam dug, pruzih po zemlji. Kad sam se ponovno podigao, sobarica je bila vec daleko, i ja sam je éuo ia daljine kako al ad arSad sam imao razloga razmisijati i radovati se, Ona jos misli na mene i na moje cvijeée! Sto- ga sam otiéao u svoj vrtié, te stadoh uzurbano Gupati sav draé s gredica i bacati ga visoko preko glave u blistavi zrak, kao da s njegovim Korije- nom izvla¢im sva zla i svu tugu. Ruze su ponovno bile sliéne njezinim usnama, modri slakovi njezi nim o¢ima, a snjeznobijeli ljljan, svajom curobno ‘oborenom glavicom, potpuno je bio nalik na nju Sve sam ih pomno polozio u kosaricu. Bila je tha, hijepa vecer, ana nebu nijednog oblaéka. Poneka se zvijezda pojavijivala na nebeskome svodu, iz daljine je preko polja dopirao Sum Dunava, au visokom drvecu gospodskoga vrta, kraj mene, mijedali su se veseli glasovi bezbrojnih ptica. Ah, bio sam tako sretan! Kad se napokon spustila nog, uzeo sam Iko8a- ricu u ruku i krenuo na put prema velikom vrtu, Sve je u kofarici bilo tako Sareno i Ijupko pomi- JeSano, take lagano, bijelo, erveno i plavo da se moje stce neobuzdano smijalo kad sam pogledao unju Pun vedrih misli proiazio sam, po lijepoj mje- ini, tihim puteljcima uredno posutima pije kom preko malenih, bijelih mostova, pod Kojima su labudovi spavali na vodi pa uz kicene sjenice i kugice. Ubrzo pronadoh i-veliku kruéku, jer to Je bilo isto stablo pod kojim sam inaée, dok sam Jo bio vrtlarov pomoénik, leZao za sparnih posli- jepodneva. ‘Tu je bilo tako samotno tamne! Samo je vi soka jasika neprestano drhtala i Saptala svojim srebrnim liscem. Kadéto bi se zaéula plesna gla- zba iz dvorea. Od vremena do vremena éuo sam vrtu i ljudske glasove Koji su mi éesto dolazili sasvim blizu, a tada bi sve ponovno potpuno uti- hnulo, Srce mi je lupalo. Osjeéao sam se jezivo i neo- biéno, kao da se spremam nekoga pokrasti. Dugo sam stajao, nepomiéan, naslonjen na stable, ina sve strane sam prisluskivao, a kako nitko nije dolazio, nisam vise to mogao padnositi. Objesio sam koSaricu na raku i brzo se popeo na krusku da se ponovno nadisem svjegega zraka, Ovdje je gore, preko vrhova drveéa, jos sna- nije do mene dopirala plesna glazba. Mogao sam pregledati cijeli vrti pogledati ravno u jasno rasvi- Jetljene prozore dvorca. Ondje su se veliki svije- Cnjaci polako okretali poput zyjezdanih vijenaca, nebrojena nepoznata i kiéena gospoda i gospode talasali su se, okretali i komesali poput sjena u Sarenom yrtlogu; neki bi se katkad naslonili na prozor i pogledali bi dolje u vrt. Tratina, grmlje i drvece ispred dvorca, sve je to bilo kao pozlaéeno u onom obilju svjetla iz dvorane te se Cinilo da se bude i ptice i eyjetovi. A oko mene i iza mene prostirao se vrt, tako crn i tih ‘Tamo ona sada plese, mislio sam u sebi éuée- ¢i na drvetu, i svakako je davno zaboravila tebe i twoje evijece. Sve je tako veselo, a za tebe se nitko ne brine. To je moja sudbina uvijek i posvuda Svatko je za scbe uredio neko mjestance na 2e- miji, ima svoju toplu peé, svoj lonéié kave, svoju Zenu i navecer svoju éasu vina, pa je time zado-voljan; Cak se i vratar u svojoj dugoj kodi dobro osjeca, Ja nisam nigdje zadovoljan. Kao da sam uvi Lek i svagdje upravo zakasnio i kao da cijeli svijet Uuopée nije sa mnom racunao. Dok sam tako filozofirao, zacuh odjednom kalo nesto Suska u travi ispod mene. Dva njezna glasa razgovarala su blizu i sasvim tiho. Malo za- tim rasire se grane grmlja i kroz sjenicu proviri malo sobariéino lice. Obazirala se na sve strane. Mjesedina se caklila na njezinim lukavim ogima, Zadr2ao sam dah i netremice gledao dolje, Nije potrajalo dugo i iamedu drveéa pojavi se vrilarica onakva kakvu mi je juéer sobarica opisala, Sree mi je lupalo kao da ée puknuti. Na licu je nosila krinku i, kako se meni éinilo, zaéudeno se obazi- rala naokolo. Tada mi se uéini da nije tako vitka i pristala, Napokon pride sasvim blizu drveta i skine krinku. Bila je to zaista ona druga, starija milostiva gospoda Oporavivsi se od prvoga straha, bio sam neo- bigno sretan sto se nalazim ovdje gore, na sigur- nu mjestu, Kako samo, pomislih u sebi, dolazi ova sad ovamo? Ako sad draga i lijepa milostiva dode po cvijece - bit ée to nemila 2goda. Doslo mi je da nad cijelom tom zbrkom zaplaéem od Hutnje. 7 ‘Tada ispod mene progovori presvuéena vr- Uarica: “Gore je u dvorani tako zagusljive vruce, morala sam poci u slobodnu i lijepu prirodu da se malo ohladim. Pritom se neprestano hladila maskom, so- ptala je i puhala, Pri jasnoj mjesecini mogao sam toéno razabrati kako su joj vratne Zile bile podo- sta otetene; kao da je veoma ozlojedena - bila Je ervena U licu. Sobarica je u meduvremenu pretrazivaia naokolo svckoliko grmlje, kao da je izgubila pribadacu, “Treba mi svakako svjezega cvijeca 2a moju masku’, nastavila je ponovno vrtlarica. “Gdje se samo mogao sakriti?” Sobarica je i dalje tradila i neprestano se u sebi priguéeno smijala. “Jesi li Sto rekla, Rozeta?” upita je uvrijedena vrtlarica. “Rekla sam ono sto sam uvijek govorila”, odgovori sobarica i naGini sasvim ozbiljno i pro- stodusno lice. *Mitnigar je pravi klipan i zauvijek ée ostati klipan. Sigurno 1e2i za nekim grmom i spava.” Trgalo me u svim misicima da skoéim dolje i spasim svoj dobar glas, kad odjednom iz dvorea zanijemi silno bubnjanje, svirka i buka. Vrilarica se sad nije mogia dulje svladavat “Evo na’, plane ona bijesno, “Iiudi vet nazdra- vijaju gospodinu. Dodi, opazit ée da nas nema.” Rekavai to, brzo stavi krinku na lice i gnjevno ode sa sobaricom prema dvorcu. Dok je drvee i grmije radoznalo pruzalo za njima duge nosove i prste, mjeseéina je jos uvijek hitro plesala gore- dolje po njezinu struku kao po tipkama glasovira, i tako je ona, poput pjevacica koje sam katkadgledao u kazalistu, brzo odlazila uz pratnju tru- blja i bubnjeva. Ja sam gore na drvetu bio sasvim zbunjen i svoje sam oéi netremice usmjerio na dvorac, Tamo je krug visokih svijeéa, podno ulaznih stuba, bacao neobiéan sjaj na blistave prozore i daleko u vrt. To je posluga upravo svirala podo knicu svojim mladim gospodarima. U sredini je medu njima, pred stalkom s notama, poput drza- vitog ministra, stajao okiéeni vratar i marljive se trudio na fagotu Upravo kad sam se namjestio da poslusam lijepu podoknicu, odjecinom se gore na balkonu dvorca otvore krrilna vrata. Na balkon stupi visok, lijep i pristao gospodin u odari s mnogo blistavih zvijezda, a 0 njegovo) ruci, gle - lijepa mlada mi- lostiva gospoda, u potpuno bijeloj haljini, poput Yiljana u nosi ili poput mjeseca kad plovi vedrim nebeskim svodom, Nisam mogao odvratiti pogled, a vrt, drveée i polja tonuli su u mojoj svijesti. Gledao sam kako stoji, tako visoka i vitka i Cudesno osvijetljena ba- kijama, te kako éas jupko razgovara s lijepim éa- snikom, a éas [jubazno kima glavom glazbenici ma ispred sebe. Dolje okupljeni Ijudi bili su izvan sebe od veselja, a i ja se napokon nisam mogao svladati te sam neprestano; zajedno s njima i iz petnih Zila uzvikivao: “Vivat!”™ No kad je malo zatim iStezla s balkona, kad se jedna svijeca za drugom stala gasiti, kad su odnijeli stalke za note i kad je vrt ponovno postao Ta taman, uz Sum kao i prije ~ tad me neéto stisnulo oko srca. Sinulo mi je da me je, po svoj prilici, s evijecem naruéila teta, da ljepotica na mene ne misli i da je vee dugo udana i da sam ja velika budala, ‘Sve me to bacilo u ponor razmisijanja, Smo- tao sam se poput jeza u bodlje viastitih misli Iz dvorca je sve rjede dopirala glazba, oblaci su samotno putovali preko mracnoga vrta, a ja sam cijelu noé sjedio gore na drvetu, poput cuka na razvalinama svoje srece, Hladni jutarnji zrak probudi me napokon iz sanjarenja. Nemalo se zacudih kad se iznenada ogledah oko sebe. Glazba i ples bili su odavno svréeni. Sve je u dvorcu, na travnjacima oko dvorca i na kamenitim stubama i stupovima bilo tako tiho, hladno i sveéano. Samo je vodoskok pred ulazom samotno i bez prestanka romorio, Kraj mene u granju ovdje-ondje veé su se budi- le ptice, tresle su svoje Sareno perje i, protezuci mala krila, gledale radoznalo i zaéudeno svojega neobiénog druga spavaca, Vesele i nemirne ju: tarnje zrake zablistale su, presavéi vrt na mojim geudima, 7 Uspravih se na drvetu i ponovno pogledah onake posteno, i prvi put nakon duga vremena, u daleki kraj te vidjeh kako pojedine lade izme- du vinograda veé putuju niz Dunav, kako ceste, Jo8 prazne, vijugaju, poput mostova nad visokim krajem, daleko preko brda { dolina. Ne znam kako se to zbilo, ali odjednom me Ponovno ubvati prijaénja Zelja za putovanjem isva ona stara sjeta, radost i veliko ofekivanje Ujedno sam se sjetio kako sad tijepa gospoda spava gore u dvoren ispod svilenih. pokrivaca, izmedu evijeta, a andeo sjedi kraj nje na postelt uu jutarnjo) tisini “Ne!” viknuo sam tada. *Moram otiei odavde, dalje, daleko, dokle je nebo plavo!” Rekavéi to, uzeo sam svoju kosaricw i bacio je visoko u zrak, te je drazesno bilo pogledati kako je cvijece Sareno, razbacano, legato iamedu granja i dolje na zelenoj tratini. Brzo sam siéao s Grveta i poSao tihim vetom prema svojermu stanu Cesto sam zastajkivao na pokojem od tih mjesta gdje sam nace anao ugledati ili gdje sam zna0 razmisljatio njoj lezeei u hladts LU mojoj kuti i oko nje sve je jos bilo kao jucer kad sam je napustio. Vetié je bio opljackan i pust. U sobi je jos lezala otvorena velika racunovod- stvena knijiga. Moja violina, koju sam vee gotovo zaboravio, prasna je visjela na zidu. Traéak jutra iz prozora na suprotnom aidu upravo je zablje- snuo { preletio preko zica tako da je zazvonilo u mojem srou “Dat, rekoh, ‘codi samo k meni, «i vjerno gla- 2balo, Nase carsivo nije od ovoga svijet.” ako wzeh violin sa zida, ostavih kenjigu 6 raéunima, kuému haljinu, papuce, lule i sunco- bran i otidoh iz svoje kucice siromasan kao Sto sam dogao, te se zaputih blistavom cestom Cesto sam se osvrtao, Bilo mi je éudno pri dus 2alosno, a ipak i tako neobieno veselo kao ptici koja bjezi iz svojega kaveza. A kad sam vee dobar komad odmaknuo, dohvatih napolju, na slobodi, svoju violinu i zapjevah Dat éu sve u ruke Bogu dragom, Potok, Seve, Sume, polje, Da bdije nad zemnljom i plavim svodom Jer on zna sto je za mene najbolje Dvorac, vrt i becki tornjevi veé su bili utonu- iu jutarnju magiu. lznad mene visoko u zraku klicale su bezbrojne deve. | tako krenuh izmedu zelenih brjegova i pokraj veselih gradova i sela dalje prema ItalijiTRECE POGLAVLJE Ali zlo i naopako! Nisam niti pomislio na to dda zapravo ne enam pravi put. U tii jutarnji sat nigdje naokolo nije bilo ni Zive duse koju bih mo- a0 upitati kuda poci, a nedaleko od mene cesta se dijlila u mnoge nove ceste. One su vodite da- leko, daleko, preko najvisih briegova, kao da vode nna drugi svijet, te mi se nemalo maglilo kad sam onamo bolje pogledao. Napokon, evo nekoga seljaka, Dotazio je pu tom a0 je, kako mi se cinilo, u crew, jerdanas Je bas bila nedielia, Bio je u starinskom kapuru 5 velikim srebrnim gumbima i dugom trskom = veoma krupnom srebrnom drskom, koja je vee ‘zdalcka blistala na suncu, Ja ga odmah veoma bljudno zapitam: “Motete li mi reéi koji put vod Italy?” Seliak zastane, pogleda me, razmisli daleko izboeivsi donju usnicw, te me ponovno pogleda Ja sam mu jo8 jednom ponovio “U Ital, gdje rastu narane!” “Sto se mene vie njegove narance? rece seliak 1 pode odluéno dalje Smatrao sam toga Coxjeke bolje edgojenim, jer mu je vanistina bila uprava svecana ‘Sto da sad radim? Da se okrenem i da odem u svoje selo? Ljudi bi prstima pokazivali u mene, 4 mladez bi oko mene poskakivala: "Hej, tisucu pozdrava iz svijetal Kako je u sirokom svijetu? Je li nam iz svijeta donio paprenjaka?” Vratar $ kneZevskim nosom, Koji je uopce ‘anao mnogo 0 povijesti, cesto mi je goverio: “Veo ma postovani gospodine mitniéaru, Italtja je lije pa zemija, u njoj se Bog za sve brine, tamo mozes U sunéanom sjaju legati na ledima i grozdice ti same padaju u usta, a kad te ugrize tarantula, pleses neobiénom gipkoscu, premda i nisi ucio plesatit” “Ne, u Italiju, u [talijul povikao sam oduse- vijeno i potréao cestom koja mi,je dosla pod noge, ne misleci na ostale putove. Prevalivéi komad puta, desno uz cestu ugle~ dao sam veoma lijep gaj u kojemu je jutarnje sunce toliko vedro sjalo kroz stabla i krosnje te ‘se Ginilo da je tratina oblozena zlatnim tepisime, Buduci da nisam vidio nigdje nikoga, popeo sam se preko niskoga plota i legao veoma udobno na teatinu pod jabukom, jer su me joS od juéerasnje- ga noéenja na stablu boljeli svi udovi. Odavde je pogled pucao daleko na cijeli kraj, a kako je bila nedjelja, dopirala je zvonjava éak iz najvecih da- Ijina, preko mirnih polja, a nakiéeni seljaci pro- lazili su posvuda, izmedu livada i grmlja, iduci w ¢rkvu. Bio sam veoma veseo u sreu. Iznad mene na drvu pjevale su ptice, mislio sam na svoj mlin, na vrt lijepe milostive gospode i na to kako je to sve sada daleko, daleko, Napokon sam zaspao. Sanjao sam da mi prilazi lijepa gospoda iz divno- a kraja, ili bolje reci, da polako dolijece izmedu zvukova zona, u dugim bijelim velima koja seviju U rumenilu zore. Zatim mi se ponovno éinilo da uopée nismo u tudini, vec kod svojega sela, uz miin u bladu. Sve je tu bilo tiho i prazno kao ne dicljom kad su judi u crkvi, a kroz drveée dopire samo zvuk orguija pa me je zaboljelo u dubini Lijepa je gospoda bila veoma dobra i ljubazna, draala me za ruku, koracala je sa mnom i u to) Je samo¢i neprestano pjevala onu lijepu pjesmu koju je znala uvijek rano ujutro pjevati uz gitaru ‘kraj otvorena prozora. Usto sam promatrao nje- zinu sliku u tihom jezeru, koja je bila jos tisuéu puta liepSa, s neobigno velikim ogima, ieoje su me Bledale tako ukoeeno da sam se gotovo uplasio, Tada se odjednom miin stade okretati, pone buéiti. Najprije pojedinaénim polaganim udarci- ‘ma, a zatim sve brie i 2eS¢e. Jezero je potaranjelo, @ povrsina mu se naborala. Lijepa je gospoda sil- no problijedjcla, a vela su joj postajala sve dulja i dulja, te su jezivo leprsala dugim pramenovima visoko na nebu, poput magle. Brujanje je postajalo sve jaée, a na trenutke se éinilo da upada vratar pusuei u svoj fagot. Na pokon se probudih s jakim lupanjem srea. Zaista, bio se podigao vjetar koji je tiho pu- hao kroz jabuku nada mnom; ali ono sto je tako brujalo i mrmijalo, nije bio ni mlin ni yjetar, nego naj isti seljak koji mi ranije nije htio pokazati Put u Italiju, Bio je skinuo svoje nedjeljno sveca- no odijelo i stajao je preda mnom u bijeloj kosu- i “Dake, lijendino”, rece mi on, jer sam ja jos trljao san s o¢iju, “Zeli li on mozda ovdie brati na- ranée, kad mi je tako zgazio lijepu travu umjesto da ide u erkvu?” Bio sam Ijut samo 2bog toga éto me je taj gru- bijan probudio. Ozlojeden skodio sam na noge i brzo mu odvratio: “Zeli li’ me on mozda ovdje psovati? Bio sam vrtlar, prije nego sto je on 0 tome sanjao, i mitni- car. I da se vozio u grad, morao bi pred mnom skinuti svoju prljavu kapu. A imao sam i svoju kuénu haljinu sa gutim tockama,” Ali ta se vucibatina nije obazirala na to, Po dbodivsi se objema rukama o bokove, rede: “Sto on hoce? Ha! Hat” Opazih da je to zapra- vo bio nizak i zbijen klipan, iskrivijenih nogu, te da je imao izbuljene o€i i crven, ponesto kriv nos. Pa kako nije nista govorio, nego je neprestano ponavijao ha, ha i pritom mi se svaki put prima- knuo za jedan korak, odjednom me obuzme tako cudan i golem strah da sam brzo ustao, skocio preko plota i, ne osvrnuvsi se, poiréao preko Polja, sve dalje, tako da mi je violina aveéala u torbi Kad sam napokon zastao da predahnem, vrt idolinu vise nisam mogao vidjeti ~ stajao sam u Lijepo} Sumi, Nisam se na to mnogo obazirao, jer me je upravo jako potela Ijutiti ta zgoda. Ljutio sam se ito me taj klipan neprestano nazivao on, te sam joS dugo sam ui sebi tiho psovao. U talvim sam mislima br2o koratao i sve sam se vise udaljavao od ceste, zaSx0 sam medu planine. Sumski {ie put, koji sam se Zurio, zavrSio, a preda mnor ‘se nastavljala samo uska i malo upotrebljavana staza, Naokolo nigdje dive duse, nigdje glasa. Ina- Ge mi je bilo lako koratati, vrhovi stabala Sumjeli su, a ptice su veoma lijepo pjevale. Ja sam se pre- poruéio Bogjem upravijanju: izvadio sam violinu i odsvirao sve svoje najmilije komade, tako da je bas veselo odjekivalo samotnom Sumom. Nisam mogao dugo svirati, jer sam se pri tome svakoga trenutka spoticao o nesretno korijenje: i glad me napokon potela muciti, a Sumi nikako kraja. Tako sam cijeli dan lutao naokolo, a sunce Je veé sjalo ukoso kroz stabla. Konacno sam izbio u malu, travom obraslu dolinu, koja je naokolo bila ogradena brdima i puna crvenog | Zutog ev! Jeéa. Po njoj su u sutonskom zraku leprsali be zbrojni leptiri. Mjesto je bilo toliko samotno kao da je svijet udaljen najmanje stotinu milja. Tek su cvréci cvréali, a neki je pastir lezao na drugoj strani u visokoj travi i tako Luzno svirao U svoju frulu da je Covjeku moglo srce puéi od sjete. “Da", pomistih u sebi, "komu moze biti tako debro kao takvo) lijendinil Mi se moramo probijati tudmom, uvijek moramo biti spremni.” Buduci da nas je dijelila ljepa, bistra rjecica koju nisar mogao prijeci, izdaleka sam mu do- viknuo: “Gdje je ovdje najblize selo?" Nije sc dao smesti; samo je malo provirio glavom iz trave i pokazao frulom na onu drugu Sumu, a zatim je mimo nastavio sa svirkom. Ja, medutim, hitvo prutih noge, jer se veé potelo mraciti. Ptice, koje su jos naveliko bueile, dok su posljednje sunéane zrake probijale Sumu, fodjedinom utihnu i mene stane hvatati strah od weénog i samotnog Sustanja sume. Napokon sam zacuo iz daljine lave? psa. Stanem brée koraéat Suma je postajain sve eda i ried, i malo zatim, kroz posijednja stabla, ugiedao sam lijep: zeleni proplanak, na kojemu je klicaio mnostvo diece, lerajuci se oko velike lipe, koja je stajala bas u sredini. Dalje na proplanku bila je gostionica pred kojom je nekoliko seljaka ajedilo oko stole Kartali sui pul, $ druge strane, pred vratima u vecerajem lad, sedili su te razgovarali rromct i djevojke koje su ruke umotale u pregace Nisam dugo oklijevao, [zvukao sam violin iz torhe i brz0, ilazeei iz sume, zascirao veseli len- dier. Djevojke su se zacudile, a starci se nasmi- jali tako da se nadaleko zaorilo Sumom. Kad sam tako neprestano svirajuci stigao do lipe inastonio st ledima na nju, prode medu mladim ljudima naljevo i nadesne potajno suskanje i Saputanie, Napokon momci odloze svoje nedjelin lule, svaki uhvati svoju djevojku, i dok sam okom trepnuo, zatalasa se mlada seljancad Zestoko oko mene, psi st lajali, suknje su levjele, a djeca su stajala ko mene w krugu i radoznalo mi gledala u lice i prste kojima sam tako vjesto prebirao Tek kad se svrsio prvi slajfer', mogao sam, zapravo, parti kako se dobra glazba wvlaci dove. Seoski momci, koji su se prije s Tulama i ustima rastezali po klupama i prutali svoje Sentoedebiasdt ples onl wl per a tel stke portukoéene noge, bili su odjednom kao preporodeni; pustili su Sarene rupce da im vise s pribadaca cijelom duljinom j tako su Zustro skakali oko dje- vojaka da ih je bila prava milina gledati. Jedan od njih, koji je © sebi imao osobito dobro misljenje, prtljao je dugo po dzepu svojega prsluka, da su to drugi mogli vidjeti, i izvadio je napokon mali srebrni gros i htio je da mi ga utisne u ruku. Ra- aijutio sam se, iako nisam imao novea u dzepu, Rekao sam mu neka samo zadrai svoje noveice, Jer ja sviram tek tako, od veselja sto sam ponovno medu ljudima. Malo zatim pride mi kigena djevoj- ka 5 velikim vrcem vina. “Glazbenici rado piju’, re¢e ona i prijazno mi se nasmijedi, a biserni su joj aubi Ijupko zabl stali medu rumenim usnama, te me je spopala 2elja da ih poljubim, Ona zamosi svoj kljunci¢ U vino, Pri tom su joj ofi sijevale preko Gage u mene. Zatim mi pruzi vré. Ispio sam ga do dna i ponovno poéco svirati pa se sve veselo zatalasalo oko mene, Starci su se, medutim, podigli od svoje igre, a ii mladez je postajala umorna i stala se razilaziti. [ pred gostionicom je postupno postalo sasvim tiho 4 prazno. Djevojka koja mi je prugila vino posla je prema selu, ali je veoma polako koraéala i povre- meno sc okretala, kao da je nesto zaboravila, Na- pokon zastane i potrazi nesto na zemilji, ali sam ja dobro vidio da je sagnuvsi se, ispod ruke gledala iza na mene. U dvorcu sai naucio mnoge zivotne vjestine, pa brzo priskogih i rekoh “este li Sto iagubil,Iepa gospodice?* Nisam", rege ona i sva pocrveni, “bila je to samo ruza. Zeli li je on?” Zahvalio sam j zataknuo ru u zapuéak. ‘Ona me veoma ljubazno pogleda i rece *on veoma lijepo sviral” “Dat, rekoh ja, "to je Bod dar!® *U ovom su kraju glazbenici veoma rijeki*, ponovno poéne djevojka, ali zapne, a of} su joj bile stalno oborene. “Lijepe bi novee ovdje mogao zaraditi. | moj otac malo svira violin i rado slusa kad se pripovijeda o tudini. A otae mi je veoma bogat.” Tad se nasmije i rece: “Samo kad se ne bi tako kreveljio kad svira!” ‘*Najdraza djevice”, odgovorih ja, “prvo, ne zovite me uvijek on, a Sto se tite kreveljenja, dru- kéije ne moze bit, Svima nama umjetnicima to je prirodeno.” “Ah tako", odgovori djevoika. Hijela je jos resto reti, ali tad ui gostionici nastane straéna Jomijava. Vrata se otvore uz veliki tresak + kroz nijih, kao ie puke, ileti neki tanki momak, pa se ponovno i smijesta 2a njim zalupe Kod prvog zvuka pobjeze dievojka poput sme iinestane u mraku. Lik pred vratima, medutim, skoei brzo na noge i stane takvom breinom sipati psovke na Kudu da je bilo pravo éudo “Sto”, vikao je on, ‘ia da sam pijan? Ja da nisam platio zapise kredom na éadavim vratima? Brisite ih, brite ih! Nisam Ii vas jucer brijao na suho i zarezao vam nos tako da ste skripali 2u-bima. Brijanje je jedan zapis, skripanje ponovno jedan zapis, melem za nos jo’ jedan zapis. Koliko takvih zapisa Zelite da vam jo8 platim? Ali nista zato, Nije me briga za cijelo Selo, ni za cijeli svijet Sto je neobrijan. Nosite svoje brade po svijetu, pa dragi Bog na sudnjem danu nece znati jeste li krSéani ili Zidovit Objesite se, stovise, o rodene brade, vi rutavi seoski medyjedil” Tu on brizne w plaé i nastavi bijedno tankim glasi¢em moledi “Zar da logem vodu kao bijedna riba? Zar je to ljubav prema bliznjemu? Zar nisam i ja Covjek i izuéen vidar? Tako sam bijesan danas! Srce mi Je puno ganua i ljubavi 2a Ijude." Kod tih se rijeci postupno povlacio, jer je u kuéi sve ostalo tiho. Kad me je opazio, krenuo Je prema meni ragirenih ruku, Pomislih' da luda hoée da me zagrli, te skosih u stranu, a on se i dalje spoticao, te sam ga jos dugo Cuo kako, cas grubo, éas njedno, u tami razgovara sam sa so- bom. ‘Svasta mi se vrzmalo po glavi. Djeviea koja mi je prije poklonila ruzu bila je mlada, lijepa i bogata Tu sam mogao, dok okom trepnes, sazda: ti svoju srecu. Pa ovnovi i svinje, purani i tuste guske, sve je to punjeno jabukamal Bilo mi je kao da vidim vratara kako mi prilazi: *Pruai ruku, mitni¢aru, pruzi! Nitko nije pézalio sto se mlad 2enio, komu sreca, tomu nevjesta, ostani u zemiji i ivi dobro.” Noseéi se takvim mudrim mislima, sjeo sam na kamen na proplanku koji je sad bio potpuno pust, Nisam se usudio zakucati na vrata gostionice, jer kod sebe nisam imaonovea, Mjesec Je divno sjao, a s bregova je, kroz tihu noc, dopi ralo Sustanje Suma. Kadsto bi zalajali psi u selu, koje je podalje, u dolini, leZalo kao zakopano pod drveéem i mjesecinom. Promatrao sam nebeski svod, gdje su pojedini oblaci polako plovili mje- seinom. U daljini bi koji put pala zvijezda. Tako, mislio sam u sebi, mjesec sja ina aéev mlin ina bijeli grofovski dvorac. I tamo je veé sve davno utihnulo, milostiva gospoda spava, a vodeskoci i dirvece u vrtu sume kao i prije, i svima je svejedno Jesam li jo8 ovdje, u tudini, ili sam mrtav. Cijeli mise svijet odjednom uéini toliko prostran i ve lik, iJa se u njemu osjetih tako osamljen da sam mogao proplakati iz svega srca. Dok sam tako sjedio, odjednom sam u sumi zacuo daleki topot konjskih kopita. Suspregnuo sam dah i osluhnuo. Bv0 ga, sve blize i blize; mo: geo sam ve¢ razabrati i dahtanje konja. Malo za- tim zaista se pojave ispod krosanja dva konjani- ka, ali zastanu na rubu sume te potnu prigusen i veoma Zustar razgovor, kako sam to mogao ra- zabrati po njihovim sjenama koje su se iznenada pruzile po proplanku osvijetljenom mjesecinom, pokazujuci svojim dugim i tamnim tracima éas ovamo, éas onamo. Koliko sam puta, kad mi je pokojna majka kod kuée pricala o diviim suma- ‘ma i ponosnim razbojnicima, potajno zazelio da takvu priéu i sam dozivim! Sada sam dobio on to sam svojim glupim, poganim mislima i zaslu- Zio. Pruzih se sasvim neprimjetno, koliko sam bio dug, uz lipu pod kojom sam sjedio, a zatim sam uhvatio prvu granu, Brzo sam se vinuo na niu.‘Tek sam bio pola tijela prebacio preko grane, te sam se htio Uspraviti i povuéi noge prema gore kad iznenada jedan od jahaéa preko proplanka naglo dokaska do mene. Stisnuo sam évrsto o¢i ut tamnoj krosnji, ukodio se i ostao nepomigan. “Tko je ovdje?" zaéuo sam odjednom pitanje neposredno ispred sebe. *Nitko", viknuh ja iz petnih dila, od straha koji me na kraju ipak uhvatio. Potajno sam se u sebi ipak morao smijati pri pomisli kako ée se ti momei prevariti kad istresu moje prazne déepo- “Tako, tako*, rece ponovne razbojnik, su ovo noge to ovdje vise?” Nije vige bilo pomoéi, “To su", odgovorih ja, “tele uboge zalutale gla- zbeniéke noge”, te se btz0 ponovno spustih na ze- miju, jer bilo me stid da preko grane visim poput kakve prelomijene vilice. Gie Jahaéev se konj propne pa sam iznenada sjurio s drveta. Jahaé ga je potapsao po vratu i rekao: “I mi smo zalutali, te smo tad pravi prijatelji, Mislim da bi nam mogao pomoéi da pronademo put uB, Nece ti biti za0!” Uzalud sam ga uvjeravao da uopée ne znam. gdje je B ida éu se radije raspitati u gostionici ili u ih povesti dolje u selo. Nije se obazirao na to. Mirno je iz pasa izvukao kuburu, koja je lijepo blistala na mjesedini, “Moj dragi", rekao mi je pritom veoma prija- teljski, Gas briéuéi cijev kubure, a éas je prinoseéi oku, “moj dragi, ti ée8 ipak biti tako dobar i px pred nama u B.” Bio sam u gadnome ékripcu. Ako pogodim put, upast cu svakako u razbojni¢ku druzbu i bit éu isprebijan, jer nemam kod sebe novea, ako ga ipak ne pogodim, ponovno ée me isprebijati Nisam dugo razmisljao, Dohvatim se prvoga puta koji je iz sela vodio kraj gostionice. Jahaé brzo odjase do svojega pratioca, i zatim oba krenu, na odredenoj udaljenosti, polako za mnom. Tako smo krenuli, zapravo veoma ludo, nasumce u noé obasjanu mjeseginom. Put je neprestano ia Sumom pa uz obronak brijega. Ovdje-ondje mo gao si preko vrhova jela, koje su odozdo sezale do puta i mracno se talasale, vidjeti daleke, duboke i tihe doline, Od vremena do vremena zapjevao bi slavuj, a psi bi zalajali u daljini po selima, U du- bini neprestano je Sumila rijeka, koja bi svaki éas zablistala na mjeseéini. Jednoliéni topot konja, Saptanje i Suskanje jahaca iza mene, koji su bez prestanka razgovarali na nekom stranom jezilu, a jasna mjeseéina i duge sjene stabala, koje su naizmjence prelijetale preko obojice jahaca pa su mi se Ginili éas crni, éas svijetli, éas maleni, a zatim ponovno divovski, Sasvim su pobrkali moje misli, pa mi se éinilo kao da sanjam i da se ni kako ne mogu probuditi. Odluéno sam koraéao dalje. Moramo, mislio sam u sebi, napokon izaéi iz Sume i iz nos. Konaéno su ovdje-ondje stali nebom prelije- tati dugi crvenkasti traci, neprimjetno, kao kadPuhnes na zrcalo, a jedna je Seva ved pjevala visoko nad tihom dolinom. U taj mi se éas od jutamjega pozdrava razbistri sve u srcu i prode: me sav strah. Oba su se jahada poéela protezati i obazirati na sve strane, te su, Gini se, tek sad opazili da mi, mozda, ipak nismo na pravom putu, Ponovno su mnogo éaveljali, a ja sam do- bro opazio da govore o meni. Cinilo mi se, stovise, da me se jedan od njih stao plasiti, kao da sam ja neki potajni jatak, koji ih Zeli zavesti u sumu. To me je zabavljalo, jer, to je naokolo postajalo svje~ tlije, ja sam postajao hrabriji, pogotovo zato sto smo Upravo izbili na lijep i cist proplanak. Zato sam se divije ogledao na sve strane i zazviadao nekoliko puta u prste, kako to éine lopovi kad se medusobno dozivaju, “Stoj!” viknu odjednom jedan od jahaéa tako da sam se snazno stresao. Kad sam se okrenuo, opazio sam da su obojica sjahala i svezala konje za stablo. Jedan od njih pode brzo prema meni, zagleda mi sc ostro u lice i stane se odjednom sa- svim neobuzdano smijati. Moram priznati da me taj nerazumni smijeh razijutio, "Gle", rece on, “pa to je vrtlar, htjedoh reci, mitnigar iz dvorcal” va ga zaudeno pogledah, ali ne mogoh ga se sjetiti, Imao sam previge posla da bih mogao upamtiti svu mladu gospodu koja su povremeno jahala u dvorcu. On se, medutim, bez prestanka dalje smijao, “To je divno! Besposligaris, kako vidim, a mi Upravo trebamo slugu. Ostani kod nas i besposli- ca ti je osigurana.” Bio sam sav smeten i napokon mu rekoh da sam upravo na putu u Haliju. “U Italiju?” rege stranac. “Onamo bad i mi idemo!™ “Neka bude takol" povikah i sav veseo izvadib violinu iz torbe te zasviram tako da su se ptice u Sumi probudile. Jedan od gospode na to brzo uhvati drugoge i stane s njim kao lud naokolo po travi plesati valcer. Odjednom se umire “Tako mi Boga”, povice jedan od njih, “vee vidim crkveni toranj u B. Eto nas odmah dolje uw mjestu.” Na to izvadi sat, pusti ga da zazvoni, strese glavorn i joé jednom ukopéa zvono, *Ne®, rekao je, ‘to ne ide. Na taj bismo nagin prerano stigli onamo, a to bi se moglo Ios siti.” Tada su sa svojih konja uzeli kolaé, pecenje i boce s vinom, rasprostrli lijep Sareni pokrivaé po zelenoj tratini, ispruzili se na njemuai stali se zadovoljno gostiti, dajuci pritom i meni obilje sve- za, To mi je asobito godilo jer veé nekoliko dana hisam posteno jeo. “I da mas", rekao mi je jedan od njih, “ali ti nas i onako ne poznajes!” Ja sam odmahnuo glavom. “Dakle da znag: Ja sam slikar Leonard, @ ono tame je takoder slikar, zvan Guido!” Pri svjetlu rane zore dobro pregiedah oba slikara Jedan od njih, gospodin Leonard, bio je visok, vitak i smed, veselih plamenih o¢iju, Onaj drugibio je mnogo mladi i mnogo Kupkiji, odjeven na staronjemacki natin, kako je to vratar govorio, s bijelim ovratnikom i golim vratom, oko kojega su visjeli tamnosmedi uvojci. On ih je Cesto, odma- hujuci glavom, uklanjao s tica. Kad je zavrsio s doruckom, dohvati moju violinu, sto sam je polozio kraj sebe na zemlju, sjedne s njom na oboreno stablo i zasvira prebi rruéi prstima po njoj. Uz to je pjevao svjeze poput Sumske ptitice tako da mi je zazvonilo u cijelome Kad jutarnja svjetlost sine, Kroz maglovite doline, Zagurni brijeg i probudi se Suma, Poleti sve, sve Sto krila ima, Svoj Se8ir baca uzrak Od veselja Covjek svak. Vedro pjevat treba znati, Pjesma ée ti krila dati Pritom su rudiGaste jutarnje arake ljupko pre- lijetale po njegovom ponesio blijedom licu i crnim zaljubljenim ocima. Ja sam bio tolike umoran da ‘su mi se note i rijeéi, dok je on pjevao, sve vise zapletale, te sam napokon Evrsto zaspao, Dok sam se postupno ponovno vraéao k svi- jesti, Guo sam, kao usnu, kako oba slikara uz mene jo8 uvijek govore, a ptice nada mnom pje- vaju. Jutarnje su mi zrake zablistale kroz 2atvo rene o€i, te je u meni bilo svijetlo kao kad sunce sja kroz zastore od ervene site Tad sam 2a8uo kako je netko tik uz mene uzviknuo: “Come ¢ bello!” Oworih oti i ugledah mlado- ga slikara, koji se u blistavoj jutarnjoj svjedosti nadvio nad mene tako da su mu se iamedu vise ih uvojaka razabirala samo dva velika crna oka. Brzo sam skotio na noge, jer vee uvelike je bio dan. Cinilo se da je gospodin Leonard zlovoljan. Dui ljutite bore usjekle su mu se u éelo: uzur- bbano je tjerao na polazak. Drugi je slikar stresao uvojke s lica i mirno je pjevusio neieu piesmicu, sedlajuéi svojega konja, dok se napokon Leonard nije iznenada glasno nasmijao. Brzo je uhvatio bocu, koja je jos stajata na tratini | ostatak izlio u case “za sretan dolazak' vike on pa se kucnu agama tako da je liepo zazvonilo. Leonard na to baci praznu bocu visoko prema jutarnjem ra menitu i ona Ziv zablista u zraku. Upravo pred nama pruzala se u nedogled dolina niz koju smo krenuli. Naokolo je sve pjevalo, Sustalo, blistalo i klicalo! Bilo mi je tako vedro i veselo pri dusi kao dda éu s ovoge brda poletjeti u prekrasn kraj Kae hep OaSETVRTO POGLAVLJE Sad zbogom miline, dvorée i vrataru! Ili smo tako da mi je vjetar zvizdao oko Sesira. Desno i lijevo prolijetala su sela, gradovi i vinogradi, da je Covjeku sve titralo pred o¢ima, U kolima iza mene oba slikara, preda mnom éetiri konja i kiéeni po- stiljon, a ja visoko gore na kotijaSevu sjedalu Ge- sto sam odskakivao uvis, To se zbilo ovako: kad stigosmo u B., ususret ham, vee na poéetku sela, dode visok, mrsav § alovoljan gospodin u zelenome Cupavom kaputu, izreda mnoge naklone pred gospadom slikarima i povede nas u selo. Tu su pod visokim lipama pred postanskom kucom veé stajala divna kola s Cetveropregom. Usput je gospodin Leonard napo- menuo da sam prerastao svoju odjecu, Stoga je brzo iz svoje vrece izvadio drugu i ja sam morao obuéi potpuno nov, lijepi frak i prsluk u kojem| sam bio veoma otmjen, tek sto mi je sve to bilo predugaéko i prediroko te je priliéno mlataralo oko mene. Dobio sam i sasvim novi Seair, koji je blistao na suncu kao da je premazan svjezimn ma- slacem. Nepoznati zlovoljni gospodin uhvati ko- nje obojice slikara za urde, slikari skece u kola, a ja na kotijasevo sjedalo, i tako poletjesmo bas kad je postar u noénoj kapici provitio kroz pro- zor. Postiljon je veseo puhao u rog, i mi, odmorni, krenusmo ravno u Italiju, Ovdje gore lijepo se zivjelo, poput ptice u zraku, a nisam sam morao letjeti. Drugoga po: sla nisam imao nego da sjedim noé i dan na koéijasevu sjedalu 1 da katkad, kod gostionica, unosim u kola jelo i pice, jer slikari nisu nikamo svracali, a danju su zatvarali prozore na kolima tolike éursto, kao da su se plasili da ih sunce ne ubjje. Samo bi katkad gospodin Guido progurao svoju lijepu glavicu kroz prozor kola i ljubazno bi raspravljao sa mnom, ismjehujuéi pritom gospo- dina Leonarda, koji nije to podnosio i svali put se naljutio zbog dugih razgovora. Nekoliko sam se puta gotovo posvadao sa svejom gospodom. sJednom, kad sam u jasnoj zvjezdano} noéi stao svirati violinu gore na kocijasevu kozliéu, a onda zato Sto sam zaspao. Bilo je to zaista Cudno! Zelio sam dobro razglecati Italiju, te bih svakil éecwrt sata jako otvorio o@i, Ali ¢im bih neko vrijeme tako gledao pred sebe, zaplelo bi mi se i smotalo onih Sesnaest konjskih nogu, ovamo, onamo, iu riz, poput mregastoga rucnog rada, da su mi se odmah oi sklapale. Napokon bi me spopala sne- host toliko strasno i nesaviadivo da mi vige nije bilo pomodi Mogao je biti dan ili nog, kiga ili sunce, 1 rol ili Ttalija, visio sam s kotijageva sjedala cas desno, éas lijevo, éas nazad, a znao sam takvom snagom ponirati glavom prema tlu da mi je Sesir daleko odiijetao s glave, te bi gospodin Guido gla sno uzvikivao ui kolima. Tako sam, ne znajuéi ni sam kako, progac pola Italije, koju tamo zapravo zovu Lombardija, kad jedne lijepe veceri stanemo pred nekom scoskom gostionicom. Postanski su konji u oblinje- mu stani¢nom selu bili naruéeni tek za nekoliko sati. Gospoda slikari stoga izadu i dadu da ih odvedu u posebnu sobu da se tamo malo odmo- re ida napisu nekoliko pisama. Ja sam time bio neobiéno zadovoljan, te sam otiéao odmah u go- stionicu da napokon u miru i udobnosti nesto pojedem i popijem. Tamo je vladao priliéan ne- red, Raséupane sluskinje hodale su ovamo-ona- mo, a rupci oko vratova neuredno su im visjeli obavijajuci im 2utu put. Oko okruglog stola pri veéeri sjedili su kuéne sluge u plavim, zakopea- nim kosuljama i s vremena na vremena buljili su u mene. Svi su nosili kratke, debele pletenice pa im je vanjstina bila priliéno otmjena, kao da su mada gospoda, Sad si ti, mislio sam u sebi i marljivo jeo da lje, sad si napokon u zemlji iz koje su naSemu gospodinu Zupniku uvijek dolazili neobiéni liudi koji su nosili misolovke, barometre i slike. Sto sve Govjek ne sazna kad jednom izmili iza pecit Dok ja jo8 tako jedem i razmisljam, eto ti odje- nom, poput pauka iz kuta, do mene éovjeéuljka koji je do tada sjedio uz casu vina u tamnome kutu sobe. Bio je sasvim malen i grbav, ali mu Je glava bila velika i odvratna, s dugim rimskim orlovskim nosom i rijetkim crvenim zaliscima, a pragnjava kosa bila mu je nakostrijesena kao da Je njome prohujala oluja. Usto je nosio izblijedjeli frak starinskoga kroja, kratke barsunaste hlace i sasvim pozutjele svilene éarape. Bio je jednom u Njemaékoj i bio je veoma ponosan to tako dobro: razumije njemadki. Sjeo je k meni i raspitivae se Gas 0 ovom, ¢as 0 onom, a uz to je neprestano mirisao svoju burmuticu. Jesam li ja njihov sevi- tore? Kad smo arrivare"? Hogemo li a Roma*? Ali sve to nisam ni ja znao, nisam niti mogao razu- mjeti njegova blebetanja. “Parlez vous francais?” zapitah ga napokon sav u strahu. On odmahne velikom glavom, a to mi je bilo veoma drago jer ni ja nisam znao francuski. Sve to nije pomagalo, Zestoko me uzeo na nigan te me je neprestano za pitkivao i ispitivao. Sto smo vige govorili, to smo jedan drugoga manje razumjeli, te smo napokon ‘obojica postali borbeni, tako da se katkad éinilo da éc me signor® svojim orlovskimm nosom kljtt- cnuti, Na kraju nas obojicu ismijage sluskinje koje su slusale taj na§ babilonski razgovor. Ja sam brzo odlozio nog i vilicu i izaSao pred kuéna vrata. U ovoj sam se tudoj zemiji osjecao kao da sam sa svojim njemaékim jezikom uronjen tisucu milja duboko u more, a razli¢iti nepoznati gmazo vi pletu se i Suste u toj samoéi oko mene, buljeci U mene i hvatajuéi me Vani je bila topla etna nog, kao stvorena za skitnju. tz dalekoga vinograda, $ vremena na vt Jeme, dopirala je pjesma pojedinih beraca, kadsto bi sijevnulo u daljini, a cijeli je kraj drhtao i titrao na mjesecini, Nekoliko puta pricinilo mi se kako se neka duga tamna pojava provladi iza lesnja- a = awit anus? fameKova grmlja ispred kuce i proviruje kroz grane, a zatim je sve ponovno bilo tiho, U taj tren izade gospodin Guido na balkon gostionice. Nije me primijetio. Svirao je veoma spretno na citri, koju je, sigurno, nasao u kuéi, te je uz nju pievao poput slavuja: Kad vika slavija se umrtvi, Bas prekrasno sa svim Sumama, Zasusti zemlja kao u snovirna. Sree tad lako zaboravi Stara vremena, sjcine tuge velike, Luz drhtaj jeze neke, U grudima se nemir javi. Ne znam je li, modda, i dalje pjevao, jer ja sam se ispruzio na idupi pred kuuénim vratima ju mlakoj noci, Cvrsto zaspah od velika umora, Sigurno je prosto nekoliko sati, kad me pro- budi postanski rog, éiji sam vedri zvuk vec dulje sluSao u snu prije nego éto sam se sasvim razbu- dio. Skocih na noge, dan je veé rudio po planina~ ma, a jutarnja mi se hladovina provlacila po svim udovima. Tek se sad dosjetih da smo u to doba vee morali biti daieko odavde, “Tako”, pomisko sam, “danas je na meni red da ih budim i da im se smijem. Kako ée se prestragiti Kudrava i po- spana glava gospodina Guida kad me éuje pred vratima.” Otisao sam u maleni vrt uz kuu, tk uz prozore gdje su moja gospoda stanovala, pro- legnuo sam sc jo$ jednom dobro u praskozorju i vedra srca zapjevao: Kad zapjeva rano ptica, Dan samo S10 na vrata ne pokuca. Akad sunce izade, ‘Tad spava se najslade! Prozor je bio otvoren, ali gore je sve ostalo mirno, samo je jo neéni vjetar puhao kroz loz kkoja je rasia éak do prozora, “Sto to znaéi?” povikao sam sav u éudu, te uletio u kucu, pa tihim hodnicima prema sobi. No kao da me nesto probolo kroz srce, naglo sam ‘oworio vrats ~ sve je bilo prazno, unutra ni fraka, ni SeSira, ni Gizama, Samo je citra na kojoj je gospodin Guido jucer svirao visjela na vid, na stolu posted sobe lezala je liepa i puna vreca, a na njqj je bio prilijepljen listic. Primaknuo sam se prozoru i jedva povjero: va0 svojim o¢ima, jer na listiéu je pisalo velikim slovima: “Za gospodina mitniéara.” Kakva mi korist od toga aka vige ne nadem svoju dragu i veselu gospodu? Gurnuo sam vrecul u duboki dzep svojeg kaputa, i ona je pala kao u duboki bunar i zamalo me povukla prema dale Istréao sam van. Podigao sam silnu buku i pro- budio sve sluge i sluskinje u kudi. Oni nisu mogli znati §t0 hotu, pa su pomislili da sam poludio. Zatim se ipak zacudise ugledavsi prazno gnije~ zo. O mojoj gospodi nije nitko nigta znao. Samo Je jedna od sluskinja, kako sam mogao razabrati po njenim znacima i kretnjama, opazila da je go-spodin Guido, kad je sino¢ pjevao na balkonu, odjednom glasno zavikao i zatim brzo pohitao u sobu k drugom gospodinu. Kad se ona poslije u oct probudila, éula je vani topot konja. Proviri- la je kroz prozoréié svoje sobe | opazila grbavog signora, koji je juéer toliko sa mnom razgovarao, kako na bijelett, po mjeseéini, jase preko polja takvim trkom tako da je svako malo odskakivao od sedia. Sluskinja se, kaze, prekrizila jer bio je nalik na sablast koja jase na tronogom konju. Uopée nisam znao Sto mi je Ciniti Medutim, nasa su kola veé dugo stajala upre- gnuta pred vratima, a postiljon je nestrpljivo pu- hao u rog i zamalo da nije puknuo, jer u odredeni je sat morao biti na stanici, jer je sve bilo una- prijed priredeno i proraéunano toéno na minutu, Jos jednom sam potréao oko cijele kuée i 2vao slikare, ali nitko mi nije odgovorio. Ukuéani su se stréali buljeci us mene, koéija8 je psovao, konji su soptali. Napokon sam sav smeten skocio u kola Kucni sluga zaiupi za mnom vrata, kocijas puene bigem i tako odoh u daleki svijet PETO POGLAVLJE Bez prestanka vozili smo se preko brda i do- lina, danju i nocu. Nisam imao vremena da se osvijestimn: kamo god smo stigli konji su vec bili upregnuti. S ijudima nisam mogao razgovarati, Pa mi ni moj govor znakovima nije pomogao. Ce- ‘sto sam u gostionici bio bas pri prvom zalogaju, a kodijas bi puhnuo u rog. Morao sam baciti i nod i vilicu i ponovno skociti u kola, a da zapravo uo- pée nisam znao zaSto moram putovati bas ovako vetoglavom brzinom, i kuda. Inage, ni ovaj naéin divota nije bio coliko los, Lezao sam kao na lezaljci, sad u jednom, sad u drugom kutu kola, i upoznavao lude i krajeve, adok smo prolazili gradovima, naginjao sam se objema rukama kroz prozor kola i zahvaljivao lju- dima koji su usluzno preda mnom skidali Se8ire. li sam, poput staroga znanca, pozdravljao djevoj- ke na prozorima. One su se uvijek veselo Cudile, te su joS dugo i radoznalo gledale za mnom. Na kraju sam se ipak jako uplasio. Nikad. nisam brojio novac u nadenoj vredi, Postarima i gostioni¢arima svagdje sam morao masno plaéati i, dok sam okom trepnuo, vreéa je bila prazna. Najprije sam naumio da u prvoj samotnoj sumi kojom budemo prolazili, brzo skoéim iz kola i po- bjegnem, ali mi je malo zatim ponovne bilo Zao da ostavim lijepu kotiju, kojom bih se inaée vjerojat. ‘no voaio do na ral avifeta.Upravo sam sjedio zadubljen u misli, ne ‘znajuci ni sto éu ni kako éu, kad smo odjednom| skrenuli s glavne ceste u stranu, Vikao sam na kotijaga kuda to vozi. No mogao sam govoriti &to mi je volja, jer on je neprestano ponavljao: “Si, si signoret""" i tjerao dalje preko drvija i kamenja tako da sam iz jednoga kuta kola letio u drugi Nista nisam mogao razumjeti, jer glavna je cesta vodila kroz divan predio, ravno prema sun- cu. Cinilo se kao da to sunce zapada u more siaja iiskri, Na strani na koju smo skrenuli prostirale su se pred nama puste planine sa sivim gudura- ma, medu koje se vec davno spustio mrak. Sto smo dalje odmicali, kraj je postajao sve ivljiji i pustiji. Napokon se iza oblaka pokazao mjesec i zasjao je odjednom tako jasno medu dr- vecem i Spiljama da je bilo upravo jezivo pogleda- ti, U uskim kamenitim gudurama mogli smo se samo polako voziti, a jednoliéni i neprekidni Stro- pot kola odjekivao je od kamenih zidova daleko w tihu nos, kao da ulazimo u veliku zasvodenu gro bnicu. Tek su mnogi nevidljivi vodopadi, duboko u Sumi, neprestano Sumjeli, i Cukovi su izdaleka bez prestanka dozivali: “Dodi, dodi”™ Pritom mi se Ginilo da se keéijas koji, kalo sam to tek sada opazio, nije nosio odoru i nije bio postar, nickoliko puta nemirho okrenuo i da je poteo voziti sve brie, A kad sam se jako nagnuo kroz prozor Kola, ugledao sam nekoga jahaéa koji odjednom izade iz grmlja, presijece put neposre- dno pred nagim konjima i odmah se ponovno izgubi na drugoj strani fume. Bio sam potpuno smeten, jer, kako sam pri jasno} mjescéini mo- gao razabrati, bio je to, na svojem bijeleu, onaj isti grbavi Covjeguljak koji me je u gostionici htio Kijucnuti svojim orlovskim nosom. Kotijas. za- trese glavorn i glasno se nasmije ludom jahanju, ali se zatim br2o okrene k meni, te poéne puno i uaurbano govoriti, Ja nisam, nagalost, razumio nista, a on je krenuo jos brie Bio sam sretan kad sam malo zatim u daljini vidio svjetlo. Postupno se broj svjetala poveéavao, postajala su sve veéa i svjetlija, te napokon pro- dosmo kraj nekolike zadimljenih koliba, koje su na pecinama visjele poput lastavigjih gnijezda No¢ je bila topla i sva su vrata bila otvorena te sam jasno mogao vidjeti rasvijetljene sobe i Sa ren, otrean olog; tarnne sjene Cuéale su uz vatru ognjista, U tihoj no¢i nasa kola zadu sa stropo- tom na kameni put koji je vodio na visoko brdo, Cas su visoka stabla i visesi grmovi prekrivali cijeli Klanac, ¢as se ponovno mogao vidjeti cijeli nebeski svod, a u dubini se nazirao tihi prostra- ni niz brda, éuma i dolina. Veliki stari dvorac, s mnogim tornjevima, stajao je u jasnoj mieseéini navrh brda. “Sto Bog da!" povikah ja i sav razdragan od oéekivanja kamo ée me na kraju jo8 odvesti Trebalo je jos dabrih pola sata dok smo na pokon stigli na brdo pred vrata dvorca. Ona su vodila u Sirok, okrugao toranj, koji je na vrhu vee bio sasvim rusevan. Koéijas triput pucne bigem. tako da je po starom dvorcu nadaleko odjekivalo.Jato éavki izleti uplaseno i svih otvora i pukoti- na, te poéne uz kliktanje oblijctati naokolo. Kola su se zatim otkotrliala u dugaéake i taman wlazni hhodnik. Konji su kopitima radili iskre na kame- nom ploéniku, veliki pas je lajao, Kola su tutniila kroz zasvodene zidove, a éavke sui dalje éavicale. Tako smo, us silnu graju, stigli na usko, poplose- no unutrasnjc doriste dvorca. *Cudne li stanice!” pomislio sam u sebi kad su kola stala, Tada se's vanjske strane olvore vrata kola, a stari dugonja s malenim fenjerom Alovoljne me gledao ispod gustih obrva, Uhvatio ‘me pod ruku | pomogao mi pri izlazenju iz kola ao da sam veliki gospodin. Pred knucnim je vrati- ma stajala neka stera, veoma rugna Zena u crnoj KoSuli i u haljetku, s bijelom pregacomn i crnom kapom s koje joj je dugadka resa visjela sve do nosa. O boku joj je visio veliki svezany kijuceva, a uu ruci je dréala siarinski svijecnjak s dvije upalje- ne svijece. Cim me je ugiedala, odmah se je poéela duboko klanjati 2apiticujuci mnogo i govoreci bez reda, Nisam razumio nista i neprestano sam jo} se klanjao, a zapravo me postupno hvatata jeza. U meduvremenu je starac sa svojim fenjerom rasvijetlio kola sa sviju strana i, neprestano mu- mijajuei, kimao glavom, jer nigdje nije nasa ni kovéege ni prtljagu. Kotijas odveze kola, ne tra- eci od mene napojnicn, u staru susu na jedng} strani dvorista,a vrata sue vee su bila otvorena, Stara me Zena veoma uljudno zamoli, razlicitim znakovima, da je slijedim. Povela me, svijetiesi vostanim svijecama, kroz dugacak, uski hodnik, a zatim uz malene, kamene stube. Kad smo pro- lazili uz Kuhinju, provirilo je nekoliko mladih sluskinja kroz poluodSkrinuta vrata. Gledale su me ukoéenim pogledima i krigom domahivale i namigivale jedna drugoj, kao da u svojemu Zivo- tu jo8 nisu vidjele muskarca, Napokon stara gore otvori neka vrata, i ja sam u prvi tren ostao skroz zapanjen. Jer bila je to velika, gospodska soba sa zlatnim ukrasima na stropu, a zidovi su bili oblozeni sjajnim tapetama i ukrageni svakakvim likovima i velikim evjetovima, Nasred sobe stajao je prostrt stol s pecenkom, kolaéem, salatom, vocem, vinom i slatkisima, ca se éovjeku smijalo srce od milja. Izmedu obaju prozora visjelo je go- emo ogledalo koje je sezalo od poda do stropa. Moram priznati da mi se to veoma svidjelo. Protegnuo sam se nekoliko puta | otmjeno, duga- ckim koracima, proSetao gore-dolje po sobi. Ni- ‘sam mogao odoljeti a da se jednom ne pogledam u tako velikom ogiedatu, Istina je da mi je novo odijelo gospodina Leonarda veoma lijepo prista- Jalo, a u taliji sam dobio i neki plamen u okt, ali inaée sam bio isto tako golobrad kao i kod kuée. Tek mi se nad gornjom usnicom stala pojavijivat neka mahovina, Starica je, medutim, neprestano mijela svo- Jim krezubim ustima, a éinilo se kao da ivaée dugi vrSak svojega objesenog nosa. Natjerala me da sjednem, pomilovala me svojim mrSavim prsti ma po bradi i nazivala me poverino!’. Pritom me toliko vragolasto gledala crvenim o¢ima da joj sejedna strana usta razvuldla do pola obraza, te na- pokon, s dubokim naklonom, izade kroz vrata Sjeo sam za prostrti stol, a mlada i lijepa slu- Skinja usla je da me posiuzuje kod stola. Zapoéeo sam s njom svakovrsne galantne razgovore. Ona me, medutim, nije razumjela, nega me nepresta- no radoznalo promatrala sa strane, jer mi je jelo toliko dobro gocilo, a bila je 2aista izvanredno. Kad sam se zasitio i ustao, dohvati sluskinja svijeéu sa stola i povede me u drugu sobu, Tu je stajala leZaljka, malo ogledalo i prekrasna poste. lja sa zavjesama od zelene svile, Znakovima sam Je pitao trebam li onamo leci, Ona je, doduse, kimnula odobravajuéi, ali odito je tu bila neka zabuna, jer ostala je uz mene kao prikovana Napokon sam si iz blagovaonice donio jos jednu veliku Casu ernoga vina i doviknuo joj: *Felicissi- ma notte?" jer toliko sam ve¢ bio nauéio talijan- ski. Kad sam naglo iskapio éasu, ona se potne pritajeno kikotati, zacrveni se preko uaiju, ode blagovaonicu i zatvori za sobom vrata. “Sto je tu ‘smije3no?” pomislio sam u sebi zacuden. Mora da su svi judi u taliji ludi Jedino me mucio stalni strah da postiljon skoro ne poéne puhati u rog. Osluhnue sam kod prozora, ali vani je sve bilo tiho, *Neka pude!” po- mislih, Svukao sam se i legao uprekrasni krevet. Bilo je kao da plivas po miijeku i medu! U dvori- Stu pred prozorom Sumjela je stara lipa, tu itamo poletjela bi iznenada s krova koja ¢avka i ja sam napokon, sav radostan, zaspao Ta noe SESTO POGLAVLJE Kad sam se probudio, prvi jutarnji uaci vee su svjetlucali iznad mene po zelenim zavjesama, Nisam se mogao sjetiti gdje se zapravo nalazim. Cinilo mi se da jos uvijek putujem kolima ida sam © dvorcu na mjeseéini, o staroj vjestici io njezino} bijedolikoj kéerki samo sanjao. Stopa sam brz0 skotio iz postelje, obukao se i usput pogledao po sobi na sve strane. Odjednom sam u tapetama opazio maiena vrata, koja jucer nisam niti primi jetio, Vrata su bila samo pritvorena. Otvorio sam ih i ugledao malenu, lijepu sobicu koja je u osvit djelovala veoma privlaéno. Na nasionu stolice le Zale su neuredno prebacene Zenske haljine, @ u maloj postelji kraj stolice lezala je djevojka koja me juéer uveéer posluzivala kod stola, Spavala je Jo8 uvijek, sasvim mirno, nasionivsi glavu na bi- Jelu otferivenu ruku, po kojoj su joj se prosuli erni ‘voici, “Da je znala da su vrata otvorena!” rekoh sam sebi i vratih se u svoju spavacu sobu, zatvo- rio sam i zakljuéao za sobom vrata da se djevojka ne uplast i ne postidi kad se probudi Vani jos nigdje ni glasa. Tek je rana sumska ptigica sjedila pred mojim prozorom, na grmu, izraslu iz zida. Ona je veé pjevala svoju jutarnju pjesmnu. “NeGes me sramotiti’, rekoh ja, “neces vec tako rano i marijivo sama slaviti Boga.”Prihvatih brzo svoju violinu, Koju sam juéer bio polozio na stolié, i izadem. U dvorcu je sve {08 bilo tiho kao u grobu, i ja sam dugo lutao tamnim hodnicima, dok nisam napokon izbio na svjedi zrak, Nakon sto sam izaSao iz dvorca, stigao sam u veliki vet Gije su se Siroke terase, sve jedna ispod druge, stupnjevito spustale do polovice brijega Bilo je to bijedno vrtlarstvo. Putovi su svi obra- sli visokom travom, grmovi giméira, umjetnigkih, oblika, nisu bili obrezivani, te su pruzali sablasne duge nosove ili duge siljaste grane pa se Covjek u sumraku mogao jako uplagiti, Na nekim slomlje- nim kipovima bilo je, iznad presuéenih vodosko- ka, objeseno rublje, na mnogin je mjestima bio zasaden kupus usred vrta, a uz njega ponovno nekoliko jednostaynih cyjetova, sve razbacano iu neredu. Sve je pak prerastao visok i diviji korov, po kojemu su vijugali Sareni gusteri. Sa starih i visokih stabala na sve strane pruzao se Sirok vi- dik. Bilo je samotno: brdo za brdom, dokle ti oko seze. Kad sam se malo progetao po jutarnjem su mraku i divijom prirodom, opazih na zaravan- kku ispod sebe visoka, tanka i blijeda mladica u dugackome smedem kaputu kako, prekrigenih ruku, velikim koracima Sece gore-dolje. Pravio se kao da me ne vidi, a malo zatim sjeo je na kaime- nu klupu, iavukao iz dzepa knjigu, te je stao ve- oma glasno ¢itati, kao da dr2i propovijed. Pritom bi svaki Cas pogledao u nebo, a zatim bi sasvimn Zalosno nastonio glavu na desu ruku. Dugo sam ga promatrao, ali me ipak spopade racoznalost zasto se on zapravo tako neobiéno krevelji, te sam brao krenuo prema njemu. Kad sam dosao do njega, on je bas bio duboko uzdahnuo, te uplageno skoéio na noge. | on i ja bili smo zbu- njeni, te obojica nismo znali éto da kazemo, nego smo se neprestano jedan drugomu Klanjali. Na- pokon je on dugim koracima pobjegao u grmlje U meduvremenu se sunce popelo visoko nad Sumu. Od radosti sam skodio na klupu i zasvirao violinu, tako da je po Whim dolinama nadaleko odjekivalo, Tad se na zaravni pojavi, sa sveznjem kljuceva, starica koja me je vee bojadljiva tragila po dvorcu radi dorucka. Ona se zaéudi sto znam tako valjano svirati violinu. Zatim su priéli i zlo- voljni starac iz dvorca i sluskinje, i oni se stanu Guditi. Zastali su puni odusevijenia, a ja sam sve vjestije i brée povlacio violinom svirajuci kadence i varijacije, doi se nisam skroz umorio. U tom je dvorcu bilo uistinu neobiéno! Nitko. nije niti pomidijao na rastavak putovanja. A dvo- Fac uopce nije bio gostionica, nego je, kako sam saznao od sluskinje, pripadao nekom bogatom grofu. Kad bih pak zapitkivao staru kako se grof zove i gdje stanuje, ona bi se ~ kao prve vederi kad sam dosao u dvorac ~ samo smieskala i tako bi mi prepredeno namigivaia i zmirkala da sam pomislio kako je sila s uma. Kad sam jednoga vruéeg dana popio cijelu bocu vina, sluskinje su zakikotale i odmah mi donijele drugu. A kad me jednom éak spopala Zelja 22 lulom duhana, te kad sam im znakovima opisao Sto hoéu, svi su ‘udarili u neobuzdan i nerazuman smijch.Najneobienija je bila noéna glazba, koju bib ‘Sto, i golovo uvijek baS za najtamnijih nos, Guo ispod svojega prozora. Netko je tek s vreme- na na vrijeme, u razmacima i sasvim tiho, svirao gitaru, Jednom mi se uéinilo da je odozda netko doviknuo pst, pst. Skosio sam brzo iz postelje i provirio kroz prozor. “He}, hoj!" viknuo sam. “Te je vani?” Ali ni- tko mi nije odgovorio. Samo sam Cuo, kako nesio veoma brze odmice kroz grmije, Veliki je pas u vrtu nekoliko puta zalajao, probuden mojom vi- kom, a onda naglo i ponovno sve utihne, Od tada vige nisam Guo neénu glazbu. Zivot Sto sam ga provedio ovdje bio je ta kav da bolji ne modes pozeljeti na svijet. Dobri vratar! Sigurno je znao Sto govori svaki put kad bi, po obicaju, rekao da u Italiji grogdice same padaju u usta, Zivio sam u osamljenom dvorcu. poput kraljevica, Kasno god doSao, udi su me susretali s velikim poStovanjem, iako su svi vee znali da nemam ni krajcara u dZepu. Treban sam samo reci ~ stolu, prostri se ~ i ve¢ je na njemu stajalo divno jelo: riéa, vino, dinje + parmezan. Obilno sam jeo, spavao u divnoj postelii s balda- hinom, Setao vrlom, svirao i kadSto pomagao u vrtlarskom postu, Cesto sam satima ledao u vrtu, u visokoj travi, 2 mravi mladié (bio je to stari- Gin rodak i ucenik, koji je ovdje upravo provodio svoje praznike) obilazio je u velikom krugu oko mene, u svojemu dugackom kaput iusto, poput Carobnjaka, mrmijao rijeci iz neke knjige. To me svaki put uspavalo. Tako je prolaziv dan za danom, dok nisam, na kraju, od dobre brane i pia postao sasvim melankoli¢an. Od vjecnoga liencarenja sasvim su mi omlitavjeli udovi, te mi se Ginilo da éu se od lijenosti porpuno raspasti U to sam vrijeme, jednoga sparnog poslije podneva, sjedio na vrhu visokoga stabla koje je rasio na obronku, i njihao sam se polako na gra- nama iznad tihe i duboke doline. Oke mene su w liscu zujaie péele, a sve je naokolo bilo kao da je izumrio. Izmedu brjegova nigdje ni Zive duse. Du- boko ispod mene, na tihim proplancima, odmara le su se krave U visokoj travi. Odjednom, iz velike daljine, preko Sumovitih vrhova, Cas jedva cujno, a Cas snadnije i jasnije, dopre do mene avuk po- Stanskoga roga. Spopade me Zelja da otpjevam star pjesmu, koju sam jos davno kod kuce, uy ogevu mlinu, naucio od nekoga skitnice, kalfc, te sam zapievao: Tko u tudinu naumi krenuti S njim mora poci njegova draga, Jer tamo €e se slaviti A njemu neée dati preko prage, Vrhunci mraéni, ne znate vi nista 0 vremenu starom i lijepom. Ah, domovino vrhovima skrita Kako li se odavee éinis dalekom? Najradije zvijerle promatram Sto svijeve kad idem k njima,Slavuja rado slusam Sto mi pjeva pred vratima Jutro je radost kakve ni, Tad ustajem u tiho doba sam, Na najvisem brijegu u daljini Njemacku od svega srca pozdravijam. Ginilo se da postanski rog Zeli izdaleka prati- U napjev moje pjesme, Dok sam tako pjevao, on se sve vise i vise primicao izmedu brjegova, dok g2 napokon nisam Cuo kako jeci gore u dvoristu dvorea. Brzo sam skotio sa stabla, Iz dvorca se Stara, $ otvorenim sveanjem u rukama, Zurila meni ususret, “Stigto je nesto za vas", rece ona i pruzi mi iz sveznja maleno, drazesno pisamee. Naslova nije bilo - odmah sam ga otvorio, U isti tren lice mi pocrvenje poput bo2ura, a srce mi je stalo tako udarati da je stara to opazila, Pisamece je, naime, bilo od moje lijepe gospode, a mnoga sam njezina pisamca vidio kod gospodina upravitelja. Pisala mi je sasvim kratko: "Sve je ponovno u redu i sve su zapreke uklonjene. Potajno iskoristavam ovu priliku da vam prva javim radosnu vijest. Dodite, Zurite se natrag. Tako je pusto ovdje i, otkako ste od nas otisli, ja vec jedva Zivim. Aurelija.” Kad sam to protitao, suze su mi navrle na ogi od ushita, straha i neizrecive radosti. Sramio sam se pred starom genom, koja mi se ponowno odvratno smijesila, te sam poput strijele adletio u najsamotniji predio vrta. Tu sam se bacio u travu, pod ljesnjakov grm, te pismo procitao jos Jednom, Izgovarao sam glasno i napamet napi- ‘sane rijegi, te sam ga Gitao ponovno i ponovno. Sunéani su traci dotle plesali, probijajuci se kroz lisée i padajuci po slovima pa su mi se splela pred ogima poput zlainih, svijetlozelenih i crvenih cyjetova, “Zar mozda uopée nije udana?" pomislio sam. “Zar je onaj strani Gasnik njezin gospodin brat, ili je moda umro, ili sam ja lud, ii. To je svejednot” viknuo sam napokon i skotio na noge. “Sada je jasno da me ona ljubi, jubi me!” Kad sam ponovno izmilio iz grmlja, sunce se spustalo prema zapadu. Nebo je bilo erveno, ptice Su po svim Sumama veselo pjevale, a doline su bile pune sjaja. No u mojem je sreu bilo jos tisuéu, puta ljepse i veselije Doviknuo sam u dvorac da mi danas veée- ru iznesu u vrt. I stara Zena, j zlovolini starac, i sluskinje, svi su morali izaéi i sjesti sa mnom pod drvo, za prostrti stol. Ja sam se primio svoje violine, Svirao sam, jeo i pio, te su se svi razve- selili. Starcu su se izgladile bore ziovolje na licu ispijao je asu za éagom. Stara je neprestano svasta brbljala Sluskinje su se na tratini uhvatile i potele plesati, Napokon radoznalo izmili i blijedi student. Odmjerio je prizor s nekoliko prezirnih pogleda i htio se ponovno otmjeno udaliiti. Ali ja, ne budi lijen, sko¢im brzo na noge i, dok bi okom, trepnuo, uhvatim ga za dugi kaput i zaplegem 8, njim Zustar valcer. On se trudio plesati sto Iju- Pkije i modernije, te je radio tako zive i spretneKorake da mi je znoj tekao s lica, da su dugi skuti kaputa letjeli oko njega poput kotaéa. Pritom me je katkad, prevréuci oi, toliko Gudno gledao da sam ga se jako podeo bojati, te sam ga naglo po- ovno pustio. Stara bi dala sve na svijetu da je mogla sazna- ti Sto u pista pise i zasto sam danas odjednom (oliko veseo. Ali sve je to bilo preopsimo da bih jo} mogao objasniti, Pokazao sam joj samo nekoliko 2dralova koji su upravo letjeli nad nama, visoko zraku, i rekao da i ja moram tako putovati, sve dalje i dalje, Ona razrogaci svoje osusene oti i Pogleda, ukrutivéi se poput kipa, najprije mene, a onda starca, Opazih kako je njih dvaje potajno skupilo glave i Zustro razgovaralo, svaki put kad bih se ja okrenuo, gledajuci me pritom svaki gas sa strane To sam uotio, Smisljao sam ove i ono o tome kakve nakane mogu imati sa mnom, Postao sam tis, a i sunce je veé davno bilo zaslo, te sam evi- ma zazctio laku noe i povukao se zamislieno gore u svoju spavacu sobu, Bio sam toliko vesco i nemiran da sam jos dugo setao gore dole po sobi, Vani je vjetar nad tornjem staroga dvorea valjao tmurne erne obla- ke, @ U gusto} su se Lami jedva nazirali najblizi vrhunei brda. Tada mi se prigini da dolje u vrtu Gujem glasove. Ugasio sam svjetlo i stao uz pro: zor. Cinilo se da se glasovi priblizavaju, ali razgo- vor je bio veoma tih. Odjednom sine duga traka svjetla iz mate syjetiljke Sto ju je jedna od prilika nosila pod plastom. Prepoznao sam zlovoljnog upravitelja dvorca i staru gazdaricu. Svjetlo je za- sjalo preko staréeva lica, koje mi se jos nikad nije Udinilo toliko straéno, i palo na dugi no? sto ga je dr2ao u ruci. Pritom sam mogao vidjeti da oboje gledaju bas u moj prozor. Zatim se upravitelj po- novno évrsée zamotao u plast, i sve je ponovno postalo tamno i tiho. Sto hoée ovi, pomislih ja, u ovo doba, vani u vrtu? Zgrozio sam se jer projurise mi mozgom sve prige sto sam ih slugao u avom Zivotu: prige © umorstvima, o vjesticama i o razbojnicima koji kkolju ljude i zderu njihova srca. Dok sam tako razmiiljao, zacujem ljudske korake, najprije su bili na stubama, zatim su tiho koraéali dugim hodnikom, a onda se sasvim ho primakli mojim vratima, Pritom se éulo neko potajno éaputanie. Brzo sam skocio na drugi kraj sobe iza velikoga stola. Naumio sam ga dic: pred sebe cim se nesto makne i's njime jurnuti svom snagom na vrata Ali u taj tten prevrnuo sam stolac, Stropot bija~ Se silan. Vani odjednom sve utihne. Prisluskivao sam iza stola i stalno buljio u vrata, kao da éu th probosti o¢ima koje stu mi zamalo iskocile, Ostao sam take neko vrijeme potpuno miran, da se mo- gla éuti muha kako Sece po zidu. Cuo sam kako netko izvana sasvim tiho stavlja kijuc u kijuéa- nicu. Upravo sam htio jurnuti sa svojim stolom kad netko polako triput okrene kljué u bravi i oprezno ga izvuce. Koraci se na to polako udalje hodnikom. Sisli su niza stube, Duboko sam udahnuo. “Oho!” pomislih “Bvo, zakljuéali su te da im poslije, kad évrsto 20-spis, bude lako.” Brz0 sam pretrazio vrata, Imao sam pravo, Bila su évrsto zakliugane, a isto tako i druga vrata, iza kojih je spavala ljepa bliieda sluskinja. To se nije zbilo otkako sam stanovao w dvoret Sad sam zaroblien w tudini. Lijepa gospoda sigurno stoji kraj svojega prozora i gleda na cestts preko dhoga vrta, da vidi ne dolaeim li od mitnice sa svojom violinom. Oblaci st brzo letjeli nebom, Vrijeme je protazilo, a ja nisam mogao otici oda vde. Ah, u srcu me zaboljclo tako da nisam uopée znao sto da radim, Svaki put kad bi lisce vani zasuitalo, ili bi stakor grickao na podu,

You might also like

• Krešimir Nemec - Femme Fatale

  

  Document6 pages

  Krešimir Nemec - Femme Fatale

  Luka Pavelić

  No ratings yet
• Nemec - Povijesti Hrvatskog Romana

  

  Document8 pages

  Nemec - Povijesti Hrvatskog Romana

  Luka Pavelić

  No ratings yet
• Historijski I Pravni Spomenici

  

  Document5 pages

  Historijski I Pravni Spomenici

  Luka Pavelić

  No ratings yet
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• Uui Kolokvij

  

  Document8 pages

  Uui Kolokvij

  Luka Pavelić

  No ratings yet
• ETA Hoffmann Pješčuljak

  

  Document33 pages

  ETA Hoffmann Pješčuljak

  Luka Pavelić

  No ratings yet
• Glagoli U Staroslavenskom Jeziku

  

  Document47 pages

  Glagoli U Staroslavenskom Jeziku

  Luka Pavelić

  No ratings yet
• D. Fališevac - POETIČKE OSOBINE HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE PROZE

  

  Document52 pages

  D. Fališevac - POETIČKE OSOBINE HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE PROZE

  Luka Pavelić

  No ratings yet