Professional Documents
Culture Documents
Ronald Harvud - Garderober
Ronald Harvud - Garderober
Ronald Harvud
Garderober
LICA:
Norman
Milostiva Ledi
Medž
Ser
Ajrin
Džefri Tornton
Gospodin Oksenbi
Dva viteza, Gloster, Kent
PRVI ČIN
Serova garderoba i hodnik. Svetlost pada na Normana koji ima izgubljen, skoro
očajnički izraz lica. Svetla se pojačavaju ipokazuju ukaljan kaput i zgužvan
filcani šešir na podu. Čuju se koraci. Norman se prene. Ustaje. Ulazi Milostiva
Ledi. Stoji u vratima.
MILOSTIVA LEDI: On samo plače.
NORMAN: Zadržali su ga?
MILOSTIVA LEDI: Nisu mi dozvolili da ostanem. Doktor je rekao da ja kao da
još više pogoršavam stvari.
NORMAN: Nije trebalo da ga odvedem u bolnicu. Ne znam šta mi bi. Trebalo je
da ga dovedem ovde gde mu je i mesto.
MILOSTIVA LEDI: Zbog čega je njegov kaput na podu? A njegov šešir...?
NORMAN: Suše se. Skroz su vlažni, namokreni, da izvinete na izrazu. A i on je
bio. Nakvašen. Znoj i sitna kiša...
MILOSTIVA LEDI: Kako je dospeo u takvo stanje, Normane? Kada ste se javili
telefonom, isprva sam pomislila da je ranjen u vazdušnom napadu...
NORMAN: Nije...
MILOSTIVA LEDI: Ili da je doživeo neki udes...
NORMAN: Nije, nije udes...
MILOSTIVA LEDI: Nije, znam jer su rekli da nema nikakvog traga fizičke
povrede...
NORMAN: Milostiva Ledi...
MILOSTIVA LEDI: U besvesnom je stanju...
NORMAN: Znam...
Page 1
Ronald Harvud - Garderober
MILOSTIVA LEDI: Kako je dospeo u takvo stanje?
NORMAN: Milostiva Ledi...
MILOSTIVA LEDI: Šta mu se dogodilo?
NORMAN: Sedite. Molim vas. Molim vas, sedite. (Ona to učini.) Moramo ostati
mirni, da ne kažem pribrani.
MILOSTIVA LEDI: Doktor kaže da mu se to sigurno nedeljama spremalo.
NORMAN: Ako ne i duže.
MILOSTIVA LEDI: Jutros ga nisam videla. Otišao je iz stana pre no što sam se
probudila. Gde je proveo čitav dan? Gde ste ga pronašli?
NORMAN: Evo šta se dogodilo, Milostiva Ledi: pošto se začuo poslednji zvuk
sirene da je „prošla" uzbuna, ja sam otišao na Market skver dok se sumrak
spuštao, nekakva čudna svetlost, sva tako žućkasta, dim i prašina dizali su se
iz kratera bombi, senke u trku, sve puno neočekivanih stvari. Nadao sam se da
ću nabaviti koje pakovanje kukuruznog brašna „Braun" i „Polson" pošto su nam
zalihe tako male, a ta roba se retko nalazi i nikad se ne zna. I upravo sam se
raspitivao po tezgama kada sam začuo njegov glas.
MILOSTIVA LEDI: Čiji glas?
NORMAN: Serov, naravno. Okrenuo sam se i ugledao ga pored radnje voskara
koji je upravo zatvarao radnju. Osvetljavala ga je jedna visoka lojanica koja je
sva curila, a on je izgledao kao na onoj slici gde je naslikan u ulozi Lira, sve
zelene i tamnoplave nijanse videle su se kroz tu neobičnu svetlost. Skidao je
svoj kaput, po tom vremenu. „Bog neka je u pomoći onome ko pokuša da me
zaustavi", vikao je, i bacio kaput na zemlju bas kao Lir u sceni bure. Pogledajte
ga. Ne znam hoću li ikada uspeti da ga očistim. A bio je tako ponosan na
njega, sećate se, ili je to možda bilo pre no što ste se vi pojavili? Prva turneja
po Kanadi, Toronto, raglan rukavi, krzneni okovratnik, a pogledajte ga sad.
MILOSTIVA LEDI: I šta se dogodilo pošto je skinuo kaput?
NORMAN: Onda je krenuo na šešir, iz Danove prodavnice, na Pikadiliju, samo
pre godinu dana, odleteo je dole na kaput, a on je skočio na njega, zgazio je
na svoj šešir, besno je gazio svoj šešir. Možete da vidite. Podigao je obe ruke
onako kako to čini da bi preneo neplodnost u Gonerilinu utrobu i doviknuo,
„Koliko još očekujete od mene da ovako izdržim?" Prsti su mu samo poigravali
dok je raskopčavao sako, raskopčavao okovratnik i razvezivao kravatu, kidajući
dugmad na košulji.
MILOSTIVA LEDI: Da li je naokolo bilo mnogo ljudi?
NORMAN: Mala grupa. Zato sam mu i pritrčao. Nisam hteo da tamo stoji i
izgleda smešan i da mu se svi ti ljudi naokolo podsmevaju...
MILOSTIVA LEDI: Da li vas je video? Da li vas je prepoznao?
NORMAN: Nisam čekao da to saznam. Jednostavno sam ga uzeo za ruku i
rekao, „Dobro veče, Ser, zar ne treba da idemo u pozorište?" svojim najboljim
glasom negovateljice, onim koji koristim kad je on jogunast. Nije obraćao
pažnju. Drhtao je. Kao da mu je čitavo telo drhtalo i to kakvo drhtanje.
MILOSTIVA LEDI: Nije trebalo da dopustite da ga ljudi vide u takvom stanju.
NORMAN: Lako je biti mudar kad je sve gotovo, ako nemate ništa protiv što to
kažem, Milostiva Ledi, ali sam ja pokušao da se izgubimo odande, što nije lako
s čovekom njegovih proporcija, a upravo u tom trenutku prišla je neka žena,
Page 2
Ronald Harvud - Garderober
dosta stara, nosila je bombazen ispod kaputa od tvida, ali savrseno doterana.
Podigla je njegovu odeću i htela je da mu pomogne da se obuče. Jednostavno
sam stajao tamo, zgranut, potpuno zgranut. Rekao je toj ženi, „Hvala vam,
draga moja, ali Norman obično vodi o meni brigu. Izgubljen sam bez
Normana", pa tako pomislih u sebi evo tvog šlagvorta, luče moje, i rekoh, ,,Ja
sam Norman, ja sam njegov garderober." Ta žena imala je papilotne na glavi
uzela mu je ruku i poljubila je, govoreći, „Bili ste božanstveni u Korzikanskoj
braći" Dugo ju je posmatrao, zanosnim osmehom, znate kako on to radi kad
hoće nekoga da šarmira, a onda rekao, „Hvala vam, draga moja, ali morate da
me izvinite. Treba da izañem sa scene", a onda je otrčao.
MILOSTIVA LEDI: Rekao je, moram da izaclem sa scene?
NORMAN: Pa, naravno, pošao sam za njim, plašeći se onog najgoreg. Nisam ni
znao da može tako brzo da trči. Jednostavno sam pratio trag odbačene odeće,
sakoa, prsluka i pomislih nećemo valjda sad da Ser pravi striptiz po gradu. A
onda sam ga pronasao. Oslonjenog na stub ulične svetiljke. Uplakanog.
MILOSTIVA LEDI: Gde?
NORMAN: Ispred Kardomaha. Bez reči, skoro ne znajući šta činim, odveo sam
ga u bolnicu. Bolničarka ga nije prepoznala, iako je kasnije kazala kako ga je
sinoć gledala u ulozi Otela. Pozvali su doktora, onizak, ćelav, s naočarima, a
mene su isključili navukavši zavesu.
MILOSTIVA LEDI: I onda ste mi telefonirali.
NORMAN: Nisam. Čekao sam. Sedeo iza busije, kao što kaže Edmund, i čuo
doktora kako šapuće, „Ovaj čovek je iscrpljen. Ovaj čovek je u besvesnom
stanju." Onda je izašla bolničarka i kazala da moram odmah da vas dovedem.
Tada sam vam telefonirao. I to se tako dogodilo.
(Pauza. Sirena svira „prestanak opasnosti".)
MILOSTIVA LEDI: Samo je plakao.
NORMAN: Da, rekli ste.
MILOSTIVA LEDI: Kada sam otišla ležao je na krevetu, i dalje u svojoj odeći,
uplakan, ne, lile su mu suze, kao da je izgubio kontrolu, kao da nije imao
izbora, lijući neprekidno suze, potocima. Šta nam valja činiti? Za samo jedan
sat publika će biti u ovom pozorištu nadajući se da će ga videti kao Kralja Lira.
Šta da radim?
NORMAN: Kao prvo, nemojte se nervirati...
MILOSTIVA LEDI: Nikada ranije nisam morala da donosim ovakvu vrstu odluke.
Bilo kakvu vrstu odluke ranije. Čim sam izašla iz bolnice telefonirala sam Medž
i zamolila je da se ovde što pre nañemo. Ona će znati šta treba učiniti.
NORMAN: Oh, da, Medž će znati šta treba učiniti. Ona se neće nervirati, to je
izvesno. Medž će biti sasvim razborita. Naravno, tehnički direktori moraju biti
takvi. Jednom sam imao nekog prijatelja, bio je sveštenik pre nego što je pao s
predikaonice i našao se na pozornici. Bio je sjajan kao Ružna sestra. Uroñenih
manira. Njegova se žena nije lako nervirala. Na svu sreću, pretpostavljam,
kada se sve uzme u obzir. Medž me podseća na nju. Hladna, poslovna,
dosadna. (Pauza)
MILOSTIVA LEDI: Doktor me je odveo u jednu malu prostoriju punu razbacanih
emajliranih posuda punih okrvavljenih zavoja. Izvinio se. Imali su mnogo posla
Page 3
Ronald Harvud - Garderober
posle vazdušnog napada. Htela sam da se onesvestim od smrada. Pitao me je
o njegovom ponašanju poslednjih dana. Jesam li primetila išta neuobičajeno?
Osmehnula sam se. Nehotično. Neuobičajeno. Čudno da je upotrebio takvu
jednu reč.
NORMAN: Šta ste rekli, ako nemate ništa protiv što pitam?
MILOSTIVA LEDI: Slagala sam. Rekla sam kako je bio savršeno normalan.
Nisam htela da ispadnem nehatna. Trebalo je da budem budnija. Pa, prošle
noći sam se probudila... (Koraci. Ajrin ulazi u hodnik.) Da li je to Medž?
NORMAN: Nije. To je Ajrin. (Ajrin izlazi.) I rekoste. Sinoć ste se probudili.
MILOSTIVA LEDI: Gledao me je odozgo. Bio je nag. Bilo je strašno hladno i on
je drhtao. Rekao je, „Hvala ti što paziš na mene. Ali nemoj previse da brineš.
Jednostavno nastavi da me paziš. Imam neko osećanje da bih mogao da
učinim nešto neobuzdano".
NORMAN: Kad već pričamo o neuobičajenom. Drago mi je što to niste ispričali
doktoru, zauvek bi ga stavili pod ključ.
MILOSTIVA LEDI: Ovoga jutra, naša gazdarica prijavila je nešto neuobičajeno.
Posle doručka, dok sam ja još uvek spavala, slušao je vesti, rekla je, i plakao.
Posle toga, sedeo je za trpezarijskim stolom i pisao, ili pokušavao da piše, ali
jedino što je činio bilo je da gužva list za listom papira. Kada sam sišla ja sam
ih ispravila da bih videla šta je napisao. Moj život. Moj život. Ostatak stranice
bio je prazan.
NORMAN: Rekao mi je da će njegova autobiografija biti njegov jedini
spomenik. „Jeste li već puno napisali?" upitao sam. ,,Ni reči", rekao je. A sinoć,
posle Otela, upitao me je, „Šta sutra igramo, Normane?" rekao sam mu Kralja
Lira, a on je kazao, „Onda ću se probuditi s oblacima bure u glavi."
MILOSTIVA LEDI: Trebalo je da ga nateram da se odmara. Doktor je rekao
kako je on na izmaku snage i da je u jadnom stanju to što mu je još preostalo
od nje.
NORMAN: Svako bi se tako osećao ako bi morao da pretrpi ono što je on
pretrpeo. Trebalo je da kažete doktoru sve u vezi tih problema...
MILOSTIVA LEDI: Ne. Obični ljudi nikada ne shvataju.
NORMAN: To je tačno. Naročito doktori. Oni nikada ništa ne razumeju. Doñe mi
da udarim samog sebe zato što sam ga odveo u bolnicu.
MILOSTIVA LEDI: Bila je to prava stvar koju je trebalo učiniti.
NORMAN: Nadam se. Doktori. Zamislite samo da pokušate da objasnite nekom
doktoru kroz šta je sve Ser prošao. ,,Pa, vidite, doktore, on pokušava da
angažuje glumce za svoju Šekspirovu trupu ali su svi oni sposobni i najbolji u
uniformama, a pozorišta se bombarduju i ruše do temelja čim ih zakupite, da
ne pominjemo probleme ove nedelje s gospodinom Devenport-Skotom."
Doktori. Sveg bi ga izboli injekcijama pre no što bi uspeli da kažete „Kako vam
drago". Oni samo to znaju. Potkožne injekcije. Da je neki doktor prošao kroz
pola onoga kroz šta je prošao Ser, taj ne bi bio na izmaku snage jer bi mu sve
davno bilo izmaklo.
MILOSTIVA LEDI: Koje su najnovije vesti o gospodinu Devenport-Skotu?
NORMAN: Ako nemate ništa protiv, ja s jednom damom radije ne bih
diskutovao o gospodinu Devenport-Skotu. Ispričaću Medž sve o tome kad bude
Page 4
Ronald Harvud - Garderober
došla. Neka bude dovoljno da kažem da on večeras neće nastupati. Naravno,
ispricao sam Seru. Rekao sam, „Nemojte, molim vas, nemojte dopustiti da vaš
operativni direktor uskače u ulogu Budale u Kralju Liru. Sada je izgubio obojicu
u jednom neposrednom blickrigu, da izvinete na izrazu". (Pauza)
MILOSTIVA LEDI: Medž je u pravu. Nema druge. Moraćemo da otkažemo.
NORMAN: Oh ne, Milostiva Ledi, otkazivanje je tako drastično.
MILOSTIVA LEDI: On je bolestan. Nije nikakav zločin biti bolestan, nije to neka
veleizdaja, nije to slučaj koji zaslužuje smrtnu kaznu, nije dezertiranje pred
neprijateljem. On nije pri sebi. Ne može da radi. Hoće li zemlja prestati da se
okreće? Hoće li nacisti pregaziti Englesku? Jedan Lir manje-više na svetu neće
predstavljati nikakvu razliku.
NORMAN: Ser uvek veruje da bi.
MILOSTIVA LEDI: Koga je stvarno briga hoće li on glumiti ili ne?
NORMAN: Mora da ima nekog. (Pauza)
MILOSTIVA LEDI: Nikada nisam ni pomislila da bi se ovako moglo završiti.
Uvek sam mislila da je neunistiv. Svih tih godina koje smo proveli zajedno. Čini
se kao čitav život.
NORMAN: On i ja smo čak bili i duže. Ovo bi bio prvi put da otkažemo. Hoću da
odem u bolnicu...
MILOSTIVA LEDI: Ne, Normane...
NORMAN: Hoću da sedim kraj njega i budem sa njim i pokušam da ga utešim.
Obično mogu da ga navedem da se osmehne. Možda će kad me ugleda...
MILOSTIVA LEDI: Čak ni meni ne bi dopustili da ostanem. (Norman se bori da
ne zaplače. Pauza.)
NORMAN: Šesnaest godina. Samo kada bih mogao da se setim imena devojke
koja me je u sve ovo uvukla. Ponašala se materinski, male uloge, igrala je u
podeli. Jasno mogu da joj se setim lika. Mogu da je vidim kako stoji tamo, na
drugom peronu u Kruu. Bila je nedelja. Ja sam bio na peronu 4. „Normane",
doviknula je. Zajedno smo nastupali u predstavi u odlasku, na trećoj turneji,
pomagao sam oko garderobe, zamenjivao sam u ulozi Skrabija, stjuarda. Sve
se to dogaña na brodu, znate. Divan prvi čin. ,,Mi smo svi mrtvi, zar ne?" A ja
kažem, „Jesmo, ser, svi smo mrtvi. Sasvim mrtvi." A on kaže, „Koliko ste već
već oh, znate?" ,,Ja, ser? Oh, ja sam još kao mlad umro." A on kaže, „Kuda mi
to plovimo? „ A ja kažem, ,,Na nebo, ser. I u pakao, takode. To je jedno te isto
mesto, znate". Divno. I tako. „Normane!" doviknula je. Kako se ono zvala?
Pridružila se Seru, oh, veoma nadmena, činilo mi se, sanjala je o velikim
ulogama dok sam ja bio u pantomimi i igrao u alternaciji Ružne Sestre. Obe.
„Imaš li stalan posao?", vikala je iz sveg glasa. Eh, dobro. I da skratim ovu
kratku priču, Seru je bila potrebna pomoć u garderobi i neko ko bi mu uopšte
pomagao, ali uglavnom oko bure u Liru. Ovo sam vam već ranije ispričao, zar
ne? Stavio me na timpane, baš tako. Na premijeri, posle scene bure, dok je
čekao da izañe i kaže ,,Ne, ne mogu mi ništa zbog kovanja novca", pozvao me
je k sebi. Kolena su mi klecala. „Jeste li vi večeras bili na timpanima?" „Jesam,
Ser," rekoh, plašeći se onog najgoreg. „Hvala vam", rekao je. ,,Vi ste
umetnik". Oka nisam sklopio. Narednog dana me je upitao da li bih hteo da mu
budem garderober. (Pauza)
Page 5
Ronald Harvud - Garderober
MILOSTIVA LEDI: Moj otac je bio tačno takav. Uvek je preterivao sa svojom
bolešću. Zato sam i pomislila kako to nije nešto jako ozbiljno, pomislila sam...
NORMAN: Medž. Čovek može uvek da je prepozna. Hoda kao da orkestar svira
„Napred hrišćanski vojnici". (Medž kuca na vrata garderobe i ulazi.)
MEDŽ: Ima li novih momenata? (Milostiva Ledi odmahuje glavom.) Bolje da
odemo do upravnika. Možda bi trebalo da poñete sa mnom.
NORMAN: Oh, milostiva Ledi, molim vas, da razmislimo polako, nemojmo da
požurujemo stvari...
MEDŽ (Milostivoj Ledi): Nema druge.
MILOSTIVA LEDI: Medž je u pravu, on je u bolnici. Ne možemo da igramo
Kralja Lira bez Kralja. Niko neće da plati da vidi raspeće dvojice lopova.
Moramo da donesemo nekakvu odluku.
NORMAN: Oprostite, Milostiva Ledi, nije to nekakva odluka koju treba doneti,
radi se o pravoj odluci. Imao sam prijatelja, pre no što mi se lice izboralo, što
se ono kaže, koji je bio jako potišten, tako je bio krhak, prava muka biti s njim
u društvu. Čovek s njim nije mogao biti siguran ni usred autobusa. Ako bi se
desilo da sedi pored vas, ispričao bi vam od a do š o svojoj nesreći izmeñu dve
autobuske stanice ,,po potrebi". Neko ko mu je bio blizak, njegova majka čini
mi se, mada to nikada nije bilo dokazano, razumljivo uznemirena, donela je
odluku. Malo odmora, rekla je, meñu onima koji su isto tako skrajnuti, u Kolvin
Beju, nikada pravi trenutak za to, ne februara meseca, umotan u sivi
prekrivač, i da gleda u sivo more. Strašno sumorno. Draga mama donela je
odluku, ali to je bila pogrešna odluka. Moj prijatelj nikada više nije glumio.
MEDŽ (Milostivoj Ledi): Moramo se suočiti s činjenicama.
NORMAN: Nikada to nisam. učinio u svom životu, Milostiva Ledi, i ne vidim
zasto bih sada počeo. Ja jednostavno volim da stvari budu ljupke. Nikakav bol
- to je moj moto.
MEDŽ: Ali stvari nisu ljupke, Normane.
NORMAN: Nisu, ako se suočite s činjenicama. Ne brine mene da se suočim s
činjenicama, već sa ansamblom. Siroti oni... Šta će biti s njima? A mušterije?
Ovog popodneva bio je red pred blagajnom, ako četiri postarije usedelice
predstavljaju red. Šteta je vratiti im pare, verovatno su ionako imale već dosta
razočaranja u životu. Šta vredi što Ser priča o odgovornosti i službi i borbi i
opstanku, a onda otkažemo predstavu.
MEDŽ (Milostivoj Ledi): To je bolest.
MILOSTIVA LEDI: Šta to?
MEDŽ: Nadati se tako. Mislim da bi ovo trebalo da prodiskutujemo nasamo.
Biću u svojoj sobi. (Odlazi. Milostiva Ledi samo što nije krenula za njom.)
NORMAN: Da, sad, možda i jeste bolest, ali ja sam nešto mnogo gore zaradio
od Sera.
MILOSTIVA LEDI: Šta to?
NORMAN: Gadnu dozu želje da se dostigne nedostižno. (Smeje se, ali se smeh
pretvori u suze. Milostiva Ledi mu priñe.)
MILOSTIVA LEDI: Pre mnogo godina, u ansamblu moga oca. Na repertoaru
škotska tragedija, ime joj se ne pomenulo. Jedan novi Mekdaf. Nije mogao da
upamti tekst. Moj otac je trebalo da ga najuri posle prve probe. Ali ne, moj
Page 6
Ronald Harvud - Garderober
otac je rekao, „Naučiće ga, naučiće ga." Ali nikada ga nije naučio.
NORMAN: Eh sad, to je bila škotska tragedija. Svakome je poznato da je to
najnesrećnija drama na svetu. To je jedino sujeverje u koje apsolutno
verujem. Taj komad bi i dobru vilu pretvorio u zlu.
MILOSTIVA LEDI: U sceni borbe. Taj čovek nije mogao da se seti kako ide ta
borba. Nasrnuo je kad nije trebalo i rasekao lice mom ocu. Desni obraz se
pretvorio u iskrivljenu grimasu. Jedina uloga koja je bila ostala mom ocu da
igra bila je uloga Kalibana.
NORMAN: Nije to isto...
MILOSTIVA LEDI: Biću u sobi kod Medž, ako me neko bude tražio.
NORMAN: Nemojte još donositi odluku, Milostiva Ledi, pustite me da odem do
bolnice, dopustite da vidim kako je on, nikad se ne zna...
MILOSTIVA LEDI: Ja znam. Sada shvatam da sam prisustvovala polaganom
iscrpljivanju. Čula sam šištanje vazduha koji je ispuštao. Okupićemo ansambl
pola sata pre početka predstave. Reći ću im... (Norman se naglo prene.) da se
večerašnja predstava otkazuje, da se angažman okončava... (Teški koraci.
Zgledaju se. Koraci se približavafu. Ulazi Ser sav neuredan. Duga pauza.)
NORMAN: Dobro veče, Ser.
SER: Dobro veče, Normane. Dobro veče, Maco.
MILOSTIVA LEDI: Bonzo, zašto si ovde?
SER: Moje ime je napisano na vratima.
MILOSTIVA LEDI: Jesu li doktori rekli da možeš da odeš?
SER: Doktori! Dželati. Znaš li šta mi je rekao? Onaj mali, ćelavi kasapin, Il
Duce u belom mantilu. „Potreban vam je odmor", rekao je. Da li je to sve?
Kada ti doktor kaže da ti je potreban odmor, možeš biti siguran da on nema
pojma šta ti fali. Sam sam se otpustio iz bolnice. (Plače.)
MILOSTIVA LEDI (Normanu): Telefonirajte bolnici.
SER: Nemojte da telefonirate bolnici. (Plače i dalje.)
MILOSTIVA LEDI: Normane, hoćete li nas ostaviti nasamo, molim vas?
NORMAN: Idem do Medž da joj kažem da postoji izbor. (Norman odlazi.
Tišina.)
MILOSTIVA LEDI (s pravim gañenjem): Nizašta nisi.
SER: Molim te, Maco, nemoj.
MILOSTIVA LEDI: Otkaži predstavu.
SER: Ne mogu. Ne smem. Neću.
MILOSTIVA LEDI: Onda snosi posledice.
SER: A kad to nisam?
MILOSTIVA LEDI: Doktor je obećao da će te zadržati tamo.
SER: Pokušali su da mi daju injekciju. Nisu mogli da me savladaju.
MILOSTIVA LEDI: Gde si bio čitavog dana? Nemoj mi reći da si našao kupleraj
u ovom gradu.
SER: Ne mogu da se setim svega šta sam radio. Znam da me je neko predveče
pratio, ali nisam mogao da vidim koji su to bili nitkovi. Onda su se začule
sirene. Odbio sam da odem u sklonište. Naviknut sam na razrušenu pustoš.
Oštar miris. Suzenje očiju. Gdegod da sam krenuo ja kao da sam čuo neku
ženu kako plače. Najednom, jasno mi se ukazala slika mog oca na plaži u
Page 7
Ronald Harvud - Garderober
blizini Leustofta, kako drži projekte u rukama, i pregleda brodove koje su
sagradili njegovi ljudi. „Glumac?" rekao je. „Nikad. Bićeš brodograditelj kao i
ja." Ali ja sam mu prkosio i izgubio njegovu ljubav. Otac je više voleo da se
ljudi Šćućure od straha. Ali ja sam morao da isplaniram svoj put. Ja odlučujem
kad sam zreo za ñubrište. Ne ti. Niti iko drugi. Ja. (Sedne i gleda netremice.)
MILOSTIVA LEDI: Ja sam bila ta žena koju si čuo kako plače.
SER (doziva): Normane! Normane! (Norman dotrči hodnikom i uñe u
garderobu, za njim ubrzo stiže Medž.)
NORMAN: Ser.
SER: Normane, hoću da budete uz mene.
NORMAN: Da, ser.
SER: Ne napuštajte me, Normane.
NORMAN: Neću, Ser.
SER: Biće mi potrebna pomoć, Normane.
NORMAN: Da, Ser. (Medž kuca i ulazi.)
SER: Medž draga.
MILOSTIVA LEDI (obraća se Medž): Vi razgovarajte sa njim. Ne čuje nijednu
moju reč. Očito nije u stanju...
MEDŽ (Seru): Izgledate iznureni.
NORMAN: To ja zovem taktom.
MEDŽ: Jeste li sigurni da ste u stanju da nastavite večeras?
NORMAN: Ne bi bio ovde da nije, zar ne, Ser?
SER: (Obraća se Medž) Koliko ste već dugo sa mnom, Medž draga?
MEDŽ: Duže od bilo koga.
SER: Koliko?
MEDŽ: Dvadeset godina, skoro dvadeset godina.
SER: Jesam li ikada propustio neku predstavu?
MEDŽ: Niste, ali nikada niste ni bili bolesni. (Ser sedi i gleda netremice. Tiho.)
Želim samo ono što je najbolje za vas.
NORMAN: Najbolje za Sera je da mu se dopusti da se pripremi.
SER: Da se pripremim, da, moram da se pripremim. (Daje im znak rukom da
se udalje.)
MEDŽ: Da se pripremite za šta? (Ona odlazi. Ser sedi i gleda netremice.)
NORMAN: Izvinite, Milostiva Ledi, zar i vi ne treba da se pripremite? (Stavlja
čajnik na malu ringlu na gas)
MILOSTIVA LEDI: Ne mogu da podnesem da ga gledam u tom stanju.
NORMAN: Onda je najbolje da nas ostavite. Imam iskustva sa ovakvim
stvarima. Znam šta je potrebno učiniti. (Ser se suzdržava da ne jeca.)
MILOSTIVA LEDI: Zamislite da se uz ovako nesto budite iz noći u noć. (Ona
odlazi. Norman krišom vadi frtalj bocu rakije i potegne. Vraća bocu u džep i
okreće se Seru.)
NORMAN: Dobro! Da počnemo od početka? (Pauza) Dobro veče, Ser. (Pauza)
Dobro veče, Normane. Kako se osećate veceras, Ser? Malo plačljivo, plašim se,
a vi, Normane? Ja sam vrlo dobro, hvala Ser, proveo sam tako miran dan,
čistio vašu periku i bradu, peglao vaše kostime, prao vaš donji veš. A šta ste vi
radili, Ser? Skakao sam po svom šeširu, Normane. Jeste li i vi? Čudno je raditi
Page 8
Ronald Harvud - Garderober
tako nešto. Sme li čovek da upita zašto? Šta zašto, Normane? Zbog čega smo
skakali po našem šeširu, Ser? Ova konverzacija nije mi mnogo zabavna, nije
mnogo zabavna ni vama, pretpostavljam. (Pauza) Hoćemo li da se durimo
čitave večeri ili ćemo da razgovaramo s našom poslugom? (Pauza) Hoćemo li
da se igramo ,,Na slovo, na slovo"? Vidim svojim malim okom nešto na slovo
G. Znam da nećete pogoditi pa ću vam zato reći. G kao glumac. A glumci
moraju da rade, i glumci moraju da se našminkaju i da se presvuku a onda,
naravno, glumci moraju da glume. Dovraga, madam, gde si stekla to znanje?
Od majmuna, Ser, koji je skitarao po Raju. Ili tako nekakve reči. Nikada nisam
video da čajniku treba toliko da provri. Znate šta, uzmite malo rakije. Prekršite
pravilo, gucnite malo. Malo rakije neće da škodi kao što reče hirurg grobarevoj
udovici. (Nema odgovora. Norman gucne malo rakije.) Ostalo je još manje od
sata. Vama obično treba duže. Hoćemo li da počnemo? (Ser ga pogleda.) Da,
to sam ja, Norman, onaj s melanholičnim očima. (Čajnik vri. Norman spravlja
čaj.) Sačuvao sam svoje sledovanje za vas. Mogu i bez njega. (Nešto pevuši za
sebe, a zatim odnosi šolju Seru.) Pijte! To je čaj. Nije otrov za pacove.
(Norman sedne pored Sera i daje mu da pije čaj.) Tako. To je već bolje, zar
ne? Zar nije? (Ser ovlaži usne.) Hoćete li jedan keksić? Sačuvao sam jedan sa
prijema kod gradonačelnika u Bridlingtonu. Nećete? Zašto onda ti ne uzmeš
jedan, Normane? Mnogo vam hvala, hoću. (Vadi Jedan biskvit iz kutije i jede
ga.) Izvinite što to kažem, Ser, izgleda da nema mnogo smisla što ste se
otpustili iz bolnice, a onda doñete i sedite ovde kao Nioba pre nego što je
pretvore u kamen. Dobro. Hoćemo li malo da se potrudimo? (Ser pokušava da
otkopča kragnu i razveže kravatu.) Dopustite. Zato sam ovde. (Pomaže Seru,
koji naglo sčepa Normana, zarije mu lice u vrat i počne da jeca.) Znam ja kako
je to. Imao sam prijatelja, bio je još gori od vas, i jedino što su želeli s njim da
učine bilo je da ga sklone. A nikome se ne dopada da mu se dešavaju takve
stvari. Tako je bar rekao moj prijatelj. Poslaće vas u Kolvin Bej, a vi znate da u
Kolvin Beju nema šta da se radi. A znate li šta je pomoglo mom prijatelju da se
oporavi? Zvuči glupo. Ponuñen mu je posao. Telegram, da, zamislite, telegram.
Možete li da uskočite u ulogu Skrabija u U odlasku počev od ponedeljka?
Otpustio je sam sebe iz bolnice, baš kao i vi, to je učinio moj prijatelj, otišao
vozom u London, nasao stan u Brikstonu i tako mu je krenulo. Kako vam se to
čini? Ponuda da radi. To je značilo da je neko mislio na njega, a to je velika
uteha. (Ser se odvoji iz zagrljaja.) A sad evo nešto što će vas razveseliti.
Večeras će pozorište biti puno. Svi ti ljudi koji misle na vas i žele da glumite.
(Duga pauza.)
SER: Zaista? Puna sala?
NORMAN: Da počnemo? (Duga pauza.)
SER: Koji je komad večeras?
NORMAN: Kralj Lir, Ser.
SER: Nemoguće.
NORMAN: Mnogo vam hvala, baš lepo, zar ne? Ljudi plaćaju dobre pare da vas
vide, a vi kažete da je nemoguće, zaista baš lepo, meni se ne čini tako.
(Pauza)
SER: Ne želim da me vide.
Page 9
Ronald Harvud - Garderober
NORMAN: Teško kad igrate Kralja Lira i s rasvetom koju koristite.
SER: Ne želim da vidim Milostivu Ledi.
NORMAN: To je još teže pošto ona igra Kordeliju. Malopre ste je videli. Bili ste
nasamo zajedno.
SER: Stvarno? Koji je komad večeras?
NORMAN: Kralj Lir, Ser. (Pauza)
SER: Medž nije bila u pravu.
NORMAN: Često nije.
SER: I ranije sam bivao bolestan. Jeste li me ikada videli u Korzikanskoj braći!
NORMAN: Avaj, nisam, Ser, to je bilo pre mene.
SER: Nastupao sam s upalom oba plućna krila. Zgodno kad igrate Korzikansku
braću. Više bih voleo da imam upalu oba plućna krila nego ovo.
NORMAN: Nego šta? (Ser dopušta Normanu da mu pomogne da se skine.)
SER: Šta me sprečava da se spakujem i odem kući? Zašto sam ovde kad bi
trebalo da spavam? Čak i kraljevi abdiciraju.
NORMAN: Nadam se da je srećan sa ženom koju voli, ja samo to mogu da
kažem, nadam se da je srećan. Hoćemo li da se skinemo? Kad već pričamo o
skidanju, zar večeras nije bila čudna svetlost na Market Skveru?
SER: Ne sećam se da sam bio na Market Skveru.
NORMAN: Čitav dan vam je promakao. Čega se sećate?
SER: Kako šetam, šetam, šetam. Samo kad bih mogao da smislim jedan dobar,
privlačan naslov. Mislim da je Moj život malo prosto, zar ne?
NORMAN: I dalje ni makac, zar ne?
SER: Nije. Danas sam malo pisao. Dve ili tri stranice u vežbanci. Ali ne mogu
da pronañem naslov.
NORMAN: Smislićemo nešto.
SER: Vidite da li mi je još uvek u kaputu. I moje naočare za čitanje. (Norman
traži u džepu kaputa, nalazi vežbanku i polomljene naočare. Daje vežbanku
Seru, a naočare podigne uvis.)
NORMAN: Kroz ove nećete mnogo videti. (Ser lista vežbanku.)
SER: Mislio sam da sam danas pisao. Pogledajte umesto mene. Ima li ičega?
(Norman brzo lista.) Nema. Očigledno nema. Ne može biti da je opet Lir?
NORMAN: Hoćemo li da počnemo s našom šminkom? (Odvodi Sera do
toaletnog stola, ali se Ser naglo zaustavi.)
SER: Gde mi je šešir? Odlazim odavde. Ovde više ni trenutka neću da
ostanem. Okružen sam zmijama otrovnicama, izdaja je na sve strane, neko me
mrvi, krv ističe iz mene. To je prevelik teret. Normane, Normane, ako imate
iole poštovanja prema meni, nemojte ga slušati...
NORMAN: Koga? Koga?
SER: Još, još, još, nejnogu više da pružam, nemam više šta da pružim. Želim
spokojnu starost. Odrastao sam čovek. Ne želim više da iz večeri u veče
farbam lice, da nosim odeću koja nije moja, nisam ja dete koje se oblači za
maskaradu, ovo mi je posao, moj životni posao, ja sam glumac, i šta je koga
briga da li ću ja večeras ili bilo koje večeri da izañem i sebi skratim život?
(Sedne, zarije lice u šake.)
NORMAN: Imao sam prijatelja koji je jednom prilikom rekao, „Normane, nije
Page 10
Ronald Harvud - Garderober
me briga da li tamo ispred pozornice ima samo troje ljudi ili da li se publika
smeje kad ne treba ili se ne smeje kad treba, jedna osoba, samo jedna osoba
će sigurno znati i razumeti. I ja glumim za tu osobu" Eto, to je rekao moj
prijatelj.
SER: Ne mogu da pokrenem ono što se ne može pokrenuti.
NORMAN: O čemu mi to sad?
SER: Ispunjen sam kamenom. Kamen na kamenu. Ne mogu da se podignem.
Taj teret je prevelik. Prepoznajem besciljnost kad je ugledam. Noću sanjam
kako mi neke nevidljive ruke zabijaju drvene kočiće u stopala. Ne mogu da se
pokrenem, a kad pogledam u rane vidim zgusnut, leprozni gnoj. A i san je dug
i zlosrećan. Budim se, sav obliven znojem, otrovan. I čitavog dana u meni neka
vrelina što žeže, potiskujući sve ostalo iz svesti. Šta sam danas radio?
NORMAN: Šetali ste. Mislili ste da ste pisali. Bili ste na Market Skveru. Jedna
žena vas je poljubila u ruku i rekla da ste divni u Korzikanskoj braći.
SER: Otkud znate sve to? Neko je ispričao? (Pauza)
NORMAN: Ne želim da vas požurujem, Ser, ne, lažem, želim.
SER: Mrzim te svinje.
NORMAN: Koga?
SER: On je surov gospodar, previše me goni. Imam previše toga da nosim.
(Medž kuca na vrata. Norman otvara, ali je ne propušta.)
NORMAN: Da?
MEDŽ: Htela bih da ga vidim.
NORMAN: Više bih voleo da to ne učinite.
MEDŽ: Ja sam zadužena za to da večeras podignem zavesu. Nema mnogo
vremena.
NORMAN: Stvari su došle u delikatnu fazu. Ne želim niko da ga uznemirava.
SER: Kakvo je to šaputanje?
NORMAN: Ništa, ništa.
MEDŽ: Da li je počeo da se šminka?
NORMAN: Još nije, ali...
MEDŽ: Shvatate li koliko je kasno? Za koji trenutak će zvoniti prvo zvono.
NORMAN: Znam koliko je kasno.
MEDŽ: Onda ćete vi potpuno snositi odgovornost. (Ona odlazi.)
SER: Ko je to bio?
NORMAN: Došla Medž da kaže da sve ide kao sat. (Zabrinuto gleda na sat.)
Oh, pogledajte! Penjoar! Hoćemo li da ga obučemo da nam bude toplo?
(Pomaže Seru da obuče penjoar.) Šta je važno gde ste danas bili i šta ste
radili? Ovde ste, u pozorištu, živi i zdravi, gde vam je i mesto. A sala puna.
Božanstveno.
SER: Stvarno? Puna sala?
NORMAN: Stajaće i gore na galeriji. (Norman odvodi Sera do toaletnog stola.
Ser sedne i bulji u svoj lik u ogledalu.)
DRUGI ČIN
Iza scene. Mrak. Vazdušni napad i dalje traje. Čuje se Normanov glas.
NORMAN (tiho): Dame i gospodo... (glasnije) Dame i gospodo, sire... sirene su
se upravo oglasile... Vazdušni napad je u toku. Nastavićemo s predstavom. Da
li bi oni da li bi oni koji žele da žive da li bi oni koji žele da odu to i učinili što je
tiše moguće? Hvala vam. (Čuju se zvuci gudačkog kvarteta koji svira finale
izbora iz Mikada. Svetlost na Medž koja stoji u uglu za šaptača. Muzika
prestaje. Aplauz.)
MEDŽ: Spremni. Spremni za zavesu. Svetlost u sali na pola. (Gviri kroz
špijunku u publiku. Žamor pun iščekivanja dopire iz publike.) Šlagvort za
Timpane. (Timpani počinju ravnomernim ritmom.) Gasi svetlo u sali. (Pauza)
Šlagvort za gramofon. (Začuju se zvuci snimljenih fanfara.) Šlagvort za
dobovanje. (Timpani zatutnje. Medž daje šlagvort za zavesu.) Spremni na
sceni. Idemo električari. Diži zavesu! (Svetlost se pojačava i otkriva Normana
koji nosi bič, peškir iposlužavnik na kome se nalaze čaša piva i pufna za
puderisanje. Upravo ulazi iza scene.)
(Sledeće se dogaña na sceni istovremeno dok komad počinje iza scene.)
NORMAN: Džefri, jesam li bio dobar? Ona najava. Jesam li bio efektan?
DŽEFRI: Oh da, stari moj, vraški dobar.
NORMAN: Milostiva Ledi, jesam li bio dobar?
MILOSTIVA LEDI: Bolji od gospodina Davenport-Skota.
NORMAN: Stvarno? Stvarno tako mislite? Bio sam tako nervozan. Mislite li da
je iko primetio onu omašku? ,,Da li bi oni koji žele da žive." Bilo mi došlo da se
zveknem. Jesam li stvarno bio dobar?
MILOSTIVA LEDI: Bili ste dobri.
NORMAN: Je li on nešto rekao?
MILOSTIVA LEDI: Nije.
MEDŽ: Šlagvort za gramofon. (Fanfare) Pripremite se molim, Milostiva Ledi,
pripremite se, Ser. (Fanfare. Trube se oglašavaju preko zvučnika. Milostiva
Ledi izlazi na scenu. Proreñen aplauz.) Šlagvort za timpane, Ser. (Medž okrene
prekidač. Upali se zeleno svetlo upozorenja. Ajrin počinje da udara po
timpanima u sporom ritmu. Medž više puta isključuje i uključuje prekidač od
čega zelena svetlost počne da treperi. Ajrin pojačava ritam na timpanima.)
Spremni, Ser. Slagvort za kraljeve fanfare. (Iza scene čujemo glasove
Glostera, Kenta i Oksenbija (kao Edmunda) kako počinju komad.)
KENT: Mislio sam da kralj više voli vojvodu od Olbanija nego vojvodu od
Konvala.
GLOSTER: Tako nam je uvek izgledalo...
Page 23
Ronald Harvud - Garderober
KENT: Nije li ovo vaš sin, lorde?
GLOSTER: Njegovo vaspitanje, gospodine, palo je meni na teret. Toliko sam
puta crveneo priznajući ga za svoga da sam sad već sasvim oguglao na to.
KENT: Ne razumem vas.
GLOSTER: Gospodine, mati ovog mladića me je razumela, pa joj se stoga trbuh
zaokruglio...
GLOSTER: Ali ja imam zakonitog sina, gospodine, oko godinu dana starijeg od
ovog, koji mi ipak nije ništa draži... Poznaješ li ovog plemenitog gospodina,
Edmunde?
EDMUND: Ne, gospodaru.
GLOSTER: Lord od Kenta. Pamti ga odsada kao mog uvaženog prijatelja.
EDMUND: Na službi vašem lordstvu.
KENT: Moram vas voleti i staraću se da vas bolje upoznam.
EDMUND: Gospodine, trudiću se da to zaslužim.
GLOSTER: Devet godina je bio u inostranstvu, i opet odlazi...
GLOSTER: Dolazi kralj. (Oglašavaju se velike fanfare. Norman pokušava da
pomogne Seru da ustane. Ser ostaje u sedećem položaju i nastavlja da drhti.)
NORMAN: Ser, vaš šlagvort. (Ser se ne pokreće. Ajrin nastavlja da udara u
bubnjeve.) Milostiva Ledi je ušla. Sasvim lep aplauz. Sada je red na vas.
Idemo, Ser. (Fanfare prestaju. Ser se i dalje ne pomera. Medž isključuje
svetiljku za šlagvort a Ajrin prestane da udara bubnjeve. Medž prilazi Seru i
Normanu.)
MEDŽ: Vidite? Šta sam rekla.
NORMAN: Molim vas, Ser, preklinjem vas.
NORMAN: Red je na vas. Red je na vas. (I Medž i Norman pokušavaju da ga
odvedu na scenu.) Molim vas, Ser, vaš ulazak. Gospodin Oksenbi je prinuñen
da improvizuje. (Pokušavaju da podignu Sera na noge. On nekontrolisano
drhti.) Ser, domoroci počinju da se komešaju (Obraća se Medž.) Oglasite
ponovo fanfare. (Medž prilazi Ajrin i šapuće joj uputstva. Norman podiže Sera
na noge. Ser ponovo sedne. Negde u blizini eksplodira bomba. Norman ponovo
podiže Sera na noge i vodi ga ka sceni. Oksenbi dolazi sa scene iza kulisa.)
OKSENBI: Hoće li da doñe ili neće?
NORMAN: Hoće! (Oksenbi se vraća na scenu.)
MEDŽ: Pustite kraljeve fanfare ponovo kao šlagvort. (Fanfare se oglašavaju.
Sasvim blizu ponovo eksplodira bomba.)
NORMAN: Borba i opstanak, Ser, gledalište je puno. (Ser dolazi k sebi.)
„Dovedi gospodare Francuske i Burgundije.
GLOSTER: Dolazi kralj. (Tišina)
OKSENBI: Učini mi se da video sam kralja.
KENT: I meni se učini.
OKSENBI: Učini mi se da sam ga video, njegova povorka oformljena, stotinu
vitezova u njegovoj pratnji, smrknuto su izgledali, njihove prigušene boje u
tonu sa sumornom pustarom koja je naše kraljevstvo.
MILOSTIVA LEDI: Kralj, moj otac, bio je, činilo mi se, iza mene. Od našeg
logora napredovali smo, na pristojnom rastojanju, ja napred, kakav je naš
običaj. Možda je zastao da se odmori, jer starost nema gipkost mladosti.
Page 24
Ronald Harvud - Garderober
(Žamor iz publike.)
OKSENBI: A! Čini mi se da vidim kralja… Nije, prevario sam se… Gospodaru, s
tvojim pristankom otišao bih njegovom visočanstvu, tamo da saznam kako
napreduje… Uveravaju me, gospodaru da kralj zaista dolazi. (Obraća se Medž)
Šlagvort za vitezove. Šlagvort za vitezove.
MEDŽ (Vitezovima): Idite. Idite. (Isključi šiagvort svetiljku. Ajrin prestane da
dobuje, otrči da uzme mapu i stane spremna za svoj ulazak.)
NORMAN (Obraća se Ajrin): Uñite, za ime boga. (Ajrin izlazi na scenu. Ser stoji
kao da je na ivici stene. Zatim zakorači na scenu. Veliki aplauz. Tišina, Norman
i Medžzabrinuto posmatraju. Norman vadi novu bocu rakije i dobro povuče.
Zatamnjenje. Bombe i protivvazdušna artiljerija i dalje se čuju. Prigušena
svetlost. Norman, Medž, Džefri i drugi posmatraju pozornicu i čuju Serov glas.
Svetli zelena svetlost i Norman trese limenom tablom za grmljavinu. Vazdušni
napad se nastavlja dok se Ser vraća iza scene. Svetla.)
MEDŽ: Spremni za buru. (Čuje se sirena za „Kraj uzbune ".)
SER (gleda put neba): Svinje! Baš kad ti trebaju oni pobegnu.
MEDŽ: Ide bura. (Okrene prekidač. Zasvetli crvena šlagvort sijalica. Zelena
svetlost za upozorenje. Počinje grmljavina, Norman i Ajrin zajedno rade na
mašinama. Ser i Džefri odlaze na scenu. Milostiva Ledi posmatra scenu.
Oksenbi stoji po strani, takode posmatra. Milostiva Ledi pritrči ekipi za
grmljavinu.)
SER: Dovedi gospodare Francuske i Burgundije, Glosteru.
GLOSTER: Hoću, gospodaru.
SER: Sada, naš tajniji otkrićemo smer. Dajte mi tu mapu...
SER: Ne, neprirodne veštice, obema
Osvetiću se, da če ceo svet...
Učiniću stvari koje, ne znam još
Ali će one biti strahovite.
Ne mislite da ću plakati; ne, neću.
Ja imam mnogo razloga za plač
Ali ovo srce raspašće se pre
U sto hiljada komada, no što će
Zaplakati. O, budalo, poludeću!
KENT: Za dokaz da sam mnogo više no što
Spoljašnost mi kaže, otvorite ovu
Kesu i uzmite što ima u njoj.
Vidite li Kordeliju a vi ćete je naći,
Ne bojte se ovaj prsten joj pokaž’te.
Ona će vam reći ko je onaj čovek
Koga još ne znate. Do vraga s ovom burom!
Idem da tražim kralja.
PLEMIĆ: Dajte mi ruku. Imate li još što reći?
KENT: Nekoliko reči važnijih od svih
Dosadašnjih: potražimo kralja
Toga radi poñite u tom pravcu vi,
A ja ću ovuda; ko ga prvi nañe
Page 25
Ronald Harvud - Garderober
Nek vikne drugoga.
SER: Duvajte, vetri, da obrazi vam prsnu... (Buka nepogode zaglušuje njegov
glas.)
MILOSTIVA LEDI: Glasnije! Glasnije! (Vraća se da posmatra scenu dok se
grmljavina pojačava. Milostiva Ledi vraća se ekipi.) Glasnije, glasnije, on želi
da bude glasnije! (Buka se povećava. Norman radi besomučno. Milostiva Ledi
ponovo im prilazi.) Glasnije! Glasnije! (Norman i Ajrin daju sve od sebe.
Oksenbi, koji ih posmatra, prcuzima metalnu tablu za grmljavinu. Milostiva Ledi
preuzima mašinu za vetar. Stvara se zvuk snažne nepogode. A kada zvuk
postane nadmoćan i najglasniji: zatamnjenje. Ser dolazi besan iza scene.
Svetlost obasjava Sera i Normana.)
SER (lud od besa): Gde je bila nepogoda? Ja tražim provale oblaka i uragane, a
dobijem kišu koja sipi i zviždukanje. Zahtevam gromove što cepaju hrastove, a
vi mi odgovarate muvljim prdežima. Ja sam bura! Ja sam vetar i kišica i vatra i
tutnjava a ne dobijem ništa sem nekakve prigušene pogrebne dobose.
Svemogući Isuse, Bože oprosti im jer ne znaju šta čine. Ogluveo sam od
šapata. Normane, Normane, sve ste mi pokvarili. (Ser umaršira u svoju
garderobu a Norman ga prati.) Bio sam tamo, na dohvat, samo me je trebalo
podstaći naviše i slavu bih mogao da uberem, a tamo nije bilo ničega, nula,
tišina, povetarac, pljusak, sudar vate, treperenje leptirovih krila. Hoću buru, a
ne da rominja kiša. Nešto se mora učiniti. Zahtevam da saznam šta se večeras
dogodilo s burom! (Ser se strovali na kauč.)
NORMAN: Zadovoljan sam što ste zadovoljni. Ne sećam se da se nekada niste
žalili kada ste zaista bili dobri, a večeras, čovek bi slobodno mogao da kaže bez
straha da će da pogreši, potpuno ste se uneli u ulogu. Odmorite se sada. (Ser
se zavali. Norman ga pokrije pokrivačem, obriše mu čelo i čini sve da mu bude
udobno. Zatim uključi ringlu na gas tako da čajnik provri, pravi čajza Sera i
da?e mu da pije.) Imate pauzu i sve ono što govori Gloster pošto ga oslepe,
pre vašeg teksta ,,Ne, ne mogu mi ništa zbog kovanja novca." Pokušajte da
zaspite. Progurali ste ili ste progurani kroz sve ovo, štagod da vam se više
sviña i potreban vam je mir, kao što gluvonemi reče klavir-štimeru. Milostiva
Ledi misli da ste večeras bili moćni, stvarno, tu je reč upotrebila, moćan.
Naravno, ja ne mogu da komentarišem scenu bure, ali sam ipak čuo, „O, ne
rasuñujte o tome šta treba". Da se čovek naježi. Nikada vas nisam video tako
ispunjenog onim pravim, da izvinite na izrazu, Ser. A zar Džefri nije bio okretan
kao Budala? Za čoveka njegovih godina. Stalno se držao zadnjeg dela scene,
nijednom nije upao u vaše svetlo, mnogo manje je smetao nego gospodin
Davenport-Skot. U svakom pogledu. A sad da vam ispričam nešto neobično. U
sceni bure, kada smo ludeli od bubnjanja, a ja morao da skačem izmeñu lima
za grmljavinu i timpana kao žongler s gumenim loptama i palicama, gospodin
Oksenbi nam je pritekao u pomoć, a da ga nismo ni zvali. Treskao je i praskao
potpuno predano. Ni reči nije rekao, jednostavno je pomogao kad je pomoć
bila potrebna. Kasnije, baš pred pauzu, ja sam mu zahvalio. „Jebi se", rekao je,
što nije bilo lepo, i dodao prezrivo, ,,Ne znam zašto sam pomagao." A ja sam
rekao, „Zato što smo mi jedna bratija, a vi ste jedan od nas uprkos sebi
samom." Stvarno, to sam rekao, potpuno miran. Odšepao je, oborene glave, i
Page 26
Ronald Harvud - Garderober
da je imao običaj da gunña on bi gunñao. Smrknuto. (Pauza) Još čaja? Da li
spavate, Ser?
SER: Da me tako gone. Mrzim te svinje.
NORMAN: Koga? Koga to mrzite? Kritičare?
SER: Kritičare? Da mrzim kritičare? Prema njima osećam samo sažaljenje.
Kako čovek može da mrzi bogalje, mentalno zaostale i mrtve? Kopilad jedna.
NORMAN: Koga onda?
SER: Šta koga onda?
NORMAN: Koga onda to mrzite?
SER: Pustite me da se odmorim, Normane, morate prestati da me stalno
ispitujete, pustite me da se odmorim. Ali me ne ostavljajte dok spavam. Ne
ostavljajte me samog. (Pauza) Ja sam istrošena snaga. (Pauza) Dani su mi
odbrojani. (Tišina. Norman ga posmatra, zatim vadi svoju bocu s rakijom i vidi
da je prazna. Na prstima izlazi iz sobe. U hodniku sretne Milostivu Ledi koja
nosi torbicu s priborom za šivenje.)
MILOSTIVA LEDI: Da li spava?
NORMAN: Mislim da spava.
MILOSTIVA LEDI: Sedeću uz njega.
NORMAN: Nemojte ga probuditi, molim vas, Milostiva Ledi. Tako je umoran.
(On ode. Milostiva Ledi ulazi u Serovu garderobu i namerno pravi buku. Ser se
prene.)
SER: Moj šlagvort?
MILOSTIVA LEDI: Nije. Još je pauza. (Ona sedne i počne da krpi triko.) Moram
neke stvari da kažem.
SER: Kaže mi Norman kako misliš da sam večeras bio moćan.
MILOSTIVA LEDI: Tako nešto nikada nisam rekla. Izmišlja koješta. (Pauza)
SER: A šta to imaš da kažeš?
MILOSTIVA LEDI: Ono što stalno pričam.
SER: Znaš moj odgovor.
MILOSTIVALEDI: Naporno si radio. Uštedeo si. Što je dosta dosta je. Večeras,
kad budeš govorio pred zavesom, objavi.
SER: Ne mogu.
MILOSTIVA LEDI: Nećeš.
SER: Nemam izbora.
MILOSTIVA LEDI: Umrećeš. Ili ćeš na kraju potpuno onemoćati. Pa, to je tvoja
stvar. Ali mene nećeš povući za sobom.
SER: Bespomoćan sam, Maco. Radim ono što mi se kaže. Uzmičem od straha,
plašeći se da će me bičevati. Progone me.
MILOSTIVA LEDI: Progonjen, ne. Tvrdoglav, da, svirep, da, nemilosrdan, da.
SER: Nemoj!
MILOSTIVA LEDI: Za jednog glumca imaš bedan nedostatak uvida. Iskoristi
svoju maštu, upotrebi svoje nadahnute talente, pokušaj da osetiš ono što ja
osećam, ono što sam ja prinuñena da proživljavam.
SER: Pa to i činim. Ali mi je potrebno da si uz mene, ona koju dobro poznajem,
prava.
MILOSTIVA LEDI: Pored tebe sam i krpim triko. Dobro znana, sasvim prava. Ja
Page 27
Ronald Harvud - Garderober
jedino tražim, Bonzo, da sada prestanemo. Večeras. Krajem nedelje. Ali dosta
je bilo. Više ne mogu da podnesem.
SER: Kada bi bilo moguće...
MILOSTIVA LEDI: Moguće je...
SER: Nije...
MILOSTIVA LEDI: Ti obmanjuješ samoga sebe i nikog više.
SER: Ako je to tačno zašto sam onda ovde, dok bombe padaju, rizikujući život
ili da budem osakaćen, zašto? Ne po izboru. To mi je dužnost. Moram da
održavam veru.
MILOSTIVA LEDI: Muda Marjanova.
SER: Šta?
MILOSTIVA LEDI: Ništa ti ne radiš što ti nije u interesu. I sve druge vučeš za
sobom. Mene. Vezanu lancima. Čak ne ni po zakonu.
SER: Da li bi ti brak predstavljao nekakvu veliku razliku?
MILOSTIVA LEDI: Pogrešno si shvatio. Namerno.
SER: Trebalo je da je nateram da se razvede od mene.
MILOSTIVA LEDI: Nisi dobio razvod zato što si želeo da dobiješ titulu viteza.
SER: Nije istina.
MILOSTIVA LEDI: Istina. Ti znaš šta ti je najvažnije. Sve što činiš radiš za
svoje dobro i ničije tude. Pričaš tu da te neko nagoni. Uspevaš da zvučiš kao
neki nezainteresovani scenski radnik. Ništa ti ne radis što nije u tvom interesu.
Samo za sebe. Ti. Jedino.
SER: Maco, molim te, ja tonem, ne guraj me dublje u mulj...
MILOSTIVA LEDI: Ser. Milostiva Ledi. Izmišljotine. Za ime Boga, pa ti si
trećerazredni glumac-upravnik na bednoj turneji po unutrašnjosti, a ne
nekakav Kolos koji korača uskim svetom. Ser. Milostiva Ledi. Pogledaj me.
Krpim triko. Pogledaj se. Lirova koliba pravi je luksuz u poredenju s ovim.
SER: Čudim ti se, Maco. S nasleñem koje imaš. Tvoj otac je bio istog soja.
Ogrnut purpurom.
MILOSTIVA LEDI: Ogrnut purpurom. Istog soja. Služba. Celog sam života to
slušala. Moj otac je isto tako govorio kao da je presuñivao o apostolskom
nasleñu.
SER: Nije mi dobro, još treba da proživim pola Lirovog života, treba da te
uzmem u naručje, još treba da urličem, urličem, urličem i opet da govorim.
MILOSTIVA LEDI: Ser. Milostiva Ledi. Mi smo predmet podsmeha. Nikada ti
nećeš dobiti titulu viteza zato što Kralj ne poseduje mač sa dve oštrice. Jedina
počast koju ćeš ikada dobiti jeste kada izañeš na pozornicu, a mi se svi
poklonimo. (Tisina.)
SER: Sećaš li se, pre više godina, jedna od naših Gonerila, ona visoka, lepa
crnka s grčkim nosem...
MILOSTIVA LEDI: Flora Bejkon.
SER: Je li tako, da, možda i jeste. Flora. Sećaš li se one večeri kada sam se
prilično grubo poneo prema Normanu zato što mi je izvrnuo naopako triko za
vreme brze promene u Lutajućem Jevrejinu? Ili je to bilo u predstavi Prekrstiti
se? Nije ni važno. Napala me je. ,,On može da vam bude sluga", rekla je, ,,ali
on je ljudsko biće." A onda, Normanu, rekla je, „Zašto ga ne napustite? Zašto
Page 28
Ronald Harvud - Garderober
se mirite s time?" A Norman je rekao, ,,Ne paničite. Ponaša se prema drugima
kao i drugi prema njemu. Mora na nekome da se iskali." Bio je u pravu. To su
kazne za težnje i ambicije: tvrdoglavost, netolerantnost i neutrošena energija.
Njih je tako teško podnositi da vera, borba i dužnost moraju biti reči koje se
koriste umesto njih. Njih je tako teško podnositi da drugi, koji nisu tako
prokleti, moraju da pate u njihovom prisustvu. Norman shvata. On zna da to
nisam ja već ono što mi je dano, nešto što izbija iz mene, preneto na mene
nemilosrdno. Flora Bejkon nije shvatala. Nazivala me je goničom robova. Zašto
sam li je uopšte primio u službu?
MILOSTIVA LEDI: Njena majka bila je Ledi Bejkon. Uložila je 200 funti u trupu.
SER: Svojevremeno sam uposlio i dobar broj boljševika. Gonič robova? Ja?
(Duga pauza) Večeras mi se učinilo da sam ga sebi razjasnio. Ili video sebe
onako kako me on vidi. Izgovarajući tekst, „O, ne rasuñujte o tome šta treba",
najednom sam se odvojio od sebe. Moje su misli letele. I ja sam posmatrao s
velike visine. Nastavi, kopile jedno, kao da sam to izgovarao ili čuo. Nastavi,
moraš još više da daš, ne zastajkuj, još više, još više, još više. I posmatrao
sam Lira. Svaka reč koju je izgovorio bila je novosmišljena. Nisam znao šta će
se kasnije dogoditi, kakva ga je sudbina očekivala. Ta agonija nastala je u
trenutku glume. Video sam starca, a taj starac bio sam ja. I znao sam da je
bilo još toga što će se tek dogoditi. Ali šta? Blaženstvo, delimični oporavak, još
bola i smrt. Znao sam da sve to tek treba da vidim. Izvan mene, shvataš li?
Izvan mene. (On ispruži ruku. Ona je ne prihvata.) Ne napuštaj me. Lakše ću
se odmoriti ako ostaneš. Od mene nemoj tražiti nemoguće. Inače, znam, bez
tebe, u mraku, videću zaključana vrata, okrenutu tablu u izlogu, zatvoreno,
otišao, i navučene roletne.
MILOSTIVA LEDI: Ostaću dok se Norman ne vrati.
SER: Duže. Mislio sam duže. Molim te. Molim te, Maco. Ohrabri me, osećam
neku mučninu...
MILOSTIVA LEDI: Mučninu, da, pa i ja je osećam. Muka mi je od hladnih
vozova, hladnih čekaonica, hladnih nedelja na stanici u Krevu i hladne hrane
noću. Muka mi je od pakovanja i raspakivanja i noći provedenih u krpljenju.
Muka mi je od mirisa kostima koji trule i naftalina. A više od svega mi je muka
da iz nedelje u nedelju čitam da sam jedva zadovoljavajuca, prestara, najbolja
izmeñu onih loših što igraju sporedne uloge, da ti nisam ravna, nedostojna
tvoga talenta, muka mi je što moram da pokazujem odvažno lice. (Pauza)
Trebalo je da te ostavim u Baltimoru na poslednjoj turneji u Americi. Trebalo je
da prihvatim ponudu gospodina Feldmana i prihvatim zapad dvadesetog veka.
(Pauza)
SER: Feldman je mislio da ne bih dobro izgledao na filmu. Svinja. Mrzim
bioskop. Verujem u žive stvari.
MILOSTIVA LEDI: Kako brzo čovek gubi svoj lep izgled.
SER: Nisu napravili dovoljno veliku kameru koja bi mogla mene da snimi.
MILOSTIVA LEDI: Ne bih imala ništa protiv skromnog uspeha.
SER: Zašto su dali plemićku titulu onom kepecu Arturu Palgrouvu nikada neću
shvatiti. „Ustanite, ser Arture", reče kralj. „Ali, ser, ja nisam klečao." Ni jedan
jedini put u svojoj čitavoj karijeri on nije promolio nos van Londona.
Page 29
Ronald Harvud - Garderober
MILOSTIVA LEDI: Meni se svidela Amerika.
SER: Mrzeo sam te svinje. (Kucanje na vratima.)
AJRIN (van scene): Oni koji počinju u drugom činu, molim vas, Ser.
SER: Sad moram da se odmorim, Maco. Treba mi mir.
MILOSTIVA LEDI: Ti jedino želiš da dobiješ svoju slavljeničku tortu i da je
pojedeš.
SER: Ne vidim nikakvu svrhu da čovek ima tortu, ako neće da je pojede.
(Smeje se. Vraća se Norman.)
NORMAN: Je li sve veselo?
SER: Umete li vi da kucnete kad ulazite?
NORMAN: Molim vas, Ser, nemojte tako pred Milostivom Ledi. Malo sam cunjao
naokolo. Samo da čujete šta tamo napolju misle. Ovakvu pauzu još nikada
nisam video. Mikelanñelo, Vilijam Blejk, Bog sveti zna na koga ih sve
podsećate. Neki jadan momak, pilot, glava mu u zavojima, plakao je u baru na
galeriji, a tešio ga je jedan postariji čovek, nekad je bio plav, sada je sed, suva
koža i nežne ruke, koji je stalno ponavljao, „Dosta, dosta, Ivline, pa to je samo
komad," što meni nije ličilo na utehu uopšte, jer da to nije bio komad „Dobro,
dobro, Ivline" ne bi ni bio toliko uzbuñen.
SER: Mikelanñelo, stvarno su to rekli?
NORMAN: I Blejk.
MILOSTIVA LEDI: Idem u svoju sobu.
SER: Molim te ostani.
MILOSTIVA LEDI: Moraš da se odmoriš, Bonzo, je li tako, Normane?
NORMAN: Jeste, mora.
SER: Maco... (Ona ode.) Budite pažljivi prema Milostivoj Ledi.
NORMAN: Ja sam uvek pažljiv prema Milostivoj Ledi.
SER: Naročito pažljivi.
NORMAN: Zašto?
SER: To doba života.
NORMAN: Hoćete da kažete sva se zajapuri i ima vrtoglavice.
SER: Postala je veoma zaokupljena sobom.
NORMAN: To mi izgleda kao da je neki jak napad promene.
SER: Budite pažljivi. Ne želim da je iko povredi.
NORMAN: Spavajte sada. Želite li još nešto?
SER: Samo zaborav.
NORMAN: To će doći pre ili kasnije. Nadam se kasnije. Probudiću vas dovoljno
rano tako da imate dosta vremena da uñete fantastično okićeni divljim cvećem.
Laku noć, buve vas jele celu noć. (On ode. Ajrin, s tijarom u ruci, pojavi se i
posmatra Normana kako izlazi. Ser se trgne, ustane i priñe vratima, otvori ih i
nañe se licem u lice s Ajrin.)
SER: Dovedite Medž. (Ajrin otrči Ser nalazi svoju vežbanku pa, naprežući se da
vidi, počne da piše. Nekoliko puta počne loše. Ulazi Medž. Ajrin čeka napolju s
tijarom. Medž kuca na vrata garderobe i ulazi.)
MEDŽ: Izvolite?
SER: Dobro ide, čini mi se...
MEDŽ: Sem vašeg prvog ulaska.
Page 30
Ronald Harvud - Garderober
SER: Priñite. (Ona priñe.) Držite me za ruku. Molim vas. (Uhvati ga za ruku.)
MEDŽ: Kao led je.
SER: Hladna od straha.
MEDŽ: Čega ste se uplašili?
SER: Od onoga što će tek doći.
MEDŽ: Vi znate s kime razgovarate, zar ne? To sam ja, nije to neko na koga
treba da ostavite utisak.
SER: Govorim iz srca. Nikada se ranije nisam osećao tako usamljen.
MEDŽ: Molim vas, treba da vodim predstavu... (Pokušava da se oslobodi.)
SER: Slušajte me. Kažem da sam uplašen od onoga što će doći i tako stvarno i
mislim. Zato što mi je prvi put u životu budućnost sakrivena. Ne vidim
prijatelje. Ne greje me druženje. Poznajem samo strašnu usamljenost.
MEDŽ: Čovek se izlaže takvoj opasnosti ako se bavi ovim poslom. (Oslobodi
se) Zvali ste me? U vezi s čime?
SER: U vama vidim jedinog pravog prijatelja.
MEDŽ: Moram natrag u svoj ugao.
SER: Dvadeset godina, rekoste dvadeset godina?
MEDŽ: Da.
SER: Jeste li bili srećni? Da li se isplatilo? (Pauza)
MEDŽ: Ne, nisam bila srećna. Da. Isplatilo se. (Pauza)
SER: Medž draga, svojim testamentom ostavio sam vam svealbume sa
isečeima iz štampe...
MEDŽ: Ne želim da čujem šta ste mi ostavili svojim testamentom...
SER: Isečei koji obuhvataju čitav život, jednu celu karijeru. Pobožno sam ih
čuvao. I dobre i loše prikaze podjednako. Nema tako mnogo loših. Pričajte o
meni ponekad. Pričajte lepo o meni. Glumci nastavljaju da žive jedino u
sećanju drugih. Pričajte lepo o meni.
MEDŽ: Ovo je smešan razgovor. Vi ste usred predstave Lira, a igrate manje
mehanički nego što ste to činili u poslednje vreme, a govorite kao da
organizujete sopstveni pomen.
SER: Najdivnija stvar u životu jeste da vas se drugi sećaju. Pričajte lepo o
meni. Vama će verovati.
MEDŽ: Sećaće vas se. (Pauza)
SER: Medž draga, imam nešto za vas. (On otvara kutiju na svom toaletnom
stolu i nalazi prsten.) Hoću da uzmete ovaj prsten. Ako nešto što čovek
poseduje može da bude dragoceno onda je ovaj prsten najdragocenija stvar
koju posedujem. Ovaj prsten nosio je Edmund Kin u komadu čiji naslov
predstavlja prikladnu posvetu onome što osećam: Nov način da se plate stari
dugovi. Kad budete govorili o njemu, recite da smo ga Edmund Kin i ja nosili.
(On joj stavlja prsten u ruku. Ona pokušava da ne pokaže svoja osećanja.)
Jednom sam, pre više godina, imao nameru da vam ga dam, ali onda ste bili
mlañi, pa sam pomislio da biste me pogrešno shvatili.
MEDŽ: Da. Ako muškarac pokloni ženi prsten onda, se to lako može pogrešno
shvatiti.
SER: Znam da o meni misle da sam bezosećajan, ali ja nisam slep.
MEDŽ: Ne. Ja sam uvek znala da ste vi svesni šta jedna usedelica koja stoji po
Page 31
Ronald Harvud - Garderober
strani oseća. (Pauza) Imali ste pravo što pre više godina niste dali prsten. Tada
sam živela u nadi. (Pauza) Bar sam vas viñala svakoga dana, bila vam od
koristi. Pomirila sam se s onim što mogu da dobijem. Uvek sam bila svesna
svojih ograničenja.
SER: Vi ste jedina koja me zaista, iskreno voli. (Ona mu vraća prsten i brzo
izlazi izsobe. On stavi prsten na prst. Okrene se vežbanci i nastavi da piše.
Ajrin nežno kuca na vrata.) Ko?
AJRIN: Ajrin. Vraćam vam tijaru, Ser.
SER: Udite. (Ona ulazi u sobu.) Spustite je. (Ona to učini. On i dalje piše.
Pauza.)
Page 42