IVAN GUNDULIĆ – DUBRAVKA

 VRSTA (U STIHU):
- alegorijska pastorala u 3 čina (alegorijsko pastirska drama), ali i
melodrama jer su uvedeni glazbeni elementi
- himna slobodi (hvalospjev dubrovačkoj slobodi), prvi put prikazana 1628.
godine
- svojevrsna replika Tirene, uzor – Tassova Aminta

 FORMA:
- piše u obliku libreta, pokazao se i kao politički čovjek
- reinterpretira dramska djela iz mladosti
- pisana osmercima (himne i pjesničke izvedbe) i dvanaestercima
(dijalozi)
- koristi različite vrste stihova, prisutne su metafore, hiperbole,
pretjerivanje, antitetičnost – kombinacjia pastoralnih i melodramatičnih
elemenata (motiva)
- u djelu se koriste neki stihovi iz Čubranovićeve Jeđupke

- podijeljena je na 3 čina:
1. Najava vjenčanja; dolazi ribar; spominju se pastiri Radmio, Ljubmir,
Zagorki i satiri
2. Razgovaraju pastiri o Dubravki, Miljenko sanja o Dubravci
3. Potjera za divjakom kojeg su pastiri prepoznali prerušenog u vilu, suci su
potkupljeni, Dubravka pripadne Grdanu

- Dubravka započinje i završava stihovima o slobodi – himna slobodi kojom

završava i koje izgovara skup:

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!”

- u ovim se stihovima očituje doživljaj slobode kao doživljaj ljepote –

sloboda koja je uzrok dubrovačkoj slavi, ne može se platiti materijalnim
dobrima, ona je u ljudima i u životima

 MJESTO RADNJE:
- Dubrovnika
- sva lica smještena su u divnu šumsku idilu, svježu prirodu – sve je u
vedrom, svečanom raspoloženju i puno svijetlih boja kao simbol čistoće i
ljubavi.

 VRIJEME RADNJE:
- 4. veljače 1628. godina – dan sv. Vlaha
- Gundulić je smjestio događaje u pradavna vremena i tako ih distancirao
od svagdašnjice

 MOTIVI:
- Dubrovnik i Venecija, srdžba, zlato
- koristi se usporedbama, uspoređuje život ljudi pod vlašću Mlečana i pod
vlašću Dubrovnika i ostatka Dalmacije; uspoređuje slobodu i ropstvo -
veliča slobodu, dobra i mir u Dubrovniku kao upozorenje onima koji bi
željeli mijenjati vlast
- Mlečani kao zvijeri samo hrle, pljačkaju i osvajaju – oni su jedan od
razloga opadanja dubrovačke moći
- Gundulić u Dubravci vidi jedno krizno društvo Dubrovnika, pad nataliteta,
sve manje plemića, neki obični građani kupuju titulu plemića
- u lijepoj djevojci su neki prepoznali vlast plemića, a neki ljubavnu priču
Dubravke i Miljenka
- barokni antitez: čast – sramota, ljepota – ružnoća
- mjesto radnje Dubrava označava sam grad Dubrovnik, Dubravka je
simbol dubrovačke slobode i vlasti, Miljenko simbol dubrovačkog plemstva,
a Grdan simbolizira obogaćeni sloj dubrovačkih građana koji se žele
domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama
- ovim dijelom pisac podržava narod koji svim srcem želi sačuvati svoju
tako dragu i voljenu slobodu i kritizira bogato građanstvo (Grdan) koje bi u
težnji za bogatstvom sve prodalo, pa čak i slobodu

 RADNJA:
- na dan nezavisnosti izaberu se najljepši pastir i najljepša pastirica, te se
oni međusobno ožene – ove godine je izabrana Dubravka, koja se trebala
udati za Miljenka (plemstvo) ali ružni i bogati Grdan je odlučio da će imati
Dubravku te je odlučio potplatiti suce, što Gundulić oštro kritizira
- slavi se DAN SLOBODE i njihovo vjenčanje, ali suci odlučuju Dubravku dati
Grdanu
- odluka se mijenja pod utjecajem boga Lera i Dubravka završava s
Miljenkom
- Gundulić unosi rješenje ljubavnog zapleta (opći interes zajednice, grčka
književnost – deus machina), ima semantičko značenje, završava kao
grčka tragedija – ubacuje boga Lera, pastoralni okoliš isti kao u renesansi -
neki ju nazivaju tragikomedijom

- scena u 4 sloja: politički, moralni, obredni (ženidba po starim običajima)

i pjesnički sloj
- 1888. – Adam Mandrović – prikazana Dubravka
- 1923. – Branko Gavela – novost bila glazba, svečana igra
- 1939. – Kito Stroci – postigao masu pokreta, kostima, izvedena ispod
gradskih zidina

 Dubravka je odraz dubrovačke stvarnosti, a sastoji se od 3 razine:

 1. PASTIRSKA RAZINA – veliča ljepotu, ljubav, mladost i ismijava starost
2. ALEGORIJSKA RAZINA – sloboda je božanska, a neslobodan čovjek
nema ono što je preduvjet da bude čovjek - čovjek ju treba imati
samim svojim postojanjem
3. RAZINA SUKOBA – sukob između tradicionalnog i novog

 LIKOVI:
- glavni likovi: Miljenko i Dubravka – pasivni likovi, ne reagiraju na
ugrožavanje svadbe
- djelo je kontrast njihovog vjenčanja i propadanja Dubrovnika
- Dubravka je simbol političke vlasti, a Miljenko označava dubrovačku
vlastelu

- Radmio, skup pastira, Ribar, Miljenko, Ljubmir, Dubravka, skup vila,

Divjak satir, Gorštak satir, Zagorko, Ljubdrag, Jeljenka satirica, Brštanko,
Tratorko, Vuk satir, Stojna, Pelinka, pastjerići mali (usve pet), Glasnik, skup
satira, Redovnik

1. Starac Ljubdrag:
- glavni lik (protagonist) koji nosi piščeve ideje – živa savjest Dubrave, kori,
prijeti, savjetuje
- upozorava da sloboda i država ne moraju biti ugrožene samo oružjem,
nego i unutarnjim nemirom - i neprijatelji, ali i građani države mogu ju
uništiti
- protivnik je tzv. nesličnih ženidba, i zato slijedi ono što je u njegovom
gradu bio zakon: da pripadnici plemićke klase ne mogu sklapati brakove s
pripadnicima pučana
- on je stari pastir koji predstavlja jačajuću građansku klasu, a kroz njegov
lik Gundulić progovara o unutarnjim proturječnostima u samom
Dubrovniku
- glavni zadatak mu je podsjećati na stara dobra vremena kada se u
Dubravi živjelo pošteno i radosno – star i mudar čovjek
- tuži se na mnoge nove običaje, kao što su nemar za opće dobro,
podmitljivost i pohlepa

2. Ribar:
- ribar u kratkim osmercima, jednom himnom započinje Dubravku
- Gundulić kroz lik ribara pokušava opjevati dubrovačku slobodu i sve što
ide uz nju: pravda, blagoslov, mir... – on suprotstavlja opis Dubrovnika sa
Dalmacijom i primorjem
- bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu koju
naziva ”gnijezdo slatkim slobode primile”
3. Miljenko:
- dobar i pobožan, brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i
Dubravki pružiti svu ljubav koja joj je potrebna – pošten i osjećajan, a to
možemo zaključiti iz petog prizora drugog čina u kojemu starica Pelinka
savjetuje Miljenku da se Dubravci približi darovima, ali on to odbija i ističe
da se do ljepote i ljubavi ide čistim srcem, a ne punom vrećicom
- najljepši među pastirima, simbol dubrovačkog plemstva

4. Dubravka:
- dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je ljepota prirodna, a dobrota
uzor ostalima
- simbolizira Dubrovačku republiku te slobodu i vlast, najljepša među svim
vilama

5. Grdan:
- ružan, nepošten, bogat starac – piščev stav već se vidi iz imena kojemu
je dao
- negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad
podmićuje Vijeće
- simbolizira nepoštene ljude koje prevarom žele doći na vlast

6. Divjak, Gorštak, Vuk, Zagorko, Pelinko:

- satiri (mitološka bića), ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh –
simboliziraju određene poroke i mane – sklonost prema raskoši, skupocjeno
oblačenje i raskalašenost
 DUBROVNIK U TO VRIJEME (17. stoljeće):
- Dubrovnik slabi zbog gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i
Zapada jer se javljaju se novi konkurenti: Francuzi, Židovi, Mlečani … koji
sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene – svjetski trgovački
putevi se pomiču sa Sredozemlja na Atlantski ocean, javljaju se nove
pomorske sile
- Sredozemljem je bilo sve opasnije ploviti zbog gusara, a zbog čestih
ratova sa Turcima opasna je postala i trgovina kopnom
- građanstvo, relativno mlad sloj društva, nije imalo nikakvih ograničenja i
bavilo se trgovinom, manufakturom i unosnim poslovima te se sve više
bogatilo i težilo prema vlasti
- kako su u Dubrovniku vladali plemići, građanstvo je težilo da postane
plemstvo i da ima udjela u vlasti, a plemkinje se zbog strogih,
konzervativnih normi nisu mogle udavati za građane, ma koliko da je
iznosilo njihovo bogatstvo
- protiv građanstva, koje je svojim novcem kupovalo plemićke titule, oštro
je istupio Gundulić blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravki i Osmanu

 KRATAK SADRŽAJ:

1. ČIN:
- Pastir Radmio uvodi nas u radnju pozivajući jutarnju zvijezdu Danicu da
što prije svane dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje (i skup pastira mu
se pridružuje). Svake godine na taj dan proslavlja se sloboda i po
pradavnom običaju sastaju se pastiri i vile od kojih se najljepša se vila
udaje za najljepšeg pastira. Radmio pjeva o Dubravi i šalje svoje pastire da
naprave veliku gozbu i pozovu sve ljude da se okupe jer će se ovaj dan
dugo pamtiti. Po njegovom izboru, najljepša od svih je Dubravka, vila koju
svi pastiri slijede i za kojom uzdišu, a boga ljubavi, Amora (Erosa), poziva
da spoji nju i pastira Miljenka.
- Ubrzo Radmio susreće jednog ribara i upita ga zašto je došao u Dubravu,
a ribar mu odgovara kako je došao u miru provesti ostatak svog života. U
tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama sobom, za razliku od
ostatka Dalmacije koji je pod vlašću „srdite zvijeri“ (Mlečana) gdje ni tvrda
kuća nije dovoljna da otac sačuva kćer od zlih bludnika i nitko ne može
svoj dom smatrati potpuno svojim jer im ga bilo kada mogu oduzeti, dok je
u Dubravi svatko gospodar svoga i ne mora se nikome plaćati zlatom
(danak) – svime time navodi da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Radmio ga
s dobrodošlicom poziva da mu se pridruži u današnjem veselju, a ribar
izjavljuje kako je sretan što je napokon našao mjesto u kojem će biti sretan
pa zapjeva:

„O Dubravo, slavna svima u uresu slobodnomu, lijepa ti si mojijem očima,

draga ti si srcu momu.“

- Zora pomalo sviće i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravki i uspoređuje

njezinu ljepotu s prirodom koja ga okružuje (nebeska ljepota, njezine oči su
njegovo sunce...) i pita se je li Dubravka svjesna da u Dubravi postoji jedan
čovjek koji za nju umire (napisano na sličan način kao i stih Čubranovićeve
Jeđupke – „...i da u mjesti jes ovomu jedan za te ki umire“)
- Zatim dolazi Ljubmir i tješi žalosnog Miljenka koji smatra da se njegova
„gospoja sletjela iz raja“ neće udati za njega. Ljubmir ga uvjerava da će
ljubav i sreća spojiti njegovo srce s njezinim jer su oboje lijepi, dragi i
zaslužuju biti zajedno.

- Dubravka se budi skupa sa pastiricama koje žure da se umiju i na kosu

stave vijence od cvijeća jer danas moraju biti što ljepše. Pastirice govore
Dubravki da je najljepša:

„...ti najljepša, ti najdraža bez cvijeta si cvijet od vila...“

- Dubravka otkriva svoju ljubav prema Miljenku i poziva pastirice da odu

brati cvijeće.

- Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravki – kako je ona najljepša od

svih vila:

"O Dubravko, ljepša vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje žele, ma se
ljubav tobom slavi."
- Pita se kome će pripasti danas Dubravka, ako ne njemu, pa iznosi svoje
vrline i razloge zbog kojih bi mu trebala pripasti: čudno zgodan, najljepši
od svoje vrste, u srcu nema straha, oružje su mu gole ruke, u sekundi
može stići srnu, a svojom snagom zaustavlja i lavove.
- Ubrzo nailazi Gorštak Satir i dolazi do prepirke između njih – tko je ljepši –
pri čemu se Gorštak hvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu kad on
zasvira, a Divjak govori da se, kad on zasvira na svoje „dipli“, i slavuji
počnu natjecati s njime. Također kaže kako i Dubravka pleše kad on
zasvira, a Gorštak kontrira kako Danica zapjeva na njegovu glazbu
(spominje i mitsku pticu feniks), pa nakon duže svađe i međusobnog
vrijeđanja odlazi.

- Divjak odlučuje da će ukrasti robu jednoj od vila na jezeru dok se budu

išle kupati i da će se on prerušiti u jednu od njih.
- Zatim dolazi scena gdje Zagorko tjera stoku (govori im da će ih vukovi
pojesti ako ga ne budu slušali) i traži neku vilu. Starac Ljubdrag dolazi i
pita kakve ga sad nevolje i problemi muče, pa mu govori kako mu je
vinograd zapušten, vukovi mu jedu ovce, psi loču mlijeko, a tuđe ovce
pasu na njegovom žitu – što više svijet stari, to je on gori. Zagorko ga šalje
k vragu, odakle je i došao i govori kako mora poći za svojom vilom i nema
vremena za slušanje njegovih prodika.
- Ljubdrag govori da ljudi žive isprazno, svi bi se željeli obogatiti, ali nitko
ne želi napornim radom steći bogatstvo, opće dobro se izgubilo. Mladi više
ne slušaju savjete svojih očeva, Dubrava više nije lijepa i zelena, nego
uništena zbog nebrige i nepažnje s uvenutim lišćem i poljima, a pastiri se
više ne ogledavaju i bistrim izvorima već kroz oči vila – jure za opakim
ženama.
- Javlja se Jeljenka satirica koja je žalosna jer ju je Divjak napustio – poziva
natrag svog dragog kojii želi Dubravku – govori da je otišao za drugim
vilama, ali te vile nemaju prirodnu ljepotu kao ona – tašte su i plahe, sa
bjelancima od jaja si mažu lice, a kožu si oderu kako bi izgledale rumeno.
Hvali sebe – zlatni pramenovi u kosi, umivena bistrom vodom s izvora, bez
masti po licu, sa crvenim ustima i bijelim grudima – i što je najbolje –
mlada i naga, i sve što ima, to i pokazuje. Nakon toga, odlazi u potragu za
Divjakom.

2. ČIN:
- Brštanko govori o tome kako je lijep ovaj običaj u kojem se najljepši pastir
i pastirica žene na dan posvećen božici slobodi, ali tu se ubacuje Ljubmir
koji kaže kako to niije uvijek lijepo i da postoje iskorištavanja u braku, da
neki brakovi nisu dobri i čisti – nisu sklopljeni među ljudima iste klase
(staleža). Na kraju Tratorko govori kako ima mnogo žena prema kojima se
muževi ponašaju kao da su robinje i skitaju okolo tražeći ljubavnice, ali
Brštanko prekida razgovor govoreći kako ne bi smjeli pričati o takvim
crnim temama na ovaj lijep i svečan dan, pa skupa odlaze tražiti družinu.
- Javlja se Vuk satir koji govori kako će Zagorku pričuvati stoku dok se on
bude smucao te kako ovaj dan nije posvećen svetkovini slobode već da
svatko radi što hoće (jede, pije) – pa dok oni tako lijepo piju i slave, on će,
kao dobar lopov iz Brgata (selo pokraj Dubrovnika), otići krasti po kućama
kako bi imao što za jesti kasnije. Prisjeća se priče o mitskom zlatnom vijeku
kada je sve bilo bolje i ljepše, sve je bilo zajedničko i sve se dijelilo –
„moje“ i „tvoje“ još nije bilo „rođeno“. Sada on mora krasti kako bi preživio
kao i njegova obitelj prije njega, i nitko ga neće zaustavljati u tome i
pokušavati ga razotkriti jer prema svima ima poštovanja i časti kad ima s
čime.
- Stojna prijeti Vuku kojeg je uhvatila kako joj krade ovcu govoreći mu da
će ga seljani uhititi i vješati ukoliko ju ne vrati, a Vuk se predstavlja kao
planinski bog Pan kojemu je obećana Dubravka te govori kako treba paziti
koga naziva lupežom. Međutim, Stojna ga prepoznaje kao lopova Vuka, pa
nakon dužeg natezanja (i riječima i doslovnog potezanja ovce), Vuk vraća
ovcu, ostaje gladan i proklinje Stojnu što ga nije pustila da pojede nešto.
- Tada Vuk susreće Gorštaka koji ga upita zašto je tužan na ovaj veseli dan
misleći da i njega rastužuje to što vjeruje da neće dobiti neku od vila, na
što Vuk odgovori da je gladan i da mu je hrana jedino važno u životu. Vuk
kaže kako „bez vina i kruha ljubav je smrznuta“, na što mu Gorštak govori
da siromaštvo nije razlog da ne budu dragi i bliski vilama jer imaju snagu
kad već nemaju novaca. Vidjevši njegov očaj, Gorštak poziva Vuka da se
ide s njim najesti i napiti na pir na kojem je on glumac, pa ovaj može biti
bubnjar. Vuk mu se veselo zahvaljuje i njih dvojica kreću prema selu na
mjesto pira.
- Miljenko slavi Dubravku lijepim riječima, a Pelinka mu savjetuje da joj
bolje pokloni nekakav dar (više djela, manje riječi), ali on se ne slaže s tim
jer misli da se vilu ne smije smatrati lakomom ženom koju se može kupiti
poklonima i čudi se njezinim savjetima.
- Divjak se preoblači u haljinu od vile i hvali se kako je lijep, ljepši od bilo
koje druge vile, zbog čega se boji pogledati u ogledalo da se ne bi i sam u
sebe zaljubio. Opisuje kako se dotjerao: tuđa kosa, snježna put, rumeni
obrazi namazani dudom, usta premazana trešnjama, haljina od naljepše
vile kojom je prekrio kožu kako se ne bi vidjele satirske dlake; jedini
problem mu čine rogovi koje nikako nije uspio uvući niti prekriti
pramenovima kose, ali i dalje si je predivan i vjeruje da ga nitko neće
uspjeti prepoznati.
- Zagorko tuguje – omamljen vilinom ljepotom želi ostaviti imanje Vuku, a
mlijeko psima kako bi ju išao tražiti – njegova majka Stojna saznaje za to i
prijeti mu da ne ostavlja svoje ovce vukovima jer će izbaciti i njega i
nevjestu naglavce iz kuće, a zatim govori da će ona njemu prije naći očuha
nego on njoj nevjestu. Pet pastjerića izražavaju želju da krenu sa
Zagorkom u potragu za lijepim vilama (Danica, Biserka), ali majka ih
spriječava.
- Jeljenka satirica preobučena u pastira čezne za svojim Divjakom i
proklinje vile koje ga gledaju kao zvijer zbog rogova, a ona ga voli, pa opet
priča o tome kako vile nemaju prirodnu ljepotu već samo ističu svoje grudi
koje satiri gledaju i za kojima žude.
3. ČIN:
- Skup pastira želi istući Divjaka jer je na prijevaru htio ući među vile i
poljubiti Dubravku, a tada dolazi Jeljenka koja prepoznaje svog dragog i
govori kako ne bi voljela da njezin nevjernik pogine.
- Satir Gorštak smije se Divjaku zbog načina na koji je planirao doći do
Dubravke misleći da ga nitko neće prepoznati i govori kako je sada postao
ruglo svima te kako bi postao lanjski snijeg (ne bi ga više bilo) da ga nije
obranio jedan pastir (zapravo Jeljenka). Zatim se veseli podsjećajući se na
to da je on danas glumac, a Vuk bubnjar i kako će se dobro napiti i najesti.
- Starac Ljubdrag govori kako su se svi (i mladi i stari, i žene i muškarci)
okupili kako bi proslavili ovaj dan, pa kritizira skup kojeg je Grdan potplatio
zlatom da bi Dubravka pripala njemu. Govori kako je Miljenko nju želio (a i
ona njega) još od djetinjstva, a sada je zlato umiješalo svoje prste i
Dubravka se zaručila za bogatog Grdana. Ljubdrag ugleda nekoga kako
dolazi i čini mu se da je to Miljenko, pa se skriva iza drveta kako bi čuo što
ovaj govori.
- Miljenko žali za Dubravkom i govori kako je najružniji pastir dobio
najljepšu vilu i shvaća da mora poduzeti nešto jer njegov život ovako nema
smisla.
- Divjak se zahvaljuje pastiru koji mu je spasio život i govori mu da liči na
njegovu dragu, a pastir (Jeljenka) ga upita zašto trči za vilama ako ima već
svoju ženu koja ga je i spasila. Divjak ne vjeruje govoreći da ga nije spasila
njegova žena nego on. Pastir ga zatim upita, kad bi saznao da ga je žena
spasila, bi li prestao trčati za drugim vilama i ostao joj vjeran, na što on
odgovara potvrdno, pa mu se Jeljenka pokazuje ispod pastirske odjeće.
Divjak obećava kako više neće trčati za vilama i poziva boga Lera, ako
prekrši svoje obećanje, da ga baci sa strme litice vukovima za ručak. Zatim
skupa odlaze u selo slaviti dan slobode i boga Lera.
- Brštanko govori Ljubdragu kako Miljenko sada pati jer nije razmišljao o
posljedicama koje dolazi kada se zaljubi, a Ljubdrag kaže kako mu još
uvijek nije jasno koliku moć ima zlato i kako se boji da će Miljenka svi
osuditi ako se utvrdi da je uvrijedio vlast (suce) – ako kaže nešto vezano za
potkupljivanje?!
- Dolazi Glasnik koji ih obaviještava da se na vjenčanju Dubravke i Grdana
u hramu – točno u vrijeme kad su prinijeli žrtvu (janje) – ugasio plamen na
vatri, gromovi su počeli udarati u crkvu, a kip boga Lera počeo tresti i nije
prestajao sve dok u crkvu nije ušao Miljenko. Kada je došao, kip je obasjan
zrakom svjetlosti, a vatra se ponovno upalila, i to je bio znak da je on taj za
kojeg se treba udati Dubravka. Dubravku su dali Miljenku po božjoj volji
onda kada se najmanje nadao, pa ih sada Glasnik poziva na svadbu, a
Brštanka poziva i da bude kum.
- Gorštak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako će biti na
gozbi, a nakon svake strofe zazivaju bogove: „Hoja, Lero, Dolenije“ s čime
im na neki način zahvaljuju na tome.
- Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrđena,
a onda Miljenko izjavljuje Dubravki da je ona najljepša, da samo nju voli
(lijepi raj njegove duše, njegovo blago), a ona mu vraća sličnim riječima
(sunce njezine noći, njezin život) dok skup veselo pjeva pokraj njih:
 „Hod', od pira bože, hodi, igre mile s nami vodi, združi, sjedini pod pjesni
medene ove ljuvene.“

- Redovnik govori pastirima da je njihov posao završen i kako će pustiti

ptice iz kaveza jer bi želio da se Dubravom prostre sloboda (poklon).
Nakon što završi svoj govor, ponavlja stihove (sa pastirima): „O lijepa, o
draga, o slatka slobodo...“, a zatim Miljenko, Dubravka, Zagorko, Divjak,
Jeljenka, Vuk, Gorštak i pastjerići prilažu svoje poklone slobodi zahvaljujući
što je u Dubravi opet mir. Redovnik govori da se danas ne slavi samo
vjenčanje, već i sloboda.