IKONOGRAFSKA TOPOGRAFIJA

 mjesto slike u prostoru

 Neophodna u tumačenju i razumijevanju slojevitog značenja slike kao vizualne poruke
i njezine komunikacijske efikasnosti

o ODNOS PREMA ARHITEKTURI; OBREDU I GLEDATELJU

1. Položaj u prostoru – odnos slike (freska, mozaik, reljef, skulptura) i arhitekture i
značenje tog odnosa
2. Scenografska funkcija slike – slijed i raspored sadržaja s obzirom na odvijanje
obreda
3. Prostorni odnos likovnog prikaza prema gledaocu – komunikacija, psihološki
učinak
o Hijerarhija – bitne i manje bitne teme
o Položaj pojedinog lika – jasno određen, uvjetovan značenjem teme
o Zadana mjesta pojedinih prizora (Posljednji sud - nikad na kupoli)
o Topografija – jasno strukturiran sustav – neke scene moraju uvijek biti na određenom
mjestu u crkvi
o Plotinova vizija svijeta – shema duha i tvari, svjetla i tame i
o Crkvena građevina = model svijeta:
 Zenit kupole (nebeski svod) – nošeno, lebdi Bog Svevladar (Pantokrator)
polukugla kupole - BDM s arkanđelima (glasnici Riječi) i 12 apostola –
(pronositelji riječi)
 Drugi krug – proroci – (najavljivači riječi)
 Linija horizonta – granica između neba i zemlje (razmeđe između nosača I
terete, nad kapitelom)
 Evanđelisti – posrednici vjere, (tumači riječi vjesnici “blage riječi – grč.
evangelion) na pandativima (nose kupolu) četiri glavna uporišta i temeljna
duhovna potpornja vjere i cijelog kršćanskog neba
 Sveti ratnici – branioci i mučenici
 Zona razmeđa – Kristov život
 Životi i legende svetaca

 Tetramorf – simbolički prikaz 4 evanđelista

-kod longitudinalne trobrodne bazilike sve se pomiče za jedna mjesto -crkva
nema kupolu pa pantokrator “silazi” s kupole u konhu apside
 o Romanička umjetnost - u samom polju lunete, u zoni uz Krista, nalaze se arkanđeli i
anđeli, pa Bogorodica i evanđelisti, zatim proroci i sveci, koji se spuštaju sve do
donjeg reda stupovlja uz portal

o Gotika – pojava nekršćanskih motiva, tema

- od najviše točke prema dolje:
- Krist s anđelima koji nose znakove muke (arma Christi).
- Sveci, - nebeska porota
-Arkanđeo Mihovil važe duše; desno od njega blaženi (s krilom Abrahamovim),
lijevo prokleti (odlaze u ralje paklene).
-Mrtvi ustaju iz grobova
-Apostoli.
-Moralno-didaktičke scene: mjeseci; kreposti i mane; sedam slobodnih umjetnosti itd.
-Portal katedrale u Amiensu -Vrline i mane, Sedam slobodnih umjetnosti ( gramatika,
retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, glazba, astronomija ), Prizori iz života
seljaka i plemića u okviru kalendara 12 mjeseci
-Krilate božice, vjesnice Pobjede (Nike, Viktorije), smještene su u trokutnim poljima
iznad luka. Na tom mjestu u kršćanskoj crkvi (trijumfalni luk« apside) redovito te biti
anđeo Gabriel i Bogorodica Navještenja (desno)
Ikonografske metode:
1. GOVOR SIMBOLA – ranokršćanstvo
2. SIMBOLIČKE SCENE – predromanika
3. METODA REDUKCIJE – romanika
4. NARATIVNA METODA – gotika
5. METODA SIMULACIJE – renesansa

1. Govor simbola – ranokršćanstvo II. – VI. Stoljeće – slikarstvo katakomba, sarkofazi

- znak predstavlja riječ, ideogrami
-Ranokršćanski simboli pretežno su i vezani uz Krista, a tipololki ih dijelimo u tri grupe:
grafički simboli, zoomorfni i antropomorfni simboli.
a) grafički simboli - križ = kristovo raspeće – temeljni simbol kršćanstva – grafički simbol
(šesterokraka zvijezda – židovstvo, polumjesec – islam, svastika – fašizam, srp i čekić –
komunizam)
- križ potječe iz egipatskog T (crux ansata) i latiničkog slova T, Tau – simboličko značenje
smrti, te iz kretsko-sinajskog pisma znak suhog stabla – znak smrti
-vertikalni dio križa – hasta , horizontalni dio križa – trabicula
-križevi materijalizirani na relikvijarima, oltarnim i procesijskim križevima
-srce – ljubav, sidro – nada
-Drugi tip grafičkih simbola zapravo su izdvojena slova, a najvazniji od sviju jest Kristov
monogram, krizmon, ili abrevijature njegova imena.
- Χ(grč. hi) – H(ristos), Χρ – (grč. hi i ro) Hr(istos), Χ (grč. hi) + I – Iesus Christus, IHS –
I(esus) H(ominum) S(alvator) = Isus, ljudi Spasitelj
-aureola- znak svetosti – isticanje Isusa – križ unuar aureole

b) zoomorfni simboli – slika životinje prikazuje nešto drugo

-janje – prikaz Isusove žrtve – pasha
-Janje (Krist) između dva janjeta – Petar i Pavao
-Janje (Krist) između tri janjeta – Petar, Jakov i Ivan
-Krist + šest jaganjaca + šest jaganjaca = Krist 12 apostola
- mješanje metoda: krist – grafički simbol križa – važnost, apostoli – zoomorfni, proroci –
likovi, janje – ljudska duša,
-prikaz krista sa stadom ovaca ”pastira ljudskih duša”, posljednji sud – krist – sudac odvaja
dobre od zlih ovaca
-riba – duša, Krist – ribar duša
-riba je grčki grč. IXΘYΣ – početna slova sintagme (Isus Krist, Božji sin, Spasitelj)
-često je prikazana u mozaikalnom podu ranokršćanskog oratorija
-jelen – također simbol duše, paunovi - ”rajske” ptice, golub - duša, simbol duha svetoga –
trojstvo, navještenje, krštenje kristovo, tetramorf(orao, anđeo, krilati vol, krilati lav)
c)antropomorfni
-Krist kao Dobri pastir ili ribar
-Krist nosi ovcu na ramenu ili Krist okružen ovcama - parabola o “izgubljenoj ovci”
-Simboli kršćanstva u 5. st.: križ, monogram (krizmon), golubice, jeleni, ovce, kantharos

2. Simboličke scene
-paralelno sa simbolima – karakteristične za rano kršćanstvo –predromaniku
-dvije vrste simboličkih scena- a) scene koje simboliziraju “dogmu”, b) simbolički prikaz
biblijskih scena
a) Scene koje simboliziraju dogmu:
-Traditio Legis (predaja vlasti) – važna tema u ranom kršćanstvu zbog posrednika između
Boga i vjernika – pape i crkve – Krist sjedi na prijestolju kao učitelj, antikni pedagog i predaje
rotulus (svitak = Sveto pismo) prvacima apostoli Petru i Pavlu koji stoje slijeva i zdesna.
-Razdvajanje dobrih i loših ovaca – posljednji sud
-Grožđe i tijesak - Berba grožđa – simbolizira vino = krv, tiještenje grožđa – slika Kristove
muke
b) Simbolički prikaz biblijskih scena
-Biblijska čudesa – spasenja, ozdravljenja, oživljavanja
-Uskrsnuće Lazarovo - likovi se reduciraju do prepoznatljivosti čina – Krist, osoba nad kojom
je izvršeno čudo (+atribut - krevet) i jedan svjedok, očevidac – Pars pro toto (dio se tretira kao
cjelina)
-Petrovo odricanje - transpozicija biblijske narativnosti u simboliku – ikonografski motiv:
Gallicantu, gallus – pijetao, cantus – pjev, r. k. – Petar i pijetao na stupu
3. Metoda redukcije – kratki sadržaj umjesto price
-Ranokršćanska simbolička scena obuhvaća samo elemente pojmovno neophodne za prijenos
poruke, koja je prethodno izveden iz teksta, u romanici se pak sveukupan sadržaj teksta
reducira na minimum likova, ambijentalnih oznaka i akcesorija potrebnih da se sažeto ali
cjelovito ispriča sadržaj price
-naznake ambijenta – sve što je u tekstu prikazano je na slici – pars pro toto
-umjesto prirode- jedna biljka, umjesto grada-kula, umjesto hrama-ciboriji…
-atributivna metoda- pobliže određuje identitet prikazanog ( petar-ključ, pavap-mač…)

4.Narativna metoda – karakteristična za gotiku -preopširno, gubi se ravnoteža između

važnog i nevažnog, složena scenograija – previše likova, scena nalikuje stripu
- fokusiraju se na Muku Kristovi -
-Romanički ciklus muke redovito je sadržavao posljednju večeru kao uvod raspeće
skidanje s križa
-Gotički će ciklus, naprotiv, uključivati molitvu na Maslinskoj gori, hapšenje, tri suđenja
(Herod, Pilat, Ana), dva izrugivanja, bičevanje, pa nošenje križa, raspinjanje i smrt na križu.
-bogata flora i fauna
-razvijanje životopisa svetaca i mučenika -13.st. Legenda Aurea -sabrana kao literarno vrelo
-cilj: usmjerenost ovozemaljskom životu i čovjeku
-OVO POJMA NEMAM ŠTA ZNAČI – enciklopedijski program svekolikog znanja onog
vremena -Summa
-tri ciklusa: materijalni, moralni i intelektualni život
-Materijalni- dno, duhvno(vječno, Bog) -gore 4 elementa(voda, vatra,zrak,zemlja) od kojih
je sačinj sav materijalni svijet, 4 godišnja doba, 12 mjeseci
-Intelektualni- personifikacije- sedam slobodnih umjetnosti – Trivium- gramatika,
retorika,dijalektika – Quadrivium – aritmetika, geometrija, astronomija, glazba
-Moralni -Psihomahija (duša, boj) -poema kršć pjesnika Prudencija
-moralno-didaktički motiv, borbe kreposti i mana
-stvarno- borba u ljudskoj duši između duh ai tijela (duplex natura)
-gotika – nadmoć kreposti nad Manama, jašu ili sjedi na Manama
-krepost(od 7 do 14) -ženski lik probada manu u životinjskom liku, često medaljoni
(kvadrilobi)
-Kreposti i mane: fides(vjera), spes(ufanje), caritas(ljubav), prudentia(razboritost),
Justitia(pravednost), fortitudo(jakost),temperamntia(umjerenost)| desperatio(očaj),
avaritia(pohlepa),stultitia(ludost), injutitia(nepravednost), inconstantia(nepostojanost),
luxuria(bludnost)
5. Metoda simulacije – renesansa
-težište se prebacuje s religioznog na svjetovno
-promjena značenja – događaj koji slika prikazuje postaje dominantan, religiozan sadržaj
sporedan
-simulacija – naslovom se udovoljava tradiciji ili naručitelju, ali nema religioznog značenja
,,Bičevanje Krista’’ P. della Francesca
-potpuna zamjena mjesta glavne i sporedne teme
-ikonografska perspektiva – veličina prema značenju (što je lik važniji to je veći)
-zakon kadra
3 etape zamjene mjesta glavne i sporedne teme:
1. Sićušan donator u 14.st
2. Izjednačavanje donatora sa svetim likovima 15. st
3. Prevladavanje donatora nad religioznom temom

PERSONIFIKACIJE
-apstraktne ideje –nisu konkretne ni vidljive
-ljubav, pohlepa, melankolija, sreća
-personifikacija – ljudski ili antropomorfni lik koji prikazuje neki apstraktan pojam
-većina personifikacija su ženski likovi (odjeveni ili goli s atributima, iskazuju nešto o
karakteru i osobinama apstrakcija)
 GRCI – mješavina božanstva i personifikacija - pr. Afrodita (Venera) povezana s
pojmovima plodnosti i ljubavi – njihova personifikacija

 RIMLJANI – preuzeli od Grka bogove te dodali personifikacije

gradova i provincija
Renesansa: personificirani apstraktni pojmovi povratili su izvorni izgled
klasičnih bogova // pronađeno još mnogo novih personifikacija
”metaforičko mišljenje” postalo je intelektualna igra
•16. st. Cesare Ripa – Iconologia – napisao enciklopediju personifikacija
- priručnik alegorijskih prikaza vrlina i mana, nagnuća i strasti, te prirodnih pojava - za
govornike, pjesnike, slikare i kipare
-opisuje više od 1250 personifikacija, opisuje kako i zašto treba personifikacija biti tako
prikazana, primjeri u slikama i freskama suvremenika, zanimanje za hieroglife, ambleme,
mitografsku knjiž, utjecaj na baroknim spomenicima
-temelj mu je ljudski ili antropomorfni lik, ako pojam
na talijanskom ima nastavak ženskog roda - ženski lik,
muškog roda - muški lik + odjeća + predmeti biljke i/ili
životinje
-objašnjava sve detalje, nije težio zagonetki već
razmišljanju - ZAŠTO TAKAV PRIKAZ I ZAŠTO TI ATRIBUTI
-tražio uz rijetke personifikacije ime

•17. i 18. st. primjena Ripine Iconologie, ali ne uvijek s njegovim opisima
• 19. st. realizam – personifikacije gube na važnosti
• 20. st. apstraktni pojmovi u kiparstvu – spomenici i ukrasi na
zgradama, kovanice i medalje, politička karikatura

-Kip slobode, Frederic Auguste Bartholdi – rimska božica Libertas, ispod ruke tabula ansata,
kolos s rodosa

ALEGORIJE
-prikaz personifikacije povezan s 1 ili više personifikacija ili s jednom ili više osoba ili likova
- radnja
• pokazivanje apstraktnih i duhovnih pojmova u konkretnim i
materijalnim oblicima
• pravi razlog postojanja personifikacija je njihovo uklapanje u
širi kontekst – alegoriju
1. “ČISTE ALEGORIJE” – personifikacije uključene u neku radnju ili aktivnost,
prikazuju “apstraktno zbivanje” – ilustriraju apstraktni pojam ili ideju
-Cerrini: Vrijeme otkrivaistinu
- česte alegorije nekog grada i zemlje, personifikacije grada ili zemlje okružene
utjelovljenjima apstraktnih pojmova koji su povezani te ih slave i glorificiraju

2. “NE – ČISTE ALEGORIJE” – jedna ili više personifikacija u

kombinaciji s osobama i likovima koje nisu personifikacije
(sveci, biblijski likovi, povijesne osobe)
-pr. Mojsije – Stari zavjet
- povijesna ličnost, učenjak ili vladar, okružen personifikacijama koje uprizoruju životno
djelo, karakter, vladavinu
• mogu se pojaviti i bogovi i drugi likovi – ne gledaju se kao mitološke figure već
personifikacije
• MINERVA (PALADA ATENA) – personifikacije mudrosti

Povijest:
-alegorije poznavali Grci i Rimljani
srednjovjekovna umj. ih poznaje preko iluminacija – ograničena
na teme
pr. “Borba krepost i mana”
• često se pojavljuju u renesansi u Italiji – Firenca, Venecija,
potom Francuska – Fiorentino i Primaticcio (Fontainebleau 1541.– 1545.)
• Nizozemska i Njemačka – alegorije povijesnih ličnosti najčešće u grafici
-pr. Rubensov ciklus o Mariji Medici
•17. i 18. st. utjecaj Ripine Iconologije
• J. J. Winckelmann spis: Versuch einer Allegorie besonders für die Kunst, 1766. godine
• pokušava spasiti alegoriju i personifikaciju
• 19. st. opada interes za alegoriju posebice u realizmu
• pojavljuju su isključivo kao skulpturalne dekoracije javnih građevina

PRIMJERI PERSONIFIKACIJA

1. MEDITACIJA
-zrela žena, ozbiljna, sjedi na brdu knjiga, lice oslonjeno na lijevu ruku, zamišljena,
desnom rukom na desnom koljenu drži zatvorenu knjigu u kojoj je prstom označila
mjesto, razmišlja o pročitanom
2. MUDROST
-djevojka mlada u tamnoj noći, tamnomodre haljine, u desnoj ruci drži zapaljenu svjetiljku
(intelekt) a i lijevoj knjigu (oznaka Biblije)
3. MUČENIŠTVO
-lijep nasmješen mladić, ružičasta odjeća, oči gledaju u nebo, tijelo obliveno krvlju, znakovi
rana koje sjaje na udovima