Gdje Sunce Ne Grije Smail Çekiç

2 Ibrahim Čikić
Izdavač
UNIVERZITET U SARAJEVU
Institut za istraživanje zločina protiv
čovječnosti i međunarodnog prava
SARAJEVO
Za izdavača
Prof. dr. Smail Čekić
Urednik
Prof. dr. Faruk Dalagija
Recenzije
Prof. dr. Milan Popović
Stamenko Fišer
Lektor
Azra Fišer
DTP
Ali Čikić
GDJE SUNCE NE GRIJE 3
Ibrahim Čikić
GDJE SUNCE
NE GRIJE
TRAGIČNA ISPOVIJEST O JEDNOM VREMENU I
SUDBINI IMENA KOJE NOSIMO
Treće prošireno izdanje
Sarajevo 2012.
4 Ibrahim Čikić
6 Ibrahim Čikić
8 Ibrahim Čikić
10 Ibrahim Čikić
ČIŠĆENJE HRAMA
„I dođu u Jerusalem. On (Isus) uđe u Hram i stade istjerivati one

koji su prodavali i kupovali u Hramu. Isprevrta stolove mjenjačima
novca i klupe prodavačima golubova; i nije dopuštao da iko pronese
išta kroz Hram. Poučavao ih je govoreći: „Nije li pisano: Dom moj
zvat će se Dom molitve svim narodima?“ A vi ste učinili od njega
pećinu razbojničku“.
(Marko, 10-12)
12 Ibrahim Čikić
PRVI DIO
S J E Ć A N J A
14 Ibrahim Čikić
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Bože, blagoslovi Muhammeda, roba Svog i poslanika

Svog, i čeljad kuće njegove čistu, i odaberi roditelje moje,
oca Avdulaha i majku Samiju o Bože, za čast s Tobom i bla-
goslov od Tebe, o Najmilosniji od milosnih! Amin! El-Fatiha
16 Ibrahim Čikić
Zahvaljujem Allahu i prizivam Ga upomoć u onome što odbija i udalju-

je šejtana i čuvam se od zamki šejtanskih i prepredenosti. Svjedočim da nema
boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed rob Njegov i poslanik Njegov,
mir neka je Allahov na nj i potomstvo njegovo čisto!
“Svijet je ovaj doista okrenuo leđa i navijestio odlazak svoj, dok je

Svijet budući zasigurno najavio dolazak. Znajte!
��
Danas je dan pripre-
me, a sutra dan utrke. Mjesto napredovanja je džennet, dok je krajnost
džehennem. Zar nema nikog da prije smrti svoje ponudi pokajanje nad
pogreškama svojim?! Ili, zar nema nikog da poduzme djela čestita za sebe
prije Dana obračuna?!”
“Iako Bog daje vrijeme tlačitelju, kazna Njegova ga neće poštedjeti.
On ga motri iz zasjede na prolazu puta njegova i s mjesta gdje se grlo steže.”
(Imam Ali, Bog blagoslovio njega i njegovu časnu i čistu porodicu)

(Staza rječitosti)
18 Ibrahim Čikić
Ibrahimovi roditelji, otac Avdulah (Avdo) i majka Samija (Samka)

1950 godina

DJETINJSTVO
Mjesec je juli 1994. godine. Već pola godine nalazim se u bjelopolj-

skom istražnom zatvoru, zgradi koju sam Bog zna koliko puta šetajući
Nikoljcem i Obrovom vidio. Kakvih bi sve sudbina punih jada i čemera
insan mogao čuti od ljudi koji su se na pravdi Boga u njemu našli. Do kraja
života su nosili teret u svojim napaćenim dušama, tako da se njihovom
smrću sve zaboravilo. Davno je neko pametan rekao: “Ono što se ne zapi-
še, kao da se nije ni dogodilo!” Težak život praćen silom i nepravdom, koji
traje više desetljeća na prostorima ex-Jugoslavije, početkom devedesetih
preraste u državni teror. Zlo se brzinom epidemije proširi prostorima dra-
ge nam domovine, zahvati i moj rodni grad i napaćeni Sandžak.
Sudbina se poigra sa mnom tako što i mene dovede među napaćene
duše. Zatvor je napravljen po završetku Drugog svjetskog rata. I dan-da-
nas među zatvorenicima kruži priča da je Nijemac koji ga je projektovao,
kada je vidio kakav je kazamat napravio, izvršio samoubistvo. Napravljen
je u obliku kvadrata, na dva sprata i sa upravnom zgradom koja je na sa-
mom ulazu u zatvor i koja se da vidjeti sa ulice. Gledano sa ulice, sasvim
obična zgrada koja čak i ne bi podsjećala na zatvor da nije visoke metalne
ograde i rešetaka na prozorima. Ispred zgrade nalazi se veliki parking. To
je ono što se može vidjeti sa nikoljačke ulice. Kada se čovjek uspenje uz
Obrov, vidi da je uz upravnu zgradu, a u pravcu Lima, ograđen visokim
zidinama sa tri strane, a iznad zida vidi se samo krov zatvora, koji odaje
utisak kvadrata. To je ono što se da primijetiti dok je čovjek na slobodi.
No, tek kada se čovjek nađe u njemu, vidi kakav je to kazamat i koliko je
bio u “pravu” Nijemac koji se poslije njegova projektovanja ubio. Da nije
električnih sijalica koje ima svaka ćelija, izgledao bi kao neki sibirski za-
tvor. Kada se uđe u upravnu zgradu, vidi se dugačak hodnik koji se pruža
lijevo i desno od ulaza, a ispred ulaza se nalazi ogromna i jaka metalna ka-
pija, visoka nekoliko metara. Kada se otvori ta kapija, na nekoliko metara
paralelno od nje nalazi se još jedna slična njoj. Kada se i ona prođe, uđe
20 Ibrahim Čikić
se u malo dvorište kvadratnog oblika u kom je krug širine jednog metra

i prečnika desetak metara, a služi za šetnju zatvorenika. Tačno naspram
ulazne kapije nalazi se zatvorska kuhinja, te nekoliko kupatila i vešeraj na
prvom spratu, a lijevo i desno od kuhinje nalazi se red ćelija samica. Lijevo
i desno od ulazne kapije su stepenice koje vode na sprat, a gore se nalaze
grupne ćelije. Zatvor je tako napravljen da ne postoji nikakva mogućnost
da se unutar njega čuje bilo kakav zvuk koji podsjeća na civilizaciju. Dio
neba koji se vidi iz zatvora toliko je mali da čovjek ne može povjerovati
da se tako malo neba vidi iz zatvorske unutrašnjosti. Čak ni Obrov, koji je
jako visok, ne može se iz zatvorskog kruga vidjeti. Sunce nikada ne može
progrijati u dvorište, gdje je vječiti hlad i zahać. Ćelije su posebna priča
i njih ću drugom prilikom opisati. Spratne ćelije, ili kako ih komandiri
zovu grupne jer imaju više kreveta, za nijansu su bolje i lakše od ćelija
samica, mada i one imaju svoju priču.
Ležim u ćeliji br. 1. duga je oko pet, a široka tri i po metra. Na sredini
velika teška metalna vrata, a sa lijeve i desne strane dvokrilni prozor. U
njoj su tri kreveta i lavabo. Mala i velika nužda obavljaju se u kanti. Tu se
boravi dvadeset i četiri sahata, ako se izuzme pet minuta što te za vrijeme
ručka izvedu u šetnju u već pomenut prostor. Ležim na krevetu i gledam
njegovu konstrukciju koju je dobro zahvatila hrđa, a šušta je sva ispucala
tako da je jako neudoban čak i za sjedenje. Ustajem i zagledam uzglav-
lje, ispod prstiju osjećam da je neko nekad nešto napisao. Zagledam se
i sa ogromnim naporom, iz blizine, uspijevam pročitati: Rići. Sâm sam
u ćeliji i to me ime navede na razmišljanje. Rići je bio moj komšija. Jako
dobar momak. Bez oca, kojeg nije ni zapamtio, rastao je uz majku. Bio je
izuzetno jak i vrlo hrabar. Bio je malo živahniji od ostalih momaka u čar-
šiji i ponekad, kada bi se napio, znao je slomiti čašu u hotelu “Sandžak”,
što je bio dovoljan razlog da ga organi reda, tako su se u to vrijeme zvali,
privedu, zatvore i prebiju na mrtvo ime. Pravo ime mu je bilo Hajrudin.
Ubijen je početkom osamdesetih, u najboljoj mladosti, od strane jednog
Crnogorca koji ni jednog dana nije odležao zbog tog ubistva. Zvanično
saopštenje organa reda bilo je da ne znaju ko je ubica, iako je bilo mnogo
svjedoka i dobro se znalo i ime i prezime krvnika.
Rasli smo u istoj mahali, gdje smo se često igrali. Bio je omiljen
među svima. Srednjeg rasta i jake, pravilne građe, silna momčina. Toliko
je bio dobar da bi i posljednji zalogaj iz usta dao drugu.
…Naviru sjećanja. Stara vijugava ulica popločana kockom, lijepih
trotoara i čista, prolazila je ispred moje kuće. To je glavna saobraćajnica
za more, Kosovo i dalje. Zvala se Kula, tako je i sada zovu, samo što sada
nema kocke i pola nekadašnjih kuća, ali ostali su isti saobraćajni problemi
od prije četrdesetak godina. U tom vaktu, kada bismo mogli zaboraviti
stradanja jadnih Bošnjaka, Bijelo Polje je bilo jedna jako prijatna urbana
sredina koja je i pored akcije rušenja turskih građevina, mezarja i ostalih
istočnjačkih obilježja, zadržala islamsku odoru i znak raspoznavanja. Ta-
kođer je postojala i duša čaršije, koja je ubijena negdje krajem osamdese-
tih godina, pred početak krvavih događaja koji su pratili raspad bivše nam
domovine.
Čaršija se nalazila nekako po sredini grada, između gornje i donje
mahale. Njeno rušenje trajalo je godinama, dugo je odoljevala razaranju,
ali je sačuvala ljepotu orijenta do početka sedamdesetih, kada je potpuno
izmijenila izgled i u potpunosti porušena. Svaka mahala sama po sebi bila
je neispričana priča puna mistike i ljepote prošlih vremena. Mahale su
imale svoja obilježja po čemu su dobile imena. Nazivi mahala imali su
utjecaja na karakterne crte momaka i djevojaka. Zahvaljujući takvom od-
nosu prema mahali komšija je imao vrijednost svetinje. Kakva su to lijepa
vremena i adeti bili. Znalo se gdje se šta može naći, gdje kakav majstor
radi, gdje se može igrati lopte, ašikovati, klikera igrati, kupati itd. Rijeka
Lim davala je posebnu draž nekadašnjem Akovu, kome su i ime nasilno
promijenili u Bijelo Polje, a kako ime, tako i izgled.. Bjelopoljac koji godi-
nama nije dolazio u svoj rodni grad, samo zahvaljujući Obrovu, Marinoj
Ravni i Limu, danas bi prepoznao svoje rodno mjesto. Svaka kuća imala je
svoju avliju i bašču, tako da smo svi uređivali svoje bašče s ranog proljeća
i takmičili se u tome čija će biti ljepša i bolja. Okolna mjesta su bila pra-
vi dragulji. Lješnica, Rakonje, Pruška, Rasovo, Nedakusi... bila su toliko
lijepa i prijatna da i danas, kada se sjetim te ljepote, osjetim miris liva-
da, bašči punih šljiva i raznovrsnog voća. Često sam imao prilike slušati
pjesmu od čaršijskih momaka kada bi išli da se najedu šljiva. “Štuca mi
se, štuca mi se, pominju me šljive, čak iz Pruške iz Gligove njive!” Pjevan-
je pomenute pjesme uvijek je završavalo odlaskom u šljive i obaveznim
kupanjem na Limu. Ljepota Lima je posebna priča. Modrozelenu boju
Lima, specifičnog mirisa ikre, zahvatao bih rahmetli majci da pravi kahvu,
kada smo išli na teferič na Malo polje ili Prštavac, nikada neću zaboraviti.
Dok su razvaljivali čaršijsko jezgro, rušili obale Lima i raskopavali lijepe
okolne livade, rastao sam gledajući kako ubijaju ljepotu koja se ne može
nikada više povratiti.
Suviše sam bio mali da bih shvatio odakle taj nagon za rušenjem i
zatiranjem svega što ima neku svoju prepoznatljivost i što je svojstveno
samo po sebi. Tek mnogo godina kasnije, gledajući razaranje bivše nam
22 Ibrahim Čikić
domovine, shvatio sam odakle taj rušilački nagon prisutan u nutrinama

mojih komšija s kojima sam mnogo hljeba i soli skupa pojeo. No, ništa se
ne može do kraja uopštavati, niti generalno određivati. Prelamati.
Mahala u kojoj sam rastao bila je klasična muslimanska, prepoznat-
ljiva po avlijama, manjim baščama i bunarima koje je imalo skoro svako
domaćinstvo. Kuće su bile sagrađene od kamena, i to širokog od 80 cm
do 1m, a u njih su bile smještene hizbe i hambari. Drugi sprat je bio na-
mijenjen za stanovanje, a sagrađen je od čatme, sa prelijepim dolapima,
hamamima i mutvacima. Unutrašnjost kuća je ispunjena takvim ljepota-
ma namještaja, koje su od kuća pravile topli dom. Sve je bilo popunjeno
minderima, tegarama, ibricima, đugumima, seharama, maštrafama, saha-
nima, ćasama, testijama, kalufli jastucima, ćilimima, serdžadama, ponja-
vama, lambama i ritama kojim je bilo zastrto stepenište i dihvana. Avlije
su bile popločane kaldrmom između koje nije bilo ni najmanje travke, a
u malim cvjećnjacima razno cvijeće kao što je karanfil, bulbul, hašimbeg,
zumbul i jorgovan. Bašče su imale uglavnom dunju i pašinku jabuku, kruš-
ku ramadanliju, po koju šljivu, te džanariku.
Malo bogatije kuće imale su i velika imanja po Lješnici, Rakonjama,
Pruškoj, Nedakusima i ostalim prigradskim naseljima koja su se uredno
obrađivala. (Različitim pritiscima i prevarama od strane komunističke
vlasti SFRJ, ono što nisu opljačkali agrarnom reformom, Bošnjacima je
oduzeto na ovaj perfidni način). Nama djeci posebnu radost predstavlja-
le su zime sa velikim snjegovima što su tada padali, koje su bile karak-
teristične po mahalskim klizanjima, kako u šklavrnjama, na čeleklicama,
sankama, sličugama i razno-raznim skijama napravljenim od taraba. Ljeta
su bila interesantna po kupanjima na Limu, kako na Sinjavcu tako i na
Ciganskom, Patkovoj otoci, Idrinskom, Činovničkim bukovima, Maloj i
Velikoj Ćebi, Sofrici, Gredi i ostalim nadaleko čuvenim kupalištima.
Posebnu draž čaršiji davali su stariji ljudi, koji su znali mnogo hićaja,
priča historijskog sadržaja, anegdota… Čaršiju su krasila i davala joj po-
sebnu čar i ljepotu sijela koja su se dugo opirala televiziji, glavnom uzroku
prestanka okupljanja i sastajanja ljudi po komšiluku. Islamska arhitektura
odiše “pobožnom čamoćom,” zatvorenoj šutljivosti koja se otvara, kon-
templacijom. Tišinom.
Tako je nekako izgledalo Bijelo Polje, u kratkim crtama, kada sam
bio dječačić.
Sjećanja naviru kada sam sa, sada rahmetli, Hajrudinom išao na nji-
vu koju smo imali u Lješnici. (Tada je Lješnica bila u vlasništvu Bošnjaka
i imala samo 3-4 pravoslavne kuće). Vreo ljetnji dan, babko (babo) sa svo-
jim prijateljima okopava kukuruz na Hadžilarskoj livadi. Pjesma odliježe

Lješnicom, povremeno prekidana šalama koje se u trenucima odmora
čuju sa raznih strana.
“Deder, Šućrijaga, tako ti Boga, ispričaj nam onaj tvoj doživljaj sa
partizanima”, viče neko iz kukuruza.
Šućro, jako vrijedan i radan čovjek, nadaleko čuven po svom pošte-
nju, krupan, jakih ruku i ramena, lijepog lica sa blagim crtama na kome su
bore ostavile dubok trag, kao i težak život koji je imao radeći u najmu da
bi prehranio svoju porodicu u kojoj je bilo dosta čeljadi. Radio je svojski,
bio je cijenjen među ljudima po poštenju i karakteru. Vrisak zadovoljstva,
svojstven samo njemu, mogao se čuti na udaljenosti od nekoliko kilome-
tara kažu, čak do Rijeke, gdje mu je bila i kuća.
Ramaga, bapkov svojta, komšija i dobar prijatelj, po zanimanju pe-
kar koji je život proveo radeći u pekari, u noćnoj smjeni, da bi prehranio i
odgojio sedmero svoje djece kojima je dao mogućnost školovanja na be-
ogradskom univerzitetu. Za razliku od Šućra, bio je koščat i mršav, ali vri-
jedan u svim poslovima koje je obavljao. Njegov imenjak Ramo Sejdović-
Hasanbegović iz Vraneške doline, kao dijete preživio je pokolj muslimana
u Šahovicima, tada mu je poklana cijela porodica. Čitav život, do pred
samu smrt, proveo je u Šahovicima radeći kod uglednih domaćina kako
bi zaradio za koru hljeba da se prehrani i smještaj koji su mu prilikom rada
kod njih davali. Izuzetno vrijedan, osrednjeg rasta, bez jednog oka koje
je, kako je sâm pričao, izgubio prilikom prelaska Albanije. Nikada se nije
ženio, a želja mu je bila da se ukopa u vraneškoj dolini, kako se ne bi raz-
dvajao od svojih predaka, koji su svi tamo ukopani. Lijepog lica sa dugim
brcima, odavao je izgled pravog gorštaka.
Čovjek koji je čitav svoj život proveo u radu a da pri tom nije ama
baš ništa stekao. Jako pošten i cijenjen među ljudima, iako nije imao ni
škole ni nekog obrazovanja. Životom školovan, ipak je znao sačuvati i čast
i ponos. Jer, oni koji imaju iskustvo ili pamet obično su siromašni.
“Deder, Hočko, zapjevaj nam jednu, Bog ti dao, samo za pjesme i
sevdaha si i rođen”, ču se da reče neko iz kukuruza, što on jedva dočeka
i poče pjevušiti sevdalinku koju je samo on znao pjevati na takav način.
Prijatan glas razvi se livadom, praćen od ostalih prisutnih, koji jedva do-
čekaše da zapale cigar i da popiju Šefove kisele, koju sam ja donosio sa
ostalom djecom iz komšiluka. Hočku je pravo ime bilo Muharem, ali po-
što je volio mujeziniti u džamiji, dobio je nadimak Hočko, što je njemu
prijalo i pričinjavalo zadovoljstvo. Omalehan rastom i dosta nježan, volio
je sevdah iznad svega, tako da kud god bi hodio, lagahno bi pjevušio. Zbog
24 Ibrahim Čikić
svoje vesele naravi rado je dočekivan u svakom domaćinstvu i ljudi su ga

jako voljeli. Znao je razgaliti svakog koga bi pritisla neka briga ili poteš-
koća, tako da su se ljudi otimali oko njega. Njegova kuća je bila otvorena
za svakog i svaki musafir je bio dobrodošao. Nikada nikog nije vratio sa
praga, a tu njegovu osobinu naslijedila su i njegova djeca.
Posjedaše svi ukrug i otpoče muhabet, dok je majka postavljala sofru
da bismo ručali. Izuzetno vrijedna i zdrava žena koja nije znala za odmor,
a koju su svi poznavali po tome što se nikada nije žalila na umor. Vesele
naravii, vazda spremna za pjesmu i šalu, iako je imala dosta težak život
odgajajući petero djece i vodeći računa o domaćinstvu. Lijepa, okretna i
takve naravi, bila je omiljena u komšiluku. Poče postavljati sofru i iznositi
ono što je u svojoj kući u Bijelom Polju napravila i sama donijela do Lješ-
nice, udaljene nekoliko kilometara. Poče vaditi pite, đuveče, sarme, grah,
salatu i tatlije. Po spremanju hrane bila je nadaleko čuvena.
“Deder bujrum”, začu se njen glas. Nije morala ponoviti svoj poziv,
svi kao jedan posjedaše oko sofre.
“Aman Samka, Bog ti dao dobro, pa nismo u prviče, a ni u kući! Kako
si samo ovo donijela?” zavika Šućro.
“Bujrum, bujrum”, reče ona, “nije to ništa, a ni vi mi niste ko mu dra-
go.” Počeše kašike zveckati o sahane i počeše jesti gladni ljudi, umorni od
rada. Gostoprimstvo je uvijek toplina, trebalo bi da bude.
“Eh, jadni svijetu”, poče Ramo Sejdović svoju priču.
“Radio sam cijeli svoj život kod Srba u Šahovicima, ali nikada ni-
sam vidio ovakve sofre kao kod Samke. Kod njih je tradicija da naprave
kačamak, zaspu ga sirom i kajmakom, naprave od njega grudvu, stave ti
to u torbicu pa jedi sokole kad ogladniš. Kad su neki veći radovi, onda se
zakolje ovca, nakriža krtole u kazan, skuha i daje radnicima i onim koji su
došli pomoći. Čudan je to narod, moj sokole”, reče. “Svi su oni gore na
našoj zemlji, ama baš svi. Neki kažu da su nešto za nju platili nekom od
potomaka čuvenih Muslića, Hasanbegovića, Čokrlija, Kalića, Babajića i
drugih, ali Bog mi duša, lažu. To im kažu i pošteni Crnogorci kojih je sve
manje među njima. Sve je to opljačkano od Bošnjaka koji su do 1924-te
živjeli u Vranešu. Tada je došlo do ubistva Boška Boškovića, i to od strane
Srba kako bi se taj momenat iskoristio za pokolj muslimana. Jer sve velike
stvari počinju malim stvarima.
“Kako, Ramo, zaboga”, upita Muharemaga, “kako da ga njegovi ubi-
ju?” Hočko, koji se nije plaho razumio u politiku i razne igre koje ona zna
napraviti, izrazom lica koje poprimi oblik začuđenosti ostade zabezeknut,
iako je Bog zna koliko puta do sada čuo bar sličnu priču.
Ramo, onako plećat, jakih ruku i divovskih prsa, sa gustim brcima

koji su mu prelijepo krasili izborano i vjetrom i suncem opaljeno lice, a je-
dino preostalo oko zračilo blagošću i pored svih nedaća koje su ga zades-
ile u životu, mehko nastavi kao da priča samome sebi.
“Jeste, slušao sam na sijelima dok sam bio još sasvim mlad. Ma šta
mlad, skoro cio život koji sam proveo gore u najmu, pogotovu kad bi bile
duge zimske noći i kada se nije imalo šta raditi po polju. Tada bi se zamet-
nule razne priče i događaji, tako da sam imao šta čuti i saznati. Jeste, jeste,
Boško je bio jako azgin Srbin koji je zadavao jade kako Bošnjacima tako i
Srbima i Crnogorcima. On se, navodno, družio sa muslimanima i bio kao
njihov prijatelj, ali im nikad nije dobro mislio. To njegovo “prijateljstvo”
skupo su plaćali naši naivni age i begovi. Age i begovi koji su imali ogrom-
na prostranstva zemlje i velika bogatstva u zlatu i malu mislili su da će tako
sačuvati svoje glave i svoja bogatstva, a prije svega udoban i rahat život.
Slabo su ti oni mislili na budućnost i događaje koji su slijedili. Poslije od-
laska Turaka sa ovih prostora i nekakvog nazovi lijepa života mislili su da
su se oni time zadovoljili i da će njih mirne i poštene ostaviti da na miru
žive sa njima u dobrim komšijskim odnosima. Nije da nisu imali osnove
da tako razmišljaju. Pa, lijepo su oni držali svoje čipčije, dali im svu zemlju
i hajvan na upravljanje kao da je njihovo dobro, s tim što su davali jednu
polovinu agama i begovima. Koliko će koji od čipčija dati agi zavisilo je
od njihovog poštenja. Age i begovi su bili zadovoljni koliko god bi im
donijeli prihoda, jer nijedan nije znao koliko čega i koliko hajvana ima u
svom vlasništvu. Imali su dovoljno da troše i da budu rahat. Politika ih ni-
kad nije ni zanimala, niti su se mnogo bavili njom. Mislili su da će, ako sve
prepuste njima, biti ostavljeni na miru. Kad bi bilo glasanje, glasali bi za
one koji su bili na vlasti, nikad protiv, i time pokazivali kako su oni lojalni
građani. Kako li su samo jadno razmišljali?!” opet za sebe reče Ramo pa
nastavi: “Kako su Srbi i Crnogorci dobri političari jer je među njima dosta
pismenih, znali su na koji način očistiti Bošnjake iz Vraneša, a da ih to sku-
po ne košta, a i Boško im se dobro zamjerio zbog svog bahatog ponašanja.
Riješili su da ga oni ubiju, a za to ubistvo optužit će muslimane i naše ju-
nake Huseina Boškovića i Jusufa Mehonjića. To da ga nisu Bošnjaci ubili
znaju i mala đeca po Vranešu i u to nema nikakve sumnje. Danas o tome
pričaju pošteni Srbi i Crnogorci. Poštenih ima i među njima, ljudi koji
nisu bili za to, ali su u manjini i niko ih nije pitao.
Uglavnom to su oni dobrostojeći koji se bave nekim poslom, tako
da imaju sopstveni kapital. Njima nije do pljačke tuđega jer znaju da je
oteto prokleto, a i pamte korektan odnos Bošnjaka dok je Turska bila na
26 Ibrahim Čikić
ovim prostorima. Kad je Boško ubijen, dato im je tri dana da rade šta god
hoće sa nama i da nikom neće polagati račune za tako nešto. Dobar motiv
za pokolj bio je dogovor među dušmanima da sve ono što neki pojedinac
opljačka ili ubije nekog agu ili bega pripada njemu lično, tako da nije bilo
teško organizovati i podići ljude, čak i one koji nisu imali namjeru ratova-
ti, ma kakvo ratovanje, hoću reći klanje. Nije se tu imalo protiv koga rat
voditi, to je bio narod koji nije imao nikakvog oružja, osim neku kubu-
ru ili pušku starije proizvodnje koju su koristili kad bi pijani šenlučili, i
to uvijek u prisustvu dušmana. Neorganizovanost i nepovjerenje koje je
vladalo među nama, a u dobrom dijelu i zavist i ljubomora, doprinijeli su
takvom kraju. Ma nije, bolan, tu bilo među nama ni neke muslimanštine
ni neke nacionalne svijesti pa da smo ih izazvali time. Jok, bolan ne bio”,
nastavi Ramo karakterističnim vraneškim akcentom, koji je i dan-danas
specifičan na tim prostorima i koji su prihvatili i očuvali krvnici i njihovi
nasljednici. Znaju se čak i imena i prezimena onih koji su počinili ta zlod-
jela i danas se njihovi potomci ponose njima.
“Neću ove rede pričati o sudbinama pojedinih ljudi, nego ukratko
o onom šta se desilo i kakve je posljedice ostavilo na nas. Ko je ugrabio
pobjeći, pobjegao je, ostavljajući sve ono što je imao. Neko u Tursku, a
neko u Taslidžu, Akovo, Bosnu i Bog zna gdje sve nismo stigli. Tako, moj
Avdo”, obrati se mom ocu, pa nastavi: “A sa svog se ide samo kad se mora.
Od tada u Vranešu više nema muslimana, iako još stoje naše kuće, groblja
i temelji od džamija!”
Slušao sam ovu Raminu priču tada kad sam još bio dijete a i kasnije
kao odrastao momak. Imao je izvanrednu moć pripovijedanja i opisivanja
prošlih vremena i događaja. Prava milina je bila njega slušati. Imao je što-
šta kazati, jer kako je sâm govorio za sebe, dosta toga on tuvi u svojoj glavi
od prošlog vakta i zemana. Znao je da propovijed ima snagu i moć.
Avdo, moj otac, po zanimanju šnajder, bio je krupan i dosta vrijedan
čovjek. Znao je sašiti sve što bi ljudi od njega tražili. Dobro se razumio i u
ostale poslove. Veoma inteligentan, vjerski i nacionalno svjestan, uvijek je
držao do svojih običaja koliko je to tada bilo moguće. Imao je dosta hri-
šćana svojih prijatelja koji su ga jako cijenili i poštovali. Tek kasnije sam
shvatio da je razlog tom njihovom uvažavanju bio taj što je stalno bio u
vjeri i držao se propisa onoliko koliko je on razumio. Znao je mnogo priča
iz prošlosti, a bio je i glumački nadaren, tako da bi često izvodio pokoji
skeč. Čitav svoj život proveo je u radu i nikada nije zavisio niti čekao bilo
kakvu pomoć.
Mnogo je volio siromahe i često ih dovodio kući. Svaku priliku bi ko-
ristio da im se nađe pri pomoći, da im nešto sašije ili da im pomogne oko

dobijanja penzije, socijale, ljekarske pomoći, te u slučaju drugih životnih
problema sa kojim su se često susretali u životu. Bio je jako omiljen među
ljudima, a i djeca su ga veoma voljela. Dok je god mogao, obrađivao je je-
dinu preostalu livadu u Lješnici i nije je htio za života prodati. Posljednjih
nekoliko godina prestao je raditi na zemlji, ali je davao jednom čovjeku da
je održava da ne podivlja.
Mnogo lijepih trenutaka sam proveo na toj livadi i za nju me vežu
uglavnom lijepe uspomene. Iako su bila teška i mučna vremena, mi nika-
da nismo ni u čem oskudijevali. Uvijek je kuća bila puna svega, a tome je
doprinosila i majka koja je umjela sve to rasporediti i sačuvati.
“Znam, Ramo, znam, ali ja sam čuo i drugih priča, i to od poznatih
muslimana. Pa može li bit’ da su ga naši ubili?” ponovi pitanje dobri Mu-
harem-aga.
A naše i njihove, treba mjeriti samo djelima, težnji ka dobrom. Jer,
ponekad je najudaljeniji blizak, a bliski tako udaljen.

Ramo Sejdović Hasanbegović
Photo by Ibrahim
1972.
28 Ibrahim Čikić
Panorama starog Bijelog Polja (Arhiva)

STVARNOST
Lupa i zveket ključeva, buka koju su komandiri pravili prilikom ot-

ključavanja ćelija, prekide moja sjećanja na prošlost i vratih se u stvarnost,
gdje sam se već duže vrijeme nalazio ne znajući koliko dugo će ta stvar-
nost trajati i da li ću ikada živ napustiti ovaj kazamat.
Škripa teških željeznih vrata je poseban dodatni pritisak na psihu, i
to je namjerno tako i urađeno kako bi se ubila svaka nada zatvorenika u
slobodu, i kako bi ti i na taj način stavili do znanja da si tu lišen svih ljud-
skih i svakih drugih prava. Jer, vrata su izlaz u svijet. Vanjski!
Svaki komandir je priča za sebe i među njima je teško izdvojiti nekog ko bi
bar malo ličio na čovjeka (mislim na onih četvericu koji su nas prvih šest mje-
seci otključavali). Uglavnom sam ja te ljude poznavao od ranije, jer su to moji
sugrađani. Ali tolika halabuka je podignuta našim hapšenjem i lažnim novinar-
skim izvještavanjem, kako elektronskih, tako i printanih medija, da su se ko-
mandiri prosto takmičili u zagorčavanju zatvorskih nam dana. Ratnohuškačko
novinarstvo početkom devedesetih je generator svih zala na ovim prostorima.
Uđe komandir Petrović vodeći za sobom nekog čovjeka, pri tom me
ne pogledavši, i ljubaznim riječima se obrati onom kojeg je doveo.
“Izaberi sebi krevet i lijepo se smjesti, a ja ću ti čim ti tvoji donesu od
kuće nešto, odmah donijeti. Nemoj se sekirati, nećete vi dugo ovdje ostati.”
Srdačan pozdrav između njih i vrata se ponovo zatvoriše. Ćelijom
zavlada mučna tišina, ničim remećena. Pošto sam imao strašnih problema
sa očima (uslijed torture i stradanja koje sam preživio prilikom hapšenja i
mučenja u Foči), slabo sam vidio i vrlo teško mogao razlikovati stvari oko
sebe. Vidio sam figuru čovjeka, ali nisam mogao procijeniti ni starost, a ni
izgled novopridošlog, iako je bio svega oko jedan metar udaljen od mene.
“Dobrodošao junače!” prekidoh mučnu tišinu.
“Ja sam Ibrahim, a ti?”
“Zdravo”, reče, “ja sam Zoran Grndov.”
Po glasu zaključih da je mlađi čovjek, a po naglasku da je negdje iz
okoline Bijelog Polja.
30 Ibrahim Čikić
“Kojim dobrom, junače?”, upitah, ali Zoran ne odgovori.

Zavlada ponovo mučna tišina. Samo što se uz škripu i zveket
zatvoriše velika vrata kroz koja se ulazi u zatvor, a dvorištem se začu glas:
“Zorane, stani na prozor da ti kažem nešto!” Isti glas prozva još tri imena,
govoreći im isto. Zoran se primače prozoru, pope se na klupu koja je služila za
sjedenje zatvorenika, odškrinu jedno krilo dvokrilnog prozora i kaza:”Reci!”
“Nemoj da ste bilo šta priznali, nemaju dokaza da smo mi to uradili. Za
par dana idemo kući, nemojte se sekirat ni za šta”, začu se opet isti glas. Zoran
mu saopšti da nema problema, a isto se ču i od ostale trojice sa raznih strana
zatvora. Pričali su prilično dugo a da ih pri tom niko od komandira nije ni
pokušao prekinuti, pa čak ni opomenuti, iako je stalno na karauli koja je bila
na upravnoj zgradi i gledala u zatvorsko dvorište, bio prisutan jedan stražar
naoružan puškom. Ovakav vid komunikacije nama uhapšenim za navodno
nasilno stvaranje i otcjepljenje države Sandžak bio je najstrožije zabranjen, i
svaki pokušaj ovakvog razgovora bio prekidan u samom startu na jako bru-
talan i vulgaran način. Po završenom dogovoru i dobijenim uputstvima kako
se ponašati za vrijeme koje će provesti u zatvoru, Zoran se vidno raspoložen
vrati i sjede na ivicu kreveta. Moram iskoristiti ovu priliku. Jedini način da do-
bijem bilo kakve informacije koje se tiču života izvan zatvorskih bedema bio
je upravo ovaj. Zorana moram iskoristiti da saznam šta se dešava vani. Kakva
je situacija, šta se priča o nama, kad će suđenje, kako se živi napolju, jednom
riječju: hiljadu kako i isto toliko zašto? Imao sam advokata kojeg mi je porodi-
ca angažovala i koji me za šest mjeseci nije ni jednom posjetio, a nisam mogao
ništa čitati i doista sam bio u totalnoj izolaciji. Ovu priliku nisam smio nikako
propustiti jer već nekoliko mjeseci, a možda i više, nije bilo novopridošlih u
mojoj ćeliji, tako da nisam znao ama baš ništa o stvarima i životu koji se od-
vijao iza zatvorskih zidina. Tišina. Zoran leže na krevet i zaspa kao top. Blago
njemu, pomislih, već šest mjeseci nemam sna, samo misli i briga. Nije me
strah za moju sudbinu. Ne razmišljam o sebi. Nisam ja više važan.
Ja sam bio i prošao, tako razmišljam već duže vrijeme. Šta je sa ostalim
Bošnjacima vani? Kakva li je njihova sudbina? Šta se njima sprema? Šta će
biti sa mojom porodicom, braćom, sestrom, ocem, majkom, suprugom i
malim Alijem? Potpuna neizvjesnost i moja bespomoćnost zbog situacije
u kojoj se nalazim zadaju mi velike brige i navode na razmišljanja. Kakva
je situacija u Bosni? Kako se drži Armija Bosne i Hercegovine? Da li su u
stanju pružati otpor fašističkim Miloševićevim zlikovcima? Mnogo pitanja,
jer tako je uvijek kada je čovjek svjestan konačnog kraja ili mu se nalazi u
samoj blizini. Kraj se veže za početak.
HAPŠENJE
Sjetih se svoga hapšenja, torture kroz koju sam prošao i odnosa koman-
dira prema meni i ostalim uhapšenima i njihovog odnosa spram Zorana i
njegove družine. Bio je četrnaesti dan mjeseca Ramazana, četvrtak, februar
1994-te godine. Ležim u svojoj kući i meditiram u obrednom postu. Zah-
valjujem Allahu na blagodatima koje mi je pružio. Čini mi se da su mi sve
dove i želje ispunjene i da se već nalazim u dunjalučkom džennetu. Poslije
mog dugogodišnjeg momkovanja, Gospodar svjetova podario mi je hanumu
uz koju sam našao smiraj i sreću, a dao mi je i sina. Nadio sam mu ime Ali.
Znam da će nas Gospodar na Sudnjem Danu, prozivati po imenu najstarijeg
djeteta. ��
Zato nam je i Kur’anom, a i Sunnetom naređeno da djeci dajemo li-
jepa imena. Mislim da sam tu obavezu i Sunanet po tom pitanju u potpuno-
sti ispunio. Ima pedeset dana i jako je miran i umiljat. Svaku večer otkada se
rodio probudi se u vrijeme noćnog namaza i da mi do znanja da je vrijeme
ustajanja na molitvu. Tada sam mislio da sam dobio sve ono što sam želio i da
će moja sreća vječno trajati. Gospodar iz ljubavi kuša vjerujuće.
Zvono na vratima prekide moje meditiranje. Ustajem i otvaram vra-
ta. “Selam!”, govori mi brat Elmedin, “evo se dijeli u Crvenom Krstu po-
moć za izbjeglice, pa hajde da odemo i uzmemo za Rabiju.”
“Eto, Edo, samo da se umijem i obučem pa ću te ja zvati.” U to
vrijeme bilo je jako teško doći do brašna i ostalih životnih namirnica.
Međunarodni Crveni Krst je preko lokalnih ogranaka Cvenog Krsta di-
jelio pakete izbjeglicama iz Bosne. Zbog velike inflacije i nestašice koja
je tada vladala na našim prostorima, dobro je valjala i pristajala ta vrsta
pomoći. Mnoge porodice koje su primile izbjeglice i ukazale im svoje
gostoprimstvo, zbog neimaštine koja je tada vladala nisu morale makar
brinuti kako da se snabdiju bar brašnom. Cijena tovara brašna tada je bila
dosta visoka, tako da bi taj paket bio dobrodošao gost u svakoj porodici.
Moj brat Edo uvijek je vodio računa da mi se nađe pri ruci i da mi
pomogne da donesem ono što se tada davalo. Uglavnom je babko išao po
taj paket i on je vodio brigu o tome, tako da bi sav višak jedva čekao da po-
32 Ibrahim Čikić
dijeli onima za koje je on mislio da im treba pomoći. Tog dana nije ga bilo
u kući, tako da sam ja pošao sa Erkom do Crvenog Krsta. Ulazim unutra
i pitam se sa onima koji su u tom trenutku bili prisutni. Ne primjećujem
ništa posebno što bi mi nagovijestilo da će to biti jedan od najtežih dana
u mom životu. Nisam mogao ni pomisliti da do mog povratka kući može
da prođe punih 307 dana, da će naredni dani i mjeseci biti teški, krvavi
i vrlo mučni. Dok sam čekao da dođem na red, iznenada upada desetak
milicajaca različitih uniformi, strijeljajući prisutne pogledima. Među nji-
ma prepoznajem lokalnog radnika DB-a koji ima nadimak “šerif ”. Zove se
Zoran Lazović.
Prije nego što je prešao u DB, radio je u fabrici “Imako”, ali je svojim
ekstremnim i šovinističkim ponašanjem i transformacijom od Crnogorca u
velikog Srbina, od portira dogurao do radnika operativca u gradskom DB-u.
Pokazuje glavom prema meni. Kao razjareni šakali, baci se njih nekoliko na
mene i bukvalno me odniješe do landrovera parkiranog ispred ulaza u Crveni
Krst. Od Crvenog Krsta do milicijske stanice nema više od kilometra puta,
a za to vrijeme su me nekoliko puta pretresli, ne mogavši da vjeruju da kod
mene nisu mogli pronaći ništa od oružja. Pitam Zorana šta sve ovo znači, a
on odgovara:
“Vidjet ćeš vrlo brzo, balijo, mudžakedinu jedan.”
Sa naglaskom koji je svojstven našim seoskim komšijama pravoslavne
vjeroispovijesti, izazvao je u meni smijeh. Tom karakterističnom seljačkom go-
voru često su se smijali i građani pravoslavne vjeroispovijesti. Odvode me pra-
vo u ćeliju zgrade u kojoj se nalazi milicija a da mi niko od njih nije ništa, mimo
onog što je Zoran rekao, još kazao. Ubacuju me u ćeliju i zatvaraju vrata. Osta-
jem sam. Ćelija nema svjetlosti niti prozora, u njoj vlada potpuni mrak. Smrdi
na izmet i urin. Osjeća se vlaga. Da čovjek ne može povjerovati da tako nešto
postoji pri kraju dvadesetog stoljeća. Pipam pažljivo po zidu i zaključujem da
je veličine oko dva sa dva i po metra. Nogom napipah nešto mehko na podu,
sagnem se i opipam platno koje počeh da razgrćem i osjetih ispod prstiju da se
radi o vojnom šinjelu. Ima ih dva komada. Strašno smrde i vonjaju na vlagu.
Sasvim sam miran, bez imalo straha, često se dešava da nagla promjena donese
ravnodušnost. Ne znam zašto su me uhapsili, i ne vidim pri sebi nikakvu krivi-
cu. Pokušavam naći odgovor. Je li to Gajo Joksimović riješio da me kazni zbog
mog odbijanja da sarađujem sa njim? Jedini razlog koji u tom trenutku vidim
kao logičan jeste taj što sam prije nekoliko dana odbio, kada sam bio pozvan,
da svjedočim protiv Omera i ostalih uhapšenih. Znam da je prije dva mjese-
ca uhapšen ispred svoje kuće u Potkrajcima dok je radio na popravci kamiona
kako bi prehranio mnogočlanu obitelj. Uhapsili su ga na očigled obitelji. Da-
nima se ništa nije znalo o njegovoj sudbini, a za to vrijeme gradom su kružile

strašne vijesti o njegovom hapšenju, čak se pronijela i vijest da je umro od bati-
na i mučenja. Poslije Omera na sličan način uhapsili su još nekoliko pripadnika
SDA, čija hapšenja su bila prenošena putem TV. Bio sam na slobodi i pratio
te događaje i montirana saopštenja od strane policije povodom tih hapšenja.
Čak i naše komšije pravoslavci koji su samo do prije nekoliko godina svi bili
Crnogorci i preko noći postali Srbi, nisu vjerovali u ta saopštenja i sa podsmi-
jehom su reagovali na njih. Ja sam ta hapšenja doživio kao dodatni pritisak na
Bošnjake Sandžaka kako bi se pospiješilo njihovo iseljavanje i prodaja imovine
u bescijenje, te kako bi se dao crnogorski doprinos u pravcu etničkog čišćenja
sandžačkih prostora. SDA se već ranije povukla iz crnogorskog parlamenta i
nije imala nikakvog utjecaja, kako na politiku tako ni na bošnjački narod. Bilo je
jasno kao dan da su Bošnjaci naših krajeva izgubili priliku da za duži vremenski
period preko te stranke ostvare svoje interese. Zbog ličnih interesa pojedinaca
koji su preko DB-a instalirani u sami vrh stranke, stranka je bila dovedena u
totalnu konfuziju. ��
Takvom stanju doprinosili su i lični interesi pojedinaca i nji-
hova politička nepismenost. Već sam davno napustio stranku, odmah nakon
prvog kongresa, nezadovoljan politikom i načinom na koji su pokušavali nešto
napraviti za narod. Laži koje su plasirane putem medija od strane državnog apa-
rata prilikom hapšenja članova stranke je samo golo zastrašivanje bošnjačkog
naroda radi pospješivanja etničkog čišćenja. Istina da je moj doprinos u prvim
danima instaliranja stranke i pridobijanja određenih ljudi bio važan. Ali svo-
jim javnim istupanjem iz stranke, prvenstveno zbog neslaganja, a na drugom
mjestu razočaran zbog određenih ljudi ubačenih špijuna, koji su se neljudski
ponijeli prema meni. Nažalost, predsjednik stranke je olahko prešao preko ovih
dešavanja, progutao mamac obmane i stavio se na stranu uljeza (što ga je kasni-
je skupo koštalo). Državna bezbijednost preko svojih ljudi vrši moje političko
diskreditovanje u stranci, a kada su preko svojih kanala krenuli u konačni
obračun sa mnom, kao prvim koga je po njihovoj procjeni trebalo udaljiti iz
stranke, bio sam više nego siguran, da razbijanje SDA za CG je samo pitanje
dana. Ipak, i dalje nastavljam svoju borbu, u vidu nastojanja za osvješćenjem,
svih onih koji su me željeli saslušati i čuti. Pripadnost gomili i gubljenje vlastitog
identiteta, pokuđeno je djelo. Ove stvari ću objasniti kasnije, kada budem opisi-
vao politička zbivanja tih dana u Sandžaku.
Jedinstvo u različitosti je dobro, nikad nametnuto. Ostvareno izborom.
Sasvim mirno provodim vrijeme u ćeliji, nekada šetajuci, nekada čučeći.
Savršeno sam miran, odlično držim koncentraciju, nisam uzbuđen. Znam da
je mjesec Ramazan, znam da je i moj Gospodar sa mnom. Po mojoj slobodnoj
procjeni, prolazi oko desetak sati od mog hapšenja i zatvaranja, a niko me za to
34 Ibrahim Čikić
vrijeme nije kontaktirao niti sam s nekim riječ prozborio. Ćelija je toliko neuslov-
na i prljava da ne znam kakvu psihu mora imati čovjek da ga neko natjera da u istu
smjesti bilo kog čovjeka. Ove koji su mene hapsili nije trebalo tjerati, njima je to
bilo zadovoljstvo. Prvi put sam shvatio koliko ljudi mogu nisko pasti i koliko je
tačan onaj kur’anski ajet kada se kaže za određene skupine ljudi da su kao stoka,
ne oni su još i gori. U svakom slučaju ja sam boravak u toj ćeliji dosta dobro pod-
nio i nisam, zahvaljujući pomoći svoga Gospodara, imao nekih problema.
Da nije iskušenja niko ne bi upoznao ni sebe ni druge, čovjek što-
šta uobražava ali ga sudbina neminovno upozna sa vlastitom vrijednošću i
vrijednošću drugih. Da nije tame, ko bi znao za svjetlost.
Ibrahim kao petnaestogodišnjak

PUT ZA FOČU
U neka doba začu se velika buka i galama, lomljava, krici, deranje

i naglo dođe do otvaranja ćelijskih vrata. Jaka svjetlost iz reflektora koji
mi je bio uperen u pravcu glave izazva u meni jak bol, tako da sam jedva
ostao na nogama i sam ne znam kako nisam izgubio svijest. Inače, još kao
dječak imao sam povredu lijevog oka i bio sam operiran u Beogradu i za-
padnom Berlinu, nekoliko puta, i svi u gradu su znali za te moje probleme
sa očima. Ove zvijeri su znale gdje sam najosjetljiviji, tako da su mi od-
mah stavili do znanja da će me gađati ondje gdje sam najtanji i najslabiji.
Dok su držali reflektor uperen u mene, staviše mi povez preko očiju, a
poslije ogromnu kapuljaču preko. Na ruke koje su mi silom okrenuli na
leđa staviše lisice koje su stezale do boli. Dvojica me uzeše ispod pazuha i
povedoše među sobom.
“Čuvajte mi oči. Znate da i najmanji potres može dovesti do trajnog
gubitka vida”, mirno im saopštih.
“Boli me k.... za tvoje oči”, prepoznah Zoranov i Aničićev glas. “Brini
se za glavu, mudžakedinu jedan.” Ponovo mi zaigra osmijeh na usnama,
dok sam se pitao da li ovi ljudi koji me izvanredno dobro poznaju, koji
znaju sve o meni i mojoj porodici, koja važi za jednu od najuglednijih in-
telektualnih familija u gradu, čuvena po poštenju i držanju svojih običaja
i poštivanju tuđih, ne znaju pravilno izgovoriti riječ kojom me oslovlja-
vaju, a o značenju riječi (imena) da i ne govorim. Hapse me, a ne znaju
koga hapse i zašto hapse. Za njih, je bitno samo da su uhvatili plijen koji
im je pokazan. Da li su imali razlog za to, to uopšte nije važno. Važno je
da, oni poslije mog hapšenja, ulogu koju sada igraju zamijene nekom ve-
ćom. Vode me ispod pazuha uz i niz stepenice. Sve vrijeme su me psovali
i upućivali mi najpogrdnije riječi, dok sam se ja spoticao i padao. Osjetih
svjež zrak i asfalt ispod nogu pa zaključih da smo ispred zgrade MUP-a.
Čuo se zvuk automobilskog motora i glasovi više ljudi. Nisam mogao za-
ključiti ko su ti ljudi. Zoran i Rade uvedoše me u zadnji dio auta, pri tom
me smjestiše između sebe i povališe me da gornjim dijelom tijela legnem
36 Ibrahim Čikić
preko koljena jednog od njih. Znači da će me sada provesti kroz grad kako
bi me odveli najvjerovatnije na isto ono mjesto gdje su vodili i one uhap-
šene prije mene. Bilo im je važno da neki slučajni prolaznik ne vidi da se ja
nalazim u tom vozilu. Uz veliku škripu, auto krenu vrtoglavom brzinom.
Kako bih izgubio orijentaciju i kako ne bih znao u kom pravcu me vode,
vozili su u krug po gradskim uličicama, otprilike pola sahata, kad sam
osjetio da smo izašli na magistralu. Tokom vožnje psovali su mi Tursku
majku, prijetili torturom i smrću, kako meni, tako i mojoj porodici. Za
divno čudo, izvanredno sam miran. Ne osjećam nikakav strah. Otprilike
poslije petnaest minuta vožnje magistralom, zaustavljamo se uz škripu
kočnica. Izvode me iz auta i tjeraju da se oko pet-šest minuta okrećem
u krug,, kako bih izgubio svaki način orijentacije. Ipak ja prepoznajem
po putu koji sam do sada prošao, da bi mjesto zaustavljanja trebalo biti
Slijepač Most, u blizini Bijelog Polja u pravcu Titograda. Sve vrijeme dok
me okreću u krug čujem galamu i žamor većeg broja ljudi koji me psuju i
prijete smrću. U neposrednoj blizini čuje se rad neke građevinske mašine
koju neko neprestano turira, kako bi proizvodila ogromnu buku. Kada
je po njihovoj procjeni odlučeno da je dosta, uvode me u neko terensko
vozilo, na zadnja vrata, obaraju na leđa i bacaju preko mene nešto što me
pokriva, a što će kasnije, tokom vožnje koja je trajala nekoliko sahata,
pričinjavati mi veliku poteškoću pri disanju. Siguran sam da vozilo u koje
sam sada smješten mora biti policijski rover. Zajedno sa mnom u vozilo
ulazi više osoba, tako da po glasovima osjećam da je pun ljudi iz milicije,
a među njima su Lazović i Aničić. Osjećam miris rakije koju piju, dok sa
kasetofona idu pjesme fašističke sadržine, koje vrijeđaju i napadaju Aliju,
Bosnu, muslimane i sl. Pozicija u koju su me postavili i lisice na rukama
koje mi do bola stežu zglobove i ono što su stavili preko mene pričinjava
mi veliku teškoću i imam strašnih problema prilikom disanja.
“Brata mu vodite u Čajniče i predajte Kornjači na tretman!” prepoz-
najem Zoranov glas koji se obraća nekom preko radioveze, nastavljajući
dalje: “Ženu i sestru zajedno sa sinom mudžakedinom ćete držati na do-
govorenom mjestu dok nam ne zatrebaju!”
Vriska, pjesma i cika koju mogu proizvesti jedino ljudi Zoranovog i
sličnog kova primitivnih i glupih seljačina đilkoša, kako se u našim kraje-
vima on i njemu slični zovu, odliježu kroz noć, parajući mi bubne opne.
Pokušavam da započnem neki razgovor, da uspostavim neku komuni-
kaciju, ali u samom startu na vulgaran način me ušutkuju. S vremena na
vrijeme, vozilo se zaustavlja i po jedan izlazi iz auta, a mi nastavljamo put
bez onog koji je izašao. Gladan sam i žedan, već dvadeset i više sati nisam
okusio ni kapi vode. Mjesec je Ramazan i uhapšen sam dok sam postio.
Davno je bilo vrijeme iftara, počeo je novi dan posta. Terenac naglo staje i
otvara se više vrata istovremeno, iskaču krvnici iz svojih sjedišta, otvaraju
i zadnja vrata i dosta grubo me izvode van. Povez preko očiju i kapuljača
koju su mi još u Bijelom Polju stavili i dalje se nalaze na mojoj glavi, a lisi-
ce na rukama stežu li stežu. Čujem huk rijeke karakterističan za kanjone.
Prepoznajem da smo u nekom mjestu koje je okruženo planinama i brdi-
ma, a da rijeka protiče daleko ispod mjesta gdje smo stali. Čujem rafalnu
paljbu i pucanje teških topova.
“Pomaga Bog, braćo četnici! Evo svježe turske krvi! Za ovog ćete
poseban doček, ovo je najveći mudžakedin iz Bijeloga Polja!” začu se
Zoranov glas.
“Bog ti pomogo, Zorane”, slijedi odgovor, “daj ga odmah meni.”
Osjetih nečiju ruku na ramenu, koja me divljački privuče k sebi. “Sad
ću ja to odmah završiti sa njim”, nastavi isti glas. Zavrnu mi glavu unatrag,
bacivši me na leđa preko koljena, i osjetih hladno sječivo ispod vrata. U
trenu mi prođoše sve slike koje sam preživio od rođenja pa sve do ovog
trenutka. Sjetih se čak i najsitnijih detalja, koje sam bio potpuno zabora-
vio, čak ni u podsvijesti nisam imao pojma o njima. I sve to, samo u jed-
nom trenu. Zato je iskustveno znanje, jače od stečenog. Nemam straha,
nije me strah smrti. Razmišljam ovako: Blago tebi, Ibrahime, u mjesecu
Ramazanu na pravdi Boga vraćaš se svom Gospodaru. Nema drugog
Boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik! Allah je najveći! Bla-
go tebi, Ibrahime! Allah je najveći! Svijest o sadašnjem trenutku, mnogo
je važnija čak i od razuma. Razum zna često izdati, pogotovu u trenutcima
velikog straha.
.“Stani, budalo! Stani, pa nećeš ga tako lako ubiti, mora on proći sve
torture kroz koje mi takve propuštamo. Njega ćemo živa odrati, pa ga
onda solju namazati, pa ovce i koze na njeg kroz šumu natjerati!” dreknu
Zoran na onog koji me htjede zaklati i stavi mi do znanja da nije tako lah-
ko umrijeti kako sam ja sve do tog trenutka mislio.
“Vodite ga u Foču, na obradu. Prije Foče Kornjači u Čajniče. Jasno,
budalo?” začu se glas Zorana, koji nastavi: “Dok ga budete vodili, nemoj-
te sa njim ništa pričati, jasno? Čuješ li kako naši bombarduju balije ten-
kovima i topovima i kako pucaju naši dobrovoljci?” obrati mi se Zoran.
“Odavde se ga��
đa Goražde, a ovdje vam i žene jašemo. Zbogom, bra-
ćo četnici”, reče i čuse zvuk motora djipa koji se udalji.
Ostadoh sam, svjestan prisustva samo jednog čovjeka, i to onog koji
me htio zaklati, ne znajući da li ima još nekog sa njim u društvu. Čuje
38 Ibrahim Čikić
se zaglušujuća buka nekih motora za koje mi Zoran reče da su tenkovi

i rafalna paljba. Osluškujem, sav sam se u uho pretvorio, ni sâm nisam
bio svjestan koliko se može pomoću sluha odrediti tačnih i pouzdanih
informacija. Kad čovjek ne može gledati, sav se u uho pretvori. To mu je
jedini način spoznaje i čulo dodira. Priđe mi isti onaj čovjek, uhvati me
ispod ruke i naredi da idemo. Pođoh u pravcu kojim me vodio. Poslije kra-
ćeg pješačenja naredi mi da uđem u vozilo slično onom kojim sam dovde
putovao i tada saznadoh da nije sam i da ima sa njim još ljudi koji uđoše
skupa sa nama u vozilo. Mene su opet ubacili u zadnji dio vozila, otprilike
isti položaj koji sam imao i do sada, kada sam bio transportovan prethod-
nim vozilom. Baš mi je prijao ovaj mali predah, da prikupim snagu, za
dalju neizvjesnost koja me čekala. Jaki bolovi u zglobovima od lisica stva-
raju mi velike probleme. Disanje mi i dalje pričinjava poteškoću. Prema
mom računanju vremena, čini mi se da je već svanulo. Buka motora i kre-
ćemo u nepoznato. Za razliku od prve dvije vožnje, prilikom ove nisam
imao nekih provokacija od onih koji su me vozili, ako izuzmem pjesmu
kojom su vrijeđali moja vjerska i nacionalna osjećanja. Poslije nekoliko
sahata vožnje po lošem putu, stigosmo do mjesta za torturu koje je bilo
namijenjeno meni i ostalim uhapšenim, kako su mučenja kroz koja smo
uglavnom svi prošli nazivali naši krvnici. Izvode me iz auta i vode nekim
stepeništem čas gore čas dolje, pa onda liftom, pa lijevo, pa desno, tamo-
ovamo, vjerovatno da bih stvorio sliku da se radi o nekom jako velikom
prostoru. Najzad uvedoše me u jednu prostoriju, gdje konačno skidoše
kapuljaču i povez sa očiju. Jednu ruku mi oslobodiše lisica, a onu na kojoj
je ostala jedna lisica svezaše za radijator. Čovjek koji je ovo uradio bio je
izuzetno visok i krupan, a na sebi je imao neku plavu uniformu, nisam
mogao dobro vidjeti čiju. Uzeo je ogroman pendrek u ruku i počeo ga
milovati drugom rukom, lupkajući se njime po slobodnoj ruci. Radija- ��
tor je bio toliko vruć da ruka koja je bila uz njega lisicom fiksirana poče
da mi predstavlja ozbiljan problem. Lisica, svezana za radijator polahko
je počela primati toplotu radijatora, koji je neumoljivo zagrijavao, kako
nju tako i moju ruku, dok sam sve to vrijeme morao stajati u jednom
neprirodnom položaju koji mi je pričinjavao dodatnu poteškoću. Svjet-
lost u prostoriji gdje sam doveden bila je jaka i blještava. Dobro je kada je
unutrašnja svijetlost jača od vanjske, pomislih.
“A ti si taj vjernik iz Bijelog Polja za koga se vežu razne priče o izdržljivosti
i razno-raznim aktivnostima, je l’ tako?” obrati mi se hrmpalija pa nastavi:
“Sve tvoje koji su bili prije tebe ovdje mi smo slomili, a i tebe ćemo,
budi u to siguran!” govorio je promuklim i mržnjom nabijenim glasom.
“Pošto znaš da sam vjernik i da sam u postu, daj malo vode da po-
pijem kako bih prekinuo post u kom se nalazim”, rekoh mirno. Za divno
čudo, posluša bez riječi, čak me i odveza od radijatora i povede do to-
aleta, gdje oprah ruke i prekidoh post sa nekoliko gutljaja vode, poslije
više od trideset sati posta, nasilno produženog od strane krvnika. Nisam
mogao popiti vode više od nekoliko gutljaja, ali sam morao na neki način
prekinuti post. Čudno, ali nisam bio ni žedan ni gladan. Strah nisam ni u
kom obliku osjećao, niti sam razmišljao o onom šta me sve čeka. Ponovo
se nađoh uz radijator, svezan. Ulazili su razni ljudi, koji su me šutke pos-
matrali i isto tako šutke izlazili. Bili su uglavnom obučeni u civilna odije-
la, ali je bilo i onih uniformisanih. U toj prostoriji sam proveo oko pola
sahata, možda i više, ruka je boljela, što od lisica koje su me stezala oko
zgloba, što od toplote koju je radijator širio oko sebe, tako da sam na toj
ruci počeo dobijati i opekotine. Boga sam molio da se što prije prekine
ovakva vrsta mog mučenja. Iako me još niko nije udario, ovo je bilo doista
naporno i pri tom zadavalo veliku bol u ruci, bol koja se širila čitavim ti-
jelom. Napokon hrmpalija otključa lisicu sa moje ruke i naredi da pođem
za njim. Uđosmo u veliki hodnik pa u lift koji pođe dolje. Kada se lift zaus-
tavi, nađosmo se u dugom hodniku, dobro osvijetljenom i dosta čistom,
sa vratima koja su se nalazila sa obje njegove strane. Mene uvede kroz
jedna (dok sam prolazio, primijetih da su debela najmanje 40-50 cm) u
prostoriju koja je bila otprilike veličine 3x3m, sa po dva jaka reflektora
na dva paralelna zida. Pod prostorije je bio presvučen etisonom. Također
i zidovi prostorije u visini ramena bili su obloženi istim materijalom, a
iznad je stajala daska širine desetak centimetara, postavljena na sva četiri
zida. Ostavi me samog unutra i izađe ne progovorivši ni riječi. Zatvori
teška vrata za sobom. Nikada u svom životu do sada nisam imao prilike
vidjeti nešto slično. Izuzetno jaka svjetlost iz reflektora udarala je u oči, i
zadavala ogromnu bol. Stojim nasred prostorije i posmatram začuđeno.
Gledam zglob ruke na kojoj mi je lisica što je bila privezana za radijator
ostavila veliku brazdu usječenu do same kosti i opekotine sa crvenilom
koje je izazvao radijator na mojoj ruci. Nisam mogao ni zamisliti da me
tek čeka pravi džehennem. Sve ovo do sada bila je dječija šala u odnosu na
ono što su mi bili pripremili i odlučili uraditi. Svaki detalj su razradili do
perfekcije. Raspolagali su ogromnim iskustvom i poznavanjem najsurovi-
jih metoda mučenja. Na sred takve prostorije, iščekujem šta će biti dalje
sa mnom. Jer, radost se čeka, a mučenje iščekuje.
40 Ibrahim Čikić

KRVNICI NEMAJU MILOSTI
Poslije desetak minuta uđoše dva čovjeka, a da pri ulasku nisu ni poz-
dravili, niti progovorili riječ sa mnom. Sjedoše na dvije stolice koje su stajale
do tog trenutka prislonjene i složene uza zid. To su bile stolice koje se mogu
vidjeti na plaži, a koje se lahko sklapaju i rasklapaju. Pošto se udobno smje-
stiše i zauzeše položaj koji im je najbolje odgovarao, zapališe cigarete i počeše
me posmatrati krvavim i surovim pogledima koji su bili puni mržnje i prezira.
Istina, poglede nisam mogao vidjeti, ali sam osjećao da me fiksiraju očima.
Stajao sam uza zid nasuprot njima. Bili su obučeni u civilna odijela, sa kra-
vatama i bijelim košuljama. Zadah koji je ispunio prostoriju stavio mi je do
znanja da su dobro pod uticajem alkohola i da su dosta popili. Tišinu prekide
onaj koji je bio viši rastom:
“Slušaj nas dobro, Čikiću. Nama je sasvim poznato šta si ti sve radio
da bi formirao stranku SDA. Isto tako, dobro znamo da ti imaš probleme
sa očima i da zbog jednog potresa možeš ostati trajno slijep. Znamo da si
i iz ugledne porodice i da tvoje riječi imaju veliku težinu među muslima-
nima. Od tvog ponašanja zavisi sudbina tvoja i tvoje braće i sestre. Ako
budeš kooperativan i pametan momak, već večeras možeš biti kod svoje
kuće. Spremni smo i pasoš da damo, kako tebi, tako i tvojoj supruzi i sinu
i podosta novca i da ti pomognemo da odeš u treću zemlju, koju ćeš sam
izabrati. Ako pristaneš da budeš svjedok na sudu protiv ovih koje smo
prije tebe uhapsili, možeš sebe poštedjeti strahovite patnje, a i sačuvati
sestru, snahu i brata, koji rade u bolnici i njihova daljnja sudbina je u tvo-
jim rukama. Evo ti i izjave onih koji su prije tebe uhapšeni, da vidiš da te
oni terete i napadaju, da si ti bio glavni organizator i ideolog SDA. Ti si
davao islamski predznak stranci i bio jedan od najradikalnijih islamista u
njoj. Ako nam daš riječ da ćeš se za vrijeme suđenja pojaviti na sudu, mi
te možemo još večeras skupa sa suprugom i sinom izvesti vani. Ukoliko
ne prihvatiš ovu našu ponudu, ministar crnogorske policije daje ti riječ da
ćeš zažaliti što te majka ikada i rodila. Uništit ćemo i tebe i tvoju najužu
rodbinu. Nisi ni svjestan šta smo ti sve kadri napraviti, koliko ti možemo
život zagorčati. Razmisli dobro, da li si spreman da ostatak svog života
42 Ibrahim Čikić
provedeš u mraku? Lahko je moguće, ukoliko budeš tvrdoglav preko sva-

ke mjere, da insceniramo pokušaj bjekstva i da te likvidiramo. Dat ćemo ti
pola sata vremena da razmisliš. Savjetujem ti da budeš pametan.”
Krenuše ustajati sa stolica kako bi me ostavili samog.
Prije nego ustadoše rekoh im:
“Gospodo, nemate potrebe davati mi ni sekunde vremena da raz-
mislim. To što vi sada nudite, nudio je i istražni sudija Gajo Joksimović
tri dana prije mog hapšenja, kada me pozvao u svojstvu svjedoka protiv
ovih ljudi koje ste na pravdi Boga uhapsili. Ja sam, dobro vam je poznato,
to odbio istog trena kada je ponudio. U mojoj porodici, koja već nekoli-
ko stotina godina živi na ovim prostorima, dobro vam je poznato, nikada
nije bilo takvih ljudi. Duboko sam svjestan položaja i situacije u kojoj se
nalazi kompletan bošnjački narod i ja, i onog šta ste vi kadri napraviti.
Ali, dobro znam, sva zlodjela koja mi vi možete prirediti neuporediva su
sa onim što bi me čekalo na Drugom svijetu od mog Gospodara, Allaha,
uzvišeno je Njegovo ime. Vaše mučenje i jadi koje ste kadri meni i ostalim
mojim napraviti imaju određeno vrijeme postojanja i trajanja. Sve to što
možete nadamnom učiniti, učinite odmah, bujrum. Onog trenutka kada
umrem, vaša iživljavanja nadamnom su zauvijek prestala. Bogu hvala kad
ima smrti, a ona je dovoljna da me zaštiti od vaših tortura i muka koje
možete napraviti. Gospodine ministre, ovo je moj konačni stav. Ne treba
mi ni trena da razmislim.”
“Dobro, Čikiću, dali smo ti šansu i tako smirili našu savjest, sam si
odabrao. Vjeruj da niko od onih koje smo prije tebe uhapsili nije izdržao
našu obradu pa nećeš ni ti. Znaš dobro da nikom ne polažemo račune, niti
kom odgovaramo zbog toga. Ipak razmisli”, završi ministar svoju besjedu
i napusti sa pratiocem prostoriju u kojoj sam se nalazio, ostavivši me po-
novo samog.
Odmah po njihovom izlasku sjetih se istražnog sudije bjelopoljskog
višeg suda Gaja Joksimovića. Pozvao me 21-og februara ‘94 godine u 11h
u svojstvu svjedoka u njegovu kancelariju. Poziv mi je dostavljen pola sa-
hata prije jedanaest, s tim što mi je osoba koja je donijela poziv skrenula
pažnju da slučajno ne svratim do nekog advokata uz put. Prijateljski me je
upozorio da sam pod prismotrom i da me prate i savjetovao mi da se oba-
vezno odazovem pozivu. ��
Gaja sam dobro poznavao. Znali smo se od ma-
lih nogu. Porastao je među muslimanima i muslimani su mu bili najbolji
drugovi. Mnogo soli je pojeo u muslimanskim kućama. Sve što je dobra
vidio u svom životu, doživio je od strane muslimana. Dobro smo se znali.
Znao je da sam vjernik i da idem u džamiju. Često me viđao i pozdravljao
kada sam odlazio i dolazio iz džamije. Volio je popiti i stalno je bio u pri-
pitom stanju. Nije bio čovjek koji je imao neku karakternu crtu koja bi ga
posebno izdvojila između ostalih ljudi sa kojima je rastao. Inteligencija i
poznavanje prava mu je bio hendikep, ali kao čovjek koji nema duše i koji
je bio poslušan policiji, odgovarao je onima koji su ga birali na tu poziciju.
Poznato je bilo da je često znao pritvarati ljude iako nije imao nikakvih
dokaza protiv njih “Davno je prodao dušu đavolu”, govorili bi za njega
pošteni hrišćani. Sav bezličan i bezobziran, bio je stvoren za posao koji je
obavljao. Mogao je jedino i raditi u kući nepravde koja ga je angažovala,
kao neko ko nije imao časti. Ja sam od ranije znao ove njegove osobine, ali
muslimanima je trebalo da se desi ‘94. da bi vidjeli s kim su živjeli tolike
godine, u istom gradu i komšiluku. Eh, sad je došlo vrijeme da ja moram
otići njemu. Ulazim kod Gaja u kancelariju i pozdravljam kao i ranije kad
bismo se slučajno sreli na ulici. Ne odgovara na moj pozdrav, već dubo-
ko zavaljen u fotelju iza pisaćeg stola kaže da mogu sjesti. Zvaničan kao
da me nikada u životu nije vidio niti sreo. Sjedam naspram njega, a za
mnom ulaze advokati Velija Murić i Adil Nasufović, koji se pozdravlja-
ju s njim i sa mnom i sjedaju sa moje desne strane. Gajo me obavještava
da su oni advokati onih koji su uhapšeni prije mene, da sam ja pozvan u
svojstvu svjedoka i da moram odgovoriti na neka njegova pitanja. Pošto
je zadovoljio zakonsku formu i upoznao da kao svjedok ne smijem lagati,
te kako laž povlači zakonsku odrednicu koja me može teretiti za lažno
svjedočenje zatvorom u trajanju od šest mjeseci, obraća mi se slijedećim
riječima:
“Čikiću, pazi dobro kako se ponašaš, od današnje tvoje izjave zavisi
tvoj daljnji život. Ja sam moćan da te na tu stolicu dovedem i u svojstvu
optuženog. Dajem ti šansu da budeš samo svjedok, u protivnom, nek ti je
Bog u pomoći.”
“Gajo, ti znaš dobro da sam ja čovjek vjernik i da mi je lagati
najstrožije zabranjeno. Vidim da i zakon kojim mi prijetiš nalaže isto, čak
je i kaznu zatvora propisao za lažno svjedočenje. Sigurno ću govoriti samu
istinu”, rekoh sasvim mirno i pribrano.
Gajo nastavi: “Šta ti znaš o ovim ljudima?” i nabroja imena onih koji
su uhapšeni zbog “nasilnog” stvaranja države Sandžak. “Ti si bio na ra-
znim sastancima i sjedeljkama, a i visoko si bio jedno vrijeme u organima
SDA.”
“Sve što znam o tim ljudima jeste da su to pošteni i fini ljudi koji su
pokušali na demokratski način, organizovanjem u političku partiju, da se
izbore za elementarna ljudska prava naroda kojem i ja pripadam. Nikada
44 Ibrahim Čikić
nisam čuo od bilo koga iz stranke da je govorio o takvom nečemu za šta

ih sada vi teretite. Apsolutno ne vidim ni jedan valjan razlog da se ti ljudi
drže u zatvoru i da se nad njima provodi do sada neviđen teror”, saopštih
sasvim mirnim i tihim glasom. Ovakva moja izjava ne ostavi Gaja mirnog,
već dreknu koliko ga je grlo nosilo: “Znaš li ti da sam ja u mogućnosti
da te dovedem do stanja da cviliš kao kuče i da moliš pomoć i milost od
mene?”
“Dobro znaš, Gajo, da se ja samo Allaha bojim i da se samo Njemu za
pomoć obraćam i da samo od Njega pomoć tražim.”
“Dobro”, reče Gajo i obrati se dvojici advokata, da li oni imaju kakvih
pitanja. Oba advokata uglas odgovoriše da nemaju šta više pitati i da se
ove moje riječi unesu u zapisnik kako bi ga oni potpisali. “Šta imaš još
reći, Čikiću?”, upita me Gajo.
“Gajo, ti znaš dobro mene i moju porodicu. Znaš da sam ja imao povredu
oka i da sam sedam puta u Berlinu i jednom u Beogradu operisao oko, te da
sam zbog očiju penzionisan i da imam pravo na pratioca. Dobro znaš da zbog
prirode moje bolesti ja imam uvijek otvoren nalog za bolnicu grada Beograda u
bilo koje vrijeme, ako samo primijetim neke promjene na ovom koliko-toliko
zdravom oku. Također, ti znaš da sam ja vjernik i da je mene strah jedino Allaha
i da se ja ne mogu lahko prepasti. Sve ovo što mi ti prijetiš nikada normalan
čovjek ne može nadamnom provesti. Tu si zbog zakona i ti treba da ga štitiš, a
ne da ti budeš taj koji će ga kršiti. Bujrum, Gajo, palo te je pa radi sve što možeš,
samo ne znam dokad ćeš. Svaki silnik ima svoj kraj, pa i tebi i ovoj nepravdi koju
provodite kao državni teror nad Bošnjacima sigurno će doći kraj. Svaka sila po-
stoji do određenog vakta.”
“Zapamtit ćeš ti Gaja dobro.”
Ovim riječima Gajo završi moje “svjedočenje” upozorivši me pri tom da
slučajno ne razgovaram sa ovim advokatima koji su prisustvovali saslušanju.
Naravno da nisam poslušao, već sva trojica napustismo njegovu kancelariju
i odosmo skupa na kahvu. Zadovoljni, Adil i Velija mi rekoše da se nemam
čega bojati i da ne postoji nikakva šansa za moje hapšenje, mada ima dosta
izjava određenih ljudi koji me pominju prilikom saslušanja u istrazi, ali da to
nije dovoljno za moje hapšenje. I sam, sam imao isto razmišljanje, ali sad tek
vidim da nismo bili u pravu. U ovim mojim razmišljanjima prođe onih pola
sahata i ponovo uđoše ministar i njegov pratilac kod mene u ćeliju.
“Šta si odlučio, Čikiću?” upita ministar prije nego i sjede na stolicu.
“Hvala vam lijepo, ministre, rekao sam vam u startu da me je više
strah Allahovih kazni i mučenja nego vaših. Nikada pri ovoj pameti neću
prihvatiti tako nešto. To bi bio moj kraj. Izgubio bih kako Ovaj tako i Bu-
dući svijet, tražite nekog drugog za tako nešto”, rekoh sasvim mirno, tru-
deći se da ne budem provokativan. A mir osvaja i daje utjehu.
“Sam si sebi potpisao presudu, Čikiću”, reče mi ministar ostajući
zbunjen mojim odgovorom i ne razumijući povode odbijanja onog što
mi je on nudio.
“Zapamtit ćeš nas za cijeli svoj život, budi siguran. Ja ti to obećavam.”
Nervozno poče šetati prostorijom u koju sam bio doveden. “Znali smo da
si budala, ali da si toliko lud nismo.” Bijesno psujuć��
i izađe sa svojim pratio-
cem zalupivši vrata za sobom. Ponovo ostadoh sam. Niko me do sada nije
ponudio ni čašom vode, a o jelu nema ni govora. Po mojoj procjeni, već
blizu dva dana sam bez vode i hrane. Ne osjećam ni glad, a ni žeđ. Osjećaj
za hranom i pićem je nestao kod mene. Nemam nikakve potrebe za jelom
niti za pićem, pa lahko podnosim. Smiren sam i staložen, bez trunke straha
pri sebi. U stvari, osjećam se psihički jako dobro. Ne bojim se ni onog što
me čeka. Molim Gospodara da mi dâ snagu da izdržim. “Bože, mjesec je
Ramazana, tako Ti najodabranijeg mjeseca kojim si počastio muslimane,
podari mi snagu da izdržim sve ono što me čeka! Samo mi pamet sačuvaj
kako bih mogao, ako živ napustim ovo mjesto, pričati šta sam sve doživio od
ovih dušmana! Gospodaru moj, daj mi snagu Jusufa, a.s., i nemoj dozvoliti
da dušmani ostvare svoje prljave ciljeve nadamnom! Gospodaru moj, učini
da krajnje ishodište svega ovog bude Tvoje zadovoljstvo i moja pobjeda!
Gospodaru moj, koga Ti poniziš, niko ga ne može uzvisiti, a koga Ti uzvisiš,
niko ga ne može poniziti...”
Moju dovu prekide otvaranje vrata i ulazak nekoliko ljudi koji su bili svi
uniformisani. Za njima uđe još nekoliko ljudi u civilnim odijelima, tako da
se prostorija popuni. Jednog su oslovljavali sa Kornjača i Vojvoda i on je sve
vrijeme uglavnom izdavao naređenja kako i na koji način me treba mučiti.
“Skidaj se go, majku ti Tursku”, prosikta kroz zube Kornjača pa na
stavi: “Potpuno go, do gole kože, da vidiš kako deru četnici.”
Ovakav razvoj događaja doista nisam očekivao. Očekivao sam ćutek
i degenek, ali ovo nisam. Priđoše dvojica koja me skidoše do gole kože,
čak i gaćice sa mene poderaše. Nađoh se potpuno go među gomilom ra-
zjarenih četnika i njihovih nalogodavaca.
“Sjedi leđima uza zid i ispruži noge”, naredi onaj koga su zvali Kor-
njača. Ni jedno naređenje nisam izvršio sam, jer bi uvijek priskočilo po
nekoliko njih koji bi uradili sa mnom ono što je on tražio da uradim.
Pošto me namjestiše u položaj koji im je odgovarao za njihove prljave na-
kane, jedan od njih stade na oba koljena ispruženih mi nogu. Ja još nisam
mogao prozreti njihovu namjeru, šta žele sa mnom raditi, kad začuh isti
46 Ibrahim Čikić
glas kako se ponovo oglasi:

“Stotinu po nogama i isto toliko po rukama. To za početak, pa ćemo
dalje vidjeti.”
Jedan se izdvoji iz gomile, priđe do mojih tabana i poče me luđački
udarati po tabanu desne pa onda lijeve noge, dok su ostali prisutni na-
glas brojali udarce, glasno se smijući pri svakom udarcu. Prvi udarci su
bili jako bolni. Kako se povećavao broj zadatih udaraca, ja sam sve manje
osjećao bol. Imao sam osjećaj da sam primio neku anesteziju i da su mi ta-
bani i cijele noge strašno otekli. Kada su završili sa brojanjem i udaranjem
po tabanima, narediše mi da ustanem, stanem uza zid i ispružim ruke dla-
novima okrenutim prema gore. Priđe mi krvnik ogromnog rasta, sa de-
belim i dugačkim crnim pendrekom i poče udarati svom snagom. Svaki
udarac je bio propraćen tupim zvukom. Kroz smijeh i vrijeđanje, krvnik je
udarao. Bol je po rukama bio jači nego po tabanima i osjetih kako dlanovi
otekoše i poplaviše, tako da nisam mogao vjerovati da su to moje šake
i ruke. Dok sam morao stajati kako bi krvnik udario tih sto udaraca po
jednoj ruci, tabani pod teretom tijela počeše mi predstavljati poteškoću. S
mukom sam uspio ostati na nogama do kraja udaranja. Pošto su završili sa
udarcima po rukama, narediše da sjednem da se malo odmorim. Iz taba-
na koji su bili crni od udaraca, sa ogromnim krvnim podljevima, izlazila
je neka ljepljiva tečnost. Ruke također, poplaviše i pocrnješe, a iz krvnih
podljeva poteče mješavina krvi i neke ljepljive tečnosti. “Subhanallah, zar
je moguće da sam izdržao četiri stotine udaraca, a da nisam ni jeknuo?”
začuđen sam se pitao.
“Gledaj, pa ni vid mi nije otišao iako su sve ljekarske prognoze bile
da jedan udarac ili potres može dovesti do trajnog sljepila. Bože, pa ovo i
nije toliko strašno. Ovaj bol se može podnijeti, hvalim te, moj Gospodaru,
Ti si jedini vrijedan hvale. No, bol je uvijek šansa, mogućnost da postane-
mo bolji, da sagledamo život sa dublje strane. Zato su tu ratovi i bolesti,
da nas podsjete.
ELEKTROŠOKOVI
Dok su se dželati odmarali pijući i pušeći, sve vrijeme su vodili tako

vulgaran razgovor među sobom da sam, doista, samo zahvaljujući pra-
znom stomaku koji sam tada imao izdržao sve to slušati, a da ne povratim
od muke. Psovali su i vrijeđali tako drsko i bezobzirno da je to bilo strašno
slušati. To takvo krvničko šenlučenje potraja oko desetak minuta, kada se
prolomi pijani glas koji zapovijedi:
“Ustaj!” Bila je to nova naredba.
Polahko ustadoh. Jedva sam stao na otekla stopala, iz kojih je bez
prestanka tekla neka čudna ljepljiva tečnost, pomiješana sa krvlju. Teško
stojim na nogama, mislim da ću se svakog trenutka srušiti. Osjećam stra-
hovit bol u tabanima. “Okreni se prema zidu, nasloni se raširenim ruka-
ma na zid, odmakni se nogama od zida koliko god možeš i nasloni glavu
čelom na dasku.” Daska je bila u visini mojih ramena. S mukom zauzeh
položaj koji je bio tražen od mene. Zaista je trebalo uložiti ogroman napor
da se zauzme traženi položaj. Bol u rukama i tabanima bio je sada još jači,
valjda od težine mog tijela i oteklina po udaranim mjestima, tako da sam
imao osjećaj da će mi svakog trenutka pući i tabani i dlanovi.
“Dajte engleza”, začu se ponovo isti glas koji odmah nastavi: “Najja-
ču dozu, znate gdje treba.”
Strahovit bol koji pogodi moje testise popraćen nekim čudnim zvu-
kom izazva nekontrolisano grčenje mišića na tijelu i odbaci me od poda.
Svom silinom sruših se potrbuške na pod, okrenut licem prema tlu. Samo
što se nađoh na podu začuh isti zvuk i osjetih strahovit bol po nožnim
zglobovima koji je udarao direktno u mozak.
Elektrošokovi. To je englez, shvatih o čemu se radi. Bol koji sam
dobio od elektrošok uređaja bio je mnogo jači od udaraca palicama.
Sada su primijenili kombiniranu tehniku mučenja, naizmjenično palice i
elektrošok aparat, po cijelom tijelu, od sljepoočnica i vrata pa do prepona,
genitalija, butina i svih mjesta na kojima su najizraženiji nervni završeci.
Udari elektrošokovima su rađeni tek onda kada bih stao u poziciju koju
sam već opisao, tako da me svaki udar koji bi zadali bacao svom težinom
48 Ibrahim Čikić
na pod. Posebno često su koristili udare na genitalije, kako ne bih više

mogao praviti mudžakedine, što su govorili dok bi izvodili seansu nadam-
nom. Ovakav postupak ponovili su više puta, nedajući mi vremena ni za
kakav predah. Kada su izvršili procjenu da bi mogli započeti sa ispitivan-
jem, naredili su da stanem uza zid, licem okrenut prema njima i jakim
reflektorima. Jaka svjetlost reflektora zadavala mi je ogromnu bol. Suze
u potocima od jake svjetlosti teku niz moje lice. Jedva stojim od bola u
očima, po prvi put poslije operacija na očima preživljavam istu bol. Svjet-
lost reflektora dodatno mi je komplikovala i onako tešku situaciju. In-
stinktivno i refleksno, očni kapci se zatvoriše mimo moje volje. S mukom
sam pokušavao da ih otvorim, dok su niz obraze suze tekle potocima.
Nije to bio plač, to su bile suze koje su izazvane jakom svjetlošću.
Vidjevši na mom licu bol koji je izazvao reflektor, a valjda prvi put
čuše od mene i jauk, otkriše tačku gdje sam najslabiji. Onaj kojeg su zvali
Kornjačom, pošto primijeti moju reakciju, naredi:
“Donesite mu naočare, sunčane. Vidite li da ga ovo svjetlo muči više
nego elektrošokovi i pendreci? A on ima i probleme sa očima, pa dajte mu
sunčane kako bismo lakše razgovarali.”
Dok sam jedva stajao uza zid, ne mogavši otvoriti oči, osjetih nečije
ruke na obrazima i naredbu da otvorim oči, i dok sam shvatio šta se zbi-
va sa mnom, neko me čvrsto uhvati za glavu i na očima mi se nađe neka
čudna sprava koju svezaše na mom zatiljku. Pokušah da zatvorim oči i tek
tada ustanovih da nisam u stanju to uraditi, već me strahovit bol očnih
kapaka spriječi u toj namjeri. Shvatih da je to specijalna naprava koja ne
dopušta da se zatvore očni kapci, a koja na krajevima ima male zupce koji
onemogućavaju zatvaranje kapaka i pri svakom takvom pokušaju izazivaju
njihovo krvarenje. Jedva stojim od silnih udaraca, a sada još sa ovim belajem
na očima. Svjetlo reflektora upereno u moje širom otvorene oči zadade do
tada neviđenu bol. Svjetlo od reflektora razbija moj nervni sistem, suze teku
potocima i jedva držim koncentraciju. Padam od bola u očima. Ne mogu
podnijeti svjetlo koje nanosi neopisivu bol. Dižu me i ponovo stavljaju uza
zid, pri tom udarajući pesnicama po leđima, stomaku, grudima.
“Gdje ti je Allah, vjerniče, da ti pomogne? Ovdje Boga nema, vidiš li,
kukala ti majka? Pričaj, pričaj, il’ ćemo te ubiti.”
Ove riječi vratiše mi punu snagu i dovedoše do toga da nestade ama
baš sve muke i boli koje sam do sada osjećao. I oči me prođoše od ovih
riječi.
“Zar ne vidiš, Bog te ubio, i te kako Ga ima baš ovdje na ovom mje-
stu. Ovdje je i te kako prisutan, da bi me naučio da razlikujem ljude od
neljudi. Da bih ja, ako Bog da, bio spašen a ti bačen u vječnu patnju i
poniženje”, rekoh im sasvim mirno i zaista ove riječi na njih ostaviše traga
i osjetih zbunjenost i slabost kod njih. Niko od njih nije ni riječi progovo-
rio. Osjetih strah u njima. Zavlada tišina i ja nastavih:
“Šta god vi meni uradite, uradit ćete samo dobro. Što me više budete
mučili, više ću se od grijeha očistiti. Bog je htio da se preko vas očistim.
Kada vas budu kažnjavali na Onom svijetu i kada vas budu Zebanije tukle,
a to će trajati vječno, onda ćemo vidjeti ko je pobjednik i ko je od svega
ovog dobio.”
“A šta su ti Zebanije, ‘odža?” upita neko od njih.
“To su ti Allahovi policajci koji će u džehennemu raditi otprilike ovo
što vi sada radite, s tim što će oni u jednoj ruci držati i po četrdeset hiljada
takvih ko što ste vi i što se od njih ne može nikuda uteći. Vi me možete
mučiti samo dok mi Allah dušu ne uzme i poslije nema više ove igre, a
tamo se neće moći umrijeti, iako ćete smrt priželjkivati.” Ove riječi kod
njih izazvaše još veću srdžbu i još žešće kidisaše na mene. Sada su krenuli
svi odjednom da me udaraju, po čitavom tijelu, nogama, rukama, pali-
cama, boksovima, držalicama i ne znam čime sve nisu udarali. Prilično
dugo su nadamnom prosipali svoju silu i krvničko umijeće, sve dok se
nisu umorili. Ležao sam sav oblivlen krvlju po golom tijelu. Prosuše na
mene kantu hladne vode i narediše mi da stanem uza zid i svi izađoše vani.
Ponovo ostadoh sam, sav krvav i crn po čitavom tijelu, što od elektrošo-
kova, što od pendreka i raznoraznih udaraca koje sam dobio od krvnika.
Ostavši sam pokušah da sjednem kako bih se malo odmorio, ali u zidu iza
mojih leđa začuh kako neko udara po nekim čeličnim pregradama i glas
koji kao da je dolazio iz same sobe.
“Ne sjedaj, balijo, zidovi su providni i mi te svakog trena gledamo!”
S mukom ustadoh i počeh osjećati hladnoću. Tek sada sam osjetio zimu
koja je vladala prostorijom. Pošto sam sve vrijeme bio potpuno go, sobu u
kojoj su me mučili držali su namjerno hladnom kako bi i na taj način utje-
cali i vršili torturu nadamnom. Po izlasku iz zatvora od drugih uhapšenih
sam čuo da su njihove sobe za mučenje bile izuzetno tople a oni obučeni i
zakopčani do grla kako bi ih mučili žeđu. Dakle, to su bile prostorije opreml-
jene uređajima pomoću kojih su mogli praviti različite temperature. Mogli su
prostoriju držati hladnom kada je to njima trebalo, a također su mogli stvarati
jako visoke temperature, zavisno od njihovih procjena. Tako stojeći, dršćući
od hladnoće, ostao sam sâm oko pola sahata, i ako sam po mom biološkom
sahatu još mogao pratiti protok vremena, mislim da je već počeo i treći dan
mojih patnji i stradanja. Nisam imao predstave koliko će još ovo sve trajati.
50 Ibrahim Čikić
Slomljen sam i krvav, sa strahovitim bolovima u očima. Svjetlost reflektora

razarajuće djeluje na moj mozak. Glava, lobanja, ma i kosa me boli. Zujanje u
ušima stvara mi pritisak u glavi. Strašno! Riječi su nemoćne opisati to stanje.
Ne dao dragi Bog takvo nešto više nikom kao iskušenje. Mislio sam da ću
se svakog trenutka raspasti i pretvoriti u najsitnije dijelove atoma. Spuštam
glavu na ruku i pokrivam oči, ali uzalud, kapci su fiksirani specijalnom napra-
vom koja ne dozvoljava njihovo zatvaranje, bole i razaraju moj nervni sistem.
Osjećam da ovakvo stanje neću moći još dugo podnijeti. Naumpade mi spa-
sonosna ideja. Pa zašto ne bih pokušao skinuti te proklete naočare sa očiju?
Pokušavam prstima napipati kanap. Zbog velikog broja udaraca po dlanovi-
ma, u rukama i prstima nemam nikakav osjećaj. Nisam u stanju da opipam
kanap kojim su vezane za moj potiljak. Ne razlikujem pomoću prstiju kada
dodirujem kanap, a kada glavu. Da mi je samo da dohvatim jedan kraj vezice
među prste, kako bih odvezao strašne naočare. Više pokušaja odvezivanja
biva bezuspješno, ali ne odustajem. Napokon osjetih kako popusti pritisak
naočara na moje kapke, ali nisam u stanju osjetiti kada ih držim između prsti-
ju kako bih ih najzad skinuo. Toliko su mi otekli dlanovi i prsti da ne mogu
ama baš ništa preko čula dodira spoznati, niti imam osjećaja u prstima, kada
nešto držim među njima. Napokon osjetih da sam ostao bez naočara. Kapci
sami padoše preko očiju i zbog suhoće zalijepiše se uz same zjenice, što izazva
takav bol da nisam mogao više stajati i padoh na pod. I pored najbolje želje
da otvorim oči, nisam nikako mogao. Čujem da neko viče na mene i da se
dere, osjećam da me neko udara, ali bolovi u očima su jači od tih udaraca,
tako da ne obraćam pažnju na sve to. Krajnjim naporom držim koncentraciju
i osjećam da svakog trenutka mogu ostati bez svijesti. Strahovita zvonjava u
ušima i izuzetno jaka svjetlost koju osjetih u glavi prekide moje muke. Od-
jednom utonuh u potpuni mrak. Samo sam vidio crnilo oko sebe i ništa više.
Nisam siguran koliko dugo sam bio bez svijesti i koliko vremena je
prošlo dok sam ponovo došao svijesti. Polahko počeh da razaznajem zvu-
kove oko sebe. Čujem da neko nešto priča, ali nisam u stanju razaznati
šta se zbori. Pokušavam otvoriti oči, ali mi to ne polazi za rukom. Pojma
nemam gdje se nalazim, niti šta se dešava sa mnom. Osjećam strahovitu
hladnoću i groznica obuzima moje tijelo. Sav se tresem i nisam u stanju
kontrolisati pokrete. Neprirodno se grčim čitavim tijelom. Bol u očima
koji sam počeo osjećati vraća me u stvarnost i bivam svjestan situacije
u kojoj se nalazim. I dalje potpuno go ležim potrbuške, položene glave
na ispruženu ruku. Razaznajem glasove oko sebe i počinjem raspoznavati
ono što pričaju. Čujem smijeh oko sebe dok komentarišu izgled mog pol-
nog organa. Čujem kako neko od njih govori, da mi više ne smiju stavljati
naočare, ako neće da me ubiju. Ne mogu vjerovati da to čujem svojim

ušima, jer od svih do sada pretrpljenih batina, elektrošokova, stajanja uza
zid satima u neprirodnoj poziciji, oslonjen čelom o zid, ove naočare su
mi zadavale najveći problem i bol. Čuvši ove riječi ponovo dobih snagu i
povratih samopouzdanje.
“Ustaj, mudžakedine, ustaj, Turčine, pa još nam ništa nisi reko, još
ništa nijesmo popričali. A još ima iznenađenja za tebe, ako budeš tvrdo-
glav. Ovo je samo početak; ne budeš li dobar, tek sada ćeš vidjeti svoga
Boga. Ustaj!”
Pokušavam ustati, ali mi to ne polazi za rukom. Misle da se pretva-
ram, nasilno me dižu i postavljaju leđima uza zid i istog trena kada su od-
makli svoje katilske ruke od mene ponovo padam na pod. Strašan bol u
tabanima ne dozvoljava da ustanem i stojim. Vidjevši da stvarno nisam
u stanju ustati, odustaju od te nakane govoreći; kako možemo i sjedeći
razgovarati. Još nisam u mogućnosti da otvorim oči, kapci kao da su zava-
reni za oči. Pitam da li mogu otići do kupatila da se umijem. “Kako da ne,
možeš se i okupati”, čujem kako neko od njih kroz smijeh odgovori.
Uspravih se na koljena i na laktove, kako bih pošao do WC-a. Govo-
rili su u kom pravcu da se okrenem i kamo da pužem. S mukom dođoh do
nekih vrata koja oni otvoriše i puzeći uđoh unutra. Glavom sam udario
o zid. Shvatih da moram ustati kako bih ušao unutra. Uz ogroman na-
por počeh se uspravljati uza zid i taman kada sam ustao čuh kako se uz
smijeh vrata za mnom zatvoriše. Shvatih da ova prostorija ne može biti
veća od 60x60 cm. Odjednom se na moju glavu, kao da neko sipa ogrom-
nim kantama, sli velika količina hladne vode. Pošto je ova prostorija vrlo
mala i tijesna, čovjek u njoj nema nikakve šanse da padne, niti da se skloni
negdje u stranu. Kada napokon prestade da se slijeva na mene voda, koja
je stalno padala u ogromnoj količini, uz smijeh se ponovo otvoriše vrata
i rekoše mi da izađem van. Uz napor pri svakom koraku, pođoh u prav-
cu gdje sam pretpostavljao da je izlaz. Svaki korak mi je pričinjavao bol i
poteškoću. Kvasan i sav slomljen, pitao sam se, šta su ovi neljudi spremni
još raditi sa mnom. Nisam mogao ni pretpostaviti da je ovo samo početak
svega onoga kroz šta sam još morao proći. Zato je mudar onaj čovjek koji
na početku vidi kraj. Svijest o konačnom ishodištu daje snagu i povećava
mudrost i spoznaju.
52 Ibrahim Čikić
Poslije operacije u Beogradu 1975.

ČETNIK POČETNIK
Dok sam u sjećanjima u bjelopoljskom zatvoru po ko zna koji put

preživljavao ove muke, iz mojih sjećanja me vrati vriska sa Zoranova kreveta.
“Nisam ja, nisam. Nikoga ja nisam zaklao. Nisam ja ništa rušio.”
Ne mogu da povjerujem da neko može ovoliko vriskati; pa to ne liči na
ljudski glas. Imam osjećaj da neko drugi umjesto Zorana izgovara ove
riječi. Očekujem šta će se još desiti, spreman na svaku reakciju mog
novopridošlog ćelijskog cimera. Teško dišući kao da ima astmu, ustade iz
kreveta i sjede na ivicu.
“Šta je sokole, šta se desilo?”, upitah blago Zorana. “Ništa”, odgovori i
dalje teško dišući. Pošto je njegova vriska bila toliko jaka, ubrzo dotrčaše dva
komandira da vide o čemu se radi, da nisam ja slučajno napao njihovog milje-
nika. “Šta je bilo, Zorane? Da te nije šta ovaj pored tebe slučajno dirao?”
“Nije”, saopšti im Zoran i objasni, da je to kod njega sasvim normal-
na pojava i da se on uglavnom kad god zaspi budi na ovaj način. Pritom ih
zamoli da mu, čim od kuće donesu tablete, odmah dostave u sobu. Pošto
mu komandiri obećaše da ćemu, čim mu od kuće stigne bilo šta donijeti,
ljubazno se pozdraviše i zaključaše vrata za sobom. Ponovo Zoran i ja
ostadosmo sami. Ustade i poče šetati nervozno ćelijom. Meni je ličio na
ranjenu zvijer. Nervoza koju je širio oko sebe ispuni negativnim nabojem
kompletnu ćeliju. Moram ga nekako smiriti, moram nekako ostvariti ko-
munikaciju sa njim, jer ako se ovako bude ponašao dok bude u pritvoru,
napravit će i meni džehennem. Kako da nađem ključ za bilo kakav razgo-
vor? Kako da ga otvorim? Kako da saznam zbog čega je ovdje? Hiljadu
kako i hiljadu zašto. Ustadoh sa kreveta i priđoh Zoranu.
“Zdravo, Zorane, ja sam Ibrahim. Nije mi drago što si došao ovdje,
znam da nisi svojom voljom, ali dok smo skupa, ako budemo pametni,
možemo jako lijepo proći i olakšati život jedan drugom. Dosta nam je
pakla samom činjenicom da se nalazimo iza ovih rešetaka, pa još ako bu-
demo nepovjerljivi jedan prema drugom, eto nam pravog pakla. Ja sam
onaj iz SDA, znaš? Čuo si za naše hapšenje, ali eto i ti si Srbin pa te drže u
zatvoru. Ova država, dok si u ovoj ćeliji, ne pravi nikakve razlike između
54 Ibrahim Čikić
nas dvojice. Mi smo obojica isti za one koji su na vlasti. Zato se moramo
potruditi da nam ovo prisilno druženje bude što lakše. Odakle si?”
Moje obraćanje, prijateljsko tapšanje i cigareta koju prihvati od
mene smiriše Zorana. Ponudih mu da sjedne na moj krevet i upitah da
nije gladan, ponudivši mu pitu koju sam taj dan dobio od kuće. Za div-
no čudo, odloži cigaretu i odmah prihvati ponuđeno parče pite i poče
halapljivo jesti. Gotov si, pomislih sam u sebi, moj si, sokole, samo još
malo strpljenja i pričat ćeš ti meni k’o bijela lala. Samo da ne napravim
jedan pogrešan potez koji bi prekinuo ovo krhko prijateljstvo koje se razvi
među nama. Samo strpljivo i polahko, Ibrahime, govorio sam samome
sebi. Polahko, pusti ga sada, neka on počne da priča i nemoj ga zapitkivati,
nemoj ga sjeckati; aminuj mu sve, dok bude govorio, ako misliš bilo šta iz
njega izvući. Dok je jeo, nije ni riječ progovorio. Vidjelo se da je bio dobro
gladan, a i mahmuran. Bio je još u alkoholiziranom stanju koji je u vidu
pare izlazio, dok bi disao. Njegovo stanje u kom se sada nalazio, podsjeti
me na istražnog sudiju, Gaja Joksimovića, koji je također bio stalno pijan.
Pitao sam se, kako je mogao zatvoriti ovako pijanog Zorana, kada i on u
pijanom stanju radi sve ove nepravde, a niko ga ne zatvara? Najzad Zoran
progovori, u početku nevoljno i stidljivo, ali kako je vrijeme teklo, i razgo-
vor je tekao sve otvorenije i smjelije.
“Ja sam vojnik Republike Srpske, romanijsko-sarajevski odred, brds-
ko-planinsko odjeljenje, došao sam na odsustvo u Ravnu Rijeku. Moji
stari su iz Ravne Rijeke rodom, ali su živjeli u Zenici. Ja sam rođen u Ze-
nici i najljepše dane svog života proveo sam u tom gradu. Igrao sam i za
“Čelik” i imao lijepu perspektivu. Imao sam veliki stan i živio jako dobro.
Sva raja sa kojom sam se družio bili su muslimani. Vrlo dobro sam sa nji-
ma prošao. Onda je počeo rat i ja sam nekoliko mjeseci proveo u Zenici.
Bilo mi je isto kao i muslimanima. Jednom sam odlučio da pođem posje-
titi roditelje koji su bili izašli iz Zenice i nisam imao nikakvih problema
da izađem iz grada. Muslimani su mi pomogli da napustim grad. Kada
sam napustio grad i došao kod roditelja, bila je u toku akcija prikupljan-
ja dobrovoljaca za sarajevsko ratište. Dobrovoljno sam se prijavio. Moj
sadašnji položaj je na brdu iznad Sarajeva, zove se Trebević. Tri dana idem
na ratište i ne dolazim kući, a poslije tri dana imam slobodno i boravim
na Palama. Vidim, čudiš se, kako tri dana na ratištu, ali to nije teško. Kad
krenemo na liniju, daju nam nekakve tablete protiv spavanja i bocu raki-
je. Hranu ne nosimo sa sobom jer nam je donose na položaje, u rovove.
Poslije tri dana odlazim na Pale, gdje se javljamo u komandu i ove rede
dobijamo tablete za spavanje, hranu u konzervama, hljeb i obavezno bocu
rakije. Ta tri dana boravka na Palama ne ustajem iz kreveta, samo pijem

rakiju i tablete. Ovo je prvi put otkako sam u vojsci da sam zaspao bez
tableta. Nemoj misliti da sam ja nekoga ubio ili zaklao, ili da sam ja rušio
džamije. Sada sam dobio odsustvo i došao u Ravnu Rijeku kod rodbine.
Sinoć smo se napili u jednoj kafani blizu Ravne Rijeke i imali smo frku
sa nekim Pazarcima. Oni su neki biznismeni koji su dolazili u Podgoricu
nekim poslom. Prijavili su nas da smo im oteli velike pare i da smo ih
maltretirali. Hoću reći da smo ih dobro istukli. Sve to bi prošlo bez nekih
većih problema da, u međuvremenu, nije naišla neka strana novinarska
ekipa, koja je sve to snimila i prijavila policiji. Zato
��
su i uhapsili nas sed-
moricu. Svi smo rođaci i komšije. Nikad nas oni ne bi zatvorili da nije
bilo tih novinara. Dok god bude ta bagra u Bijelom Polju, držat će nas u
zatvoru. Tako nam je rekao advokat. Ne smiju nas pustiti zbog tih novina-
ra. Znam, pitaš se da li su nas maltretirali u miliciji, kao što su i vas. Nisu,
zemljače, mi smo cijelu noć sa njima pili, i njima je drago što smo tim
Pazarcima pokupili pare, koje zgrću, dok mi ratujemo. Naše hapšenje je
političko, isto tako i suđenje će biti održano, ali mi nikada nećemo biti na
izdržavanju kazne, iako će nas osuditi. Mi ti odemo na ratište i slobodan
si od izdržavanja kazne. Naši borbeni redovi su puni zatvorenika i oni su
najhrabriji borci među nama. Bolje mu je na ratištu nego u zatvoru. I ja
ću izaći prije ovih mojih drugova, jer će po mene doći vojna policija da
mi ona sudi. Navodno da sudi, ali to je jedini način da odmah izađem iz
zatvora, da ne bih čekao dok ova novinarska đubrad napusti Bijelo Polje.
Znam da ste vi u zatvoru i da se napolju među nama govori da su vas naši
dobro nalaušili. Kažu da su vas vodili u Foču, ali niste vi bili tamo, vas
su drali na Žabljaku. Mi znamo da tamo postoji specijalna policija koja
ima najsavremenije uređaje za mučenje. Za tebe se svi Srbi čude kako si
mogao družiti se sa onako jakim i finim momcima, Crnogorcima , a raditi
im o glavi. Ti si, kažu, bio najopasniji od svih uhapšenih, sve se družio sa
našim momcima, ko bajagi vjernik, a htio si ih zaklati kako njih tako i svu
srpsku nejač. Gadno vam se piše, kažu da će vas odrati na sudu. Eto, mene
dobrovoljca su namjerno kod tebe u ćeliju stavili. Kažu mi da se Bogu
moliš pa da ti ne dam to da radiš, kako se ono kod vas kaže, da klanjaš. Ali,
vidiš, j... nisi ti tako loš momak. Nudiš me i da jedem i cigare mi daješ, a
kažu i da si iz fine familije, samo da si ti neki izrod u njoj. A priča se i da si
kad si bio kod Gaja mnogo psovao i prijetio mu, pa te zbog tog uhapsio.
Kažu, da nije on tebe, ti bi njega, da su ovi tvoji nadjačali i da je uspjelo to
što ste planirali. Zato sada svi Srbi govore da u vas nema vjere i da sa vama
nema prijateljstva.”
56 Ibrahim Čikić
Sve ovo Zoran izgovori u jednom dahu, a da ja nisam ni pokušao

da ga zaustavim, ili bilo šta upitam. Završi i pogleda me tražeći cigaretu.
Dadoh mu da zapali i počeh da mu objašnjavam neke stvari, koje su i nje-
mu bile jasne. Ali niko kao Srbi, u zlu, kada čine Bošnjacima, ne može biti
tako složan i kolektivno razmišljati. Državna politika usmjerena protiv ne
Srba, rat i genocid, za kratko vrijeme okupi desetine hiljada pristaša. Glas
razuma i čestite pojedince, proglase izdajnicima i horde zla su mobilizi-
rane. Svi zločini počinjeni nad Bošnjacima bili su organizirani od strane
srpskocrnogorskih vlasti. Tako je i sada, zato ovako i pričam sa Zoranom.
Treba ga podržati, iskrenost je rijetka.
“Eh, moj Zorane, ti si pametan momak, a i ratnik si, što i sam reče, pa
da te pitam nešto: da li se može stvarati država sa sedam-osam pištolja i
tri-četiri lovačke puške. To je svo naoružanje, koje je policija kod nas pro-
našla, dok je hapsila nas dvadeset i jednog muslimana. I sve pod dozvo-
lom, registrirano. Da smo imali i tenkove, pa i avijaciju, to je bilo nemogu-
će uraditi od strane nas dvadeset i jednog neprijatelja ove države, kako nas
zovu vaše vlasti, a i vi nas tako nazivate. Sva ova halabuka koja se podigla
tokom našeg hapšenja imala je za cilj, da probudi mržnju kod naših kom-
šija prema Bošnjacima, a i da zastraši bošnjački narod kako bi krenuo na
masovno iseljavanje i napuštanje ovih naših zajedničkih prostora. Ni jed-
nog od nas uhapšenih nisu slučajno uhapsili i ova akcija našeg hapšenja je
isplanirana do u najsitnije detalje. Svaki pojedinac od nas koji je uhapšen,
u sredini iz koje dolazi ima određenu težinu i razlog zbog kojeg su baš
njega uhapsili. Sve su to uglavnom izuzetno pošteni i fini ljudi. Nikada
niko od nas nije prije ove situacije imao bilo kakvih problema sa vlasti-
ma. Među nama ima ljudi različitih zanimanja i profesija. Ima direktora,
sudija, javnih tužilaca, opštinskih službenika, zanatlija, pa čak i teških psi-
hičkih i fizičkih invalida. Poslije našeg hapšenja nijedan Bošnjak nije bio
siguran da i njega neće uhapsiti, to je prvi razlog našeg hapšenja, hoću reći
zastrašiti bošnjački narod prva je zadaća ovih događaja. Trebalo je našim
hapšenjem izazvati revolt Srba i Crnogoraca prema muslimanima, kako
bi se prekinuo svaki kontakt i prijateljstvo između njih. Ne znam, nisam
na slobodi već šest mjeseci, ali mislim da su u tim svojim prljavim naka-
nama dosta i uspjeli. To vidim po tom što niko od mojih dobrih drugova
i prijatelja hrišćana, koji me izuzetno dobro poznaju, nije, osim jednog od
njih, došao da me posjeti u zatvoru za sve vrijeme mog robovanja. Hoću
ti reći, da su u dobroj mjeri uspjeli da zavade narod, a čujem da se i Boš-
njaci u ogromnom broju iseljavaju sa ovih sandžačkih prostora. Znači,
moj prijatelju, to je doprinos crnogorske politike etničkom čišćenju ovih
prostora. Prvo putem slanja dobrovoljaca i razno-raznim javnim i tajnim

pomaganjem ovog ludila, koje su i oni u dobroj mjeri izazvali, riješili su da
daju i svoj doprinos, samo u perfidnijoj formi i malo ljepšem pakovanju.
Zapamti samo jedno što ću ti reći: “Isto onako kako su nas iznenada po-
čeli hapsiti, tako će nas iznenada i pustiti iz zatvora, dobri moj prijatelju.”
“Znam, bolan, znam, kažu i pokoji od naših da niste ništa krivi i da
je to smiješno za što vas terete. Samo, njih je malo i niko ih ne sluša. Svi
kažu bilo na TV-u, bilo u novinama, te priznali ovo, te priznali ono, te ima
vas još koji su po šumama i koje treba uhapsiti. Ma svašta se priča. Čak i u
Bosni se govori o vama i kažu nam da moramo izdržati ovaj rat, koji nam
je nametnut od strane Amerikanaca. Kažu da su oni razbili Jugoslaviju.
Ma ne znam, bolan, više šta se sve ne priča”, završi Zoran svoj komentar, a
da pri tom ni sam nije vjerovao u ono što govori, jedino je jasno bilo da je
on tu i da će čim izađe iz zatvora ponovo zauzeti položaj iznad opkoljenog
Sarajeva i da će nastaviti sa ubijanjem nedužnih civila grada, koje toliko
dugo vremena i on skupa sa ostalim saborcima drži u čeličnoj blokadi.
Stanje svijesti koju je on posjedovao i način na koji je razmišljao svojstven
je ogromnoj većini naroda kojem je pripadao. Svi oni uglavnom ovako
razmišljaju (čast rijetkim pojedincima) i nema šanse da ih čovjek bilo
kojim argumentima ubijedi u suprotno. Sve državne i vjerske institucije
tadašnje SRJ, uz pomoć Akademije Nauka i Umjetnosti srpskog naroda,
te režimskih nacionalističkih i fašističkih medija, već godinama podstiču
ratni tempo, koji je sada teško prekinuti. Kolektivni fašizam kada zahvati
jednu naciju, teško se zaustavlja. Sanjača koji sanja omiljene snove guslar-
ske, teško je probuditi. Odustao sam od ozbiljnijih razgovora sa Zoranom
i uglavnom sam pokušao preko njega doći do određenih informacija o
spoljnjem svijetu. Tri-četiri dana koja je proveo sa mnom u ćeliji, iskori-
stio sam da saznam dosta stvari koje su mi zbog izolovanosti bile nepozna-
te. Zaključio sam da je narod postao umoran, od onog što mu godinama
nameću. Kad kažem narod, mislim na naše Bošnjake, koje je, koliko vidim
iz Zoranove priče, počela zahvatati apatija, što je proizvelo dodatnu brigu
i zadalo mi bol u grudima. Zoran je otišao isto onako bučno i nenadno
kako je i došao, samo što se prilikom izlaska se doista prijateljski pozdra-
vio i poželio mi puno sreće i snage da izdržim. Mislim da poslije boravka
u mojoj ćeliji i razgovora, Zoran će makar više razmišljati, o poštivanju
ženevske konvencije, tokom daljnjeg ratovanja. Ponovo se nađoh sam sa
sobom i svojim mislima. Zbog nemogućnosti da čitam, naučio sam sebe
da sjećanjem na lijepe trenutke prošlosti, promišljanjem o stvaranju kre-
acije i dugim molitvama prekraćujem vrijeme. Uvijek kada bih se sjećao
58 Ibrahim Čikić
torture kroz koju sam prošao, iznova bih preživljavao sav pakao kroz koji
sam prolazio. Snove o događajima i mučenjima, koje sam često sanjao,
kako u zatvoru, tako i na slobodi, posebna su priča, a to ću, ako Bog da,
posebno opisati. Kiša koja je tog dana padala vani ponovo me podsjeti
na kupanje koje sam doživio u WC-u prilikom mučenja u Foči. Zorano-
vim izlaskom iz ćelije nagrnuše bolna sjećanja. Pitanje je i da li postoji
sjećanje, a da nije bolno?.
NISMO TE DOVELI NA ODMOR
Mokar, prebijen, gladan i žedan, neispavan, izmrcvaren elektrošokovima,

teturam ka izlazu iz WC-a nesigurnim korakom. Jedva držim ravnotežu i
ulažem ogroman napor pri svakom koraku. Iako su očni kapci zatvoreni, jaka
svjetlost reflektora razara mi oči i mozak. Zastajem i podižem šake kako bih ih
stavio na oči, ali mi to ne polazi za rukom. Karakterističan zvuk koji prati udar
elektrošok-uređaja i strahovit bol u testisima baci me pravo na glavu. Osjetih,
još, isti udar na sljepoočnicu, i pod pazuhom desne ruke, koji izazva grčenje mog
tijela i jauk što nisam bio u stanju kontrolisati. Nemam više predstave koliko
dugo se nalazim u rukama ovih dželata. Osjećam da sam na izmaku snage i da
neću moći još dugo izdržati. Čini mi se da me neko podiže i nosi. Dvojica krv-
nika ispod ruku odniješe me do umivaonika. Tu me postaviše na noge i rekoše
da se mogu umiti. Šum vode iz česme instinktivno pokrenu moje ruke u tom
pravcu, ali začudo, nikakav osjećaj u njima nisam imao, niti sam mogao znati kad
su pod mlazom vode, a kad nisu. Kako da se umijem, kako da se osvježim, kako
da snagu povratim, doista kako? Moram nekako otvoriti oči, ali kako? “Požuri,
Turčine, nemamo mi vremena za gubljenje s tobom”, dreknu jedan od one dvo-
jice. “Nismo te na odmor doveli, glavno tek treba da počne.” Uz jak bol i veliki
napor, otvorih malo kapak na desnom oku i ugledah umivaonik i vodu koja je
tekla, postavih ruke ispod i počeh da ih perem. Nisam mogao da povjerujem u
kakvom su stanju moji dlanovi, pa to je strašno, crni, krvavi, otekli i sa natečenim
prstima, uopšte ne liče na šake. Bože, pa je li moguće da su ovo moje ruke i kako
da se njima umijem? Nekako zahvatih nešto vode i tek kada prinijeh do lica,
osjetih da je hladna. Ma, to što sam pokušavao da se umijem, nije bilo ni nalik
na umivanje. To je bio samo očajnički pokušaj da uradim tako nešto, ali sa ovak-
vim prstima i dlanovima uopšte nije bilo šanse. Više puta sam ponovio pokušaj
umivanja, a da pri tom nisam okusio ni kapi vode, niti sam imao želje da pijem
iz takvih ruku. Najzad uspjeh da otvorim oči, gledam se po tijelu i ne mogu da
vjerujem da tako izgleda. Pa ja sam potpuno modar i crn, pun krvnih podljeva,
pa na šta ovo ličim, subhanAllah?! Ona dvojica me ponovo vratiše nazad u sobu
za mučenje i narediše da sjednem. Sada je u sobi bio upaljen samo jedan reflek-
tor okrenut plafonu, što mi je omogućilo da držim oči koliko-toliko otvorene.
60 Ibrahim Čikić
Naspram mene sjede dva čovjeka, ne mogu više da vidim ko su i kako izgledaju.
Vidim samo siluete i ne raspoznajem boje njihovih odijela.
“Slušaj nas dobro, Čikiću”, oslovi me jedan od njih.
“Obrati dobro pažnju na sve što ćemo ti reći. Vidiš li, budalo, da ćemo
te ubiti ako budeš i dalje tvrdoglav? Nema nam više stajanja kad si ti u pi-
tanju. Velika se halabuka podigla oko tvog hapšenja i mi te u takvom stanju
ne smijemo pustiti da ideš kući. Kad bi te iko u tom stanju vidio, naša bi ak-
cija u potpunosti propala. Mi sada moramo ići do kraja. Govorili su nam za
tebe da si lud i fanatik, ali da si tolika budala nismo mogli ni pretpostaviti.
Mislili smo da ćeš od straha da ne izgubiš vid pristati na naše nagovore i tako
sebe poštedjeti svega ovoga. Mogao si, da si bio pametan, sada ležati pored
žene u svojoj kući k‘o hodža iz Bistrice. Pazi i slušaj sada dobro što ćemo ti
reći. Optužnica protiv tebe je već sastavljena. Ti je moraš potpisati i naučiti
napamet, kako bi je saopštio kod istražnog sudije. Prije toga moraš tu izjavu
kod nas potpisati. Uradiš li tako, nema više nikakvih ubjeđivanja i s tobom
smo završili. Ovo je već četvrti dan kako te držimo ovdje, iako smo po zakonu
morali da te pustimo poslije 72 sahata. Mi te ovdje možemo držati ako bude
potrebno i mjesec dana. Zapamti dobro, odavde ne moraš ni da izađeš ako
i dalje budeš tvrdoglav. Mi ćemo ti iscenirati pokušaj bjekstva i možemo te
ubiti. Zbog tog ubistva, ti to dobro znaš, nećemo nikom odgovarati. U slučaju
da ne prihvatiš ovo što tražimo od tebe, idemo dalje, samo što sada mijenjamo
način na koji ćemo te prisiliti da nam ovo potpišeš. Vjeruj mi na riječ, ovo je
diznilend (odmor) što si do sada prošao, šta te tek čeka. Pa budalo, evo ti izja-
ve potpisane od svih onih koje smo prije tebe uhapsili, koji su nam potpisali
sve što smo od njih tražili. Časnu ti riječ dajem da među njima ima onih koji
su poslije prvog udarca rekli sve što su znali i odmah potpisali. Evo ti izjava da
vidiš ko te sve pominjao i šta su ti na teret stavljali. Oni tebe nisu ni najmanje
štedjeli. Pa znaš dobro šta su ti sve oni govorili i šta su o tebi pričali. Mi smo
mislili da ćeš ti ko pametan čovjek, kad ti sve to predočimo, pristati na ono što
smo ti u startu nudili, kako bi se sačuvao svega ovoga. Prevarili smo se i mi ovo
moramo dovesti do kraja. Evo ti sendvič i čaj pa dobro razmisli. Ne prihvatiš
li, vjeruj da ćeš biti primoran na to i da nećemo bježati, ako bude potrebno,
ni od toga da ti uhapsimo još nekog člana porodice. Slaba procjena tvoje lič-
nosti nam je zakomplikovala cijelu akciju i mi ne smijemo odustati ni po koju
cijenu. Vodi računa o onima koji imaju šanse da prežive a tebi su dragi. Nemoj
i njih uvlačiti u ovo u šta si sebe doveo. Vidimo se za pola sata.” Ustadoše i za
sobom zatvoriše teška vrata. Muk, teške slutnje, one su uvijek tu, kad je čovjek
na ivici života.
IMA LI KRAJA?
Nađoh se sam u sobi, ispred mene neki sendvič i čaj. Konačno malo
odmora i predaha. Dok krvnici odmore i popiju dodatnu dozu kako bi
postali što krvoločniji. U alkoholu traže snagu za dalja zlodjela. To im je
glavni pokretač. Valjda i radi savjesti, koja će im kad-tad proraditi, sve to
rade u alkoholiziranom stanju. Da bi kasnije pred sobom imali opravda-
nje kako su bili pijani, i da lakše zaborave sva zlodjela. Ma oni meni i nisu
toliko važni, daj da ja vidim sa samim sobom šta i kako dalje.
Moram prvo da raščistim po pitanju sendviča, da li ga smijem po-
jesti? Ne, rekoh samome sebi, tebi je ta hrana najstrožije zabranjena.
Nečisto je to za tebe, Ibrahime Čikiću, ponovio sam sebi nekoliko puta.
Nema ti jela od ovih zlikovaca. Čaj možeš popiti, rekoh sebi. S mukom
prinijeh šolju čaja do usta i poslije nekoliko gutljaja odustadoh i od njega.
Ne, nije ti ni čaj potreban, sokole. Vidiš li da nisi ni gladan ni žedan, niti ti
se spava. Ti sada praviš budućnost sebi i svom sinu Aliju. Ako poklekneš,
ne samo da si ti pokleknuo, nego i tvoj sin jedinac, koji ima samo 54 dana.
Ubiju li te, pa blago tebi, sokole, izdržiš li, pa ti si gazija. Poklekneš li, pa ne
samo da si ti pokleknuo, nego i sin je zbog tebe pokleknuo, sokole. A što
je još teže od toga, šta na Onom svijetu reći Gospodaru? Je li to bila tvoja
vjera samo na jeziku? Sjeti se svih bošnjačkih stradalnika, a neke od njih si
imao prilike upoznati i sa njima se družiti. Čuo si kroz šta su sve oni prošli,
sokole. Gledaj kako ih sada narod, isti onaj narod koji ih je nekada možda
i napadao, cijeni i poštuje. Nekada si se divio njima i učio od njih, sada je
vrijeme da sebe vidiš na djelu. Pridruži se velikanima Sandžaka, rahmetli
Huseinu Boškoviću, Jusufu Mehonjiću, Orlu Kaliću, Rifatu Burdžoviću
i ostalim. Na kraju krajeva, vidiš i sam kako priznaju da je tvoje hapšenje
njihova greška zbog slabe procjene vjernika. Moraš potvrditi da vjernik
nikada ne pravi pogodbu sa zlikovcima koji se bore protiv njegovog naro-
da i rade sve ne bi li ga uništili. Kako ćeš kad sve ovo prođe pogledati Muša,
Rifka, Rasima, Safedina, Elmedina, Jusufa... i ostalu braću u oči? Neka ti
poubijaju cijelu porodicu, neka ti ubiju sina i ženu, pa to je za tebe čisti
dobitak, sokole. Znaš li kako umiru i kuda idu nevini? Sjeti se Kerbele, i
62 Ibrahim Čikić
junačke pogibije princa svih šehida dženneta! Nema mjesta u lađi u koju
si se ti ukrcao, lađi Ehli-Bejta, a.s., za one koji prave dogovore sa tiranima
i zalimima. Pa vidiš da ni mučenje do smrti nije toliko strašno, vidiš da su
nemoćni da te slome batinom i najsavremenijom tehnikom mučenja. Pa
tvoj Gospodar je sa tobom i neće te On samog nikada ostaviti. Nisu ovi
zlikovci u stanju spoznati ono što tebi brani da praviš sa njima bilo kakav
dogovor takve vrste. Ako te ubiju, blago li se tebi, sokole. Nisi ti te sreće
da umreš na pravdi Boga. Treba to zaslužiti. Iako si sve vrijeme go, ti nisi
bio ponižen ni jednog trena do sada, ali ako prihvatiš njihove savjete, ni-
kada više nećeš biti častan. Pazi se dobro, dok te pamet drži, izdrži, a ako
ostaneš bez nje, onda te niko kao ludog ne može niti ima prava optužiti.
Ali lud nećeš moći ništa ni kazati ni potpisati. Ovakav razgovor koji sam
poveo sa samim sobom, dosta mi olakša stanje i dade mi snagu, za ono
što je tek trebalo doći. Doista, ono što sam kasnije prošao, to su mogli
uraditi samo sadisti. Oni koji su kadri sve to uraditi ne smiju se nazvati ni
stokom jer su gori i od same stoke. Doista, svaki onaj koji ovakve skupine
naziva stokom debelo će se namučiti kako bi se opravdao pred hajvanom
na Sudnjem Danu, kada se bude polagao konačni račun. A Allah silnicima
neće ukazati na Pravi put. (El-Bekare. 258)
STRIJELJANJE I KLANJE
Ulazak dvojice ljudi prekide ovo moje obraćanje samome sebi. Po-
što se udobno smjestiše u stolice, obrati mi se jedan od njih:
“Zašto nijesi pojeo sendvič? Znamo mi da ti ne jedeš svinjetinu, ali
sendvič je sa sirom. Pa mogao si čaj popiti, dehidrirat ćeš bez vode; sve
radiš protiv sebe. Pa šta si odlučio?”
“Trebalo vam je odmah biti jasno da sa mnom nema nikakve pogod-
be kada su ove stvari u pitanju. Da sam smio od mog Gospodara, ja bih
to odmah, još dok sam bio kod Gaja, prihvatio. Znao sam ja još dok sam
kod njega bio šta me čeka. Imao sam priliku mjesec dana slušati i gledati šta
ste sve radili sa ljudima koje ste uhapsili prije mene. Znam dobro kakve su
sve strašne priče o vašim zvjerstvima nad Omerom Omerovićem kružile
gradom. Slično su prošli i svi ostali. Nemate vi, to vam odgovorno kažem,
snagu kojom biste me natjerali pri ovoj svijesti da pristanem igrati tu vašu
prljavu igru. Ne razumijete vi stanje onog koji je spoznao svog Gospodara.
Takav se čovjek ne može prebiti, takve možete samo ubiti. Jadni su i bijedni
oni koji su kadri sve ovo napraviti nad čovjekom koji je otišao u penziju
zbog problema koje je imao sa očima. Vi dobro znate da sam imao povrije-
du oka i da sam čak do Berlina išao na nekoliko operacija. Ne moram vam ja
to pričati, vi to znate vrlo dobro. Kad nisam kod Gaja pristao na ovo što mi
nudite, nipošto se nemojte nadati da ću sada to prihvatiti. Sada je prekasno
za bilo kakav dogovor ili pregovor po tim pitanjima. Što se tiče potpisivanja
optužnice koju ste mi u međuvremenu sročili, također ne dolazi u obzir.
Dok me bude pamet držala, ovo je ovako, ali ako me ona napusti, nisam ni
odgovoran za ono što u takvom stanju uradim.” Dok sam sve ovo govorio,
niko nije ni pokušao da me prekine. Pažljivo su slušali moje izlaganje. Ostali
su nekoliko trenutaka potpuno nijemi, dok opet ne progovori jedan od njih.
Čini mi se da je samo jedan sve vrijeme i pričao, dok je drugi šutio. Mislim
da je ovaj prvi i bio glavni i da je on odlučivao o svemu.
“Vodite ga prvo na kupanje, a zatim na strijeljanje! Pucajte mu u
leđa, ali prije toga natjerajte ga da trči kako bi izgledalo da je u pitanju bio
pokušaj bjekstva!”
64 Ibrahim Čikić
Uđe nekoliko njih i skopaše me i uguraše u onaj isti WC, zatvoriše

vrata iza mene i nad mojom glavom kao da se nebo otvori, voda poteče
u ogromnim količinama. Ne znam koliko dugo je to trajalo, izvedoše me
iz WC-a i ponovo mi staviše kapuljaču preko glave, tako da nisam ništa
mogao vidjeti. Nisu imali više potrebe da je stavljaju, jer kako će kasnije
utvrditi doktor Jovović iz Podgorice, kada su me poslije nekoliko mjeseci
vodili na pregled pod pritiskom Međunarodnog crvenog krsta, sa minus
pet dioptrija je otišla na minus dvadeset i sedam.
Osjetih snijeg ispod krvavih i otečenih tabana. Znači da su me izveli van.
Bilo je toliko hladno da su čak i moji tabani, koji su bili pretrnuli od udaraca,
osjetili hladnoću. Jedva koračam, drhteći i tresući se od velike hladnoće koja
vlada napolju. Čujem lavež više krvoločnih pasa, koji su toliko blizu mene da
osjećam njihov dah po nogama. Vode me čas lijevo čas desno, dok me na kra-
ju ne ostaviše samog, naredivši mi da bježim. Ma kakvo bježanje, nisam u
stanju sam ni hoditi. Udaraju me i govore da trčim. Kažem im da nisam u
stanju za tako nešto, sav se tresući od hladnoće. Kada su se uvjerili da zaista ni-
sam u stanju da trčim, odustadoše od te nakane. Stojim sam ne znajući gdje se
nalazim, niti šta me okružuje. Osluškujem, čujem korake više ljudi sa različitih
strana. Idu ka meni. Šta li sad smjeraju? Osjećam da su jako blizu mene.
Odjednom rafalna paljba sa raznih strana, u neposrednoj blizini glave
i gornjeg dijela tijela, tako da sam mogao osjetiti toplinu iz cijevi. Čahure
počeše udarati po mojoj glavi i ramenima, što je bilo jako bolno. Nisam znao
šta me je snašlo, jer toliko je to bilo iznenadno da sam preživio dobar šok.
Pucnjava je trajala prilično dugo i naglo prestade. Smijeh i lavež pasa
čuju se oko mene sa svih strana. “Turčine, mislio si da ćemo te metkom
ubiti, ali to je gospodska smrt. Ne, tebe će sad Kornjača lično zaklati. To
je za takve kao što si ti, nemamo više vremena za tebe. Dosta je bilo.” Od-
jednom se nađoh bačen na snijeg. Toliko je to bilo nenadno da nisam
ni pokušao ublažiti pad. Odmah osjetih nekog kako sjede na moja leđa,
uhvati me za kosu i povuče mi glavu naviše. Istog trena osjetih hladno
sječivo ispod grla.
“Reci, Turčine, zadnju želju”, dreknu onaj na mojim leđima.
Nisam mu ništa odgovorio, samo sam tiho u sebi ponavljao: “Nema
drugog boga osim Allaha, On nema druga i niko Mu ravan nije, i Muham-
med je Njegov poslanik.”
Udarac i ostadoh bez svijesti. Zapadoh u potpuni mrak. Nažalost, mno-
go je onih koji su sebe zbog dunjaluka doveli u stanje bez svijesti i mraka.
MORAMO GA
LUDIM NAPRAVITI
Nalazim se u stanju između sna i jave. Osjećam toplotu i kao da ču-

jem majčin glas kako me zove na doručak, a ja kao da sam jedva dočekao
takav poziv. Odgovorih:
“Sad ću, majko, evo me odmah”, rekoh valjda naglas, što krvnicima
dade do znanja da sam došao svijesti.
“Ustaj, majku ti Tursku, pa nismo te ovdje doveli da se izležavaš!”
Ove riječi su bile popraćene udarcem noge u slabinu. “Ustaj!”
Ovo me povrati u svijet zbilje i shvatih gdje se nalazim. Za trenutak
sam, valjda u snu, napustio ovo prokleto mjesto. Makar na tren osjetio
sam toplinu roditeljskog doma i čuo dragi glas. Stvarnost je bila strašna,
gora i od najružnijih snova. Jer, san i ne može biti ružan. Ležao sam na
šatorskom krilu go, izgleda mi u istoj onoj sobi. Bože moj, pa šta još ovi
neljudi hoće od mene?
Šta su još naumili raditi sa mnom? Kakve sve vrste mučenja su smis-
lili svojim bolesnim umovima? Dok sam se ja pitao dokle će sve ovo ići,
dobih odgovor od samih zlotvora.
“Moramo ga dovesti do ludila. Moramo mu razbiti nervni sistem po
svim š��
avovima. Samo ga ludog možemo pustiti odavde! Tako će vaspit-
no djelovati na ostale. Niko se od muslimana više nikada neće usuditi da
pođe njegovim putem. Moramo ga omrznuti u očima najuže porodice.
Potpuno izluditi i izolovati iz naroda. Sa ženom ga rastaviti...” Iz ovih riječi
saznadoh krajnju namjeru i cilj dušmana.
Još dugo su nešto govorili, ali ja više nisam mogao slušati. Bilo je sa-
svim dovoljno i ovo što sam do tada čuo. Dobro sam znao iz dosadašnjeg
iskustva sa njima, da sve ono čime mi prijete stvarno i sprovedu u djelo.
Znači, i ovu svoju monstruoznu nakanu svim raspoloživim sredstvima će
provesti u djelo. (Na žalost, i dan-danas trpim posljedice ovih njihovih
podlih i prljavih zamisli).
Nisam više u stanju pratiti sve što se dešava oko mene. Na izmaku
sam snage i ne znam koliko još mogu sve ovo izdržati. Mislim da će po-
66 Ibrahim Čikić
novo krenuti sa istim onim metodama mučenja koje su i dosad koristili

nadamnom. Ali to što sam do tada prošao bila je dječija igra u odnosu na
ono što me je tek čekalo. Sve ovo do sada što sam prošao bilo je samo s ci-
ljem da me fizički umore, do te granice da više nisam sposoban za bilo šta.
Ubiju u meni svaku nadu i želju za pružanjem otpora. Preko očiju, putem
reflektora, počeli su razbijanje psihe, a sada je trebalo efektnim udarcem
na nervni sistem završiti sa mnom. Ponovo sam dobio više udara elek-
trošok-napravom, uglavnom u predjelu sljepoočnica i genitalija. Bilo je i
udaraca pendrecima i još jednom ili dva puta, nisam siguran, ponovili su
scenu klanja i strijeljanja. Više puta su me na određeno vrijeme izlagali
svjetlu reflektora. Tjerali da stojim, udarali, više njih istovremeno bi se
zaletjelo na mene i vriskom, dranjem i udarcima obarali na pod. Na liniji
sam razdvajanja granice života i smrti, a onda začuh:
“Dovedite mu ženu, sestru i dijete.”
Nisam vjerovao da čujem ove riječi. Mislim da mi se pričinjava, da
haluciniram. Krvnici primjetiše da sam u nedoumici, nesiguran da li sam
dobro čuo.
“Dovedite mu ženu, sestru i dijete.” Ponovi isti glas.
Ove riječi na mene ostaviše strašan utisak. Doista nisam očekivao
da će ići tako daleko, da će u svojim prljavim nakanama toliko nisko pa-
sti. Nije valjda da će i njih uključiti u sve ovo? Šta planiraju njima uradi-
ti? Zašto njih? Šta misle preko njih postići? Možda mnogo, jer čovjek je
najranjiviji kada je dijete u pitanju. Luđak je onaj koji očekuje milost od
zločinaca.
SINA SMO TI ZAKLALI
Iako sam davno izgubio pojam o vremenu i ne znam koliko dugo

sam ovdje, pokušavam ponovo aktivirati biološki sahat kako bih ocijenio
da li će, doista, proteći nekoliko sahata, koliko im treba da dovedu moje
najdraže. Znao sam da oni ne moraju ići po njih, već da to putem telefona
mogu narediti bjelopoljskim policajcima, koji će jedva dočekati, da izvrše
to prljavo naređenje. Sa zebnjom u srcu sam iščekivao njihov dolazak.
Vrijeme iščekivanja s vremena na vrijeme prekidali bi psovkama i po ko-
jim udarcem. Nekad elektrošokom, a nekada pesnicom ili pendrekom.
Dovoljno su prosuli sile nadamnom, tako da nisu htjeli da reskiraju da
me možda zbog svoje nesmotrenosti, zauvijek izgube. Jedine misli koje
su u tom iščekivanju opsjedale moj razum bile su, šta će uraditi mojim
najdražim? Osjećaj krivice što će “zbog mene” morati Bog zna kroz kakav
džehennem proći, dodatno je razbijao moj razum, psihu i dušu. Nalazim
se na samoj ivici, kako fizičke tako i mentalne snage. Pokušavam kontroli-
sati misli i pratiti protok vremena. Niko mi se više ne obraća niti priča bilo
šta sa mnom. Ni ja nemam želju, da ih šta pitam. Sam, zadubljen u svoje
misli, iščekujem. Vrijeme u iščekivanju sporo prolazi. Trenutak predstav-
lja čitavu vječnost. Po mojoj procjeni trebalo bi da su već tu. To što ih do
sada nema, budi neku nadu, da ih možda neće ni dovoditi i da je to samo
još jedan vid pritiska na mene. Valjda namjeravaju ovom neizvjesnošću
polahko ubiti u meni svaku želju za daljnjim suprotstavljanjem i učiniti
da izgubim svaku nadu. Polahko me na ovaj način žele dovesti do ludila.
Koliko dugo ću moći izdržati ovu neizvijesnost koja razara? Oni imaju
vremena i sada mogu raditi šta god hoće.
“Prvo ćemo ti sina zaklati, pa ćemo ga ispeći i pomiješati sa krme-
tinom, kako bismo ti dali da jedeš. ��
Znamo mi da si ti u postu i da si gla-
dan, pa ćemo te nahraniti. Ženu i sestru će ti silovati četnici pred tvojim
očima, da vidiš kako j... četnici”, začuh glas koji u meni ubi svaku nadu da
ih možda neće dovoditi i da je ovo samo još jedan način pritiska nadam-
nom. Ove riječi odagnaše i posljednji tračak nade koju sam do tada imao
68 Ibrahim Čikić
da ih možda neće dovesti. Više ja nisam bitan, ja sam potpuno nevažan.

Sada mi je jedina briga i misao, kako mogu njima pomoći. Koliko god sam
se trudio da pronađem način na koji bih mogao pomoći svojima, ili da
smislim najpametnije rješenje za predstojeće događaje, nije mi polazilo
za rukom. Prebijen i izmrcvaren, sa bolovima u očima koji su neizdrživi,
hladnoćom koju su održavali za sve vrijeme moga boravka, gladan, neispa-
van i potpuno go, nisam imao nikakvih šansi. Da li ćeme moj Gospodar,
kušati i na ovaj način? Znam za kur’anske ajete koji govore o iskušavanju
vjernika. Isključivo radi ukazivanja na one koji su zaista iskreni.
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenja malo sa strahom i gladovanjem,
i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one
koji kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo
se Njemu vratiti!” (Al-Baqara. 155-156)
“Bože, pomozi mi u onom što mogu izdržati, a sačuvaj me onoga što
ne mogu podnijeti! Bože moj, podari mi najbolje ishodište iz svega ovo-
ga. Bože moj, učini da se čestiti na mene ugledaju...” Tim riječima molio
sam svog Gospodara da mi pomogne. Zato je umišljenost i samoobmana
najgora karakterna crta. Tako se pokušavaju pravdati saučesnici zločinaca
kada govore: “Nisam imao izbora, morao sam to uraditi.”
Tišinu koja je tada vladala povremeno bi narušila po koja psovka i
udarac. Iznenada začuh plač djeteta i zapomaganje dvaju ženskih glasova.
Plač djeteta je bio tako jak da mi je svaka dlaka na tijelu dupke stala. Čuo
sam ženske glasove koji su izgovarali moje ime: “Potpiši, Ibrice, molim
te potpiši”, a koji su s vremena na vrijeme bili prekidani bolnim kricima i
kuknjavom. Vriska na smrt uplašenih žena i plač djeteta ubiše svaku nadu
u meni. Stravičan plač i vriska djeteta naglo prestade, što bi popraćeno
bolnim jaucima i plačom dvaju ženskih glasova.
“Sina smo ti zaklali pred majčinim očima, samo da ga još ispečemo
i da ti ga pomiješanog sa krmetinom serviramo da jedeš! Natjerat ćemo te
da ga pojedeš, nemoj da sumnjaš u to. Silovanje žene i sestre je ostavljeno
za kasnije”, začuh glas koji mi ovo saopšti pa poslije kraće pauze nastavi:
“Sve ovo je nula kakav kraj tebe čeka. Živog ćemo te odrati pa posu-
tog solju pustiti šumom da lutaš! Za tobom ćemo pustiti nekoliko koza,
kako bi te tako slanog lizale. To je najstrašnija smrt koja te može zadesiti”,
završi krvnik glasno se smijući.
Njegov smijeh prihvatiše i ostali prisutni i nastade nekontrolisano
smijanje krvnika. Ludnica! Kroz smijeh sam čuo bolne jecaje i plač dviju
žena. Odlučih da prekinem ovo ludilo koje je vladalo svud oko mene.
“Što se tiče mog sina Alija, koga ste maločas zaklali takoreći pred mo-
jim očima, niste mi tim činom ni trun zla nanijeli, a ako ste mislili prepasti
me tim, jadno ste se prevarili. Ja pripadam onima koji nemaju nikakvog
straha od smrti. Za mene je smrt pobjeda, pa kad je još na pravdi Boga,
kao što ste mi maloprije sa sinom uradili. Jedva čekam da se i ja njemu
pridružim pa požurite sa vašom prljavom nakanom. Moj Ali je sada za-
dovoljan kod svoga Gospodara, radujući se i mom skorom dolasku. Klan-
jem jedinog mi sina samo ste mi dobro učinili. Kad biste vi samo bili toga
svjesni, poludjeli biste od zlobe i zavisti. Vidite i sami da nisam ni suze pu-
stio. Nedostatak mojih suza govori da vam kazujem samu istinu. Silovanje
mojih najmilijih, kojim mi prijetite, ono je što me najviše boli od svega
ovoga. To je vaša specijalnost i u takvim prljavim poslovima i rabotama
nema vam premca. O snazi koju ste kadri pokazati nad nemoćnim slušao
sam, a i gledao. Dobro sam se nagledao vaših zločina ovih zadnjih neko-
liko godina, dok nije došlo vrijeme da i ja to vaše zvjerstvo osjetim na
svojoj koži. Takva zlodjela mogu raditi samo bolesnici, oni koji imaju
bolesne umove kao što su vaši. Znam, mržnja prema nama Bošnjacima
tjera vas na takva zlodjela. To vam je u genima, to ste naslijedili od vaših
predaka. Najžalosnija od svega toga jeste činjenica da vi to sve radite u
ime pravoslavlja, a da pri tom ne vjerujete u Boga. Ne znam kako vam se
duše ne raspadnu od vaših bolesnih ideja koje provodite nad nedužnima i
nemoćnima. Znam da ste mekši od pamuka i da niko ne umije lagati bolje
od vas kad imate ispred sebe nekog ko ima makar i malo snage da vam se
suprotstavi. Da biste napali nekog takvog, morate biti u čoporu i dobro
pijani; tek tada se usuđujete krenuti na takvog čovjeka. Vi ste šejtanova
braća i u zlu ste i njega pretekli.”
Mirnim i dostojanstvenim glasom završih ovo svoje izlaganje, a da
me niko nije ni pokušao prekinuti. Vriska žena bivala je sve jača i jača i čuli
su se muški glasovi koji su vulgarno od njih tražili da se skinu. Priđe mi
neko i uhvati me za kosu kako bi me podigao i reče:
“Ustaj da vidiš kako j... četnici!” Ove riječi kod mene izazvaše takvo
stanje da sam skočio na noge kao lav. Zaurlah iz sveg glasa:
“Pi... jedne, ne dirajte žene!” Udarac čizmom u predjelu srca odbaci
me nazad prema zidu, u koji udarih svom težinom tijela i potiljkom gla-
ve. To je posljednje što je ostalo urezano u mom pamćenju. Ta predstava
vriske na smrt prestrašenih žena koje krvnici siluju i moj pokušaj da im
pomognem prekinut strahovitim udarcem posljednje je sjećanje koje sam
ponio iz Foče.
70 Ibrahim Čikić
Ibrahimov sin Ali (8 mjeseci) 1994 godina.

ZATVORSKI DOKTOR
Tek po izlasku iz zatvora, zahvaljujući sudskim spisima i datumima

koji su stajali na rješenjima koje sam dobio od istražnog sudije, i razgo-
voru sa mojim advokatom, uspio sam ponešto saznati od toga šta se sve
događalo sa mnom poslije sloma živaca koji sam doživio tada u Foči.
Uhapšen sam 24. februara 1994 godine, a 28. februara u kasnim
noćnim satima doveden kod istražnog sudije. Znači, poslije punih četiri i
po dana torture. Stanje u kojem sam se tada nalazio bilo je toliko žalosno
i teško da moj advokat nije htio pristupiti mojoj odbrani ukoliko sudija
ne unese u zapisnik ono što je tada mogao vidjeti na meni golim okom.
Pritom, advokat je tražio da se skinem i pokažem tijelo sudiji i zapisniča-
ru, kako bi dobro vidjeli tragove torture, kroz koju sam morao proći prije
izvođenja na sud. Istražni sudija, vidjevši upornost advokata, podlegao
je njegovom pritisku i zapisnički konstatovao da su na meni vidljivi trago-
vi zlostavljanja i mučenja, te da nisu u stanju sa mnom uspostaviti nika-
kvu komunikaciju. Jedino ja od ukupno 21 uhapšenika imam u sudskim
spisima takvu konstataciju od istražnog sudije, tako da je taj zapisnik na
samom suđenju bio toliko važan, da su se njime koristili i ostali advokati
kako bi potkrijepili činjenicu da su i drugi iz grupe tučeni kao i maltretira-
ni. Dodatni razlog što su advokati svih uhapšenih koristili zapisnik sa mog
saslušanja o primjeni sile leži u činjenici da zatvorski ljekar Zele Agić, ni
na jednom uhapšeniku nije konstatovao tragove sile, prilikom pregleda,
koji je nad nama on izvršio u zatvoru. Kasnije, tokom suđenja, kada se či-
tao nalaz zatvorskog ljekara u dokaznom postupku, prilikom čitanja mog
nalaza u sudnici je zavladao smijeh, kada je advokat intervenisao i kazao
da je sudija na meni konstatovao tragove sile i to uredno unio u zapisnik,
a da doktor isto to nije mogao vidjeti. O zatvorskom doktoru Zelu Agiću i
njegovim moralnim kvalitetima nema potrebe ništa pisati, jer on je sam o
sebi sve napisao kada je potpisao takav ljekarski izvještaj. Mnogo godina
kasnije prišlo mi je nekoliko tadašnjih milicajaca, koji su mi pričali o div-
ljačkom ponašanju komandira stanice, izvjesnog Medenice nadamnom,
koje im je ogadilo službu kojoj su i sami pripadali. Opisali su mi način
72 Ibrahim Čikić
njegovog iživljavanja nadamnom, vrijeđanje, udaranje, psovanje, da im

se služba ogadila zbog toga, što su sve to morali gledati. Tek kada su mi
ispričali sve šta su tada vidjeli i ja im halalio, kažu da su doživjeli pravo
olakšanje. O tim njihovim kazivanjima ne bih pisao pojedinosti, kako im
ne bih pravio probleme.
Ovo je opis događaja kojih se uopšte ne sjećam. Ovo pišem na
osnovu kasnijih saznanja i određene dokumentacije. Poslije saslušanja
kod Gaja prebačen sam u bjelopoljski istražni zatvor, u ćeliju samicu br.
6. Koliko vremena sam ležao u ćeliji dok sam počeo dolaziti k sebi nije mi
poznato. Da li je to trajalo dan ili više, nikada nisam mogao tačno doku-
čiti. Taj vakum u sjećanju o tim događajima i danas je kod mene prisutan.
Zaborav dobrovoljni ili prisilni, kob je neke patnje.
ĆELIJA BR. 6
Velika hladnoća koju osjećam natjera me da otvorim oči. Ništa ne

vidim osim crnila. Bože, pa nije valjda da sam vid potpuno izgubio, po-
mislih i počeh pipati oteklim, prebijenim i promrzlim prstima oko sebe.
Osjetih nešto mehko ispod prstiju i zaključih da ležim na jednom ćebetu
i da imam još jedno koje me pokriva. Gdje se nalazim, kakva je ovo pro-
storija, kada sam ovdje doveden, zbog čega sam tu, koliko dugo ću biti još
tu, pitanja su na koja nisam u stanju odgovoriti? Crnilo koje se širi oko
mene dovodi me do zaključka da sam, doista, izgubio vid. Nisam u stanju,
ama baš, vidjeti ni najmanje tragove svjetlosti. Bolna sjećanja i bolovi koji
se šire čitavim tijelom i strašni bolovi u očima. Šta je sa mnom? Gdje se
nalazim? Pokušavam da se sjetim gdje bih to mogao biti. Povezujem misli.
Slika klanja i silovanja mojih najdražih ponovo titra pred mojim očima.
Sjećam se i udarca nogom u predjelu grudi. Ali tamo je bilo svjetla, a ovd-
je je potpuno crnilo i mrak.
Mora da sam u nekoj ćeliji. To je jedini logični zaključak koji sam
mogao donijeti u tom trenutku.
Dakle, nalazim se u ćeliji nekog zatvora, bez vida, promrzao i prebi-
jen do te mjere da me svaki dio tijela boli. Polahko prebiram po sjećanju,
vršim rekonstrukciju događaja. Slažem kockice. Povezujem događaje.
Strašno, ali suočavam se sa surovom stvarnošću. Zaključujem da moram
biti realan. Realnost jeste najružnija stvar u životu, ali onome ko je isprav-
no sagleda i razumije daje pravilno prosuđivanje i razmišljanje. Nema mi
druge, prihvatam bolnu istinu, zahvalan Gospodaru, pokoran, ali samo
Njemu. U neprijateljstvu sa zločincima, ali bez trunke mržnje. Nisam
naučen da mrzim, vjera kojoj pripadam prožeta je ljubavlju. Ljubav je
univerzalnog karaktera svojstvena čovjeku, samo neljudi mrze. Smiren i
svjestan trenutka, započeh razgovor sa samim sobom:
“Ibrahime Čikiću, ženu i sestru su ti silovali, a sina zaklali. Također si
ostao bez vida i ostatak života ćeš morati provesti u mraku. Prebijen i ja-
dan, bačen si u neku tamnicu. Sam si. Nikoga osim Uzvišenog Gospodara
nemaš u ovom trenutku. Dobro vidi šta i kako ćeš dalje sa sobom! Hoćeš
74 Ibrahim Čikić
li očajavati i kukati nad zlom sudbinom koja te zadesila, ili ćeš i dalje ići ka
cilju? Tvoj cilj je zadovoljstvo tvoga Gospodara, ti to dobro znaš. Bujrum
proberi! Izbor je tebi prepušten i to je tvoja slobodna volja. Sloboda misli
se nikada ne može uhapsiti. Je li tako? Bujrum proberi!”
Boli me duša i od same pomisli da su mi katili silovali najdraže i najs-
vetije što sam imao u životu. Toliko mi teško pada ta pomisao da sljepi-
lo koje me zadesilo i gubitak sina jedinca uopšte ne opterećuju niti mi
zadaju brigu i bol. Scena silovanja me dovodi do ludila, jer osjećam svoju
odgovornost zbog toga. Od svih muka i teškoća koje su me tih dana zade-
sile ništa me nije pogodilo kao to silovanje. Kako ću dalje sa tom ranom
ići kroz život? Nisu me mogli više poniziti i povrijediti. Strašno, isuviše
strašno. Prvi put otkako sam uhapšen osjećam se bijedno i prazno. Bol
tijela nikada se ne može uporediti sa bolom duše. Sve muke koje sam pro-
šao i nasilje koje je učinjeno meni ne predstavljaju nikakvu poteškoću, ali
scena silovanja me nikako ne napušta, niti je mogu potisnuti iz sjećanja.
Prvi put u svom vijeku zapadam u stanje kada ne vidim nikakvog smisla
za dalji život.
“Čemu život? Zašto živjeti poslije ovakvog poniženja?” (Nemam ri-
ječi niti sam u stanju opisati kakve sve patnje i boli preživih narednih ne-
koliko mjeseci boravka u zatvoru, gdje sam proveo godinu dana, dok pri
jednoj posjeti nisam saznao da ono nisu bili moji najdraži. Poslije svega,
moj pretpostavka je da su tu scenu napravili nad dvjema Bošnjakinjama
koje su četnici negdje zarobili kako bi ih iskoristili za ovaj događaj. Dijete
koje je tada sigurno zaklano pripadalo je jednoj od njih). I tada, u tom
jadnom i žalosnom stanju, sjetih se svoga Gospodara:
“Gospodaru moj, Bože moj, Ti si Onaj kome se žalim na svoje stanje
i Ti si Onaj koji mi jedino može pomoći. Pomozi me snagom koja će biti
darovana od Tebe, kako bih sve ono kroz šta još moram proći izdržao!
Samo mi pamet sačuvaj i ne dozvoli dušmanima da uspiju u svojim prlja-
vim nakanama! Bože, pomozi me u onom što mogu izdržati i sačuvaj me
od onog što ne mogu izdržati! Bože moj, podari mi najbolje ishodište iz
svega ovoga!”
Ova dova i podsjećanje na moga Gospodara podstaknu me da počnem
istraživati okolinu oko sebe. ��
Počeh polahko pipati okolo. Otečenim i prebi-
jenim prstima nije to lahko bilo raditi. Pod ćelije bio je od betona, zidovi ta-
kođer; osim dva ćebeta i betona okolo zadugo nisam bio u stanju još nešto
otkriti. Pomjerao sam se pipajući sve dio po dio ćelije, kako poda, tako i zido-
va. Najednom osjetih pod prstima nešto glatko u visini stomaka. Lavabo, pro-
đe mi misao kroz glavu, što malo kasnije potvrdiše i moji otečeni i prebijeni
dlanovi. Polahko napipah i slavinu, probah je odvrnuti i poteče voda. Idem

dalje sa pipanjem i odmah pored lavaboa osjetih i WC šolju. Nastavljam, da
odredim kolika je ćelija u kojoj se nalazim i zaključujem da je duga oko 2,5
m. i široka oko 1,5 m. Aha, rekoh sam sebi, imaš vodu, eto operi se i uzmi
abdest. Bog zna koliko dugo već nisi klanjao. Istina, ne tvojom krivicom, ali
sad možeš, nema nikoga da ti smeta, sam si. Lahko je bilo kući dok si bio
u vrućoj sobi, toplom vodom i puna stomaka zahvaljivati Gospodaru, ali da
vidimo kakav si sad. Baš kad ti je svaka dova primljena od Gospodara i kada si
od Njega dobio sve što si tražio, hanumu, kojom si prezadovoljan, i sina Alija,
i kad si pomislio da će to potrajati, Gospodar ti je sve to u jednom trenu srušio
kao kulu od karata. Šta misliš zašto? Zato da bi te iskušao. Da li ćeš i dalje biti
zahvalan ili ćeš postati nezahvalan? Sjeti se Jusufa, a.s. Ćelija je njegova me-
dresa. Znaš da su i Imami Ehli Bejta a.s., boravili u zatvorima, pa čak i umirali
u njima. Sjeti se i mnogih drugih boraca za istinu, znanih i neznanih. Istina
je univerzalnog karaktera i ne postoje dvije istine. Zar i jedno od Uzvišenih
Allahovih Imena nije ISTINA? Zato, ako budeš pametan i ako se ogrneš sa-
burom i iskreno osloniš na Allaha, blago tebi. Postupiš li suprotno od toga, pa
nisi ni zaslužio bolje. Bog je pravedan i osnovni princip islamskog vjerovanja
poslije tevhida jeste vjerovanje u Božiju pravdu. Eh, evo ti se daje da pokažeš
kakav si, pa bujrum. Ovakva situacija ti se nikada više za života neće namjesti-
ti. Polahko prilazim do lavaboa i puštam vodu, pipajući tražim ne bih li našao
kakvo parče sapuna. Nisam našao sapun i počinjem polahko prati ruke, koje
su, doista, bile toliko otečene da nisam vjerovao da su moje. Velikom mu-
kom uspijevam uz priličan bol nekako oprati ruke i počinjem umivati lice.
Tek preko lica osjetih u kakvom žalosnom stanju su bile moje šake. To nije
bilo umivanje, to je bilo kao da prelazim šmirgl-papirom po licu. Uspijevam
se nekako umiti i onda polahko uzeh i abdest. Kada sam potirao noge, nisam
se mogao čudom načuditi u kakvom su stanju bile. Jedva sam ih izvukao iz
cipela.Toliko su bile otečene, da više nisam ni pokušavao da ih ponovo smje-
stim u njih. Uzeh abdest, te počeh sređivati ono garderobe na sebi, a što su
mi krvnici u Foči obukli kada su me ispraćali nazad. Imao sam na sebi samo
farmerice, a gore duks-majicu i preko kratku jaknu. Farmerice su bile raskop-
čane, samo onako navučene, a i sa jaknom je bilo isto. Veš koji sam imao na
sebi prilikom hapšenja, nikada više nisam vidio. Kad sam se upristojio koliko
je to bilo moguće u tom trenutku, instinktivno sam odredio pravac Mekke i
da klanjam sabah namaz, (što se kasnije pokazalo potpuno ispravno i tačno i
po pitanju pravca kible i vakta namaskog). Onako prebijen, iscrpljen, gladan i
promrzao, s dosta muke uspijevam stajati na kijamu, dok ruku i sedžda zahti-
jevaju dosta napora, kako bih ih propisno obavio. Svaka promjena tijela koja
76 Ibrahim Čikić
je neophodna u namazu izaziva dodatnu bol i poteškoću. Uz veliki napor i

koncentraciju uspijevam obaviti namaz i bar za trenutak zaboraviti sva zlodje-
la koja sam preživio. Namaz u ovakvim situacijama, doista, ima veliku vrijed-
nost, kako za Ovaj, isto toliko i za Onaj svijet. Blagodati na ovom svijetu su te
što postaješ svjestan da nema tog kazamata niti ćelije koja te može odvojiti od
Gospodara i da je On stalno uz tebe, prisutan, te da zahvaljujući samo Njego-
voj pomoći insan može izdržati i takve muke i patnje, koje su kadri provesti
samo neljudi. Pa i svrha stvaranja Ovog materijalnog svijeta upravo i jeste da
svaki pojedinac pokaže svoju pravu narav i karakter, ono što je u njegovoj biti,
kako ne bi na Dan Pravde imao nikakvog izgovora niti opravdanja kojim bi
olakšao svoj položaj. Jer prilika koju su imali na dunjaluku, što se tiče polazi-
šta, bila je ista za sve ljude. Kako i koliko je ko tu priliku iskoristio i koliko će
ko imati nagrade ili kazne na Dan Velikog Suda, zavisi od svakog pojedinca
i niko, ama baš niko, ne može poremetiti bilo čiji put povratka Gospodaru.
Oduvijek sam se čudio onim ljudima koji bi govorili kako im je neko drugi
kriv za stanje u kom se nalaze i da nije bilo tog i tog, oni bi sad bili to i to, imali
ovo i ono itd. Sada je moj Gospodar dao, da u praksi osjetim kako zaista niko
i nikada nema snage niti moći da prekine nečiju vezu sa Gospodarom, osim
njega samog. Svijet melekuta nema granica koje postoje u svijetu materije.
On ne podliježe ovim materijalnim zakonima i nije podložan propadanju.
Koliko će koji pojedinac uspjeti spoznati svijet melekuta zavisi od njega i taj
put niko osim njega, za njegov račun ne može preći. Onaj koji sve podredi
ovom materijalnom svijetu i zakonima koji vladaju u njemu sigurno mnogo
teže podnosi čak i najsitnija iskušenja. Svjestan ovih istina, dugo sam zahvalji-
vao svom Gospodaru na nimetima koje mi je u vidu iskušenja poslao, tražeći
samo od Njega pomoć da izdržim sve ovo do kraja. Svaki put, pri bilo kojoj
situaciji, kada se počne ispravnim djelovanjem, svaki slijedeći korak, nadati
se, bit će ispravan. U protivnom, da Bog sačuva. Poslije namaza osjećao sam
se mnogo bolje i po prvi put sam osjetio olakšanje. Poslije namaza spustih se
na pod ćelije, gdje prostrijeh jedno ćebe po betonu, dok se drugim ćebetom
pokrih. Bilo je dosta hladno, ali ja zaspah.
Bolovi u očima, koji su bili dosta jaki, nisu mi dozvolili da dugo
spavam. Crnilo se širilo svuda oko mene i ma koliko da sam se trudio
da odredim gdje se nalazim, nije mi polazilo za rukom. Bio sam u tom
trenutku jedino siguran da sam u nekoj ćeliji. A gdje, u kom gradu, koji
zatvor, do kada i kako, za mene je bilo nepoznato. Osluškujem. Nikakav
šum nije dopirao do mene i sve je oko mene bilo mirno i crno. Sav sam se
pretvorio u uho, ne bih li mogao čuti išta što bi mi moglo koristiti. Vidom
sam se davno prestao služiti. Bolovi u očima dosta remete moju koncen-
traciju i postaju nepodnošljivi. Pipajući, nekako složih ćebad u četvrt, sje-

doh na njih, skupih noge, položih desnu ruku preko koljena i naslonih se
očima na lakat ruke. Toplota mog tijela ugrija mi oči i bol popusti. “Hvala
ti, Bože, hvala što si me oslobodio bola u očima”, ponavljao sam tiho u
sebi. Hladnoća koja mi je zahvatala leđa i noge nije mi dozvoljavala da
duže ostanem u tom položaju, tako da sam morao ustati. Bol u tabanima
koji se pojavi odmah nakon ustajanja ponovo aktivira bol u očima. Tada
osjetih da mi je i cijelo tijelo obuzeto bolom. S otečenim dlanovima, ni-
sam mogao ni pretpostaviti kako sam jadno i žalosno izgledao. S velikim
naporom i teškoćom pokušavam hodati ćelijom tamo-ovamo. Samo da
mi je da saznam gdje se nalazim. Da li će oni dušmani ponovo doći da me
muče? Da li će još biti elektrošokova, udaraca? Šta me još sve čeka? Kako
su mi žena i sestra i u kakvom se stanju sada nalaze? Kako su one sve ono
što su morale proći podnijele? Gdje su ukopali Alija i da li su imale prilike
da ga vide zaklanog?
Moja razmišljanja i brige prekide oštar metalni zvuk koji dođe iz
pravca vrata. Začuh i glasove ljudi i korake. Čuh zvuk ključa u bravi. Neko
otključava vrata. Jako sam uznemiren, šta je sad ovo? Ko su oni? Šta hoće?
Dolaze li po mene i gdje ćeme sada voditi? Otvoriše se vrata, ali ne moje
već neke susjedne ćelije i čuh kako iz nje izvedoše nekoga van. Ponovo se
sve utiša. Osluškujem i povremeno čujem zveckanje ženskih cipela, koje
povremeno dopire do mene. Poslije nekoliko minuta, naglo kao što su i
počeli, koraci utihnuše, da bi ih poslije kraćeg vremena zamijenili muški.
(Tek kasnije sam otkrio da su to bili zatvorenici koji se izvode u šetnju i da
je to jedina aktivnost zatvorenika, koja traje otprilike 5 minuta). Pažljivo
sam osluškivao korake i pokušavao prepoznati pokoju riječ koju bih čuo.
Ali svi ti zvuci koji su dopirali do mene nisu mi mogli pomoći da otkrijem
gdje se nalazim. Iščekujem i osluškujem.
Zveket ključeva ispred moje ćelije me iznenadi. Uslijedilo je
škljocanje brave i naglo otvaranje vrata. Svjetlost koja prodrije u ćeliju
izazva strašan bol u mojim očima i izmami bolan krik koji se ču, a da ga ja,
doista, nisam mogao kontrolisati. Svjetlost koja je dolazila od otvorenih
vrata nagna me da poklopim oči i sjednem od bola.
78 Ibrahim Čikić
Porodica Čikić
Stoje: Lahira, Ibrahim, Kemal i Smajo
Sjede: Elvedin u krilu, Jaho, Zarka, Samija i Avdo
1968 godina.
PRVA POSJETA
“Ustaj, majku ti tursku j.... Šta se praviš i pretvaraš ovoliko vremena?!

Ustaj, imaš posjetu”, začuh glas koji je odavao hroničnog alkoholičara.
Promukao i mrzovoljan, isti glas nastavi: “Idi, majku ti j...., šta se praviš
lud? Idemo prvo na razgovor pa onda na posjetu. Polazi, Turčine!” Lagah-
no pođoh u pravcu svjetlosti i kako izađoh, jutarnja svjetlost me obori na
koljena, što izazva bolni jauk.
“Šta se dereš, majku ti tursku, šta se pretvaraš? Sad ću te ja palicom
natjerati da trčiš!” Istog trenutka osjetih snažan udarac po leđima, za njim
je uslijedio još jedan, pa još jedan. Ne znam da li je bilo još udaraca, jer bol
koja se pojavila u očima bila je toliko jaka da nisam više obraćao pažnju
na udarce. Nađoh se na koljenima. Bolne i otečene dlanove stavih preko
očiju i tako ublažih svjetlost. Polahko ustadoh i krenuh nasumice neko-
liko koraka, sapletoh se i padoh svom silinom na tlo. Pad koji je bio jako
bolan dovede me do ivice strpljenja.
“Šta se dereš, životinjo jedna? Pomozi mi! Vidiš li da nisam u stanju
sam ići?” dreknuh iz sveg glasa na životinju koja me udara. (Kasnije sam
saznao da je to bio komandir Petrović). Divljački me uze ispod pazuha,
podiže i poče voditi za sobom. S mukom sam koračao pored njega. Ne-
stanak jakog blještavila ispred mojih očiju dade mi do znanja da smo ušli
u neku prostoriju.
“Evo ga, to je onaj što je htio državu Sandžak. Gledaj ga kakav je,
jedva hoda, a čini mi se i da ništa ne vidi”, obrati se Petrović onom u čiju
me sobu uveo.
“Ja sam Luka Bulatović, upravnik zatvora, Čikiću”, začuh poznati
glas čovjeka koga sam dobro poznavao i sa čijim sinom sam bio dobar
prijatelj. Poslije kraće pauze Luka nastavi: “Ti si uhapšen i nalaziš se u
bjelopoljskom istražnom zatvoru. Optužnica protiv tebe je dosta teška i
od nas zahtijevaju da budemo strogi prema tebi. Danas je četvrtak i imaš
posjetu. Došli su tvoji da te obiđu. Posjeta će trajati samo 3 minute ako se
budeš fino ponašao i ne budeš puno pričao; u protivnom, dužan sam da
ti prekinem posjetu. Ne smiješ ih ništa pitati i moraš im reći da si dobro.
80 Ibrahim Čikić
Razumiješ li me što ti govorim? Ne smiješ im ništa pričati o tome gdje

si bio i šta ti se desilo, niti njih bilo šta pitati. Samo im kaži da si dobro.
Razumiješ li me šta ti govorim? Za desetak dana ćete pregledati i zatvorski
doktor.” Ovim riječima Luka završi svoje obraćanje.
“Luka, primjećuješ li da ja ništa ne vidim? Ti dobro znaš kakve sam
ja imao probleme sa očima i da sam ja teški, stopostotni invalid već skoro
petnaest godina. Nisam u stanju sam boraviti u sobi, čovječe? Pa ja sam
skoro ostao bez vida, više nisam u stanju sam hoditi. Znaš li ti šta sam sve
ja prošao i kakvu sam torturu preživio, čovječe? Koji je danas dan, koji je
datum?” prijateljskim glasom upitah Luku.
“Danas je četvrtak 10. mart 1994 godine, osam je sati ujutro! Tvoji
već sat vremena čekaju da te vide. Prvo ćemo tebe uvesti u prostoriju za
posjete pa ćemo onda i njih pozvati. Ako želiš da imaš sljedeću posjetu,
pazi dobro kako se ponašaš. Samo govori da si dobro, a u posjetu ti je
došao i drug Vesko. Ne vjerujem da će ti ikad više doći”, kao za sebe da
reče pa nastavi: “Došli su ti otac, majka i žena.”
“Hajde, bando, idemo i pamet u glavu, čuo si upravnika”, začuh
Petrovića, koji se bješe uvjerio da doista ne vidim i ne mogu sam hoditi,
te me uze ispod pazuha i povede u sobu za posjete. Smjesti me na klupu da
sjednem, još jednom saopštivši da budem pametan, i posla neke momke da
uvedu moje da me vide. Majka me prva prigrli i plačnim glasom upita kako
sam. Babko mi priđe odmah poslije nje i prvi put u životu osjetih da plače.
Vesko me bratski zagrli i dok me ljubio, nije mogao sakriti bolne uzdahe,
zbog stanja u kojem sam se tada nalazio. Nemoćan da mi pomogne, slomio
ga je susret samnom. Bespomoćnost u datom trenutku ljude čini tužnim i
zabrinutim. Rabija, moja supruga, posljednja priđe, dostojanstveno i od-
važno me zagrli i poljubi. “Budi hrabar i izdrži, sve će ovo, ako Bog da, brzo
proći! Kako si?” Srce mi se stegnu od boli. Pa za ime dragog Boga, odakle
joj ovolika snaga da poslije svega što je prošla ovako nastupi? Čudom sam
se čudio njenoj odvažnosti. Pa je li moguće da je ovoliko hrabra i izdržljiva?
Poslije svega onog što je kao muhadžir preživjela, počevši od Čajniča pa do
njenog odlaska u Skoplje da obiđe roditelje, i naše svadbe. Njeno dosto-
janstveno držanje i odvažan govor povrati mi samopouzdanje i ja odlučno
kazah da sam dobro i da je sve u redu, pri tom pitajući kako su oni. Svi uglas
rekoše da su dobro i tako se posjeta završi. Isuviše kratko i nenadno prođe
ova prva posjeta. Ipak, dobio sam odgovor na pitanje gdje se nalazim. Sada
sam znao da sam u istražnom zatvoru u Bijelom Polju. Nažalost, posjetu ni-
sam uspio iskoristiti da saznam bilo šta novo, a u vezi svega što me je snašlo.
Jedino dobro koje smo vidjeli od ove posjete sadržano je u susretu. Vidjeli
smo jedni druge. Oni mene kao sužnja, a ja njih kao mučenike. Posjeta je
bila još jedan šok, kako za mene, tako i za one koji su me došli posjetiti.
Petrović me ponovo vrati u ćeliju vodeći me ispod pazuha, dok je u
drugoj ruci nosio ceger koji su mi moji donijeli. Zaključa iza sebe vrata i
izađe bez riječi. Nađoh se ponovo u mraku.
Eh, dobro je, rekoh samome sebi. Kao prvo dobro od ove posjete
jeste činjenica da sada znaš, da nisi totalno izgubio vid. Istina, vid ti je do-
sta oštećen i jako slabo vidiš, ali, hvala Bogu, još vidiš. Drugo, vidiš da se
Rabija drži kao muško i da ti je priredila prijatno iznenađenje, da je mno-
go čvršća i hrabrija nego što si mislio. Treća stvar, vidiš da su ti i roditelji
dobro i da se i oni dobro drže. Četvrto, evo i Vesko ti je došao, znači da
ti je doista iskreni prijatelj. Sada kada si dobio odgovore i riješio se nekih
briga i problema koji su te danima mučili, daj da vidimo šta su ti tvoji do-
nijeli. Otvorih ceger i napipah veliku plastičnu bocu koja je bila još topla,
otvorih je i prinijeh ustima, okusih toplo mlijeko, vareniku. Bože, pa ove
ljepote, lijepa mlijeka. Ruka krenu dalje po cegeru i napipah toplu tepsiju.
Pita, i to burek. Uzeh nekoliko zalogaja i još koji gutljaj mlijeka i zasitih
se. Iako nisam danima jeo, uopšte nisam osjećao glad. Mislio sam da ću
sve odjednom pojesti, ali hrana koja je bila donesena i meni draga, (jer su
znali šta ja volim jesti), nije me potakla na jelo. Sve ponovo vratih u ceger
i prostrijeh jedno ćebe ispod sebe, a drugim se pokrih. Pokušah leći da
se malo odmorim, jer mi je doista bio i te kako potreban odmor. Iako mi
je bilo hladno, nekako zaspah, a san nakon patnje je blagotvoran i čovjek
se navikne na sve okolnosti začuđujuće brzo. Ono što dalje biva ovisi od
toga koliko ih prihvata i je li svjestan onog što mu se dešava.
82 Ibrahim Čikić
Haznadar džamija srušena poslije Drugog svjetskog rata

PA ON SE I OVDJE BOGU MOLI!
Bolovi u očima me probudiše. SubhanAllah, kako me oči bole! Kako

da pomognem samom sebi, kako da se oslobodim bola u očima, na koji
način da olakšam sebi, kako da prekratim vrijeme, na koji način da olak-
šam sebi boravak u zatvoru? Moram odmah nešto smisliti, inače ovako ću
biti brzo gotov. Moram
��
naći načina da iskoristim vrijeme i da ja njega po-
bijedim. Nipošto ne smijem sebi dozvoliti da vrijeme, ubije mene. Kako
da sebe naučim podnositi bol, da živim sa bolom, u očima, a da sačuvam
psihu? Kako da se liječim od razarajućih misli koje me neprestano pro-
ganjaju, kako doći do odgovora na pitanja; šta se desilo mojoj ženi, sestri
i sinu? Šta će se desiti sa ostalim članovima moje porodice, šta će biti sa
ostalim Bošnjacima Sandžaka, Bosne? Na sva ova pitanja moram naći brz
i ispravan odgovor. U protivnom sam gotov. Nemam pravo na grešku. Sva-
ka greška može biti fatalna. Zaključih da moram savladati tehniku razgo-
vora sa samim sobom. Znao sam da je to moguće i da takav način komu-
nikacije koriste duhovnjaci kako bi ukrotili svoj ego. Ubili u sebi nefs. Od
svih ratova koji mogu čovjeka zadesiti, najteži rat je sa samim sobom. “Ko
spozna sebe, spoznao je Gospodara” kaže se u jednoj predaji od Poslanika
a.s. ali ti Ibrahime nikada nisi koristio tehniku takvog razgovora sa samim
sobom. Kako to misliš izvesti? Poslije dužeg razmišljanja odlučih, to će
izgledati ovako: postavljat ćeš sam sebi pitanja i davati odgovore, ali dok
odgovaraš, moraš voditi računa da odgovor bude ispravan i plodotvoran.
Vremena imaš napretek, pa kad postaviš pitanje, dobro razmisli prije nego
daš odgovor i savjet samome sebi. Ako budeš davao dobre i mudre savjete
samome sebi, veća je mogućnost da preživiš ovo zlo koje će, ako Bog da,
proći. Prvo ćeš savladati ovu tehniku, sokole. Bolove u očima i ostalim di-
jelovima tijela ćemo ostaviti za kasnije. Sad moraš da trpiš i nema ti druge,
sad neko drugi određuje umjesto tebe. ��
Kako određuje, tako i planira dalj-
nji tok tvoga života, i to ne samo tvog, već i tvoje familije. I to ko pokušava
isplanirati i uticati na život tvoj i tvoje porodice? Katili, zlikovci, dželati.
Nema bezizlaznih situacija u životu, samo treba naći rješenje, izlaz. Haj-
84 Ibrahim Čikić
demo klanjati, vakat je podnevu, rekoh samome sebi. Klanjam već dese-
tak godina i što se tiče namaskog vakta, nadam se ako Bog da, da neću bar
po tom pitanju imati problema. Hajdemo abdestiti i klanjati! Da te vidim
Ibrahime Čikiću, da li ćeš i dalje ostati samo Gospodaru pokoran, samo
Njemu robovati, ili ćeš podlegnuti ovim pritiscima i izabrati nekog drugog
za gospodara. Jesi li zaboravio predaju od Poslanika Islama, Muhammeda,
neka je Allahov blagoslov i mir na nj, i njegovo plemenito potomstvo čisto, a
koja glasi: “Zaista Allah hrani Svoga roba vjernika iskušenjima, kao što majka
hrani svoje dijete mlijekom!” Evo ti prilike, bujrum. Ako ne čučneš na ova
iskušenja, kojima te tvoj Gospodar časti, ustraješ i budeš zahvalan, nadati se
da ćeš biti jedan od spašenih Allahovih robova. U protivnom, uzmeš li nekog
drugog za svog gospodara, propao si kako na Ovom tako i na Onom svijetu.
Hajde da prvo riješimo ovu stvar, Ibrahime, obratih se samome sebi.
Znači, ovako: Allah ti je do ovog iskušenja davao samo dobro, pri-
mao dove, ispunio želje koje si tražio, dobio sve što si želio: imaš svoju
kuću, hanumu, sina, nisi ekonomski ni o kome ovisan, imaš dobre prija-
telje i drugove. Zahvaljujući Gospodarevoj milosti spoznao si i porodicu
Poslanika a.s. Ehli Bejt a.s. Dok si bio na slobodi drč’o si i bus’o se u prsa, te
ja musliman, te ja ovo, te ja ono, evo ti sada prilike, da vidiš, da li si doista,
govorio istinu, ili ćeš se na prvom iskušenju vratiti starim stopama. Tačno
je da nikada nisi negirao i da si uvijek vjerovao u Allaha, ali deklarativno.
Istina je da si u životu počinio dosta teških harama i ostalih ružnih i neva-
ljalih stvari za koje je kazna džehennem. Gospodar ti se smilovao i poča-
stio te da budeš od vjerujućih. Nekada si nekim dobrim djelom priskrbio
takvu Gospodarevu odluku. Svojom milošću, koja je samo Njemu svoj-
stvena, On te počastio i dao ti priliku. Prilika je kao oblak, dođe, prođe i
nestane. Gubljenje nade u Božiju milost, spada u velike grijehe, možda i
najteže. Nadati se da nisi znao, ono što sada, znaš i možda ćeti se Gospo-
dar smilovati i oprostiti. Istina da Gospodar, nikada neće nikoga kazniti
ako nije upoznat sa zabranom činjenja određenog dijela. Ako čovjek nije
imao priliku, za života na dunjaluku, da se upozna sa zakonom najboljeg
Zakonodavca, Uzvišenog Gospodara, Stvoritelja, sedam nebesa i isto toli-
ko Zemalja, neće odgovarati za ono što je uradio iz neznanja. Božija Prav-
da obuhvata sve ljude, bez obzira na spol, boju kože, položaj, vjeru. Božija
kazna važi tek onda, kada si upoznat sa Njegovim propisima i to je Znak
Njegove Pravde. Zato je imperativ svakog čovjeka, dužnost i obaveza, ono
što razdvaja ljude od životinja, sticanje znanja. Zar nije mastilo učenjaka,
na listovima knjige na većem stupnju od krvi prolivene na Božijem putu?
Obaveza i dužnost svakog pojedinca je upoznavanje sa zakonima Jednog,
Jedinog, Onog Koji nema druga, niti sa Njim, ima vezira, Vladara Dana
Sudnjeg, Gospodara Veličanstvenog. Znati razlikovati dobro od zla, valja-
no od nevaljalog dijela. Prve Božanske Riječi dostavljene preko meleka
Džibrila, a.s. posljednjem Božijem Poslaniku, Muhammedu, a.s. glase:
“Uči u ime Gospodara tvoga koji stvara,
Stvara čovjeka od ugruška!” (Al-Alaq. 1-2.)
Ali znaj dobro, Ibrahime, da ćeš odgovarati i da će svaki čovjek snosi-
ti odgovornost, što se nije potrudio upoznati sa Riječju Skrbnika ljudskog
roda. Onaj koji ne želi spoznati Gospodara i svojevoljno odbija takvo zna-
nje neće imati nikakvog opravdanja. Znači, odluči da li ćeš i dalje iskreno
robovati samo Allahu, uzvišeno je Njegovo Ime, ili ćeš mimo Njega uzeti
nekog drugog za zaštitnika. Dobro, dobro, nemoj mi to pričati, pa sigurno
je da neću za svog života robovati bilo kom drugom osim Allahu, pa ma-
kar me i bez života ostavili, prekidoh ovo obraćanje samome sebi. Onda
dobro, eh, da vidimo, hajdemo na namaz, hajdemo na spas, sokole, rekoh
sebi. Dok sam bio u namazu, otvoriše se vrata, a da ja nisam čuo kada i
kako. Nisam siguran koliko dugo je komandir Petrović posmatrao moju
molitvu, ali sam dobro čuo njegovu vrisku, iz sveg glasa:
“Pa ti se i ovdje Bogu moliš, budalo jedna! Znaš li ti gdje se nalaziš?
Izlazi u šetnju, ako hoćeš; ako nećeš, ja odoh, ima ko hoće!”
“Neću, hvala lijepo, nisam u stanju šetati. Ne mogu, bolestan sam”,
mirno uzvratih.
“Majku ti Tursku! Nisi bolestan kad se trebaš Bogu moliti, budalo
jedna”, zaurla promuklim glasom i za sobom zatvori vrata uz psovku i ve-
liku galamu.
Narednih petnaest dana sam proveo u ćeliji samici, a da mi nikada
preko dana nisu upalili svjetlo, tako da sam sve vrijeme bio u mraku. To
je posebna metoda mučenja i primjenjuje se samo na one zatvorenike
koje treba slomiti kako fizički, tako i psihički. Ni jedan od dana koje sam
proveo u ćeliji samici nisam izašao u šetnju, ne zbog toga što nisam htio
i želio, već što nisam bio u stanju sam hodati. Sve to vrijeme imao sam
samo dva ćebeta, iako je još bio zimski period, mart mjesec. Svi komandi-
ri koji su otvarali vrata moje ćelije narednih nekoliko mjeseci, nisu nikada
to uradili a da mi pri tom nisu psovali tursku majku i govorili najpogrdnije
riječi.
Zaista do sljedeće posjete, tj. 17. marta, kada sam morao da vratim
ceger sa posuđem u kom su donijeli hranu za tu sedmicu, moji su vidjeli
da ja ništa nisam pojeo. Nisam imao nikakve potrebe za jelom. Apsolutno
sam se navikao da živim bez uzimanja hrane. Jednostavno nisam imao
86 Ibrahim Čikić
potrebu za njom. Vrijeme koje sam proveo u ćeliji samici, posebno stanje
psihe i okolnosti samoće jeste jedno metafizičko iskustvo koje ja ne znam
objasniti.
Ali zato je babko dobro vidio stanje u kojem sam se nalazio. Odmah
nakon posjete otišao je do suda i samo on zna gdje sve još nije stigao.
Upoznao je sudiju, predsjednika suda, moje prijatelje, komšiluk, (na ža-
lost ne i novinare), da ništa danima nisam jeo i da se nalazim u jako lošem
stanju. Uspio je izdejstvovati da me prebace u grupnu ćeliju, na spratu.
To se dogodilo u smjeni komandira Obradovića i dobro pamtim da mi
je tada dao šuštu od metala i dušek koji mi je babko donio. Bila je druga
smjena, vakat akšama. Nisam mogao da sam ponesem svoje stvari, te je
komandir Obradović pozvao nekog od robijaša da to učini umjesto mene.
Držao sam komandira ispod ruke, polahko koračajući. Razdaljinu od
najviše petnaestak metara od ćelije samice do grupne ćelije prelazio sam
čini mi se čitavu vječnost. Penjanje uz stepenište zahtijevalo je dodatnu
snagu i trud. Svaki korak, bol, komandir ima razumijevanja za mene. Zove
još jednog robijaša da mi pomogne. Napokon, krajnje odredište. Zaustav-
ljamo se, čujem otključavanje teških metalnih ćeliskih vrata. Komandir
me uzima ispod ruke i uvodi unutra. Za njim robijaši ubacuju moje stva-
ri. Naređuje nekome od robijaša da mi pomogne oko smještaja. Vrata se
ponovo zatvoriše, komandir ode svojim poslom, a ja ostadoh pri svom.
Stojim, ne znam u kojem pravcu da pođem, kad začuh glas:
“Ibro, brate, jesi li to ti? Pa kako to izgledaš, čovječe? Sav si modar
i crn, gledaj ti opekotina, daj da vidim”, i poče me zasukivati i glasno se
ibretiti onom što je vidio te nastavi: “Ti nemaš ni koliko je vrh od igle
zdrave kože, čovječe, pa ti si prebijen! Ja sam Rafet Erović iz Poda, Raši-
dov sinovac, poznaješ li me?”
“Rafete, brate, ja te ne vidim, samo nazirem siluete i nemam nikakve
slike, ja, ja, ja...” Rafet priđe i nježno me zagrli. Posadi me da sjednem na
njegov krevet i pita jesam li gladan. Odgovorih mu da nisam već da mi je
hladno i zatražih da mi da cigaretu, ako ima, (dok sam bio u ćeliji samici,
imao sam cigarete, ali nisam imao šibice). Rafet nastavi sa pričom. “Ovaj
momak što je sa mnom u ćeliji zove se Šćero. On je iz Orahovice i dobar je
momak. Nadam se da ćeti sa nama biti lijepo i mi ćemo ti pomoći koliko
budemo mogli i dok budemo ovdje sa tobom.”
Šćero sve vrijeme nije progovorio ni riječi. Valjda me samo zagledao
i sjećao se svojih muka kroz koje je vjerovatno i on prošao. Iznenada i
sasvim neočekivano Šcero poče lupati na vrata i zvati komandira praveći
veliku buku i galamu. Kada komandir žurno dotrča do vrata i kroz špijun-
ku (mali otvor na vratima svake ćelije) upita o čemu se radi, Šćero zaurla:
“Pa ovaj čovjek će umrijeti, on neće živ osvanuti. Prebacite me iz ove
ćelije, ja neću ovdje spavati, on je gotov. Komandire, on je sav ispečen ko
na ražnju, a po čitavom tijelu je plav, crn. Samo ga pogledajte kakav je!
Zovi upravnika, ja neću ovdje više ni trena da ostanem. Prebacuj me odav-
de kako ti glava zna, ili mi zovi advokata, odmah.” Pošto mu Obradović
objasni da tek ujutro, kada dođe upravnik, može da se žali i da ga jedino
on može premjestiti, Šcero se smiri i poče da psuje državu i vlast koja mi
je sve ovo napravila, da im majku kako crnogorsku tako i srpsku, iako je i
sam bio pripadnik naroda kojeg je sada iz sveg glasa psovao. Doista sam
bio u žalosnom stanju. Rafet, koji me dobro poznavao od ranije, rod smo,
dade sve od sebe kako bi mi se našao pri ruci i kako bi mi pomogao. On
namjesti šuštu na pod i po njoj stavi dušek, tako da sam konačno dobio
koliko-toliko pristojan ležaj. Poslije dužeg vremena provedenog u ćeliji
samici društvo ova dva čovjeka bilo je ravno izlasku kući. Obojica su se
trudila da mi izađu u susret i da mi pomognu i olakšaju onoliko koliko su
oni mogli. Rafet je bio na slobodi kada sam ja uhapšen, imao je priliku
da prati u elektronskim i štampanim medijima ono što su javljali povo-
dom mog hapšenja. Reče mi da sam bio na televiziji, u udarnom dnev-
niku, i da je tom prilikom prikazano kako mi u toku pretresa kuće nalaze
pištolj, novine “Monitor” i sliku Imama Homeinija. Govorili su kako sam
ja bio zadužen da dignem u vazduh most na Ribarevinama i u Gostunu.
Također mi kaza kako su javili da su kod mene prilikom hapšenja pronašli
otrov koji sam trebao da sipam u rezervoar za pitku vodu kojom se napaja
grad. Pa onda kako sam sa svojim sinom, također mudžahedinom, trebao
da koljem i ubijam srpsku i crnogorsku djecu.
“Trebalo je da evakuišeš muslimanski narod iz Bijelog Polja”, veli, i
priča kako su kod mene našli radio-stanicu, te da sam bio zadužen da
sa tornja Petrove crkve, koja se nalazi u neposrednoj blizini moje kuće,
ubijam Srbe i Crnogorce. Rafet mi ispriča još sijaset stvari koje su bile pla-
sirane javnosti putem medija, ali ga ja više nisam slušao. Razum je ostao
zapanjen kada sam čuo sve ove laži koje su plasirali javnosti povodom
mog hapšenja. Nisam mogao vjerovati da su bili u stanju smisliti takve
odvratne laži. Da li je moguće da tadašnja vlast, potpomognuta raznim
trabantima i novinarskim ratnohuškačima, nema ni trunke ljudske časti i
dostojanstva, niti čistog razuma pri sebi? Znao sam o kakvim nemoralnim
i prljavim ljudima se radi i da su to ljudi koji su skloni svakoj vrsti podvala
i prevara, ali da će ići toliko nisko i da su kadri plasirati takve nesuvisle
laži, koje su u pojedinim vidovima optužbe prelazile granice fantastike,
88 Ibrahim Čikić
nisam mogao vjerovati. Sada sam na vlastitoj koži i iskustvu imao prilike
osvjedočiti se u „svjetle primjere crnogorskog čojstva i junaštva“, opjeva-
ne od vojvode Marka Miljanova, o čemu su nas učili u školi. To je bila ob-
avezna lektira u svim školama. Najsvjetlije primjere guslama opjevanog
“čojstva i junaštva” u režiji Sveta, Mila i Momira sada sam dobro osjetio na
vlastitoj koži, a čije tragove ću nositi do kraja života. Vrhunac bezobraz-
luka i drskosti, njihovih prljavih djela jesu laži koje godinama plasiraju
narodu. Izmišljanjem neprijatelja, mit o ugroženom srpstvu, represa-
lija, sedmi bataljoni i specijalci, Bošnjaci u službi katila, dezinformacije
i komformizam, doveli su do dezorijentacije Bošnjaka i stanja u kojem
je žrtva počela obožavati, vlastitog dželata. Dobri oratori i demagozi, od
naroda su napravili takav mentalni sklop da godinama rade sve što im je
naumpadalo, a da pri tome ne moraju da vode računa, da li će nekada mo-
rati odgovarati, za bilo koje počinjeno nedjelo. Zla počinjena vlastitom
narodu i ostalim narodima koji žive u Crnoj Gori i okruženju, prevazišle
su štete najrazornijih elementarnih nepogoda. Cunami, pijavice, orkani i
zemljotresi, ne predstavljaju nikakvu opasnost po čovječanstvo, ako ih po
razmjeri štete koju su nanijeli vrednujemo prema ovoj trojici crnogorskih
lidera. Elementarne nepogode kratko traju, poruše infrastrukturu i odne-
su živote određenog broja ljudi. Odmah poslije takvih pojava u pogođena
područja hitaju humanitarni radnici, a vlade raznih zemalja u vidu dona-
cija saniraju štete i pomažu unesrećene. Dugotrajnost i višegodišnja vla-
davina crnogorskih „džemperaša“ traje već dvadeset godina. Šteta koju
su nanijeli crnogorskim građanima i državi Crnoj Gori prevazilazi okvire
štete razornog zemljotresa koji je 1979-te godine pogodio naše primorje.
“Rafete, brate, pa da li im iko vjeruje u te laži koje su saopštili po-
vodim mog hapšenja? Da li oni misle da je narod lud i da će im neko po-
vjerovati. Laži koje prelaze okvire i same naučne fantastike?”
“Vjeruju, roćko moj, vjeruju, i to u velikom broju. Čak i oni za koje
čovjek nikad ne bi ni pomislio, vjeruju. A i dosta muslimana, koji su pre-
padnuti do ludila, im vjeruju i ne samo da im vjeruju, nego vas i optužuju
i napadaju zašto vam je sve to trebalo. Nisu svjesni i izgubili su razum od
silnog straha koji se uvukao u kosti kod velikog broja ljudi. Strah šire i
Bošnjaci koji su u DPS-u, jer na taj način čuvaju privilegije. Sada među
nama imaš ljudi koji su spremni izdati vlastitu mater, kako bi sačuvali bo-
gastva i pune trbuhe. Nažalost, postoje ljudi spremni radi večere prodati
dušu i nam. Ali mnogo više je onih koji vas žale svim svojim bićem i koji
znaju da je sve to u službi politike i zastrašivanja naroda kojem pripada-
mo”, završi Rafet svoj odgovor, pa pošto vidje da me njegove riječi učiniše
tužnim i zabrinutim, prebaci temu i skrenu razgovor u drugom pravcu.

“Znaš šta, Ibrahime, ja sam ovdje nakratko, moj kum Mujo Ćevapo-
vić, se trudi da me što prije izbavi odavde. Ovdje sam zbog toga što sam
kupio pušku, koju su mi prilikom pretresa kuće našli, a sa mnom je i Spa-
ho Spahić, profesor koji je uhapšen kada i ja. Nas će držati kratko vrijeme
i pustit će. Nisu nas povezali sa SDA i mi ćemo odgovarati za nelegalno
držanje oružja i municije, ali ti i oni koji su prije tebe uhapšeni, ostat ćete
puno duže. Moraš se potruditi da budeš pametan i svjestan da će sve ovo,
ako Bog da, jednom proći. Pripremi se za dužu robiju i budi strpljiv. Dok
sam ovdje, ništa ti neće faliti. Povrati se malo, čovječe, pa znaš li ti da se
bolji od tebe kopaju? Doista žalosno izgledaš, ne mogu da vjerujem da si
u takvom stanju. Pa niko mi neće vjerovati, da su te tako nagrdili.”
“Rafete, pa znaš li ti šta mi je sa sinom i ženom, sestrom? Je li istina
da su mi sina zaklali, a njih dvije silovali? ” upitah i pretvorih se sav u uho.
“Roćko, raznih priča sam se naslušao, a pravo da ti kažem, nisam ni
smio otići do tvoje kuće da pitam, šta je sa tobom. Malo ko smije sada ući
u vašu kuću. Nisam siguran, ne znam, da li se šta njima desilo i da li je šta
bilo s njima. Vrlo brzo poslije tebe, i mene su uhapsili, tako da ti ne mogu
sa sigurnošću reći šta je bilo, hoću reći ne znam, brate moj mili.”
Rafet se trudio koliko je mogao da mi bar malo olakša stanje u
kom sam se nalazio. Ostali smo budni do kasno u noć, pričali o svemu i
svačemu. Napokon ga san savlada i zaspa. Šcero je već davno bio zaspao.
Cijelu noć sam ostao budan i nisam ni oka sklopio. Razne misli i brige su
pohodile moj um. Neizvjesnost koja je često gora od svoga neznanja o
sudbini najmilijih razara dušu i tijelo.
90 Ibrahim Čikić
Panorama Bijelog Polja

(uži dio grada)
PRVA ŠETNJA
Jutarnja galama komandira i zveckanje ključeva, škripa vrata, probu-

di moje cimere. Ustadoše i žurno se umiše na lavabou koji je stajao na zidu
u samom ćošku ćelije. Ova ćelija nije imala WC, tako da se mala i velika
nužda vršila u kanti koju smo morali prosipati za vrijeme šetnje. Svaki dan
je ta dužnost padala na drugog, dok se ne bi krug zatvorio, a onda nanovo,
opet u krug.
Sačekah da se Rafet i Šćero umiju, te ustadoh i pođoh u pravcu la-
vaboa, kako bih se i ja umio. Smrad mokraće koji se širio iz požutjelog la-
vaboa umalo me ne nagna na povraćanje. Ma WC šolja je prava gospođa,
ako je uporedimo sa ovim pesinlukom. Upitah cimere otkuda ovoliki sm-
rad i prljavština, te kako mogu nad takvim pesinlukom danima vršiti pran-
je i umivanje lica. Objasniše mi da lavabo koriste i za malu nuždu, kako bi
kanta u koju vrše samo veliku nuždu manje zaudarala i smrdila. Jer, kanta
u kojoj robijaši vrše veliku nuždu, može se samo jednom prosuti u toku 24
sahata. Obično se to radi za vrijeme jutarnje šetnje, kako bi stalno ćelija
zaudarala na izmet, urin i smrad. Rekoše mi da se i njima prvih dana tako
gadilo, te da će i kod mene to stanje brzo proći i da ću se navići na taj
smrad i način života, koji je sastavni dio života u svim zatvorima svijeta. S
teškom mukom, nekako se na brzinu umih.
“Sada je uobičajena šetnja koja počinje prvo od ćelija samica, pa ide
redom do grupnih ćelija. Zatvorenici iz svake ćelije sami idu u šetnju. Dok
šetaju iz jedne ćelije, mi drugi čekamo svoj red. Ovaj zatvor ima mnogo
ćelija, tako da vrijeme šetnje zbog individualnog odlaska na nju isuviše
kratko traje. Nikada se nije desilo da se dvije ćelije istovremeno izvedu u
šetnju. Mi koji nemamo u ćeliji WC-a uglavnom tu priliku iskoristimo da
prospemo kantu, odemo do zajedničkog WC-a kako bismo izvršili nuždu
i da uzmemo porciju čaja. Uglavnom nemamo vremena za šetnju, jer vri-
jeme predviđeno za nju iskoristimo za ovo što sam ti rekao. Kada je napol-
ju kiša, samo jednoga od nas puste da prospe kantu i da donese čaj. Ostali
sjede unutra i dok se onaj koji je izišao ne vrati nazad, vrata od ćelije stoje
širom otvorena, kako bi ušlo svježeg vazduha. Vidjet ćeš, i to dobro dođe”,
92 Ibrahim Čikić
u jednom dahu mi objasni i sve ovo saopšti Šćero.

Čim je šetnja počela, Rafet i Šćero su naizmjenično prilazili vratima
i govorili mi ko sada izlazi i ko šeta. Na svim vratima postoji takozvana
špijunka, mali kružni otvor prečnika oko pet cm, koji sa vanjske strane
ima poklopac što ga zatvara kako se iz ćelije ne bi moglo gledati napol-
je. Taj otvor koriste komandiri kada idu u obilazak ćelija i radi uhođenja
zatvorenika. Ali uz dosta spretnosti i uz pomoć kašike može se i iz ćelije
pomjeriti ustranu i kroz špijunku vidjeti određeni dio zatvorskog kru-
ga. Zahvaljujući tehnici otvaranja, sada njih dvojica posmatraju krug i
saopštavaju mi ko kada izlazi iz ćelija, ko šeta i u kakvom je ko stanju.
Kažu mi: “Evo ga Omer Omerović, sad on šeta, jako loše izgleda. Na nje-
mu su, iako su prošla dva mjeseca otkako je uhapšen, vidljivi tragovi sile i
torture kroz koju je prošao. Evo sada izlazi Šefko Brković”, nastavljaju me
dalje obavještavati njih dvojica, “i on s dosta napora i muke šeta. Doista je
u teškom stanju.”
Zahvaljujući njima dvojici, saznadoh u kakvom stanju se nalaze
uhapšeni članovi SDA. Predpostavljao sam da su u jako lošem i teškom
položaju, ali to je bila samo predpostavka, sumnja. Sumnja je vrlo opasna
stvar i treba se nje kloniti. Ali sada, kada sam zahvaljujući Rafetu saznao u
kakvom se stanju nalazi Omer i ostali iz grupe, više nisam imao nikakvih
dilema. Duša me boli za tim ljudima, osjećaj sažaljenja u meni stvara do-
datnu bol. Čini mi se da oni to teže podnose od mene. I pored svih svojih
problema, kada bih mogao to izvesti uzeo bih na sebe i njihove muke i
jad. Da im pomognem, kako bi ih rasteretio, olakšao. Znam da sam uradio
sve što sam mogao za njih. Onoga trenutka kada sam odbio da svjedočim
protiv njih ja sam uradio onoliko koliko je bilo u mojoj moći. Ali opet im
želim pomoći. Tada, Bog mi je svjedok, znao sam da će određeni ljudi
iz stranke pružili im se prilika u životu iskoristiti istu i udariti na mene.
Sumnjao sam da će katili preko njih pokušati da mi i dalje zagorčavaju
život i da udaraju na mene svim sredstvima. Ali, to je bila sumnja, bez
konkretnih dokaza. Allah neće nikoga povratiti k Sebi, prije nego li ukaže
na karakterne crte svakog pojedinca putem djela. Tako aprila mjese-
ca 2011-te godine bivši predsjednik SDA za Bijelo Polje, dobrovoljno
se javlja da svjedoči protiv mene, na sudu u korist katila. Naime o čemu
se radi. Knjiga “Gdje sunce ne grije” je nanijela „duševne boli i patnju“
stražarima i komandirima bjelopoljskog zatvora. Istim ovim dželatima o
kojim sam do sada govorio. Pogodilo ih to, što niko drugi nije o tome ni
riječi napisao. Kako oni kažu: “Svi su to zaboravili!” Šta je i tebi to trebalo?
Svi šute osim tebe. Zato što si se usudio sjećati, a drugi nisu, putem suda
u privatnim tužbama tražit ćemo odštetu za duševne boli u visini od 120.

000 eura.”
Dželati naroda moga, moji tužitelji, kao svjedoka protivu mene,
predlažu dvojicu visokopozicioniranih bivših lidera SDA da svjedoče u
korist dželata i kažu da su se njih dvojica dobrovoljno javili da svjedoče
protivu mene. U listu “DAN” sredinom mjeseca aprila 2011. godine u
tekstu koji izvještava šta se dogodilo toga dana u bjelopoljskoj sudnici
pod ovim naslovom izlazi izvještaj:
“BIVŠI LIDER SDA ZA BIJELO POLJE HVALIO ZATVORSKE
ČUVARE” Tako sam iz novine “DAN” saznao da je predsjedniku SDA za
Bijelo Polje, bilo jako prijatno i udobno u zatvoru, te da se iz konteksta
ovog izvještaja može zaključiti da se strašno napatio od kako je izašao na
slobodu. Dakle sumnja iz 1994. javno se potvrdila 2011. Ali za sve vrijeme
dok sam imao sumnju u ovakav razvoj događaja, ja nisam progovorio ni
riječi. Sada samo opisujem događaj i ništa više od toga. Ne dajem nikakve
komentare, izjave i sl. Samo radi informacije, da se ne zaboravi. Vođen
predajom Allahovog Poslanika, Abu-Kasima, Muhammeda, neka su Al-
lahovi blagoslovi i milost na nj, i njegovo čisto, presvijetlo potomstvo koja
glasi: “Tvoje dobročinstvo neprijateljima i onima koji ti žele zlo, više os-
tavlja traga na njih, od tvoga zlodjela i ono je povod njihovog popravka.”
Zato i neću, radi Gospodara, da im pomenem imena, možda se poprave?
Mada sumnjam, isuviše se u sluganstvo katilima upustio. Jedno vrijeme je
čak bio ministar u vladi Mila Đukanovića, istoj onoj kaja ga je uhapsila.
Dođe red i na našu ćeliju za šetnju. Za sve vrijeme dosadašnjeg bo-
ravka u zatvoru nisam nikako izlazio da šetam. Nisam bio u stanju, jako
loše sam vidio, nisam mogao sam. Sada kada je došao red da i ja prošetam
zatvorskim krugom, osjetih nesigurnost. Bojao sam se da ne padnem, da
se ne spotaknem, spetljam, zapnem... Pokušah da izbjegnem šetnju i ob-
jasnih im da ja nisam u stanju hoditi, jer čim dnevna svjetlost dotakne
moje oči, izgubim i ovo malo vida što mi je još ostalo. Njih dvojica mi
objasniše da će me oni polahko voditi ispod pazuha i da će ići polahko,
kako bih ih mogao pratiti. Iako sam se opirao, nije mi ništa pomoglo.
Kada komandir otvori naša vrata, njih dvojica me šcepaše ispod pazuha
i povedoše u pravcu vrata. Svjetlost dana i preko zatvorenih očnih kapa-
ka pričinjavala mi je veliku bol, a otečeni tabani usporavali moje korake.
Zahvaljujući njihovoj strpljivosti i nesebičnom trudu i zalaganju, ni sam
ne znam kako nađoh se u krugu za šetnju. Prvi put poslije skoro mjesec
dana, zahvaljujući njima dvojici imam priliku da bar nekoliko minuta bu-
dem vani. Pažnja koju su tom prilikom pokazali prema meni izazvala je
94 Ibrahim Čikić
kod mene pravo olakšanje. Nisam siguran da li smo prošetali više od jed-
nog kruga, pade naredba da je za nas šetnja završena i da moramo nazad
u ćeliju.
“Komandire, nismo kantu prosuli”, protestvova Šćero, “daj, pusti me
da je prospem.” Pošto dobi negativan odgovor, njih dvojica zatražiše od
njega da ih prijavi na razgovor sa upravnikom. Uz tešku škripu i lomljavu,
vrata se zatvoriše i mi se nađosmo ponovo u ćeliji.
“Moj Ibro, Bog zna koliko dugo ćeš ti ovdje ostati. Imao si veliku
sreću pa su te doveli kod nas dvojice. Mi smo spremni da ti olakšamo i
pomognemo koliko god možemo. Sumnjam da ćeš poslije nas imati još
nekog sličnog nama i mislim da su ti ovo najljepši trenuci, robijanja. Pla-
šim se da sljedeći koji ti dođe u ćeliju neće imati razumijevanja za tebe i
da ćeš proći kroz pravi džehennem. Iskoristi ovo vrijeme da se povratiš
kako fizički tako i psihički, jer sve su prilike da je duga robija pred tobom”,
blagim i toplim riječima Rafet mi saopšti svoje misli, pa isto tako bratski
nastavi: “Šćero će ostati duže od mene, on je dobar momak i sigurno sa
njim nećeš imati nikakvih problema. Nadam se da će i on dati sve od sebe
kako bi ti se našao pri ruci i pomogao koliko god može. ��
Obojica ćemo da-
nas kod upravnika i reći ćemo mu da ti je potreban doktor. Ispričat ćemo
mu u kakvom se stanju nalaziš i tražit ćemo da nas prebaci iz tvoje ćelije
jer se bojimo da nam ne umreš. Doista jako loše izgledaš. Sumnjam da si
kadar sam preživjeti. Tebi je potreban pratilac jer ti vrlo slabo vidiš i dosta
teško se snalaziš. Sve što budemo mogli, uradit ćemo kako bi ti i poslije
nas dali nekog ko bi ti pomagao i našao ti se pri ruci.”
Uz njih i po njihovom nagovoru, silom me tjeraju da jedem. Daju
mi Senčove ćevape, koje su jučer dobili, a nisu mogli sve pojesti, ostalo i
za mene. Trude se da mi povrate snagu i da me povrate u normalan život.
Da su mogli, i disali bi za mene. Dok su se trudili oko mene i mog prvog
doručka, komandir otključa vrata kako bi ih poveo kod upravnika na
razgovor. Ponovo se nađoh sam u ćeliji. Tih pola sahata samoće, što sam
provedoh u ćeliji učini mi se kao prava vječnost. Činilo mi se da vrijeme
uopšte ne teče. Željno sam iščekivao njihov povratak. Samoća u kojoj sam
se našao, iako sam svega nekoliko sahata proveo u društvu njih dvojice,
poče mi zadavati poteškoće. Znao sam da će se brzo vratiti, ali sam bio
dosta uznemiren. Šta sutra kada njih dvojica iskoče van? Kako ću tada
podnijeti samoću i da li ću moći sam o sebi voditi brigu? Kako sa ovo vida
što mi je preostalo da održavam ličnu higijenu, kako da se hranim, kako
da počistim oko sebe i hiljadu drugih kako? Zatvor je težak i za najzdra-
vijeg čovjeka i nema većeg iskušenja od naglog gubitka slobode. Tek kad
izgubiš ono što imaš vidiš pravu vrijednost i spoznaš težinu i muku rastav-
ljanja od nečeg čemu do tada nisi znao vrijednost i cijenu. Često sam imao
priliku da slušam u dovama svog oca kako moli Allaha da mu sačuva slo-
bodu pa zdravlje. Čudio sam se njegovoj dovi, zašto na prvo mjesto stavlja
slobodu, pa tek onda zdravlje? Sada tek vidim da je bio u pravu. Zaista,
sloboda nema cijene i ne može se ni sa čim mjeriti. Ne postoji nešto na
ovom svijetu sa čime bi se mogla usporediti i za šta bi se mogla zamijeni-
ti. Kad se čovjek nađe sa druge strane brave, tek tada shvati da sve što je
stekao na ovom svijetu dao bi istog trena, bez imalo žaljenja, za ponovni
izlazak vani. Jedina misao koja mu se vrzma po glavi jeste, kako i na koji
način da iskoči van, daleko od prokletih rešetaka, daleko od mjesta u kom
se nalazi, samo što dalje, dalje, dalje... Sjećanje na jednu izjavu Imama Ali-
ja a.s. koja glasi: “Ne budi rob drugome, kada te je Uzvišeni Gospodar
stvorio slobodna!” liječi dušu u zatvorskim uvjetima življenja. Slobodu
volje i misli nikada niko nije uhapsio, ako ih sam ne uhapsiš.
Žučna rasprava ispred vrata prekide moja razmišljanja. Prepoznah
Rafetov i Šcerov glas, kako se nešto raspravljaju sa komandirom. Kada ih
komandir uvede u ćeliju, obojica su bili ljuti i nezadovoljni obavljenim
razgovorom. Iako su uporno od upravnika tražili da ih premjesti iz moje
ćelije ili da meni omogući odlazak kod ljekara, nisu naišli na razumije-
vanje. Čak im je rekao da sam ja mnogo tvrđi nego što oni misle i da se
zbog stanja u kojem se nalazim ne moraju mnogo brinuti. Rekoše mi da
im je čak dao i garanciju da neću umrijeti i da rahat i mirno spavaju. Nez-
adovoljni ishodom obavljenog razgovora i vidno potreseni i potišteni, taj
dan nam je svoj trojici prošao mučno i naporno. Rafet je poslije sedam
dana izašao vani, a Šćero petnaestak iza njega. Vrijeme provedeno sa nji-
ma ostalo mi je u lijepom sjećanju i to su bili najlakši dani mog tamnovan-
ja. Ljepota života sastoji se u činjenju dobra drugima. Zato je dunjaluk
ogromna tamnica.
96 Ibrahim Čikić
NA NJEMU
NEMA TRAGOVA SILE
Kako sam se iznenada našao u društvu dvojice svojih novih prijatelja,

isto tako iznenada ponovo ostadoh sam. Vrijeme provedeno sa njima dvo-
jicom bilo je ravno izlasku kući. Nesebično su se trudili oko mene, kako
bi u svakom pogledu olakšali moje tamnovanje. Nikada nisam morao, a
niti su oni tražili od mene da izvršim bilo kakav posao kao što je iznošenje
kante sa izmetom vani, donošenje drva, čaja, hljeba, čišćenje ćelije i ostalih
sličnih poslova. Tek kada su njih dvojica izašla van, vidio sam da u ćeliji ima
peć i da svako jutro treba unijeti po naramak drva, prosuti pepeo i naložiti
vatru. Dok su oni bili sa mnom, nisam ni primijetio postojanje peći, jer sve
poslove su oni obavljali. I dalje sam pun modrica i oteklina, koje su sada
počele poprimati tamnoplavu i zagasito žutu boju. Tabani su se počeli guliti,
tako da sam sa njih odvaljivao parče po parče kože koja je podsjećala na koru
pečenog krompira. Slično tabanima, i dlanovi ruku su prolazili kroz iste faze
oporavka. Mjesta po tijelu koja su bila izložena udarima elektrošok-aparata
dugo vremena su izgledala smežurana, naborana i jako tvrda, tako da dugo
vremena na tim mjestima nisam osjećao nikakav dodir niti bol, ili bilo kakav
nadražaj. Dok su Šćero i Rafet bili sa mnom u ćeliji, zahvaljujući njihovoj
pričljivosti lakše sam podnosio i bolove u očima, duši, ali sada kada sam
ostao sam ponovo me zagrli briga i tuga praćena neprestanim razmišljanjem,
šta je bilo sa mojim najdražim. Ostatak dana nakon Šćerovog izlaska proveo
sam u ćeliji, niti sam izlazio u šetnju, niti da prospem kantu. Uglavnom sam
pušio i s vremena na vrijeme šetao između kreveta. Povečerje i posljednji
obilazak komandira, što je bila uobičajena praksa kada su nam gasili svjetlo,
dočekao sam sjedeći na ivici kreveta.
“Ustaj, majku ti tursku! Ustaj, bando, kad mi ulazimo! Ustaj dok ti
ja nisam bubrege odvalio, stoko turska!” dreknu jedan od dvojice stražara
koji uđoše kako bi ugasili svjetlo.
“Bolestan sam, nisam kadar ustati. Meni je mjest��
o u bolnici, na inten-
zivnoj njezi, a ne u zatvorskoj ćeliji. Hitno mi treba doktor. Imam strašne
98 Ibrahim Čikić
bolove u očima, ne mogu više od bola da živim, čovječe”, rekoh sjedeći i

dalje na ivici kreveta.
“Da ti ne treba i medicinska sestra? Znaš li ti gdje se nalaziš? Ovo je
zatvor a ne bolnica. Ustaj!” kroz smijeh, podrugljivo i provokativno dre-
knu komandir.
“Bolestan sam, ne mogu! Treba mi doktor”, odgovorih i legoh preko
kreveta.
Bijesno psujući i derući se ugasiše svjetlo, zaključaše iza sebe vrata
i ostaviše me samoga. Ispružen preko kreveta pomislih: Bože dragi, pa
imaju li duše ovi ljudi? Ima li išta ljudsko u njima? Kakav je to mentalni
sklop koji oni posjeduju?
Kako li se odnose prema svojoj porodici, ženi, djeci, roditeljima, da
li je moguće da ovdje imaju jedno lice, a kod kuće drugo? Teško njihovim
suprugama i djeci kada su ovakvi. Nemoguće je da su išta bolji kod svo-
jih kuća. Ljudi takvog karaktera ne poznaju riječi ni pojmove merhamet,
samilost, blagost, civilizirano ponašanje, to su ljudi u vidu zvijeri. Uglav-
nom se za ovakvu vrstu posla traže ljudi takvih karakternih osobina. Ne
znam kako da nazovem i kako da imenujem ljude koji su spremni danima
tući bespomoćnog i svezanog čovjeka sve dok ne izgubi svijest, što sam
imao prilike nekoliko puta gledati kada su tukli Zmaja iz Rožaja. Inače u
ovom zatvoru Rožajci najteže prolaze. Oni su uglavnom tu na izdržavanju
kazne zbog sječe šume. Kljeke, kako oni kažu. Ono što dadnu podmićuju-
ći stražare i upravu, kada izađu vani, godinama odužuju. Zmaj je posebna
priča. Dobar momak, ali izvikan. Nestašan i vragolast, ali nije pokvaren.
Djetinjast iako ima godina. Komandiri su se utrkivali koji će prvi uletjeti
da ga istuče. Uvijek po trojica-četvorica. Nije vrištao, niti se derao, podno-
sio je dostojanstveno degenek. Imao je ponosa. Nikada nije molio za mi-
lost. Te godine dok sam ja ležao, objesio se jedan Rožajac, u prekršajnom
paviljonu. Sa takvim okruženjem i takvim komandirima sada ja trebam
provesti, Bog zna, koliko dugo vremena. Kako ću sve to izdržati, da li ću
uspjeti pamet sačuvati, da neće i na mene preći njihovo grubo i divljačko
ponašanje protkano mazohističkim simptomima i osobinama? Tu večer
nisam ni oka sklopio, niti mi je san dolazio na oči. Sve vrijeme sam se
borio sa razno-raznim mislima. Duga li je noć zatvoreniku koji ne može
zaspati. Nikada kraja takvoj noći. Činilo mi se da traje čitavu vječnost..
Srce i grudi bole do granica kada se gubi svijest. Strahovit pritisak brige
razara moje biće i tijelo. Sve to prate strašni bolovi u očima, a nemam kod
sebe nikakvu tabletu, nikakve kapi za oči, ništa što mi može pomoći. Sav
skrhan i slomljen, napokon dočekah zoru i čuh dolazak jutarnje smjene
komandira. Tiho sam se molio svom Gospodaru, jedino me On nikada

nije napustio. Uvijek sam se mogao Njemu obratiti.
Bože moj, Gospodaru moj, pomozi mi da izdržim sve muke i teškoće
koje me još čekaju! Samo mi pamet sačuvaj! Tako Ti Tvoje časti i dobrosti-
vosti, nemoj mi pamet uzeti! Porodica ima snage i može trpjeti i hizmetiti
svakog bolesnika koji boluje i od najteže bolesti, naći mu se pri ruci i olak-
šati mu. Slijep čovjek također može boraviti u krugu svoje porodice i živjeti
koliko-toliko normalan život, zahvaljujući brizi svojih ukućana, ali onaj koji
izgubi pamet nema mjesta u svojoj porodici, ne zbog toga što ga oni ne žele,
već iz tog razloga što mu oni nisu kadri pomoći. Oni ljudi koji ostanu bez
pameti i koji zapadnu u duševne poteškoće definitivno su izgubljeni i izop-
šteni iz cjelokupnog društvenog života, počevši od porodice pa do cjeloku-
pne ljudske zajednice. Ta vrsta bolesti i iskušenja teža je i od sljepila i bilo
koje druge bolesti. To je ono kada se kaže: “Sačuvaj Bože od goreg!”
Otvaranje vrata ćelije uz tresak prekide tišinu, moju dovu i razmi-
šljanja. Teatralno kao da je na pozorišnoj sceni, zapovjednički ozbiljnim
glasom komandir reče:
“Čikiću, izađi prospi kantu, donesi drva i uzmi čaj!”
“Komandire, nisam u stanju sam izaći vani, a o prosipanju kante,
unošenju drva i sličnim radnjama nema ni govora. Potpuno sam bespo-
moćan i skoro ništa ne vidim. Molim te, prijavi me kod doktora, dalje od
bolova ne mogu.”
“ Dobro, Čikiću, mogao si rušiti državu i pripremati oružani ustanak
dok si bio na slobodi, a sada ne možeš unijeti drva. Tebi će biti hladno bez
drva, a ne meni. Ako hoćeš, iskoristi vrijeme za predviđene poslove, a ako
nećeš, to je tvoja briga. Otključao sam te i držati ću vrata otvorena ono-
liko vremena koliko je potrebno da se svi ti poslovi odrade i odoh dalje, a
ti vidi šta ćeš i kako ćeš. Prijavit ću te i kod doktora, ali ćeš morati sačekati
par dana da te doktor pregleda jer samo jednom u sedmici doktor dolazi
da pregleda zatvorenike koji se prijave za pregled. Dosada si sam izlazio i
određivao sebi vrijeme i poslove koje ćeš obavljati, a sada će to neko dru-
gi raditi i određivati mjesto tebe. Pripremi se za 20 godina stroge robije.
Kada izađeš van, bit ćeš star čovjek zaboravljen od svih. Tvoje vrijeme za
doručak je prošlo, doviđenja, vidimo se ponovo kada budem u smjeni.”
Okrenu se i izađe iz ćelije, zaključavši vrata iza sebe. Nekoliko dana
nisam izlazio u šetnju, niti sam uzimao čaj niti drva. Ne zbog toga što ni-
sam ja to htio, već iz razloga što doista nisam bio u stanju sam izaći van.
Vegetirao sam poput biljke, ni sada mi nije jasno kako sam opstao tih
prvih nekoliko mjeseci mog tamnovanja. Briga i osjećaj krivice koji me
100 Ibrahim Čikić
proganjao tih mjeseci, uz bolove u očima, pričinjavali su mi velike poteš-

koće. Kada su komandiri vidjeli i doista se uvjerili da nisam u stanju sam
da vodim računa o sebi i na moje uporno insistiranje i traženje ljekara,
napokon dočekah i taj dan. Dođe
��
jedan od komandira i reče mi da se pri-
premim i da pođem sa njim kod doktora radi pregleda. Čini mi se da je
taj komandir bio Bošković iz Mojkovca, jako dobar i pošten čovjek. Uzeo
me ispod ruke i polahko sveo niza stepenice i dalje do sobe u kojoj je or-
dinirao dr. Zele Agić, zatvorski ljekar. Znali smo se od ranije. On me čak
dobro poznavao. Nismo se nikada družili niti bili neki prijatelji, ali pošto
je Bijelo Polje mali grad, ljudi su jedni druge poznavali. Pozdravljali smo
se kada bismo se sreli na ulici, a on je prije nego je postao zatvorski ljekar
radio u Vunarskom kombinatu kao fabrički doktor. Bio je nepoznat van
fabričkog kruga jer nigdje drugo nije radio, izuzme li se obavezni priprav-
nički rad u Domu zdravlja ili bolnici. Tek s raspadom Vunarskog kombi-
nata i plišanom revolucijom koja se dogodila u Crnoj Gori i Srbiji, kada
je ostao bez posla, počeo je raditi u Domu zdravlja. Vjerovatno, taj posao
je dobio zahvaljujući tome što je imao dobre veze sa policijom, jer je ra-
dio kao zatvorski ljekar. I sada 2011-te godine radi kao zatvorski doktor.
Istina pošto je bio jedini musliman među jedanaestoricom dželata, mojih
tužitelja nagrađen je sa direktorskom foteljom Doma zdravlja u Bijelom
Polju. Tužbu je povukao ove godine kada je vidio da nemaju šanse da me
dobiju na sudu. Nije ovo 1994 godina, ovo je 2011. Ja se lahko ne pre-
dajem, poručio sam mojim tužiteljima, vidimo se u Strazburu. Sada um-
jesto jedanaest tužitelja imam devetoricu. Doktor odustao, a jedan umro.
Idemo dalje, život teče, nas ne pitajući. Među Bošnjacima postoji dobar
dio stanovništva koji je toliko egoistički nastrojen da je spreman izdati
kompletan svoj narod kako ne bi preskočio samo jedan obrok. Vješti u
pridobijanju takvih pojedinaca, Crnogorci i Srbi znaju iskoristiti takve
ljude protiv naroda kojem samo deklarativno pripadaju. Iako se takvi po-
jedinci na popisima pišu kao crnogorski Muslimani, srbijanski Muslimani
i redovno glasaju za aktuelnu vlast kako bi sačuvali stečene privilegije, ne-
kada moraju odraditi i onu vrstu poslova koju nisu htjeli odraditi njihovi
ljudi. Ove rede je ta uloga podarena doktoru Agiću. On je pregledao sve
nas koji smo uhapšeni kao pripadnici i članovi SDA i ni na jednom nije
primijetio tragove sile i torture koja je bila provedena nad nama, iako se i
dan-danas na nama daju vidjeti tragovi tih zlostavljanja.
“Šta je bilo, Čikiću, na šta se žališ? Ja sam doktor i treba da utvrdim
da li na tebi ima tragova sile. Koliko ja vidim, ti se odlično osjećaš i nije ti
ništa. Upravniče, na njemu nema tragova sile i nad njim nije bilo torture”,
kroz smijeh reče dr. Agić.

“Ma jeste, doktore, samo ima šuljeve pa se zbog toga malo teže kreće”,
odgovori mu upravnik Luka Bulatović. Riječi “ima šuljeve” često su znali
koristiti u međusobnom komuniciranju svi zaposleni u zatvoru kada bi
htjeli konstatovati da je neko dobro prebijen pa se teško kreće, kako bi ga
izvrgli ruglu i poniženju.
“Doktore, vidiš li kakav sam, Bog ti dao pameti. Pa vidiš li da sam sav
plav i ispečen ko da sam skinut sa ražnja. Pa pogledaj moje tabane i ruke,
gledaj opekotine, vidiš li ovaj krvni podliv po prsima koji prekriva više
od polovine mojih grudi, a koji poslije mjesec dana i dalje stoji. Pogledaj
kakve su mi oči i šta su mi uradili! Je li moguće da ti ništa od svega ovoga
ne vidiš? Znaš li ti koja je meni dijagnoza lijevog oka? Ti dobro znaš šta
je ablacija retine, pa osam operacija, pa reablacija, pa komplikovana kata-
rakta, pa preventivna fotokoagulacija na desnom oku dva puta u Berlinu,
pa dobro znaš da imam bjanko otvoren uput za Beograd kada primijetim
i najmanju mrlju ili promjenu u oku. Jasno mi je da se bolovi ne mogu
vidjeti, ali pošto sve ovo znaš još od ranije, preduzmi nešto kako bi me
zaštitio i dao mi adekvatnu pomoć i njegu. Ako ne vidiš na meni tragove
sile, daj mi makar uput kod doktora specijaliste, očnog ljekara? Ima li kod
tebe humanosti i imalo Hipokratovog učenja, čovječe? Učini nešto kako
bi mi olakšao bol u očima”, izgovorih u jednom dahu, vidno uzbuđen
nastupom kako upravnika tako i doktora.
“Pa dobro, za šuljeve ima lijeka, ali za oči ti ja ništa ne mogu pomoći,
mogu samo dati prijedlog da te odvedu kod doktora Toma Karišika, ali
to ćeš morati pričekati nekoliko dana, dok se organizuje sve to oko tvog
pregleda”, reče mi Agić.
“Poslije nedjelje vidjet ćemo da ga prebacimo do bolnice”, reče uprav-
nik Bulatović, “kako bi ga pregledao dr. Tomo. Ali u svakom slučaju nije
mu ništa i ništa mu ne fali, je li, doktore?” kroz smijeh reče upravnik. “Samo
da mu ti šuljevi prođu pa ćemo ga povesti kod Toma. Sad ga vratite nazad
u ćeliju. Dok ga Tomo ne pregleda nek bude sam u sobi. Zdravo, Čikiću.”
Komandir Bošković me ponovo uhvati ispod ruke i dovede do ćelije,
uvede i zamnom zaključa vrata. Na njemu se vidjelo da mu teško pada
način na koji su se prema meni ponijeli upravnik i doktor. Prije nego je
izašao poželio mi je da mi Bog bude na pomoći i puno sreće. Nastup
Agićev i Bulatovićev i način na koji su se ponijeli prema meni dao mi je do
znanja da ni sa doktorom Karišikom neću biti bolje sreće te da će ishod i
tog pregleda biti sličan ovom. Ovdje nikome nije stalo do mog zdravlja i
svima njima jedini je cilj da me psihički potpuno slome i unište. Radit će
102 Ibrahim Čikić
sve što budu mogli kako bi mi psihu rasturili, kako bi me napravili ludim.
Nisam siguran koliko dana sam čekao poslije ovog pregleda da dođu
po mene kako bi me poveli na pregled kod očnog ljekara. Iščekivanje tog
događaja i moj boravak u ćeliji bio je monoton i sve to vrijeme nisam iz-
lazio iz nje. Već nekoliko dana nisam ložio vatru niti prosipao kantu. Iz
dana u dan sam izgledao sve lošije i lošije, propadao sam u svakom pogle-
du. Hranu, iako mi je redovno donošena od kuće, uzimao sam u malim
količinama, samo koliko da ne skapam od gladi. ��
San već danima nije dola-
zio na moje oči. Brige su me mučile i zadavale mi dosta poteškoća. Briga,
bol, briga, bol, briga, bol... Jad i čemer uvukli su se u čitavo moje biće,
zmija da me tih dana ujela od mene bi se otrovala. Brige, jad i poteškoće,
mijenjaju se kao i vrijeme. Nekada Bonaca, a nekada Tornado. Kiše nika-
da ne mogu stalno padati. Sunce će sigurno i mene obasjati.
U takvom halu dođe i dan odlaska kod očnog ljekara.
JE LI TO ONAJ TOMO?
Prošlo je već više od mjesec dana od mog hapšenja. Državna bezbi-

jednost, napokon daje zeleno svijetlo pravosudnim organima da mogu iz-
dati dozvolu za moj pregled kod specijaliste, oftalmologa dr. Tome Kariši-
ka. Preko zatvorskog doktora i upravnika uredno su donijeli informacije o
stanju u kojem se nalazim. Državna bezbijednost i organizatori policijske
akcije “Lim” ništa nisu prepuštali slučaju. Sve je unaprijed dobro planirano
i zavisno od njihovih procjena rađeno u odgovarajućem trenutku. Modrice
koje sam imao polahko su počele nestajati, a i hod sam koliko-toliko već
upristojio, i sada su mogli da me prvi put prikažu bjelopoljskoj javnosti.
Po mene u ćeliju dođoše Milko Kljajević, zamjenik upravnika zatvora, i ko-
mandir Duško Obradović. Ljudi koji su dugo godina obavljali ove funkcije
i koji su imali prilike da se nagledaju raznih ljudskih sudbina. Svjesni vre-
mena u kom se nalaze i aktuelne politike koja je sada na sceni, od samog
starta bili su koliko-toliko korektni, ako bi se kao parametar uzeo u obzir
odnos ostalih komandira. Vjerovatno je od njih traženo da se prema nama
ponašaju drsko i bezobrazno. Ipak, njih dvojica su svijetle tačke među za-
poslenim. Njima dvojici se mogu priključiti i komandiri Bošković, Ojdanić,
Goco Milatović, Simović i Vuković. Pogotovu kako je vrijeme teklo i kako
se naziralo skoro okončanje našeg slučaja, ovi momci su bili sve korekt-
niji. Istina da prvih tri-četiri mjeseca mog tamnovanja ni oni nisu smjeli,
bar tako mislim i to je moje opravdanje za njih, biti korektni prema nama.
I oni su tih prvih mjeseci bili strogo ozbiljni i jako profesionalni. Kada me
izvedoše iz ćelije i kad se nađoh u zatvorskom krugu, primijetih još jed-
nog zatvorenika koji je tu već čekao. Saznadoh da se preziva Vrećo i da je
iz Čajniča. Kasnije sam doznao da je to ubica poštara iz Bukovice. O tom
svirepom ubistvu jadnog poštara dugo se pričalo širom Sandžaka, jer se do-
godilo na samom početku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Iako
Crna Gora, zvanično nije učestvovala u ratu, trideset i tri sela sa područja
pljevaljske opštine su do temelja porušena i etnički očišćena. Deportacije
bosanskohercegovačkih izbjeglica, zločincu Karadžiću, Bukovica, bombe
na džamije, dućane i kuće bošnjačke, prebijanje omladine, žena, staraca.
104 Ibrahim Čikić
Desetine hiljada izbjeglih i prognanih iz svojih domova itd. I tome sl. Uzeše
moju desnu i njegovu lijevu ruku i staviše nam jedne lisice, tako što jednu
hvataljku zaključaše na mojoj desnoj a drugu na njegovoj lijevoj ruci. Milko
skrenu pažnju Vreći da polahko korača, jer ja ne vidim baš najbolje, i da vodi
računa da slučajno negdje ne padnem. Odnos između njih dvojice i Vreće
bio je dosta prijateljski. Uvedoše nas u zatvorsku maricu i uputiše se s nama
u pravcu bolnice. Prvi put poslije više od mjesec dana imao sam priliku da
izađem izvan zatvorskih zidina. Zadnji dio marice bio je bez prozora, tako
da uz put nismo mogli ništa vidjeti. Poslije kraće vožnje marica se zaustavi
i vrata na njoj se otvoriše. Izvedoše nas vani i tada primijetih da smo ispred
glavne bolničke kapije. Odmah mi sinu misao da su ovo namjerno uradili i
da je to neko od njih zahtijevao. Trebalo me je ovako svezanog i jadnog pro-
vesti kroz krug cijele bolnice, kako bi me vidjelo što više građana i bolničkih
radnika. Razlog za taj postupak vjerovatno je bio u tome što sam morao
proći ispred ginekološkog i ostalih odjeljenja gdje su kao doktori radili moja
sestra, brat i snaha. Trebalo je da me vidi što više njihovih kolega kako bi i
oni putem mene bili omalovaženi i diskreditovani. Zaista, tih dana i dugo
poslije tih događaja oni su imali strašnih problema. Posebno ekstremistički
i pročetnički nastrojen i pun socijalfašističkog naboja prednjačio je dr. Vučić
Popović, načelnik ginekološkog odjeljenja. Taj čovjek, koji me je odlično
poznavao i bio upućen u moje zdravstvene probleme, dobro je znao da je
moje hapšenje bila obična farsa. Ali mržnja prema muslimanima, koja je tih
dana bila na vrhuncu, potpuno mu je pomutila razum i probudila u njemu
ono najgore kod takvog soja neljudi. Zaista su to bili mnogo teški dani za
sve Bošnjake Sandžaka. Specijalna policija koja je tih dana kružila gradovi-
ma sa većinskim Bošnjačkim stanovništvom, bez ikakvih razloga prebijala
je Bošnjake po ulicama, kućama, kafanama, institucijama... teror, zulum i
strah, postala je naša svakodnevnica. Intelektualci su posebno tada bili na
udaru. Teško koračajući i žmireći, jer mi je smetalo dnevno svjetlo, a na
nesreću i jutro je bilo sunčano, s velikom mukom sam pratio Vreća, koji mi
je čestim trzajima ruke zatezao lisicu oko zgloba. Nisam mogao vidjeti koli-
ko ljudi je moglo da me vidi i ko me sve tada gledao, ali sam osjećao poglede
koji su bili nabijeni mržnjom i zlom. Poslije prilično dugog koračanja, ako
se to kako sam ja tada hodio uopšte može nazvati koračanje, napokon smo
stigli do zgrade u kojoj je smješteno Oftalmološko odjeljenje. Na samom
ulazu u zgradu začuo sam plač jedne žene. Pogledao sam u pravcu odakle je
plač dolazio, ali nisam bio u stanju vidjeti ništa drugo osim siluete i samo po
boji glasa znao sam da plače neka žena. Plač je bivao svakog trenutka jači i
jači. Tek kasnije, kada sam izašao iz zatvora, saznao sam da je to bila radnica
bolnice Vezira Lukač, koja je odmah otrčala i javila mojoj sestri da su me

doveli na pregled. Teškom mukom sam uzašao uz stepenice i konačno se
nađoh u ordinaciji dr. Karišika. Iako sam Bog zna koliko puta dolazio na
pregled, u istu ovu ordinaciju poznavao osoblje i doktora, a tako i oni mene,
samo dr. Vojo Bulatović i medicinski tehničar Banjo nazvaše mi dobar dan.
Odmah nakon mog ulaska stiže i moja sestra, koja plačući pokuša da me za-
grli i poljubi, što joj komandiri ne dozvoliše, saopštivši joj da im je skrenuta
pažnja da se ni slučajno ne smijem sa mojima sastati. Uvedoše me u pro-
storiju za pregled, a ona ostade u sobi sa Banjom i medicinskom sestrom.
“Odvežite ga, skinite mu lisice! Ovo je bolnica, a ne zatvor, nije da
vjerujete da vam u ovom stanju može pobjeći. Vidite li da jedva hodi i da
ništa ne vidi?!” prepoznah dr. Voja Bulatovića.
“Može i sa lisicama, samo nek odvežu Vreća! Spreman je on na
svašta!” zagrmi doktor Karišik, što kod mene izazva uzvik čuđenja, koji
mi se nekontrolisano ote.
“Tomo, ti obavi pregled nad pacijentom svezanim u lance. Kada ti
završ��
iš, tražim da ga i ja pregledam ali onako kako dolikuje čovjeku. Pre-
gledat ću ga tek kada ga budu odvezali”, gnjevno i ljutito reče dr. Vojo.
“Sipajte mu atropin kapi nula pet odsto kako biste mu proširili zjeni-
ce”, reče dr. Tomo obraćajući se osoblju.
“Doktore, pa vi dobro znate da se meni ne smije davati atropin jer ja
imam miopiju! Znate dobro da je to meni najstrožije zabranjeno. Vi bar
znate moju istoriju bolesti, vi me pratite skoro dvadeset godina i imate
odličan uvid u moje zdravstveno stanje, bar što se tiče očiju!” zaprepašte-
nim glasom ovo saopštih Tomi, ne mogavši da se pomirim sa činjenicom
da je izdao takvu naredbu.
“Ništa ja ne znam. Mislio sam da znam, ali sada vidim da ništa ne
znam! Kad si ti mogao da rušiš mostove i da budeš snajperista sa crkve sv.
Petra, da ubijaš Srbe i praviš državu! Kad sve to možeš i hoćeš, a gledao
sam i na televiziji tvoje hapšenje, ja ti više ništa ne vjerujem”, reče Tomo
sav zajapuren, glasom punim ironije praćene smijehom.
“Doktore, vi dobro znate njegovu prirodu bolesti i ono što su mu
savjetovali ljekari Opšte bolnice grada Beograda, da ni po koju cijenu ne
smije koristiti tu vrstu kapi! Nemojte da mu vi oduzmete i to malo vida
što mu je još ostalo”, začuh molećiv sestrin glas praćen suzama. Milko i
Duško joj skrenuše pažnju da im je najstrožije zabranjeno da mi skinu
lisice i da ona ne smije biti prisutna dok traje pregled, te je ljubazno za-
moliše da napusti prostoriju gdje sam se trenutno nalazio. Plačući iz sveg
glasa, ona napusti ordinaciju i izađe vani. Banjo mi priđe i nasu kapi u
106 Ibrahim Čikić
oči, govoreći mi da nije atropin već zamjena koju smijem primati. Mučna
atmosfera ispuni ordinaciju. Zavlada potpuni muk i tišina, tako da se čulo
disanje onih koji su se nalazili u mojoj blizini, a iz druge prostorije čuo
se plač moje sestre. Ovakva situacija je trajala nekoliko minuta, koliko je
potrebno da bi se proširile zjenice. Tišinu prekide Tomov glas:
“Dajte ga na stolicu za pregled!”
Polahko vođen od strane Banja ispod ruke, sjedoh na dobro poznatu
stolicu. Nasuprot meni, na razdaljini oko metar, sjede Tomo i stavi mi na
oči naočare za mjerenje dioptrije. Zatvorivši mi desno oko crnim nepro-
zirnim staklom, oko na koje sam vidio, stavi mi staklo sa dioptrijom na
lijevo oko, na koje sam prije hapšenja mogao razlikovati svjetlo i nazirati
siluete a sada sam na njega potpuno izgubio vid, zahvaljujući torturi koju
sam prošao. “Čitaj”, odbrusi kratko Tomo.
“Doktore, dobro znate da ja na to oko još od 75-te godine razazna-
jem samo svjetlo i nazirem siluete i da nikada od tada nisam mogao ništa
više vidjeti. Nažalost, sada ni svjetlo nisam kadar njime vidjeti. Zahvalju-
jući torturi koju sam ovih dana prošao ostao sam bez i to malo vida, a sada
i na desno oko vidim toliko loše da nisam u stanju da se krećem. Nažalost,
i zdravo oko je sasvim propalo, moj doktore. Kažem zdravo iako sam na
njemu imao dvije preventivne fotokoagulacije, jednu u Beogradu a drugu
u Berlinu. Vi znate da mi je pratilac neophodan i da su to konstatovali naj-
elitniji stručnjaci ex Jugoslavije”, govorio sam plačnim glasom, praćenim
suzama iz očiju koje su tekle tolikim intenzitetom da su mi kapale sa brade
na bedra. Ovaj plač i ove suze bili su protiv moje volje i nisam ih mogao
kontrolisati. Po prvi put sam ispoljio slabost i otkrio stanje u kojem sam
se nalazio. Doista tada nisam mogao kontrolisati svoje emocije, tako da
sam se zbog takvog izliva svojih osjećanja mučno osjećao, prekoravajući
sebe što mi se sve ovo dogodilo pred ovim čovjekom i na ovom mjestu. Te
emocije i ta slabost bili su jači od mene i ja nisam mogao tu ništa uraditi.
Tomo je detaljno obavio pregled mojih očiju, konstatujući da na nji-
ma nema nekih većih i značajnijih promjena. Pritom je skrenuo pažnju
komandirima da me ne ostavljaju samog kod prozora, kako ne bih pobje-
gao skočivši kroza nj.
“Doktore, ako ste vi završili sa pregledom i ja bih ga malo pogledao,
ukoliko nemate ništa protiv”, dostojanstvenim glasom uz izuzetno kul-
turan nastup oglasi se doktor Bulatović. Ne čekajući odgovor priđe mi i
blago me pogladi po glavi.
“Skinite mu lisice, nismo u Aušvicu! On je ovdje u svojstvu pacijenta
i mi smo dužni prema njemu postupati na taj način. Ja sam humanista i
dužnost mi je da ovako postupim! Molim vas, skinite mu lisice sa ruku!”

Nemajući kud, Duško priđe i skide mi lisice sa ruku, skrećući mu
pažnju kako im je rečeno da to ne rade i da sam ja sklon bjekstvu.
“Molim vas, izađite vani i ostavite me samog sa pacijentom kako bih
na miru obavio pregled. Što se tiče bjekstva od strane pacijenta ja sam za
njega odgovoran i garancija sam da on niti hoće pobjeći niti je u stanju za
tako nešto. Pa vidite li, da ga sada pustite kući, on nije u stanju sam otići”,
ustavši sa stolice i gurajući ih ka izlazu iz ordinacije, reče im dr. Vojo. Kada
ih je istjerao vani, zatvori za sobom vrata i zaplaka.
“Kume, ja ti nisam u stanju ništa pomoći. Ovo su neka luda vremena.
Sada su na sceni neljudi. Da vidim u kakvom su stanju tvoje oči i da ti dam
nešto od lijekova, to je sve što mogu uraditi za tebe.”
Čim se primakao mom desnom oku i putem svjetlosti i lupe pogle-
dao očno dno, bolno uzdahnu i teško dišući nastavi da ispituje moje
oči. Pažljivo gledajući i posmatrajući, detaljno, onoliko koliko je on bio
u mogućnosti, izvrši pregled i izmjeri mi očni pritisak, koji je bio toliko
visok da je kod dr. Voja izazvao čuđenje. Tiho mi saopšti ono što je on
konstatovao prilikom pregleda.
“Kume, lijevo oko ti je trajno izgubljeno i ono je doživjelo totalnu
atrofiju. Moj ti je savjet da hitno zatražiš operaciju kako bi ti odstranili
isto. Na desnom oku ima promjena, na mrežnjači i na šestici u donjem di-
jelu vidljivi su tragovi izumiranja ćelija i početak ablacije. Uslovi u kojima
se sada nalaziš ubrzat će gubitak preostalog vida i može se računati da ćeš
ostati trajno u mraku. Moraš biti spreman i na takav ishod, ali ako bi ti se
i to desilo, nemoj se nadati da će te pustiti iz zatvora. Mislim da izvještaj
koji ću ja napisati, a koji odražava tvoju trenutnu sliku zdravlja i koji je
dramatičan, niko neće uzeti u obzir i to ti neće olakšati robiju. Moguće
je da zbog ovakvog mog ponašanja budem i ja proglašen teroristom. Ali
savjest koju posjedujem jača je od opasnosti koje mi prijete i ne mogu
se tome oduprijeti. Predložit ću da te povedu na pregled u Titograd, kod
doktora Jovovića, kako bi i on dao svoje mišljenje. On je najjači oftalmo-
log u Crnoj Gori i jako je pošten i čestit čovjek. On će ti sigurno dati
objektivan nalaz i predložiti najbolje rješenje. Sumnjam da će se njegov
nalaz ispoštovati od strane suda, ali neka imaš i njegovo mišljenje.”
Suze su u potocima tekle iz mojih očiju, a bol je stezala srce i
dušu. Pa zar u trideset i šestoj da ostanem trajno u mraku, zahvaljujući
teroru državnih organa u liku i djelu Sveta, Mila i Momira. Ti neljudi i
ratnohuškački profiteri pogazili su svaku moralnu normu ponašanja. U
njihovim zlikovačkim i prljavim namjerama i načinu na koji su svoje crne
108 Ibrahim Čikić
zamisli provodili u djelo pozavidio bi im i sami đavo. Pa šejtan ima grani-

cu dokle smije ići u svojim zlodjelima, ali ova skupina crnogorskih čelnika
nema. Za odbranu vlasti i moći kojih su se putem uličnih okupljanja i sile
dokopali spremni su žrtvovati i posljednjeg Srbina i Crnogorca, a o nama
Bošnjacima razmišljaju kao o kolateralnoj šteti. Vješto manipulišući naro-
dom i njihovim nacionalističkim osjećajima, godinama su uspijevali osta-
ti na vlasti mijenjajući samo nazive funkcija, a pri tome ne gubeći moć
koju su posjedovali. Da mi je tada neko rekao da će ovi ljudi imati obraza
i smjelosti nakon svih dešavanja u kojima su direktno učestvovali doći u
Sarajevo, smatrao bih ga luđakom. Vještim manevrima i dezorijentacijom
Bošnjaka i dan današnji vladaju Crnom Gorom. Može li neko zamisliti
mentalni sklop čovjeka, kojeg hapsi režim Mila Đukanovića, da odmah
nakon izlaska iz zatvora sjedne u ministarsku fotelju takve vlasti. Godi-
nama vjerno poput psa, služi takvom režimu, do onog trenutka kada su ga
poput džukele m‘ršnuli iz vlasti. Da sam tada znao da će većina Bošnjaka
glasati za režim koji je počinio takva zlodjela nad pripadnicima naroda
kojem i sami pripadaju sigurno ne bih preživio takvo saznanje. Zato se
i mudrost Gospodara ogleda u skrivanju budućih događaja. Jer da sam
znao da će Bošnjaci oprati krvave ruke katilske i postati odlučujući faktor
za održavanje režima na vlasti sigurno bih sa uma sišao. Nadati se da će
pravosudni organi čiji su oni čelnici biti bolji od njih bilo je ravno ludilu.
Većina stanovništva uglavnom podržava njihove stavove i razmišljanja.
Narod je kao stoka, potreban je samo dobar čobanin. Psihologija mase je
takva da je manipulisanje njom uvijek bilo lakše nego rad sa pojedincem.
Tehniku manipulisanja masama, odlično je poznavala ova crna trojka.
Riječi kao što su humanost, sažaljenje, milost, poštenje, čast, dostojanst-
vo, više ne važe kako u Srbiji tako ni u Crnoj Gori. Značenje i pojmovi
takvog sadržaja ne postoje u javnoj komunikaciji, pa čak ni u školama.
Nacionalšovinizam protkan fašizmom upakovanim u socijalističku misao
Srbe i Crnogorce je doveo do histeričnog samoljublja. Mržnja prema sva-
koj različitosti i onom što nije isto po njihovim aršinima bila je takva da
je to smatrano veleizdajom i bilo prepušteno rulji na odstrjel. Sada smo
ja i ostali uhapšeni Bošnjaci prepušteni tim ludacima. Ovako bolestan i
bespomoćan, moram se boriti protiv opšteg ludila za goli život i puko
preživljavanje. Doktor Bulatović i njemu slični su u tolikoj manjini da po-
stoji mogućnost, kada bi javno iskazali svoje stavove, da budu linčovani
od sopstvenog naroda.
Brišući suze, dr. Vojo završi pregled, pri tome mi dajući kapi protiv
očnog pritiska i upale očiju. Kada mu kazah da sam sam u ćeliji i da nisam
u stanju sam stavljati kapi u oči, reče da će napisati u izvještaju da mi je

potreban pratilac, ne bi li mi dali nekog zatvorenika da bude sa mnom
u ćeliji. Po završetku pregleda, koji je dosta dugo trajao, uđoše Milko i
Duško i staviše mi lisice na ruke. Htjedoše da me opet svežu skupa sa
Vrećom, ali se ja pobunih i ne dadoh da opet budem vezan zajedno s njim.
Milko uze mene a Duško Vreća i pođosmo nazad u pravcu marice, kako
bi nas odveli u zatvor. Kada se nađosmo u dvorištu bolnice, blizu ulazne
kapije začuh dobro poznati glas. ��
Bio je to Arslan Bikić, zet Omera Ome-
rovića i moj dobar prijatelj.
“Milko, hoćeš li me pustiti da se pitam sa ovim čovjekom?” pa i ne
sačekavši odgovor priđe i pruži mi ruku te nastavi: “Ovo je dobar čovjek,
budi siguran, a i zatvor je za ljude. Sve će ovo jednom proći i neko će se
stidjeti zbog ovoga”, završi Cala, kako sam ga od milja zvao, prije nego me
uvedoše u maricu. U teškim trenutcima stisak ruke od prijatelja je često
najvažnija stvar u životu.
110 Ibrahim Čikić
Bjelopoljski zatvor
DRUGO LICE ĆELIJE
Povratak u zatvor i moje dovođenje nazad u ćeliju proteklo je bez

nekih posebnih događaja koje bih trebao opisivati. Ćelija mračna i hlad-
na, zaudara na izmet i mokrež, ustajao vazduh ispunjen vlagom odaje uti-
sak štale. Sjedoh na krevet kako bih se ispružio radi odmora, koji mi je
u ovom trenutku bio i te kako potreban. Pregled očiju koji sam upravo
obavio iscrpio me. Svaki pregled očiju koji sam i ranije, dok sam bio na
slobodi, morao obaviti svakih šest mjeseci radi preventive, kako bi se na
vrijeme uočila i najmanja promjena na očnom dnu, bio je jako bolan i
primoravao me da odležim koji dan u postelji. Zbog širenja zjenica koje
je obavezno pri takvim pregledima, bukvalno sve to vrijeme zavisio sam
od tuđe njege i pomoći. Sada sam doveden i ostavljen sam u ćeliji, iako
sam morao sipati kapi u oči zbog očnog pritiska i upale koju sam dobio,
uslijed nehigijenskih uslova u kojim boravim već više od mjesec dana. I
ono malo vida što sam imao sada sam izgubio jer mi proširena zjenica
nije omogućavala da vidim išta drugo osim svjetla i nejasnih obrisa nekih
predmeta koji su me okruživali, tako da nisam bio u mogućnosti ništa
razlikovati. Kako da sam sebi sipam kapi tačno u određeno vrijeme, kako
da naspem kap u oko na koje uopšte ne vidim, kako da činim hizmet oko
sebe, kako da postavim da jedem, kako da pospremim poslije jela, kako
da obavim nuždu u kantu, kako da prospem kantu, kako sâm u šetnju i
još Bog zna kakvih sve potreba živ insan ima, i sve to u neljudskim i pot-
puno nehumanim uslovima i okruženju koje je u potpunosti neprijatelj-
ski nastrojeno prema meni? Potajno sam se nadao kada odem na pregled
da će dr. Karišik založiti sav svoj autoritet i kredibilitet kako bi odbranio
prvo svoju profesiju a onda i mene kao pacijenta. To što sam razočaran i
slomljen postupkom i načinom na koji se ponio prema meni dodatno mi
je razaralo dušu i zadavalo bol. Pa zar je moguće da i on dijeli mišljenje
ovih polupismenih i priučenih policijskih visokih službenika kao što su
Zoran Lazović, Medenica i ostalih koji su slični njima, koji misle da meni
nije ništa i da se pretvaram i vješto ih foliram? Da li je moguće da čak
i doktor koji mora u duši biti humanista prelazi granice svih kodeksa i
112 Ibrahim Čikić
normi ljudskog i poprima osobine i kodeks ponašanja koje ne priliči ni

najkrvoločnijim divljim zvijerima? Preko svih ovih problema i muka sa
kojima se sada moram uhvatiti u koštac još i dodatna briga šta je sa mojim
najdražim. Da li su silovane, da li je Ali doista zaklan, kako se moji nose
sa problemima i mukom koja ih je, ne mojom krivicom, zadesila? Kako
sam vidio i osjetio na svojoj koži ponašanje dr. Toma, još više sam bio si-
guran da su moji najdraži doista preživjeli sudbinu koja mi je predočena u
Foči. Ovdje se ne radi samo o brizi za moje najdraže. Naprotiv, suosjećam
sa svakom nevinom žrtvom. Posebno žalim djecu i žene. Oni su poseb-
no na meti zlikovaca. Karakterna crta zločinaca ogleda se u činjenju zla
nemoćnim. Gdje su god naišli na otpor, bježali su poput zečeva. Sve voj-
ne “podvige” nad braniocima Bosne i Hercegovine izveli su kada su bili
desetinama puta jači od branilaca. Poslije žestokih granatiranja, bojnih
otrova, stranih plaćenika i dobro pijani.
Nekoliko dana sam proveo sam u ćeliji, a da ni dan-danas, iako je od
tih događaja prošlo više od deset godina, nisam u stanju sebi objasniti kako
sam preživio i pamet sačuvao. Nemoguće je zdravom insanu objasniti šta
znači ostati bez čula vida. Da bi čovjek znao cijeniti zdravlje potrebno je
da prije toga bude bolestan. Tako i onaj koji ima oči nikada neće moći
razumjeti onog koji ima probleme sa vidom ili onog koji nikako ne vidi.
Čuo sam priču o čovjeku koji je sanjajući sljepilo i gubitak vida osvanuo
potpuno sijed. Zdravlje je zdravlje i sa njim se ništa ne može pomiješati,
a oči i očinji vid je nešto što je i iznad zdravlja i što ima vrijednost veću i
od samog života. Kada neko ko je imao vid ostane ili treba da ostane bez
njega, postoje posebne službe i institucije koje se bave takvim čovjekom
kako bi mu olakšali i kako bi ga pripremili za takvu vrstu života. Tada se
svi oko njega trude da mu što više budu pri ruci i da ga raznim vježbama i
pomagalima pripreme za takav život. Pri tome su jako važne psihofizičke
i sociološke pripreme. Sve to radi koliko-toliko lakšeg života, dostojnog
čovjeka. Nije mi poznato niti sam do sada imao prilike čuti da ljudi koji
imaju takve probleme sa vidom bivaju hapšeni i držani 307 dana u naj-
nehumanijim zatvorskim uslovima. Ta vrsta zločina i takvog ponašanja
koje je pokazala tadašnja srpsko-crnogorska vladajuća oligarhija sigurno
je presedan u civilizovanom svijetu. Gledajući kakav odnos danas imaju
ratni zločinci u pritvorskoj jedinici u Hagu i Sarajevu žalosno je što to
nazivaju zatvorom. Zatvorsku njegu i ljekarsku pomoć koju danas uživaju
ratni zločinci za vrijeme izdržavanja kazni, ni danas nemaju Bošnjaci
Sandžaka od aktuelnih vlasti. Animalni opstanak bošnjačkog naroda
2011-te godine ništa manje nije ugrožen nego devedesetih prošloga vi-
jeka. Samo su metode sada mnogo perfidnije. Podlije i pokvarenije. Na

žalost u tim prljavim poslovima oko uništenja bošnjačkog korpusa do-
brim dijelom učestvuju i petokolonaši. Domaći izdajnici, ne ljudi!
Koliko muke i koliko napora sam morao uložiti kako bih tih dana
preživio nisam u stanju riječima opisati. Čini mi se da se ta golgota koju
sam tih dana prošao ne može ama baš nikako opisati i da bi neko razumio
o čemu govorim, morao bi sve to, ne daj Bože, preživjeti i proći kroz takvu
vrstu patnje i boli. Tih dana sam molio Boga da me uzme Sebi kako bi mi
prekratio sve patnje i boli. Život koji sam tada živio sveo se na život biljke,
sama vegetacija bez ikakvih odlika insanskog života. Apatija je obuzela
moje biće i nisam imao nikakve volje za život. Nikakvih informacija ni-
sam imao niti ijednu posjetu advokata. Posjete koje su bile četvrtkom tra-
jale su isuviše kratko, uz prisustvo nekoliko komandira koji su sve budno
pratili i motrili na svaku riječ i pokret svih prisutnih kako slučajno ne bih
dobio neki haber od mojih koji bi me vratio među ljude.
Ističu i posljednji dani mjeseca aprila, i dalje boravim sam u trokre-
vetnoj ćeliji. Pošto je kanta u koju sam vršio veliku nuždu bila puna, mo-
rao sam naći neko rješenje i otarasiti se njenog sadržaja. To jutro u smjeni
je bio komandir Šuković. Kada je došao red da se otvore vrata moje ćelije
za potrebu prosipanja kante i uzimanje čaja u zatvorskoj porciji, odlučio
sam da konačno sam pokušam uraditi ono što sam morao. Kad se otvoriše
vrata, začuh teatralan glas Šukovićev:
“Čikiću, hoćeš li iskoristiti ono na šta imaš pravo?”
“Komandire, ja moram jutros prosuti kantu, ali ne vidim, molim vas,
pomozite mi kako bih došao do mjesta gdje se prosipa. Samo me odvedite
do tog mjesta i pokažite, ja ću sam ostalo uraditi. Molim vas, komandire,
pomozite mi”, izgovorih trudeći se da budem što ljubazniji kako ne bih
izazvao kod Šukovica neku nepredvidivu reakciju. Možda uspjem u nje-
mu probuditi humanost. Nažalost profesija kojom se bavi dugi niz godina
od njega je napravila profesionalca vjernog i poslušnog svojim starješina-
ma. Humanist u ovoj vrsti posla ne postoji ni kao pojam. Naivno je bilo
sa moje strane tako nešto u tom vaktu i zemanu očekivati. Morao sam biti
svjestan te činjenice.
“A da nećeš da ti ja prospem kantu i očistim ćeliju? Kad si znao rušiti
državu, nauči i kantu da prospeš. Imaš par minuta za to pa izvoli”, kroz
smijeh i glasom punim prezira odgovori mi Šuković. Nisam imao kud, a
također nije dolazilo u obzir da ostavim kantu u ćeliji za naredni dan, tako
da uzeh kantu u desnu ruku i polahko krenuh prema vratima kako bih iza-
šao iz ćelije. Jutarnja svjetlost pogodi moje oči kao snažan udarac, zadavši
114 Ibrahim Čikić
mi veliku bol u očima i suze nekontrolisano potekoše iz mojih bolesnih

očiju. I ono malo vida što sam imao sada me napusti i ništa osim magle
nisam mogao ispred sebe vidjeti. Lijevom rukom prihvatih za ogradu i
nesigurnim korakom pođoh u pravcu stepeništa. Stigavši do kraja hod-
nika osjetih pod rukom da ograda skreće na lijevu stranu i počinje da se
spušta, što mi dade do znanja da su tu stepenice koje vode na zatvorski
krug. Polahko počeh da silazim niz stepenice pridržavajući se lijevom ru-
kom za ogradu. Morao sam voditi računa o svakom koraku, kako se ne bih
spotakao i pao. Nije me bilo strah pada koliko sam se plašio da se kanta ne
prolije po meni jer već dva mjeseca nisam se okupao niti kosu oprao. Ta- ��
kav maler bi mi još dodatno iskomplikovao situaciju u kojoj sam se nala-
zio. Pojma nemam kada ću dobiti pravo da se okupam i da li ću uopšte
imati takve prilike. Lagahno siđoh niz stepenište u komadu i s kantom
u ruci. Otkako sam šetao sa Šćerom i Rafetom ovo je prvi put da sam na
dvorištu. Sada tek vidim koliko su moji prijatelji pogriješili što mi bar jed-
nom nisu dozvolili da prospem kantu kako bih sada otprilike znao u kom
pravcu da krenem. Znao sam samo da treba ići lijevo, ali gdje, kako, dokle,
gdje je šaht za prosipanje, niti sam mogao vidjeti niti sam znao gdje se na-
lazi. Instinktivno pođoh pravo i napravih nekoliko koraka i tada potpuno
izgubih orijentaciju gdje se nalazim, s koje strane sam došao i kuda treba
da idem. Stajao sam nemoćan u mjestu, ne pokušavajući da napravim ni
jedan, korak u strahu da se ne sapletem i padnem.
“Komandire, kuda da idem, gdje je šaht? Ja ništa ne vidim”, vičući iz
sveg glasa ponavljao sam ove riječi više puta, dok mi Šuković konačno ne
odgovori:
“Ne tamo, budalo jedna! Traži, budalo, traži šaht. Kako si mogao da
tražiš Srbe da ih kolješ? Traži! Vrijeme ti je pri isteku pa ako ne prospeš,
vratit ćeš se sa punom kantom nazad u ćeliju.” Sve ovo, na jako podrugljiv
način praćen smijehom, saopšti mi “dobri” Šuković.
“Komandire, ako mi smjesta ne pokažete gdje je šaht, ja ću sad na
ovom mjestu kantu prosuti pa neka bude šta god biti mora! Ne vidim
gdje je šaht i nisam u stanju da ga sam nađem, valjda ima imalo ljudskosti i
časti kod vas da vidite da mi je pomoć doista neophodna kako bih mogao
prosuti kantu!” dosta ljutito, iznerviran ovakvim njegovim postupkom,
derem se na sav glas.
“Lizat ćeš poslije to jezikom, to ti kaže Šuković!”
Ova njegova izjava kod mene izazva takvu reakciju da sam ja istog
momenta istresao kantu na mjesto na kom sam stajao i udaljih se neko-
liko koraka ne znajući gdje dalje i u kom pravcu da krenem. Izgubio sam
orijentaciju i morao mi je neko pomoći kako bih pošao nazad prema ćeliji.
Tada osjetih da mi priđe neko i uhvati me pod ruku i dovede do ograde
stepeništa. Kasnije sam saznao da je to bio kuhar kojeg smo zvali Vreva.
Dohvativši se ograde polahko se počeh peti uz stepenište. Komandir još
nije bio vidio da sam ja kantu istresao na mjesto gdje sam stajao niti je
vidio da mi je Vreva pomogao da dođem do stepeništa. Kada sam izašao
navrh stepeništa i našao se u hodniku, pređoh na suprotnu stranu od ogra-
de i uhvatih se zida pa pipajući krenuh do vrata moje ćelije. Ne znam ko-
jim poslom je Šukovic bio zauzet tako da nije vidio da sam prošao vrata
svoje ćelije i zaputio se prema drugim ćelijama. I sam sam osjetio da sam
promašio ćeliju i da sam na pogrešnom pravcu, ali nisam znao kako da
dođem do nje. Iako sam oči držao otvorene i pri tome osjećao u njima
veliku bol od svjetla, trudio se da ugledam nešto što bi mi bilo orijentir
za povratak u svoju ćeliju, to mi nije polazilo za rukom jer osim magle i
suza koje su me pekle ništa drugo u tom trenutku nisam mogao vidjeti
niti osjetiti.
“Gdje ćeš tamo? Gdje ćeš u tuđu ćeliju? Vraćaj se nazad u svoju, bu-
dalo! Nazad!” dreknu na mene Šuković iz sveg glasa.
“Ne vidim, komandire, gdje sam, molim te, vrati me do moje ćelije.
Ne vidim, ne mogu sam!”
Uhvati me sa dva prsta ispod ramena desne ruke, kao da drži nešto
nečisto, pa me poče vući nazad do ćelije i uvede me u nju. Zar je moguće
da mi ne vjeruje da doista ne vidim, i da nisam u stanju sam da se krećem?
Da li je moguće da je propaganda koja je tih dana bila usmjerena protiv
mene bila toliko jaka da ni ono što je kod mene bilo sasvim lahko vidljivo
i prepoznatljivo, u ovom slučaju radi se o vidu, proizvela takvu mržnju i
odbojnost prema meni da kod Šukovića i njemu sličnih komandira kao
što je Marjanović, Petrović i Veličković izazove takvo osjećanje da su,
imao sam tih dana takav utisak, bili spremni i mrtvog da me proglase za
živog? Očekujući burnu reakciju od strane komandira kada vidi gdje sam
prosuo kantu, morao sam odmah reagovati i prijavih se da me odvede na
razgovor sa upravnikom zbog zdravstvenih i ostalih problema koji su bili
moja svakodnevica. Uredno primivši to i potvrdivši da ćeme prijaviti za
razgovor, zatvori vrata iza mene i ja ostadoh sam sa svojom boli. Priđoh
lavabou, oprah ruke, umih se i sjedoh na klupu koja je bila postavljena uz
sami lavabo i zapalih cigaretu kako bih odahnuo od svih ovih događaja
koje sam morao preturiti preko glave. Nisam povukao više od par dimo-
va kada začuh dreku na dvorištu. Prepoznah Šukovićev glas i odmah mi
postade jasno da je vidio gdje sam izručio kantu. Derao se koliko ga grlo
116 Ibrahim Čikić
nosi, psujući na sav glas. Očekivao sam da će svakog trenutka uletjeti u

moju ćeliju i iskaliti svoj bijes na meni. Vrata se s treskom otvoriše i sav
zajapuren uđe naredivši mi da ustanem kad razgovaram sa njim. Objasnih
mu da sam bolestan i da ne mogu ustajati te da sam kantu morao prosuti
jer doista nisam mogao naći šaht, pri tom ga pitajući da li je moguće da u
njemu nema ništa ljudsko što bi ga navelo da pokaže bar i malo humanosti
naspram mene i da li je svjestan bolesti i oštećenja vida koje sam dobio
poslije torture u Foči. Također, mu rekoh da me može ubiti ali ja nisam u
stanju čistiti ono što sam prosuo. Objasnih da sam tražio od njega da mi
pomogne kako bih pronašao šaht. Ponovo mu rekoh da mi je neophodan
razgovor sa upravnikom, jer nisam u stanju više sam boraviti u ovoj ćeliji
u kojoj se sada nalazim, te da je i on svjedok da ja danima ne izlazim
iz ćelije jer ne mogu sam ići u šetnju. Rekoh mu da mu je isto tako do-
bro poznato kako me oni vode na posjetu i posade na stolicu prije ulaska
moje porodice kako bi prikrili stanje mog vida i kako moji ne bi vidjeli
koliko teško koračam zbog krvničkog odnosa policije prilikom hapšenja.
Sve ovo i još mnogo toga saopštih u jednom dahu, tako da mu nisam
dao prilike da bilo šta kaže, jer mi je bilo sasvim svejedno hoću li ili neću
dobiti koji udarac pendrekom više. Toliko sam udaraca do sada već dobio
da mi tih par udaraca ništa ne znače i da mi je sasvim svejedno udario
me ili ne. Vidjevši da sam doista van sebe i da nekontrolisano vičem, te
da se nisam više u stanju kontrolisati niti birati riječi, izađe gunđajući na-
polje, govoreći sebi u bradu kako sam ja najviša budala koju je do sada u
svom životu vidio. Uzbuđen i nasekiran svim ovim, bolovi u mojim očima
postadoše sve jači i jači, tako da sam bio primoran leći na krevet. Poslije
više bezuspješnih pokušaja stavljanja kapi u oči, najzad mi i to pođe za
rukom. Navukoh pletenu kapu preko glave i očiju i pokušah da se smirim.
Kada bi bolovi u očima bili nepodnošljivi, uvijek sam stavljao kapu preko
lica i pokrivao glavu tako da bi mi toplina koju bih tada osjećao olakšavala
i umanjivala bolove. Dok sam pokušavao umanjiti bolove u očima, duša
je sve jače i jače boljela. Sama pomisao šta su sve morali preživjeti moji
najdraži dovodila me do ludila. San već sigurno, bar se meni tako čini, ne
dolazi na moje oči puna dva mjeseca. Dovoljno je da se sjetim događaja
iz Foče i ne mogu po cijelu noć zaspati. ��
Ti događaji ne daju mi mira i ni-
sam u stanju zaspati. Pokušam li trenuti odmah začujem strašne krikove
i plač djeteta, što u meni izaziva takvu bol i tjera san s mojih očiju. I sada
dok pokušavam umanjiti bol što mi zadaju bolesne i elektrošokovima
uništene oči, bolna sjećanja i krici koji bolno odjekuju mojim umom raz-
araju moje tijelo i dušu. Ustajem i palim cigaretu, šetam, ponovo sjedam,
pa ležim, tako danju tako i noću, svakoga trena i svakoga časa isto. Sve
to je postalo sastavni dio mene i koliko god da sam se trudio pobjeći od
takvih razmišljanja, nije mi polazilo za rukom i to je bila moja svakodne-
vica. Zbog nečistoće ćelije i nemogućnosti održavanja minimuma lične
higijene počeo sam preskakati namaze, što mi je pričinjavalo dodatnu
poteškoću. Znao sam da tejemmum može zamijeniti abdest i gusul, ali
to je u redu kada se radi o jednom ili dva namaska vakta. Ali ��
kada to po-
stane svakodnenica, onda to postaje nekako drukčije i stvara ti određenu
sumnju. Tada ne možeš biti siguran kako trebaš postupiti. Jednom uzmeš
abdest pa klanjaš i vidiš da nije nešto uredu zbog mjesta na kom si uzeo
abdest. Drugi put tejemmum ali ni tako nešto nisi siguran i to ti stvara
sumnju. Redovnom namazdžiji prekidanje namaza dosta teško pada i za-
daje mu dosta boli i tuge. Samim biološkim sahatom osjetim svaki vakat
namaza, ali počeo sam preskakati. Ne dao mi dragi Bog da sam ja to ura-
dio zato što nisam htio klanjati, već zbog situacije i nečistoće u koju sam,
ne svojom krivicom, zapao. Tegoba koja se tada javlja u čovječijoj duši
toliko je velika da izaziva psihofizičku bol. Sav taj splet okolnosti i okru-
ženja polahko počinje da me lomi i počinjem da gubim samokontrolu i
teško kontrolišem situaciju. Da mi je samo da se okupam, da se operem,
čini mi se sve bi mi bilo mnogo lakše. Dobro kupanje bilo bi ravno izlasku
kući. Da imam još gdje na čistom mjestu abdest uzeti, ja bih bio kao soko.
Ali to se sada u ovoj situaciji može samo zamišljati i ništa više od tog. U
tim mojim mukama i gafletima dođe Šukovic i odvede me kod upravnika
na razgovor. Uđosmo u kancelariju upravnika. Šukovic upravnika upozna
sa događajem koji se desio kada sam prosipao kantu. Naglasi upravniku
da je razgovor zakazao na moju inicijativu, te da sam ja to tražio od njega.
Upravnik reče komandiru da sjedne a meni se obrati sljedećim riječima:
“Dobro Čikiću, u čemu je problem? Dali smo ti najbolju ćeliju u cije-
lom zatvoru, sam si u njoj i imaš izvanredne uslove boravka. To je sve što
sam mogao uraditi za tebe. Šta ti još fali? Da nećeš slučajno kući?”
Sada mi je postalo jasno otkud ona priča mojih roditelja, brata i se-
stre prilikom posjeta da imam izvanredne uslove boravka i najbolji smještaj.
Dakle, tu priču kako mi je dobro lansirao je upravnik Bulatović mojima i
zahvaljujući njihovoj naivnosti oni su nasjeli na istu i čvrsto povjerovali u ta-
kve laži. Vjerovatno je ta ista priča trebala da umiri i određene humanitarne
organizacije koje su se interesovale za moj smještaj u zatvoru, jer im je po-
sjeta bila zabranjena. Sve ovo vrijeme otkako sam uhapšen moji su odbijali
da daju bilo kakve informacije različitim medijima koji su tih dana bukvalno
opsjedali moju kuću, ne želeći da se zamjere vlastima i misleći da mi na taj
118 Ibrahim Čikić
način mogu najbolje pomoći. Takav njihov stav samo je još više otežavao
moju situaciju. Nesvjesno, iz naivnosti i poštenja odigrali su najbolju kartu
u korist katila. Znali su moji dželati da Bošnjaci malo pričaju o zlu. Šutnja
samo otvara puteve zla. Dok fašisti na lažima grade zločine i mobilišu zločin-
ce, Bošnjaci šutnjom sakrivaju istinu. Zato se i ponavljaju ovakva zlodijela.
Dakle, sada mi je postalo savim jasno da su moji, najvjerovatnije nesvjesno,
nasjeli i progutali ono što je u tom trenutku najviše odgovaralo vlastima, da
me drže što dalje od novinara. Angažovanjem advokata koji je samo mene
branio također su nesvjesno doprinijeli otežavanju moje situacije, jer sam
bio uskraćen za česte advokatske posjete koje su imali ostali uhapšeni i koji
su imali koliko-toliko informacija o toku i razvoju procesa koji je planiran
u Kraljevu pod šifrom “Lim” u prisustvu Slobodana Miloševića, Momira
Bulatovića i kompletnog tadašnjeg jugoslovenskog i republičkog rukovod-
stva, s ciljem zastrašivanja i potpomaganja etničkog čišćenja prostora krnje
Jugoslavije i Sandžaka. Samo za tu godinu prostore Sandžaka, prema nekim
statističkim istraživanjima, napustilo je preko sedamdeset hiljada Bošnjaka.
Cifra je sigurno mnogo veća, ali zbog nepostojanja bošnjačkih institucija
koje bi ozbiljno istražile ovaj vid etničkog čišćenja sve se zasniva samo na
pokušajima i entuzijazmu određenih ljudi koji su debelo svjesni tadašnje
srpsko-crnogorske, fašističko-četničke politike koja, manjim ili većim in-
tenzitetom, traje skoro punih dvadeset godina, a da pri tom ne postoje ni-
kakve naznake da će se u skorije vrijeme prekinuti sa takvom praksom. Još
jednom sam, po ko zna koji put, u praksi i na sopstvenoj koži osjetio onu
čuvenu Gebelsovu izjavu da laž plasirana desetak ili više puta postaje istina.
Dobro potkovan i podučen, tačnije rečeno pripreman kadar tadašnje krnje
Jugoslavije, potpomognut trabantima koji su sjedjeli u foteljama Republike
Crne Gore i Srbije, koje su nasilno pokušale zadržati ime Jugoslavije, od
strane SANU i ostalih akademskih institucija koje zasnivaju svoje ciljeve na
doktrini Moljevića, Vase Čubrilovića i njima sličnih, proizveo je ozloglaše-
ne četničke generale kao što su Draža Mihailović i Pavle Đurišić, koji su na
najsvirepiji način poklali i pobili na desetine hiljada pripadnika bošnjačkog
naroda i još više zanavijek protjerali sa ovih prostora. Sada ta ista politika,
od strane državnih organa oličenih u liku Slobodana Miloševića, Momira
Bulatovića, Mila Đukanovića, Sveta Marovića i njima sličnih na mnogo
perfidniji i opasniji način provodi tu istu praksu, a da većina Bošnjaka nije
ni svjesna da je samo pitanje dana kada će i oni doći na red za klanje ili
protjerivanje sa ovih prostora. Za lakše provođenje svojih prljavih i podlih
ciljeva koriste i određene, samo po imenu, pripadnike bošnjačkog naroda,
koji sebe nazivaju Crnogorcima i veći su i od samih Cetinjana u busanju u
prsa kada treba burukati za račun vlasti za Srbiju ili Crnu Goru.
“Dobro, upravniče, kad mi je toliko dobro, hajde da se zamijenimo
pa da se ti ne patiš u ovoj kancelariji nego idi pa se koji dan odmori u mo-
joj ćeliji”, rekoh Luki pa i ne sačekavši njegov odgovor nastavih: “Ne znam
da li ti je poznato da ja danima ne izlazim u šetnju i da boravim u ćeliji koja
nema WC-a, tako da nuždu obavljam u kanti i da se ta kanta mora svakoga
dana prosipati. Ja danima nisam bio u stanju kantu prosuti i to sam danas
uradio, uz mnogo poteškoća, nasred dvorišta, jer ja toliko slabo vidim da
se jedva krećem, što ti može i komandir potvrditi, ako smije govoriti isti-
nu i biti svjedok mudžahedinu, kako me ovih dana nazivate. Već danima
moja ćelija nije očišćena, a lavabo je toliko prljav da se nisam u stanju ni
umiti. Problemi koje imam svakodnevno kada moram sipati kapi poseb-
na su patnja i muka, tako da bi mi mnogo lakše bilo kada bi bio još jedan
robijaš sa mnom u ćeliji, koji bi mi makar u tom pomagao.
Evo već puna dva mjeseca niti sam se okupao niti sam imao prilike
da odem kod zatvorskog brice kako bi mi potakmio bradu i ošišao kosu.
Samo zahvaljujući velikom čudu nisam zaradio neku infektivnu bolest,
ali zato imam hroničnu upalu očiju, koju sam dobio ovdje u zatvoru. Još
nijednom ni jedan od komandira koji ulazi u moju ćeliju nije ušao a da mi
nije opsovao tursku majku i da se nije izdrao na mene tražeći da ustajem
prilikom njihovog ulaska. Nikada neću ustati, jer sam bolestan i nisam u
stanju da im ustajem, pa neka bude šta biti mora. To je samo dio problema
sa kojim se svakodnevno susrećem, te ako mi doista želiš dobro, daj mi
nekog ko bi bio sa mnom u ćeliji, kako bi me izvodio u šetnju i pomagao
mi da održavam ćeliju. Na kraju, da ti još nešto kažem, druže upravniče:
da ima imalo čovječnosti i ljudskosti kod tebe, ti bi podnio ostavku na to
mjesto jer ne bi sebi dozvolio da budeš upravnik zatvora gdje drže skoro
slijepa čovjeka, a još da bude i gore, ti ga vrlo dobro poznaješ.” Posljednje
moje riječi izazvale su burnu reakciju kako Šukovica tako i Bulatovića i ja
primijetih da sam pretjerao. Ali izgovorena riječ se nikada više ne može
povratiti i zalud bi mi bilo da se sada kajem ili izvinjavam. Posljednju
rečenicu sam izgovorio u afektu, jer sam doveden u stanje iz kojega nisam
ni mogao drugačije postupiti, niti sam vidio skorog izlaska.
“Dobro, Čikiću, sve ovo što si mi rekao ja ću prenijeti istražnom su-
diji i javnom tužiocu pa ako oni odluče da ti treba dati nekoga ko bi bio sa
tobom u ćeliji, nema problema. Ja ne smijem sam o tom donositi odluku,
jer ti si poseban slučaj i prema tebi važe posebni aršini!”
“Kakvi aršini, i to posebni samo za mene, zašto?” prekidoh upravni-
kov govor, iznenađen onim što sam od njega čuo.
120 Ibrahim Čikić
Valjda i sam u afektu u kom se našao poslije svega što je čuo od mene,
upravnik je nesmotreno izgovorio ovu posljednju rečenicu, jer je na tre-
nutak ostao bez samokontrole i njegove usiljene blagonaklonosti prema
meni. Sigurno znam da se maksimalno trudio da izvrši svako naređenje
koje je dobijao od suda ili policije kako bi mi što više otežao situaciju, i da
je samo od njegove procjene zavisilo do kada i na koji način me treba i u
zatvoru što više mučiti, otežavati i zagorčavati mi život.
“Pa dobro, bio si dosta nekooperativan prilikom hapšenja, Gajo kaže
da si mu čak i majku psovao kada te saslušavao. Puno je toga što se satkalo
i isplelo oko tebe. Ma, nije ni važno sada. Vodi ga, komandire, a ja ću vid-
jeti da li će ti dozvoliti da ti dam nekog.”
“Dobro, upravniče, prijavite me kod doktora, imam strašne bolove
i upalu očiju, a i nestalo mi je kapi. Tama koja vlada u ćeliji gdje sada bo-
ravim dosta doprinosi propadanju i ovo malo vida što mi je poslije Foče
ostalo.”
“Dobro, ali se mora čekati zatvorski doktor da ti da uput, jer bez nje-
gove uputnice ne smijemo nikog voditi u bolnicu. On ��
dolazi jednom sed-
mično i morat ćeš sačekati njegov dolazak. Od njegove procjene zavisi da
li ćeš dobiti uput za pregled u bolnici.”
“Znači, dok on ne dođe moram čekati pa makar čekanje dovelo do
potpunog gubitka vida, je l’ tako, upravniče?”
“Tako je, Čikiću, takvi su propisi za sve uhapšene pa i za tebe. Sada je
tako i ja tu ništa ne mogu, zakon je zakon, služba je služba. Zdravo!”
Šukovic najavi da je razgovor završen i povede me nazad u ćeliju. Uz
put nismo ni riječi progovorili, ali sam osjećao da je bio jako ljut zbog one
kante koju sam prosuo nasred zatvorskog kruga. Škljocanje brave i lupnja-
va metala smiriše se i utihnuše i ponovo se nađoh sam u svojoj ćeliji. Ne-
koliko dana sam još proveo sâm, tako da su prošli i prvomajski praznici.
Počeo je treći mjesec otkada sam posljednji put napustio kuću.
Mislim da je bio peti ili šesti maj kada dobih cimera. Bilo je to u pos-
lijepodnevnim satima i u smjeni komandira Duška Obradovića.
Duško me obavijesti da je sud donio odluku da mi mogu dati jednog
robijaša koji će biti sa mnom u ćeliji. Dok mi je to govorio, često je ponavl-
jao: nek ti je Bog u pomoći. Tek kasnije sam vidio zašto je tu rečenicu više
puta ponovio prije nego nas je zaključao u ćeliju. Najava nečeg strašnog, još
je strašnija ako se uporno ponavlja. Ponavljanje. Strepnja pred nepoznatim,
ona ubija svaku nadu, čak i iluziju uništava osmišljenim kretanjem u krugu.
NIJE TEŠKA ROBIJA

NEGO ROBIJAŠI
“Oj đevojko, Milijana, prošetaj se planinama! Prošetaj se gore-dolje...”

Šetajući i sam gore-dolje kroz zatvorsku ćeliju, zapjeva koliko ga grlo nosi
novopridošlica u mojoj ćeliji, pri tome podvriskujući i dodajući: “Joj, joooj,
johoj!” Dobrih pola sahata šetajući gore-dolje ćelijom, pjevajući crnogorske
narodne, čobanske pjesme, iscrpi svoj repertoar i baci se svom težinom na
krevet. Ćelijom zavlada potpuna tišina, samo se čulo njegovo glasno disanje,
koje je ličilo na životinjsko. Sve vrijeme dok je imao svoj pjevački nastup ja
sam proveo ležeći u krevetu i čudeći se ponašanju i načinu na koji se pred-
stavio. Morao sam naći nekako načina, kako da stupim u kontakt sa njim, da
vidim o kome se radi, zbog čega je u zatvoru i za koje djelo odgovara. Proci-
��
jenih da bi najbolje bilo da mu se obratim strogim i zapovjedničkim glasom.
“Kako se zoveš, junače? Odakle si? Ja sam Ibrahim, a ti?”
“Malagić iz Gusinja!”
“Jesi li baš iz Gusinja? Ja poznajem dosta ljudi tamo.”
“Nisam iz grada, jedno selo podaleko od Gusinja!” sve mi se čini
da je rekao Vrsenje ili nešto slično. Po prezimenu sam zaključio da je
Bošnjak. Kako bih opustio Malagu, kako sam odlučio da ga zovem, ponu-
dih mu cigar duhana i upitah ga da nije slučajno gladan. Cigaretu je jedva
dočekao i odmah zapalio, a i za jelo je bio i te kako raspoložen. Halapljivo
je jeo ono što sam ja dobio od kuće, pri tome pokazujući da mu se hrana
i te kako svidjela.
“Malaga, koje dobro je tebe ovamo dovelo? Koliko dugo si u zat-
voru?”
“Ma, za Božić sam zatvoren. Ne znam koliko dugo sam ovdje.”
“Dobro, dobro, Malaga, evo ti je počeo peti mjesec, sad je maj, soko-
le. A šta si uradio pa su te zatvorili?”
“Eh, to je duga priča. Da bih ti sve to ispričo, moro bi me dugo slušat.
Ne znam jesi li voljan da me saslušaš?” “Jesam, moj dobri Malaga, jesam,
samo pričaj, makar vremena imamo koliko god hoćeš. Pričaj, junače,
pričaj”, počeh ga sokoliti i kuražiti da kaže što više o sebi, kako bih stvorio
122 Ibrahim Čikić
neku predstavu o njegovom karakteru i kakvo ponašanje i reakciju mogu

od njega očekivati, a sve kako bih bio spreman na ono što bi moglo da mi
se dogodi. Smijeh komandira Duška, dovoljno je ostavio traga na mene.
Pametnom je dovoljan išaret. Nisam očekivao nikakvo dobro.
Malaga poče nadugačko i naširoko govoriti o sebi i svojoj porodici,
onda o nekoj svojoj djevojci, ljubavi, pa o staroj vještici koja mu je život
upropastila. Poslije te priče poče drugu, kako mu je porodica u Americi,
a on ostao da čeka vizu da i sam iskoči tamo pa mu djevojka poginula u
autu koje je on vozio. Za vrlo kratko vrijeme ispričao je nekoliko verzija
koje nisu imale nikakve sličnosti jedna sa drugom, tako da nisam mogao
sa sigurnošću utvrditi zbog čega se nalazi u zatvoru, ali sam osjećao da je
tu zbog ubistva. Nisam tačno mogao saznati koga je ubio i zašto, ali kako je
razgovor tekao, svakog trena sam bio ubjeđeniji da sa sobom u ćeliji imam
ubicu koji je dosta priglup i pun vjerovanja u mitomaniju. Sve vrijeme je
pominjao vještice i neke nadnaravne stvari koje su svojstvene zaostalim cr-
nogorskim selima i običajima. Dok je govorio, način na koji se izražavao i
karakterističan govor i naglasak koji je imao, odavao je sliku zaostalog i pri-
mitivnog čovjeka koji posjeduje i praktikuje pravoslavlje u onom najnižem
mitomanskom obliku. Ni jedan jedini gest ili neku riječ koja bi ukazala da se
radi o Bošnjaku sve vrijeme ni nesvjesno nije izbacio iz sebe. Osim imena i
prezimena koje je bilo bošnjačko, ni na koji drugi način nije pripadao tom
narodu. Kako je razgovor tekao i kako je svaki put na različit način opisivao
razlog boravka u zatvoru, a u svakoj priči pominjao jednu te istu staricu,
zaključio sam da se radi o ubistvu neke starije ženske osobe. Motiv i raz-
log ubistva nikako nisam mogao saznati. Tek kasnije, pri kraju svoje robije,
saznao sam da se radilo o svirepom ubici koji je ubio jednu staricu iz zabi-
tih gusinjskih krajeva i da mu je suđenje trajalo svega par sati. Niti je znao
objasniti razloge i povode ubistva, niti se znao braniti na sudu. Morao je,
pritisnut materijalnim dokazima, priznati ubistvo. Dobio je petnestak go-
dina robije.
Iz razgovora sa Malagom zaključio sam da ne smijem ni na koji način
pokazati svoju nemoć, jer bi to bilo fatalno po mene. Procijenio sam da
moram u komunikaciji sa njim izgledati strog i jako oštar prilikom govora.
Moram ga dovesti u stanje svijesti, da misli kako sam u svakom pogledu
jači od njega. Osjeti li kod mene stanje slabosti i probleme koje imam sa
očima, gotov sam. Moram mu pričom zadati strah, inače me nema, ubit će
me na spavanju, to je sigurno. Ako treba, moram ga čak i efektno udariti
kako bih mu izbio iz glave svaku pomisao da prvi nasrne na mene. Pored
svih problema sa kojima sam se morao do sada susretati, evo sada još jed-
nog koji je veći i opasniji od svih dosadašnjih. Ona izjava koju sam imao
prilike često slušati a glasi: “Sačuvaj Bože od goreg”, vratila me u stvarnost
u kojoj sam se nalazio i saznanje da uvijek postoji gore od goreg. Zato
nama muslimanima i jeste imperativ vjere da na sve poteškoće i iskušenja
kroz koja prolazimo i koja nas pogađaju u životu, moramo biti zahvalni i
prihvatati ih kao Božije određenje kojim želi da nas očisti ili iskuša naše
vjerovanje i postojanost u vjeri.
Polahko pade akšam i dođe vrijeme povečerja, kada se gasilo svjetlo
i kada smo ostajali u mraku sve do sabaha narednog dana. Pošto koman-
diri izvršiše obilazak ćelija i pogasiše svjetla, Malaga i ja ostadosmo u pot-
punom mraku.
“Malaga, ja sam također ubica, ubio sam najjačeg čovjeka u Bijelom
Polju. Ubio sam ga samo zbog toga što mi je povratio riječ. Znaš, Malaga,
udavio sam ga golim rukama, stežući ga za vrat. Oči su mu od jada ispa-
le. Ja sam ti lud čovjek i nemoj da se iznenadiš ako bih u snu skočio na
tebe. Ako bi se tako nešto desilo, samo ponavljaj: slušat ću, slušat. Nemoj
slučajno da se pokušaš braniti, jer bi u tom slučaju bio gotov. Obavi sad
malu i veliku nuždu i nemoj pokušavati da ustaneš prije sabaha. Je l’ jasno,
Malaga?” strogim zapovjedničkim glasom poželjeh mu lahku noć.
“Dobro, dobro, Ibrahime, neću sigurno prije sabaha ustati, samo što
i ja u snu ponekad vrištim i derem se kada mi dođu slike one proklete žene
koju sam ubio, ali ne ustajem iz kreveta i ne skačem na noge. Ovo ti kažem
da znaš, da me slučajno ne bi udavio, jer ja se tu ništa ne pitam. Večeras
neću spavati pa se to neće ni desiti. Ja se tu ništa ne pitam, to mi samo po
sebi dođe. Znaš?” vidno preplašenim glasom odgovori Malaga pa zatim
nastavi: “Meni su rekli da si ti tu zbog neke politike i da si rušio državu.
Rekli su mi da si bolestan i da ti ja trebam praviti nekakve probleme. Šta
god ti uradim, da neću odgovarat. Vidiš li ti njih kako oni lažu? Oni su me
ovdje doveli da izgubim glavu, kuku meni dovijeka.”
“Slušaj me dobro, Malaga, nemoj da te đavo nagovori da probaš ko-
liko sam opasan. Jedan jedini pogrešan potez i gotov si, budi siguran. Jesi
li vidio da ja, kad komandiri ulaze u ćeliju, ne ustajem? A ti? Ustaješ! Je l’
da, ustaješ? Eh, probaj ti samo jednom da ne ustaneš pa ćeš vidjeti šta će te
strefiti! Vidiš li, oči ti ispale, da se i komandiri mene plaše?”
“Jeste, ti nisi ustajo i nisu ti ništa. Mene su, kad‘ sam tek doš‘o, prebili
zbog toga što im nisam ust‘o kad su ušli u moju ćeliju. Vidiš li ti, tebi ništa
ne smiju, mora da si opasan.”
I tu večer kao i sve prethodne provedoh budan, boreći se sa bolovi-
ma i mislima koje me prate od prvog dana mog tamnovanja. Trudio sam
124 Ibrahim Čikić
se da Malaga to ne primijeti i pravio sam se da spavam. Često sam mogao

čuti kako je nesvjesno ponavljao u snu: “Samo se nemoj protiviti!”
Eh, moj jadni Malaga, kad bi ti samo znao u kakvom sam ja jadnom
stanju i koliko sam fizički slab i bespomoćan, sam bi sebi uši odgrizao od
koga si se prepao.
Ta noć mi je dosta brzo prošla i protekla je bez ikakvih problema.
Uobičajena jutarnja galama probudi Malagu i on ustade iz kreveta pozdravivši
me sa dobro jutro. Dobro, nego šta, moj junače, kako si spavao? Zovnuh ga
na moj krevet i zapalismo po cigaretu. Kako je sjeo blizu mene, vidjeh da je
mršav, a dok smo se rukovali, otkrih da ima dosta jaku ruku. Bio je za glavu viši
od mene. Lice nisam mogao dobro da mu osmotrim i ni danas ne znam kako
tačno u licu izgleda. Objasnih mu da, kada se naša ćelija otvori, ode i prospe
kantu, a poslije nam donese po porciju čaja i hljeba, jer ja neću izlaziti za vri-
jeme doručka. Bez i jedne izgovorene riječi odradio je ono što sam tražio od
njega. Dobro je, dešava se nešto, imaš makar sa nekim da pričaš, zapališ, jedeš...
Vrijeme do popodnevne šetnje proveli smo pričajući i pušeći. U razgovoru i
družbi vrijeme brže prolazi. Dođe vakat i za popodnevnu šetnju. Moram izaći
sa Malagom da protegnem noge. Kako da to izvedem, a da on ne primjeti da
ja bukvalno ništa ne vidim. Ispričah mu da ja imam probleme sa nogama, da
me stopala bole, te da se zbog toga sporije i teže krećem. Rekoh mu da ću ga za
vrijeme šetnje uzeti ispod ruke, kako bih lakše hodio. Otkako su Rafet i Šćero
izašli nikako nisam išao u šetnju. Ovu priliku svakako moram iskoristiti. Kada
dođe vrijeme za šetnju, sa Malagom polako krenuh ka vratima. Pazeći da on
ne primijeti da slabo vidim, držeći ga ispod pazuha njegove lijeve ruke, uz ve-
liki napor prošetah zatvorskim krugom. Za divno čudo ispalo je sve mnogo
lakše nego sam mislio. Malagi je sve to bilo jako zanimljivo i svojski se trudio
da sluša moje upute. Ovu priliku sam odlično iskoristio da protegnem noge
i nadišem se svježeg zraka. Vrijeme do večere također prođe u glupostima i
uobičajenim radnjama.
Desetak dana sam bio sam sa Malagom i za to vrijeme nisam imao
nekih većih problema sa njim. Ni sam ne znam kako nije primijetio da
imam probleme sa vidom. A onda, iznenada dobismo još jednog cimera.
Prezivao se Kordić a nadimak mu je bio Crni. Rodom je iz Pljevalja, prit-
voren je zbog krađa i džeparenja. Omanji
��
rastom, a prepredeniji i pokvare-
niji i od samog šejtana, bio je ravan elementarnoj nepogodi za našu ćeliju
i mene lično. Imao sam prilike da u svom životu upoznam različite ljude,
različitih zanimanja i karakteristika, ali takvo nešto do susreta sa tim li-
kom nisam vjerovao da postoji među ljudskom vrstom. Pokvarenost koja
je zračila iz njegovog bića dovodila me do povraćanja. Sedam-osam dana,
koliko smo skupa proveli u ćeliji, dani su koji me i dan-danas, kada ih se

sjetim, navode na povraćanje. Taj nečovjek bio je spreman prodati i sop-
stvenu ženu i dijete samo da bi sebi priuštio i najmanji ugođaj. Bošnjak po
imenu a po orijentaciji i opredjeljenju ne znam u koju kategoriju bih ga
mogao smjestiti. Mislim da do sada ne postoji adekvatno ime kojim bi se
mogli imenovati i nazvati takvi pojedinci, koji su samo po vanjštini slični
ljudima. Zahvaljujući pokvarenosti i prepredenosti te urođenoj životinj-
skoj intuiciji koju je imao pri sebi, u zatvoru se osjećao kao riba u vodi.
Zatvor je za takvu vrstu ljudi jedina prirodna sredina koja im odgovara.
Za takvu vrstu sloboda je ogroman teret i nije čudo što su oni česti pov-
ratnici. Većinu svog života provedu u zatvorima širom dunjaluka. Koriste
ih i visoki opštinski funkcioneri kako bi krali i džeparili za njih. Zauzvrat
ih vade iz zatvora i prepuštaju jedni drugima. Oko takvih lopova prava je
otimačina dok su u mladosti i dok mogu obavljati svoj posao. Kako stare
i oni bivaju odbačeni kao krpe i tek tada počinju raditi samo za sebe, što
biva kažnjeno surovim metodama, tako da ih na kraju rastave i od zdravlja
i od života. Ta skupina nije ni vrijedna pomena i ja to samo želim pome-
nuti kao posebno iskušenje koje, Bogu hvala, nije dugo trajalo.
126 Ibrahim Čikić
Panorama Bijelog Polja

(pogled na obale Lima)
PRVO KUPANJE
Često sam sanjao dok sam bio na robiji. Snovi koje sam imao bili su
neka mješavina između sna i jave, hoću reći stvarnosti. Osjećaj da se do-
ista nalazim, kako duhovno tako i tjelesno, na mjestima koja sam sanjao
činili su se kao da aktivno svim bićem učestvujem u radnji koju sanjam.
Nekada sam imao snove koji su me podsjećali na neki lijep događaj, a
nekada sanjao kako se nalazim u roditeljskoj kući i ponovno preživljavam
neki lijep događaj iz djetinjstva. Sanjao sam torturu koju sam prošao, a ti
snovi povremeno me i danas pohode, pričinjavajući mi prave noćne more
iako je prošlo više od deset godina kako sam izašao iz zatvora, daleko od
svog zavičaja, koji sam morao napustiti iz više razloga. Tajnu pravog od-
laska iz mog voljenog Sandžaka najvjerovatnije da ću ponijeti sa sobom
u mezar. Bojim se da otkrijem pravi razlog svog odlaska u muhadžirluk.
Činjenica da sam sa dvoje malodobne djece i jako narušenog zdravlja, sla-
bog vida otišao daleko od rodne grude, i to nakon što sam izdržao sve
torture državnog terorizma kojim me tadašnja vladajuća garnitura po-
kušala uništiti, a ja ih stoički podnio i ostao svoj na svome, prkosan i do-
stojanstven, ukazuje da sam morao otići iz sasvim drugih razloga, koje
neću spominjati, a zbog kojih ću u svojoj duši nositi ranu i bol do kraja
života. Što se tiče snova, a vezani su za torturu kroz koju sam prošao, hvala
Gospodaru svjetova prestao sam sanjati onoga trenutka kada sam sve ovo
stavio na papir. To je bilo 2004-te godine, a knjiga je ugledala svjetlost
dana 2008 godine. Četiri godine stajala je u mom računaru, niko je nije
želio niti smio objaviti. Čak i oni koji su me kuražili da napišem knjigu
izgubili su nadu da će ikada ugledati svjetlost dana. Jedino sam ja vjerovao
i bio ubjeđen da će uz Božiju pomoć ispasti neko rješenje i da će neko
stati iza mene i štampati knjigu. Gospodar svjetova daje logistiku i pomoć
samo onima koji ustraju u svojim molbama i strpljivosti. Direktor “Inici-
jative mladih za ljudska prava Crne Gore” gospodin Boris Raonić, pre-
poznaje vrijednost knjige i kao DOKUMENT izdaje knjigu. Konačnica i
kraj mojih nadanja premašio je i moja očekivanja. I sada 2011-te “Institut
128 Ibrahim Čikić
za istraživanje zločina protiv čovječnosti i kršenja međunarodnog prava

Univerziteta u Sarajevu” na čelu sa direktorom prof. dr. Smailom Čeki-
ćem izdaje treće izdanje DOKUMENTA “Gdje sunce ne grije”. Ustrajnost
i vjerovanje u ono što radiš uvijek urodi plodom. Ali vratimo se mojim
snovima. Ovo sam vrlo često sanjao:
Soba koja je bila samo moja nalazila se na zapadnoj strani kuće. Sun-
ce bi u nju zavirilo jedino u ljetnim danima, i to poslije ikindije, i grijalo bi
samo desetak minuta vrlo malu površinu zida suprotnog od malog pen-
džera koji je stajao na zapadnoj strani. Na južnoj strani sobe nalazio se
dvokrilni prozor koji je povezivao terasu koju je babko davno nazidao uz
samu kuću, tako da je u prizemlju bilo predsoblje i kupatilo a iznad njih
velika ustakljena terasa koju je bapko koristio kao svoju radionicu, a i ja
sam jedno vrijeme dok sam radio u konfekciji “Jedinstvo”, tu šio sa svojim
prijateljem Lacom. Mašina za šivenje nalazila se uz sami prozor, a i oba-
vezni “Philips” radiokasetofon koji sam donio iz zapadnog Berlina, gdje
sam 1975-te bio na operaciji lijevoga oka. Bapko bi tu šio i neizostavno
slušao vijesti, naslijepo sa velikom preciznošću prebacujući stanice kako
bi saslušao što više izvora o različitim zbivanjima kako u zemlji tako i u
svijetu, posebno se zanimajući za arapski dio dunjaluka. Emotivnu vezu
sa ovom terasom imao sam i zbog toga što sam svaki blok koji je uzidan
sam prebacio na ručnim kolicima od kuće Draga Karličića, iako sam tada
bio osnovac. Sanjao sam kako ležim na kauču svoje sobe i čujem bapka
kako šije i sluša vijesti. Ležeći pjevušim dok se iz kuhinje širi miris peče-
ne pogače koju je majka pripremala samo na njoj svojstven način, koju
nikada više poslije njene smrti nisam mogao pojesti. Dok bi se širio miris
pogače pomiješan sa mirisom punjenih paprika koje je pripremala u kaci
koju je danima nasipala varenikom dok ne bi bile spremne za jelo. Eh,
tako bih ja to sanjao dok ne bih začuo njen glas: “Ibriceee, hajde na doru-
čak, sine! I sam san bi trajao do tog trenutka dok ne bih začuo njen glas,
kada bih se svaki put probudio i razočarano zagledao u rešetke ćelije u
kojoj sam boravio. Ovoga puta samoća koju osjetih oko srca, poslije ovo-
ga sna pričini mi posebnu poteškoću. Nekoliko dana sam sâm, iako sam
tražio od upravnika da mi da nekog ko bi mi pružio kakvu-takvu pomoć
oko mojih bolnih očiju. Bio je početak juna, kada mi iznenada dovedoše
momka koji se predstavi kao Hasković rodom iz Rožaja, koji je ležao zbog
ubistva u samoodbrani. Osuđen je na godinu dana zatvora i odmah sa
suđenja pušten kući. Bio je jako pošten i čestit momak, tako da mi je vrije-
me koje sam proveo sa njim doista ostalo u lijepoj uspomeni, iako sam za
to vrijeme preživio najružnije dane u svom tamnovanju. Čim je došao u
ćeliju, primijetio je da sam neokupan i strašno prljav, pa je odmah zatražio

kupanje, što mu na moje veliko čuđenje odobriše još isti dan. Za vrijeme
ručka umjesto u šetnju komandir nas odvede u kupatilo, gdje zatekosmo
još jednu grupu zatvorenika sa kojom smo trebali zajedno obaviti kupa-
nje. ��
Kupatilo je bilo prostrano tako da su istovremeno četiri robijaša mog-
la da se kupaju. Prvi put poslije više od tri mjeseca osjetih mlaz tople vode
koja se sruči na moju ulijepljenu kosu, tako da niz lice primijetih vodu
koja je bila crna kao oranje. Osjećaj blagostanja tople vode koja je tekla po
mom tijelu potraja svega tridesetak sekundi, kada se začu glas komandira
da je kupanje završeno i da moramo napustiti kupatilo. Onako raskvašen
nisam imao kud, nisam se čak uspio ni nasapuniti a već gotovo. Odlučih
da ipak ostanem i da se nasapunjam pa neka bude što biti mora. Filmskom
brzinom počeh da se trljam sapunom kako bih napravio sapunicu i kako
bih se koliko-toliko očistio, iako je hladna voda tekla iz tuša. Istovremeno
dođe i do tuče onih koji su se zajedno sa nama dvojicom kupali te se vrata
naglo otvoriše i uletje komandir sa isukanom palicom, koji poče nasumi-
ce udarati po nama koji smo bili unutra. “Vani! Vani!”, poče se derati što je
glasnije mogao. Tek sam se bio nasapunao i nije bilo šanse da mogu izaći
vani jer sam sapun razmazao po licu i bradi tako da me počeo ujedati za
oči, što mi je pričinjavalo veliku bol.
“Komandire, pa ja sam se tek nasapunao, moram se splakati! Ovo je
moje prvo kupanje poslije više mjeseci, možete me ubiti ali ne mogu ova-
kav nazad u ćeliju. Vidite li kakav sam? Molim vas, samo da se splačem, pa
iako je voda hladna. Ne tražim toplu vodu, samo mi je potrebna voda. Bilo
kakva ona bila, samo nek je voda.”
“Dosta je bilo, vaše vrijeme je isteklo, nema više kupanja”, kroz smi-
jeh odgovori komandir.
Odlučih da ga ne poslušam nego nastavih da se ispiram hladnom
vodom, koja izazva jezu po mom tijelu. Tako, dok sam se prepirao s njim,
splakah se, iskoristivši prepirku da završim kupanje.
Kada smo se vratili u našu ćeliju upitah Haska da li je i do sada, kada
bi se kupao, bilo ovako kao i sada i da li se još koji put ovako kupao. Dobih
odgovor da on leži već osmi mjesec i da svakog četvrtka ima kupanje i nika-
da do sada nije imao ovakvih problema i mogao se na miru dosta pristojno
okupati. Zaključismo na kraju da je sve ovo bilo zbog mene i da je koman-
dir ovako reagovao da bi meni zagorčao kupanje. Hasko također zaključi da
ćemu boravak sa mnom biti jako težak, možda i najteži dio robije. Osjećao
sam se krivim što će Hasko morati zbog boravka sa mnom u istoj ćeliji is-
paštati zbog toga. Ali i Hasko je bio svjestan da ja nisam kriv za njegovo
130 Ibrahim Čikić
prebacivanje u moju ćeliju. Sudbina se igra onako kako ona hoće sa nama.
Ne može se od nje pobjeći. Na kraju se složismo da sam se ja napokon uspio
okupati i da je to najvažnija stvar u ovom trenutku. Dodatno sam bio sretan
što sam napokon oprao sav pesinluk sa sebe koji sam nosio još iz Foče, te da
ću sada moći bar malo pristojniji i uredniji obavljati molitvu. Blagodarnost
vode i značaj njenog utjecaja na čovjeka i njegovo duhovno stanje može se
spoznati samo zahvaljujući ovakvim i sličnim ekstremnim situacijama. Uz
razgovor sa Haskom saznadoh da ima mnogo boljih ćelija od ove u kojoj se
ja nalazim, čak i onih koje imaju odvojen WC u koji se može donijeti u kanti
vode iz kuhinje i gdje se može sasvim solidno kupati. Poslije desetak dana
Hasko me poče nagovarati da tražim drugu ćeliju, jer je njemu poslije ćelije
u kojoj je boravio ovo predstavljalo pravu moru. On je znao za bolje a ja
nisam, mislio sam da je svaka ista, da nema razlike među ćelijama. Na kraju
Hasko me uspio ubijediti da zatražim premještaj iz ove ćelije radi zdravstve-
nih razloga i popravljanja higijenskih uslova našeg boravka. Hasko se ovoga
puta prevario, nije znao da ima i puno gorih od ove u kojoj smo boravili.
Pošto me poduči pravilima na koji način se traži odlazak kod upravnika,
kako se traži odlazak kod ljekara, odlučismo da još isti dan zatražim prijem
kod upravnika, kako bih zatražio promjenu ćelije.
“Izvoli Čikiću”, oslovi me upravnik Luka Bulatović.
“Upravniče, ćelija u kojoj ja boravim je bez WC-a i dosta mračna, što
mi pričinjava velike poteškoće. Molim vas, dajte mi drugu ćeliju, u kojoj će
biti bar malo prirodnog svjetla i koja će imati WC, jer sa ovakvim vidom
dosta teško mogu dalje izdržati u ovoj u kojoj se sada nalazim. Molim vas,
tražim i specijalistički pregled stručnjaka, očnog ljekara koji se bavi oper-
acijama, jer je stanje mojih očiju doista loše. Mislim da je krajnje vrijeme
da me pogleda neki vrstan stručnjak, koji bi dao procjenu stanja u kom se
nalazim. Molim te, Luka, dobro se znamo i neki smo prijatelji, učini nešto
za mene sada kada si u situaciji, a i ništa te to ne košta”, obratih se upravniku.
“Kako ne, Čikiću, dat ćemo ti najbolju ćeliju u zatvoru, sa pogledom
na more, ćeliju koja ima toliko svjetla da ti ni u večernjim satima ne treba
električno svjetlo, a i kod doktora ćemo te povesti, daje ti riječ Luka”, s
ironijom mi saopšti Luka, pri tom naglasivši da će koliko danas narediti
da mi promijene ćeliju i daju bolju.
Vrativši se nazad u ćeliju saopštih Hasku da će biti nekih promjena,
ali ne znam kojih i da će nam sigurno promijeniti ćeliju. Nedugo posli-
je mog razgovora sa upravnikom dođe komandir i povede nas u drugu
ćeliju, ćeliju br. 5, najgoru u cijelom zatvoru. Ćeliju u kojoj nema čak ni
lavaboa, a koja je toliko tijesna i mala da su na jedvite jade ubacili dva
kreveta, tako da nam za šetnju nije ostalo više od dva kvadratna metra. U
tako malom prostoru trebalo je spavati, jesti, klanjati, boraviti, vršiti razne
fiziološke potrebe, doista nismo mogli dobiti gore i odvratnije mjesto od
ovog. Kada smo vidjeli šta smo dobili, tek tada smo postali svjesni da je
ono što smo izgubili zaista veliko.
“Moj Čikiću, doista sam mislio da će ti Luka dati neku bolju ćeliju
od ove. Nisam mogao ni pretpostaviti da ovako nešto postoji u ovom
zatvoru. Koliko sam dugo ovdje, nisam vidio da je bilo ko do sada bio
smješten u ovu ćeliju, ovo je prvi put da su nekog u nju smjestili. Čuo sam
od robijaša da je ovo ćelija za one koji su osuđeni na smrt i da njih posli-
je presude ovdje ostavljaju kako ne bi izvršili samoubistvo. Neka nam je
dragi Bog u pomoći, ovo će doista biti teško izdržati, moj Čikiću. Samo ne
znam čime ja zaslužih da se prema meni ovako ponašaju, do sada nisam
imao nikakvih problema. Kako sam došao kod tebe, za mene je nastupio
pravi pakao. Šta je ovo, moj dragi Bože?” tužnim glasom oglasi se Hasko.
Duša me boljela zbog Haska. Objasnih mu da je ovo sve zbog mene
i da sve ovo rade samo da bi meni zagorčali ionako već tešku robiju i da
to nema nikakve veze sa njim i da će on, ako Bog da, odmah po izricanju
presude biti pušten kući, da nam valja izdržati sve ovo i da iz ove kože u
drugu ne možemo. Naglasih da je jako važno kako ćemo se organizirati
i da moramo obroke hrane svesti na najmanju moguću mjeru. Moramo
se samodisciplinovati kada je u pitanju hrana i voda, te naučiti da veliku i
malu nuždu obavljamo za vrijeme jutarnje šetnje, kako bismo što manje
morali vršiti nuždu u kantu. Vrijeme ručka i popodnevnu šetnju, koja
traje oko 5 minuta moramo koristiti za šetnju, kako bismo protegli noge,
nadisali se svježeg zraka i donijeli plastičnu flašu vode. Morali smo u trenu
promijeniti dosadašnje navike, ako mislimo normalno funkcionisati. Radi
higijene morali smo se odreći jutarnje šetnje, a umjesto tri obroka koris-
titi samo jedan. Hranu koju sam ja dobijao od kuće dijelio sam sa Haskom
i gledali smo da je pojedemo odmah, kako bih nad posudom u kojoj sam
dobio ručak, uzeo abdest, te vodu od abdesta kasnije, za vrijeme šetnje,
prosuo u zatvorski krug. Nedostatak ćelijskog prostora i ekstremnu
tjeskobu nismo mogli nikako riješiti. Silom prilika naš život se sveo samo
na dva kreveta. Više nismo mogli šetati ćelijom. Šta sve čovjek može pod-
nijeti prelazi granice i same fantastike. Tvrđi od kamena, a mekši i krtiji od
stakla. Nema granice ljudskoj izdržljivosti. O sadizmu mučitelja, glupo je
pričati. Postoje “ljudi” koji uživaju u patnji drugoga, to je realnost života.
Smijemo li zločince zvati ljudima, pripadaju li oni ljudskoj vrsti?
132 Ibrahim Čikić

CRVI IZ OČIJU
Počeše jedni od najtežih dana koje sam proživio za vrijeme svog sko-
ro jednogodišnjeg tamnovanja u bjelopoljskom zatvoru. Ne znam da li
su mi bili crnji dani ili noći. Iako smo se i ja i Hasko trudili da, koliko je
to bilo moguće, olakšamo sebi boravak u ćeliji, nikako nismo uspijevali
da se organiziramo i priviknemo na novu ćeliju. Svega par kvadrata pro-
stora koje smo imali na raspolaganju, a gdje smo morali sada organizirati
svoj život predstavljali su nam i mjesto za jelo, odmor, šetnju, mjesto za
uzimanje abdesta i prostor za klanjanje, i što je najcrnje, tu smo morali
vršiti i malu i veliku nuždu. Ličnu higijenu je bilo nemoguće održavati jer
osim jedne plastične kante bez poklopca koja je bila zapremine svega 2-3
litra i jedne plastične flaše u koju bismo za vrijeme šetnje nasuli 1,5 litar
vode, nismo imali ništa više. Ćelija je bila izuzetno hladna i jako mračna
pa mi je i to predstavljalo dodatni problem. Osjećaj da Hasko mora sve
ovo podnositi samo što je imao tu „sreću“ da bude skupa sa mnom do-
datno je nanosio bol mojoj ranjenoj duši. Nedostatak vode i još bar jedne
kante u koju bismo mogli odlagati nečistu vodu vrlo brzo je uzeo svoj
danak. Već poslije nekoliko dana dobio sam strašnu upalu očiju, što mi je
pričinjavalo strahovitu bol i onemogućilo ionako slab vizus vida koji je još
preostao na jednom oku. Nisam se mogao kretati bez Haskove pomoći,
jer sam doslovno potpuno izgubio vid.Četvrtkom za vrijeme posjete kad
bi mi uglavnom dolazili roditelji, brat žena i sestra, komandiri bi obavez-
no naglasili da sam dobio najbolju ćeliju u cijelom zatvoru a da sam ja i
dalje nezadovoljan. Meni bi prije posjete skrenuli pažnju da bih, ukoliko
kažem gdje se nalazim i kakvo je stanje u ćeliji, mogao ostati bez Haska, a
možda i bez one flaše vode. Brige koje su me već četvrti mjesec pritiskale
polahko su počele ostavljati traga na moju psihu i iz dana u dan bivao
sam sve potišteniji i slabiji. Hranu sam sveo na najmanju moguću mjeru,
postao sam takoreći biljka koja vegetira. Sama pomisao da su mi silovali
sestru, ženu, zaklali sina, uništili oči, briga za roditeljima i ostalom rodbi-
nom, sudbina naroda kojem pripadam i neizvjesnost koja je predamnom,
polahko su lomili moju dušu, a skupa sa njom i moje srce i tijelo. Uporno,
134 Ibrahim Čikić
skoro petnaestak dana, iz dana u dan sam kod komandira tražio da me

prijave doktoru i povedu na razgovor kod upravnika, ali to nije dalo nikak-
vog rezultata. Kada sam vidio da od mog odlaska kod ljekara i razgovora
sa upravnikom nema ništa i da je i ovo još jedan dodatni vid pritiska na
mene, odlučio sam da prljavu igru pravosudnih i državnih organa bez-
bijednosti moram po svaku cijenu prekinuti. Uvjeti ćelije i dug boravak
ovakvog robijanja ostavili su traga i na mladog i jakog Haska. Znao je da-
nima šutiti zadubljen u svoje misli i plakati. Bilo mu je jako teško gleda-
ti me u stanju u kojem sam se nalazio, a i njegova sudbina se ovih dana
isprepletala i povezala sa mojom. Teški uvjeti robijanja, nehigijena brzo
ostaviše traga nadamnom. Ja sam propadao fizički, a Hasko psihički. Jed-
nog jutra kada smo ustali, samo što me pogledao, vrisnuo je iz svega glasa.
“Ibro, pa ti nemaš očiju! Ja na tvom licu ne vidim oči, vidim samo
crvenilo očnih kapaka, strah me i pogledati te u lice! Komandire, otvori
vrata da vidiš šta ste uradili sa ovim čovjekom! Komandire, vodi me odav-
de, ja ovdje više neću ostati ni trena!” Dok je ovo govorio, istovremeno je,
kako nogama tako i rukama, lupao po željeznim vratima ćelije da je uzbu-
nio cijeli zatvor. Haskova vriska i lupnjava trajali su sigurno i cijelih de-
setak minuta, dok konačno komandir ne dođe do vrata, otvori špijunku,
pogleda u ćeliju i mirno reče Hasku da je sve u redu i da nema nikakvih
problema i da ja izgledam sasvim dobro. Ovakva reakcija od strane ko-
mandira još više potvrdi moju sumnju da je sve ovo smišljeno od strane
DB-a, suda i zatvorskih vlasti kako bi me doveli do nervnog sloma. Čini
mi se da je bila posljednja srijeda mjeseca juna. Sjutra je četvrtak, dan
posjeta. Moram iskoristiti posjetu kako bih skupa sa Haskom iskočio iz
ove proklete ćelije. Ukoliko i dalje ostanemo na ovom mjestu sigurno
smo gotovi. Strašni su uslovi u kojima boravimo. Počesmo obostrano da-
vati prijedloge, kako da iskočimo odavde. Poslije dugog dogovovaranja
sa Haskom i raznih prijedloga koji su padali kako sa moje tako i njegove
strane, odlučismo da prihvatimo ovaj, koji nam se u tom trenutku učini
najboljim, a što i praksa kasnije kada ga provedosmo u djelo potvrdi. Plan
je otprilike izgledao ovako. Za vrijeme povečerja, vrijeme kada komandi-
ri gase svjetlo i obilaze ćelije, sasvim normalno ćemo se spremiti za spa-
vanje. Ni jednim gestom nećemo pokazati da nešto spremamo. Napokon
svjetla se pogasiše. Ležeći na krevetima još jednom razradismo plan do
detalja. Pretvarali smo se da spavamo do pred samu zoru. Ustadoh uzeh
abdest i klanjah sabah namaz. Uobičajenu svakodnevnu molitvu. Jednu
od pet obaveznih, za svakog punoljetnog i svjesnog muslimana. Nakon
molitve uz Božiju pomoć odlučih da počnem sa sprovođenjem plana u
dijelo. Još jednom provjerih budnost Haskovu i kada sam se uvjerio da je

budan i spreman da djeluje, uzeh trenirku, koju uz njegovu pomoć svezah
za prozorsku rešetku, napravismo skupa omču na kraju jedne nogavice
i sve to nabih sebi na vrat. Zauzeh položaj kako bi sve to izgledalo do-
voljno ubjedljivo, jer u slučaju da se ovo prozre od strane vlasti, sa mnom
bi doista bilo gotovo. Hasko luđački poče lupati na vrata ćelije, govoreći
komandiru da se Čikić pokušao objesiti. Komandir nevjerovatnom br-
zinom dotrča do naše ćelije, otvori vrata, upali svjetlo i kao lud uletje unu-
tra. Vidjevši me sa omčom oko vrata i u neprirodnom položaju u kom
sam se tada nalazio, proguta fol koji smo izveli i sav izbezumljen poče
me skidati sa vješala. Odmah je alarmirao kompletnu upravu i tog jutra,
mnogo prije početka radnog vremena, kompletno zatvorsko osoblje bilo
je na poslu. Trik je sto posto uspio i bio sam jako zadovoljan, trebalo je
još samo iskoristiti posjetu i tamo odraditi preostali dio posla. Narediše
Hasku da budno pazi na mene i da, ako bi mi se nešto desilo, on može biti
odgovoran zbog tog. Odoše na vijećanje šta dalje da rade samnom.
Ni mi nismo sjedili skrštenih ruku. Isto onako kako su oni pravili
dogovore, i mi smo pravili svoj. Oni imaju pravo na grešku, a mi nemamo.
Mi smo za njih kolateralna šteta, ali mi se borimo za vlastiti život.
Moja posjeta dolazila je ujutru rano, odmah po početku radnog vre-
mena. Tog jutra dođoše bapko, majka, žena, sestra i najmlađi brat. Dok
sam se ljubio sa bratom, pošto je pažnja komandira bila oslabila, uspio
sam ga na uho pitati da li su Laha i Rabija silovane i da li je Ali zaklan.
Dobih od njega odgovor da nisu, što mi uli dodatnu snagu i stupih u ak-
ciju. Počeh govoriti koliko me grlo nosi, tako da dok sam ja govorio, niko
od prisutnih komandira nije ni pokušao da me zaustavi, jer su kod mene
vidjeli ogromnu odlučnost i bili sigurni da u toj nakani neće uspjeti. Ili su
se uplašili istine, nije nemoguće.
“Dobro me saslušajte što ću vam reći, obratite pažnju na svaku moju
riječ. Ja sam jutros pokušao samoubistvo i ne znam kako sam preživio.”
Samo što sam počeo govoriti, upravnik uđe u prostoriju za posjete. Nje-
gov ulazak na trenutak zaustavi moje obraćanje, što on iskoristi da ih
upozna sa mojim pokušajem samoubistva, posebno naglašavajući kako se
jako plaši za mene i moj život. Samo što je uspio to izgovoriti, ja ga preki-
doh i nastavih svoju besjedu:
“Ovaj upravnik koji vam se pravi prijatelj najveći je moj dušman u
zatvoru. Dao mi je najgoru ćeliju, u zatvoru, ćeliju u kojoj se drže osuđe-
nici na smrt. Ćeliju u kojoj nema ni vode ni WC-a. Gledajte kakvu upalu
očiju sam dobio. Već dvadesetak dana tražim da mi omogući odlazak kod
136 Ibrahim Čikić
doktora kako bih se liječio, a on mi onemogućava i sprječava posjetu i

pregled. Sigurno ću se ubiti. Ovaj put su me spriječili, a sljedeći put sigur-
no neće. Znajte, za moju smrt direktno je odgovoran upravnik. Bilo šta
da mi se desi, on je direktni krivac za to. Dovedite mi sljedećeg četvrtka
Alija u posjetu, i to obavezno. Moram ga vidjeti. Ja sam gledao njegovo
klanje kada sam bio u Foči na mučenju. Ja vjerujem da je mrtav, ako je
živ, obavezno ga dovedite, to je jedini način da me razuvjerite. Idite kod
predsjednika suda i tražite da mi omoguće pregled kod ljekara specijali-
ste, i to u Podgorici. Ovdje kod Toma nemam više šta da tražim. I on je u
službi zločinaca koji sve ovo rade sa mnom. Da je bilo imalo humanosti
i ljudskosti u njemu, imao je kad reagovati. Znajte, sve što vam govore
kako me ovamo paze, čista je laž. Najgore uslove u zatvoru daju upravo
meni. Pitajte čovjeka koji je sa mnom u ćeliji. Bapko, moraš reagovati pu-
tem štampe i upoznati javnost šta se dešava tvom sinu. Nemoj me držati
u anonimnosti, tako mi samo odmažeš. Znam da tako pokušavaš da mi
pomogneš i zaštitiš preostale članove porodice, ali to je pogrešan metod.
Moraš ti kao roditelj prvi reagovati, a ne da vraćaš i odbijaš novinare i
institucije koje se interesuju za mene. Ako me do doručka ne prebace iz
ove ćelije, znajte da živ neću akšam dočekati. Ja nisam kadar dalje robijati
pod ovim uslovima. Doktor, i to pošten, potreban mi je što prije. Izvršite
pritisak na sud, moraju mi to omogućiti.”
Ovu posjetu sam prekinuo onda kada sam procijenio da nema više
potrebe da bilo šta još kažem svojima. Sam sam ustao i tumarajući kre-
nuo nazad u ćeliju. Konačno, poslije skoro četiri mjeseca prvi put sam
zadovoljan i sretan ušao u ćeliju. Konačno sam počeo situaciju polahko
uzimati u svoje ruke. Tek će vidjeti s kim imaju posla, govorio sam samo-
me sebi. Sada se situacija radikalno promijenila u moju korist. Napokon
poslije mjeseci patnje i boli, osjetio sam ogromno olakšanje. Saznanje da
Ali nije zaklan i da sestra i supruga nisu preživjele ono najgore vratilo mi
je dostojanstvo i samopouzdanje. Više me neće proganjati misao da im
se nešto najružnije dogodilo samo zbog mene. Iako sa crvićima koji su
izlazili iz mojih upaljenih i bolnih očiju i velikim bolom koji se širio po
cijeloj glavi i tijelu, sa jako visokim očnim pritiskom u oba oka, duša je
bila smirena i blažena. Sada mogu i pored svih fizičkih bolova trezveno
razmišljati i donositi razumne odluke. Iznova se iz biljke koja vegetira
u meni rodio čovjek. Proživjeti život poput biljke, zaista nema nikak-
vog smisla. Zato duhovna stanja i postoje, jer duše putem iskustva stiču
ogromnu vrijednost. To se ne uči iz knjiga. Već, samo putovanjem. Samo
što su se ćelijska vrata zatvorila, obratih se Hasku:
“Slušaj me dobro, nemam vremena da bih ti sve potanko objasnio,

ali radit ćeš onako kako ti kažem. Nemoj me ništa pitati, odgovor ćeš do-
biti kasnije. Sada ćeš početi da lupaš po vratima iz sve snage i da govoriš
kako opet pokušavam da se ubijem, i to tako što hoću žice od struje da
dohvatim rukama. Kaži im kako hoću da polomim prozore i kako sam
potpuno poludio i da me ti nisi kadar spriječiti u mojim nakanama. Samo
lupaj u vrata i vrišti iz mozga, ništa se ne boj. Izgleda da je ovo posljednji
dan našeg boravka u ovoj rupi.” Samo što sam izdao Hasku ovakve upute,
on poče tako jako da lupa po vratima i da se dere dozivajući komandire
da i mene strah od te njegove lupnjave poče hvatati. Istog trena dotrča ne-
koliko komandira i otvori vrata ćelije, pitajući Haska u čemu je problem.
On im usplahirenim i preplašenim glasom ispriča sve ono što sam mu ja
objasnio da treba kazati, govoreći da on više ni jednog trena neće ostati sa
mnom u ćeliji. I ja sam također vikao i psovao iz sveg glasa, kako državu
i njene predsjednike, vladu, sudstvo, miliciju i sve tako redom dok i oni
sami nisu došli na red, govoreći im da ću, samo li još koji tren ostanem
u ovoj ćeliji, izvršiti samoubistvo. Čim su od mene dobili mogućnost da
nešto kažu rekoše nam da spakujemo stvari i da nas za sada vraćaju u istu
ćeliju, dok se ne nađe neko rešenje da nas obojicu prebace u ćeliju koja
posjeduje WC šolju. Naša selidba počela je odmah, uz njihovu pomoć,
tako da smo se vrlo brzo našli u našoj staroj, sada već novoj ćeliji. Kada
smo konačno ostali sami, potanko objasnih Hasku šta se sve dogodilo za
vrijeme posjete. Dugo smo se svemu ovome potajno i tiho smijali, i to je
bio prvi moj srčani smijeh u posljednjih četiri mjeseca. A smijeh zna biti,
blagotvoran, okrepljujući i životan. Smijeh koji osvaja, ne i onaj koji bi tek
“hljeba i igara.”
138 Ibrahim Čikić
ODLAZAK U PODGORICU
Sada je sve bilo mnogo drugačije. Bio sam siguran da će moj bab-
ko napraviti pravi korak, da će konačno reagovati. Napokon, maske su
pale. Istina o meni konačno će ugledati svjetlost dana. Laži, obmane i
zavlačenje mojih najdražih konačno će prestati. Pored neviđene informa-
tivne blokade, i fašističkih izvještaja državnih medija Srbije i Crne Gore,
bilo je hrabrih pojedinaca koji su željeli pisati istinu. “Monitor”, “Liberal”,
“Ljiljan, “Glas Sandžaka”, humanitarne organizacije koje se bave zaštitom
ljudskih prava sa velikim zadovoljstvom dočekale su reakciju mog roditel-
ja. Kako domaća, tako i međunarodna javnost, bili su upoznati sa mojim
slučajem. Do ovog trenutka, zbog svog neznanja i straha, koji je tada vla-
dao među bošnjačkim narodom u cijelom Sandžaku, bapko je u dogovoru
sa ostalim članovima porodice donio odluku da se ne oglašava povodom
mog hapšenja. Takva odluka išla je na ruku mojim dušmanima, tako da
su nesmetano mogli da nadamnom provode sva zlodjela koja sam morao
do sada podnositi i izdržati. Već sljedećeg četvrtka u “Monitoru” je izašao
članak moga babka, koji je promijenio situaciju svih nas dvadesetjednog
uhapšenika. Naravno, zatvor je zatvor, i sama pomisao da si lišen slobo-
de izuzetno teško pada svakom čovjeku. Ali, uslovi pod kojim se robuje
su različiti i tu postoje velike razlike. Kad čovjek posjeduje neku krivicu
kod sebe, pa i kad dopadne robije, svjestan svoje krivice lakše podnosi
robiju. Ali, kada je čovjek svjestan da pri sebi nema nikakve krivice i da
je ispravniji, pošteniji i čestitiji od svih onih koji su ga proglasili navodno
krivim, to strahovito teško pada i pogađa dušu. Ipak i pored svih pritisaka
i pokušaja nametanja krivice, ja ni u podsvijesti nisam razmišljao o odgo-
vornosti i krivici. Istina, osjećao sam određenu dozu odgovornosti, zbog
navodnog stradanja mojih najdražih, ali bio sam siguran da je mom ocu i
pored svih teškoća, upravo odbijanje moje saradnje sa dželatima naroda
moga, pričinjavalo posebno zadovoljstvo i liječilo njegovu ranjenu dušu.
Poslije ovih posljednjih događaja, hvala Gospodaru, ja sam se oslobodio
glavnih briga i noćne more. Sada sam samo razmišljao o sebi. U pitan-
ju je samo moja sudbina, zbog moje nekooperativnosti sa DB, samo ja
140 Ibrahim Čikić
ispaštam. Hvala Gospodaru svemira veličanstvenog, pa sam ostao čovjek.

Svaka druga opcija u konkretnom slučaju bila bi ravna vječnom ništavilu.
I tada, početkom mjeseca jula, donio sam jasnu odluku: mogu me ostaviti
bez vida i učiniti potpuno slijepim, mogu mi dati 20 godina robije, mogu
me prebijati i mučiti raznim metodama i od mene napraviti stopostot-
nog invalida, kako slijepa tako i nepokretna, ali sam bio siguran da više
nikada neće biti u situaciji da me naprave ludim, i svojim saradnikom.
Mogu mi ubiti sina, ženu, mene, prebijati kosti, izluđivati, praviti ono što
im naumpadne, ali nemaju šanse, kada dosad u tome nisu uspjeli, što im
je, izgleda, bio glavni i jedini cilj prilikom mog hapšenja. Čovjek koji nije
imao prilike ratovati sa državnom bezbijednošću ondašnje, a na žalost i
današnje crnogorske, tajne i javne policije, ni u snu ne može predpostaviti
šta su katili spremni napraviti čovjeku. Ono kroz šta sam ja prošao poslije
hapšenja, a pogotovu poslije izlaska iz zatvora samo Bog i ja možemo zna-
ti. Godinama poslije izlaska iz zatvora, osim par iskrenih prijatelja, niko
nije otvarao vrata mog doma u Bijelom Polju. Raznim dezinformacijama
i zastrašivanjima DB je uspjela da i iz safa prilikom obavljanja namaza u
džamiji, klanjači bježe od mene, tako da sam sam u safu godinama klan-
jao. Država ima institucije, logistiku, poslušnike, rasturače dezinformaci-
ja, špijune, pare, sve što im je potrebno. Moje ne pristajanje na zaborav
bilo je kljični razlog da me unište. Na jednoj strani režim i institucije, a na
drugoj ja sa vjerom u Boga. Ne znaju oni za kur’anski stavak: “Koga Allah
uzvisi, niko ga osim Njega ne može poniziti…” Gospodar je na strani isti-
noljubivih. Pune četiri godine poslije objavljivanja moje knjige niko od
uhapšenih članova SDA nije napisao ni riječi podrške u moju korist. Da li
od straha ili komformizma, ili nekih drugih momenata, ne znam i ne želim
da znam. Ali, ono što sigurno znam i što zna crnogorska i međunarodna
javnost, jeste činjenica da bivši lider SDA za Bijelo Polje svjedoči u korist
dželata, mojih tužitelja. I to dobrovoljno, sam se javio. Kamo sreće da su
svi uhapšeni napisali po jednu knjigu. Stanje Bošnjaka u Crnoj Gori ra-
dikalno bi se promijenilo na bolje. Ovako tavorimo, do sljedećeg klanja.
Da su uspjeli (i ako bi uspjeli) da me psihički i fizički unište, sigurno
sutra kada bi me pustili iz zatvora, preko svojih doušnika i rasturača raz-
nih dezinformacija među bošnjačkim narodom, iskoristili bi moje stanje
da dodatno zaplaše narod. Tada bi od strane njihovih satelita krenula u
narod ova priča:
“Vidite li, kukala vam majka, šta uradiše sa onim Čikićem? Gledajte
ga, jadni ne bili, ne vidi, prebijen, a povrh svega još i lud.” Pa onda, kao da
govore u povjerenju samo onom kom u tom trenutku pričaju, kažu kao
samo za sebe, hoću reći saopšte naglas svoje razmišljanje. „Ma neka je,
tako mu i treba, hoće on u džamiju, hoće neka prava da traži, te hoće ovo,
te hoće ono, nije mogao mirno kući sjedjeti, primati penziju. Hoće on da
izigrava velikog muslimana, pa vidite kako je prošao. Pusti belaja, savij
one momke kući i ne daj im slučajno da idu u džamiju. Ma pusti džamiju,
ovo je njihova država, niko nas ne dira, šta nam fali. A ono što se desilo u
Bosni, to su i zaslužili, oni su nikakvi muslimani. Gledaj kako je nas Bog
sačuvao! Nikome ništa, sem ovih što su nešto htjeli da traže. Htjeli hljeba
preko pogače”.
Nikada, nadam se, inš-Allah, moj Gospodar im neće pružiti takvu
priliku. Podla i prljava zamisao o uništenju bošnjačkog naroda planirana
su dugoročno od najviših intelektualnih krugova, (zločini koja se siste-
matski provode nad mojim narodom već skoro puna dva vijeka), bar kada
sam ja u pitanju sigurno neće uspjeti. Pobjeda pripada meni, u to sam
već tada bio siguran, jer takav je Zakon Božiji. Uvijek je pravda i istina
pobjednik. Samo put do njih je izuzetno težak i naporan. Zato je vrlo mali
broj onih koji se bore za istinu. I to su neki od razloga što se do istine
mukotrpno dolazi. Laž i obmana, kroz historiju imale su mnogo pristalica
iza sebe. Šejtanove vojske uvijek su brojnije i nagizdanije, ali propast je
njihov usud. To im je sudbina. Narod koji slijedi prokletnika, teško doživi
katarzu. Većina se nikada i ne osvijesti. Razlog, sitni dunjalučki interesi,
materijalna dobra i prividna vlast. Od sve kreacije koju je Allah stvorio
čovjek je najveći interesdžija. U tom se i ogleda Božija mudrost stvaranja.
Kada insan ne bi imao tu dimenziju u svom fitretu, dunjaluk ne bi imao
nikakvog smisla. Interes je generator putovanja u pravcu besmrtnog živo-
ta ili potpune propasti, ništavila, potpunog zaborava!
Spašeni, oni koji su iskoristili priliku, su ljudi kojima je glavni cilj
isključivo Allahovo zadovoljstvo. Oni kao nagradu traže Njegovu blizinu.
Na tom putu aktivno učestvuju i u dunjalučkim poslovima, istrajavajući u
borbi za istinu i iskušenjima koja ih na tom putu moraju i trebaju zadesiti.
Čvrsti i postojani u vjeri i djelu, takvima su obećane džennetske bašte i
Božija milost. Sada se njiva sije i uzgaja, a plodovi se beru tek na Danu
pravde (Sudnji dan). Zbog, ako Bog da, takve konačnosti sam patio svih
ovih godina. Gorčina svijeta ovoga, slast je svijeta budućeg! Ovaj svijet je
za vjernika zatvor.
Negdje polovinom jula kao reakcija bapkovog teksta u “Monitoru”,
koji su prenijeli i drugi mediji, a pod pritiskom međunarodnih i domaćih
humanitarnih organizacija i diplomatskog kora iz Beograda i velikog pri-
tiska Međunarodnog Crvenog Krsta, sud donosi odluku da mi omoguće
142 Ibrahim Čikić
pregled očiju u Podgorici. Pravi i ispravni potez u datom trenutku, kau-

zalitetom povlači niz ispravnih događaja, a da mi toga nismo ni svjesni.
Stvari se same od sebe ređaju.
Rano tog jutra po mene dođoše Milko i Duško te mi saopštiše da
imam zakazan pregled kod dr. Jovovića. Sačekaše dok se ja obukoh i pri-
premih za puta i dok su me vodili u zatvorsko dvorište, prema plavoj zasta-
vi 101, počeše praviti dogovor i tražiti od mene obećanje da neću bježati,
a oni bi mi zauzvrat skinuli lisice. Dobro su znali da nisam u stanju potr-
čati ni nekoliko metara, ali su na taj način željeli pokazati svoj položaj koji
su u tom trenutku imali nadamnom. Odgovorih im da hoću da bježim i
ako mi ne stave lisice na ruke, neću sa njima ići niti ću pristati na pregled.
Objasnih im da je to zbog tog što su do sada prilikom moja dva odlaska
kod doktora u bjelopoljsku bolnicu obavezno koristili lisice kako bi me
što više potcijenili, a i mojoj sestri koja radi u istoj bolnici i koja bi me
gledala u takvom stanju, nanosili ogromnu bol i patnju. Tek kada su mi
stavili lisice na ruke sjeo sam u zadnji dio auta i polahko pođosmo na put.
Riješio sam da ovu priliku iskoristim maksimalno i da dopunim baterije
za dalji boravak u zatvoru. Sve��
vrijeme sam maksimalno koristio da ko-
liko-toliko osjetim civilizaciju. Put za Podgoricu obavezno je zahtijevao
prolazak pored moje kuće. Rodnu kuću, topli roditeljski dom nisam vidio
već skoro pet mjeseci. U istom gradu, a tako daleko. Vid da prepoznam
ognjište u tom trenutku mi i nije bio potreban. Osjetih blaženstvo mahale
Kule i toplinu doma. Zamolih da stanu pred moju kuću kako bih bar na-
kratko osjetio blizinu roditeljskog i svog doma. Doista zaustaviše vozilo
ispred moje kuće. Iako nisam mogao vidjeti kuću, avliju, osjetih u duši
mir i spokoj, pomiješan sa toplinom. Jadna majka je u tom trenutku bila
u avliji i kada je ugledala plavu milicijsku zastavu dotrča do nje. Pritrča
do auta, otvori vrata, nježno me zagrli i poljubi. Osjetih suze na njenim
obrazima, tiho je plakala. Šaputala je nježnim glasom i tepala mi. Nika-
da je nisam jače zagrlio. Čovjek nauči cijeniti vrijednost roditelja pošto
ih izgubi. Nažalost, tako je i sa zdravljem, slobodom... Nikada se dijete
ne može odužiti roditeljima. Ovakvi susreti i rastanci majkama posebno
teško padaju. Kako je to uzvišeno ime, majka?! Bože moj, oprosti grijeh i
pokrij sramote mojim roditeljima. Njihova ružna dijela promijeni u dobra
i obraduj ih džennetom.
Nikada neću zaboraviti ovaj susret, zato sam zahvalan Milku i Dušku.
Susret je trajalo svega par minuta i mi nastavismo dalje put. Odnos ove
dvojice tokom cijelog puta bio je korektan. Čak smo zastali na Miocki i
svratili u kafanu da popijemo piće, s tim što su od mene tražili da u kafanu
uđem bez lisica. ��

Ispunio sam im zahtjev i dozvolio da mi skinu lisice. Pos-
lije više mjeseci popio sam dvije kahve zaredom. Čak su mi velikodušno
ponudili, ako hoću da popijem i nešto jače i žešće, što sam ja naravno
odbio i zahvalio im se na časti. Zaista su bili maksimalno korektni.
Sve vrijeme puta, mislio sam samo na majku. Lebdio mi je njen lik
ispred očiju. Suze iz njenih očiju pekle su moju dušu. Zadubljen u misli
nisam ni osjetio kada smo stigli u Klinički centar u Podgoricu. Onog mo-
menta kada me pozvaše da izađem iz auta, vratih se u surovu stvarnost.
Dok su me vodili ispod ruku prema Očnom odjeljenju čuo bih od strane
onih pored kojih smo prolazili negodovanje i psovanje komandira, kako
ih nije sramota da ovakvog čovjeka drže u zatvoru. Oni nisu imali poj-
ma ko sam ja, vjerovatno su se sažalili na izgled koji sam imao tih dana
i mjeseci. Konačno uđosmo i kod doktora. Samo što me još dok sam sa
vrata ulazio u njegovu ordinaciju vidio (znao je o kom se radi jer je ranije
bio obaviješten kako bi nam zakazao termin), bukvalno zaurla iz tamnog
kutka ordinacije:
“Odvežite čovjeka, budale jedne! Kako vas nije sramota da mu sta-
vite lisice na ruke? Ima li išta ljudskog u vama? Vidite li u kako jadnom
stanju se nalazi taj čovjek? Kakva je ovo država kad ovakve bolesnike drže
po zatvorima? Dabogda u Jadran propala ako je ovaj čovjek može srušiti!
Onda ne treba ni da postoji. Sramota! Sramota jedna! Bruka za mene i
sve doktore u Crnoj Gori! Kako da niko do sada nije reagovao da se ovaj
čovjek pusti na slobodu?” A onda se blagim tonom obrati meni, ponudivši
mi da sjednem. Naredi da me odvežu i da napuste njegovu ordinaciju i
sačekaju nalaz u čekaonici ispred vrata. Njegov gest unese svježinu, nadu
u bolje.
U kratkim crtama upoznah doktora sa svim što sam do sada preživio
i sa čime sam se morao susresti posljednjih mjeseci. Nije mogao vjero-
vati sopstvenim ušima, a bogme ni očima, šta je sve na meni vidio. Pošto
je ispred sebe imao kompletnu ljekarsku dokumentaciju od strane četiri
najjača profesora beogradskog univerziteta i nalaz iz Berlina, od čuvenog
dr. Zenlera, i bio dobro upoznat sa mojom historijom bolesti, ote mu se
iz usta bolan uzdah. “Dobro, čovječe, pa kako možeš stajati na nogama?
Kako si uopšte u stanju pričati sa mnom? Ni u medicinskoj literaturi ni-
sam naišao na takav slučaj. Ljudi padaju u komu u mnogo lakšim situaci-
jama i mnogo lakšem stepenu bolesti. Bože! Bože, kakvo je srce kod ovog
mladića”, tužno i jadno završi doktor i pažljivo pristupi mojim oteklim
i bolnim očima. Dok je brižno vršio pregled, često je psovao i uzdisao.
Dosta dugo je posmatrao mene i moje oči, ali tek kada je izmjerio očni
144 Ibrahim Čikić
pritisak na desnom i lijevom oku, totalno poludi:

“Pa ovoliki pritisak u svojoj skoro četrdesetogodišnjoj službi nikada
nijesam izmjerio. Po svim medicinskim spoznajama lijevo oko je do sada
trebalo da ti se od jačine pritiska bukvalno raspadne, a desno oko mora se
pod hitno operisati. Ovakvu upalu i crve koje ti primjećujem u očima ni-
kada do sada nisam vidio. Pa kako možeš hodati, čovječe? Šta radi onaj dr.
Karišik? Zašto on do sada nije reagovao i upoznao Komoru ljekara Crne
Gore da kao humanisti reagujemo povodom tvog hapšenja? Pa vid ti je sa
-7 otišao na -27, još i više od toga. Očno dno samo što ti se nije raspalo. Na
desnom oku sljepilo je neizbježno za najdalje 3 mjeseca ukoliko hitno ne
pristupiš liječenju. A lijevo oko treba pod hitno izvaditi. Ono je pretrpje-
lo takva oštećenja da je nad njim totalna atrofija. Nije valjda da će te više
vraćati u zatvor? Pa bolje je da su te ubili, čovječe! Svašta!”
Doktor mi dalje objasni da će mi dati određene kapi kojim ću izliječiti
upalu i da će on tražiti da me hitno prebace na ležanje u nekoj očnoj kli-
nici, da će sastaviti i napisati izvještaj kakav jeste kad bi ga glave koštalo i
da se iskreno nada da bih poslije njegovog nalaza najvjerovatnije morao
biti pušten kući. A ako ne kući, ostatak svog boravka u zatvoru provesti na
nekoj očnoj klinici, i to obavezno u Beogradu.
Nažalost, ni takav nalaz najčuvenijeg crnogorskog očnog doktora, ni
sud ni zatvorske vlasti nisu prihvatili i ja sam još skoro punih sedam mje-
seci proveo u zatvoru. „I kada bismo im pokazali znamenja Naša, opet ne
bi vjerovali. Oni su u zlu prešli svaku granicu“, kaže se u Kur’anu.
KAPA NA KOLJENU
Umoran i pospan, kasno uvečer stigoh u ćeliju. Hasko je čvrsto spa-

vao, tako da ga ni lupnjava teških ćelijskih vrata nije uspjela probuditi.
Sâm sa bolom u očima koji je postao vjerni moj pratilac, utonuh u misli.
Ćelijska tišina dodatno navodi na razmišljanje. Fizička ograničenost kre-
tanja, otvara velika vrata misli. Riječi dr. Jovovića, tjeraju na razmišljanje.
Moram racionalno promišljati, biti realan. Susret sa istinom, nanosi boli.
Istina saopštena najboljem prijatelju u većini slučajeva dovodi do prekida
prijateljstva. Pokušavam biti realan i suočiti se sa bolnom istinom Šta ako
sasvim oslijepim? Kako da provedem ostatak života u potpunom mraku?
Postavih sebi jedno od najbolnijih pitanja u životu.
Ibrahime, šta ti je sve ovo trebalo? Da li baš niko među bjelopoljskim
muslimanima nije imao preči od tebe da pokuša organizovati i instalirati
SDA? Zar si ti morao biti onaj koji će ići od čovjeka do čovjeka i tražiti
ljude da se politički organiziraju? Vidiš li da sada niko iz tog naroda i ne
pokušava makar da te posjeti dok se ovako patiš u zatvoru? Da ti nije rodi-
telja, žene, sestre i braće ne bi ti imao ko doći u posjetu. Sjetih se osnivanja
stranke njihove opuštenosti i neshvatanja prave situacije . Pošto su na
kućnim sjedeljkama koje su održavane u tajnosti u navodno uglednoj kući
bjelopoljskog intelektualca, aktiviste DPS i lokalnog čelnika te stranke,
izabrali ženu predsjednika Narodne stranke za Bijelo Polje na funkciju na
koju nije mogla nikako biti izabrana bez glasova odbornika SDA, stvari
su krenule u pogrešnom pravcu. Tada su za uzvrat dobili kancelariju, koja
im je po zakonu pripadala u zgradi Skupštine Opštine i podijeljeno im je
još par minornih mjesta u strukturi vlasti opštine. Kada je nekolicina njih
posjedala u klupe Skupštine Crne Gore, kao poslanici bošnjačkog naro-
da, te su dobili ono što nisu bili kadri ponijeti, (kako intelektualno tako
i moralno), te počeli razmišljati u pravcu egocentrizma i samoobmane
razmišljajući kako će takva situacija vječno trajati. Onog momenta kada
su osjetili slasti prividne moći, novca i vlasti, počeše glumiti i izigravati
prave prdonje. Ograničeni do bola a egoisti u dubinama svojih duša, pre-
146 Ibrahim Čikić
pustiše stranku kadrovima, koje im vješto poturi DB. Kratkovidna stra-

načka politika, lični interesi, glupost i neznanje dovedoše do istiskivanja
čestitih ljudi iz stranke, te postavljanja ubačenih elemenata DB na čelne
pozicije gradskih i stranačkih odbora. Tom prilikom visoki operativac
državne bezbijednosti zasjede za predsjednika najjače i najbrojnije boš-
njačke opštine na sjeveru Crne Gore. Nažalost, iako je među ubačenim
bilo čak i onih koji nisu bili u stanju sačuvati čak ni vlastitu porodicu, sada
su takvi jadnici istureni da brane interese bošnjačkog naroda. Među tim
poturenim navodnim kadrovima bilo je čak i onih koji su zauzimali visoka
mjesta u pravosuđu i organima KPJ i bili visoki i ugledni članovi te parti-
je, koji su muslimanskoj sirotinji dijelili i stotine godina robije, novčane
kazne i sl. Šaku iskrenih vjernika koji su doista ušli u ovu utakmicu sa
jedinim ciljem postizanja Božijeg zadovoljstva i života dostojnog čovjeka,
izboriti ravnopravan ili bar približan status koji su imali Srbi i Crnogorci
za narod kojem su i sami pripadali, još prije nego je i došlo do kongresa
stranke na perfidan način udaljiše iz stranke. Onog momenta kada sam
vidio kako se pljačkaju prve pare koje su u vidu donacija stigle za pomoć
stranci, shvatio sam da je ideja definitivno propala. Utakmica koja još nije
ni počela, sa timom koji ti sastavi protivnik ni ludom čovjeku ne uliva
optimizam. Navijači i domaći teren u takvoj konstelaciji snaga nemaju ni-
kakvog značaja.
Svjestan situacije, skrhan bolom zbog nemogućnosti da bilo šta ura-
dim, čekao sam priliku da se na kongresu obratim prisutnima i da napu-
stim stranku. Na kongresu sam prvi uzeo riječ. U sali Skupštine Opštine u
Bijelom Polju proučih nekoliko ajeta na arapskom jeziku i prevedoh ih na
bosanski, a zatim rekoh i ovo:
“Gospodo, ovo je naš maksimum. Mi dalje nismo kadri voditi narod.
Moramo sebi priznati da je ovo naš maksimum, u protivnom prijeti nam
propast. Ova prilika samoorganizovanja bošnjačkog naroda na ovim pro-
storima čeka se skoro sto godina. Nemamo pravo prokockati ovu šansu
koju nam Gospodar nudi. Moramo kontaktirati sve one pripadnike našeg
naroda koji se do sada nisu kompromitovali, mislim u političkom smislu, i
ne gledati na njihova vjerska, već nacionalna ubjeđenja i intelektualne spo-
sobnosti i prepustiti im vođenje stranke. Normalno, to ne bi značilo naš od-
lazak iz stranke, mi bismo i dalje bili tu i pomagali koliko smo kadri pomoći.
Sada se, gospodo, vodi politika, i to sudbinska politika, sada se rješava stan-
je našeg naroda za narednih sto godina. Moramo prevazići lični egoizam i
egocentrizam. Treba doista dosta mudrosti i oratorskih sposobnosti, poz-
navanja filozofije i sličnih vještina pa biti partner Đukanoviću, Maroviću,
Bulatoviću i njima sličnim u predstojećim nam pregovorima, kako sa nji-

ma tako i sa predstavnicima međunarodnih institucija!” Iako nisam uspio
dovršiti svoje izlaganje do kraja, jer je nastala opšta pobuna i dreka naših
novopečenih stranačkih prdonja zamračenog uma zbog prividne vlasti koja
ih na brzinu opi i uljulja zahvaljujući određenim privilegijama koje dobiše
preko noći, bio sam zadovoljan što sam rekao ono što sam mislio, i što
se poslije svega ovoga mogu mirne savjesti od njih distancirati i povući
iz stranke. Kada sam napustio salu Opštine i plačući otišao kući, padao je
snijeg kao iz rukava. Da li je to bilo slučajno ili ne, nije ni važno, ali se sjetih
one narodne: Ne pada snijeg da pokrije brijeg već da divljač pokaže svoje
tragove. Nakon kongresa, zahvaljujući mom obraćanju na mene je organi-
zovano i sistematski krenuo linč, dirigovan od strane DB. Linč i moralna
diskreditacija, mene i mog političkog stajališta, potpomognuta na prvom
mjestu glupošću ovih iz stranke (koje samo uzgred spomenuh), najbolniji
su period mog života. Samo zahvaljujući svijesti o Gospodaru, te činjenici
da se On ne može prevariti izdržao sam te udare. U tim napadima posebno
su prednjačili ubačeni elementi DB, potpomognuti rasturačima i plaćenim
slugama dušmansko-fašističkog režima. Glavni pokretač i imperativ ovih
neljudi bile su sitne privilegije , koje im je tih dana režim davao. Dželati
vlastitog naroda i petokolonaši te privilegije su koristili za lično bogaćenje.
Jadni, kratke i plitke pameti, stali su u službu rušenja vlastitog naroda i
mog vjerskog, ljudskog i političkog diskreditovanja i daljnjeg djelovan-
ja. Radi ostvarivanja svojih prljavih nakana koristili su stare i provjerene
komunističke metode, koje su decenijama bile zastupljene na ovim prosto-
rima i koje su uvijek davale rezultate. Kada sam te večeri stigao kući, plačući
padoh na sedždu svom jedinom Gospodaru, moleći ga da me sačuva od zla
onih koji ne znaju šta rade i onih koji su mi otvoreni neprijatelji. Tada sam
sigurno znao da će doći do svih ovih krvavih događaja i zlodjela koja su
pogodila naše prostore. To sam više puta isticao i govorio na mjestima gdje
se moglo uticati na situaciju, među našim stranačkim liderima, ali niko me
nije ozbiljno shvatao. Život je pokazao da je glupost napuštanja parlamen-
ta bila olakšavajuća okolnost u korist režima i jedan od nesvjesnih poteza
naših lidera. Onog momenta, kada je SDA napustila crnogorski parlament
širom su otvorena vrata režimu za naše hapšenje. Da smo ‘94. godine imali
nekoliko poslanika u skupštini Crne Gore, nikada se tako nešto ne bi moglo
dogoditi. Da se nismo svrstavali na jednu stranu i birali između dva zla. Oni
koji su morali znati suštinu zla, a ona glasi: “zlo je zlo” i nema nikakve razlike
između većeg i manjeg zla, kako su godinama govorili narodu, nikada niko
ne bi pozvao muslimanski narod da glasa za Momira Bulatovića, a protiv
148 Ibrahim Čikić
Branka Kostića. I jedan i drugi su ratni zločinci i među njima nema razlike,
niti se oni razlikuju u mišljenju po pitanju bošnjačkog naroda. Da se stva-
ri olahko nisu ispuštale iz ruku, te da se vodilo računa i učilo na vlastitim
greškama nikada se ne bi desila ona bruka u parlamentu među našim pred-
stavnicima, pred očima kamera i crnogorske javnosti, i to poslije zatvora,
od strane ubačenih nam elemenata još daleke 1992-ge godine. Trebalo je
da Gospodar svjetova tako razgoliti situaciju, da i slijepcu i budali postane
jasno ko su ubačeni kadrovi i tako dalje i tome slično, da ne nabrajam. Sa
par osvrta u ovom izlaganju, koji su se desili kasnije, poslije našeg puštanja
iz zatvora, samo sam želio pobrojati par primjera nepoznavanja stvari i
nemogućnosti pravilnog predviđanja budućih događaja, kako bih potkri-
jepio riječi koje sam izgovorio u sali Skupštine Opštine i više se neću baviti
ovakvim stvarima, nabrajajući sve promašaje i loše poteze.
Mislim da na osnovu sudskih spisa koji više nisu strogo čuvani spisi,
ozbiljan historičar koji zna svoj posao i sa ovolike vremenske distance može
sa sigurnošću i velikom preciznošću utvrditi kako je teklo to bremenito i
teško vrijeme. Nažalost, stanje u Crnoj Gori je slično vremenu devedesetih
godina prošloga vijeka. Ni danas 2011-te godine iako pokušavaju pune
tri godine dobiti uvid u sudske spise, policiske akcije “Lim”, moji advoka-
ti nisu uspjeli u tome. I dvadeset godina poslije genocida nad Bošnjacima
Republike Bosne i Hercegovine, te napaćenog Sandžaka, saborci Sloboda-
na Miloševića u Crnoj Gori i dalje čuče u istim rovovima i pucaju iz njih.
Ovoga puta masovna klanja i egzekucije zamijenjene su kontralustracijom i
privatnim tužbama za navodne duševne boli.
Dugo sam te noći, i pored bolova i umora, razmišljao o svemu što
je prethodilo i direktno uticalo da punih 307 dana provedem u zatvoru,
i to na pravdi Boga, bez trunke grijeha, kako kod mene tako i “ostalih”
uhapšenika sa kojima sam bio u istoj grupi, iako smo od samog starta
imali suprotne razloge ulaska u stranku i načina organizovanja političkog
djelovanja. Duša me boljela za sada već rahmetli, Omerom Omerovićem,
kojeg sam ja od milja zvao Omer dilber, Šefkom Brkovićem i nekoliko
momaka koji su uhapšeni bez ikakva razloga, samo za tu priliku da bi mo-
rali biti prisutni kako bi optužnica imala bar po broju uhapšenih zakons-
ku formu. Misli i umor me konačno skrhaše i te večeri zaspah sjedeći na
ivici kreveta, glavom zaronjenom u šake kojima sam bio prekrio bolne oči
kako bih na taj način ublažio bolove.
Kada je negdje pred sabah ustao, Hasko me našao u takvom položaju
i polahko spustio na krevet, tako sam spavao skoro do ručka. Kada sam
konačno ustao, Hasko me obradova viješću da je dobio poziv za suđenje,
dodavši kako se nada da suđenje neće dugo trajati i da će uskoro izaći na

slobodu. Reče mi da je imao susret sa advokatom, dok sam spavao, te kako
se advokat nada da će suđenje i presudu dobiti prije početka godišnjih od-
mora i da će izaći vani. Zaista, Haskov proces nije dugo trajao. Posljednjeg
dana njegovog suđenja, nakon što su brzo završili završne riječi, porota se
povukla na vijećanje odmah izrekli presudu, tako da je istog dana bio na
slobodi. Dobio je samo godinu dana robije, a to je tačno onoliko koliko je
ležao u zatvoru. Izlasci iz zatvorske ćelije dešavaju se filmskom brzinom.
Svi žele iskočiti što je moguće brže vani. To su jedini momenti kada se
zatvoreniku žuri. Za vrijeme robije sve je nekako sporo i lijeno. Tužna srca
i na brzinu se pozdravih sa Haskom. Tek kada se za njim zatvoriše teška
vrata postadoh svjestan samoće, ponovo uronih u misli.
Danima nakon Haskovog izlaska boravim sam u ćeliji. Već sam se
navikao na samoću. ��
Smiren sam i imam bistru misao. Nemam onih bri-
ga i problema koji su me danima mučili. Evociram uspomene i pravim
obračun sa samim sobom. Najtopliji ljetnji dani prolaze, a ja tako blizu,
a tako daleko od voljenog Lima. Ljubav koju svaki bjelopoljac njeguje
prema voljenoj rijeci nema granica. Onaj ko nije rastao pored Lima i os-
jetio njegovu dušu, tu ljubav ne razumije. Karakteristična modrozelena
boja, džennetski miris vode, misirska obala, počiva u srcima. To je osjećaj
jedinstva i naše sjedinjenje sa Limom. Sastavni dio naše ličnosti, nešto
što se ne da razdvojiti. Jedinstvo u mnoštvu. Ne, nije ovo sjećanje, ovo je
stvarnost, ja iznova iako u zatvorskoj ćeliji živim sa voljenom rijekom. Od
Lima se mi ne razdvajamo. Ređaju se slike Lima i cjelodnevnih teferiča
na njegovim obalama. Prštavac, Vidojevine, Malo polje, Rakonje, Rasovo,
Sinjavc, Ciganski i ostala prelijepa mjesta.
I sada u ćeliji kao da gledam, kada bi majka dok je još bila u punoj
snazi pripremila hranu za cijeli dan porodičnog boravka pored Lima. �� Uvi-
jek je ona najteži ceger nosila, čuvala je nas djecu, da se ne umorimo. Uvi-
jek se trudila da nas zaštiti, nije se žalila, živjela je za djecu. Rano je ostala
siroče, bez majke, valjda i zbog toga.
Eh, kakva je to hrana bila i kakvi su to teferiči bili! Znam da za kahvu
kada bi je htjela pristaviti, a kahva se pila u društvu komšija i prijatelja jer
nikada se samo nije išlo na obale, iz Lima bi džezvom zahvatila vode, sta-
vila na vatru koja bi po čitav dan tinjala i uz muhabet bi se satima merači-
lo, uglavnom na Prštavcu, dok bismo se mi djeca po cijeli dan kupali i brč-
kali u vodi. Kasnije, kao odrastao mladić, i ja sam znao čitav dan provesti
na Limu, na Sinjavcu, gdje bih se sa društvom: Šabanom, Rilom, Lelom,
Ćakom, Iskom, Erkom… provodio i uživao u prekrasnoj obali i tada već
150 Ibrahim Čikić
dobro zaprljanoj vodi jadnoga Lima. I ove godine bih sigurno sa njima
bio na Sinjavcu da me dušmani nisu silom odvojili od njegovih ljepota.
Često bih se sjećao Ramove priče, koju sam spomenuo na početku
knjige i uvijek se iznova pitao da li se to nama svakih nekoliko desetljeća
ponavlja ista sudbina i događaju tako teške stvari i šta bi moglo biti uzro-
kom takve naše tragične sudbine. Bolna sjećanja i iste priče, koje govore o
stradanju i progonima. Ista mjesta, samo drugi ljudi, sa jedinom razlikom
što bi svaki sljedeći genocid bio mnogo drastičniji i suroviji od prethod-
nog. Kako oni prošli tako i ovaj posljednji genocid nad Bošnjacima bili su
propraćeni progonom jadnih Bošnjaka sa rodne grude i stalnim gubitkom
zemlje i materijalnih dobara. Bošnjački korpus desetkovan, napaćeno sta-
novništvo i stradanja kompletnih familija. Da li je to naš usud i sudbina?
Bapko je zapamtio dva rata. Drugi svjetski rat, a i ovu posljednju agresiju.
Često sam slušao od bapka, a on od starijih od njega, da je i njegov djed
Malik stradao, pa njegov rahmetli babo Ibraga, pa on bio u muhadžirluku
i neizvjesnosti u Peći, pa sada i ja dopao teške i mučne robije. Znači li to,
ako se naš narod zaista u potpunosti ne osvijesti i ne preuzme sudbinu
u svoje ruke, ista sudbina čeka i mog sina Alija, kako bi, ne daj Bože, sa
još par takvih zlodjela nestalo i posljednjeg Bošnjaka sa ovih prostora.
Nismo li iste sudbine španskih muslimana, čiji pogrom je trajao preko
dvije stotine godina i koji su u potpunosti zbrisani sa lica Španije a čijih
potomaka ima i na ovim našim, nevinom krvlju bošnjačkom natopljenim
prostorima.
Da li je moguće da smo mi jedini narod u Evropi koji ne piše sam
svoju historiju. Sve predaje su uglavnom u maniru priča, s koljena na kol-
jeno. Zahvaljujući našem kratkom pamćenju (onom: neka je meni dobro,
a za ostale me i nije briga) svaki pojedinac ima veliku odgovornost za
žalosno stanje sudbine kojoj smo sami kumovali. U novije vrijeme javlja-
ju se pisci, opisivači pojedinih događaja koji imaju historijsku vrijednost,
ali površno pišu o nekim događajima, pri tom favorizirajući određene
ljude, uglavnom one koji su materijalno pomogli objavljivanje njihovih
knjiga putujući i obilazeći brojnu dijasporu rasutu širom dunjaluka, de-
belo prodajući knjige, dobro puneći svoje džepove organizirajući razne
okrugle, promotivne i slične šejtanske skupove.
Dođe vrijeme godišnjih odmora, narednih nekoliko mjeseci uglav-
nom je proteklo mirno i dosadno, tako da nije bilo ničeg vrijednog pome-
na. Standardna i ustaljena šema robijanja i zatočeništva. Mene su negd-
je sredinom augusta konačno prebacili u ćeliju br. 7, koja je bila grupna
ćelija i imala je odvojeni WC koji se nalazio u njenom sklopu i pripadao je
samo toj ćeliji. U toj ćeliji me dočeka nekoliko robijaša različite starosne
dobi. Bio je i jedan dječak koji još nije imao ni punoljetstvo, pa do čiče
koji je odgovarao za ubistvo, a imao preko šezdeset godina. Bio je tu i
milicajac koji je odgovarao za ubistvo pretpostavljenog starješine, a bilo
je i kriminalaca, lopova, prevaranata, samo Bog zna koliko još njih prode-
filova kroz ovu ćeliju za vrijeme dok sam boravio u njoj. Svaki lik je priča
za sebe, poseban mentalni sklop, tek tada sam postao svjestan kakvih sve
ljudi ima i sa kakvim luđacima živimo u svom svakodnevnom okruženju,
a da toga nismo ama baš ni najmanje svjesni. Koliko je, uslovno rečeno,
čovjek kvarljivo biće, spoznaju o toj dimenziji vrlo skupo sam morao pla-
titi. Sada, sa određene vremenske distance, kada analiziram cijenu koju
sam morao platiti i nije bila tako visoka. Samo sam iznenađen brojnošću
takvih i načinom kako se uspijevaju uvući u različita pakovanja pitajući se
do kada će imati visoku cijenu na ovom prljavom i jadnom dunjalučkom,
bazaru. Ali dobro je uvijek u manjini i to ne treba da zbunjuje, jer je
rečeno: “Makar te začuđivalo mnoštvo zla.” (Kur’an)
152 Ibrahim Čikić
Kemal, Ibrahim na biciklu, Lahira i Smajo

POSJETA CRVENOG KRSTA
A onda, početkom septembra, iznenada se dogodi čudo. Nalaz dr.

Jovovića ugleda svjetlost dana i izazva opštu pometnju u pravosuđu. Još
kad se povodom nalaza i mog hapšenja oglasi više ambasada akreditiranih
u Beogradu, stvari krenuše u našu korist. Za ovaj slučaj saznali su iz štampe
njihovih informativnih agencija, koje su prenosile članke o meni, a koje su
preuzimali iz “Monitora” i sarajevskih glasila. Zahvaljujući izuzetno hrab-
rim i spretnim novinarima Seadu Sadikoviću i Fehimu Kajeviću i njihovom
dostavljanju članaka i izvještaja sa našeg procesa Liberalu, Slobodnoj Evro-
pi, Monitoru i Ljiljanu, te ostalim medijima “preko granice”, u vremenu
potpune blokade informacija svake vrste koje se nisu uklapale u četnički
projekat gradnje i stvaranja velike Srbije. Sve to dalo je kao rezultat i posl-
jedicu posjetu visoke delegacije Međunarodnog Crvenog Krsta iz Ženeve.
Posjetu sam iskoristio na najbolji mogući način, iako sam prije nego sam
otišao na razgovor sa njima bio upozoren od strane upravnika da je prosto-
rija ozvučena i da dobro vodim računa šta pričam i kako se ponašam.
Već od ranih jutarnjih sahata, toga dana, zatvorom je zavladalo pra-
vo mobilno stanje. Kako među upravom i komandirima, tako i nama
robijašima. Trebalo je za par sahata očistiti i pripremiti zatvor kako bi ob-
manuli i zavarali visoku delegaciju Crvenog krsta. Normalno da je bilo
nemoguće dovesti u red, ono što se decenijama nije održavalo. Tek ne-
koliko mjeseci kasnije, Rašo zvani Srbin, nastanjen u Bijelom Polju, kada
je zbog pića i tuče dospio u zatvor, prekrečio je kompletan zatvor. Zbog
toga je dobio skraćenje robije od petnaestak dana, koje nije htio iskoristiti
i odležao je kaznu do kraja. Prilikom susreta na slobodi kada bih ga u šali
upitao zašto, imao bi običaj da odgovori: “Ej, bre, bratko, iz principa!” Ja
sam tek poslije podne došao na red za razgovor. Dođe komandir i odvede
me u kancelariju pored upravnikove, koju su privremeno na korištenje
dobili službenici Međunarodnog Crvenog Krsta. Komandir me uvede u
prostoriju, pažljivo me smjesti na stolicu i ćutke izađe. Nakon uobičajenih
pozdrava, te procedure pokazivanja akreditacija, kako bih bio siguran da
154 Ibrahim Čikić
se ne radi o podvali već o istinskoj delegaciji, započe razgovor. Prevodilac

je bila djevojka iz Podgorice, zvala se Ljiljana. Na samom početku razgo-
vora, nakon što sam rekao ime, prezime, godinu i mjesto rođenja zavlada
tišina, povremeno prekidana šuškanjem papira. Prijatan glas članice dele-
gacije, na engleskom jeziku saopšti:
“Ibrahim Čikić, politički zatvorenik, registrovan kod “COMITE
INTERNATIONAL GENEVE” NO. CICR: 410335” ozbiljnim glasom
prevede Ljiljana, a riječi proprati stavljanjem legitimacije meni u desnu
ruku.
“Čikiću, dobro čuvaj ovu legitimaciju, valjat će ti. Od sada ne
moraš više da brines za svoj život. Rijetko se dešava, nakon što registru-
jemo zatvorenika da bude ubijen. Mada nikada ne možemo biti 100% si-
gurni. Ovo je Balkan, nikad se ne zna, šta se sve može desiti. Ali, mi se na-
damo najboljem” prevede Ljilja pa nastavi dalje kako se ne zna koliko ću
još ostati u zatvoru, to ne zavisi od njih, već od države i njenog pravosuđa,
na koje oni ne mogu uticati niti imaju mehanizme uticaja koji bi njima bili
na raspolaganju. Kako mi oni ne žele davati lažnu nadu da ću biti pušten
na slobodu, ali da će moja registracija od strane njih i upoznavanje sa mo-
jim slučajem njima moći koristiti kao argument i dokaz o kršenju ljuds-
kih prava nacionalnih manjina u SRJ, a radi upoznavanja odgovarajućih
međunarodnih institucija. Na osnovu onog što su čuli od mene i doku-
mentacije sa kojom oni raspolažu, a tiče se optužnice i ljekarskih nalaza,
po njihovim standardima mene smatraju za najdrastičniji primjer kršenja
ljudskih prava i sloboda, na prostorima ex-Jugoslavije, pa čak i šire.
Pažljivo sam saslušao svaku riječ koju mi Ljilja prevede. Iz onoga što
sam čuo izvukao sam zaključak da sigurno nećemo biti likvidirani. Nakon
ove posjete mala je vjerovatnoća za tako nešto. Mada iskreno govoreći,
meni je tih dana bilo sasvim svejedno. Često sam prizivao smrt, kako bih
prekinuo sva ova zla nadamnom. Možda čudno, ali tako je bilo vrijeme i
ljudi. Zli ljudi prave teška vremena. Vrijeme je uvijek isto, ljudi se mijen-
jaju.
Nakon što završiše svoje uobičajeno izlaganje i zadovoljiše standar-
de svojstvene njihovom radu dadoše meni riječ. Ali prije nego bilo šta
kazah saopštiše mi; da mogu slobodno reći sve što imam da kažem, te da
zbog svog izlaganja neću, bar je njima tako rečeno, snositi nikakvu odgo-
vornost niti sankcije.
Samo što sam počeo govoriti, odmah sam mogao primijetiti (iako
ne znam engleski jezik), da prevodilac želi da ja njoj pričam duži vremen-
ski period pa da ona njima onda svojim riječima prepriča ono što sam ja
njoj ispričao. Nije mi odgovarao takav način prevođenja. Skrenuo sam joj
pažnju da prevod vrši simultano. Poslije samo par riječi nastavila je po
starom. Prokockala je moje povjerenje, nisam joj više vjerovao. Pobunio
sam se protiv takvog ponašanja. Prozreo sam njene namjere i reagovao
prilično žustro, negodujući na takav način prevođenja, pri tome govoreći;
da ako misli da meni prevodi, morat će svaku riječ koju kažem odmah
prevesti, kako bih sveo na najmanju moguću mjeru njeno eventualno
izvrtanje i ublaživanje onog što namjeravam reći, iako sam dobro znao da
od tog neću imati Bog zna kakve koristi. Odmah sam im stavio do znanja
da je prostorija ozvučena i prepričao razgovor sa upravnikom. Također
sam im skrenuo pažnju da ja kao civiliziran čovjek, poštujući njihov rad i
njihovo dostojanstvo, a i radi vlastitog dostojanstva mnoge gnusne stva-
ri neću ispričati. Objasnio sam im da smo zaista prošli kroz svih devet
krugova pakla, te da oni nikada neće moći razumjeti ogromnu mržnju i
zlo, naših komšija. Na žalost, zbog mog nepoznavanja engleskog, nisam
siguran da sam uspio dovoljno objasniti mitomansku podlogu zla u srci-
ma naših komšija koji drvo imenuju bogom, a bibliju u nacionalnu knji-
gu genocidne poruke. Na ovim prostorima ubijanje Bošnjaka, smatra se
viteštvom, a klanje bošnjačke djece prate pjesmom: “Ko će drugi, ja ću
prvi, da pijemo turske krvi!”
Objasnio sam da je meni kao vjerniku, laž strana i strogo zabranjena.
Zato mogu biti sigurni da im govorim suštu istinu. Za vrijeme izlaganja
kada bih primijetio da treba dodatno pojašnjenje, praktično bih pokazao
metode mučenja. Moj razgovor sa njima trajao je preko tri sahata. Već
poslije petnaestak minuta ženski član delegacije plačući je napustila pro-
storiju. Kraj moje priče dočekao je muškarac sav u suzama. Kada sam
završio izlaganje, dobih pitanje kakvi su uslovi ćelije i smještaja u kom
se nalazim. Odgovorio sam im da je razlika između moje i ćelije Dosto-
jevskog u Sibiru, jedino u tome što ja sada imam električnu sijalicu, a on
petrolejku, ostali uslovi robijanja su potpuno identični. Inicirani razgo-
vorom izrazili su želju da obiđu ćeliju u kojoj boravim. Zamolio sam ih da
posjete sve uhapšenike, objašnjavajući da smo svi skupa u velikim proble-
mima. Obećali su da će pokušati i učiniti sve kako bi obišli zatvor. Uspjeli
su dobiti dozvolu.
Tek tada je nastala prava frka. Upravnik je vrebao priliku da me na-
padne. Čim mu se ukaza šansa viknu na mene iz sveg glasa: “Je... li nam
majku, je..., Čikiću! Ovo će te skupo koštati, vidjet ćeš.”
“Zar istina tako boli, upravniče? Pa šta im drugo osim istine ja re-
koh? Vjerovatno kad vide kakav komfor imam na raspolaganju i sami će
156 Ibrahim Čikić
shvatiti da sam ih slagao. Zašto tolika nervoza i ljutnja? Šta ste vi sve meni
radili, pa se ja ne naljutih na vas?”
Neki od komandira me sprovede nazad u ćeliju, pri tom naredivši
ostalim uhapšenima da ustanu i stanu mirno kako bi dočekali posjetu.
Za njim je išao upravnik i vrištao iz sveg glasa: “Slušaj me dobro, nemoj
sada da nam prirediš neko sranje. Pazi dobro kako se ponašaš! Nemoj da
zasereš nešto! Ustani i fino stani u red, doći će za koji minut u ćeliju. Mo-
lim te, ustani kada uđu.”
Ne obazirući se na njegov govor, mirno odoh do kreveta u ćošku,
koji je bio na sprat, navukoh kapu na glavu i pokrih se prljavim ćebetom.
Dok sam ležao, on zaurla:
“Jesi li ti lud čovječe? Šta to radiš ? Znaš li ti da se njima mora usta-
ti? Nama ne moraš, ali njima moraš! Šta kada te vide ležeći? Šta da im
kažem? Kako si nevaspitan, je l’ to?”
Mirno mu odgovorih: “Ništa, upravniče, ništa im ne moraš kazati.
Sve će im biti jasno kada uđu ovamo, sve. Još kad ih povedem u onu ćeliju
gdje si me mjesec dana držao. Vjeruj mi, sve.” Okrenuh se nastranu legoh,
tako da ga više nisam slušao.
Nije prošlo ni desetak minuta, uz pompu i pratnju cijelog radnog
osoblja zatvora uđoše u moju ćeliju. Sve mi je ličilo na cirkusku predstavu.
Samo što uđe u ćeliju, gospođa član delegacije, kada me nije vidjela u redu
za doček, upita upravnika: “Mister Čikić?”
Robijaši su bili postrojeni pod konac. Preko prevodioca upita: Gdje
se pobogu nalazi i šta je sa Čikićem, zašto ga nema među ovim robijašima,
i šta ste to uradili sa njim?“ Luka je dovede do mog kreveta i pokaza joj gdje
sam, pri tom joj objašnjavajući kako mene oči bole i kako ne mogu staja-
ti. Njegove riječi kod mene izazvaše smijeh. Jer, stvari se često svjedoče
svojim suprotnostima. Odatle i moj humor, vid je trebao nekom drugom.
“Pa dobro, gospodine, zašto mu bar ne date prvi krevet nego ga ovak-
vog bolesnog držite na spratu?”, sa čuđenjem se obrati Luki i učtivo ga
zamoli da me, dok je ona još u ovoj ćeliji, prebace na donji krevet, pri tom
pokazujući krevet koji je ona procijenila da bi mi najbolje odgovarao. Pri-
je no što Luka odgovori, ja se umiješah:
“Hvala vam, draga gospođo, ali ja ću ipak ostati ovdje. Kada bih se
sada i prebacio na taj krevet koji ste mi vi izabrali, samo što biste vi napu-
stili moju ćeliju, mene bi ponovo prebacili na ovo mjesto. Ne želim se na
par minuta prebacivati tamo. Meni je fino i ovdje. Ja sam navikao ovako.
Sad mi je super gdje sam do sada sve boravio. Kad biste vi samo znali gdje
sam do sada ja sve bio i spavao?”
Moje posljednje riječi Luka ne izdrža: “Pa dobro, Čikiću, nećeš val-
jda da je vodiš tamo?” molećivim glasom obrati mi se upravnik.
Istim tonom i glasom kao i on, ja mu uz smiješak odgovorih: “Ne boj
se, neću, sve je u redu. Mirno spavaj, neću.”
Ovaj kratki dijalog između nas dvojice izazva čuđenje kod posje-
tilaca i obratiše se meni pitajući da nije neki problem. Uz smiješak im
saopštih da je sve OK i da nema nikakvih problema.
Govoreći kako tužna srca napuštaju ovaj zatvor, te da se iskreno na-
daju kako ja neću još dugo ovdje boraviti, uz srdačne pozdrave napustiše
moju ćeliju. Luka izađe posljednji, pri tom mi šapnuvši da sam opet ispao
čovjek, a ja osjetih da mu je lahnulo i da se bio pravo prepao za svoju
službu, jer je bio duboko svjestan načina na koji je iz penzije povučen
na radno mjesto upravnika, kada mu je prezimenjak došao na vlast u ta-
kozvanoj balvan revoluciji. U nesigurnim vremenima pošten čovjek teško
biva osoba od povjerenja. Traže poslušne.
158 Ibrahim Čikić

Porodična kuća Čikića u Bijelom Polju
(stara i nova)
PRAVI PUT
Sljedećeg dana, nakon odlaska delegacije Crvenog krsta, komandiri

pozvaše jednog od robijaša navodno radi advokatske posjete. Poslije ot-
prilike pola sahata, njega vraćaju u ćeliju, a odmah izvode sljedećeg. Od
njih petorice koliko ih je tada u ćeliji bilo, po svakog dođe komandir i
izvede ga vani, jedino ja tog dana nisam imao posjetu. Navodne posjete
advokata i izvođenje cimera u meni izazva sumnju i brigu. Nemoguće
da u jednom danu samo zbog jedne ćelije dođe pet advokata. Nikada se
nešto slično do tada nije dogodilo.
Pomislih u sebi: nemoguće da u istom danu dođe pet advokata na
razgovor sa svojim šticenicima. Ovo se nešto kuha, nešto gadno mi spre-
maju uz pomoć robijaša. Po povratku u ćeliju, svi do jednog ponavljali
su istu priču. Govorili su kako su imali posjetu od strane advokata i kako
su razmatrali strategiju odbrane koju su trebali primijeniti na sudu. Kada
i posljednji od njih petorice završi navodnu posjetu i bi vraćen nazad u
ćeliju, po zatvaranju vrata zavlada neka mučna atmosfera. Neka zebnja
poče mi pritiskati grudi i osjetih kako mi srce ubrzano radi. Bilo je vrijeme
ikindije namaza i ja se naoružah abdestom kako bih klanjao nastupaju-
ći namaz. Već sam nekoliko dana bio u ovoj ćeliji i do sada nisam imao
nikakvih problema dok bih bio na namazu i dok sam obavljao molitvu.
Čak, među ovom petoricom čiča koji je bio rodom iz Konjuha kleo se
da mu je ovo prvi put u životu da boravi sa nekim muslimanom i da prvi
put vidi neke muslimanske običaje. Uvijek kada bi od mene vidio nešto
novo, a tiče se kulture i običaja islamskog života, propratio bi simpatičnim
komentarom, propraćenim iskrenim čuđenjem. Govorio bi da tamo na
Konjuh planini, gdje je proveo život a imao je šezdesetpet godina, kada
je počinio ubistvo, sva mjesta i izvori imaju muslimanska imena. Tako bi
često spominjao Mehmedovu vodu, Ibragin čardak, Sejfov gaj, Agine liva-
de… i pitao se da li će više ikada imati prilike da prošeta tim predjelima.
Na moje pitanje kako tamo gdje on živi mjesta i vode nose muslimanska
160 Ibrahim Čikić
imena, a ne živi ni jedan jedini musliman, i to u okruženju od nekoliko

desetina kilometara, nije mi znao, ili što je vjerovatnije nije htio dati od-
govor. U ćeliji je bio i jedan golobradi dječak, musliman koga sam sve
vrijeme jako žalio zbog situacije zbog koje je dospio u zatvor. Prvi put je
imao priliku da vidi u praksi kako izgleda život muslimana koji prakticira
vjeru. Sve ono što je imao prilike vidjeti kod njega je izazivalo reakcije
slične čičinim. Istina, prvih par dana imao sam osjećaj da mu je obred
namaza posebno privukao pažnju. Ostala trojica robijaša bili su hrišćani i
oni su također prvi put gledali čin molitve i način na koji to mi muslimani
radimo i nisu imali ništa protiv toga, niti im je do ovog dana to smetalo.
Čak bi, dok bih ja obavljao molitvu, za divno čudo bili jako mirni i ne bi ni
riječi prozborili sve dok ne bih završio svoju obvezu i vjerski obred.
Dakle, odmah pošto su došli sa razgovora koji su obavili sa upravom
zatvora, (ni u kom slučaju sa advokatom), čim sam počeo obavljati namaz
počeše se smijati i kikotati. Sve vrijeme dok sam se molio Bogu oni su se
tako neprirodno ponašali i trudili da me ometu u obavljanju molitve, da
prosto nisam znao šta me je snašlo. Po završetku namaza, sklopih peškir
koji sam koristio samo za te prilike i obratih se družini koja mi je silom
prilika dodijeljena. Nadao sam se možda će saslušati i prihvatiti moje rije-
či, jer nam je sudbina zajednička.
“Dobro momci, šta bi ovo s vama? Kakvo je ovo ponašanje? Na sve
ličite, osim na one stare momke, kakve vas do danas poznavah. Kada sam
prvi put obavljao molitvu niko se od vas nije živ čuo, niti je neko pokušao
da se nasmije. Svi do jednog ste izjavili da vam je ovo prvi put u životu da
vidite kako se muslimani mole Bogu. Čak ste mi govorili da vam je obred
molitve interesantan. Prije nego što počeh klanjati pitao sam vas da li ima-
te išta protiv da dok se nalazim u vašoj ćeliji, provodim svoje vjerske ob-
rede. Svi do jednog ste se složili da mogu. Već nekoliko dana klanjam i do
sada nismo imali nikakvih problema, mogu slobodno reći, da smo se fino
slagali. Šta bi ovo odjednom da ste se tako svi do jednog počeli ponašati?
Šta su vam to ovi iz uprave mogli ponuditi da se tako u jednom trenu
promijenite? Niko vas, pa makar on bio i upravnik ili njegov zamijenik i
svi do jednog komandira, ne može osloboditi onoga za šta odgovarate. To
je stvar suda, a ne ovih u zatvoru. Oni su tu samo zbog nas, da nas drže
zatvorene i da nam ne daju da izađemo van ili da pobjegnemo. Čime vas
to pridobiše i okrenuše protiv mene, pobogu ljudi?”
Tajac koji nastupi poslije mog govora prekide čiča. Polahko ustade
na jednu nogu, dok se desnom rukom pridržavao za uzglavlje kreveta
kako bi lakše ustao jer je bio takve građe kao da je ispao iz vinkla. Imao je
problema sa kukovima, kako je imao običaj da kaže uspomena od motor-

ne šege, kada je sjekao drva za krečane, dok je bio na slobodi. Lukav kao
lisica, čak, čini mi se, i dva dana stariji od lisice, sav koščat, suhoga lica i
orlovskog nosa, sa sitnim očima koje su letjele tamo-vamo kao da se prže
na ulju i brčićima koji su bili kratki i njegovani, pošto ustade i namjesti
ravnotežu kako bi lakše stajao, stavivši ruke na zadnjicu osloni se o zid i
reče:
“Slušaj, Ibra’ime (tako me zvao jer nikada za nekoliko mjeseci dok
sam bio sa njim u ćeliji nije izgovorio glas H, kako on tako i ona ostala
trojica), advokat mi je reka’ (čitaj uprava zatvora) da si ti politički ovđ’e.
Stvara’ si neku državu Sandžak i usta’ protiv Sloba, Šešelja, Momira i srp-
stva. ‘Oćeš da srušiš našu državu i da praviš muslimansku. Mi smo pošteni
robijaši koji imamo djela, a ti si politički. To je puno više, jer ti nemaš dje-
la. Da imaš djela, sad’ ti ne bi im’ ko suditi niti te držati u zatvoru. Vidim
da si pametan momak i da si načitan i da znaš da će nam produžiti posjete,
bit će čak i po petnest minuta duže nego inače. Ali nije to pravi razlog, mi
čuvamo Sloba. On je naša sloboda, a ti njega ne voliš i usta’ si na njega. To
je dovoljno da te mi više ne cijenimo.”
Dok je govorio, a umio je govoriti, naglašavao bi imena zlikovaca, a
naglašena imena bi propratio slabim kašljucanjem.
“Slušaj, čiča, dobro me slušaj i ti i ostali što ću vam reći. Ti si čuo za
onu narodnu: ‘Boli ga uho ko robijaša za državu!’ Ova država koliko voli
mene isto toliko voli i tebe i sve vas ostale, koji ste sada sa mnom ovdje
prisutni. Da vas vole više od mene, pustili bi vas kući, a mene sama ostavili
ovdje. Kreni da bježiš ili pokušaj bjekstvo ubiće te kao psa. Za ove koji nas
čuvaju mi smo potpuno isti. Nema razlike. Mogu vas samo više voljeti od
mene zato što ste vi Srbi a ja Bošnjak, ali to vam ne može olakšati robiju.
Pokušajte da se vladate mimo pravila zatvorskog ponašanja dobit ćete ba-
tine i ćeliju sigurno, je l’ tako? Mi ne treba jedni drugima da otežavamo
ove mučne dane nego da pomognemo i olakšamo jedan drugom koliko
smo u mogućnosti. Da ćete ovakvim ponašanjem prema meni išta dobiti
više od mene ja bih vas razumio, ali ovako ne znam čemu sve ovo? Hajde,
čiča, ti si najstariji među nama, reci je li to ovako kako ja kažem? Reci
ako ja lažem, slobodno. Reci!” Dok sam govorio, trudio sam se da budem
ubjedljiv i da ih navedem na razmišljanje. Kada ja završih, čiča ponovo
uze riječ:
“Pa jes’, tako je ka što si reka‘. Svaka ti je na mjestu ka‘ Njegoševa. Sva-
ka! Al’ oni to traže od nas. Kažu da moramo tako. Vele, ti si puno opasan.
Mnogo si nešto zabrlj‘o, vala. Kažu da si neki vjerski fanatik. Vele da ćeš
162 Ibrahim Čikić
nas ako tako nastaviš sve prevesti u Turke. Vele, brate, i traže.” Jadni čiča,
koga su pogodile moje riječi i vratile ga u stvarnost, nađe se na muci kako
da opravda ono što od njega traži zatvorska uprava. Dugo sam pokušavao
da im objasnim kako nam je bar dok smo ovdje sudbina svima ista i kako
smo prinuđeni da budemo jedan sa drugim i da mi tu ne možemo ama baš
ništa promijeniti. Ali čovjek često vjeruje u ono u što želi vjerovati, to je
“njegova istina.”
Akšam i jaciju klanjah takoreći bez ikakvih problema. Sabah je rano
jer su dugi dani, tako da i ne znaju da ima jutarnja molitva.
Narednih nekoliko dana učestala izvođenja i dugi razgovori dadoše
rezultate, iako sam se ja trudio da ih ponovo pridobijem za sebe. Vlast je
vlast i ona ima šta da im ponudi, ja sam im na suprot vlasti nudio samo
realnost i istinu, ali takva ponuda im nije mogla ništa pružiti osim realnog
sagledavanja situacije u kojoj su se nalazili. Bježeći od istine pobjegli su
od mene i prihvatili lažna obećanja i sitne povlastice. Tu sam naučio da
sredstvo za pridobijanje čovjeka i način da mu promijeniš svijest i pamet
jeste privilegija. Čak i kada je ona samo deklarativna, iako je čovjek svje-
stan da od tog nema ništa, ali je lijepo čuti i imati nadu. Nadanja u pod-
svijesti proizvode misao. Pa možda će nešto od svega i biti. Samoobmana.
Kasnije sam vidio da ima i boljih načina, a to je vlast i novac. Opet glavni
“krivac” za takvo razmišljanje jeste onaj praiskonski instinkt kod svakog
čovjeka, svojstven i životinjskom svijetu. Razlika između čovjeka i živo-
tinje, a tiče se interesa, sastoji se u tome što životinja reaguje samo u kon-
kretnom slučaju. Kad sigurno ima ispred sebe ponudu. U svijetu životinja
nema samoobmane i egoizma. Čovjek je podložan ovim stvarima, zato
je religija tu, da ga poduči i ispravi. Razdvoji od životinje. Uzvišena vjera
islam odgaja ljude tako da interes i lični egoizam stavi u službu čovjeka.
Pokaže put napretka. Put je jasan. Siratul mustekim. PRAVI PUT. Šta zna-
či pravi put? Kakav je to put?
To je put posljednjeg Božijeg Poslanika i njegovog Ehli Bejta, (Kuća
Čista) ,Bog blagoslovio nj, i njegov čisti i plemeniti rod! Oni su tu da po-
vedu čovječanstvo na put koji nosi ime, po jednom od njihovih vlastitih
imena. Oni su dali najsvjetlije primjere u historiji ljudskog roda i civiliza-
cije. Pokazali način kako se treba i mora iskoristiti Božija milost. Milost
Gospodara univerzuma obuhvata sve svjetove, melekutski (anđeoski) i
materijalni, (dunjaluk). I kada biste nabrajali darove Gospodara svoga,
nebiste ih mogli nabrojati. Ovom prilikom govorit ću samo o milosti
spuštenoj od Gospodara, preko poslanika i Kuće čiste. Poslali smo te kao
radosnu vijest i milost svjetovima, kaže Gospodar Muhammedu a.s. Zato
posljednji Allahov Poslanik, Muhammed a.s. kaže: Od vas ne tražim ništa,

osim ljubavi rodbinske.” Upitan da odgovori ko je njegova rodbina poja-
snio je: Fatima, Ali, Hasan i Husejn. Oni su pravi put i kuća čista. Da bi se
krenulo ka onima koji su Pravi put, treba imati iskreno vjerovanje i istin-
sko ubjeđenje. Zato je potreban razum. Razum podstiče na razmišljanje,
a razmišljanje na obrazovanje, sticanje znanja i posjedovanje mudrosti. U
poslanikovim predajama koje govore o razumu između ostalog se kaže:
“Čovjekov oslonac je njegov razum, nema vjere ko nema razuma!”
Dobro reći će neko od čitalaca: “Gdje to sve što si nam do sada na-
brojao mi da tražimo? Kome da se obratimo? Kako? Na koji način?” I još
hiljade kako i isto toliko zašto. Ja ću ovdje samo u najkraćim crtama, uz
Allahovu pomoć, ponuditi odgovor. Najkraći mogući.
Lahko i jednostavno. Islam je vjera za koju nam Gospodar kaže; da
On ne želi da nam zadaje poteškoće i da nas optereti mimo naših moguć-
nosti. Onome kome vjera i njeni propisi i prakticiranje predstavljaju poteš-
koću, sigurno ne osjeća blagodat vjere. On, uzvišeno je Njegovo Ime, vodi
računa o svakom pojedincu. On vrlo dobro zna svakog od nas ponaosob.
Dakle, obaveza svakog svjesnog pojedinaca, nakon što racionalno sagleda i
procijeni svoje mogućnosti, (mentalne i fizičke), iskoristi za vlastito dobro
i dobro zajednice. Shodno svojim mogućnostima, ništa više od toga. Za po-
četak, neka razmišlja o kreaciji. O stvarima koje ga okružuju, prirodi… Da
li je on i okruženje nastalo pukim slučajem, ili Mudrošću Stvoritelja. Raz-
mišljanja koja privlače djecu, tinejdžere, stare i mlade, naučnike, filozofe…
Način percipiranja i korištenja razuma razlikuje se i zavisi od konkretne oso-
be. Zato se i razlikuju ljudi u mišljenju. Poslije dugih promatranja kreacije
ljudi se uglavnom slažu u tome da ništa nije slučajno nastalo. Samo od sebe
stvoreno. Neka svaki pojedinac razmišlja i pogled upire u bilo koju stvar
iz kreacije sve dok ga oči ne zabole i um ne zamori. Pa kada se odmori i po
hiljaditi put neka pokuša opet, pogled će mu se vratiti umoran i klonuo a
razum zapanjen. Morat će čak i najveći inadžija priznati, i pored svih mate-
rijalističkih filozofskih mišljenja i razmišljanja, da mora postojati Neko Ko
je bar i u najmanju ruku počeo i isplanirao sve ovo što ga okružuje.
Eh, sada u vrijeme interneta i satelitske komunikacije, kada infor-
macija obiđe svijet za svega par sekundi, ne postoji čovjek koji nije čuo
za posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, Bog blagoslovio nj i nje-
gov čisti i časni rod! Isto tako, među milionima knjiga koje ljudima želj-
nim čitanja stoje na raspolaganju postoji i knjiga koja je preko poslanika
Muhammeda, Bog blagoslovio nj i njegov čisti i časni rod, objavljena od
Allaha kao uputa i milost svim svjetovima. Ta knjiga je takvog karaktera
164 Ibrahim Čikić
i sadržine da nudi odgovore i upute na sva pitanja koja mogu naumpasti

bilo kojem pojedincu. Aktuelna do Sudnjega Dana, sve dok i posljednji
čovjek ne preseli sa zemlje. Posljednja Božija Objava, zove se Kur’an.
Ako je neki pojedinac dao sebi za pravo da pročita čak i hiljade knji-
ga, što ja vidim kao jako dobro i pohvaljeno djelo, neka odvoji bar malo
vremena i da sebi zadatak da malo zaviri i u Kur’an. Ne mora taj koji se
odluči čitati Kur’an iščitati knjigu do kraja. Ta knjiga se ne može iščita-
ti. Ali nek je čita i nek razmišlja o onom što pročita, tako se čita mudri
Kur’an. Suho isčitavanje koje nije propraćeno razmišljanjem ne ostavlja
traga na čitaoca. Lijepo je prije čitanja Kur’ana očistiti dušu i tijelo. Tijelo
se čisti kupanjem, a duša izgovaranjem i svjedočenjem Božijeg jedinstva,
te priznavanjem Muhammeda a.s. za Poslanika Božijeg. Već na prvoj stra-
nici te mudre knjige naići će na suru koja se zove El-Fatiha (na bosanski
prevedena kao Pristup, a među učenjacima važi i za suru Hamd, što bi na
našem bilo: pohvala, zahvala, slava…).
“U Ime Boga, Milostivog, Samilosnog!” kako uglavnom prevode prvi
ajet (stih) u svakoj suri (poglavlju), a u Kur’anu ih je 114. Čitanjem Bismile
(U Ime Boga…), pažljivi čitalac će otkriti i vidjeti da “Nema drugog boga
osim Allaha! Da sva slava i hvala i sva veličanja pripadaju samo Njemu, i da
je jedino On hvale i slave vrijedan. I još nešto vrlo važno, da je On Jedini
Gospodar svega stvorenog! Vidljivog i nevidljivog! Vladar Dana Sudnjeg!
Dakle, već kod čitanja prvih ajeta ove sure svaki onaj koji koristi razum, vi-
djet će da se ovdje poziva da obožava samo Allaha. Jer mu se kaže da je samo
On: Vladar, Gospodar, Slavljen, Hvaljen… Ne bih išao sa tumačenjem ove
sure, jer bi to oduzelo isuviše mnogo prostora, a njeno tumačenje je neis-
crpno, ali je navodim samo zbog ovih riječi: “Uputi nas na Pravi put.”
E, sada će se svako ko razmišlja zapitati: “Pa dobro, koji je taj Pravi
put? Šta je to Pravi put? Kako se razlikuje Pravi od krivog? Koja su mjerila
Pravog puta? Kako stići do njega? I još Bog zna, koliko puta kako.
Neka se budući čitalac Časnog Kur’ana zapita i neka dobro razmisli, da
nije slučajno on taj, koji poziva i vodi na Pravi put? Da slučajno on ne vodi na
Pravi put? Zna li možda on način, kako se dolazi do Pravog puta? I tako dalje
i tome slično. Poslije mnogo razmišljanja čitalac koji želi sebi dobro vidjet će,
da je upravo on taj, koji ima potrebu da ga neko uputi na Pravi put. U ovom
trenutku preispitivanja samoga sebe, čitaocu mnogo pomažu ranije pročita-
ne knjige, radi objektivnosti sagledavanja i realnosti prosuđivanja. Odgovor
na postavljena pitanja mora potražiti u pravilnom isčitavanju i razumijevanju
Kur’ana. Radi lakšeg razumijevanja nužno je i poznavanje ostalih svetih spi-
sa, obavezno iz različitih izvora. Islam, kao univerzalna religija pripada svima.
Ljudima i džinnima. Univerzalnu religiju (Islam) mogu razumjeti samo oni

koji razmišljaju vlastitom glavom. Dogma zna biti retrogradna i vrlo opasna.
Sloboda misli i vlastiti izbor ključ su napredka čovjeka.
Iskreno molim Boga da uputi i pročisti misao svakom budućem
tragaoci u pravcu istine. Od iskrenosti namjere i otvorenog srca zavisi
uspjeh. Nadam se da će svaki pojedinac koji razmišlja svojom glavom (ne
tuđom), doći sam do jedinog mogućeg zaključka koji glasi:
“Poslanik Muhammed, Bog blagoslovio nj, i njegov čisti i plemeniti
rod!” Jedino on može i jedino on ima ekskluzivno pravo, dato od Boga,
da poziva sve ljude i svjetove na Pravi put. Univerzalni poslanik, vječni
pozivatelj ka univerzalnoj religiji. On je “milost svjetovima”, uputitelj na
Pravi put. Živi Kur’an koji hoda, Ahmed, Muhammed, Bog blagoslovio nj
i njegov čisti i plemeniti rod!
Svjesnost ovakvog stanja razmišljanja sasvim je dovoljna da se na-
pravi ugovor s Bogom. Svjedočiti i vjerovati da nema drugog boga osim
Allaha, da On nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov po-
slanik, ključ je kojim se otvaraju vrata Islama. Tim očitovanjem postaje se
musliman. Za početak to je sasvim dovoljno. Ali islam je takav, stalno tjera
na učenje i usavršavanje, kako duhovno tako i tjelesno. Beskonačni ocean
mudrosti i duhovnog napredovanja. Svjesnost protkana ljubavlju.
Sada se nameće jedino logično pitanje; ako je Muhammeda, Bog
blagoslovio nj i njegov čisti i časni rod, Pravi put, a sigurno jeste, šta je
onda njegova porodica (Ehli-bejt), da li su i oni Pravi put?
Mnogo Kur’anskih ajeta, i predaja časnog Poslanika a.s. govori o vr-
linama i vrijednostima Kuće Čiste. Za ovu priliku vaše inicijacije navest
ću samo jednu predaju od Poslanika, a.s. da razmislite o njoj. Pozivam
čitaoca da koristi razum i racionalno promišljanje. Protivnik sam slijepog
slijeđenja bilo koga, osim onih koji se moraju bez trunke razmišljanja sli-
jediti i čije se zapovijedi moraju odmah izvršavati i prihvatiti, a da se pri
tom ne osjeti nikakva sumnja i tuga, već naprotiv, radost i zadovoljstvo.
Predaja glasi: “Ja sam (Muhammed) grad znanja, a Ali vrata grada!”
Kako se zove onaj koji uđe u grad mimo njegovih vrta? Uljezom nazivaju
onoga koji preskačući gradske zidine pokušava ući u grad. ��
Ne postoji ni-
kakav interes niti bogastvo, zbog kojeg sam spreman sebi nadjenuti ime
uljeza. Želim i pokušavam na vrata ući u grad.
Naći kao glavni interes svoga života Allahovo zadovoljstvo i tražiti
Njegovu blizinu jedini je pravi interes koji je postojan i nepotkupljiv.
Dakle, pobijedi zatvorska uprava sa svojim lažnim obećanjima i prlja-
vim nagovorima i kao instrument daljnjeg pritiska na mene iskoristiše ove
166 Ibrahim Čikić
jadnike, koji su se svojski trudili do posljednjeg dana boravka u zatvoru da

mi zagorčavaju dane i noći. Rekoh trudili se, a sreća je promjenjivog ka-
raktera. Bilo je svega. I nesreća je promjenjljiva ali se duže pamti. I danas,
7-og juna 2011-te godine, zatvorska uprava koristi istu metodu u ratovan-
ju protiv mene. Represivni dio državnog aparata, sada penzioneri, koriste
Bošnjake kao svjedoke protiv mene. Bivši robijaši svjedoče u korist dželata
naroda moga. Ko je sljedeći svjedok katilima od bivših lidera SDA pokazat
će vrijeme.
Ibrahim i Nataša Kandić

REKOM, 2009-ta godina,
Bečići, Crna Gora.
ŠTRAJK GLAĐU
Iako je krajnji zakonski rok za podizanje optužnice davno istekao,

nikakvih nagovještaja niti znakova, kada bi moglo početi naše suđenje
nismo mogli dobiti. Na sva pitanja koja su pravosudnim organima po-
stavljali naši advokati i članovi naših porodica dobijali smo neodređene
odgovore, u stilu kako se još određen broj osumnjičenih nalazi u bjekstvu,
te kako su nedostupni pravosudnim organima, a da je istraga u toku. Hra-
bra i neumorna Nataša Kandić, predsjednica “Fondacije za humanitarno
pravo” sa sjedištem u Beogradu, danima se bori i pregovara sa državnim
organima iz institucija izvršne i zakonodavne vlasti, vršeći pritisak i preko
sličnih međunarodnih institucija kako bi makar odredila datum početka
sudskog procesa. Nataša je rijetki primjer humaniste i borca za zaštitu
ljudskih prava i građanskih sloboda na intelektualnom i političkom cr-
nom nebu Srbije i Crne Gore. Kao visoki jablan među intelektualnim
šipražjem Srbije i Crne Gore, lavovski se bori za svakog pojedinca koji je
dopao u ruke fašističkom režimu i osjetio neljudskost i zulum tadašnjeg
državnog terorizma. Posebno interesovanje, iako je tih godina imala pune
ruke posla, iskazuje prema meni zbog specifičnosti mog slučaja. Slavko
Perović, predsjednik crnogorskih liberala i Žarko Rakčević, predsjednik
socialdemokrata koriste svaku priliku u Skupštini Crne Gore da pomenu
moj slučaj i iskažu zabrinutost povodom mog hapšenja. Javno osuđuju
policisku akciju “Lim”, te zahtijevaju naše puštanje na slobodu. Par neza-
visnih medija koji su tada postojali u Crnoj Gori pišu o meni određene
članke sa bombastičnim naslovima: “Slijepi snajperista”, “Slijepi terorista”
i ostale članke sličnog sadržaja, dok državni i režimski mediji, kojih je bilo
veoma mnogo, prave tako monstruozne članke o meni da su i mog sina
koji je tada imao samo nekoliko mjeseci proglasili opasnim teroristom i
mudžahedinom. Iskusna Nataša odmah uviđa pogrešku ovih prvih i zlo-
namjernost i laž drugih te dolazi lično da me posjeti kako bi maksimal-
no pomogla moju odbranu. U tom pokušaju, iako je došla u društvu dva
ambasadora, nije dobila zeleno svjetlo i dozvolu da me posjeti. Uporna,
168 Ibrahim Čikić
ne odustaje i šalje svoju predstavnicu, mislim da se zvala Antonela Riha.

Poslije nekoliko dana Antonela uspijeva dobiti dozvolu, tako da se poslije
mnogo truda sastala sa mnom u zatvoru.
I pored svih pokušaja od strane Nataše i Međunarodnog Crvenog
Krsta da se prebacim u neku očnu kliniku, kako bih dobio minimum lje-
karske njege i pristojnijih uvjeta za liječenje i lakše robijanje, državni or-
gani su ostali nijemi i nikada nisu udovoljili takvim zahtjevima. Tih dana
su državni organi Crne Gore poslije povratka crnogorskih rezervista sa
ratišta širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Crnu Goru, dočekivani
sa ogromnim simpatijama i oduševljenjem. Masovni zločini su slavljeni i
doživljavani kao velike pobjede. Crkveni velikodostijnici su ubijanje “Tu-
raka” (Bošnjaka) proglasili za najveći čin bogoštovlja. Popovi su blago-
siljali kame i masovne zločine, a državna televizija u udarnim terminima
izvještavala o viteškim pobjedama “golorukog srpskog naroda” nad Aliji-
nim bojovnicima, (kako su tada zvali Armiju Republike Bosne i Hercego-
vine). U vremenu kolektivnog nacionalističkog i šovinističkog ludila “ne-
beskog naroda” život Bošnjaka vrijedio je cijenu metka. Nas više nisu ni
računali u žive, samo su porodice gajile potajnu nadu da ćemo se možda,
nekada, vratiti svojim kućama.
Sasvim spontano, Omer Omerović počinje štrajk glađu. Poput mun-
je vijest o Omerovom štrajku se proširi zatvorom, iako su se komandiri
i uprava trudili da štrajk prođe nezapaženo. Odmah se još nas nekolici-
na priključuje Omeru i počinjemo štrajk glađu. Za svega sahat vremena
više od polovine uhapšenika stupi u štrajk. Puna dva dana štrajkujemo
i čekamo posjetu u četvrtak, kako bismo obavijestili javnost da nećemo
prekinuti štrajk sve dok nam se jasno ne odredi datum početka suđenja.
Bez ikakvog dogovora, jedinstveni do perfekcije. Istina, ne svi, ali do-
voljno za pritisak.
Moji novi stražari i čuvari koji su sada bili oličeni u vidu petorice
robijaša budno prate da ja slučajno ne stavim šta u usta i da ne uzimam
hranu krijući. Dežuraju i čuvaju me čak i noću. Za vrijeme obavljanja mo-
litve počinju se odvratno ponašati, hrokću kao svinje, puštaju oko mene
vjetrove, lupaju, guraju, zovu komandira govoreći kako i dalje obavljam
namaz. Procjenjujem da u ovakvim uvjetima moram obavljati molitvu u
tajnosti, kako bih se sačuvao od ovakvog vida pritiska. Skrivena molitva
ima posebnu duhovnu vrijednost i pruža poseban doživljaj. Vjernicima u
svim situacijama uvjek je dobro. Stalno izvuku neku korist.
Štrajk glađu podnosim dobro, vjerovatno zahvaljujući postu mjese-
ca Ramazana. Zahvaljujući roditeljima od malih nogu njegujem i prakti-
ciram post. Dezinformacijama koje širi po zatvoru, uprava pokušava da

razbije i osujeti štrajk. Glavni rasturači takvih dezinformacija po imenu su
Bošnjaci. Robijaju, ali rade protiv sebe. Jadnici čemu se nadaju? Ipak ne
odustajem, riješio sam da pratim Omera do kraja. Treći dan štrajka imali
smo posjete. Četvrtak. Koristim priliku i obavještavam roditelje i suprugu
da sam u štrajku glađu, te da neću prekinuti štrajk, sve dok se ne zakaže
datum početka suđenja. Zbog specifičnosti i vrste bolesti štrajk je bio jako
opasan po moje zdravlje. Dalje ustezanje od hrane i pića prijetilo je da kod
mene izazove trajno sljepilo. Nataša se uključuje u ovaj događaj i u petak
me posjećuje jedan njen službenik i ljekar specijalista koji je došao iz Beo-
grada. U međuvremenu više od polovine onih koji su započeli štrajk sami
su prekinuli isti. Uporni Omer i još nekolicina nas i dalje smo u štrajku.
Omer izjavljuje da će ostati u štrajku sve dok se ne odredi datum suđenja
pa makar morao štrajkovati danima. Posjeta “Fondacije za humanitarno
pravo” i ljekar koji je došao meni u posjetu uvjeravaju me da svaki sahat
štrajka po moje oči može biti jako koban, pa i fatalan. Govorim im da sam
spreman ostati u štrajku danima i da ga neću prekidati sve dok je Omer
Omerović u štrajku. Ako može Omer, mogu i ja. Omer ima velike zdravst-
vene probleme sa srcem i ostalim unutrašnjim organima i za njega je štrajk
mnogo opasniji nego za mene. Mnogo sam volio tog čovjeka. Ušao je u
stranku svim svojim bićem i stavio se u službu bošnjačkog naroda, kako
lično, tako i materijalno. Bio je izuzetno hrabar i jaka ljudina. Bistar i okre-
tan kao vidra. Kada bi pričao, zanosio je na bosanski akcenat, što je meni
bilo izuzetno simpatično i milo čuti. Isticao se kako stasom tako i glasom.
Njega su prvog uhapsili, dok je radio ispred kuće na popravci jednog ka-
miona. Odveli su ga u radnom kombinezonu. Bio je krvavi radnik, jer je
imao mnogobrojnu porodicu koju je volio više od svojih očiju. Posebno
svoju suprugu Garu, koja se kao lav borila za njega i porodicu, koju je
izdržavala dok je on bio u zatvoru. Nikada se nije pomirio sa hapšenjem
i to ga je proganjalo do kraja života. Umro je iznenada, samo nekoliko
godina poslije puštanja na slobodu. Bio je jako razočaran u čelnike SDA.
Umro je ranjenog i povrijeđenog srca. Poslije izlaska iz zatvora jedino sam
sa njim održavao kontakt. Planirali smo i dogovarali da nas dvojica pokre-
nemo tužbu protiv države. Očekivali smo da će to da urade oni, koji su bili
lideri stranke, koji su morali to uraditi. Kada smo vidjeli da od toga nema
ništa, mi smo to htjeli pokrenuti, ali nažalost, smrt je bila brža. Neka mu
Allah podari rahmet i uvede ga među dobre robove Svoje! Hvala Bogu pa
ima smrti. Kako bi Omer podnio i prebolio svjedočenje Rifata Veskovića
i Umera Hadžića? Možda je i znao kako će se stvari odvijati, te nije želio
170 Ibrahim Čikić
gledati takve izdaje. Umro je od nemoći. Želio je mijenjati svijest boš-

njačku, nije uspio. Da li će ikada Bošnjaci imati kolektivnu i državotvornu
svijest? Hoćemo li i mi podvući crtu ispod koje se ne smije preći, a tiče se
vitalnih nacionalnih interesa?!
Štrajk je ipak urodio plodom, iako je onih upornih u njemu ostalo
žalosno mali broj. Omer
��
je bio najuporniji. Suđenje je konačno zakaza-
no za oktobar. Ostvarena je prva pobjeda. Poslije skoro devet mjeseci, iz
Omerove ćelije prolomi se sevdalinka. Pjesma je odraz tuge i sreće, još
ako je iz dubine duše Omerove u to ne treba sumnjati.
Samija (Samka)
PRIPREME PRED SUĐENJE
Iako sam prestao sa javnim obavljanjem namaza, moji problemi sa

zatvorenicima u ćeliji br. 7 nisu prestali. Sada je to bilo nešto drukčijeg
karaktera i oblika. Uglavnom je to prešlo na nacionalnu i političku osno-
vu. ��
Samo je trebalo da robijaši dobiju signal od uprave i budu pokrenu-
ti. Sada kada su imali garancije i podršku da rade i djeluju protiv mene
mogli su mirno da nastave svoj posao. Bili su sigurni da na takav način
stiču blagonaklonost komandira, te zbog svojih podlih radnji neće imati
nikakve odgovornosti. Iznenadio sam se koliko su ljudi spremni moralno
nisko pasti. Onaj dječak Bošnjak kojeg sam žalio iz dubine svoje duše,
prednjačio je u provokacijama i gadostima, tako da je čak u određenim
podlostima nadmašivao druge. U početku je sve to bilo verbalnog ka-
raktera i nije bilo pokušaja nekih fizičkih kontakata ili svađe koja bi se
završila tučom. Ali kako su iz dana u dan permanentno huškani, samo je
bilo pitanje trenutka kada će doći i do fizičkog obračuna. Tako jednoga
dana, dok sam uzimao abdest u WC-u, gdje je stajao lavabo, odmah nakon
izlaska, dok sam se otirao peškirom Iko Rajković taksista iz Plava, koji je
bio pritvoren skupa sa jednom Amerikankom porijeklom iz Gusinja zbog
falsifikovanja američkih viza, odluči da napadne. Bio je mojih godina i
mnogo krupniji od mene. Punačak i dobro razvijen, pa još i sa nekoliko
godina taksi škole, posjedovao je dobre veze i kontakte sa određenim vi-
sokim policijskim i DB službenicima. Tim vezama i prijateljstvima često
se volio hvaliti i bilo je samo pitanje dana kada će iskočiti van. Hvalio se i
dobrim vezama koje ima sa muslimanima Plava, navodeći poznata imena
svojih prijatelja, iz kriminalnih krugova, a povezani su interesom preko
prljavih poslova. Kasnije sam saznao da je tog dana dobio informaciju da
za nekoliko dana odlazi kući, pa je htio iskoristiti povoljnu priliku i moju
bolest, kako bi me dobro izudarao. Tražio je priliku da izazove svađu i da
ostvari svoje prljave i podle namjere. Tada sam toliko slabo vidio da sam
jedva mogao pipajući po stolu pronaći svoju hranu koju smo ostavljali na
tom mjestu. Nije tačna ona izjava koju sam često imao prilike slušati da
je za svađu i tuču potrebno dvoje. Dovoljno je da, onaj koji planira da te
172 Ibrahim Čikić
izubija, odluči da to i uradi.

“Dobro, Čikiću, šta ti glumiš nekog velikog muslimana i izigravaš
slijepca ovdje u zatvoru? Da ti je pošlo za rukom, sada bi ovo bila država
Sandžak. Nemoj više nikada da sam te vidio da pokušavaš obaviti ta tvoja
neka pranja. K‘o da se ovdje niko osim tebe ne pere i ne čisti”, dok je ovo
govorio, ironičnim glasom kroz smijeh koji je bio zarazan, počeše se smi-
jati i ostali njegovi pomagači. Pri tom mi se jako unio u lice, stiskajući me
rukom ispod desnog pazuha, a drugom za ključnu kost na ramenu. Dok
me snažno rukama stiskao na pomenuta mjesta, galamio je iz sve snage.
Svojim vikanjem i psovkama želio je privući pažnju komandira. Samou-
vjerenost i bezobrazluk pokazan u tim trenutcima od strane Ika, bili su
dovoljan razlog da procijenim kako iza ovog ponašanja stoji uprava zat-
vora. Planirali su da me maksimalno ponize. Iko je trebao efektnim udar-
cem baciti me na pod ćelije, dobro me išutirati nogama i kraj priče. Kada
sve bude gotovo, komandir bi uletio u ćeliju i navodno zaustavio tuču.
Ika bi prebacili u drugu ćeliju, a meni više ne bi bilo života od robijaša.
Poniženjima nikada ne bi bilo kraja. Udarao bi me kad ko hoće i kada mu
se prohtije.
Pritisak i stisak njegove desne ruke popusti na mom ramenu, proci-
jenih da planira udarac. Slobodnom rukom želio je pesnicom udariti me u
glavu. Nokautirati. Reagovao sam prvi i instinktivno iz sve snage mahinal-
no udario prema njemu. Začu se tup udarac propraćen karakterističnim
šumom tijela koje pada. Tup udarac Ikovog tijela od beton, zamijeni
tišina. Nije imao kad ni da vrisne. U ćeliji zavlada muk. Iznenađenje. Niko
nije ni riječi prozborio. Nisu očekivali ovakav kraj. Tišina koja zavlada
ćelijom nagna komandira da naglo otvori vrata i uleti u ćeliju. Prizor koji
je zatekao i reakcija koju pri tom napravi potvrdiše moje sumnje da se
radilo o dogovoru.
Poslije ovog slučaja strasti su se malo stišale. Odnos ostalih robijaša
sada je bio drukčiji, bili su puno oprezniji. ��
Čak se odlučiše i da me bo-
jkotuju. Prestaše da komuniciraju samnom. To mi je dobro došlo da se
malo odmorim i počnem pripremati svoju odbranu i način na koji ću se
braniti na sudu. U stvari, nisam se ja imao od čega braniti. Bio sam pot-
puno nevin. Kako ja tako i ostali iz grupe. Svima nama je bilo jasno da
je ovo montiran proces. Zato što sam znao da je sve montirano odlučih
da se na sudu ponašam drsko i odvažno. Znao sam da nam je kazna svi-
ma već unaprijed odmjerena. Tih dana zatvor je vrvio od advokata koje
je angažovala stranka. Išlo se na dogovore i smišljala strategija odbrane.
Roditelji su mi angažovali ličnog advokata, pošto su procijenili da mi na
taj način mogu najbolje pomoći. Za sve ovo vrijeme nisam imao ni jedan
kontakt sa njim. Očekivao sam da ću i ja uskoro imati posjetu. Nažalost,
do posjete mog advokata nije došlo. Prvu posjetu od strane porodice
iskoristio sam da zatražim posjetu advokata. Objasnio sam roditeljima
da moram imati susret sa advokatom kako bi razmotrili strategiju moje
odbrane. Rekao sam im da ostali uhapšeni članovi SDA imaju i po neko-
liko posjeta dnevno, jedino ja nemam nikakvih informacija niti posjeta.
Neizvjesnost u kojoj sam se tada nalazio, za razliku od ostalih koji su imali
informacije kod mene je izazivala dodatnu zabrinutost. Moja upornost
urodi plodom i moji odlučiše da mi pošalju advokata. Već sjutra dođe mi
advokat u posjetu. Kada sam od njega saznao na koji način planira da os-
misli moju odbranu prosto me doveo do ludila. Ono što sam procijenio
da treba biti način moje odbrane on je u potpunosti odbacivao i predlag-
ao mi da se branim na način na koji se on sam godinama branio i koji je
uvijek bio koristan po njega. Objasnio sam mu da je on sve to u pravu ali
da je ovaj slučaj totalno različit od njegovih slučajeva, i da moram braneći
sebe istovremeno braniti i narod kojem pripadam, a i ostale uhapšenike iz
moje grupe. Strogo sam mu zabranio da slučajno ne pokuša da me brani
na takav način i skrenuo pažnju da ću mu odmah na procesu oduzeti pra-
vo na moju odbranu. Razišli smo se a da nismo ništa dogovorili. Ja sam
već imao kompletnu strategiju svoje odbrane. Prioritet moje odbrane zas-
nivao se na odbrani časti i dostojanstva. Znao sam da moram sačuvati čast
i dostojanstvo naroda kojem pripadam, a onda moje porodice, te svoje i
svoga sina. Ali je tada imao samo devet mjeseci a i on se pominjao kako
u optužnici tako i po režimskim novinama. Tih dana na svojim ramenima
zaista sam nosio ogromni teret. Odbrana časti i dostojanstva najuzvišeniji
je princip života. Onaj ko sebe smatra čovjekom nikada ne trguje kada su
ovakve stvari u pitanju. Čast i dostojanstvo uvijek moraju prevagnuti. Tu
nema trgovine.
Šefket Brković, doista istinski intelektualac, rođeni Taslidžanin,
pokušava koliko je kadar da podigne moral ostalim iz grupe. Dugo ležanje
i neizvjesnost umorili su ljude. Strašni uslovi zatvorski ostavili su tragove
na pojedincima, koji su zbog tako loših uvjeta robijanja zapali u depresiju.
Čestim posjetama advokati pokušavaju nešto uraditi, ali stanje je dosta
teško i neizvjesnost ogromna. Neizvjesnost je ta koja lomi ljude. Ipak se
nekako organizujemo i na razno-razne načine komuniciramo između sebe
kako bismo jedni drugima ulili samopouzdanje. Čini mi se da se u dobroj
mjeri uspjelo u tome. Dosadni i sumorni dani su se pretvorili u aktivno i
grozničavo razmišljanje i iščekivanje. Svako od nas daje određeni učinak
174 Ibrahim Čikić
u okviru svojih mogućnosti. Solidarnost je tih dana bila zaista istinska.

U globalu je bilo tako, mada je i dalje bilo onih koji su bili skeptici i jako
preplašeni za svoju sudbinu. Strah je takvog karaktera da ne postoji ni je-
dan jedini čovjek u cijeloj povijesti ljudske civilizacije počevši od onih
koji su prošli pa sa nama koji ćemo im se pridružiti i zaključno sa onima
koji će poslije nas doći, a da nema pri sebi straha i da se ne može uplašiti.
Vrste straha su različite, zavise od vrste i karaktera čovjeka. Od vrste
materije i sklonosti čovjeka zavisi i vrsta straha. Kakav će strah biti kod
određenog čovjeka u dobroj mjeri zavisi i od njegovih ličnih ubjeđenja i
vjerovanja. Onaj koji zna za Gospodara i koji se istinski osvjedočio u Nje-
govo postojanje posjeduje samo jednu vrstu straha pri sebi. Takav čovjek
drhti od straha kao palmin list na pustinjskom povjetarcu. I to je istina!
Zaista drhti! Samo što se ne raspadne od straha! Ali samo od jedne vrste
straha, straha pred Jedinim Gospodarom Veličanstvenim. To je jedina vr-
sta straha koji posjeduje takva osoba. Ostali strahovi za takve su nepozna-
nica. Čak se ne mogu čudom načuditi onima koji imaju pri sebi hiljade
strahova. Te plaši se ovoga te onoga, te da nije ovog, ja bih ovako, te da
je bilo tako ja bih tako, itd i tome sl. Samoobmana zbog ličnog komfora.
Davno je rečeno: “Boj se ovna, boj se g...!”
Bolje je živjeti dan kao lav nego sto godina kao zec. Gdje god šušne
zecu su pune gaće, a sve nade polaže samo u bjekstvo. Bježi dok se ne umori
ili do momenta dok ga gonič ne stigne. Skonča isto kao da nije ni bježao.
Zavaravanje da može pobjeći samo mu uliva prividne nade. Odbrana i sa-
moodbrana daju šansu da preživiš. Otpor svim raspoloživim sredstvima
do posljednjeg atoma snage. Nema predaje bez borbe. Zar i plemeniti Po-
slanik Islama ne upozorava: “Nije od naših onaj koji dopadne ropstva bez
teških rana!” Zato je lav car životinja. Živi dostojanstveno i suvereno vlada
džunglom. Ali kada su velika stradanja, lavovi stradaju prvi. Postoji razlika
između smrti lava i zeca. Onako kako se razlikuju naši životi, postoje razlike
i u vrstama smrti. Različitosti su nužne i one postoje, čak i poslije smrti.
Besmrtnost ili ništavilo, izbor je naš.
IŠČEKIVANJE
Iko kroz par dana izađe van, ali prije nego što ode na najljepši način
se pozdravi sa mnom, izrazivši želju da se nekada vidimo i na slobodi. Ni-
kada se više nismo vidjeli. Da je dobro zapamtio udarac i da je sve vrijeme
vrebao priliku da mi se osveti jasno se vidjelo i na posljednjem suđenju.
Bio je svjedok mojim tužiteljima, upravniku i komandirima. Ročište je
održano 7-og juna 2011-te godine. Taksista Ilija-Iko Rajković iz Plava, tog
dana na sudu izjavi: “Čikić se sve vrijeme boravka u ćeliji folirao da ne
vidi. Odličan foler i glumac! Vrlo opasan.” Eto Ilija-Iko Rajković, punih
sedamnaest godina čeka i pamti. Ne zaboravlja. Strpljivo čeka priliku da
napadne. Ne smije fizički, strah ga, ali smije na sudu. Sude mi u odsustvu,
zato je i svjedočio. Siguran sam kada se odlučim pojaviti na sudu, da neće
smijeti doći. Zato što laže, a pamti kako ja dobro udaram.
Nekako isti dan ili dan poslije, umjesto njega dođe jedan Bjelopoljac
kojeg sam jako dobro poznavao i sa kojim sam bio prijatelj dok sam bio
na slobodi. Zvao se Kljuno. Prve dane od njegovog dolaska u moju ćeliju
iskoristih da se upoznam sa događajima koji su se desili u gradu dok sam
ja bio u zatvoru. Njega politika nije interesovala i on se nije mnogo ra-
zumio u nju. Ali, sam zahvaljujući njemu saznao gdje se nalaze određeni
moji drugovi i prijatelji sa kojima sam se nekada istinski družio i prijate-
ljevao. Tih dana nisam imao nekih većih problema sa robijašima u mojoj
ćeliji. Strasti su opale, a sa njima i tenzije. U zatvoru nikada nisi siguran.
Život je pun iznenađenja, čak i na slobodi. Negdje peti ili šesti dan po
dolasku Kljuno mi za vrijeme šetnje reče da bi dobro bilo da se na sudu
branim šutnjom i da puno ne pričam. Na moje pitanje zašto, odgovori:
Podigla se velika frka povodom tvog hapšenja. Mnogi su bili iznena-
đeni i nisu mogli vjerovati da si ti, takav kakvim su te predstavili na TV-u
i štampi. Mnogi su i povjerovali. Mi koji te dobro poznajemo i znamo za
tvoje probleme sa očima, od muke smo se smijali. Fric snajperista, pa to se
graniči sa fantastikom. Ali koliko sam ja čuo, priča se da ako budeš dobar
na suđenju, sa suđenja će te pustiti kući. Ja ti to kažem onako drugarski. Ti
kako hoćeš. Nemoj puno pričati, moj ti je savjet. Važno je da iskočiš vani.”
176 Ibrahim Čikić
“Hvala ti, Kljuno, na svemu. Lijepo je to od tebe. Ti si sa slobode i

znaš više od mene. Ali da ti kažem nešto ako si spreman da me saslušaš?”
Unaprijed sam znao da jeste i da jedva čeka da čuje šta ja mislim o svemu.
“Reći ću ti ovo: Znam da ti se to što čuješ neće dopasti i tebi će to izgle-
dati čudno. Ali slušaj! Poslije svega ovoga što sam prošao i pretrpio za ovih
osam i više mjeseci i svega onog što sam doživio za vrijeme torture u Foči,
kada bih se ponio onako kako me ti savjetuješ sebe više nikada ne bih sma-
trao čovjekom. Znam da ti to drukčije gledaš, nešto slično kao moj advokat,
u stilu važno je samo da izađeš na slobodu. To je sa tvog aspekta normalno
razmišljanje. Ali oprostiti i halaliti sve ovo što sam preživio, a još i ovakva
oštećenja vida i na onako slabim očima, ne daju mi moralno pravo da tako
razmišljam. Svako jutro kada ustanem i otvorim oko, u meni ubija svaku
pomisao na kompromis. Ne znaš ti moj dobri Kljuno šta znače oči i očinji
vid. Mnogo zla i jada ja sam preživio ovih mjeseci. Nemam ja više prava da
se tako ponašam. Moj slučaj i moja sudbina nije više samo moja. Radi se o
sudbini moje porodice, supruge, sina, roditelja, sestre, braće, rodbine, ma
časti i dostojanstva kompletnog bošnjačkog naroda moj Kljuno. Šta više oči
svih onih koji su osjetili zulum i nepravdu ovog režima, ma koje vjere bili,
gledaju u mene. Isčekuju kako ću se na sudu ja ponijeti. Hoću li saviti kičmu
i moliti za milost. Znaju za mene da sam vjernik, a znaju isto tako da nisam
kriv. Kad bih se tako ponio, ubio bih im i ono malo nade što polažu u mene.
Očekuju od mene da pokažem hrabrost i javno saopštim istinu. Kroz moje
svjedočenje i njima će biti lakše. Ako bih ne daj Bože čučnuo, kod svakog
onog koji bi poslije mog takvog ponašanja na sudu izgubio nadu u ideal, ja
bih bio odgovoran i saučesnik u tom njegovom razočarenju. Neću, Kljuno,
kad bi me glave koštalo. Prekasno je da se mirimo. Nikada dok ne umrem
neću se pomiriti sa njima. A ni poslije smrti. Mi smo za vijek vjekova odvo-
jeni, iako ćemo morati živjeti skupa u istom gradu, državi. Oni su zlikovci a
ja sam čovjek. Zapamti i ovo što ću ti reći: Neću dodati ni jednu jedinu riječ
više od onoga što je doista bilo i što su mi sve radili i uradili za ovo vrijeme,
ali mogu mirno spavati, mnoge radnje i torture nikada nikom neću kazati i
to ću odnijeti sa sobom u mezar.”
Kljuno je nešto razumio a nešto nije od svega ovoga što sam mu re-
kao, ne zbog toga što nije inteligentan, naprotiv, ali on nikada nije imao
ovakvu ili sličnu situaciju u svom životu, iako je imao buran život. Tih
dana, baš pred sami početak suđenja uhapsiše i dovedoše momčinu Se-
lima Bećirovića. Pamte bjelopoljci kako se poslije tog slučaja Zoran kao
šerif iz trećerazrednih kaubojskih filmova šepurio i hvalisao gradom kako
je “sveza” Selima!
Kakva je to hrabrost bila uz pomoć kordona najelitnijih crnogorskih spe-

cijalaca svezati momčinu kakav je bio goloruki i dobroćudni Selim, a oni do
zuba naoružani? Zoran je sve to gledao sa bezbijedne udaljenosti. Sa Selimom
sam prije hapšenja imao srdačan odnos i bili smo prijatelji. Prilikom prvog sus-
reta Selim se srdačno izljubi samnom, dugo smo pričali o svemu. Samo poslije
par dana boravka u mojoj ćeliji, Selim pokaza određenu dozu distance, što kod
mene izazva čuđenje. Vrebao sam priliku da pitam za razlog distance. Slutio
sam, ali nisam želio prejudicirati. Kada sam nasamo prilikom kupanja uspio da
ga pitam za razlog takvog ponašanja, kratko je odgovorio:
“Prijete mi, brate, nastavim li lijepo s tobom, da će moj slučaj pov-
ezati sa tvojim i da mogu dobiti masu robije. Ti znaš gdje je moje srce.
Pogano vrijeme, moj brate!”
Kasnije, kada sam izašao na slobodu i kada sam se vidio sa njim, ni-
kada nisam razgovarao o tom slučaju. Od zajedničkih prijatelja često sam
mogao čuti kako je Selim imao običaj reći kako u životu nije vidio luđeg i
hrabrijeg čovjeka od mene. Ipak to je samo njegovo mišljenje.
Tih dana se skoro svakodnevno punila ćelija br. 7. Dovedoše i tadašnjeg
direktora jedne crnogorske banke, pravo u moju ćeliju. Prije dovođenja
u zatvor držali su ga nekoliko sati u ćeliji koja se nalazi u zgradi MUP-a.
Nekadašnji lokalni moćnik i silnik prošlog komunističkog režima, a bogme
se bio dobro uklopio i u ovaj, kada je pokušao da obavi radnju koju je naučio
raditi za vrijeme komunista, misleći da će mu to i kod Momira i Mila proći,
grdno se prevario. Dobio je desetak dana robije u istražnom zatvoru. Direk-
tor “Montenegro Banke” u istražnom zatvoru, kako je to uopšte moguće.
Navikao na ugodan život i bahat nastup spram ljudi, a sada robijaš. Poz-
icija na kojoj se godinama nalazio od njega je napravila lokalnog moćnika.
Ostavši bez pozicije sile koju je u ograničenom obliku imao, našavši se u
ovim okolnostima bio je potpuno skrhan i na ivici nervnog sloma. Kako je
sâm tih dana govorio dok je bio sa mnom u zatvoru, niko ga nije ni jednom
udario. Verbalno su mu prijetili i držali par sati u pritvornoj ćeliju. Dovoljan
razlog da plače kao malo dijete. Njegov prezimenjak generalni sekretar SDA
za C. Goru, profesor Rasim Šahman, hrabrio bi ga da izdrži tih desetak dana
“mučne i teške” robije tješeći ga, a istovremeno se podsmjehujući njegovoj
slabosti. Dok je bio uhapšen tih desetak dana, ni jednom nije izašao na krug
u šetnju, bojeći se da ga neko od prijatelja ne vidi u tom izdanju, izgledalo bi
kao izdaja, da su ga vidjeli u ovom žalosnom stanju.
Jata golubova i svraka su često slijetala u zatvorski krug. Kada bi ptice
slijetale znali smo sa nevjerovatnom preciznošću da dolaze novi robijaši.
Isto tako kada bi letjele preko zidina zatvorskog zida znali smo da neko
178 Ibrahim Čikić
iskače vani. Ali, do ove prilike takve pojave bi se dešavale uglavnom sa neko-
liko ptica. Ovoga puta slijetilo je čitavo jato. I zaista posljednji dani mjeseca
septembra i prvi dani oktobra bili su toliko berićetni što se tiče dovođenja
novih robijaša da je jedno vrijeme bilo čak trinaest robijaša u mojoj ćeliji.
Ćelija je bila puna kreveta, tako da smo jedva uspijevali stajati. U tom pe-
riodu dovedoše nam i jednog od organizatora štrajka u spuškom zatvoru.
Zvao se Rade, a nekoliko dana držaše ga vezanog lancima u ćeliji u donjem
dijelu zatvora. Zbog takvog odnosa komandira i uprave prema njemu zaradi
simpatije skoro svih robijaša. Odveza ga poslije nekoliko dana Milko, nakon
što dobi od njega obećanje da neće praviti probleme zatvorskom osoblju, te
garancije da će biti miran. Iz samice ga prebaciše pravo u moju ćeliju. Selim i
direktor poslije njegovog dolaska brzo izađoše van a meni ostade da sa njim
silom prilika dijelim životni prostor. Nije bilo nimalo lahko, ali sam nekako,
uz Božiju pomoć, i to pregurao. Tih dana doista nije bilo dosadno i stalno se
nešto novo događalo. Nema veće poslastice za robijaše od dana kada jedni
iskaču a drugi uskaču u njihovo okruženje. Iste face koje ostaju dugo skupa,
čak i kada su prijateljski naklonjeni jedni drugima, često posljednje dane
zajedničkog boravka završe svađom i tučom. Monotonija se mora nekako
razbijati, a svako to radi u sklopu svojih mogućnosti. Zatvorenici nemaju
puno izbora. Jako su ograničeni, pogotovu dok se nalaze u istražnom zatvo-
ru, ali utjeha uvijek postoji jer je i sami svijet velika tamnica.
BUBREGE ĆU TI ODVALITI
Suđenje je bilo zakazano za 26. oktobar. U tom mjesecu imali smo

posjetu predsjednika Višeg suda iz Bijelog Polja i upravnika zatvora iz
Spuža gospodina Željka Šturanovića. Tih dana vladalo je veliko intere-
sovanje kako domaće, tako i međunarodne javnosti. Kako ambasadora
određenih demokratskih zemalja akreditiranih u Beogradu, tako i među-
narodnih humanitarnih organizacija. Željeli su da nas posjete u zatvoru
i tražili načina kako da prisustvuju našem suđenju. Nažalost, mi smo dr-
žani u totalnoj izolaciji i niko nije uspio dobiti dozvolu od pravosudnih
organa da nas posjeti. Uzalud su bili pokušaji ambasade SAD, Kraljevine
Švedske… da preko diplomatskih i ostalih kanala dobiju dozvolu da ma-
kar zbog specifičnosti i prirode bolesti iz humanitarnih razloga obiđu bar
mene. Zbog pomenutih zabrana, a radi obmane međunarodne i domaće
javnosti uslijedila je medjisko propagandna posjeta Željka Šturanovića i
Vuka Golubovića. Dakle, mogli su nas posjećivati samo oni koji su nas
i hapsili. Informaciju o ovoj posjeti dobili smo od komandira nekoliko
dana ranije, kako bi mogli preduzeti radnje čišćenja ćelija i zatvorskog
kruga. Sa njima dvojicom išla je i kompletna uprava našeg zatvora u prat-
nji nekoliko komandira. Posjetili su svakog od robijaša koji je tada bio
u zatvoru, tako dođe red i na našu ćeliju. Uđoše i pozdraviše se sa nama
i održaše kratke prigodne govore. Pošto je ova posjeta uslijedila poslije
organizovanja štrajka robijaša u spuškom kazamatu, Šturanović nas pozva
da slobodno iznesemo svoje zahtjeve i potrebe, kako bi on uz dogovor sa
pravosudnim organima izvršio procjenu istih, te eventualno izašli u susret
opravdanim našim zahtjevima i potrebama. Svaki od nas iskoristi priliku
da kaže nešto što mu je u tom trenutku, po njegovom mišljenju bilo uskra-
ćeno, a zašto je mislio da po zakonu ima pravo na to. Kad dođe red na
mene, obratih se onima koji su direktno odlučivali o uslovima pod kojim
treba da nas oni koji su njima podređeni drže u zatvoru.
“Gospodo, ja sam Čikić Ibrahim, stoprocentni invalid sa izuzetno ni-
skim vizusom vida. Vjerovatno vam je dobro poznat moj slučaj. Mislim da,
pošto ja nisam u mogućnosti da čitam, imam pravo da posjedujem tranzi-
180 Ibrahim Čikić
stor ili bar vokmen kako bih nadoknadio i prevazišao postojeći hendikep,
kojem su u dobroj mjeri kumovali oni koji su me riješili uhapsiti i oni koji
su sve to proveli u djelo. Od vas ne tražim nikakvu milostinju, samo ono što
mi po svim zakonima u svim civilizovanim zemljama svijeta apsolutno pri-
pada. Uslovi moje robije i onih koji imaju vid mnogo se razlikuju u svakom
pogledu. Kako bi ste me mogli shvatiti i razumjeti šta vam govorim, molim
vas zažmirite makar na par sekundi i pokušajte tako napraviti samo nekoliko
koraka. Kako teško provodim dane i sate zbog nemogućnosti čitanja bilo
koje štampe i literature procijenite sami. Mislim da je moj zahtjev u potpu-
nosti opravdan i da sada na licu mjesta možete udovoljiti istom. Tama koja
vlada u ćeliji zadaje mi strašne probleme i jako utiče na dalje propadanje
mog preostalog vida na ovom povrijeđenom i elektrošokovima sprženom
desnom oku, dok je lijevo zahvatila potpuna atrofija. Tražim i da mi se omo-
gući liječenje u bjelopoljskoj bolnici, prije i tokom suđenja, kako bih u ko-
liko-toliko normalnoj situaciji bio sposoban da učestvujem i pratim njegov
tok i proces. Mislim da ćete me razumjeti i udovoljiti mojim zahtjevima,
koji su mi zakonom zagarantovani a uskraćen sam, po mom mišljenju, za
iste.” Tim riječima završih svoje izlaganje.
Riječ uze upravnik Šturanović, trudeći se da pri govoru ostavi utisak
ljutnje i neviđene grubosti:
“Slušaj me dobro, Čikiću! Ti si taj koji zadaje probleme ovim ovdje
ljudima i koji stalno izvolijeva i traži neka prava i izmišlja neke pritužbe.
Ovdje ti je kao kod kuće kako će ti biti ako dođeš kod mene u Spuž! Da
nećeš slučajno da ti dam i televizor, radio, muziku uživo, hotel...? Medi-
cinsku sestru, a? Bez života ću te ostaviti dođeš li meni, vjeruj mi! Prokli-
njat ćeš dan kad te je majka rodila i kad si je prvi put ujeo za sisu, vjeruj
mi! Riječ ti daje lično Šturanović! Komandiri će trupački sa obje noge
ulijetati u tebe i tvoje slabine, budi siguran! Sa životom ću te rastaviti.
Zapamtit ćeš ti dan kad si ušao u SDA! Vidimo se u Spuž!” I ne sačekavši
moj odgovor, smijući se kako on tako i kompletna svita koja je bila sa njim
u posjeti, bijesno izađe van i ode u sljedeću ćeliju.
Već sutradan poslije ovog slučaja, posjetu i inspekciju moje ćelije, a po
nalogu sudskih vlasti, izvrši dr. Karišik. Prije nego je on ušao u moju ćeliju
komandir nas izvede vani na krug za šetnju. Nismo znali razlog vanrednog
izlaska iz ćelije. Rade mi reče da je sa upravnikom još jedan čovjek kog on
ne poznaje. Prošli su pored nas, a da se nisu ni pozdravili sa nama. Doktor
i humanista mirno prolazi pored svog dugogodišnjeg pacijenta. Zna da ga
pacijent ne može vidjeta, zato ga i ne pozdravlja. Vjerovatno misli da će mi
na taj način najbolje pomoći. U izvještaju koji je dostavio sudu poslije po-
sjete između ostalog je stajalo da su uslovi u ćeliji odlični, a da za bolničkim

liječenjem nema opravdanog razloga. Najbolje mjesto za mene je upravo
zatvor, radi bezbjednosti SRJ i njenih građana. O kakvom čovjeku i huma-
nisti je riječ najbolje se može vidjeti iz tužbe dr. Karišika koju je podnio
protiv mene i “Vijesti” u kojoj traži 15 000 eura za navodne duševne boli
jer nisam kao i ostali uhapšenici zaboravio zločin. Zato što sam se usudio
sjećati i opisati muke kroz koje sam ni kriv ni dužan prošao treba me kazniti.
Naučili da biju i mlate Bošnjake, a da mi šutimo, kao da se ništa nije desilo.
Danas biju, a sutra miluju. A mi šutimo. Nema šutanja o zločinu. O zločinu
se mora pisati i govoriti. Da se ne zaboravi. Kako se više nikada ne bi po-
novio genocid nad Bošnjacima. Pamtite zločine i pišite o njima gospodo
Bošnjaci. Zaborav je teži od zločina, mislite na svoju djecu.
Kako se primicao datum početka suđenja, i DB poslije radnog vreme-
na poče izvoditi određene ljude iz ćelija na nekakve tajne i konspirativne
razgovore. Oni koji bi bili izvedeni, kada bi se vratili ponovo u svoje ćelije
(tada smo svi mi bili u posebnim ćelijama, razdvojeni) uglavnom bi pre-
stajali da se oglašavaju preko takozvanih špijunki na vratima koje su bile u
obliku kruga. Čim sam čuo za ovu pojavu (proširila se među nama brzinom
munje), obratio sam se komandiru da mi hitno zakaže dolazak advokata.
Rekao sam, ukoliko ne udovolji mom zahtjevu, da ću se isjeći na prozorsko
staklo po cijelom tijelu, tako da će biti prinuđeni da me odvedu u bolnicu a
tamo ću nekom od osoblja saopštiti razloge mog samopovređivanja.
Komandir je ozbiljno shvatio moju prijetnju, a pošto je suđenje bilo zaka-
zano za sedmicu dana, ne želeći da reskiraju i razmišljaju o mom eventualnom
samopovrjeđivanju sljedećeg dana imao sam posjetu advokata. Obavijestih ga
o čemu se radi i rekoh mu da alarmira sve one koji su zainteresovani za moj
slučaj jer prijeti opasnost da me ponovo povedu na mučenje. Tada sam mislio
da se radi o mučenju. Moj advokat je već bio upoznat sa tom pojavom. Oba-
vijesti me da je već reagovao, odmah nakon što su prvog poveli na razgovore.
Išao je kod predsjednika suda i skrenuo mu pažnju, da ukoliko slučajno mene
izvedu, neće ostati ni jedne institucije koja se bavi ovim slučajem, a da je on
neće obavijestiti i da će na suđenju otvoreno progovoriti o toj pojavi. Meni
je tom prilikom dao savjet, da ukoliko bi slučajno došli po mene, poslije rad-
nog vremena, da se isječem o prozorsko staklo po cijelom tijelu. “Isjeći se po
čitavom tijelu staklom, nemoj se žaliti! Bolje ti je da se isječeš, nego da te oni
izvedu da potpišeš ugovor o saradnji sa njima. Radi toga vas i izvode. Moraš se
povrijediti što više, tako da te moraju voditi na previjanje kako ne bi iskrvario.
Tako će se saznati za tvoj slučaj, to je jedini način da se zaštitiš, govorim ti ko
mom bratu, vjeruj mi!” Ovim riječima moj advokat završi posjetu sa mnom.
182 Ibrahim Čikić
Naš razgovor su dobro čuli i komandiri. Nije tražio da oni napuste prostoriju,
namjerno je želio da i oni čuju ove njegove riječi. Zahvalan sam mu na ovom
savjetu do groba. Mislim da je ovo najbolji potez koji je uradio tokom moje
odbrane. Sada 2011-te godine šutnja ostalih uhapšenih povodom tužbi koje
protiv mene podigoše 11 pripadnika represivnog dijela državnog aparata, do-
voljno govori sama po sebi. Ova pojava izvođenja je dobro poznata i znaju se
imena onih koji su izvođeni i to postoji u sudskim spisima. Navedeni su i razlo-
zi takvih izvođenja i također su zapisnički konstatovani tokom procesa. Poslije
reakcije koju je napravio moj advokat po pitanju mene kao njegovog klijenta,
nikada nisam imao spomenutih problema i mogao sam mirno spavati.
Tih dana imao sam i potpunu kontrolu robijaša koji su bili sa
mnom u ćeliji, tako da sam mogao na miru izvršiti posljednje pripreme
za predstojeći proces. Psihički sam se dobro osjećao, bio sam pun revol-
ta i jedva sam čekao da počne proces, kako bih iz sebe istresao sve ono
što sam mjesecima morao trpati u sebe. Gospodar mi je podario snagu i
bistar um baš sada kad su mi najviše i bili potrebni. Tih dana se i sa mo-
jih usana oglasi pjesma, i to ona: “Oj Sandžaku, mjesto moje drago”, i
“Zaplakala šećer Đula, Osman-paše vjerna ljuba”. U početku je pjevan-
je koje sam izvodio smetalo samo komandirima, tako da bi uvijek moju
pjesmu propratili riječima koje bi upućivali sa karaule: “Čikiću, na sud
to zapjevaj, na sud, pa ćeš dobiti nagradu! Prekini, da ti ja ne bih dola-
zio tamo!” Ove pjesme koje sam pjevao najviše su smetale Marjanoviću,
Veličkoviću, Šukoviću i Petroviću. Na ove njihove riječi i prijetnje ja bih
bezvoljno odgovarao:
“Bujrum, komandire, bilo me je pedeset četnika pa me nije moglo
izbiti! Bujrum i ti pa budi pedeset i prvi. Nikada me ti sam ne mo’š izbiti
k’o njih toliko!” ��
Te prijetnje uglavnom su bile verbalnog karaktera i nika-
da nisu pokušali da ih u praksi ostvare. To je sve bilo u sklopu psihološkog
ratovanja.
Kasnije će se pobuniti i Rade organizator štrajka iz spuškog zatvora,
koji je sahat bio Srbin a drugi Crnogorac. Davno je otišao na robiju, još za
vrijeme one stare Titove Jugoslavije, tako da se nikako nije mogao uklo-
piti u trenutna zbivanja koja su zadesila ove naše prostore. U njemu se
lomilo ono što je naučio prije nego je dospio u zatvor, kada je i u samom
Beogradu bilo jako teško naći pravog Srbina, jer se većina stanovnika glav-
nog grada tadašnje nam drage domovine izjašnjavala i hvalila crnogorskim
porijeklom. Sada je došlo neko čudno vrijeme. Odjednom, preko noći svi
su postali Srbi. Pa još on boravio tolike godine u istražnom zatvoru (skoro
deset godina). Čitajući tadašnju štampu, koja je veličala srpstvo i četništvo
i govorila o ugroženosti srpstva interplanetarnih razmjera, dovelo ga je u

stanje konfuzije rečeno bokserskim žargonom, nokdauna. Tako da nije
znao ni gdje je ni šta je, niti kojem carstvu da se prikloni. Rođen na sjeveru
Crne Gore, a odrastao i živio na Cetinju, doista nije mu bilo lahko sve to
svariti. Odlučio se za najblažu varijantu. Do podne Crnogorac, a poslije Sr-
bin. Zvao se Rade, bio je visok i krupan. Imao je sto pet kila mišića, kako je
govorio za samog sebe. Radio bi po nekoliko hiljada sklekova dnevno. Sami
mišić i snaga. Brijao se po glavi svake sedmice, tako da je bio potpuno ćelav.
Hod mu je bio nadmen i mangupski. Naučio je da ga robijaši bez pogovora
slušaju. Nije imao prilike da mu se neko otvoreno suprotstavi. Jedan takav
pokušaj, dok je bio na slobodi, jadnik koji je to pokušao platio je glavom.
Vladao je uz pomoć nekih drugova dugo spuškim zatvorom. Čak i koman-
diri su zazirali od njega. Imao bi običaj da izađe prvi u šetnju i da šeta satima
po krugu, a da ga niko ne bi ometao pri tome, niti pokušao da ga vrati nazad
u ćeliju. Sam bi se vraćao kad bi mu dosadilo da se vrti po krugu. Njemu
zasmeta moja pjesma. Za mnoge je život samo zabava i igra, zato im i smeta
tuđi odlomak.
184 Ibrahim Čikić
LOBANJU ĆU TI OTVORITI
Prvih nekoliko dana izvanredno sam se slagao s njim. Čak sam mu

bio i simpatičan, kao i on meni. Uglavnom
��
je jeo sa mnom i od mene je uzi-
mao hranu. Skupa bismo šetali po krugu, družili se i zezali. Poznavali smo
iste mangupe koji su tada bili aktuelni. Često bi mijenjao raspoloženje,
tako da bi iz smijeha i normalnog razgovora prelazio u agresivnost i posta-
jao jako razdražljiv. Naučio je da mu se robijaši pokoravaju i da ga slijepo
slušaju. Čak se i jadni čiča, iako je bio teško pokretan, trudio da mu se
stavi u službu i da mu se nađe pri ruci. Nije to on od njega tražio, ali ljudi
vole tako trčati oko onih za koje misle da im mogu nešto pomoći.
Ostala su još samo tri dana do početka suđenja. Vrijeme sam ubijao
pjevajući. Pokušavao sam na taj način relaksirati sebe, a mislio sam i ostale
robijaše. Želio sam stvoriti pozitivnu energiju. Razmišljao samo o dobru
i nadao se samo dobru. Pjevam već nekoliko dana. Nisam imao nikakvih
problema zbog pjesme sa robijašima. Istina komandiri su često reagovali,
ali samo verbalno. I toga dana nije bilo nikakvih problema sve do ručka.
Čak me i Rade često znao podržati i zapjevati skupa samnom. Tako je bilo
i toga dana, skoro cijelo jutro pratio me hrapavim glasom. A onda poslije
ručka sasvim iznenada reče:
“Slušaj, Ibraga, ne mo’š više pjevati te pjesme u mojoj ćeliji! Znaš,
sjutra kad izađeš iz zatvora možeš se ‘faliti kako si u mojoj ćeliji pjeva’ te
vaše pjesme. A ja sam u koreti već deset godina. Ja ne pjevam nit’ dam da
se u mojoj ćeliji pjeva. Je l’ jasno, Ibraga?”
Iznenađen ovakvom reakcijom odgovorih mu istim tonom i mjerom:
“Slušaj i ti mene Rade! Ovo nije tvoja, već moja ćelija. Ti si došao
kod mene, a ne ja kod trebe. Ja sam te ljudski dočekao i dijelio zalogaj
hrane sa tobom. Ja ne umijem da pjevam druge do ove pjesme, njih sam
od baba naučio. Ni on ne zna pjevati druge. A što se tiče tvog brata koji je
poginuo, primi moje iskreno saučešće. Doista mi je žao.” Ovim razgovo-
rom završismo kratku prepirku i svaki od nas ode na svoj krevet. Ništa nije
nagovještavalo svađu. Ja poslije ove prepirke otpjevah još koju pjesmu i
sve se završi bez dalje rasprave. Ostali robijaši ovu prepirku iskoristiše
186 Ibrahim Čikić
tako što posjedaše oko njega nešto mu šapućući. To su bili oni sa kojima
sam ja imao nekoliko žučnih rasprava. Vidjeli su dobru priliku da mi se
preko Rada osvete. Računao sam na njegov mangupluk i nisam pridavao
pažnju tim šaputanjima. ��
Dugo su mu nešto šaputali i pričali, a onda izne-
nada Rade zaurla i okrenu se prema meni:
“Slušaj me dobro! Lobanju ću ti otvoriti samo li još jednom pokušaš
zapjevat’ bilo koju pjesmu! U ovoj ćeliji više nema pjesme! Rade je tako
reka’! Je l’ jasno, Ibraga?”
“Nije, Rade, ništa mi nije jasno. Kakvu lobanju i kome lobanju? Šta
otvoriti? Kako?” upitah ga sasvim mirno i pribrano, iako sam dobro znao
šta misli i šta mi je htio reći.
“Tvoju, tako ću te tresnuti da ću ti lobanju otvoriti. Samo li pisneš
još jednu. A i put ću ti po ćeliji, kuda se možeš kretati, ja odrediti. To su
neka pravila ponašanja iz Spuža i odsad važe i ovdje. Primjenjivat će se na
neposlušne, takve kao ti!” reče mi ljutito Rade.
Vidno uzbuđen i potresen, dok mi je krv udarala u sljepoočnice, od-
govorih ljutitim glasom Radu: “Slušaj me dobro, Rade, ako misliš da mi
otvaraš lobanju, otvori je totalno, potpuno. Nemoj da me ostaviš živa ako
to namjeravaš i pokušaš uraditi. Preživim li to tvoje otvaranje, ja ti sigurno
garantujem da ti moje nećeš preživjeti. Budi siguran! Izvoli!”
Živeći u zatvoru skoro deset godina, nenaviknut da mu neko pru-
ži otpor i da mu se pokuša suprotstaviti, osta bez teksta na ove moje ri-
ječi. Družina koja je bila sa njim na krevetu osta zapanjena. Istog trena
ja ponovo zapjevah iz sveg glasa: “Oj Sandžaku, mjesto moje drago…”
Niko i ne pokuša da me spriječi dok sam pjevao, niti iko progovori bilo
kakvu riječ. Tada sam spavao na krevetu koji je bio odmah do peći a on
je bio na suprotnoj strani od mene, odmah do ulaznih vrata u ćeliju, i
kao novopridošli imao je najgori položaj kreveta u ćeliji. Odmah poslije
ove rasprave ja se prebacih na krevet koji je bio iznad mene, tj. na sprat.
Naoružah se jednom povećom bukovom cjepanicom i čvrsto stegoh u
ruci kašiku čiju sam dršku u dokonluku tako bio izoštrio o beton ćelije da
je mogla brijati. To je imao skoro svaki robijaš. Uglavnom smo za takve
prilike koristili pribor koji bi nam došao od kuće sa hranom i to smo mo-
rali kriti od komandira, jer pronalazak takve naprave obavezno je vodio u
jednomjesečno bacanje u ćeliju samicu na prvom spratu zatvora. Od tog
trenutka pa nadalje znao sam da nema više spavanja i da moram biti jako
oprezan. U zatvoru i kada su najnormalniji, uslovi robijanja, nikada ne
smiješ zaspati čvrstim snom. Uvijek moraš biti polubudan i spreman da
reaguješ, na svaki šum posebno tokom noći. Ta lekcija se obavezno mora
naučiti odmah po dolasku u zatvor. Onaj ko preskoči tu obaveznu lekciju

skupo je može platiti. To sam Bogu hvala naučio još dok sam bio sa onim
četnikom prvih dana boravka u zatvoru. Ni Rade od tog trenutka nije bio
miran i spokojan kao ranije i na njemu se mogla primijetiti nervoza i sigur-
no mu nije bilo svejedno. To mi je kasnije na slobodi, kada smo se pukim
slučajem sreli, i lično priznao. Tu večer smo obojica, iako smo ležali u kre-
vetu, ostali budni tokom cijele noći. Namjernim kašljucanjem provjerava-
li smo jedan drugoga. Niti je Rade napadao, a niti sam ja pokušavao napa-
sti. Ovo je bio rat živaca. Psihološki način ratovanja. On radi ostalih nije
smio popustiti ni jedan milimetar, a moje popuštanje značilo bi moju to-
talnu propast i nemogućnost daljeg boravka u ovoj ćeliji. Čučnem li sada
tada bi se moj život pretvorio u pravi pakao. Na mene bi mogao udarati i
zagorčavati mi dane bilo koji od robijaša. Dolazak jutarnje smjene i novog
dana dobro je došao kako meni tako i Radu. Iskreno smo se radovali osvi-
tu novog jutra. Dan smo proveli također u nadmudrivanju i provjeravanju
budnosti. Tako je bilo i druge noći. Obojica smo ostali budni, dok su oni
koji su ga nagovorili na ovo mirno spavali. Čudio sam se Radovoj naivno-
sti. Mangup vrlo opasan, a papci ga koriste u svoje svrhe.
Odlučih da iskoristim prvu povoljnu priliku koja mi se pruži nared-
nog dana i prekinem ovu mučnu situaciju. Ne smijem sebi dozvoliti da
Rade nesvjesno bude u službi ovih podlih ljudi. Moram da olakšam i sebi
i njemu. Mudrošću moram pobijediti protivnike. Ne smijem im pružiti to
zadovoljstvo da sa Radom uđem u belaj. Jedan iznenadni udarac i ja sam
gotov. Potpuno sljepilo. Kada smo ujutro izašli na šetnju po zatvorskom
krugu, u prolazu pored njega upitah ga kroz smiješak:
“Spava li ti se, Rade?”
“Spava, a tebi?” istim glasom upita me Rade.
Sljedeći krug iskoristih da mu u prolazu kažem kako je bolje da olak-
šamo jedan drugom robiju nego što se ovako ponašamo i otežavamo je-
dan drugom zatvorske dane. Za divno čudo Rade se složi sa mnom da
sam u pravu. Koristim priliku. Uzimam ga ispod ruke i skupa šetamo po
krugu, a ja nastavih dalje:
“Rade, nama sutra počinje suđenje, a to je prilika da se vidim sa svo-
jima. Obavijestit ću ih da imam problem sa tobom. Imam brojnu rodbinu,
a ima nas, vukova i hajduka.” Rekoh mu da mene posebno vole, te kako ću
im reći da ukoliko mi se bilo šta desi u zatvoru, da je za to on odgovoran.
“Ostavit ću im u amanet da ti vrate istom mjerom. Znam da tebi ne mogu
ništa, ali mogu tvojoj logistici koja je vani. Bez logistike ti si mrtav. Nema
više paketa, trčanja po sudovima i raznim ostalim državnim institucija-
188 Ibrahim Čikić
ma. Tebi se ne zna koliko još dugo trebaš ostati u zatvoru. Kako dalje bez
logistike da robuješ, da li si se to ikada zapitao, junače? Je li nam bolje da
olakšamo i pomognemo jedan drugom? Vidio si da me ne možeš prepasti.
Možeš me samo ubiti, ali to ti ni u kom slučaju ne odgovara. Nećeš sebi
dozvoliti da te ove seljačine i papci huškaju i koriste za ono što oni nisu
uspjeli napraviti. Vlad’o si spuškim zatvorom, a ovdje te papci žele isko-
ristiti. Oni mirno spavaju a mi smo po cijelu noć budni.” Nisam stigao da
mu kažem sve što sam planirao reći, a on me zagrli, steže oko vrata, prislo-
ni me uz svoj bok i podiže blago od zemlje te me pažljivo stade nositi po
krugu. Blago i kroz smiješak poče govoriti:
“Pobijedio si, sve si u pravu! Istinu govoriš. Ja ti se kunem da ti više
niko neće smjeti ni riječ‘ pisnuti. Vidim da nisi p.…” Zagrljeni, vratismo
se iz šetnje nazad u ćeliju, što kod ostalih izazva čuđenje. Rade primijeti
da im nešto nije jasno, pa ne skidajući i ne popuštajući ruku kojom me bio
zagrlio oko vrata zagunđa:
“Viđi, ko takne Ibra, taka‘ je mene! Je l’ jasno?”
Svi postiđeno rekoše da jeste. A ništa im nije bilo jasno. Nisu mogli
dokučiti kako je nastao ovaj preokret. Očekivali su sukob između nas dvo-
jice. Planovi su im definitivno propali i taj film neće gledati. Ovo je bila još
jedna pobjeda. Dobar znak za početak suđenja. Počelo je, el-hamdulillah,
mašAllah. Bit će dobro, inšAllah. Gospodar kuša, ali nikad ne ostavlja na
cjedilu one koji se uzdaju samo u Njega. Doista tih dana niko, ama baš
niko drugi nije mogao pomoći mimo Njega, Gospodara jedinoga. Go-
vorim ono u šta sam se osvjedočio. Iz iskustva stečenog preko vlastite
kičme. Ovakvo iskustvo se ne može naučiti putem knjiga i predavanja. To
se mora doživjeti, kako bi se čovjek osvjedočio. U svim trenucima ostati
samo Njemu zahvalan. Samo Njemu robovati i samo od Njega pomoć
tražiti. A onda, On daje podršku i logistiku. Preko Svojih robova, često
ta pomoć dođe i preko poricatelja istine. On slaže kockice uspjeha. Samo
je On moja špilja kada me umore puti, kada me se odreknu bliski i kada
me svaki drug napusti. Svijetlo usamljenih u tami. Zato samo od njega
pomoć tražim i molim: “O Bože moj, ko meni želi zlo, Ti mu poželi zlo,
ko mene želi mučiti onemogući ga i učini od mene najsretnijeg roba Svog!
Bože moj, smiluj se mom slabašnom tijelu osjetljivoj koži i nježnim kosti-
ma.” Misli li neko da je sada nešto drugačije? Ni jednog trena na bilo kom
mjestu univerzuma i melekuta (svijet anđela) ništa se ne može dogoditi
bez Njegove Volje. Samo On održava sve u apsolutnoj harmoniji. Vladar,
Živi, jedino On je vrijedan obožavanja i samo Njemu pripada slava i hvala.
Svojom Milošću sve održava u životu. Jedan tren kolik je treptaj oka, bez
kontrole Gospodara i Tvorca svemira bio bi fatalan za svu kreaciju i sve

svjetove. Prema predajama postoje hiljade svjetova sličnih našem, čak i
naprednijih od našeg. On je toliko blizu, ali ga mi ne možemo vidjeti. On
je tako daleko, ali mu mi ne možemo pobjeći. Tako je bilo, tako će i biti.
Nikad drugačije. Uvijek isto. Gospodar je Jedan. Nije rodio niti je rođen.
Prvi prije svih i Posljednji poslije svih. Vladar, Živi, Vječni! Pa slava Al-
lahu, Gospodaru svjetova, i blagoslovi Allahovi na Muhammeda i njegov
čisti, časni i plemeniti rod! Božiji blagoslovi neka su i na Ibrahima, Musaa,
Isaa, plemenite i odabrane ashabe i sve ljude koji podržavaju istinu i imaju
osjećaj za pravdu.
190 Ibrahim Čikić
Slike iz sudnice

PRVI DAN SUĐENJA
Predugo iščekujem i radujem se danu kada ću uz Božiju pomoć dobi-

ti priliku da kažem sve ono što sam preživio i kroz šta sam sve morao proći
posljednjih osam mjeseci. Iako i dalje strepim da nikada više niko od nas
uhapšenih neće ugledati slobodu i vidjeti svoje najdraže. Samo kad po-
mislim na zlodjela koja su počinjena u najužem okruženju nad nedužnim
Bošnjacima u Herceg Novom, Bukovici, Štrpcima... ledi mi krv u žilama.
Odakle u našim komšijama tolika količina mržnje i zla? Imaju li ikakvih
granica u činjenju zla drugima? Ko im brani i ko će ih spriječiti da krva-
vom spisku zločina pripišu još i Bijelo Polje? Metodi i načini počinjenih
zločina i masovnih likvidacija razrađeni su od strane fašističke inteligen-
cije. Ako je inteligencija jednog naroda spremna da osmisli najstrašnije
zločine poslije drugog svjetskog rata, šta se može očekivati od običnog
puka? Zato je onih koji su spremni činiti zločine ogroman broj. Zvanična
državna politika, crkveni i intelektualni krugovi Srbije i Crne Gore uz
pomoć državnih informativnih kuća, JNA i ostalih institucija bukvalno fa-
brikuju zločince. Ubijanje Bošnjaka postalo je najprofitabilnije zaniman-
je. Jedina fabrika u Srbiji i Crnoj Gori koja radi hiperaktivno. Masovne lik-
vidacije, konc-logori, protjerivanja, silovanja, rušenja kuća i vjerskih obje-
kata bošnjačkog naroda, nažalost prešutno podržava i tzv. Međunarodna
zajednica. Zato su uveli embargo na uvoz oružja legitimnim vlastima Re-
publike Bosne i Hercegovine. Kako bi zločincima olakšali posao, čime su
postali i sami saučesnici u strašnim zločinima. Sudbina moja i naroda ko-
jem pripadam je u potpunosti ista. Niko od nas više nije siguran. Kako mi
koji smo u zatvoru, tako i oni koji su ostali u svojim kućama. Zbog takve
neizvjesnosti po pitanju sudbine kolektiviteta ja više nisam važan. Sasvim
mi je svejedno. Da li ću dobiti dvadeset godina robije ili pet, ništa neće
promijeniti moj život. Svi Bošnjaci su u ogromnom koncentracionom
logoru. Zato sam sebi postavio prioritet. Ibrahime, moraš ostati trezven
i dostojanstven u svim trenutcima. Moraš izdržati do kraja. Na suđenju
moraš reći sve kroz šta si prošao. Neka se čuje istina. Neka narod pam-
ti. Saopšti istinu pa umri. Moraš ostati upamćen da nisi molio za milost!
192 Ibrahim Čikić
Tada sam bio ubijeđen da je to historija Bošnjaka i da će sigurno doći

vrijeme kada će se neki ozbiljan istraživač pozabaviti ovim slučajem i na
osnovu validnih dokaza i raspoložive dokumentacije istinski opisati ovaj
slučaj. Kada će to biti, uopšte i nije važno. Hoće li se to dogoditi za vrije-
me našeg života ili poslije naše smrti, Bog zna? Ali da će slučaj policiske
akcije “Lim” biti opisan, u to sam bio apsolutno siguran. Nekada, poslije
naše selidbe i napuštanja ovoga svijeta, kada budemo u berzahu, u stanju
iščekivanja Sudnjeg Dana ili, kako se još zove, Dana Pravde, neki od ta-
dašnjih stanovnika dunjaluka možda pročita moju knjigu, prouči Fatihu,
pošalje selam, zatraži oprost kod Allaha za nekog od nas. Možda ja budem
jedan od uzroka koji će potaknuti na razmišljanje nekog od budućih čita-
laca da istinski razmisli o prolaznosti života koji je dobio kao dar Allahove
neizmjerne milosti baš prema njemu i odluči krenuti putem nepatvorene
vjere, ka Allahu i društvu Njegovog poslanika i miljenika Muhammeda
i njegovog čistog i časnog roda, Bog blagoslovio nj i njegov čisti, časni i
plemeniti rod.
Noć uoči suđenja nisam ni oka sklopio. Doista sam se radovao tom
danu. Osvanu jutro 26-og oktobra 1994 godine. Od ranih jutarnjih sahata
počeo sam pripreme i dotjerivanje. Želio sam izgledati dostojanstveno,
svježe, pokazati snagu i volju za životom. Moram sakriti tragove bolesti
i slabosti, ne smijem sebe dovesti u poziciju da me neko sažaljeva. Zbog
takvog držanja u životu imao sam strašnih problema. Ljudi jednostavno
ne mogu da shvate da se i sa hendikepom može normalno živjeti. Tre-
ba se izboriti za život dostojan čovjeka. To pravo na dostojanstvo ti niko
neće pokloniti. Moraš sam uzeti ono što ti od Boga pripada. Gospodar je
sve ljude stvorio slobodne, omogućio im da misle i razmišljaju vlastitom
glavom, vaspitao ih, obezbijedio opskrbu, darovao pravo na život dosto-
jan čovjeka. Ja sam uzeo ono što mi je Gospodar dao i počeo da kori-
stim Njegove blagodati. Koristim samo ono na šta me Gospodar duži.
Ne ugrožavam nikoga. Želim živjeti život dostojan Božijeg namjesnika na
zemlji. Ljudima to smeta. Ma šta smeta, nervira ih, prosto izluđuje. Zato
su slobodoumni ljudi uvijek na meti.
Ljudi bi da ja njih molim za pomoć, da se njima obraćam i od njih
očekujem milost. Voljeli bi da me vide bespomoćnog i muftačnog, uhilje-
nog i jadnog, kako bi se sažalili na mene. Ne mogu da shvate da ja nisam
za sadaku i milostinju. Oni bi da na najlakši način zasluže Allahov oprost i
milost, a da ja njima zauzvrat budem zahvalan do kraja života, a kada god
ih sretnem iznova im govorim: “Eh, da mi ti onda ono ne dade, ja ne bih
preživio dosad!” Traže od mene da njih počnem obožavati umjesto jedi-
nog Gospodara. Nikada! Takvima koji me nagovaraju i koji očekuju tako

nešto od mene želim da postavim pitanje: “Gospodo, da li ste se ikada za-
pitali ko vas hrani i ko vama daje na korištenje sve to što imate? Nije valjda
da mislite kako ste vi to stvorili i stekli zato što ste sposobniji i vredniji od
drugih? Znate li da slast svijeta ovoga neminovno dovodi do gorčine svi-
jeta budućega, a gorčina svijeta ovoga vodi ka ljepotama svijeta budućeg?
Razmislite malo o tome gospodo!”
Počeše se otvarati vrata od ćelija i počeše odvoditi jednog po jednog
na sud. Pri tom su strogo vodili računa da ne sastave dvojicu ili ne daj
Bože trojicu na jednom mjestu, kako se ne bi slučajno nešto dogovorili
ili došaptali. Svaki od nas imao je bar po jednog milicionera, a neki i po
dvojicu. Uzbuđenom, srce udara tako jako da sam u jednom trenutku
pomislio kako se njegovo kucanje čuje i oko mene, te kako i oni iz mog
okruženja čuju otkucaje mog srca. Sa nestrpljenjem isčekujem, konačno
zveket ključeva, teatralno otključavanje vrata i glas:
“Hajde, Čikiću, idemo, vrijeme je da i ti pođeš!”
Naglo otvaranje vrata i svjetlost dana kod mene izazva bol u očima i
instinktivno zatvaranje očnih kapaka. To je bila uobičajena pojava koja se
događala pri svakom otvaranju vrata. Redovni komandiri su znali za pro-
blem i u zadnje vrijeme bi sačekali da se ja priviknem na svjetlost dana.
Nepoznata boja glasa stavi mi do znanja da je po mene došao neko ko
do sada nikada nije bio u zatvoru. Procijenih da su ovo najvjerovatnije
komandiri ili milicija koji su dovedeni sa strane, specijalno za ovu priliku.
I dovođenjem ove milicije režim je želio dodatno uliti strah Bošnjacima,
a istovremeno nama staviti do znanja da je naš slučaj ozbiljan i neizvje-
stan do kraja. Nakon što sam zastao i instiktivno zažmirio, nisam odmah
izašao vani, što oni shvatiše kao moje mangupisanje. Jedan od njih drek-
nu na mene: “Izlazi, šta čekaš?! Još samo tebe na sudu očekuju. Jesi li se
usro, aaa?” Pri tom me uze ispod ruke i grubo povede ka izlazu iz ćelije.
Na to im Rade dobaci: “Milicajac, on ne vidi dok mu se oko ne privikne
na svjetlo, polako sa njim. Jako slabo vidi, jedva se kreće. Polako sa njim
čika milicajac!”
“Bravo, junaci, bravo, pokažite junaštvo nadamnom. Ima li vas
dovoljno da me čuvate, kako vam ne bih slučajno pobjegao. Na meni
pokažite silu države junaci. Jaki ste samo kada je čovjek bespomoćan i
kada ste sigurni da nema nikakvih šansi. Tada ste u pravom izdanju, ju-
naci. Naprijed, uzmite pendrek pa po meni, šta čekate, junaci? Naprijed!
Udri po državnom neprijatelju. Spasi državu od teroriste” ljutito im se
obratih, isprovociran ovakvim njihovim ponašanjem.
194 Ibrahim Čikić
“Da te palo šaka, mog’o si ubijat’ srpsku đecu i nejač, znamo mi to!
No ‘fala bogu nije! ‘ajde, idemo!” obrati mi se jedan od njih dvojice.
“To je tvoj zanat i tvoje zanimanje. Ti to meni iz iskustva govoriš.
Ono što si ti po jadnoj Bosni radio! Uzvišena je vjera kojoj ja pripadam i
takve stvari su po strogoj Božijoj naredbi meni zabranjene!”
Poslije ove kraće rasprave spustih malo loptu na zemlju i objasnih im
da ne mogu sam ići, da se moram držati jednome od njih ispod ruke i da
me on mora povesti i voditi ako misle da se pojavim na sudu. Uzeh jed-
nog od one dvojice ispod ruke i polahko krenuh ka prijemnoj zatvorskoj
ćeliji, gdje mi dadoše kaiš i još neke stvari koje sam od kuće za ovu priliku
dobio. Ovdje u prijemnoj izvrših dodatna dotjerivanja sebe i garderobe te
kada sam bio potpuno spreman da krenem, uslijedi naredba:
“Daj ruke da ti stavimo lisice! Moramo te vezati da nam ne pobje-
gneš! Opasan si ti mudžakedin!”
“Veži, junačino, veži, za to si stvoren! Lahko je vezati svezana. Hajde
stavi mi ta govna na ruke pa da idemo! Jedva čekam da idem napolje. Davno
sam posljednji put bio u gradu. Hajde, idemo!” Dok sam govorio, ispružih
im ruke naprijed, iako su oni htjeli da mi lisice stave tako da mi ruke budu
pozadi. Objasnih da, ukoliko me tako svežu, neću moći hoditi zbog slabog
vida, te kako ja moram jednog od njih kada izađem iz marice uzeti ispod
ruke ako misle da na svojim nogama uđem u sudnicu. Upravnik me podrža
i reče da jedino tako ja mogu ući u sudnicu i da mi je neophodna pomoć.
Izvedoše me iz prijemne sobe i uvedoše u zadnji dio marice, pomogoše mi
da sjednem i iza mene zatvoriše vrata, tako da ostadoh u potpunom mraku.
Marica pođe i poslije nekoliko minuta vožnje stigosmo pred zgradu
suda. Iako nisam mogao ništa napolju vidjeti, ja sam po krivinama tačno
znao gdje se u kojem trenutku nalazim tokom cijele vožnje. Gotovo is-
tovremeno kada se marica zaustavila otvoriše se prednja vrata i čuh kako
iz nje iskaču milicajci koji hitro otvoriše vrata i narediše mi da izađem van.
Ponovo nagla i iznenadna svjetlost koja je doprla do moga bolesnog oka
izazva bol i natjera me da zažmirim i ja zastadoh u pola koraka. Pritrčaše
dvojica i izniješe me van iz furgona marice. Osjetih asfalt ispod nogu. Bog
zna koliko puta sam ovuda prošao kada bih odlazio u posjetu daidži jer
mu je kuća bila pored same zgrade suda. Uvijek kada bih prolazio pored
ove zgrade u koju me sada vezanog uvode osjetio bih mučninu i teret. I
kao dječačić osjećao sam ovu zgradu kao mjesto gdje se provodi strašna
nepravda. Imao sam običaj da kažem sebi u bradu: “Mjesto i zgrada ne-
pravde!” Sjećanja koja na tren oživješe u meni djetinjstvo prekide žamor
i bolni uzdasi koji su sa raznih strana dolazili do mene, tako da zaključih
kako se okolo mene nalazi velika skupina ljudi. Narod se i pored strahovi-
tog pritiska i zastrašivanja ipak okupio kako bi nam dao podršku. Ogrom-
nim svojim prisustvom željeli su nas ohrabriti. Pokazati nam da su uz nas
i da znaju da smo apsolutno nevini. Svojim prisustvom svjedočili su da je
u ovom slučaju u pitanju obična farsa.
Uvijek je bilo onih hrabrih, znatiželjnih i njima sličnih koje nikakva
opasnost nije mogla spriječiti da vide ono što žele. Tako je bilo i ovoga
puta, a kasnije, po izlasku iz zatvora, saznadoh – iznad svih dušmanskih
očekivanja. Mogao sam jasno razaznati i prepoznati drage mi glasove,
plač prijatelja koji me prvi put vidje poslije osam mjeseci zatočeništva.
Odlučio sam da maksimalno otegnem ulazak u sudnicu. Želio sam da
čujem žamor naroda. Dragi glasovi mi uliše dodatnu snagu i hrabrost.
Podigoh visoko ruke kako bi mogli vidjeti lisice na mojim zglobovima
koje su imale duge i teške lance, tako da je izgledalo da sam vezan lan-
cima a ne lisicama. Naumpade mi poznata sevdalinka; Ibrahim-bega
svezana vode... Ovakva moja reakcija izazva kod mase bolni uzdah i jecaj.
Iz stotina grla hrabrih bošnjaka začu se gromoglasno negodovanje. Bilo
je i psovki koje su se mogle jasno čuti i prepoznati. Narod je negodovao i
psovao miliciju, državu, vlast i pored opasnosti kojoj su se izlagali u tom
trenutku. Uzeh jednog od mojih uniformisanih pratilaca ispod ruke, dok
me drugi uhvati ispod pazuha, i polahko krenuh ka stepeništu koje vodi
ka glavnom ulazu u zgradu suda. Išao sam polahko, tako da su oni koji su
bili van suda mogli jasno da me vide i procijene stanje u kom se nalazim.
Zbog ogromnog interesovanja za suđenje više hiljada građana ostalo je
van zgrade. Kada sam ušao u hol zgrade, zujalo je kao u košnici. Sa raznih
strana čuo sam povike: “Ibro, Ibrahime, Čile! Fric, Hans”, zgrada je bila
puna mojih prijatelja. U prepunom hodniku su me čekali i ostali iz grupe,
jer je planirano da skupa budemo uvedeni u salu za suđenje. Trebalo nas
je predstaviti kao opasne ekstremiste koji su navodno htjeli srušiti državu
i njene institucije. Naše grupno uvođenje na prvi dan suđenja kasnije se
pokazalo kao velika greška režima. Mi smo takav način uvođenja u sud-
nicu iskoristili tako što smo islamskim pozdravom svi u jedan glas poz-
dravili prisutne u sali. Takav pozdrav ostavio je snažan efekat na prisutne,
tako da se i dan-danas pojedinci sjećaju tog pozdrava. Iako nismo imali
prilike da pravimo bilo kakve dogovore, salom se sa naše strane prolomi:
“Es-selamu alejkum!”
“Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!” začu se gro-
moglasno u jedan glas od onih koji su imali sreće da uđu u salu.
Pravi žamor vladao je u sali, svaki od prisutnih želio je da poselami
196 Ibrahim Čikić
svoga bliskoga. Htjeli su da nam stave do znanja kako su uz nas i dijele

sa nama našu sudbinu. Željeli su da nam uliju samopouzdanje i kažu da
nismo sami. Da izdržimo. Predsjedavajući vijeća uložio je ogromni napor
da smiri prisutne. Tek nakon što je više puta upozorio prisutne kako će
isprazniti salu zavlada tišina, tako da je suđenje moglo da počne.
Poslije uobičajenih otrcanih fraza od strane predsjednika vijeća, koje su
sastavni dio ustaljene prakse svih suđenja, predstavljanja porote, koja po meni
nije vrijedna pomena i čija imena neću navoditi (postoje u sudskim spisima),
predsjedavajući nas kolektivno upita da li smo razumjeli optužnicu, pa odmah
nastavi da, ako jesmo, oni mogu odmah početi. Protestujući, zatražili smo
da nam se optužnica pročita u cjelosti, kako bi se svaki od nas pojedinačno
izjasnio šta misli o istoj. Zatečen ovakvom našom reakcijom sudija na trenu-
tak izgubi kontrolu. Nije znao šta mu je činiti. Čitanje optužnice koja je bila
ispisana skoro na četrdesetak strana zahtijevala je mnogo vremena i truda.
Očekivali su da ekspresno završe ovo suđenje. Na kraju, poslije žučne ra-
sprave i reakcije advokata da će napustiti suđenje i našeg protesta, moradoše
pročitati tekst optužnice. Čitanje optužnice trajalo je preko dva sahata tako da
smo im taj dan pokvarili planove i poremetili daljnji tok procesa. U samom
startu srušili smo im koncepciju. Sasvim spontano, bez dogovora. Nevinima
je zaista teško suditi. Čak i kada su režimski sudovi u pitanju ipak se mora-
ju poštivati određene zakonske forme bar što se tiče protokolarnog dijela
suđenja radi prisustva javnosti. To je uglavnom ono interesantno što se tiče
prvog dana, odnosno početka procesa. Poslije čitanja optužnice sudija je pro-
čitao redoslijed imena kako će i kada kome biti suđeno i saopštio nam da će
suđenje početi sa jednim, i to prvooptuženim, a njemu će se kasnije pridruži-
vati i moći da prati suđenje svaki onaj koji dođe sljedeći na red i dadne izjavu
i izjasni se povodom svog slučaja. Mene je zapalo da budem sedmi po redu,
jer tako je stajalo u tim njihovim spisima i rasporedima. To je istovremeno
značilo da ja neću imati prilike da slušam šestoricu od nas dvadeset i jednog
uhapšenog i optuženog. Mogao sam da slušam samo one koji su dolazili pos-
lije mene. Taj princip je važio za svakog od nas.
Dugo smo tog prvog dana ostali u sudnici, tako da smo kasno u
predvečernjim satima vraćeni nazad u zatvor. Ovaj početak procesa razbio
je monotoniju i mnogo mi olakšao dalji boravak u zatvoru. Najvažnije, da
se počelo nešto događati i da više neće biti žabokrečine koja je mjeseci-
ma vladala. Ustaljenost je prestala i žabokrečina će uskoro postati bistra i
brza planinska voda. Kada se nazire kraj sve je lakše.
TI SI NA REDU, ČIKIĆU
Suđenje je zakazivano za 10 sahata. Uglavnom u tom vremenu su

zakazivana i sva sljedeća ročišta, s tim što nam je presuda pročitana 28. de-
cembra u 12 sahata. Proces je sa manjim prekidima trajao oko tri mjeseca.
Uglavnom se išlo dosta brzo, sud je radio punom parom.
Drugi dan procesa otpočeo je sa predsjednikom SDA za Crnu Goru
gospodinom Harunom Hadžićem. Njegova odbrana trajala je puna dva
dana. Nažalost, niko od nas iz grupe nije mogao pratiti izlaganje Haruna
Hadžića. Tek onda kada bi sljedeći došao na red, mogao je prisustvovati
i pratiti izlaganja onih koji su poslije njega izlagali svoju odbranu. Nikak-
vih informacija o toku suđenja nisam imao sve do onog dana kada sam ja
došao na red. Bio sam u potpunoj informativnoj blokadi. Advokat mi nije
dolazio u posjetu, a uprava se svojski trudila da do nas ne dolaze nikakve
vijesti koje se tiču suđenja. Komandiri su bukvalno provodili vrijeme u
krugu, tako da nije postojala ni teoretska šansa da se koriste špijunke radi
eventualnog dogovora ili informisanja.
Kako se približavao dan mog pojavljivanja na sudu, sa nestrpljen-
jem sam isčekivao posjetu advokata. Smatrao sam nužnim da kao i osta-
li popričam sa svojim braniocem. Normalno je da imam informacije
kako teče proces, na koji način da osmislim i postavim svoju odbranu.
Nažalost, do posjete mog branioca nije došlo, tako da sam u potpunosti
bio prepušten samome sebi. Zaista sam bio u teškoj situaciji. Strahoviti
bolovi u očima, nedostatak informacija, nepostojanje strategije odbra-
ne dodatno su pogoršavali i onako tešku situaciju. Činjenica da sud po
službenoj dužnosti postavlja branioca okrivljenom koji nema vlastitog
advokata dovoljno govori sama po sebi. Istina, ja sam po papirima imao
advokata, zvučnog imena, ali njegov nedolazak u zatvor radi konsultacija
bio je veliki hendikep za mene. Stanje o kom govorim teško je razumje-
ti. Na papiru se ne mogu istinski i vjerodostojno stanja preslikati. Riječi
često bivaju nemoćne da pretoče događaje. Jezik je ograničen, a osjećanja
nisu.
Kada sam definitivno vidio da do posjete mog branioca neće doći,
198 Ibrahim Čikić
počeo sam, sam, razrađivati odbranu. Tuđa ruka svrab ne češe. Prži se
samo ono što je na ražnju, svi ostali gledaju, a svi probaju kada se ispeče.
U neizvjesnosti, razmišljanju i planiranju dođe i dan kada mi jedan od
komandira za vrijeme popodnevne šetnje saopšti:
“Sutra si ti na redu, Čikiću. Loše ti se piše, izgleda da će vas odrati.”
Cijelo poslijepodne do kasno u noć razrađivao sam strategiju odbra-
ne. Zamišljao sam razne situacije, pitanja, odgovore i sl. Nisam želio ništa
prepustiti slučaju. Do perfekcije sam razrađivao detalje. Zamišljao kakve
bi sve situacije mogle da me zadese. Na koji način da se odbranim od sil-
nih gomila lažnih optužbi iznesenih na moj račun. Na koji najbolji način
da iskoristim optužnicu protiv mene, koja se u određenim segmentima
graniči sa fantastikom kako bih pomogao drugima i sebi. Trudio sam se
da dokučim o kakvom mentalnom sklopu je riječ koji zastupa ovu op-
tužnicu. Pitao sam se ima li išta ljudsko u liku državnog tužioca. Na koji
način on misli da zastupa optužnicu. Kako misli da argumentuje i dokaže
gomilu laži. Ima li ispred sebe moju ljekarsku dokumentaciju? Nekoliko
godina kasnije u “Monitoru” je izašao članak, a vezan je za ove događaje
u kom se govori da su naša mučenja u Foči snimana kamerom. Snimljeni
material je dostavljan državnom tužiocu Milanu Radoviću lično na ruke.
U pomenutom tekstu stoji da je tužilac u spavaćoj sobi gledao snimljeni
materijal i onanisao!? Tek tada sam dobio odgovor na moja pitanja. Od-
govor je bio strašan, ali ja sam ga tražio. Istina zna biti isuviše surova.
Optužnica sastavljena tokom onanisanja prilikom gledanja snima-
ka moje torture između ostalog me tereti da sam u vremenu od tad do
tad planirao, organizovao, obučavao, komandovao, izvodio, pregovarao
sa visokim delegacijama određenih islamskih zemalja, održavao uređaje
za telekomunikaciju i obavljao tajne razgovore, minirao tunele, mostove,
predvodio nekakve trojke, evakuisao stanovništvo, snajperom sa tornja
crkve trebao pucati po jadnim Srbima i kao kruna svega i najteža tačka
optužnice, islamizirao muslimane sandžačkog područja. Ravno sedamna-
est tačaka optužnice meni se stavljalo na teret.
I pored ozbiljnosti situacije i visine kazne kojom mi prijete (20 go-
dina) smijao sam se iz sveg glasa, dok bi mi neki od robijaša u ćeliji čitao
optužnicu. Vjerovao sam da će sudija koji vodi proces imati osjećaja za
realnost, te da će na osnovu ljekarske dokumentacije apriori odbaciti op-
tužnicu i odmah na prvom ročištu obustaviti dalji postupak protiv mene.
Nije moguće da i sudija vjeruje u nadnaravne stvari i mogućnost moje
reprodukcije i istovremenog pojavljivanja na sedamnaest različitih strana
i lokacija. Nažalost, na prvom ročištu sudija Radosav Konatar stavio mi
je jasno do znanja da vjeruje, naprotiv i mnogo više od onog što stoji u

optužnici. Mržnja prema različitosti je ta koja čovjeku pomuti razum.
Konačno osvanu i dugo isčekivano jutro. Cijena koju sam morao
platiti kako bih dočekao početak suđenja ogromna je. Platio sam goto-
vinom u kešu i to: saburom (strpljenjem) na prvom mjestu, a onda bo-
lom, patnjom, krvlju, jadom, čemerom, rastavljanjem od svojih najdražih,
neprospavanim noćima, i mnogim drugim čovjeku najsvetijim stvarima.
Težinu i vrijednost ovih uloga, ako Bog da vidjet ću tek na Danu Pravde,
(Sudnji Dan).
Moje odvođenje na proces tog i svakog sljedećeg puta bilo je slično
prvom. Uvijek obavezne lisice sa predugim lancima, vođen od strane dva
komandira koji su me čvrsto držali ispod ruku. Na ovaj način željeli su me
maksimalno poniziti i utjerati strah u kosti, te dodatno zastrašiti bošnjač-
ki narod. Ovo se jasno moglo vidjeti u trenutcima izvođenja iz marice i
uvođenja u zgradu suda. Koliko su me uplašili i uspjeli zastrašiti na najbo-
lji način svjedoči i ova knjiga.
Uz pomoć milicije zauzeh mjesto iza optuženičke klupe. Sudija
s mukom umiri prisutne u sali. Sudnica je bila prepuna, kako Bošnjaka
tako i novinara, diplomatskih predstavnika (kasnije sam saznao da je
taj dan vladalo ogromno interesovanje kod međunarodne javnosti zbog
specifičnosti mog slučaja). Tek pošto je više puta upozorio prisutne da
će isprazniti salu i suđenje nastaviti bez prisustva javnosti zavlada mir, te
predsjednik sudskog vijeća otvori raspravu. Nakon uzimanja ličnih poda-
taka i upozorenja da moram govoriti istinu, poduči me da se mogu braniti
i ćutanjem, a ukoliko želim mogu odbranu u potpunosti prepustiti svom
advokatu. Zatim sasvim ležerno zatraži od mene da se izjasnim po pitanju
optužnice, pitajući me da li se osjećam krivim. Pa odmah nastavi sugerišu-
ći da ne pričam priču o navodnom mučenju koje smo imali u Foči, jer se
te priče naslušao od onih koji su bili prije mene. Ovakav nastup i sugestiju
obrazloži razlogom da se ne bi ponavljala ista priča, koju su već slušali, pa
nastavi kako ne treba zamarati porotu i ostale prisutne u sali.
Pažljivo saslušah da kaže ono što želi da kaže, pri tom dobro vodeći
računa kako i na koji način govori i analizirajući svaku riječ koju je izgovo-
rio. Morao sam svaku riječ zapamtiti iz razloga što nisam u stanju pisati,
kako bih kasnije mogao lakše odgovarati na njegove riječi i konstatacije.
Trebao mi je ogroman napor i koncentracija da kontrolišem bol u očima,
da pamtim svaku njegovu riječ i da dobro vodim računa o onom što ću
ja govoriti u svoju odbranu. Zbog značaja trenutka u kom sam se nalazio
i uzbuđenosti, bolovi u očima postadoše skoro nepodnošljivi, pa mi i taj
200 Ibrahim Čikić
problem dodatno iskomplikova situaciju. Očni pritisak, ono čega se dr.

Vojo Bulatović najviše plašio. Zločin je izložiti ovakvog pacijenta stresovi-
ma. Ulažem nadčovječanski napor kako bih sačuvao koncentraciju. Jedva
stojim na nogama, ništa osim svjetlosti ne vidim, okrećem se u pravcu
odakle glas dolazi. Pošto sudija završi svoje obraćanje ubaci se moj advo-
kat:
“Gospodine sudija, moj klijent neće davati nikakvu izjavu sve dok
sudnicu ne napuste radnici DB-a i njihovi špijuni. Tražim da vi, pošto ih
dobro znate, donesete naredbu da napuste salu. U protivnom Ibro neće
davati nikakvu odbranu!
Ovakva reakcija mog advokata izazva čuđenje kod mene, sudije
i ostalih prisutnih u sudnici. Nastupi mučna i neplodotvorna rasprava
između mog branioca i sudije. Upornost mog advokata navede sudiju da
ležerno kroz smijeh saopšti:
“Pa dobro, ukoliko neće da se brani, mi ćemo to razumjeti kao da se
brani šutnjom. A što se tiče radnika i špijuna DB-a, tu mi ne možemo ništa
jer njihovo je pravo da kao građani prisustvuju i mogu da budu na svakom
suđenju koje im se učini interesantnim.” Poslije žučne rasprave sa mojim
advokatom, što je po mojoj procjeni imalo karakter teatralnog nastupa s
ciljem ostvarivanja efekta kod publike, odlučih da prekinem cirkus.
“Gospodine sudija, ja ovaj dan čekam isuviše dugo da bih se tako
olahko odrekao prilike koja mi se konačno ukazala. Meni je samo žao što
u sudnici nema predsjednika i ostalih državnika Crne Gore. Nadam se da
će ih njihovi doušnici istinito obavijestiti o onome što ću ja danas ovdje
reći. Također vas molim, pošto ja nisam u stanju čitati, da mi u cijelo-
sti pročitate optužnicu koja je od strane države podignuta protiv mene,
kako bih se pojedinačno izjasnio o svakoj tački koja se nalazi u njoj. Ne
želim generalno odgovarati i izjašnjavati se o tome. A što se tiče torture
i mučenja koje sam doživio i preživio od strane DB-a, (Državna bezbi-
jednost) Republike Crne Gore i Karadžićevih fašista u Foči, postoje do-
kazi u zapisniku istražnog sudije ovog suda. Istražni sudija lično konsta-
tuje i svojim potpisom potvrđuje na meni tragove sile. Za takav zapisnik
imam zahvaliti isključivo svom advokatu, jer sam ja bio u stanju nervnog
šoka i tih detalja se ne mogu sjetiti. Molim vas pročitajte mi optužnicu
naglas, polahko da je mogu razumjeti. Ako vi to nećete, onda tražim da to
moj advokat uradi umjesto vas.”
Moje riječi izazvaše smirenje situacije i sudija započe čitati optužni-
cu. Čitao je polahko i razgovijetno, naglašavajući svaku tačku iz optužnice.
Kada je pročitao do kraja upita da li sam razumio i šta imam da kažem u
cilju svoje odbrane. Odgovorio sam da u cjelosti razumijem i odbacujem

istu kao gomilu patoloških laži i insinuacija. Nakon ovih riječi obratih se
javnom tužiocu Republike Crne Gore, Milanu Radoviću koji je na ovom
procesu napravio strahovitu političku karijeru i dogurao do predsjedni-
ka Vrhovnog Suda Republike Crne Gore, a zatim generalnog sekretara
Skupštine Crne Gore, da bi pod pritiskom demokratske javnosti mjesto
sekretara, zamijenio direktorskom foteljom u ZIKS-u. (direktor svih za-
tvora u Crnoj Gori).
“Sigurno je danas teže javnom tužiocu zastupati ovu optužnicu nego
meni dati odbranu na nju. Iako je meni danas da ima i trunke humano-
sti u ovoj državi mjesto na intezivnoj njezi očne klinike, nažalost, moram
spašavati vlastitu glavu od lažnih optužbi. Očnu kliniku zamijenili ste će-
lijom i pored toga što ste zatrpani papirima o neophodnosti mog bolnič-
kog liječenja. Elita najjačih doktora i profesora beogradskog Univerziteta
i očnih klinika Srbije i Crne Gore zahtijeva da mi se omogući bolničko
liječenje. Zato pozivam državnog tužioca da sačuva vlastitu čast i čast
profesije, dok još ima vremena. Zato pozivam vas još jednom da odusta-
nete od optužnice. ” Nakon ovih riječi napravih dužu pauzu i ponovo se
obratih Radoviću: “Šta ste odlučili, gospodine državni tužioče?” prkosno
i dostojanstveno završih svoje obraćanje.
Sav crven u licu i sa graškama znoja koje su izbijale po njegovom
čelu, pun bijesa i mržnje odgovori:
“Ne odustajem!” i ljutito sjede nazad na stolicu.
Zamolih sada sudiju da mi čita tačku po tačku optužnice kako bih
se izjasnio po svakoj tački posebno. Argumentovanom i efektnom odbra-
nom pobih svaku tačku optužnice, što kod prisutnih izazva pljesak koji bi
propraćen negodovanjem i zahtjevima za mojim puštanjem na slobodu.
Nemajući kud, sudija uputi pitanje, baš ono koje je meni u tom trenutku
najviše i odgovaralo:
“Pa dobro, Čikiću, u tvojoj izjavi koju si dao tokom pritvora stoji da
si priznao sve ove navode optužnice?”
“Potpisao, gospodine sudija, samo potpisao, i tražim grafologa da
na osnovu potpisa sa iste utvrdi stanje u kojem sam se tada nalazio. Ne
priznajem ono što sam morao potpisati u Foči, dajte izjavu, ako je imate,
koju sam dao kod istražnog sudije”, spremno odgovorih.
“Nemamo takvu izjavu od istražnog sudije, ali imamo ovu”, smušeno
mi odgovori sudija Radosav Konatar, koji također dobro napredova za-
hvaljujući vođenju ovog procesa.
Tada sam počeo govoriti o svemu onome što je prethodilo i dovelo do
202 Ibrahim Čikić
tog da sam morao potpisati izjavu koju su sačinili oni što su me i uhapsili i
u kojoj nema ama baš ni jednog jedinog detalja koji bi bio potkrijepljen ne-
kom činjenicom, imenom, događajem i sl. Dok sam pričao i opisivao detalje
mučenja mogli su se čuti bolni jauci i mučni uzdasi prisutnih. Plač, praćen
psovkama zahvati prisutne. Bilo je bacanja određenih sitnih predmeta od
strane onih koji nisu mogli obuzdati plač prilikom napuštanja sale, jer nisu
imali snage saslušati moje izlaganje do kraja. Sa sigurnošću znam da je u sali
bilo i službenika DB-a, čija je jedina uloga u tom trenutku bila da zaplaše
narod i da spriječe ovakve ekscese. Ali moje izlaganje o tome šta sam sve
morao proći i podnijeti bilo je mnogo jače i uticajnije nego strah koji su oni
sijali u to vrijeme oko sebe, na sve strane i javno i tajno. Još kada sam po za-
vršetku svog izlaganja ponudio nalaz doktora Jovovića, sudu i novinarima,
bio sam siguran da sam efektno poentirao u našu korist. Nemajući kud su-
dija upita jesam li završio. Pošto je dobio potvrdan odgovor od mene, sudija
se obrati tužiocu pitanjem da li on ima nešto da kaže. Ni sudija ni državni
tužilac nisu imali šta reći. Ovim je bilo završeno moje prvo pojavljivanje
na sudu, koje sam iskoristio da upoznam prisutne u sali sa svim nedaćama
kroz koje sam prošao. To mi je i bio prioritet. Neka se čuje istina. Da se
ne zaboravi. Zaborav u materijalnom svijetu zbog zakonitosti koje vladaju
u njemu, a odnose se na kauzalitet, sigurno dovodi do ponavljanja djela.
Zato sam i uradio ono što sam morao. Javno svjedočeći i pišući ovu knjigu
želio sam dati svoj doprinos borbi protiv zaborava. Radi Zakonitosti koje
vladaju univerzumom. Ne bih li doprinio da se zlo više nikada ne dogodi.
Od sudije i crnogorskog pravosuđa nisam ni očekivao da sude po pravdi.
Da je bilo pravde niko od nas ne bi ni bio u zatvoru. Ipak, zadovoljan sam
čekao sljedeću priliku.
DOKAZNI POSTUPAK
Sada su dani mnogo brže prolazili, a i robiju sam mnogo lakše pod-
nosio. Nekoliko dana u sedmici išli smo na sud, gdje smo ostajali i po de-
setak sahata. Vrijeme provedeno na suđenju za mene je imalo vrijednost
slobode. Istina, iako sam se nalazio među optuženima, i radilo se o meni
i mojoj sudbini, izlaske iz zatvora sam doživljavao na jedan suptilniji,
poseban način. U svim ovim dešavanjima sam koristio takve prilike za
djelimične, ograničene susrete sa civilizacijom.
Boravak u ćeliji i odnos sa robijašima bio je promjenjivog karaktera.
Nekada je bila bonaca, a nekada bura i orkani. Bilo je svađe, tuče, rasprave
i ostalih gluposti. Sve u svemu, mnogo lakše nego ranije. Nekako tih dana
u istražni zatvor dovedoše poveću grupa bankarskih službenika iz Plava.
Jedni bi izlazili a drugi dolazili, tako da je bilo zanimljivo. Česte promje-
ne robijaša su najbolja stvar koja vam se može dogoditi dok se nalazite u
istrazi. Nove face i likovi, donose i nove informacije. Promjene su jako
dobra stvar i na slobodi. U zatvoru imaju posebnu vrijednost. Najgora
bolest koja može zahvatiti dušu jeste žabokrečina uma i misli. Melanholija
praćena dosadom ubija. Granitni kamen bačen u žabokrečinu vremenom
pomahuni i uklopi se u ambijent i okolinu ustajale vode. Nakon određe-
nog vremena izgubi svojstvo kamena. I sam postane dio žabokrečine.
Odbrana preostalih uhapšenih članova iz naše grupe, a koju sam
imao prilike slušati bila je dobra. Posebno ističem uhapšene momke
koji zaista nisu imali nikakve veze sa strankom. Sva njihova krivica, kao i
moja i svih ostalih iz grupe sadržana je u imenu. Osim “pogrešnog” ime-
na drugog grijeha nismo imali. Svi do jednog su argumentovano pobili
optužnicu. Milina slušati. Nisu to bili žestoki govori. Momci su se jed-
nostavno branili istinom. U sjećanju mi je ostala jedna scena koju ću
sigurno dugo pamtiti.
Naime, došao je red i na Esada Omerovića momčine iz okoline
Rožaja. Esada je optužnica teretila za navodnu obuku u Turskoj. Meni
stavljaju na teret da sam ja pronašao Esada, vrbovao ga i poslao na obuku.
Momka ranije nikada u životu nisam vidio. Upoznali smo se na suđenju,
204 Ibrahim Čikić
tokom njegove odbrane. Esad je posjedovao urednu vojnomedicinsku do-

kumentaciju na osnovu koje je pušten iz JNA kao nesposoban za službu
i dodijeljen mu je pratilac. Bolest je zaradio za vrijeme služenja Titove
vojske. Na straži. Nakon toga imao je određenih psihičkih problema. Ovaj
detalj sa njegovog ročišta moram posebno istaći.
Nakon što sudija pročita Esadu optužnicu, koja je uzgred rečeno te-
retila više mene nego njega, sudija se obrati Esadu:
“Esade, šta nam možeš reći o tvom susretu sa Ibrahimom Čikićem?
Da li je istina da te Ibrahim vrbovao i poslao u Tursku na vojnu obuku? Je
li te Čikić tom prilikom ucijenio, prepadao, prijetio? Okreni se molim te
prema Ibrahimu i reci mu u lice slobodno sve, šta imaš da mu kažeš”
“Sudija molim te, hoćeš li me već jednom upoznati sa Ibrahimom
Čikićem? Red je da upoznam čovjeka koji me poslao za Tursku. Ali, ja
nikada u životu nisam bio, niti sam vidio Tursku. Da me Ibrahim hoće
poslati da jednom vidim i tu Tursku, pa da umrem ne bih žalio.” Ozbilj-
nim glasom odgovori Esad. Nakon ovih Esadovih riječi zavlada smijeh u
sudnici, a ja iskoristih priliku da se konačno upoznam sa čovjekom.
Poslije ovakvog Esadovog nastupa svima u sudnici bilo je jasno da
se zaista mi ne poznajemo. Čak i sudija prihvati tu činjenicu. Tada na sce-
nu istupi državni tužilac. Ljubaznim glasom i lisičijim lukavstvom pokuša
iskoristiti Esada za svoje prljave ciljeve.
Tužilac: “Dobro, Esade, dajem ti časnu riječ da ću odmah protiv tebe
obustaviti i povući optužnicu ukoliko mi odgovoriš samo na jedno jedino
pitanje. Ispričaj nam samo ono kako si u džamiji polagao zakletvu pred Ibra-
himom Čikićem prije nego što si pošao za Tursku. Sjećaš se, Esade, onoga
kada je Ibrahim od tebe tražio da se zakuneš da ćeš ubiti i rođenog baba i
majku ako on to zatraži od tebe? Samo nam ispričaj, Esade, ono kako si da-
vao zakletvu da ćeš ubijati i klati srpsku djecu i nejač. Samo nam to ispričaj
i slobodan si…” Tužilac je pokušao navesti Esada, da reaguje namah, in-
stiktivno, bez promišljanja. Zato je i iskoristio najpodliji i najprljaviji način
obmane. Ponudio je Esadu slobodu, kako bi se on zaletio i ne razmišljajući
nasjeo na njegovu zamku, a koja bi po mene bila fatalna. Računao je na
Esadovu bolest i htio je to po svaku cijenu iskoristiti. Računao je da je bo-
lest uzela maha zbog višemjesečnog Esadovog boravka u ćeliji. Bolesnom
čovjeku koji vapi za bolničkim liječenjem ponuditi slobodu ravno je bingu!
Tužilac se grdno prevario. Loše je procijenio Esada. Za razliku od tužioca,
Esad posjeduje visoke norme ponašanja. Moral ne dozvoljava čovjeku da
laže. Esad je energično odbio bilo kakvo poznanstvo sa mnom. Tražio je
od tužioca da mu objasni kako je moguće polagati zakletvu i družiti se sa
nekim koga ne poznaješ. Objasnio je još jednom da se nikada nismo vidjeli

i da on nikada nije bio u Turskoj. Odlučih da prekinem ovaj cirkus. Podlost
i pokvarenost tužioca kod mene izazvaše bijes. Želio sam i da zaštitim Esa-
da od daljnjeg maltretiranja. Dobro mi je poznato kako se teško nositi sa
bolešću. Odmah sam kod sudije zatražio riječ, kako bih mogao prigovoriti i
ljutito se obratih tužiocu, a bogme i sudiji:
“Gospodine državni magarče, to za šta vi mene optužujete upravo je
vaša specijalnost i karakteristika naroda kojem vi pripadate, (izvinjavam
se čestitim pojedincima). To je specijalnost i praksa određenih pripadnika
vašeg naroda inicirana od onih koje vi danas ovdje zastupate. Narod kojem
ja pripadam nema crnih mrlja na svojoj savjesti, u svojoj historiji postojanja.
To što vi pokušavate imputirati meni, ja iz dubine svog bića prezirem. Meni
je to strano i odvratno!” i odmah nastavih sa obraćanjem predsjedniku
vijeća lično. Iako je pokušao da mi oduzme riječ, ja nastavih ljutito:
“Gospodine predsjedniče vijeća, ukoliko ne zabranite ovom
državnom magarcu da vrijeđa moja nacionalna i vjerska osjećanja, ja više
neću dolaziti na ova suđenja, niti ćete više imati prilike da me vidite u ovoj
sudnici. Uzvišena je vjera kojoj ja pripadam. Islam najstrožije zabranjuje
i kažnjava čak i sama takva razmišljanja. Očekivao sam, gospodine sudi-
ja, da će neko drugi među nama uhapšenim reagovati po pitanju ovakvih
prljavih i podlih laži i podvala. Taj neko je morao reagovati zbog položaja
koji zauzima u stranci. Nažalost, osim ove reakcije olahko se prešlo preko
ovakvih podvala!” fotelje se dobijaju olahko, ali ih je teško nositi. Liderst-
vo je ogroman teret. Zato mudar bježi od vladara.
“Sjedi dolje! Dosta! Prekini!” dreknu sudija iz sve snage.
Esad je i dalje davao odbranu. Sudija ponovo dade riječ Esadu, a on
objasni kako nikada nije čuo za ovo što mu stavljaju na teret, i da bi treba-
lo da ih je sramota što tako govore. Sudija i njemu naredi da sjedne i završi
sa njegovim izlaganjem.
Dokazi kojima je tužilac trebao dokazati našu krivicu najbolje će
odslikati moj slučaj. Slična situacija bila je i sa ostalim uhapšenicima.
Ništa konkretno. Može se slobodno reći smiješno.
Kada sam ja došao na red javnog tužioca da iznese dokaze protiv
mene pokuša da me zaobiđe i poče iznositi nešto što se ticalo drugog
optuženog, a ne mene. Zatražih riječ kod predsjednika vijeća i obratih se
državnom tužiocu sljedećim riječima:
“Molim vas, državni tužioče, iznesite samo jedan jedini dokaz protiv
mene u korist ove optužnice i slobodno tražite za mene smrtnu kaznu,
mirne savjesti, imate moj blagoslov.”
206 Ibrahim Čikić
Tužilac s mukom ustade sa stolice i tiho progovori:

“Nemam dokaza”, i polahko se vrati na stolicu.
Obratih se predsjedniku vijeća sljedećim riječima:
“Molim vas, predsjedniče vijeća, nemojte dozvoliti da vas ja učim abe-
cedi prava. Ovo suđenje je za mene završeno!. Tužilac javno kaže da protiv
mene nema dokaza. Obustavite postupak protiv mene. Pozovite tužioca na
odgovornost zbog neargumentovano podignute optužnice. Meni morate
istog trena obustaviti suđenje, jer je tužilac javno rekao da nema dokaza.”
Na ove moje riječi tužilac ponovo ustade i reče:
“Držao je u stanu sliku Imama Homeinija i čitao je list Nur!” Dok je
govorio dodade sudiji te argumente kao dokaz.
Izađoh iza optuženičke klupe i polahko priđoh do stola za ko-
jim je sjedio sudija sa porotom. Zatražih sliku Imama Homeinija i list
Nur. Sa “strašnim” argumentima protiv mene polahko krenuh u prav-
cu optuženičke klupe. Promaših pravac i neko me od milicije povede u
željenom pravcu. Kada sam ponovo došao za optuženičku klupu, okrenuh
se publici u sudnici držeći visoko podignut list “Nur” naslovnom stranom
okrenut, na kojoj je bila slika Imama Homeinija i rekoh:
“Mislite li da mi vi određujete koje ću novine kupovati i čiju ću sliku
držati u vlastitom stanu? Nije valjda da ste očekivali od mene da u stanu
držim sliku zločinca Miloševića? Tužilac vjerovatno ima sliku Miloševića
i meni to ne smeta. Ne vidim što bi njemu smetala slika Imama Homeinija
koju sam držao u svom stanu. A što se tiče lista “Nur”, koji izlazi u Beogra-
du, a izdavač je Kulturni centar Islamske Republike Iran, legalno je glasilo
uredno prijavljeno kod nadležnih organa u Beogradu i prema njihovom
mišljenju oslobođeno plaćanja poreza na promet. Taj list sam bez ikakvih
problema dobijao preko državne pošte, dugo vremena, dok DB nije odlu-
čila da mi plijeni taj list i pljačka poštu koju dobivam. Poštenije bi im bilo
da su se pretplatili na taj časopis i legalno ga kao i ja dobijali putem pošte.
Ima dovoljno primjeraka za sve zainteresovane čitaoce. Ako su to dokazi i
ako zbog toga trebam odgovarati, ne bježim od odgovornosti!”
Tada se ubaci moj advokat, sljedećim riječima:
“Pa dobro, gospodo, ja u stanu držim sliku Žirinovskog. Ibro drži sli-
ku Homeinija, sudija i tužilac drže slike Sloba i Momira. Moramo priznati
da je Ibrova slika najljepša. A to što je čitao Nur, pa neka je, ni ja ne čitam
ovu vašu štampu. Uhapsite i mene zbog toga!” Kroz smijeh karakteristi-
čan samo njemu, reče sve ovo u jednom dahu. Tužilac na sve ovo ne izgo-
vori više ni jedne riječi, a advokat zatraži da se ovaj dijalog uredno unese
u zapisnik. U sali je vladao smijeh dok su slušali ove argumente i moju i
advokatovu odbranu. Pištolj za koji sam imao urednu dozvolu za noše-

nje, izdatu od strane MUP-a Sarajevo, nasilno mi je oduzet. U specijalnoj
TV emisiji dnevnika koji je vodio Emilo Labudović dramatičnim glasom
je obaviještena javnost kako su zaplijenili ogromne količine naoružanja,
prilikom mog hapšenja. Tada je javnost obaviještena kako su zahvaljuju-
ću mom hapšenju uspjeli spriječiti nasilno otcjepljenje i stvaranje države
Sandžak. Tokom dokaznog postupka ovaj momenat tužilac nije ni spo-
menuo. Valjda je u međuvremenu procijenio da se jednim pištoljem ne
stvara država. Važno je da su oni tada pištolj predstavili kao ogromnu ko-
ličinu naoružanja. Time su dodatno zastrašili ugrožene i jadne Srbe. Po-
većali mržnju i fašizam, ojačali zločince Mladića i Karadžića, ovoga puta
dobrovoljcima iz Crne Gore. Ni ja nisam puno insistirao na tom slučaju.
Pištolj mi nikada nije vraćen i neko ga je od strane policije najvjerovatnije
meni ukrao, a sebi poklonio. Dozvolu čuvam i dalje. Možda se taj koji ga
je oteo sjeti one narodne: “Oteto prokleto!” Možda mu i proradi savjest?
Možda? A možda je najgore kad se krade od sebe, a da se i ne zna?!
208 Ibrahim Čikić
ZAVRŠNA RIJEČ
Decembar mjesec, proces u punom zamahu. Šefket Brković, pred-

sjednik SDA Pljevalja, u ćeliji “zaradio” hroničnu upalu slijepog crijeva,
deset mjeseci proveo u samici, nakon davanja odbrane biva prebačen u
ćeliju na spratu. Pravo u moju ćeliju. Bio je teško bolestan, jedva se kretao
od bolova. Ušao je savijen, teško koračajući, tako da su mu stvari morali
nositi komandiri. Izgledao je žalosno, bio je na ivici snage. Nakon što ko-
mandiri zaključaše vrata i napustiše ćeliju, ostao je da stoji nasred ćelije, ne
znajući u kom pravcu da pođe, ne vjerujući svojim očima da je prebačen
u grupnu ćeliju. Pažljivo je ispitivao okolinu, dok mu pogled ne pade na
peć koja je stajala ravno ispred njega. Radostan uzvik ote se sa njegovih
usana, šapučući nešto nerazgovjetno sebi u bradu i pođe u pravcu peći.
Deset mjeseci je prošlo kako je posljednji put imao priliku da osjeti to-
plotu i vidi vatru. Hladna i memljiva ćelija, puna vlage, ostavila je traga na
njemu. Miševi su mu deset mjeseci bili najbolji prijatelji. Nije imao s kim
ni riječi progovoriti, naučio se družiti i razgovarati sa štakorima, bili su mu
najbolji prijatelji. S njima je i hranu dijelio kako bi imao društvo prilikom
jela. Nije džaba u narodu rečeno: “Teško samu i na vaganu!” Poslije svih
iskušenja, kroz koja je prošao i ostao gospoče, prilazeći peći šaputao je:
“Vatra, vatra, peć, toplina, da li je to moguće? Kolika je blagodat
vatre, kada biste vi to samo znali. Vatra, vatra…” ponavljao je i polahko
prilazio peći. Kada je došao do peći čučnu i lagahno otvori vrata golom
rukom. Dok sam ga gledao iz mojih bolesnih očiju tekle su suze. Bilo mi je
teško dok sam ga posmatrao, nisam mogao ni pretpostaviti šta će uraditi.
Naglim pokretom otvori vrata od peći. Golim šakama zagrabi žara i pri-
nese ga licu, i poče žarom milovati obraze, povremeno ga ljubeći. Plakao
sam iz sveg glasa. Jasno se moglo čuti kako žar prži njegove ruke, usne,
obraze. Ovakav prizor mi je slomio dušu i tijelo. Priđoh i blago ga udarih
po rukama kako bi mu žar ispao iz dobro opečenih dlanova. Blago sam
mu tepao: “Šefko, brate moj, Šeki, molim te baci iz ruku žar. Važno je da
smo sada skupa. Šeki…”
210 Ibrahim Čikić
Robijaši koji su bila u ćeliji sa nama, ovakav Šefketov postupak pro-

pratili su smijehom i skandiranjem. Podsticali su ga i bodrili da nastavi i
dalje rukama kupiti žar. Njima je sve to bilo smiješno, njegov postupak
posmatrali su kao priliku da se dobro nasmiju. Nema milosti i saosjećanja
u zatvoru. Robijaši poštuju i strepe samo od jakih. Zato uvijek traže slabi-
je od sebe kako bi se mogli iživljavati nad njima. Ne razumiju oni šta znači
imati osjećaj i ljubav okrutnost i sila njihov je svijet. Nažalost, među tim
životinjama bilo je i onih koji su imali muslimanska imena. Takvi neljudi
nisu zaslužili da im pomenem imena.
Iako smo bili skupa u ćeliji, nismo mogli Bog zna šta pomoći jedan
drugom. I ja sam kao i Šefket, također bio u lošem stanju. Imao sam jake
bolove u očima i slab vid. Šefket je koristio svaku priliku da bi ispričao
nešto zanimljivo, kako bi nama koji smo ga slušali prenio djelić onog što je
on vidio ili pročitao. Doista se imalo šta od njega čuti i naučiti. Nažalost,
mentalni sklop slušalaca nije imao razumijevanja za takvu vrstu razgovora
i uglavnom bi se sve završilo cirkusom. Šefket je brzo ustanovio da situaci-
ju i atmosferu ludila ne može popraviti na bolje, pa je poslije desetak dana
zatražio prijem kod upravnika i zahtijevao da ga ponovo vrate u samicu.
Iskreno govorim, opis samo jednog dana naše robije zahtijevao bi više de-
setina stranica i uloženog truda, (zašto ja na žalost, nemam snage). Šeki je
već sutradan prebačen u drugu ćeliju. Uslovi robijanja i postavka robijaša
odgovarala je mom prijatelju. Njegov smiraj i spokoj i meni je donio iste
blagodati. Ja sam oguglao na ove, što su mi pripali za družbu.
Deverajući dan po dan, polahko stigosmo i do kraja suđenja. Ostalo
je još samo da tužilac, advokati i mi damo završne riječi.
Završnu riječ tužilac je iskoristio da sebe predstavi kao govornika.
Govorio je dugo, nepovezano i konfuzno. Nedostatak materijalnih do-
kaza kojim bi potkrijepio optužnicu istovremeno je značio i nedostatak
samopouzdanja. Pokušao je da nas predstavi kao veliku opasnost po dr-
žavu i njen suverenitet. Hvalio je rad i efikasnost policije koja je navodno
spriječila naše namjere. Izrekao je i hvalu na svoj račun i rad. Pohvalio je
samoga sebe, rekavši kako je njegov doprinos u odbrani države veliki i
značajan. Da nije bilo policije i njega, Bog zna šta bi smo mi sve uradili.
U punom zanosu samoobmane kada dođe do mog imena izgovori i ove
riječi kojih se i dan-danas dobro sjećam i mogu ih citirati. Od slova do slo-
va. Pošto pročita moje ime i prezime zastade, glasno se nakašlja, a zatim
pročita i ovo:
“Čikić je glavni ideolog stranke. Jako inteligentan i fanatičan vjernik.
Gospodo sudije, on vidi mnogo bolje i dalje nego što vi možete i pretpo-
staviti. Vidi on bolje nego svi mi prisutni ovdje u sali. Jako opasan i spo-
soban. Da nije spriječen u svojim planovima, lako je moguće da bi uspio
ostvariti iste!”
Moj bapko, učesnik i svjedok posjeta i sudskih rasprava od prvog
dana, ne mogavši više da izdrži ustade i koliko ga grlo nosi reče:
“Bogu fala kad imam takvog sina! Šućur Bogu, kad dobro vidi, kad
je dobar vjernik, inteligentan. Bogu šućur, kad ste sačuvali državu. Da ga
Milan Radović i Gajo Joksimović nisu uhapsili ne bi Srbina živa na zem-
lji ostalo. Sad ga osudite koliko hoćete. Spasite srpstvo od propadanja.
Žalosna je država koja hapsi invalide, a još žalosniji onaj ko od vas traži
milost i pravdu. Meni je važno da je on vjernik, inteligentan i zdrav!” Dok
je govorio bio je ironičan, ali i dostojanstven i ponosan. Bilo mu je drago
što je čuo ovakve riječi od tužioca. On je razumio ono što je tužilac htio
reći. Nažalost, mnogi nisu, niti će to ikada. Sudija umiri bapka tako što mu
zaprijeti da će ga udaljiti iz sale nastavi li i dalje govoriti. Bapko
��
je bio za-
dovoljan. Rekao je ono što mu je bilo na srcu. Mnogo su mu boli i patnje
zadali mojim hapšenjem. Dobro je znao sa kakvom bolešću se godinama
borim i koliko sam muke po bolnicama vidio. Tužilac je ovim nastupom
srušio svaku njegovu iluziju. Gradaciju ljudi vršio je prema svom moralu.
Nije želio vjerovati da ima i ovakvih ljudi u njegovom okruženju, njego-
vom Bijelom Polju, komšiluku. Ogromna količina mržnje i zla koju je sada
čuo od tužioca teško je mogao razumjeti. Ipak, do svoje smrti vjerovao je
ljudima. Preselio je mučeničkom smrću dvadesetprve noći mjeseca Ra-
mazana. Prilikom povratka sa jacije, ispred kuće, na trotoaru, udario ga je
objesni i pijani mladić. Nosio ga je preko šezdeset metara na haubi. U sred
njegovog Bijelog Polja, ograničenje brzine 40 km, a ubica vozio preko 120
km na sahat. Neka mu Allah podari džennetske ljepote i vječni rahmet!
Ubica je odležao za ovo ubistvo samo desetak dana. Takva je Crna Gora.
Ubica je po imenu bio musliman. Kasnije, nakon mog izlaska iz zatvora
često je imao običaj prepričavati ovaj događaj.
Završne riječi trajale su nekoliko dana. Moj advokat je u završnoj riječi
tražio od suda da bude fašistički a ne komunistički. Razlog radi kojeg traži
od suda da postupi fašistički u ovom slučaju podkrijepio je primjerom Di-
mitrova i paljenjem Rajhstaga. Kazao je da je tada fašistički sud zbog ne-
dostatka dokaza oslobodio Dimitrova, a da će ovaj Milov sud bez dokaza
sigurno osuditi Čikića! Prvi dio odbrane bio je sjajan, ali u drugom dijelu
pokušao je da kalkuliše. Pokušao je da održi politički govor. Takva zloupot-
reba povjerenja natjerala me da mu uskratim punomoć. Odrekao sam se
njegove odbrane i odlučio da se sam branim. U završnoj riječi ostati bez
212 Ibrahim Čikić
advokata ravno je ludilu. Morao sam tako postupiti. Nisam slušao razum,
već emociju. Emotivnost moje reakcije praćena odlučnom reakcijom ohr-
abri i ponese Omera Omerovića, tako da i on otkaza svog branioca. Akcija
izazva lančanu reakciju, palo je nekoliko otkazivanja punomoćja. Bilo je i
suza, dirljivih scena, emocija. Mnogi promijeniše lice. Nisam vjerovao da
se ljudi ovako mijenjaju. Čak i oni koje sam istinski cijenio razočaraše me.
Gledam reakcije i čudim se. ��
Kazna kojom nam se prijetilo, (dvadeset go-
dina robije), mnoge je uplašila. To je i razumljivo i normalno. Različitosti i
razna mišljenja i jesu ljepote ovoga svijeta. Samo kada su te razlike u grani-
cama ljudskosti. Razlike postaju opasne tek onda kad čovjek spusti sebe na
nivo niži i od samog hajvana. Hajvan je tada gospodin za takve koji prelaze
crtu ljudskosti. Takvima kažeš li da su hajvani, povrijedio si hajvana. Zbog
ljepota različitosti u kojima sam ja vidio ljepotu stvaranja, a koja zasmeta
mojim tužiteljima, meni se danas sudi. Uzalud sam pokušavao da tokom
ovog procesa objasnim mojim tužiteljima ljepote različitosti i prednosti
koje različitosti neminovno nose sa sobom. U tim razlikama po svim pita-
njima, pa čak i vjerskim, ogleda se i mudrost Onoga Koji je sve ovo stvorio.
Te razlike treba premostiti i prevazići dijalogom i lijepim, korisnim i plo-
dotvornim raspravama, a ne potezati nož, kamu, vršiti ubijanja i hapšenja
nedužnih ljudi. Ne postoji način da objasniš dimenziju ljubavi onome koji
je naučio mrziti. Dokazivati nevinost mislim da nema potrebe. Meni nije
potrebno pravdanje, mojim tužiteljima jeste. Kada bi Gospodar odlučio da
im pokaže određene ljepote anđeoskog svijeta, opet ne bi vjerovali. Zato
što ne vjeruju ni sami sebi. Njihova vjera je ljubav prema komforu i materi-
jalnom. Zato se i osjećaju ugroženim. Kako bi odbranili ogromna bogastva
stečena pljačkom i kriminalom, izmišljaju neprijatelje. Sebe proglašavaju
vođama nacije. Naciju mobilišu i plaše različitostima. Skreću pažnju sa biti
problema. Dok nacija pod njihovim vođstvom čini zločine, oni pljačkaju.
Čak i vlastiti narod. Zlo i čemer koji tom prilikom šire na sve strane gdje se
pojave, lažima plasiraju kao dobro djelo. Odbranu nacije. Moralne norme
ponašanja pretvaraju u abmoralne. Zavisno od njihove procjene situacije,
a radi daljnjeg opstanka na vlasti, prave takve poteze i prevrate da podanici
godinama nisu u stanju razotkriti stvarne neprijatelje. Tim koji ubace u igru
obmane sastavljen je od svih naroda. Radi apsolutne kontrole podanika. O
podanicima misle samo kad su izbori. Dok im ne uzmu glas. Poslije glasanja
mogu da umru. Zato su katarze masa bolan i dug proces. Masovnu obmanu
mora zamijeniti katarza svih pojedinaca. Jer sve važno je iza scene, tako je
oduvijek.
PRIMJERI
ČOJSTVA I JUNAŠTVA
Uzbuđen i nestrpljiv, očekujem posljednju priliku za obraćanje jav-

nosti tokom davanja završne riječi. Svaku priliku koja mi se ukaže ko-
ristim isključivo za obraćanje javnosti. Sudija i porota za mene više ne
postoje. Siguran sam da ću biti osuđen i da je ovaj proces obična farsa.
Nama je presuđeno onoga dana kada su odlučili da nas pohapse. Ostalo je
sve puka formalnost. Ne plašim se visine kazne, niti me ona brine. Želim
samo da uvijek, kada mi se pruži prilika pokažem da nisam pokleknuo.
Bolovi u očima postali su toliko jaki da tokom odlaska na suđenje sve vri-
jeme moram držati oči potpuno zatvorene, kako bih olakšao bol. Crpim
iz sebe posljednje atome snage kako bih mogao hodati. Zbog ogromnog
bola teško držim i koncentraciju. Više i ne pomišljam na odlazak ljekaru
u Bijelo Polje. Govorim sebi da moram izdržati još ovo pa šta Bog dâ i
sreća junačka. Ravnodušnost prema dužini kazne i vremenu koje ću mo-
rati provesti iza rešetaka djeluje relaksirajuće. Bolovi su glavni problem.
Zato živim samo radi završne riječi, i Boga molim da mi podari snage za
to. Pomoć i snagu očekujem od Onog, Koji jedino može pomoći. Molim
Gospodara da mi da snage i prosvijetli razum i govor!
“Čikić Ibrahim, (kratka tišina) želiš li ti nešto reći? Mislim da nemaš
potrebe. Ti si uglavnom sve rekao. Može sljedeći”, prenu me glas sudije
koji prekide moju molitvu. Malo je trebalo da zakasnim sa javljanjem i
da izgubim mogućnost obraćanja. Fizički sam bio prisutan, a mislima mi-
lijardama svjetlosnih godina daleko od njih. Ali, Bogu hvala na vrijeme
sam reagovao. Objasnih sudiji da upravo ja, imam i te kakvu potrebu za
završnom riječi, pogotovu što sam ostao bez advokata, i da je to moje za-
konsko pravo koje mi ne smije uskratiti. Započeh svoje obraćanje:
“Ovo govorim samo radi onih koji su prisutni ovdje u sali. Moje obraćanje
ne odnosi se na vas što mi sudite. Dragi građani, posebno vi koji me dobro
poznajete i znate za moje probleme sa vidom. Kao što vidite ja nisam uspio
dokazati svoju nevinost i pored obimne ljekarske dokumentacije kojom se
214 Ibrahim Čikić
dokazuje 100% moja radna nesposobnost i potreba za pratiocem, a kako da

nevinost dokažu ovi, koji su zdravi? Ovo je politički proces i nas će proglasiti
krivima. Politički je i zbog toga što će i mene morati proglasiti krivim. Da se
radilo o poštenom suđenju, mi bismo odavno svi bili kod svojih kuća. Mnogi
od vas se čude kako je moguće da se i meni sudi, pogotovu vama koji me dobro
poznajete. Znam da ste se naslušali raznih priča i verzija, a odnose se na moje
hapšenje. Jedna od takvih priča došla je i do mene u zatvoru. Kažu da sam pso-
vao majku istražnom sudiji kada me pozvao u svojstvu svjedoka. Druga verzija
koju sam čuo kaže da sam imao oštar jezik i mnogo napadao vladajuću garni-
turu Srbije i Crne Gore. Lažu vas dragi prijatelji. Lažu bilo što da vam kažu. To
nema veze sa stvarnošću. Te i sve ostale priče koje ste čuli imaju samo jedan je-
dini cilj a to je da vam utjeraju strah u kosti i ubiju ljudsko dostojanstvo u vama.
Žele od vas da naprave robove. Gomilu beskičmenjaka i poslušnika. Amorfnu
masu. Dobro me slušajte.
Vi znate da ja potičem iz poštene i čestite porodice koja nikada u svom
postojanju nije okaljala obraz, čast i dostojanstvo. Nikada nismo bili u struk-
turama vlasti, pa ni za vrijeme komunista. Moj bapko se nije želio odreći vje-
re radi fotelje. Zato je karakterna crta moje porodice religioznost. Moji preci
živjeli su za Islam, a ne od Islama. Zahvaljujući uzvišenim Kur’anskim im-
perativima gajili smo pošten odnos prema svima. Komšijama posebno. Imali
smo lijep i pošten odnos sa svima. Poštivali smo pravo svakoga. Gledali smo
čestitost čovjeka i njegova djela, a ne vjersku pripadnost. Uvijek smo prezirali
tirane, zulumćare. Ma ko da su. Poštivali smo tuđu vjeru, a tražili da se poštu-
je naša. Ideologija i komformizam nikada nije bio naš prioritet. Zahvaljujući
visokim moralnim normama ponašanja ja sam se družio sa svima koji su bili
čestiti. Dobro znate da sam ja sve vrijeme imao izvanredan odnos sa svima,
a najbolji drugovi su mi bili hrišćani. Vesko, Miloš, Željko, Zuka… Poznato
vam je da prakticiram Islam. Imali ste prilike gledati kako me Vesko i osta-
la družina čekaju ispred džamije dok obavljam molitvu. Ja u džamiji, a oni u
haremu. Jedinstven slučaj na ovim prostorima. Obostrano poštovanje do per-
fekcije. Praktično sam pokazao da musliman vjernik poštuje svoju, a isto tako i
tuđu vjeru. Praksa koju sam provodio pokazala se ispravna i dokazao sam da
ovdje ima dovoljno mjesta za sve nas, ma koje vjere i nacije bili. Mnogi od vas
su se čudili takvom odnosu. Sada je državi trebalo da pokaže kako u muslimana
nema vjere i kako sam ja sve vrijeme, lažno se družeći sa hrišćanima, spremao
njihovo istrebljenje. Mene optužiše za svoju specijalnost. Trebalo je poremetiti
skladne odnose između nas i hrišćana. Posijati klicu mržnje i razdora. Stvoriti
nepovjerenje između nas. Ovo što sam vam rekao prvi je i najvažniji razlog za
moje hapšenje. Drugi razlog je prljaviji od prvog, a to je;. Vladajuća hunta u
Crnoj Gori, Momir Bulatović, Milo Đukanović, Sveto Marović i ostala bradata
bratija žele dati svoj puni doprinos etničkom čišćenju Bošnjaka Sandžaka. Žele
pomoći suludu ideju zločinca Miloševića, a to je stvaranje etnički čiste velike
Srbije. Svi Srbi u jednoj državi. Žele stvoriti Srbiju do Tokija!
Poslije mog hapšenja ni jedan Bošnjak više nije bio siguran. Zato su
hiljade njih napustile rodnu grudu, voljeni Sandžak, Crnu Goru i Srbiju.
Pobjegli su kako bi spasili vlastite živote, glavom bez obzira. Širom dunja-
luka. Kao muhadžiri otišli ostavljajući svoja vjekovna ognjišta. Pomislili
su: kad mogu njega sa onakvim vidom uhapsiti, tući, držati po zatvorima,
šta ih može spriječiti i ko im smeta da uhapse i nas?
Bogu hvala, nisu uspjeli u svojim prljavim namjerama. Vaše prisustvo
u sali dovoljno govori da nas ima još na ovim prostorima, Zato pozivam
režim koji je nad svezanim invalidom sve ovo vrijeme pokazivao svijetle
primjere junaštva opjevanog od Marka Miljanova, da pokaže i to čuveno
čojstvo. Kako? Tako što će mene, moju suprugu i sina starog desetak mje-
seci izvesti ispred spomenika borcima palim u borbi protiv fašizma i javno
strijeljati. Prije strijeljanja neka zađu po bošnjačkim kućama i uz pomoć
raznih policija i DB-a, s puškama i bajonetima, izvedu sve Bošnjake Bije-
log Polja i okoline. Neka gledaju strijeljanje mene, i moje porodice. Na ta-
kav način bi prekinuli bolove u mojim očima i pokazali najsvjetliji primjer
čojstva i junaštva, a što sam i ja nažalost, morao učiti u školi godinama. Jav-
nim strijeljanjem mene, sina i supruge režim bi poslao jasnu poruku svim
Bošnjacima da su nepoželjni na ovim prostorima. Ovim činom strijeljanja
režim bi pored svijetlog primjera crnogorskog čojstva i junaštva također
dao neprocjenjiv doprinos etničkom čišćenju ovih prostora.
Molim gospodu sudije da ovom činu pristupe odmah i bez ikakvog
odlaganja. Bog mi je svjedok da se ne bojim smrti pod ovim okolnostima
i to je moja posljednja i najveća želja.”
“Sjedi dolje! Sjedi! Oduzimam ti riječ! Zabranjujem ti dalje da govoriš!
Sjedi! Milicijo, spriječite ga da govori!” zaurla sudija iz sveg glasa. U sali nasta
prava pometnja, a moje riječi izazvaše kod uhapšenih i prisutnih u sudnici la-
vinu oduševljenja. Čak su mi pojedinci šaputali, ako ikada izađu živi iz zatvora,
neće se “vaditi” iz džamije. Vidjeli su na primjeru šta znači snaga vjere.
Protestvovao sam kod sudije i tražio da mi dozvoli da završim svoje
obraćanje, ali sve je bilo uzalud. Insistirao sam da ove moje riječi uđu u
zapisnik i nisam dozvoljavao da se dalje nastavi proces dok se to ne unese
u zapisnik. I pored mog navaljivanja i upornosti sudija je samo djelimično
ovo zapisao. Nije u cijelosti ali, dovoljno. Ti spisi će potvrditi istinitost
mojih riječi koje sam sada naveo, hoću reći citirao.
216 Ibrahim Čikić
Poslije ove izjave suđenje je izgubilo prividnu težinu, koju su uporno po-
kušavali da nametnu kroz cijeli tok suđenja. Ovom izjavom proces je potpu-
no pao. Suđenje više nije imalo nikakvog smisla. Moje hapšenje je pretvoreno
u kamen oko vrata režimu. Portir, a sada radnik DB-a nagovorio je režim da
mene uhapsi. Na kraju zahvaljujući Gospodaru svjetova to se pokazalo kao
fatalna greška. Još jednu grešku zahvaljujući portiru režim je napravio 2009-
te godine. Radi se o navodnoj tužbi za klevetu jedanaestorice bivših radnika
bjelopoljskog istražnog zatvora. Od prvog dana sam ukazivao na činjenicu da
su ti ljudi po nagovoru podnijeli tužbu protiv mene i da će slučaj kao i ovaj prvi
zahvaljujući “višoj sili” morati biti obustavljen i prekinut. Pod pritiskom EU-a u
sklopu evropskih integracija 22-og Juna 2011-te godine Skupština Crne Gore
usvojila je zakon o dekriminalizaciji klevete. Morali su ukinuti anticivilizaciski
zakon. Režim samo zna za jezik sile i pritiska. Zato će i sada kao i prvi put iz-
gubiti spor samnom. Ta greška ih je sada isto kao i ona 1994-te skupo koštala.
Proces je definitivno pao. Razne dezinformacije koje su kružile povodom mog
hapšenja definitivno su odbačene za sva vremena. Definitivno je propao i
pokušaj moje diskreditacije. Knjiga “Gdje sunce ne grije” ostat će ako Bog da za
vijek vjekova kao dokument. Da svjedoči o zločinu genocida nad Bošnjacima
Sandžaka. Nikada Gospodar neće poniziti onoga koji Mu robuje. Može ga sta-
viti na razna iskušenja da bi provjerio njegovo vjerovanje, ali nikada ga neće
ostaviti bez Svoje pomoći. Gospodar je najjača logistika. Blago se onom koji se
uzda samo u Njega. Pobjeda je sigurna. U takav ishod nema sumnje.
PRESUDA
Vrijeme koje sam proveo u zatvoru poslije završne riječi do dana izri-
canja presude, za mene je bilo potpuno nevažno. ��
Oslobodio sam se ogro-
mnog pritiska. Rekao sam ono što me mjesecima boljelo. Sada sam bio u
potpunosti zadovoljan. Skinuo sam ogromni teret sa srca i rasteretio svoju
umornu i napaćenu dušu i tijelo. Bolovi u očima, strašni! Bukvalno le-
žim dvadesetčetiri sahata. Duge decembarske noći za mene nemaju kraja.
Bolest uglavnom noću postaje intezivnija. Bolovi bivaju jači, nikad zore i
bijela dana. Snalazio sam se na razne načine da umanjim bol. Navlačio bih
pletenu vunenu kapu preko očiju i rukom vršio blag pritisak preko, kako
bih bar malo ublažio bol. Toplota ruke i vunena kapa bili su moji jedini
lijekovi protiv bolova i nesanice.
Nije me interesovala dužina kazne niti sam razmišljao o tome. Znao
sam da će od daljnjeg razvoja političke situacije, naročito u BiH, i stava
međunarodne zajednice zavisiti i naša sudbina. Računao sam da bi neki
maksimum ležanja u zatvoru, ma kolika nam kazna bila odmjerena, mogao
biti najviše još godinu ili dvije. Bio sam siguran da rat u Bosni i Hercegovi-
ni može trajati najviše četiri-pet godina. Evropa je dovoljno vremena osta-
vila Miloševiću da završi posao etničgog čišćenja do kraja. Ipak je Balkan
dio Evrope, i mala je vjerovatnoća dugih konfliktnih situacija poput onih
na bliskom istoku. Istina, ja sam očekivao da ćemo svi ostati u zatvoru. Ali
računao sam da će nas iznenada isto onako kako su nas nenadno hapsili i
osloboditi. Ni u kom slučaju nisam očekivao da bih već za par dana mogao
iskočiti van. Nedostatak informacija i skoro jednogodišnja izolovanost
neminovno su doveli do stanja kada je teško davati prognoze. Ljudi snu-
ju, Allah određuje, ali moramo planirati. Ono malo ratnih izvještaja što bi
mi neko od zatvorenika pročitao iz režimskih novina upućivalo me na to
da je u Srebrenici već bio strašan genocid nad bošnjačkim narodom i da
se takva sudbina potpunog genocida nad Bošnjacima sprema i Žepi. Dav-
no sam naučio kako iz režimskih fašističkih glasila dobiti približno tačnu
informaciju. Još dok sam bio radio amater. Kada bi mi neko od robijaša
218 Ibrahim Čikić
pročitao naslov i podnaslov izvještaja iz Bosne i Hercegovine odmah sam

znao u kakvom jadu i čemeru se nalazi opkoljeno stanovništvo jadne
Bosne. Samo onaj Bošnjak, koji je imao nesreću da ga živog u rukama
drže zlikovci, može znati mentalni sklop zlikovaca. Uz dužno poštovanje
borcima na liniji, ali linija je nešto drugo od zarobljeništva i logora. Na
frontu puška ti, puška mi, pa udri. Ali, logori su posebna priča. Odgo-
vorno tvrdim da niko ne može ni zamisliti kolika je to mržnja i šta su sve
spremni uraditi muslimanu zlikovci kada im se dopadne šaka. Posebna
priča su civili. Pogotovu nejač svih starosnih dobi i pola. Oslobodioci
kako sami sebe nazvaše, kada uhvate živu bespomoćnu nejač, mlade, sta-
re, žene, djecu, do zuba naoružani, a znaju da žrtve nemaju nikakvih šansi
za odbranu, i sigurni da nemaju od koga poginuti, jer niko od uhapšenih
nema minimum šansi za odbranu, a imaju garancije od strane države da
će zbog počinjenih zločina biti nagrađeni i slavljeni kao junaci, spremni su
napraviti takva zlodjela koja se ne mogu, zbog siromaštva jezika riječima
opisati. Ne postoje adekvatne riječi za opis takvih zlodjela. O zvjerstvima
počinjenim u Bosni i Hercegovini najbolje svjedoče masovne grobnice.
Stotine sekundarnih, primarnih, tercijarnih grobnica i dalje čeka da bude
otkriveno. Iskopavanja nevinih žrtava i pronalasci kostiju jednog skeleta
na više lokacija govori da su zločini činjeni i nad mrtvim Bošnjacima. Od
oružja tokom iskopavanja nađenog u masovnim grobnicama otkrivene
su cucle, flašice za mlijeko, plastične mede i ostale slične igračke. Nemo-
gućnost tačnog predviđanja kraja rata u Bosni je, poput spojenih sudova,
istovremeno bila i nemogućnost predviđanja naših sudbina.
Robijaši koji su bili sa mnom u ćeliji, a ponešto su načuli o mojoj za-
vršnoj riječi, više nisu znali kako da se postave prema meni. Izgleda da tih
dana nisu dobijali nikakve direktive od strane uprave. Bili su prepušteni
sami sebi i potpuno dezorijentisani. Izgledali su mi jadni i ništavni. Nisu
znali šta i kako da rade i kako da se ponašaju i postave. Osjećao sam da
napetost i nervoza među nama raste. Postoji mogućnost ukoliko ostanem
duže u ovoj ćeliji da situacija eskalira u žestok obračun. Tuča sa njima
po mene bi imala nesagledive posljedice. Atmosfera je bila poput bure-
ta punog baruta i samo se očekivala jedna iskra pa da sve to eksplodira
svom svojom snagom i brutalnošću. Čekao se samo dan čitanja presude.
Osvanu i 28. decembar, dan izricanja presude. Dan neizvjesnosti, kako za
mene, tako i robijaše iz moje ćelije.
Od ranih jutarnjih sahata, odmah nakon doručka, na krugu za šet-
nju počelo je postrojavanje na desetine policajaca i specijalaca. Nakon
postrojavanja počeše nas izvoditi iz ćelija, dva sahata prije nego što je
bilo zakazano čitanje presude. Razdvajali su nas i dijelili na grupe. Jedne

su svrstavali lijevo, a druge desno. Poslije par minuta bi nas prebacili iz
grupe u grupu. Po boji glasa zaključio sam da među njima ima i mojih
mučitelja iz Foče. Kada bih i sada čuo njihove glasove, siguran sam da
bih ih prepoznao sve do jednog. Tokom razdvajanja i pregrupisavanja po-
kazivali su veliku strogost i ozbiljnost. Najstrožije su nam zabranili bilo
kakvu međusobnu komunikaciju. Onako u mimohodu, kada bi prolazili
pored nas govorili bi jedan drugom, ali tako da i mi čujemo, kako se radi
o opasnim državnim neprijateljima i kako postoji mogućnost da neko od
Bošnjaka napadne zatvor i pokuša naše oslobađanje. Smijao sam se iz sve
snage takvim njihovim provokacijama i načinu na koji su pokušavali da
nas iznova ponize i potcijene.
Najzad počeše izvoditi jednog po jednog. Samo bi prišli, uzeli nas
ispod pazuha i odvodili u nepoznatom pravcu. Ništa nisu govorili kuda
nas i zašto vode. Mi koji smo ostali da stojimo u zatvorskom krugu pojma
nismo imali kuda ih odvode. Poprilično dugo bi se čekalo da dođu po
sljedećeg. Takvim ponašanjem željeli su nas dodatno zaplašiti. Neizvje-
snost u kojoj smo se nalazili trebala je dodatno da nas ubije u svakom
pogledu. Teror, državni terorizam u najgorem obliku, na svakom centi-
metru SRJ. (Srbije i Crne Gore). Brojčano stanje se smanjivalo, tako da je
poslije isteka više od sahat vremena ostalo nas još samo sedam-osam. Mi
koji smo ostali poznavali smo se između sebe. Ništa nismo govorili jedni
drugima. Šutali smo. Meni je sve izgledalo smiješno i glupo. Prošlo bi i po
dvadesetak minuta prije nego bi došli po sljedećeg. Istina, bili smo done-
kle začuđeni ovakvim postupkom, ali sigurno ne i uplašeni. Tačno je i da
nismo znali kuda nas vode, ali ja nisam ništa dobrog ni očekivao od njih.
Za belaja svi odoše, ostadoh samo sa jednim dobrim prijateljem iz grupe.
Gledali smo se sa čuđenjem, nismo govorili ništa jedan drugom. Dođoše
i po nas dvojicu. Odvedoše nas u prijemno, gdje smo trebali da dobijemo
stvari kao što su kaiš, sahat, pertle i tako još neke sitnice. Kada sam bio
spreman, obrati mi se jedan od specijalaca: “Idemo, Čikiću, vrijeme je.”
“Gdje su mi lisice? Niste mi ih stavili, zašto? Do sada sam pri svakom
izvođenju imao lisice, šta je ovo sada?” upitah.
“Danas nema lisica. Danas ćeš otići kao čovjek, bez lisica”, reče mi
jedan od specijalaca.
“Nikuda ja danas ne idem bez lisica. Nikuda, budite sigurni. Nema te
sile koja će me moći odvesti bez njih na rukama. Kada ste mi do sada svaki
put kad sam trebao izlaziti, pa čak i kod doktora, stavljali lisice na ruke, pa
i svaki dan tokom suđenja, morat ćete to uraditi i danas. “Dok sam govo-
220 Ibrahim Čikić
rio ispružio sam ruke i čekao da mi neko od njih stavi lisice.”

Nastade prava drama i ubjeđivanje. Čak mi zaprijetiše da će me na
silu odvesti do sudnice. Danas
��
ne dolazi u obzir, rekoše, da mi se stave li-
sice. Objasnih im da me mogu odvesti do ispred sudnice, ali sigurno dalje
neće moći. Rekoh im da ću se opirati i da ću im napraviti pravu frku. Ili
lisice ili ja ne idem u sud. Poslije dugog ubjeđivanja, pošto vidješe moju
odlučnost, nemadoše kud i pokušaše da mi stave normalne kratke lisice,
što ja odbih i nisam htio krenuti ni koraka sve dok mi ne donesoše one
moje koje imaju duge lance i na koje sam se „lijepo navikao.“
Nakon što mi staviše lisice na ruke, što je postalo sastavni dio mene
prilikom izvođenja iz kruga zatvora, maricom me prebaciše do suda i tako
svezana uvedoše u sudnicu. Kada sam uveden u salu, bukvalno rečeno
okovan u lance, moje prisustvo kod prisutnih izazva gnušanje i salom
zavlada galama. Interes javnosti povodom čitanja presude napunio je
sudnicu. Predstavnici organizacija koje se bave ljudskim pravima, visoki
službenici ambasada, novinari, stotine onih koji su ostali ispred zgrade
suda dovoljno govore. Prisustvo predstavnika organizacija bio je glavni
razlog što su me htjeli bez lisica dovesti na čitanje presude.
Ukupno nas dvadesetjedan dobismo oko devedeset godina robije.
Sedmorica dobiše preko pet godina, što je značilo njihov dalji ostanak u za-
tvoru, a nas četrnaestorica dobismo manje od po pet godina, što je značilo
naš izlazak na slobodu još tokom današnjeg dana. Ja sam osuđen na dvije
godine robije, što dovoljno govori o načinu na koji se vodio proces i moralu
onih koji su nam sudili. ��
Niko od nas nije dobio priliku da se izjasni po pitan-
ju odmjerene kazne. Čitanje presude bilo je ekspresno. Sudnica je ključala
kao košnica. Svako od prisutnih je želio nešto reći, opsovati i sl. Nastade
pravi haos i vriska. Slična situacija je bila i onda kada su mladi i perspektivni
džemperaši rušili komunizam i došli na vlast preko balvan revolucije. Oni
koriste ovakve situacije radi opstanka na vlasti. Svaka obmana ima svoj rok
trajanja. Takav je zakon Božiji.
POSLIJE MRAKA
BOLI I SVJETLO
Put od zgrade suda nazad do zatvora prošao mi je u nekom do tada

meni nepoznatom stanju. Činilo mi se da se sve ovo događa nekom dru-
gom i da ja sve to posmatram iz nekog polusna. Prilikom povratka čini
mi se, bilo nas je desetak u furgonu marice. Sjedjeli smo jedan drugom
u krilu. Za divno čudo, nisam bio radostan, već bih slobodno mogao
reći, tužan. Opet isti osjećaj i isto stanje koje sam imao tačno prije godi-
nu dana, kada sam gledao na televiziji hapšenje Omera Omerovića i svih
onih koji su pohapšeni prije mene. Srce mi se stezalo od boli što nismo
svi izašli van. Nisam registrovao trenutak kada smo stigli u krug zatvora.
Zadubljen u misli, niisam osjetio otvaranje vrata furgona marice i izlazak
onih koji su bili skupa sa mnom tokom ove posljednje vožnje. Ostao sam
sam. Pozive komandira da i ja izađem vani, nisam čuo, niti registrovao.
Kao na filmskom platnu gledao sam posljednje događaje. Iznova sam
preživljavao hapšenje, torturu, suđenje.. Neki od komandira me uze ispod
ruke i izvede van. Sve do trenutka dok ponovo nisam ušao u krug zatvora
i našao se na sredini kruga po kojem sam Bog zna koliko puta šetao, držao
me spomenuti osjećaj i stanje. Tek tada sam postao svjestan situacije i sh-
vatio gdje se nalazim i šta se sve dogodilo u ovom posljednjem danu moje
robije. Stajao sam kao kip, ne znajući kud da krenem i šta da radim. Bolne
uspomene, kao na filmskoj traci, iznova su se redale ispred očiju i ponovo
sam preživljavao teške trenutke i događaje. Jedna misao oklupirala je moj
um, i u tom trenutku postojala je samo jedna jedina misao u mojoj glavi,
kako ostaviti i rastati se od onih koji su morali ostati i dalje na robiji? Zai-
sta kako izaći bez njih vani?
“Čikiću, šta ti čekaš tu u krugu i stojiš kao spomenik? Idi uzmi stvari
i pođi sa mnom u prijemno da uzmeš ostalo. Ideš kući. Dok se ti tu čudiš i
stojiš ovi ti odoše. Ne možeš ti više ovdje boraviti. Za tebe ovdje više nema
mjesta. Hajde, idemo po stvari”, obrati mi se jedan od komandira i povede
me uz stepenice, ka ćeliji br. 7. Teška srca i koraka pođoh po stvari. Zveket
ključeva i otvaranje teških vrata izazva i iznova povrati u jednom trenu sva
222 Ibrahim Čikić
ona prošla otvaranja i zatvaranja istih. Kao da sam samo prije par sekundi,
prvi put doveden ovdje. Kako je sve ovo tako brzo prošlo. Samo do prije
jednog sahata sve mi je izgledalo beskrajno dugo i neizvjesno. Kako je
to izgledalo dugo dok sam bio unutra, a sada kada ostavljam ako Bog da
sve ovo iza sebe, iz ove percepcije sve se odigralo u nekoliko trenutaka.
Svega par treptaja oka i ništa više. Isti osjećaj kao u trenutku smrti. Tek
tada čovjek shvati kako je brzo život prošao i koliko je sve to kratko tra-
jalo. Na jedna vrata ušli, a na druga izašli. Kao jahač koji je svratio u hlad
sjenke drveta da se malo odmori i ništa više. Slabašno li je tijelo, osjetljive
li su kosti i nježna li je koža kojom čovjek treba zaraditi vječnost. Vrijeme
koje imamo na raspolaganju za tako uzvišen cilj malo je duže od treptaja
oka. Čovjek te istine postaje svjestan tek kad vrijeme nepovratno prođe.
Dok se nalazimo u vremenu života, koje je određeno od Gospodara do u
posljednji treptaj oka, a mi ga nismo u stanju produžiti ni za jedan jedini
treptaj učini nam se dugo i navodi na razmišljanje da nikada i neće proći.
Takva percepcija i takvo poimanje beskonačnosti ovog života ima cilj ob-
mane i zavaravanja. Jedan od mnogobrojnih načina zavođenja od strane
prokletnika, kako bi nas uveo u trgovinu u kojoj ćemo biti sigurni gubit-
nici. Konformizmom kupi od nas ovaj svijet, i tako nam oduzme vječnost.
Sačuvaj nas Bože bilo kakve trgovine sa prokletnikom. Nemoj nas svrsta-
ti u one koji su trgovali zarad svoje vječnosti. Učini nas borcima istine i
pravde. Okupi nas u društvo podržavatelja istine i neprijatelja obmane.
“‘Ajde vas dvojica, pomozite mu da pokupi stvari i iznesite mu to
do kruga, momci!” obrati se komandir, do samo par trenutaka, mojim
sudbinom određenim komšijama, sa kojima sam morao tako dugo dijeli-
ti životni prostor. Morali smo skupa spavati, jesti, hodati, jednom riječju
dijeliti istu sudbinu puna dvadeset i četiri sahata, i to danima, iz dana u
dan. Toliko su mi boli, jada i čemera nanijeli, ali sada mi ih postade žao.
Za njihove životne priče pokušavao sam naći opravdanje. Tražio sam mi-
nimum dobra u njima kako bih mogao da ih razumijem. I razumio sam ih
i osjećao sažaljenje prema njima. Pitao sam se da li će i oni sami razumjeti
stanje u kom se nalaze. Da li će ikada postati svjesni blagodati života koji
im je podaren od Jedinog Gospodara. Hoće li iskoristiti blagodati Nje-
gove milosti koju spušta na njih dajući im vremena da promijene način
života i razmišljanja. Iskreno se nadam da hoće.
Pošto su pokupili sve moje stvari na čaršaf, svezaše krajeve u čvor i
među sobom ga izniješe do zatvorskog kruga, uz samu kapiju. Srdačno i
ljubazno se pozdravih sa svima, poželjevši im skori izlazak na slobodu i
mnogo sreće u budućem životu. Osjetili su iskrenost u mom glasu. Sh-
vatili su da sam im doista želio dobro. Priđoše i plačući se pozdraviše sa

mnom, dok su se izvinjavali za svoje postupke. Momci, ja vam halalim,
ja sam vam sve oprostio, ali nikada neću moći sve ovo zaboraviti. Jedan
od teških grijeha koji čovjek za života može napraviti jeste i zaboravnost
i za to će se sigurno odgovarati. Veliki je zulum čak i sami pokušaj nekog
kome je učinjena nepravda nagovarati da to zaboravi. Kazna na ovom svi-
jetu po pitanju zaboravnosti jeste ponavljanje takve ili slične situacije koju
si zaboravio. Veličina čovjeka ogleda se u oprostu, i to u situaciji kada ima
mogućnost da vrati zulum koji mu je učinjen a on to u ime Boga i radi
Božijeg zadovoljstva oprosti. Ali ne zaboravi!
Komandir me poče požurivati da što prije napustim zatvor. Zamolih
ga da se pozdravim još sa onima koji su ostali ležati. Krenuh od prozora
do prozora ćelije i plačući se pozdravih sa svima. Želio sam što je moguće
više odgoditi trenutak odlaska. Znao sam koliko im u tom trenutku teško
pada naš izlazak. Koliko dugo će oni morati čekati svoj trenutak? Da li će
oni, kada izađu, podleći zaboravu svega? Hoće li zaboravnost pomutiti
njihov razum i pravilno prosuđivanje?
Tortura i elektro-šokovi, klanja, batinanja, mračne ćelije i neuslovne
prostorije ostavile su teške posljedice na meni, a to se posebno odrazilo na
moje bolesne oči. Dok sam ležao u ćeliji, toliko sam čeznuo za svjetlom. Sada
maksimalno, koliko je to moguće u ovoj situaciji, odlažem susret sa svjetlom.
Da li mi to nešto iz dubine duše govori da mi svjetlo za kojim sam toliko dugo
čeznuo, poslije toliko mraka kroz koji sam morao proći, priprema dugogo-
dišnju bol? Da li to intuicija u meni prepoznaje takvu opasnost i nagoni me
da odgodim susret sa istom. Valjda intuicija skupa sa instinktom zna da će
svjetlost nanijeti bol mojim napaćenim i oštećenim očima, iako razum jedva
čeka susret sa sunčanim pretposljednjim decembarskim danom.
Šta mi to govori da više nikada neće biti isto onako kao što je prije
zatvora bilo? Da se sve promijenilo i da će se sva ova zla tako brzo zabora-
viti. Da pod svjetlom nebeske kape ima i takvih mentalnih sklopova koji
su spremni i nakon toga što je država Srbija i Crna Gora priznala grešku i
potvrdila da se radilo o političkom procesu i pošto je u javnost izašla kom-
pletna dokumentacija gdje i kako koji ljudi i pod kojom šifrom odlučiše da
sve ovo provedu u djelo, izjave i traže da sve zaboravim. Nažalost, vrijeme je
pokazalo opravdanost mojih sumnji. Zahvaljujući Bošnjacima organizatori
svih ovih zločina primaju nagrade u sred Sarajeva. I to za mir, od istog onog
grada kojeg su godinama držali u opsadi i granatirali. Moralni sunovrat boš-
njačke inteligencije i političkog rukovodstva najjasnije se vidi na primjeru
Srebrenice. Pozivanjem Mila Đukanovića da svojim prisustvom u Srebre-
224 Ibrahim Čikić
nici uveliča komemoraciju žrtava genocida još jedan je vid genocida nad
bošnjačkim žrtvama. Da li je ova posjeta posljednji znak onima koji imaju
razum da je vrijeme Bošnjaka isteklo pokazat će vrijeme i događaji. Naža-
lost sve okolnosti i događaji koji su se desili nakon agresije na BiH bar meni
pokazuju da se radi o našem definitivnom nestanku sa ovih prostora.
Pozdravljanje sa komandirima, čak i sa onim koji su bili neprijatelj-
ski raspoloženi prema meni i svojski se trudili da mi zagorčavaju život na
robiji. Polahko me vode na glavnu, tešku, veliku ulaznu, a ovom prilikom
izlaznu kapiju. Mračni hodnik dovodi do širenja moje bolesne zjenice.
Naglo otvaranje teških vrata i ogromna svjetlost koja me zapljusnu, skupa
sa svježim decembarskim danom, izazva strahovit bol u mom oku. Svje-
tlost praćena koncentričnim krugovima zelene, žute, crvene boje prikova
me za jedno mjesto. Čuh teška vrata kako se s treskom zatvoriše iza mojih
leđa. Ostadoh sâm uz samu kapiju, držeći u ruci povelik zavežljaj, ne zna-
jući u kom pravcu da krenem. Iznenada začuh meni dobro poznat plačan
sestrin glas: “Ibrice! Ovamo!”
Polahko koračajući uputih se u pravcu dragog mi glasa. I osluhnimo na-
posljetku znamen među znamenima o Milosti koju Bog spušta bez prestanka
(Kur’an, 13:17-18):
On s Nebesa spušta kišu,

pa svaka rijeka dolini teče prema njezinoj mjeri,
i bujica nosi uzdignutu pjenu,
a ona nosi ono nad čim oni vatru pale,
želeći ukras ili oruđe,
iz čeg se podiže drozga poput nje.
Tako Bog skreće pažnju i na istinu i na laž.
Glede drozge, ona iščezava kao naplavina,
a ono što čovjeku koristi ostaje u zemlji.
Čak i tako Bog ističe usporedbe Svoje.
Onima koji su se odazvali Skrbniku svome – nagrada
najveća.
A onima koji Mu se nisu odazvali –
kad bi imali sve što je u zemlji,
i uz to još toliko, ponudili bi to kao svoj otkup.
Oni se – obračun će im zao biti i
utočište će u paklu pronaći –
u zlo udomljuju.
DRUGI DIO
P R I L O Z I

A) S U D S K I S P I S I
226 Ibrahim Čikić
Republika Crna Gora

VIŠI TUŽILAC
KT. br. 5/94
B. Polje, 21.07.1994. god.
VIŠEM SUDU
BIJELO POLJE
Na osnovu čl. 45. st. 2. tč. 3. i čl. 174. st. 2. Zakona o krivičnom postupku,
podižem
1. O P T U Ž N I C U
Protiv:
1. ŠAHMAN RASIM od oca Aka i majke Nure, rođ. Erović, rođen u Loznoj kod
Bijelog Polja, sa prebivalištem u Rožajama, rođen 27.01.1931. godine, musli-
man, državljanin SRJ, po zanimanju profesor, oženjen, otac 10 djece, završio fi-
lozofski fakultet, vojsku služio u Pančevu 1954. godine, u pritvoru od 26. januara
1994. godine,
2. FETAHOVIĆ ERDŽAN, zv. Tobi, od oca Ruždije i majke Selvije rođene Ća-
tović, rođen 04.08.1962. godine u Rožajama, sa prebivalištem u Rožajama ul.
Bar Mahala 3, musliman, državljanin SRJ, radnik, oženjen - otac 2 djece, završio
višu ekonomsku školu, vojsku služio, vodi se u Vojnom odsjeku u Rožajama, u
pritvoru od 25. januara 1994. godine,
3. OMEROVIĆ OMER od oca Hakije i majke Ruce, rođene Ljuković, rođen

15.04.1947. godine u Podkrajcima kod Bijelog Polja, sa prebivalištem u mje-
stu rođenja, musliman, državljanin SRJ, vozač, oženjen – otac 9 djece, završio
Osnovnu školu, vojsku služio u Zadru, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Po-
lju, lišen slobode 26. januara 1994. godine,
4. KASUMOVIĆ MEVLUDIN zv. Meko, od oca Hasa i majke Alte, rođene Nu-
hođić, rođen 01.02.1948. godine u Bijelom Polju, sa prebivalištem u naselju
Loznice, kod Bijelog Polja, musliman, državljanin SRJ, po zanimanju električar,
oženjen – otac 4 djece, završio srednju školu, vojsku služio, vodi se u vojnoj evi-
denciji u Bijelom Polju, u pritvoru od 27. januara 1994. godine,
228 Ibrahim Čikić
5. VESKOVIĆ RIFAT od oca Raifa, i majke Hankuše rođene Hodžić, rođen

17.06.1958. godine u Bijelom Polju, sa prebivalištem u naselju Rakonje kod Bi-
jelog Polja, musliman, državljanin SRJ, nastavnik, oženjen – 2 djece, završio Višu
školu, vojsku služio, u pritvoru od 27. januara 1993. godine,
6. HADŽIĆ HARUN od oca Huseina i majke Zade, rođene Nurković, rođen

01.03.1954. godine u Rožaju, sa prebivalištem u ul. Carine 56, opština Rožaje,
musliman, državljanin SRJ, dipl. pravnik, oženjen – otac 5 djece, završio pravni
fakultet, vojsku služio vodi se u Vojnoj evidenciji u Rožajama, u pritvoru od 28.
januara 1994. godine,
7. MURATOVIĆ HAKIJA od oca Ljutvije i majke Muhre, rođene Rastoder, rođen

28.12.1953. godine u Beranama, sa prebivalištem u naselju Petnica kod Berana,
musliman, državljanin SRJ, radnik, oženjen, otac 3 djece, završio Srednju poljo-
privrednu školu, vojsku služio, u pritvoru od 28. januara 1994. godine,
8. SKENDEROVIĆ ISAT zv. Isko od oca Murata i majke Muratke, rođ. Ćilović,
rođen 14.02.1963. godine, sa prebivalištem u Naselju Trpezi kod Berana, musli-
man, državljanin SRJ, profesor, neoženjen, završio prirodno matematički fakul-
tet, vojsku služio, vodi se u vojnom odsjeku u Beranama, bez čina i odlikovanja,
srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 30. januara 1994. godine,
9. HADŽIĆ UMER od oca Vejsela i majke Medine, rođene Karhimanović, rođen

07.04.1943. godine u Rožaju, sa prebivalištem u mjestu rođenja, ul. Omladinska
bb, musliman, državljanin SRJ, diplomirani pravnik, oženjen – otac 7 djece, za-
vršio pravni fakultet, vojsku služio, vodi se u vojnoj evidenciji u Rožajama, bez
odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 31. januara 1994. godine,
10. BRKOVIĆ ŠEFKET od oca Tahira i majke Fahre, rođene Kurtović, rođen
23.07.1957. godine u Pljevljima, sa prebivalištem u Pljevljima, ul. Baja Mirko-
vića, musliman, državljanin SRJ, dipl. inženjer mašinstva, oženjen, otac 2 djece,
završio mašinski fakultet, vojsku služio, vodi se u vojnoj evidenciji u Pljevljima,
bez čina i odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, lišen slobode 03. februara 1994.
godine,
11. CIGULJIN AVDO od oca Rama i majke Halime, rođene Bambur, rođen
13.04.1949. godine u Pljevljima, sa prebivalištem u ul. Prenćanska 12, opština
Pljevlja, musliman, državljanin SRJ, vozač, oženjen – otac 2 djece, završio sred-
nju školu, vodi se u vojnoj evidenciji u Pljevljima, vojsku služio, bez čina i odliko-
vanja, srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 31. januara 1994. godine,
12. BURNAZOVIĆ RIZAH od oca Ćazima i majke Hanke, rođene Bahor, rođen
10.06.1950. godine, u Bijelom Polju, sa prebivalištem u Pljevljima, ul. 1 Decem-
bra bb, musliman, državljanin SRJ, službenik, razveden, otac 2 djece, sa završe-
nom građevinskom tehničkom školom, vojsku služio, vodi se u vojnoj evidenciji
u Pljevljima, bez čina i odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 31.

januara 1994. godine,
13. SPAHIĆ SABAHET zv. Sako od oca Zaima i majke Šemse, rođene Klapija, ro-
đen 10.04.1961. godine, u Bijelom Polju, sa prebivalištem u naselju Rakonje
kod Bijelog Polja, musliman, državljanin SRJ, profesor, oženjen – otac 2 djece,
završio prirodno matematički fakultet – odsjek geografije, vojsku služio, vodi se
u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, bez čina i odlikovanja, srednjeg imovnog
stanja, u pritvoru od 23. februara 1994. godine,
14. ČIKIĆ IBRAHIM zv. Ibro od oca Avda i majke Samke, rođene Muslić, ro-
đen 23.05.1956. godine, u Bijelom Polju, sa prebivalištem u ul. Treće san-
džačke brigade br. 26, opština B. Polje, musliman, državljanin SRJ, penzi-
oner, oženjen – otac 1 djeteta, sa završenom srednjom školom, regulisao
vojnu obavezu, bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 24.
februara 1994. godine,
15. OMEROVIĆ ESAD od oca Ibrahima i majke Elfije, rođene Kačar, rođen
28.01.1970. godine, u Biševu kod Rožaja, sa prebivalištem u mjestu rođenja, mu-
sliman, državljanin SRJ, zemljoradnik, razveden – otac jednog djeteta, završio
Osnovnu školu, vojsku služio, vodi se u vojnoj evidenciji u Rožajama, bez čina i
odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 24. februara 1994. godine,
16. SMAKIĆ HUSEIN zv. Huskara, od oca Bejta i majke Hadžire, rođene Musić,
rođen 20.07.1948. godine, u Koritima kod Bijelog Polja, sa prebivalištem u mje-
stu rođenja, musliman, državljanin SRJ, zemljoradnik, oženjen – otac 4 djece,
završio Osnovnu školu, vojsku služio, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju,
bez čina i odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 23. februara 1994.
godine,
17. BEGOVIĆ DŽEVAD od oca Safeta i majke Hankije rođene Kuč, rođen
17.01.1970. godine u Bijelom Polju, sa prebivalištem u Rasovu kod Bijelog Polja,
musliman, državljanin SRJ, nezaposlen, neoženjen, završio Srednju školu, vojsku
služio, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, bez čina i odlikovanja, sred-
njeg imovnog stanja, u pritvora od 13. marta 1994. godine,
18. BIBULJICA SEAD zv. Biba, od oca Sabra i majke Mahije, rođene Trubljanin,
rođen 18.02.1972. godine u Bijelom Polju, sa prebivalištem u Rasovu kod Bije-
log Polja, musliman, državljanin SRJ, nezaposlen, neoženjen, završio Osnovnu
školu, nije regulisao Vojnu obavezu, vodi se u Vojnoj evidenciji u Bijelom Polju,
bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 13. marta 1994. godine,
19. PUĆURICA SEAD zv. Ćiro, od oca Ramiza i majke Drage, rođene Balić, rođen
20.07.1967. godine u Zmincu kod Bijelog Polja, sa prebivalištem u mjestu rođe-
nja, musliman, državljanin SRJ, bravar, neoženjen, završio srednju školu, vojsku
služio, vodi se u Vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, bez čina i odlikovanja, sred-
230 Ibrahim Čikić
njeg imovnog stanja, u pritvoru od 17. marta 1994. godine,
20. PUĆURICA SENAD zv. Ćeno, od oca Ćamila i majke Vahide, rođene Hajdar-
pašić, rođen 28.05.1952. godine u Zmincu kod Bijelog Polja, sa prebivalištem u
mjestu rođenja, musliman, državljanin SRJ, elektroinstalater, neoženjen, završio
Srednju školu, vojsku služio, vodi se u Vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, bez čina
i odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 17. marta 1994. godine,
21. BOŠNJAK ŠEFĆET od oca Ahmedina i majke Tiće, rođene Šabotić, rođen
05.01.1967. godine u Goduši kod Bijelog Polja, sa prebivalištem u mjestu rođe-
nja, musliman, državljanin SRJ, nezaposlen, neoženjen, završio Osnovnu školu,
vojsku služio, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, bez čina i odlikovanja,
srednjeg imovnog stanja, u pritvoru od 07. aprila 1994. godine,
ZBOG TOGA ŠTO SU:

U vremenu od aprila mjeseca 1991. godine do januara mjeseca 1994. godine, u Rožaja-
ma, Beranama, Bijelom Polju, Pljevljima i drugim mjestima u cilju da, upotrebom sile i
protivustavnim putem, od dijela teritorije Savezne Republike Jugoslavije stvore samostal-
nu državu tzv. “Sandžak”, koju čine područja opština: Plav, Rožaje, Berane, Andrijevica,
Bijelo Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj, pripre-
mali izvršenje krivičnog djela ugrožavanje teritorijalne cjeline iz čl. 116. st. 1. KZ Savezne
Republike Jugoslavije, na način što su, izvršavajući odluke ilegalnog tzv. “muslimanskog
nacionalnog vijeća Sandžaka”, sa sjedištem u Novom Pazaru i naloge predsjednika vijeća
Sulejmana Ugljanina, formirali resor sigurnosti za teritoriju gradova “Sandžaka” koji pri-
padaju Republici Crnoj Gori, kao glavni štab, i resore sigurnosti po gradovima i mjesnim
zajednicama i postavljali šefove resora sigurnosti, sačinjavali ratne i druge planove, for-
mirali i naoružavali vojne, policijske i druge formacije i jedinice, organizovali odabiranje
i upućivanje na vojnu obuku u Tursku armiju većeg broja lica muslimanske nacionalno-
sti i organizovano odlazili na vojnu obuku, radi pripremanja stvaranja oficirskog kadra i
vojske buduće države, organizovali specijalne naoružane jedinice radi napada na važne
objekte i planirali izvođenje raznih diverzija i drugih nasilnih akcija i ilegalno nabavljali,
prodavali i držali veće količine oružja, municije i eksplozivnih materija čije nabavljanje i
držanje građanima nije dozvoljeno,
PA SU:
1. Okrivljeni Šahman Rasim, što je:
kao šef resora sigurnosti, za dio teritorije opština buduće države tzv. “Sandžak” koji
pripadaju Republici Crnoj Gori, izvršavajući odluku ilegalnog glavnokomandujućeg
tijela tzv. “muslimanskog nacionalnog vijeća sandžaka”, sa sjedištem u Novom Pazaru
i predsjednika vijeća Sulejmana Ugljanina, organizovao i formirao resore sigurnosti,
kao paralelne i ilegalne organe vlasti na području opština Bijelo Polje, Berane, i Rožaje
i izvršio odabiranje i postavljanje šefova resora sigurnosti za opštinu i to: okr. Šah-
man Refika za opštinu Bijelo Polje, okr. Skenderović Isata za opštinu Berane i Ćorović
Rešita za opštinu Rožaje, kao i organizovao formiranje kriznih štabova – vojnih for-
macija, na gradskom području i na području mjesnih zajednica u formaciji ljudstva
“9 + 1” sa jednim komandirom i 9 izvršilaca i za njih organizovao nabavljanje veće
količine oružja, municije i eksploziva, zbog čega je odlazio u Novi Pazar i Sarajevo,
gdje je od najužeg rukovodstva SDA BiH zatražio i dobio pomoć u naoružanju, koje
je organizovano i ilegalno prebacivano u Bijelo Polje i dalje dijeljeno, koordinirao
rad i međusobnu saradnju resora sigurnosti i vojnih štabova i u tom cilju odlazio u
Višegrad na sastanak komandanata radi dogovora o uspostavljanja koridora između
Bosne i Sandžaka, te organizovao odabiranje, upućivanje i finansiranje većeg broja
mladih ljudi muslimanske nacionalnosti sa teritorije opština Bijelo Polje, Berane i Ro-
žaje na studiranje i vojnu obuku u Turskoj armiji, radi pripreme stvaranja stručnog i
oficirskog kadra buduće države i radi izvođenja raznih diverzantsko-terorističkih ak-
cija po povratku u zemlju, kao i učestvovao u donošenju odluka na tajnim sastancima
šefova resora sigurnosti i predsjednika opštinskih odbora SDA održanih u Tutinu,
Prijepolju, Pljevljima, Novom Pazaru, Bijelom Polju i Sjenici, gdje je u džamiji na vjer-
ski način položio zakletvu na vjernost i tajnost pripadanja resora i donijetih odluka,
da se iz svih opština odaberu i upute lica na vojnu obuku, da se nabave radio stanice
za šefove resora sigurnosti i da se izvrši naoružavanje formiranih resora sigurnosti, a
u Novom Pazaru učestvovao u donošenju odluke o izradi Ustava države “Sandžak” i
drugih akata buduće države, kao i organizovao nabavljanje, veće količine naoružanja
koje je neovlašćeno držao i to: automatsku pušku “CZ” cal. 7,62 mm, br. 450577, puš-
ka marke “Meverik” – zv. “pumparica” cal. 12 mm, poluautomatsku pušku “CZ” cal.
7,62 mm, trenutno-tronblonsku minu, 66 komada municije cal. 12 mm, 667 komada
municije cal. 7,9 mm, 920 komada municije cal. 7,62 mm, 140 komada municije cal.
12. mm, 12 komada municije cal. 9 mm/d i 18 komada municije cal. 5,56 mm,
2. Okrivljeni Fetahović Erdžan, što je:

kao član Glavnog odbora SDA Rožaje i pripadnik resora sigurnosti, izvršavajući odlu-
ke po tzv. “organizaciono - konstitucionoj šemi SDA Sandžaka”, dobijene od “MNVS”
iz Novog Pazara, zajedno sa “uputstvom za primjenu ...”, na tajnom sastanku GO SDA
Rožaje održanu krajem 1991. godine, učestvovao i saglasio se sa donošenjem odluke
o formiranju pet resora, kao paralelnih i ilegalnih organa vlasti, pa su formirali resor
sigurnosti kao parapolicijsku i paravojnu formaciju za djelovanje na teritoriji opštine
Rožaje, a za šefa resora odabrali i postavili Ćorović Rešita i zadužili ga da sam oda-
bere i postavi članove resora po formaciji ljudstva “9 + 1”, pa je tokom 1992. godine
zajedno sa okrivljenim Redžović Hajrudinom, koji je tada postavljen za šefa resora
sigurnosti Rožaje i po njegovim upustvima, vršio odabiranje i upućivanje 16 mladih
ljudi muslimanske nacionalnosti u Turskoj armiji, i prihvatio njegov poziv i uz dobi-
jenih 500 DEM i obećanih i drugih nadoknada otišao na vojnu obuku, koju je obavio
u Turskoj kasarni u vremenu od 21. januara do 13 februara 1993. godine, koju su
izvodili turski oficiri i Kolašinac Hajriz, komadant vojnog štaba “Sandžaka”, kada je
prekinuo vojnu obuku zbog bolesti, gdje se obučio u rukovanju raznim vrstama na-
oružanja, postavljanju eksploziva i izvođenja raznih diverzija po povratku u zemlju, a
nakon povratka u Rožaje vršio prikupljanje DEM preko humanitarnog društva “Mer-
hamet”, čiji je bio predsjednik, radi kupovine naoružanja, pa je od dobijenih 52.000
DEM iz Novog Pazara, zajedno sa okrivljenim Redžović Hajrudinom, kupovao veće
232 Ibrahim Čikić
količine oružja, municije, eksploziva, i bombi, koje je djelio članovima resora sigur-
nosti u Rožajama i Beranama, dok je jedan dio sakrio i to 12 automatskih puški, 3
snajpera, 3 kante municije, veći broj bombi, prilikom pretresa kod njega je pronađena
i oduzeta veća količina naoružanja i to: dvije “zolje”, 1 PBP od mm M-80, 17 bombi,
19 pakovanja plastičnog eksploziva, 35 detonatora, 4 m sporogorućeg štapina i 10
metara eksplozivnog štapina,
3. Okrivljeni Omerović Omer, što je:

kao predsjednik mjesne zajednice Podkrajci i istaknuti član Izvršnog odbora SDA Bijelo
Polje, izvršavajući dobijene naloge od okrivljenog Vesković Rifata, predsjednika SDA i
komandanta Vojnog štaba Bijelo Polje, naoružao svoju vojnu jedinicu u Podkrajcima i
za nju organizovao probnu mobilizaciju kroz naoružane tzv. noćne straže, a u cilju nao-
ružavanja resora sigurnosti i kriznog štaba Bijelo Polje, po dogovoru, više puta odlazio
za Sarajevo i iz centrale SDA preuzimao veliku količinu oružja municije i eksploziva i
ilegalno ga prebacivao za B. Polje, a po dobijenoj potrebi od rukovodstva SDA BiH, pre-
uzeo: osam pušaka M-48, cal. 7,9 mm, 35 pištolja, “makaro” cal. 7,65 mm sa po jednom
kutijom od 25 metaka uz svaki pištolj (ukupno 875 komada metaka), od koje količi-
ne je podjelio u Bijelom Polju tri puške i deset pištolja sa po jednom kutijom metaka,
dok je ostalu količinu od pet pušaka M-48 i 25 pištolja “makaro” sa po jednom kutijom
od 25 metaka uz svaki pištolj, predao za vojni štab Novog Pazara – Ahmetović Sokolu,
zamjeniku komandanta Vojnog štaba Novog Pazara, a za potrebe članova SDA i vojne
jedinice u mjestu Korita kod Bijelog Polja, iz Sarajeva u Bijelo Polje ilegalno prebacio tri
puškomitraljeza cal. 7,9 mm sa šesto metaka cal. 7,9 mm, dva automata i 20 kilograma
eksploziva, ali im iste nije predao već je podjelio svojoj vojnoj jedinici, a za sebe zadržao
jedan puškomitraljez cal. 7,9 mm, br. 8659,150 kom. metaka i 2 municijske kutije sa
redenicima koji su kod njega sakriveno pronađeni prilikom pretresa,
4. Okrivljeni Kasumović Mevludin, što je:

kao član ilegalnog tzv. “muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka” sa sjedištem u
Novom Pazaru, podpredsjednik SDA i član vojnog (kriznog) štaba Bijelo Polje, izvr-
šavajući odluke MNVS kao i naloge okr. Vesković Rifata, predsjednika SDA i koma-
danta vojnog štaba Bijelo Polje, organizovao nabavljanje i prikupljanje velike količine
oružja, municije i eksploziva za potrebe resora sigurnosti, kriznog štaba i istaknuti
članovi SDA Bijelog Polja, a zajedno sa okrivljenim Vesković Rifatom formirao vojne
formacije za gradsko područje po mjesnim zajednicama i selima, sačinjavao plano-
ve, formirao grupe za obezbjeđenje pravaca kretanja lica za evakuaciju, zaprečavanje
i blokadu puteva i mostova i drugih objekata, vršio odabiranje ljudstva za sastav tih
vojnih formacija i postavljanje komandira tih formacija, a radi naoružavanja vojne
jedinice u Koritima kod Bijelog Polja i članova SDA, odlazio za Sarajevo gdje je od
Omera Behmena, direktora SDA bivše BiH i od rukovodstva SDA BiH tražio i dobio
naoružanje koje je po njegovom odobrenju ilegalno prebacio za Bijelo Polje okrivljeni
Omerović Omer i to: tri puškomitraljeza cal. 7,9 mm sa šesto komada metaka, dva
automata i dvadeset kg eksploziva, te prisustvovao sastanku predsjednika Opštinskih
odbora SDA i šefova resora sigurnosti održanog u Novom Pazaru i saglasio se sa doni-
jetim odlukama o nabavljanju radio stanica radi uspostavljanja tajne veze između svih
gradova Sandžaka, a za sebe u Sarajevo jednu automatsku pušku,
5. Okrivljeni Vesković Rifat, što je:

u svojstvu predsjednika SDA i komadanta kriznog (vojnog) štaba Bijelog Polja, izvr-
šavajući odluke ilegalnog tzv. “MNVS”, učestvovao na sastanku kod Sulejmana Uglja-
nina predsjednika MNVS u Novom Pazaru i saglasio se sa odlukom o donošenju Us-
tava buduće države tzv. “Sandžak”, karte, statuta i drugih akata formiranju paralelnih
organa vlasti, upućivanju iz svake opštine velikog broja lica na vojnu obuku u Turskoj
armiji i upućivanje lica na studiranje, radi stvaranja vojno obučenog i stručnog kadra
buduće države, pa je na području Bijelog Polja organizovao i formirao pet resora i
odabrao i postavio šefove resora i to: okr. Šahman Refika za šefa resora sigurnosti, okr.
Spahić Sabaheta za šefa resora za nauku i obrazovanje i sebe za šefa resora za politiku,
a zatim formirao vojni štab Bijelog Polja (zv. “krizni štab”) i sebe postavio za koma-
danta štaba a za članove: okrivljenog Kasumović Mevludina, okr. Šahman Refika i
dr., te formirao vojne jedinice po mjesnim zajednicama, sačinjavao planove štaba i
vojnih jedinica, organizovao vježbe-probne mobilizacije po mjesnim zajednicama i
grupe za obezbjeđenje pravca obezbjeđenja kretanja lica za evakuaciju i koordinirao
i rukovodio njihovim radom, a za potrebe naoružavanja od Centrale SDA iz Novog
Pazara preuzeo 5.100 DEM kojim je kupovao naoružanje i dijeljeno članovima, i u
tom cilju odlazio u Sarajevo, gdje je od najužeg rukovodstva SDA bivše BiH tražio i
dobio veću količinu naoružanja i organizovao ilegalno prebacivanje za Bijelo Polje, a
za potrebe vojne jedinice u Koritima kod Bijelog Polja nabavio tri puškomitraljeza,
dva automata i dvadeset pet kilograma eksploziva i tada od Omera Behmena, direk-
tora SDA BiH dobio na poklon automat “škorpion”, te preko centrale SDA u Novom
Pazaru obezbeđivao DEM i drugu pomoć za 15. lica koja su se vratila sa vojne obuke
u Turskoj i odabrao Sejvić Nasufa i uputio ga u Novi Pazar na obuku i rukovanje radio
stanicom, kao i neovlašćeno nabavljao veću količinu oružja, municije i eksplozivnih
materija i kupio dvije ručne bombe i jedan pištolj “makaro” pa je prilikom pretresa
kod njega pronađeno i oduzeto: automat “škorpion” Z 3186 sa dva okvira, cal. 7,65
mm, pištolj “makarov” cal. 10 mm br. 30859, prepravljeni signalni pištolj cal. 5,6 mm
marke “longife”, ofanzivna bomba m 52 i 26 komada metaka cal. 7,62 mm,
6. Okrivljeni Harun Hadžić, što je:

kao predsjednik SDA za Crnu Goru, podpredsjednik ilegalnog tzv. “muslimanskog
nacionalnog vijeća Sandžaka” i zamjenik predsjednika vijeća Sulejmana Ugljanina i
predsjednik GO SDA Sandžaka, izvršavajući donijete odluke, više puta odlazio za
Novi Pazar, a nakon bjekstva Sulejmana Ugljanina i u Tursku, odakle je prenosio nje-
gove odluke i uputstva opštinskim odborima SDA Crne Gore, koji su se odnosili na
pripremanje uslova za stvaranje države Sandžak, a na sastancima GO SDA i MNVS
učestvovao i saglasio se sa donošenjem odluke o izradi Ustava buduće države, karte
Sandžaka, Statuta, formiranju resora sigurnosti, glavnog štaba Sandžaka, sa vojnim
štabovima po opštinama, kao paralelnih organa vlasti na teritoriji Sandžaka i postav-
ljanju okr. Šahman Rasima za šefa resora sigurnosti za Crnu Goru, izradi vojnih, mobi-
lizacionih i drugih planova i tzv. “organizaciono-konstuticione šeme SDA Sandžaka”
koja je dostavljena svim opštinskim odborima SDA i učestvovao i saglasio se: da se
organizuje i iz svake opštine Sandžaka uputi veći broj lica muslimanske nacionalnosti
na vojnu obuku u Turskoj armiji, radi stvaranja vojno obučenog kadra buduće države,
234 Ibrahim Čikić
nabavljanju naoružanja radi podjele resorima sigurnosti i vojnim jedinicama, u kom

cilju je odlazio u Sarajevo i od najužeg rukovodstva SDA BiH tražio i dobio veliku
količinu oružja, municije i eksploziva, koji je ilegalno prebacivan u Bijelo Polje, kao i
učestvovao u nabavljanju jedanaest radio stanica a jednu sa tajnim šifranikom zadržao
za sebe, radi uspostavljanja tajne veze i komunikacije sa šefovima resora sigurnosti i
vojnim štabovima u svim opštinama, te donio odluku o podjeli postojećih opština
Bijelo Polje i Berane i zadužio predsjednike SDA da to realizuju, vršio koordinaciju iz-
među resora sigurnosti i vojnih štabova i u tom cilju odlazio na sastanak komadanata
u Višegrad, radi dogovora o uspostavljanju koridora između Bosne i Sandžaka i dogo-
vora oko pripreme za uključenje u rat na teritoriji “Sandžaka”, te sakriveno držao veću
količinu oružja, municije i eksplozivnih materija, koji su prilikom pretresa pronađeni
i oduzeti i to: dva pištolja “Lama” cal. 9 mm, 1 automatska puška, “pumparica” cal. 12
mm, tri ručne bombe “kašikare” 160 komada metaka cal. 7,62 mm, plastični bidon sa
lovačkom municijom i 2 okvira od automatske puške,
7. Okrivljeni Muratović Hakija, što je:

u svojstvu predsjednika SDA Berane, formirao resor sigurnosti 28. avgusta 1992. godine,
kao ilegalni i paralelni organ vlasti na teritoriji opštine Berane i odabrao i postavio okriv-
ljenog Skenderović Isata za šefa resora sigurnosti, a nakon toga, zajedno sa okrivljenim
Skenderović Isatom, formirao krizni (ratni) štab, kao paravojnu formaciju sastavljenu
od 3-6 ljudi po mjesnim zajednicama, sačinio ratni plan za opštinu i planove po mjesnim
zajednicama, planirao brojnost grupa po mjesnim zajednicama, organizovao naoruža-
vanje članova resora sigurnosti i članova ratnog štaba, za koje potrebe su od Centrale
SDA u Novom Pazaru dobili 5.000 DEM koje su upotrebili za kupovinu veće količi-
ne naoružanja i raspodjele, dok je za sebe zadržao tri automatske puške i jedan pištolj
“škorpion” sa okvirom i municijom, te sa područja Berana a po nalogu MNVS iz Novog
Pazara odabrao i poslao na vojnu obuku u Turskoj armiji tri lica i to: okr. Latić Hazbiju,
Škrijelj Muamera i Skenderović Isata, koji su januara 1993. godine otišli i završili vojnu
obuku zajedno sa grupom lica iz Rožaja, a radi stvaranja oficirskog i vojno obučenog
kadra buduće države, a kao pripadnik i član resora sakriveno držao veće količine oružja
municije i eksploziva, od čega je pronađeno i oduzeto: jedna automatska puška M-70,
cal. 7,62 mm, br. 500636 sa dva okvira i 60 metaka, jedan automatski pištolj “škorpion”
cal. 7,62 mm br. 36346 sa dva okvira i šezdeset metaka, jedna automatska puška cal.
7,62 mm, “kalašnjikov” br. 4461 sa dva okvira i šezdeset metaka, 375 komada pušćane
municije, cal. 7,62 mm i 25 komada pištoljske municije cal. 7,65 mm,
8. Okrivljeni Skenderović Isat, što je:

U svojstvu sekretara SDA, šefa resora sigurnosti i komadanta ratnog štaba Berana, iz-
vršavajući naloge okr. Redžović Hajrudina, šefa resora sigurnosti i komadanta ratnog
štaba za teritoriju gradova Sandžaka koji pripadaju Republici Crnoj Gori, oformio resor
sigurnosti i ratni štab za Berane, planirao i vršio odabiranje lica po mjesnim zajednicama,
oformio grupe po mjesnim zajednicama, sačinjavao ratni plan za opštinu i za mjesne
zajednice, pa je izvršio odabiranje po jednog komandira za svaku mjesnu zajednicu sa
obavezom da odaberu grupu u formaciji ljudstva “9 + 1”, pa je za komandire postavio i
to: okr. Škrijelj Muamera za planine, Hadžić Safeta za Trpezi i Agović Isata za Vrbicu, te
naoružavao članove resora i ratnog štaba oružjem koje je kupovao od dobijenih 5.000
DEM od centrale SDA iz Novog Pazara, kao i oružjem koje mu je dostavljeno, radi po-
djele okr. Redžović Hajrudin i to: 1 puška, četiri kg eksploziva, tri plastična eksplozi-
va, tri automatske puške, jedan snajper i jedan pištolj “škorpion”, te kupio jednu pušku
i veću količinu municije od okrivljenog Šahman Muzafera, a januara 1993. godine na
poziv okrivljenog Redžović Hajrudina prihvatio i završio vojnu obuku u Turskoj armiji
sa još dva lica iz Berana koje je sam odabrao, gdje se obučavao u izvođenju raznih diver-
zantskih akcija koje je trebalo izvoditi po povratku u Berane, uz polaganje zakletve pred
Turskim oficirima i Sulejmanom Ugljaninom – daće se boriti za stvaranje države San-
džak, uz istaknutu zastavu i intoniranje himne buduće države, a po dobijenom uputstvu
na vojnoj obuci isplanirao da eksplozivom minira i zaruši put Berane – Trpezi i izradio
skrivenu zemunicu u kojoj je ostavljao naoružanje i hranu, je izvršio odabiranje veće
grupe lica radi upućivanja na vojnu obuku i dostavio spisak okr. Redžović Hajrudinu i
kao komadant ratnog štaba kod sebe držao veću količinu oružja, municije i eksploziva,
od čega je prilikom pretresa pronađeno i oduzeto: automatska puška M-70 cal. 7,62 mm
br. 659794 sa dva okvira i 126 metaka istog kalibra, poluautomatska snajperska puška
M-76 cal. 7,9 mm br. 33724 sa optičkim nišanom i okvirom sa 24 metka istog kalibra,
automat “dobošar” ruske proizvodnje cal. 7,62 mm, sa dobošom i 40 metaka istog kali-
bra, tri klasa plastičnog eksploziva i dvije kese sa po 2 kg rudarskog eksploziva,
9. Okrivljeni Hadžić Umer, što je:

kao član SDA Rožaje i savjetnik za pravna pitanja Sulejmana Ugljanina predsjednika
tzv. “muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka”, učestvovao na sastanku i saglasio
se sa donošenjem odluke MNVS po izradi Ustava, Statuta i drugih akata buduće dr-
žave Sandžak i formiranju ilegalnih i paralelnih organa vlasti na teritoriji Sandžaka,
te prihvatio odluku Sulejmana Ugljanina, da, kao njegov savjetnik za pravna pitanja,
sačini Ustav pa je uz dobijenih 1.500 DEM avionom odputovao u Zagreb, gdje je dana
11.12. i 13. aprila 1992. godine u Džamiji i Islamskom centru, učestvovao u izradi tzv.
“Ustava Republike Sandžak”, kao rukovodilac Radne grupe koju su sačinjavali: Ša-
bić Salem podpredsjednik SDA BiH, imam Omer Bašić N. profesor Tonović Šemso i
advokat Silvije Degen, a nakon što je sačinio i oštampao Ustav, uzeo više originalnih
primjeraka i iste donio do Skoplja, gdje ih je predao u biro SDA a oni putem telefaksa
poslali primjerke Ustava Centrali SDA i Sulejmanu Ugljaninu, pošto iste nije smio
prenijeti u Jugoslaviju da nebi bio odkriven na granici, a krajem 1992. godine, zajedno
sa Sulejmanom Ugljaninom i Ljajić Rasimom, sekretarom SDA Sandžaka i predsjed-
nikom Skupštine MNVS, sačinio ilegalni tzv. “memorandum o uspostavljanju speci-
jalnog statusa za Sandžak”, te nedozvoljenog nabavljao i držao veće količine oružja i
municije od čega je kod njega pronađeno i oduzeto: dvije vojničke puške M-48, jedna
trofejna lovačka puška i jedan pištolj marke “makarov”,
10. Okrivljeni Brković Šefket, što je:

kao predsjednik SDA Pljevlja, formirao resor sigurnosti na teritoriji opštine Pljevlja i
za šefa resora sigurnosti odabrao i postavio okrivljenog Burnazović Rizaha a za njego-
vog zamjenika okr. Ciguljin Avda, organizujući resor do nivoa mjesnih zajednica, po
organizacionoj formaciji ljudstva “9 + 1”, učestvovao u donošenju plana za evakuaciju
lica muslimanske nacionalnosti, zaprečavanje odabranih puteva, obezbeđenju pojedi-
nih objekata, provjere mobilizacije i sl. pa je u tom cilju učestvovao u nabavljanju ra-
236 Ibrahim Čikić
dio stanice za šefa resora sigurnosti i odlazio na tajne sastanke šefova resora sigurnosti
i komadanta ratnog štaba svih gradova Sandžaka, održanih u Pljevljima i Sjenici, kada
je na vjerski način položio zakletvu na tajnost i saglasio se sa odlukom, pa je vršio oda-
biranje i slanje na studiranje u Tursku lica muslimanske nacionalnosti radi stvaranja
stručnog kadra buduće države, zbog čega je i odlazio u Tursku, kada se dogovorio sa
Sulejmanom Ugljaninom i tajno mu dostavljao sve podatke o brojnom stanju i kre-
tanju policijskih i vojnih jedinica, aktiviranja rezervnog sastava, a da se nebi odkrili
podaci, zakopao i sakrio svu arhivu SDA Pljevlja,
11. Okrivljeni Ciguljin Avdo, što je:

u svojstvu zamjenika šefa resora sigurnosti za opštinu Pljevlja i člana SDA, zajedno sa
okrivljenim Burnazović Rizahom, šefom resora sigurnosti, sačinio načela ratnog plana
za opštine i za mjesne zajednice, formirao i organizovao naoružane jedinice po mjesnim
zajednicama, rukovodio i koordinirao njihovim radom, provjeravao njihovu mobili-
zacijsku spremnost kroz organizovanje naoružanih tzv. noćnih straža i planirao pravce
evakuacije lica muslimanske nacionalnosti, pa je odlazio na sastanke šefova resora sigur-
nosti Sandžaka, održanih u Tutinu, Pljevljima i Sjenici i u džamiji položio zakletvu, gdje
su donosili Odluke o koordinaciji i saradnji i saglasio se da se nabavi jedna radio stanica
za šefa resora sigurnosti, o slanju lica na vojnu obuku u Turskoj armiji i nabavljanju i
naoružavanju resora sigurnosti, pa je organizovao prikupljanje DEM i od njih kupovao i
nabavio: jednu automatsku pušku sa četiri okvira, od po 30 metaka, dvije ručne bombe,
jednu pušku M-48 i dvije automatske puške, a prilikom pretresa kod njega je sakriveno
– pronađeno: jedna automatska puška m 70, cal. 7,62 mm broj 296008 sa četiri okvira i
nožem, dvije ručne bombe M 50 i 650 komada metaka cal. 7,62 mm,
12. Okrivljeni Burnazović Rizah, što je:

u svojstvu šefa resora sigurnosti i predsjednika SDA opštine Pljevlja, formirao resor
sigurnosti i izvršio odabiranje lica za formiranje naoružane jedinice po mjesnim za-
jednicama, organizovanoj po formaciji “9 + 1”, od kojih je komandir grupe bio lično
podčinjen njemu kao šefu resora, a u okviru ove grupe formirao tzv. “trojke” – grupe
za tihu likvidaciju pojedinaca, rukovodio njihovim radom i vršio koordinaciju, te pro-
vjeravao njihovu mobilizacijsku spremnost kroz organizovanje naoružanih noćnih
straža, planirao obezbjeđenje pojedinih objekata, blokadu planiranih puteva i plani-
rao pravce evakuacije lica muslimanske nacionalnosti, te je odlazio na tajne sastanke
šefova resora sigurnosti u Tutin, Novi Pazar i Sjenicu, gdje je nakon sastanka u Dža-
miji položio zakletvu, na vjerski način, kada se i saglasio sa odlukom da se nabave
iz inostranstva radio stanice, da se iz svih gradova Sandžaka upućuju lica na vojnu
obuku u Turskoj armiji radi stvaranja vojno obučenih ljudi, da upućuju lica na stu-
diranje radi stvaranja stručnog kadra buduće države i da se naoružaju članovi resora
sigurnosti, pa je radi realizacije tih odluka, iz Prijepolja preuzeo jednu radio stanicu
radi postavljanja tajne veze u komunikacije sa ostalim šefovima resora sigurnosti, or-
ganizovao odabiranje i upućivanje grupe lica na studiranje u Tursku i zbog toga od-
lazio u Tursku, a nakon što je prikupio novac za kupovinu oružja, otišao u Sarajevo,
gdje je nabavio i ilegalno prevezao u Pljevlja dva sanduka sa 11 automatskih pušaka,
44 rezervna okvira za puške, 1.320 komada metaka, dva pištolja “škorpion” i 9 bombi
i podjelio resoru sigurnosti,
13. Okrivljeni Spahić Sabahet, što je:

u svojstvu šefa resora za nauku i obrazovanje i sekretara SDA Bijelog Polja, po dobi-
jenom naređenju i odluci Glavnog odbora SDA Sandžaka iz Novog Pazara, sredinom
1992. godine izvršio odabiranje i slanje 35 lica muslimanske nacionalnosti na studira-
nje u Tursku, o trošku Turske i uz dobijenih 80 DEM mjesečno, a tokom 1993. godi-
ne odabrao još 15 lica, sve u cilju stvaranja stručnog kadra buduće države, zbog čega
je odlazio u Tursku radi dobijanja uputstava od Sulejmana Ugljanina predsjednika
MNVS, kao i učestvovao na sastanku GO SDA Bijelo Polje i saglasio se sa donijetim
odlukama da se formiraju resori sigurnosti kao paralelni organi vlasti na području
opštine, o postavljanju šefa resora sigurnosti okrivljenog Šahman Refika, da se izvrši
odabiranje i upućivanje lica na vojnu obuku u Turskoj armiji i o njihovom naoružava-
nju, da se formira ratni štab (zv. krizni štab), pa je zajedno sa okri. Vesković Rifatom
učestvovao u planiranju i organizovanju naoružanih grupa po mjesnim zajednicama,
zbog čega su i odlazili u MZ Ivanje gdje su se sa aktivistom Bahović Ruždijom dogo-
vorili da se izvrši provjera mobilizacione spremnosti naoružane jedinice kroz organi-
zovanje tzv. noćnih straža, te izvršio odabiranje i upućivanje Sefić Nasufa na tajni kurs
veze u Novi Pazar, kao i neovlašćeno nabavljao oružje, municiju i eksploziv, od čega je
kod njega pronađena jedna ručna bomba i štih dinamita sa kapsulama,
14. Okrivljeni Čikić Ibrahim što je:

kao član resora sigurnosti Bijelog Polja i komandir Vojne jedinice mjesne zajed-
nice “Grad – Bijelo Polje”, izvršavajući naloge okr. Šahman Refika, šefa resora
sigurnosti Bijelo Polje kome je bio direktno odgovoran, učestvovao u odabira-
nju članova resora sigurnosti, pa je odabrao za člana Karalić Esada, formirao
vojnu jedinicu za gradsko područje opštine Bijelo Polje u formaciji ljudi “9 +
1” sa tzv. “trojkama” za tihu likvidaciju pojedinaca, izvršio odabiranje lica za
članove jedinice, za odabiranje pravca kretanja i evakuacije lica muslimanske
nacionalnosti prema planini Pešter, planove zaprečavanja puteva i isplanirao
da eksplozivom blokira i ruši mostove na rijeci Limu u mjestu Strojtanica i Ne-
dakusi, uz saopštenje i upozorenje ostalim licima da će biti likvidirani ukoliko
odaju tajnu jer je on član “tajne policije”, te učestvovao u donošenju odluka na
sastancima šefova resora sigurnosti i komadanata ratnih štabova svih gradova
Sandžaka, održanih u Prijepolju, Pljevljima, Bijelom Polju, Novom Pazaru, i
Sjenici, gdje je i položio zakletvu u Džamiju i saglasio se da se naoružaju članovi
resora sigurnosti, da se izvrši odabiranje i upućivanje većeg broja lica na vojnu
obuku u Turskoj armiji i da se ilegalno nabave radio stanice, govoreći na sastan-
ku da će se izazivanjem sukoba na Sandžaku u isti umješati i islamske zemlje i da
će iz Novog Pazara radi pomoći doći 300-400 naoružanih ljudi, pa je isplanirao
krađu radio stanice iz “zgrade solidarnosti” i prihvatio da rukuje radio stanicom
i da uspostavlja tajnu vezu između šefova resora sigurnosti u svim gradovima
Sandžaka, a u Rasovu kod Bijelog Polja, u ulozi hodže, organizovao polaganje
zakletve za grupu od 10 lica koja su upućena na vojnu obuku, kao i nabavljao
i kupovao veće količine oružja, municije i eksploziva, pa je od okr. Šahman
Refika kupio jedan pištolj cal. 50 metaka za 300 DEM, dobio na poklon pušku
“pumparicu” sa šest metaka koju je prodao ..... za 2.200 DEM i prodao jednu
238 Ibrahim Čikić
automatsku pušku za 1.500 DEM nepoznatom licu , a okrivljenom Spahić Saba-

hetu nudio na prodaju jednu pušku za 100 DEM, okrivljenom Begović Dževadu
nudio 4 puške po cijeni od 300 do 400 DEM po komadu, pušku “vičensterku” za
800 DEM i tražio od njega da mu posreduje oko prodaje oružja drugim licima,
pa je prilikom pretresa kod njega pronađen jedan pištolj CZU cal. 7,65 mm br.
224771 sa dva rezervna okvira, 53 komada metaka i jedna ručna bomba M-75.
15. Okrivljeni Smakić Husein, što je:

U svojstvu predsjednika Mjesnog odbora SDA Sušica i komandira vojne formacije
(jedinice) za Sušicu kod Bijelog Polja, postupajući po nalozima okrivljenog Šahman
Refika, šefa resora sigurnosti za opštinu Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovo-
ran, formirao vojnu jedinicu za Sušicu, izvršio odabiranje lica za popunu ove jedinice
i organizovao njihovo naoružavanje, organizovao kurirsku vezu radi koordinacije i
prenošenja naređenja od šefa resora sigurnosti, preko odabranog kurira Smakić Izeta,
sačinio plan jedinice po kome je predvidio putne pravce po kojima će izvoditi nasilne
diverzantske akcije, pravce evakuacije i organizovao mobilizacijsku spremu, organizu-
jući 20 naoružanih lica za tzv. noćne straže, te odabrao 15 lica sa svog područja radi
upućivanja na vojnu obuku u Turskoj armiji u trajanju od 3 mjeseca kao i neovlašćeno
nabavljao i držao: jedan pištolj narke “mauzer” cal. 9 mm br. 90001864, dva rezervna
okvira za pištolj, jednu ručnu bombu M 75 br. 8518 i 10 metaka za automatsku pušku,
16. Okrivljeni Begović Dževad, što je:

kao član resora sigurnosti Bijelo Polje i komandir vojne jedinice za Rasovo kod Bije-
log Polja, postupajući po nalozima i naređenjima okr. Šahman Refika, resora sigurno-
sti Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran, formirao vojnu jedinicu za Rasovo
i organizovao je po formaciji ljudi “9 + 1” sačinio plan kojim je predvidio evakuacije
lica muslimanske nacionalnosti pravcem Rasovo-Zminac-Godijevo-Korita, prema
Pešteru, vršio provjeru mobilizacione spremnosti, organizujući oko Rasova naoru-
žane tzv. noćne straže u trajanju od više noći na 4 punkta sa po dva naoružana lica, te
vršio odabiranje lica za popunu jedinice, pa je odabrao okrivljenog Begović Nedžada,
Bibuljica Senada, Hukić Šemsudina, Kasumović Halila-Lilka, Pućurica Seada – Ćira,
Pućurica Doda i Sutović Mersudina, koja lica je odabrao i da izvrše vojnu obuku u
Turskoj armiji i organizovao za njih polaganje zakletve u kući okr. Kasumović Halila-
Lilka, prije odlaska na vojnu obuku, a u svojstvu člana resora sigurnosti prisustvovao
sastancima šefova resora sigurnosti i komadanta ratnih štabova svih gradova Sandža-
ka, održanog u Sjenici, Tutinu, Novom Pazaru i Bijelom Polju, kada je i položio zakle-
tvu u Džamiji i saglasio se sa odlukama da se naoružaju članovi resora, da se nabave
radio stanice i da se izvrši odabiranje i slanje lica na vojnu obuku u Turskoj armiji, pa je
i sam pošao u Tursku da završi vojnu obuku, ali istu nije obavio zbog nastalih vjerskih
praznika u Turskoj, te je odložena,
17. okrivljeni Omerović Esad, Bibuljica Sead, Pućurica Sead –

Ćiro, Pućurica Senad – Ćeno i Bošnjak Šefćet, što su:
okrivljeni Bibuljica Sead, Pućurica Sead – Ćiro, Pućurica Senad – Ćeno i Bošnjak Šefćet,
kao pripadnici vojne jedinice za Rasovo kod Bijelog Polja, prihvatili poziv okr. Šahman
Refika, šefa resora sigurnosti Bijelo Polje, da obave vojnu obuku u Turskoj armiji, pa
su zbog toga, prije polaska, položili zakletvu na čuvanje tajne i resoru kome pripadaju i
organizovano, zajedno sa još 10 okrivljenih lica iz Bijelog Polja, koja su u bjegstvu, pošli
na vojnu obuku aprila mjeseca 1993. godine, dok je okrivljeni Omerović Esad pošao na
vojnu obuku januara mjeseca 1993. godine, na poziv okrivljenog Redžović Hajrudina,
šefa resora sigurnosti Rožaje, u grupi sa još 15 okrivljenih lica iz Rožaja i Berana, koja
su u bjekstvu, sa ciljem da nakon dvomjesečne obuke oružanim putem stvore samo-
stalnu državu Sandžak, u kojoj bi oni predstavljali oficirski kadar i buduću vojsku, pa su
dobili specijalne legitimacije sa grbom buduće države i naznakom SDA i od 100-500
DEM i organizovano doputovali, preko Skoplja, do sabirnog centra u Istambulu osim
okr. Bubuljica Seada koji je vraćen sa granice zbog neposjedovanja dokumenata, gdje ih
je sačekao Refik Sijarić – Akova, predsjednik društva “dernek” i organizovano ih uputio
do kasarni, pa su u vojnoj kasarni Turske armije, od strane turskih oficira, obučavani
u rukovanju oružjem, eksplozivnim i minskim sredstvima, artiljerijskim gađanjem za-
prečavanjem puteva, uspostavljanjem veze i obučavani u izvođenju raznih diverzantskih
akcija, koje su po planu trebali izvoditi po povratku u našu zemlju, u opštini Bijelo Polje,
Berane i Rožaje i pri tom saopštavali Turskim oficirima podatke o lokaciji vojnih, po-
licijskih i drugih važnih objekata, brojnom stanju i nacionalnom sastavu stanovništva,
komunikacijama, mostovima i drugim objektima, te su po završenoj obuci položili za-
kletvu u prisustvu Sulejmana Ugljanina i oficira Turske vojske koji su ih pozdravili kao
buduće vojske države Sandžak, uz istaknutu zastavu buduće države i intoniranje držav-
ne himne i uz obećanje da će ih naoružati i da će ratom biti stvorena buduća država uz
pomoć Turske armije, a po završenoj obuci u Istanbulu dobili po 300 DEM, pa su po
povratku u zemlju, u mjestima prebivališta, organizovano održavali međusobne kontak-
te, čekajući poziv za oružanu akciju i izvođenje raznih nasilnih diverzija, naoružavajući
se i sklanjajući oružje i hranu u tajno izgrađenim zemunicama, a okrivljeni Pućurica Se-
nad – Ćeno je postavljen za komandira naoružane jedinice koja je završila vojnu obuku
i u svom stanu sakriveno držao jednu automatsku pušku sa dva okvira metaka i jednu
bombu – “kašikaru”,
čime su, kao saizvršioci, izvršili krivično djelo ugrožavanje teritorijalne celine iz čl.
116. st. 1. KZ Savezne Republike Jugoslavije, kažnjivo po čl. 138. KZ Savezne Repu-
blike Jugoslavije, a pored toga:
- okrivljeni Šahman Rasim, Fetahović Erdžan, Omerović Omer, Kasumović Mevlu-

din, Vesković Rifat, Harun Hadžić, Muratović Hakija, Skenderović Isat, Hadžić Umer,
Ciguljin Avdo, Burnazović Rizah, Spahić Sabahet, Čikić Ibrahim, Smakić Husein, i
Pućurica Senad – Ćeno i Brković Šefket i po jedno krivično djelo nedozvoljeno dr-
žanje oružja ili eksplozivnih materija iz čl. 204. st. 2 u vezi st. 1 KZ Republike Crne
Gore, u sticaju sa naprijed opisanim krivičnim djelom.
240 Ibrahim Čikić
Zbog toga,
Predlažem
Da se pred tim sudom zakaže i održi glavni i javni pretres, na koji
da se pozovu:
1. Viši tužilac u Bijelom Polju,
2. Okrivljeni: Šahman Rasim, Fetahović Erdžan, Omerović Omer, Kasumović
Mevludin, Vesković Rifat, Hadžić Harun, Muratović Hakija, Skenderović Isat,
Hadžić Umer, Brković Šefket, Ciguljin Avdo, Burnazović Rizah, Spahić Saba-
het, Čikić Ibrahim, Smakić Husein, Begović Dževad, Bibuljica Sead, Pućurica
Sead, Pućurica Senad, Bošnjak Šefćet, preko istražnog zatvora u Bijelom Polju,
3. Branioce okrivljenih lica, po punomoćju u spisima predmeta,
4. Da se na glavnom pretresu pročitaju zapisnici o saslušanju svjedoka:
- Etemović Đemaila od 12.04.1994. godine,

- Hodžić Jakuba iz Sjenice, saslušan 12.04.1994. godine,
- Aljković Hajra zv. Džibo iz Novog Pazar, Edvarda Kardelja 240,
- Hodžić Nedžiba, iz Novog Pazara, saslušan 12.04.1994. godine,
- Kolašinac Hajriz, iz Novog Pazara, Ivana Gorana Kovačića,
- Taraba Ibrahima iz Pljevalja, ul. Vase Čarapića 7,
- Ajanović Smaila iz Pljevalja, ul. Oslobođenja 112,
- Pelidija Husein iz Pljevalja, ul. Ive Lole Ribara 14,
- Omerović Esada iz Bijelog Polja – Potkrajci,
- Čikić Ibrahim iz Bijelog Polja Treća Sandžačka 25,
- Šahman Ibrahima iz Bijelog Polja, naselje Pruška,
- Spahić Sabahet iz Crnče kod Bijelog Polja,
- Omerović Ćamil iz Podkrajaca kod Bijelog Polja,
- Latić Ramzija, iz mjesta Lagatore kod Berana,
- Šabotić Huzeira iz Savinog Bora kod Berana,
- Muhović Selma iz Trpezi kod Berana,
- Škrijelj Izeta iz Savinog Bora kod Berana,
- Bošnjak Haruna iz Azane kod Berana,
- Šabotić Reha iz Petnice kod Berana,
- Cikotić Mithada iz Trpezi kod Berana,
- Skenderović Hasana naselje Ibarac kod Rožaja,
- Bungur Šefka iz Nedakusa kod Bijelog Polja,
- Bošnjak Hasana iz Bijelog Polja, Šukrije Međedovića 16,
- Gorčević Rasima iz Bijelog Polja, Munira Hadrovića 14,
- Ljuca Fatime iz Kruševa, Bijelo Polje,
- Bahović Ruždije iz Crnće kod Bijelog Polja,
- Hasanagić Ilijaza, iz Sarajeva kod Bijelog Polja,
- Spahić Đimsa iz Crnće kod Bijelog Polja,
- Sijarić Senada iz Godijeva kod Bijelog Polja,

- Sejfić Nasufa iz Crnće kod Bijelog Polja,
- Pepeljak Ahmeta iz Godijeva kod Bijelog Polja,
- Hadžibegović Envera iz Bistrice kod Bijelog Polja i
- Hodžić Izeta iz Bijelog Polja, Tršova 40.
5. Da se na glavnom pretresu izvrši uvid i pročita:

- tzv. “Ustav Republike Sandžak”,
- dopis CB Berane br. 286 od 05.07.1994. godine,
- dopis CB Bijelo Polje br. 3320 od 06.07.1994. godine,
- historijska karta Sandžaka 1878. godine,
- mapa svijeta “Islamski svijet”,
- šrafirana karta Sandžaka sa nacionalnim sastavom stanovništva u dva primjerka,
- obaveze komadanta u osam tačaka, obaveze komadanta-starešine jedinice i nje-
gove dužnosti u osam tačaka,
- uloga štaba u tri tačke, i posebne obaveze i dužnosti starješina u resoru sigurno-
sti a na poleđini naznaka 27.03.1993. godine Novi Pazar, Sandžak-MNVS, sve
urađeno u rukopisu,
- uvid u originalnu kartu Sandžaka,
- “spisak lica resora sigurnosti SDA u pojedinim gradovima “Sandžak”, sa pojedi-
nim gradovima imenima lica i telefonskim brojevima,
- “tzv. MNVS” – izvješaj od 31. oktobra 1992. godine izdat u Novom Pazaru,
- dopis predsjednika SDA B. Polje od MNVS, Novi Pazar 22.10. 1993. godine,
- rezultati referenduma po opštinama za potpunu političku i teritorijalnu autono-
miju Sandžak, izdatu od Centralne komisije u Novom Pazaru od 04.11.1991.
godine,
- izvještaj komisije Skupštini MNVS br. MNVS br. 19/91 od 04.11.1991. godine,
Novi Pazar,
- rezultati referenduma iz 11 sandžaćki opština izdati od centralne komisije Novi
Pazar 30.10.1991. godine,
- brošura “Sandžak-ekonomija, politika, ljudska prava” izdat od MNVS aprila
1993. godine,
- “zapažanja prema Sandžaku”, od predsjednika MNVS Sulejmana Ugljanina iz
Ženeve 24.01.1994. godine,
- zaključci sa izvršenog odbora Sandžaka,
- uvid u tzv. “Ustav Republike Sandžak” fotokopija,
- brošura MNVS izdata u Novom Pazaru juna 1993. godine,
- memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak,
- glasački listić za referendum br. 01/91, Novi Pazar oktobar 1991. godine,
- dvije kartice na ime Haruna Hadžića, podpredsjednika MNVS.
- uvid u brošuru, na arapskom jeziku sa kartom Irana,
- članska karta na ime Bošnjak Šefketa iz Goduše br. 4215 izdata u Bijelom Polju
sa brošurom pod nazivom “zašto Bosanski jezik, sa brošurom “Sandžak” koja sa-
drži 13 listova fotokopiranog materijala sa tekstom i kartama Sandžaka,
- memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak izdat u Novom
Pazaru juna mjeseca 1993. godine,
242 Ibrahim Čikić
- Statut autonomne pokrajine Sandžak,

- memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak izdat od MVNS
u Novom Pazaru 1993. godine, štampan od amerikan-sanjak congres njuđersi,
USA,
- fotokopija Sandžaka, izdata u Novom Pazaru,
- memoradnum o uspostavljanju specijalnog statusa autonomije za Sandžak u
okviru ostatka Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), za mirovnu konferenciju,
- deklaracija MNVS, sa opštim odredbama, izdata od GO SDA Sandžaka u No-
vom Pazaru 11.05.1991. godine,
- dopis predsjedniku predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću izdat od Izvršnog od-
bora SDA u B. Polju 26.12.1990. godine,
- izjava za članove Skupštine MNVS,
- odluka SDA Ogranak-Ivangrad br. 25 od 28.08.1992. godine,
- MNVS – dopis predsjedavajućem HESS-a od predsjednika MNVS Sulejmana
Ugljanina od 01.07.1993. godine,
- izjava za članove skupštine MNVS,
- brošura o Sandžaku na engleskom jeziku,
- stav MNVS o prisilnom odvođenju muslimana u vojsku,
- Statut autonomne Pokrajine Sandžak – fotokopija,
- uvid u planove komande štaba sa naznakom “formacija odreda samozaštite”,
šema odreda samozaštite, formacija u gradskim mjesnim zajednicama, formacija
na seoskom području, izviđački vod, sanitetsko odelenje, pozadinsko odelenje,
tehničko odelenje i dr.,
- fotokopija mape Sandžak,
- saopštenje za javnost SDA CG i SNR izdatu od SDA Crne Gore
- Haruma Hadžića i SNR Džavida Sabovića,
- deklaracija MNVS izdata u Novom Pazaru 11.05.1991. godine,
- izvod iz Osnivačke skupštine SDA ogranak Bijelo Polje, od 30.10.1990. godine
sa članovima radnog predsjedništva i izvršnog odbora SDA,
- letak “popis stanovništva 91.-godine – dokaz naše zrelosti”,
- “jedinstvena organizaciono-konstituciona šema SDA Sandžaka” br. 108/92 iz-
dat u Novom Pazaru 09.11.1992. godine, sa potpisom Izvršni odbor SDA San-
džaka predsjednik Sulejman Ugljanin,
- upustvo za primjenu šeme izdate od Centralnog izvršnog odbora Sandžaka Novi
Pazar 10.11.90. godine br. 108/92, sa šemom resora i drugih organa u dva pri-
mjerka,
- izvodi iz zapisnika sa sastanka i sjednica SDA Bijelo Polje, pisani u rukopisu,
- uvid u potvrdu CB Bijelo Polje od 29.01.1994. godine na ime Spahić Sabaheta
u tri primjerka,
- uvid u potvrdu CB Bijelo Polje, od 18.05.1994. godine na ime okrivljenog Pu-
ćurica Senada,
- potvrda na ime okr. Nakić Huseina od 26.02.1994. godine,
- potvrda na ime Čikić Ibrahima od 26.02.1994. godine,
- potvrda na ime Čikić Ibrahima od 26.02.1994. godine u ulaženju u stan,
- potvrda o ulaženju u stan Vesković Satka,
- potvrda na ime Vesković Satka izdata od CB Bijelo Polje, 30.01.1994. godine,
- potvrda CB B. Polje od 29.01.1994. godine na ime Vesković Satka,

- potvrda na ime Šabotić Halita izdata od CB Bijelo Polje, 29.01.1994. godine,
- potvrda na ime Omerović Omera izdata od CB Bijelo Polje, 27.01.1994. godine,
u tri primjerka,
- potvrda na ime okrivljenog Fetahović Erdžana od 29.01.1994. godine u četiri
primjerka,
- potvrda na ime Hadžić Haruna izdata od CB Rožaje od 30.01.1994. godine u
tri primjerka,
- potvrda na ime okrivljenog Šahman Rasima izdata od MUP-a RCG u šest pri-
mjeraka,
- potvrda na ime okrivljenog Bošnjak Šefćeta izdata od CB B. Polje od 08.04.1994.
godine u tri primjerka,
- potvrda na ime okrivljenog Ciguljin Avda izdata od CB Pljevlja od 03.02.1994.
godine u dva primjerka,
- potvrda na ime Hadžić Rukije izdata od CB Rožaje 02.02.1994. godine u dva
primjerka,
- potvrda na ime okr. Skenderović Isata izdata od CB Berane od 01.02.1994. go-
dine u tri primjerka,
- potvrda na ime Muratović Hakije izdata od CB Berane, u dva primjerka,
- izvještaj ljekara specijaliste na ime Čikić Ibrahima od 08.03.1994. godine,
- izvještaj ljekara na ime Čikić Ibrahima, bez broja i datuma,
- izvješaj ljekara na ime Čikić Ibrahima od 16.05.1994. godine,
- izvještaj za okr. Hadžić Umera od 15.06.1994. godine, izvještaj na ime Hadžić
Umera od 16.05.1994. godine, izvještaj na ime Hadžić Umera od 07.11.1992,
28.05.1993. 21.09.1993, sa dva primjerka izvještaja u rukopisu od 15.12.1992.
godine,
- zaključak komisije ljekara na ime okrivljenog Čikić Ibrahima od
01.07.1994. godine,
- mišljenje – nalaz na ime Čikić Ibrahima od 05.04.1994. godine,
- izvještaj na ime Čikić Ibrahima klinike u Beogradu od 14.01.1976. godine,
- uvjerenje na ime Čikić Ibrahima od 19. juna 1991. godine, dopis Kliničke
bolnice u Beogradu od 22.12.1975. godine,
- odpusna lista na ime Čikić Ibrahima od 17.12.1975. godine,
- izvršiti uvid u izvod iz kaznenih evidencija za okrivljenog Muratović Hakiju,
Skenderović Isata, Šahman Refika, Ćikić Ibrahima, Šahman Mirsada, Pećurica
Seada, Begović Dževada, Bošnjak Šefketa, Spahić Sabaheta, Pućurica Senada,
Bibuljica Seada, Vesković Rifata, Smakić Huseina, Kasumović Mevludina, Ome-
rović Omera, Burnazović Rizaha, Gec Seada, Ciguljin Avda, i Brković Šefketa,
Da se izvrši uvid u spise predmeta Okružnog suda u Novom Pazaru protiv okrivlje-
nog Kolašinac Hajriza i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 116. KZ SRJ kažnjivo po
čl. 138. KZ SRJ i
- da se izvrši uvid odnosno prikazivanje video snimka o pronalasku oružja muni-
cije i eksploziva kod okrivljenih lica,
- da se izvrši čitanje zapisnika o ispitivanju okrivljenog Hodžić Jakuba pred istraž-
nim sudijom Okružnog suda u Novom Pazaru od 02.07.1993. godine, zapisnike
244 Ibrahim Čikić
o ispitivanju okrivljenog Hodžić Nedžiba zv. Džipka, od 14.05.1993. godine,

- zapisnik o ispitivanju okrivljenog Aljković Hajra od 09.08.1993. godine i
- zapisnik o ispitivanju okrivljenog Etemović Džemaila od 09.06.1993. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Činjenično stanje, iznijeto u izreci optužnice proizilazi iz dokaza prikupljenih u toku
istrage i predloženih u optužnici.
Okrivljena lica: Šahman Rasim, Fetahović Erdžan, Omerović Omer, Kasumović
Mevludin, Vesković Rifat, Hadžić Harun, Muratović Hakija, Skenderović Isat, Hadžić
Umer, Brković Šefket, Ciguljin Avdo, Burnazović Rizah, Spahić Sabahet, Čikić Ibrahim,
Omerović Esad, Smakić Husein, Begović Dževad, Bibuljica Sead, Pućurica Sead, Puću-
rica Senad, Bošnjak Šefćet, iznijela su svoju odbranu u istrazi, dali iskaze pred istražnim
sudijom i iznijeli sve činjenice i okolnosti iznijete u izreci ove optužnice, osim okrivljenog
Haruna Hadžića, koji nije iznjeo svoju odbranu u istrazi već se brani čutanjem.
Odbrane okrivljenih lica, u dijelu gdje ističu da im je bila namjera odbrane od para-
vojnih formacija i da su u tom cilju preduzimali sve radnje i pribavljali naoružanje, a ne
da stvaraju samostalnu državu Sandžak, neosnovane su i usmjerene izbjegavanju krivične
odgovornosti za krivično djelo koje im je stavljeno na teret, a posebno, u suprotnosti su sa
pribavljenim materijalnim dokazima, odredbama deklaracije “muslimanskog nacionalnog
vijeća Sandžaka”, “Ustava Republike Sandžak”, “Statuta autonomne pokrajine Sandžak”.
Naime, okrivljena lica su postupala po Odlukama ilegalnog “muslimanskog nacional-
nog vijeća Sandžaka” iz Novog Pazara i naloge Sulejmana Ugljanina predsjednika vijeća, a
pored toga postupali su i po nalozima i donijetim odlukama sa sastanaka komandanta vojnih
štabova, šefova resora sigurnosti i predstavnika SDA iz svih gradova Sandžaka, koji su održani
u Sjenici, Tutinu, Prijepolju, Bijelom Polju, Novom Pazaru, Pljevljima i drugim gradovima,
a na kojima su prisustvovala okrivljena lica i učestvovali u donošenju Odluka i sa njima se
saglasili. Nakon donijetih odluka na sastanku, koje su imale za njih obavezni karakter, jer su,
između ostalog, polagali i zakletvu u džamijama radi čuvanja tajnosti donijetih odluka, okriv-
ljena lica su postupala po njima i u svojim mjestima realizovali sve donijete odluke.
Sve ove radnje okrivljeni su preduzimali u periodu od aprila mjeseca 1991. godine
do januara mjeseca 1994. godine, zajedno sa ostalim licima, koja se sada nalaze u bjekstvu
i protiv kojih je prekinuta istraga. Okrivljena lica su sve nabrojane radnje iznijete u optuž-
nici preduzimala u cilju stvaranja samostalne države tzv. Sandžak, koju su, po njihovom
viđenju i po dobijenim odlukama i naređenjima, trebali stvoriti od djela teritorije Savezne
Republike Jugoslavije, koju čine područja opština: Plav, Rožaje, Berane, Andrijevica, Bijelo
Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj.
Radi realizacije donijetih odluka, okrivljena lica su formirali resor sigurnosti kao para-
lelni organ vlasti, a zatim formirali vojne jedinice u svim mjesnim zajednicama. Postavljali
su šefove resora sigurnosti, koji su dalje bili obavezni da odabiraju članove resora, formiraju
štabove i vojne jedinice, koje su naoružavali i stvarali druge uslove za njihov rad. Sačinja-
vali su ratne i druge planove i po njima postupali, a odnosili su se na zaprečavanju puteva,
određivanje pravca evakuacije stanovništva, organizovanje mobilizacijske spremnosti, pri-
bavljanju radio stanica, i sl.
Pored iznijetih radnji okrivljena lica su organizovano i ilegalno nabavljali veću koli-
činu oružja, municije, i eksplozivnih materija koje su međusobno djelili, a takođe djelili i
pripadnicima vojne formacije.
Po dobijenim nalozima i radi realizacije donijetih odluka, organizovano je odabiranje
i upućivanje većeg broja lica muslimanske nacionalnosti na vojnu obuku u Tursku armiju,
od čega je i izvjestan broj lica, naznačenih u optužnici, i obavio vojnu obuku u turskoj ar-
miji, a sve u cilju stvaranja vojno obučenih ljudi, koji bi u određenom trenutku pokušali da
oružanim putem i drugim nasilnim akcijama stvore samostalnu tzv. “državu Sandžak”, te se
u tom smislu i polagali zakletvu u Turskoj, nakon što su obavili vojnu obuku.
Prema tome, u radnjama svih okrivljenih lica sadržani su svi bitni elementi bića kri-
vičnog djela ugrožavanje teritorijalne celine iz člana 116. st. 1. KZ SRJ, kažnjivo po članu
138. KZ SRJ, a pored toga okrivljeni: Šahman Rasim, Fetahović Erdžan, Omerović Omer,
Kasumović Mevludin, Vesković Rifat, Harun Hadžić, Muratović Hakija, Skenderović Isat,
Hadžić Umer, Ciguljin Avdo, Burnazović Rizah, Spahić Sabahet, Čikić Ibrahim, Smakić
Husein, Pućurica Senad - Ćeno, i Brković Šefćet, izvršili su i po jedno krivično djelo nedo-
zvoljeno držanje oružja, municije i eksplozivnih materija iz člana 204. st. 2. u vezi st. 1. KZ
RCG, u sticaju sa naprijed opisanim krivičnim djelom.
Sva nabrojana okrivljena lica se nalaze u pritvoru, ali pošto i dalje postoji opasnost od
bjekstva, jer se 32 okrivljena lica nalaze u bjekstvu pa je protiv njih i prekinuta istraga, te po-
stoji opasnost da mogu uticati na svjedoke i saizvršioce i postoje okolnosti koje opravdavaju
bojazan da će nastaviti sa vršenjem krivičnog djela, a cjeneći način izvršavanja krivičnog djela,
da su djelo učinili kao saizvršioci, i s obzirom na prirodu i karakter krivičnog djela moglo bi
doći i do uznemirenja javnosti pa iz tih razloga smatram da su ispunjeni svi zakonski uslovi
da se prema okrivljenim licima produži pritvor po osnovu čl. 191. st. 2. tč. 1. 2. 3. i 4. Zakona
o krivičnom postupku.
VIŠI TUŽILAC
Milan Radović
246 Ibrahim Čikić
VIŠI SUD U BIJELOM POLJU

K. br. 25/94
U IME NARODA
Viši sud u Bijelom Polju, kao prvostepeni krivični, u vijeću sastavljenom od sudije
Kontar Radoslava, kao predsjednika vijeća i sudija porotnika Adrović Mujka i Bulatović
Jagoša, kao članova vijeća, sa zapisničarem Kučević Fikretom, u krivičnom predmetu
optuženih Šahman Rasima, Fetahović Erdžana, Hadžić Haruna, Hadžić Umera, Omerović
Esada iz Rožaja, Omerović Omera, Kasumović Mevludina, Vesković Rifata, Spahić Saba-
heta, Čikić Ibrahima, Smakić Huseina, Begović Dževada, Bibuljica Seada, Pućurica Seada,
Pućurica Senada, Bošnjak Šefćeta iz Bijelog Polja, Muratović Hakije, Skenderović Isata iz
Berana, Brković Šefketa, Burnazović Rizaha i Ciguljin Avda iz Pljevalja, zbog krivičnih djela
ugrožavanja teritorijalne cjeline iz člana 116. stav 1. KZ SRJ, kažnjivog po članu 138. istog
Zakona i krivičnog djela nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija iz člana
204. stav 2. u vezi stava 1. KZ RCG, izvršenog u sticaju sa naprijed navedenim krivičnim
djelom, po optužnici Višeg tužioca u Bijelom Polju (....................................................) godine,
nakon (...................................) Višeg tužioca (................................) Rasim, i njegovih brani-
laca (........................) i Velije Murića iz (....................) Fetahović Erdžana i njegovih brani-
laca (................................) Velije Murića (...................................................) iz Berana, optuženog
(...........................) Muzafera iz Bijelog polja, optuženog (............................) branilaca advo-
kata (..............................) Muzurovuća iz Bijelog Polja, (....................................) branilaca ad-
vokata Dr Sefera (....................................) Muzurovića iz Bijelo Polja (..........................) brani-
laca advokata Nasufović Adila (.................................) Vladana Đuranovića iz Podgorice, (..
.............................) njegovih branilaca advokata (...................................) Vladana Đuranovića
iz Podgorice, optuženog Skenderović Isata i njegovih branilaca advokata Velije Murića
iz Bijelog Polja i Vladana Đuranovića iz Podgorice, optuženog Hadžić Umera i njegovih
branilaca Velije Murića iz Bijelog Polja, (....................) i Đuranović Vladana iz Podgorice,
optuženog Brković Šefketa i njegovih branilaca advokata Đuranović Vladana iz Podgorice,
Velije Murića iz Bijelog Polja i Dr Sefera Međedovića iz Berana, optuženog Ciguljin Avda
i njegovih branilaca advokata Velije Murića i Adila Nasufovića iz Bijelog Polja i Đuranović
Vladana iz Podgorice, optuženog Burnazović Rizaha i njegovih branilaca advokata Velije
Murića i Adila Nasufovića iz Bijelog Polja i Đuranović Vladana iz Podgorice, optuženog
Spahić Sabaheta i njegovih branilaca advokata Đuranović Vladana iz Podgorice i Ve-
lije Murića iz Bijelog Polja, optuženog Čikić Ibrahima i njegovog branioca advokata
Kljajević Dragoslava iz Bijelog Polja, optuženog Omerović Esada i njegovih branilaca
advokata Velije Murića i Adila Nasufovića iz Bijelog Polja i Vladana Đuranovića iz Pod-
gorice, optuženog Smakić Huseina i njegovih branilaca advokata Velije Murića iz Bijelog
Polja i Dr Sefera Međedovića iz Berana, optuženog Begović Dževada i njegovih branilaca
advokata Nasufović Adila i Velije Murića iz Bijelog Polja i Vladana Đuranovića iz Pod-
gorice, optuženog Bibuljica Seada i njegovih branilaca advokata Velije Murića i Adila
Nasufovića iz Bijelog Polja i Vladana Đuranovića iz Podgorice, optuženog Pućurica Seada
i njegovih branilaca advokata Velije Murića iz Bijelo Polja i Đuranović Vladana iz Pod-
248 Ibrahim Čikić
gorice, optuženog Pućurica Senada i njegovih branilaca advokata Adila Nasufovića i Velije
Murića iz Bijelog Polja i Vladana Đuranovića iz Podgorice, te optuženog Bošnjak Šefćeta
i njegovih branilaca advokata Velije Murića i Adila Nasufovića, donio je dana 16.12.1994.
godine, sledeću
2. P R E S U D U
1. Optuženi Šahman Rasim, od oca Aka i majke Nure, rođene Erović, rođen
27.1.1931. godine, u Loznoj, živi u Rožajama, Karavanski put bb – Bandžovo
brdo, Musliman, Državljanin SRJ, završio Filozofski fakultet, po zanimanju pro-
fesor, oženjen, otac 10 djece, srednjeg imovnog stanja, vojsku služio 1954. godine
u Pančevu, bez čina i odlikovanja, ne vodi se u vojnoj evidenciji, neosuđivan, bio
u pritvoru od 26.1.1994. godine do 28.12.1994. godine
2. Optuženi Fetahović Erdžan, zv. Tobi, od oca Ruždije i majke Selvije, rođene
Ćatović, rođen 4.8.1962. godine, u Rožajama, živi u mjestu rođenja, ul. Bar ma-
hala 3, Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, po zanimanju radnik, završio Višu
ekonomsku školu, oženjen, otac 2 djece, srednjeg imovnog stanja, vojsku služio
1981/82. godine u Podgorici i u Nikšiću, bez čina i odlikovanja, vodi se u Vo-
jnom odsjeku u Rožajama, neosuđivan, nalazi se u pritvoru od 25.1.1994. go-
dine pa nadalje
3. Optuženi Omerović Omer, od oca Hakije i majke Ruce, rođene Ljuković, rođen
15.4.1947. godine u Potkrajcima, živi u mjestu rođenja, Musliman – Bošnjak,
Državljanin SRJ, završio 8 razreda Osnovne škole, oženjen, otac 9 djece, srednjeg
imovnog stanja, vojsku služio u Zadru 1966. godine, bez čina i odlikovanja, vodi
se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, osuđivan presudom Opštinskog suda u
Prijepolju K. br. 85/72 od 22.12.1972. godine, za djelo iz čl. 171. stav 3 KZ je-
dan mjesec zatvora uslovno jedna godina, presudom Opštinskog suda Mitrovica
K. br. 954/73 od 18.12.1973. godine, za djelo iz čl. 271 stav 3 KZ tri mjeseca
zatvora uslovno za jednu godinu, presudom Osnovnog suda u Bijelom Polju K.
br. 278/90 od 27.5.1991. godine za djelo iz čl. 152. stav 1. KZ RCG 4 mjeseca
zatvora uslovno za jednu godinu, nalazio se u pritvoru od 26.1.1994. godine do
28.12.1994. godine
4. Optuženi Kasumović Mevludin, zv. Meko, od oca Hasa i majke Alte, rođene
Nuhođić, rođen 1.2.1948. godine u Bijelom Polju, živi na Loznicama Bijelo
Polje, Musliman, Državljanin SRJ, završio srednju školu, po zanimanju električar,
oženjen otac 4 djece, srednjeg imovnog stanja, vojsku služio 1967/68. godine u
Splitu i Puli, bez čina i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju,
osuđivan presudom Opštinskog suda Herceg Novi za djelo iz člana 226 stav
4 na 5 mjeseci zatvora uslovno na dvije godine i presudom Opštinskog suda
Sežana K. br. 9/77 od 17.2.1977. godine, za djelo iz čl. 226 stav 1 dva mjeseca
zatvora uslovno na dvije godine, nalazio se u pritvoru od 27.1.1994. godine, do
28.12.1994. godine
5. Optuženi Vesković Rifat, od oca Raifa i majke Hankuše rođene Hodžić, rođen
17.6.1958. godine u Radulićima SO-e Bijelo Polje, živi u Rakonjama Bijelo Polje,
Musliman – Bošnjak, Državljanin SRJ, završio Višu školu, po zanimanju nastavnik,
oženjen otac 2 djece, vojsku služio 1984/85. godine u Virovitici, bez čina i od-
likovanja, ne vodi se u Vojnom odsjeku, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, na-
lazi se u pritvoru od 27.1.1994. godine, pa nadalje
6. Optuženi Hadžić Harun, od oca Huseina i majke Zade, rođene Nurković, rođen
u selu Balotići SO-e Rožaje, živi u Rožajama, ul. Carine br. 56, rođen 1.3.1954.
godine, Musliman, Državljanin SRJ, završio Pravni fakultet, po zanimanju dipl.
pravnik, oženjen otac 5 djece, vojsku služio 1981/82. godine u Prištini i Priz-
renu, bez čina i odlikovanja, lošeg imovnog stanja, vodi se u Vojnom odsjeku
u Rožajama, neosuđivan, nalazi se u pritvoru od 28.1.1994. godine pa nadalje
7. Optuženi Muratović Hakija, od oca Ljutvije i majke Muhre, rođene Rastoder,

rođen 28.12.1953. godine u Petnjici SO-e Rožaje, živi u mjestu rođenja, Musliman
- Bošnjak, Državljanin SRJ, završio srednju poljoprivrednu školu, po zanimanju rad-
nik, oženjen otac 3 djece, vojsku služio 1976/77. godine u Koprivnici, bez čina i
odlikovanja, ne vodi se u Vojnom odsjeku, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,
nalazi se u pritvoru od 28.1.1994. godine, pa nadalje
8. Optuženi Skenderović Isat, zv. Isko, od oca Murata i majke Muratke, rođ. Ćilović,
rođen 14.2.1965. godine u Beranama, živi u Trpezima SO-e Berane, Musliman -
Bošnjak, Državljanin SRJ, završio Prirodno matematički fakultet, po zanimanju
profesor biologije, neoženjen, vojsku služio 1984/85. godine u Strugi, bez čina
i odlikovanja, vodi se u Vojnom odsjeku u Beranama, srednjeg imovnog stanja,
neosuđivan, nalazi se u pritvoru od 30.1.1994. godine, pa nadalje
9. Optuženi Hadžić Umer, od oca Vejsela i majke Medine, rođene Karhimanović,

rođen 07.4.1943. godine, u Balotićima SO-e Rožaje, živi u Rožajama ul. Omla-
dinska bb, Musliman - Bošnjak, Državljanin SRJ, završio Pravni fakultet, po zani-
manju pravnik u FAMOD-u, oženjen otac 7 djece, završio školu rezervnih oficira
1969/70. godine u Bileći, ne vodi se u vojnoj evidenciji, srednjeg imovnog stanja,
neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 31.1.1994. godine do 28.12.1994. godine
10. Optuženi Brković Šefket, od oca Tahira i majke Fahre, rođene Kurtović, rođen
23.7.1957. godine u Pljevljima, živi u mjestu rođenja, ul. Baja Mirkovića, Mus-
liman – Bošnjak, Državljanin SRJ, završio Mašinski fakultet u Sarajevu, po za-
nimanju dipl. inžinjer mašinstva u Rudniku uglja Pljevlja, oženjen otac 2 djece,
srednjeg imovnog stanja, vojsku služio u Beogradu 1984/85. godine, bez čina i
odlikovanja, vodi se u Vojnom odsjeku u Pljevljima neosuđivan, nalazi se u prit-
voru od 31.1.1994. godine, pa nadalje
11. Optuženi Ciguljin Avdo, odoca Rama i majke Halime, rođene Bambur, rođen
13.4.1949. godine, u Pljevljima, živi u mjestu rođenja ul. Prenićanska br. 12,
Musliman – Bošnjak, Državljan SRJ, završio srednju školi, po zanimanju šofer,
250 Ibrahim Čikić
oženjen, otac 2 djece, vojsku služio u Kninu 1988/89. godine, bez čina i od-
likovanja, ne vodi se u Vojnom odsjeku, srednjeg imovnog stanja, osuđivan, pre-
sudom Opštinskog suda u Pljevljima K. br. 425/72 od 18.4.1973. godine, zbog
krivičnog djela iz čl. 292 B KZ na kaznu zatvora u trajanju od 45 dana, presu-
dom Okružnog suda u Bijelom Polju K. br. 21/75 od 19.3.1975. godine, zbog
krivičnog djela iz čl. 272 B KZ na kaznu zatvora u trajanju od 40 dana i presu-
dom Opštinskog suda u Pljevljima K. br. 199/70 od 26.4.1977. godine, zbog
krivičnog djela iz čl. 141 stav 1 KZ na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci,
nalazio se u pritvoru od 31.1.1994. godine do 28.12.1994. godine
12. Optuženi Burnazović Rizah, od oca Ćazima i majke Hanke, rođene Bahor, rođen
10.6.1950. godine, u Bijelom Polju, živi u Pljevljima, ul. 1 Decembra bb, Crno-
gorac - Musliman, Državljanin SRJ, završio građevinsku tehničku školu, po zani-
manju urbanista, razveden, otac 2 djece, vojsku služio u Pančevu 1974. godine,
bez čina i odlikovanja, vodi se u Vojnom odsjeku u Pljevljima, srednjeg imovnog
stanja, neosuđivan, nalazi se u pritvoru od 31.1.1994. godine pa nadalje
13. Optuženi Spahić Sabahet, zv. Sako, od oca Zaima i majke Šemse, rođene Klapija,
rođen 10.4.1961. godine u Crnči opština Bijelo Polje, živi u Rakonjama Bijelo
Polje, Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio fakultet Geografije, po za-
nimanju profesor geografije, oženjen, otac 2 djece, vojsku služio 1987. godine
u Beogradu, bez čina i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju,
srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 23.2.1994. godine
pa do 28.12.1994. godine
14. Optuženi Čikić Ibrahim, zv. Ibro, od oca Avda i majke Samke, rođene
Muslić, rođen 23.5.1956. godine u Bijelom Polju, živi u mjestu rođenja, ul.
III Sandžačke br. 26, Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio školu
za KV krojača, invalid-penzioner, sa pravom na pratioca, član Saveza slij-
epih Jugoslavije, oženjen, otac 1 djeteta, oslobođen služenja vonog roka,
srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 24.2.1994.
godine, do 28.12.1994. godine
15. Optuženi Omerović Esad, od oca Ibrahima i majke Elfije, rođene Kačar, rođen
28.1.1970. godine u Biševu SO-e Rožaje, živi u mjestu rođenja, Musliman-
Bošnjak, Državljanin SRJ, završio 8 razreda osnovne škole, po zanimanju zem-
ljoradnik, razveden otac jednog djeteta, vojsku služio 1988/89. godine u Bjel-
ovaru, bez čina i odlikovanja, vodi se u Vojnoj evidenciji u Rožajama, srednjeg
imovnog stanja, neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 24.2.1994. godine do
28.12.1994. godine
16. Optuženi Smakić Husein, zv. Huskara, od oca Bejta i majke Hadžire, rođene
Musić, rođen 20.7.1947. godine u Koritima SO-e Bijelo Polja, živi u mjestu
rođenja, Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio 8 razreda osnovne škole,
po zanimanju zemljoradnik, oženjen otac 4 djece, vojsku služio 1967/68. godine
u Sloveniji, bez čina i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju,
srednjeg imovnog stanja, osuđivan presudom Opštinskog suda u Bijelom Polju

K. br. 371/67 od 5.7.1968. godine, zbog dva krivična djela iz čl. 142 stav 2 i čl.
144 KZ na 4 mjeseca zatvora, presudom Opštinskog suda u Bijelom Polju K. br.
571/69 od 18.5.1969. godine za djelo iz čl. 142 stav 2 KZ na 60 dana zatvora i
presudom Osnovnog suda u Bijelom Polju K. br. 250/91 od 29.10.1991. godine
za djelo iz čl. 48 KZ RCG na 30 dana zatvora, nalazio se u pritvoru od 23.2.1994.
godine do 28.12.1994. godine
17. Optuženi Begović Dževad, od oca Safeta i majke Hankije rođene Kuč, rođen
17.1.1970. godine u Bijelom Polju, živi u Rasovu SO-e Bijelo Polje, Musliman-
Bošnjak, Državljanin SRJ, završio školu za metalostrugara, nezaposlen, po
zanimanju taksi vozač, neoženjen, vojsku služio 1989/90. godine u Senki i Bi-
tolju, bez čina i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, sredn-
jeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 13.3.1994. godine do
28.12.1994. godine
18. Optuženi Bibuljica Sead, zv. Bibe, od oca Sabra i majke Mahije, rođene Tru-
bljanin, rođen 18.2.1972. godine u Bijelom Polju, živi u Rasovu Bijelo Polje, po
nacionalnosti Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio osmogodišnju školu,
nezaposlen, neoženjen, odpušten iz armije kao privremeno nesposoban, vodi se
u vojnom odsjeku u Bijelom Polju, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazio
se u pritvoru od 13.3.1994. godine do 28.12.1994. godine
19. Optuženi Pućurica Sead, zv. Ćiro, od oca Ramiza i majke Drage, rođene Balić,
rođen 20.7.1967. godine u Zimincu, SO-e Bijelo Polje, živi u mjestu rođenja,
po nacionalnosti Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio srednju školu za
bravara, nezaposlen, neoženjen, vojsku služio u Bitolju 1988/89. godine, bez
čina i odlikovanja, vodi se u Vojnom odsjeku u Bijelom Polju, srednjeg imovnog
stanja, neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 17.3.1994. godine do 28.12.1994.
godine
20. Optuženi Pućurica Senad, zv. Ćeno, od oca Ćamila i majke Vahide, rođene
Hajdarpašić, rođen 28.5.1962. godine, živi u Zimincu SO-e Bijelo Polje,
Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio srednju školu za elektroinstalatera,
nezaposlen, neoženjen, lošeg imovnog stanja, vojsku služio u Prizrenu 1982/83
godine, bez čina i odlikovanja, vodi se u Vojnoj evidenciji u Bijelom Polju,
neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 17.3.1994. godine do 28.12.1994. godine
21. Optuženi Bošnjak Šefćet, od oca Ahmedina i majke Tiće, rođene Šabotić, rođen
5.1.1967. godine u Goduši SO-e Bijelo Polje, živi u mjestu rođenja, po nacio-
nalnosti Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio 8. razreda škole, bez zani-
manja, neoženjen, vojsku služio 1987/88 godine u Škofija Loci, bez čina i od-
likovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, srednjeg imovnog stanja,
neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 7.4.1994. godine do 28.12.1994. godine,
252 Ibrahim Čikić
K r i v i s u
Što su:
U vremenu od aprila 1991. godine do januara 1994. godine u Rožajama, Beranama,

Bijelom Polju, Pljevljima i drugim mjestima u cilju da upotrebom sile i protiv ustavnim
putem ocijepe dio teritorije Savezne republike Jugoslavije, koju čine područja opština:
Plav, Rožaje, Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova
Varoš i Priboj i da od tih opština stvore samostalnu državu “Sandžak” pripremali izvršenje
krivičnog djela ugrožavanje teritorijalne cjeline iz čl. 116. stav 1. KZ SRJ, na način što su:
donijeli Ustav kao najviši pravni akt te države, sačinili Statut i Odluku o formiranju MNVS-
a tzv. Deklaraciju i tzv. Memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa “Za Sandžak”,
pa su izvršavajući te odluke iz tih dokumenata i naloge predsjednika MNVS-a Sulejmana
Ugljanina, a po tzv. Organizaciono konstitunoj šemi SDA Sandžaka, sa Upustvom za prim-
jenu, formirali resore kao paralelne organe vlasti na ovoj teritoriji, između kojih su formi-
rali i resor sigurnosti za teritorije gradova i mjesnih odbora, postavljali šefove resora sig-
urnosti, obrazovali vojne jedinice i ratne štabove sa imenovanjem komandira i naoružavali
članove ovih paravojnih i parapolicijskih jedinica, planirali formiranje raznih jedinica i dru-
gih organa, organizovali odabiranje i slanje na vojnu obuku u Tursku armiju većeg broja
lica muslimanske nacionalnosti i organizovano odlazili na vojnu obuku a radi pripremanja
stvaranja stručnog kadra i vojske buduće države “Sandžak”, ilegalno nabavljali veće količine
oružja, municije i eksplozivnih materija, koje građanima nije dozvoljeno,
PA SU:
1. Optuženi Šahman Rasim, što je:
Kao prvi šef resora sigurnosti, za dio teritorije opština buduće države tzv. “Sandžak”,
koji pripadaju Republici Crnoj Gori, izvršavajući odluku ilegalnog glavnog komandujućeg
tijela tzv. “muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka”, sa sjedištem u Novom Pazaru i
predsjednika vijeća Sulejmana Ugljanina, organizovao i formirao resore sigurnosti, kao
paralelne i ilegalne organe vlasti na području opština Bijelo Polje, Berane, i Rožaje i izvršio
odabiranje šefova resora sigurnosti za opštine i to: okr. Šahman Refika za opštinu Bijelo
Polje, okrivljenog Skenderović Isata za opštinu Berane i Ćorović Rešita za opštinu Rožaje
te organizovao njihovo formiranje na gradskim područjima i na područjima mjesnih zajed-
nica u formaciji ljudstva “9 + 1” sa jednim komandirom i 9. izvršilaca i za njih organizovao
nabavljanje veće količine oružja, municije i eksploziva, zbog čega je, odlazio, u Novi Pazar
i Sarajevo, gdje je od najužeg rukovodstva BiH, zatražio i dobio pomoć u naoružanju, koje
je kasnije organizovano i ilegalno prebacivano u Bijelo Polje i dalje dijeljeno, koordinirao
rad i međusobnu saradnju resora sigurnosti i u tom cilju odlazio u Višegrad na sastanak
komandanata, radi dogovora o uspostavljanju koridora između Bosne i Sandžaka, te or-
ganizovao odabiranje, upućivanje većeg broja mladih ljudi muslimanske nacionalnosti sa
teritorije opštine Bijelo Polje, Berane i Rožaje na studiranje i vojnu obuku u Turskoj armiji,
radi pripreme stvaranja stručnog i oficirskog kadra buduće države i radi izvođenja raznih
diverzantsko-terorističkih akcija po povratku u zemlju, kao i učestvovao u donošenju od-
luka na tajnim sastancima šefova resora sigurnosti i predsjednika opštinskih odbora SDA
održanih u Tutinu, Prijepolju, Pljevljima, Novom Pazaru, Bijelom Polju i Sjenici, gdje je u
džamiji na vjerski način položio zakletvu na vjernost i tajnost pripadanja resora i donijetih
odluka, da se, iz svih opština, odaberu lica, za vojnu obuku, da se nabave radio stanice za
šefove resora sigurnosti i da se izvrši naoružavanje formiranih resora sigurnosti, a u No-
vom Pazaru učestvovao u donošenju odluke o izradi ustava države Sandžak i drugih akata
buduće države, kao i organizovao nabavljanje veće količine naoružanja koje je neovlašćeno
držao kod sebe i to: automatsku pušku CZ kalibra 7,62 mm, br. 450577, pušku marke
“Meverik” zv. pumparica kali. 12 mm br. MV784354, lovačke municije kalibra 12 mm, 66
komada, puškz marke “Maverik mozber”, pumparica kal. 12 mm br. MV78074A, poluau-
tomatsku pušku CZ kalibra 7,62 mm, fabrički br. 427B40, trenutno-trombonsku minu,
667 komada municije kalibra7,62 mm, 920 komada municije 7,62 mm, 140 komada
lovačke municije kalibra 12 mm, 26 komada pištoljske municije kalibra 9 mm/D i 18 ko-
mada municije za pušku kalibra 5,56 mm.
2. Optuženi Fetahović Erdžan, što je:

Kao član glavnog odbora SDA Rožaje i pripadnik resora sigurnosti, izvršavajući od-
luke po tzv. “organizaciono-konstitucionoj šemi SDA Sandžaka”, dobijene od MNVS-a iz
Novog Pazara, zajedno sa uputstvom za primjenu ...., na tajnom sastanku glavnog odbora
SDA Rožaje održanom krajem 1991. godine, učestvovao i saglasio se sa donošenjem od-
luke o formiranju 5 resora kao paralernih i ilegalnih organa vlasti, pa je zajedno sa ostalim
članovima glavnog odbora SDA Rožaje, formirao resor sigurnosti kao parapolicisku i para-
vojnu formaciju, za djelovanje na teritoriji opštine Rožaje, kada su za šefa resora postavili
Ćorović Rešida i zadužili ga, da sam odabere i postavi članove resora po formaciji ljudstva
9 + 1, pa je tokom 1992. godine, zajedno sa okrivljenim Redžović Hajrudinom, koji je
tada postavljen, za šefa resora sigurnosti, Rožaje i Crnu Goru umjesto Šahman Rasima,
po njegovim upustvima vršio odabiranje i upućivanje 16 mladih ljudi muslimanske na-
cionalnosti na vojnu obuku u Tursku i prihvatio njegov poziv da uz dobijenih 500 DEM i
obećanih drugih nadoknada, ode na vojnu obuku, koju je obavio u Turskoj kasarni u vre-
menu od 21.1. do 13.2.1993. godine koju su izvodili turski oficiri i Kolašinac Hajriz, kom-
adant vojnog štaba Sandžaka, kada je prekinuo vojnu obuku zbog bolesti gdje se obučio u
rukovanju raznim vrstama naoružanja, postavljanju eksploziva i izvođenju raznih diverzija
po povratku u zemlju, a nakon povratka u Rožaje vršio prikupljanje DM preko humanitar-
nog društva “Merhamet” čiji je bio predsjednik, radi kupovine naoružanja, pa je od dobi-
jenih 52.000 DM iz Novog Pazara, zajedno sa okrivljenim Redžović Hajrudinom, kupovao
veće količine oružja, municije, eksploziva i bombi, koje je dijelio članovima resora sigurn-
osti u Rožajama i Beranama, dok je jedan dio sakrio i to 12. automatskih puški, tri snajpera,
tri kante municije, veći broj bombi, a prilikom pretresa kod njega je pronađeno i oduzeta
veća količina naoružanja i to: 2. “Zolje”, jedan PBP od 64 mm M 80, 17. bombi, 19. pak-
ovanja plastičnog eksploziva, 35. detonatora, 110. komada štapina priprodnog eksploziva,
4. metra sporogorućeg štapina i 10. metara eksplozivnog štapina,
3. Optuženi Omerović Omer, što je:

Kao predsjednik Mjesnog odbora Podkrajci i istaknuti član Izvršnog odbora SDA
Bijelo Polje, izvršavajući dobijene naloge od okrivljenog Vesković Rifata, predsjednika
SDA i komandanta Vojnog štaba Bijelo Polje, u cilju naoružavanja resora sigurnosti i
Kriznog štaba Bijelo Polje, po dogovoru, više puta, odlazio u Sarajevo i iz centrale SDA
254 Ibrahim Čikić
preuzimao veliku količinu oružja, municije i eksploziva i ilegalno je prebacivao za Bijelo

Polje, a po dobijenoj potrebi od rukovodstva SDA BiH preuzeo: 8. pušaka M 48, kalibra
7,9 mm, 35 pištolja “Makarov” kalibra 10 mm sa po jednom kutijom od 25. metaka u sva-
ki pištolj (ukupno 875 komada metaka), od koje količine je podijelio u Bijelom Polju tri
puške i 10. pištolja sa po jednom kutijom metaka, dok je ostalu količinu od 5. pušaka M-48
i 25. pištolja “Makarov” sa po jednom kutijom od 25. metaka uz svaki pištolj, predao za
vojni štab Novog Pazara, Ahmetović Sokolu, zamjeniku vojnog štaba Novog Pazara, a za
potrebe članova SDA i vojne jedinice u mjestu Korita kod Bijelog Polja, iz Sarajeva u Bijelo
Polje, ilegalno prebacio tri puško-mitraljeza kalibra 7,9 mm, sa 600. metaka kalibra 7,9
mm, dva automata i 20. kg eksploziva, ali im iste nije predao već je oružje za sebe zadržao,
a kod sebe je držao jedan puško-mitraljez 7,9 mm, br. 8659, 150. komada metaka i dvije
municijske kutije sa redenicima koji su kod njega skriveno pronađeni prilikom pretresa,
4. Optuženi Kasumović Mevludin, što je:

Kao podpredsjednik SDA i član Vojnog (kriznog štaba Bijelo Polje) izvršavajući od-
luke MNVS-a, kao i naloge okrvljenog Vesković Rifata, predsjednika SDA i komandanta
vojnog štaba Bijelo Polje, organizovao nabavljanje i prikupljanje velike količine oružja, mu-
nicije i eksploziva za potrebe resora sigurnosti, kriznog štaba i istaknutih članova SDA Bijelo
Polje, a zajedno sa okrivljenim Vesković Rifatom formirao vojni krizni štab i sačinjavao
planove, formirao grupe za obezbjeđenje pravca kretanja lica za evakuaciju, zaprečavanje i
blokadu puteva i mostova i drugih objekata a radi naoružavanja vojne jedinice u Koritima
kod Bijelog Polja i članova SDA, odlazio za Sarajevo sa optuženim Vesković Rifatom gdje
je od Omera Behmena, direktora SDA bivše Bosne i Hercegovine i od rukovodstva SDA
BiH tražio i dobio naoružanje koje je, po njegovom odobrenju ilegalno prebacio za Bijelo
Polje okrivljeni Omerović Omer i to: tri puško mitraljeza kalibra 7,9 mm sa 600 komada
metaka, dva automata i 20 kg eksploziva, te prisustvovao sastanku predsjednika opštinskih
odbora SDA i šefova resora sigurnosti održanog u Novom Pazaru i saglasio se sa donijetim
odlukama o nabavljanju radio stanica, radi uspostavljanja tajne veze između svih gradova
Sandžaka, a za sebe u Sarajevu nabavio jednu automatsku pušku.
5. Optuženi Vesković Rifat, što je:

U svojstvu predsjednika SDA i komandanta kriznog (vojnog) štaba Bijelo Polje
izvršavajući odluke ilegalnog tzv. MNVS-a, učestvovao na sastanku kod Sulejmana Ugl-
janina, predsjednika MNVS-a u Novom Pazaru i saglasio se sa odlukom o donošenju
ustava buduće države tzv. Sandžak, karte, statuta i drugih akata, formiranju paralernih or-
gana vlasti, upućivanju iz svake opštine velikog broja lica na vojnu obuku u Turskoj armi-
ji, upućivanju lica na studiranje, radi stvaranja vojno obučenog i stručnog kadra buduće
države, pa je na području Bijelog Polja organizovao i formirao 5 resora i postavio šefove
resora i to: okrivljenog Šahman Refika za šefa resora sigurnosti, okrivljenog Spahić Saba-
heta, za šefa resora za nauku i obrazovanje a sebe za šefa resora za politiku, a zatim formirao
vojni štab BijeloPolje (tzv. krizni štab) na čijem je bio čelu, a za članove, postavio, okriv-
ljenog Kasumović Mevludina, okrivljenog Šahman Refika i dr. te formirao vojne jedinice
po mjesnim zajednicama, sačinjavao planove štaba i vojnih jedinica, organizovao vježbe,
probne mobilizacije po mjesnim zajednicama i grupe za obezbjeđenje pravca kretanja lica
za evakuaciju i koordinirao i rukovodio njihovim radom, a za potrebe naoružavanja od
centrale SDA iz Novog Pazara preuzeo 5.100 DM, kojim je kupovao naoružanje i dijelio
članovima, i u tom cilju odlazio u Sarajevo, gdje je od najužeg rukovodstva SDA bivše BiH
tražio i dobio veću količinu naoružanja i organizovao ilegalno prebacivanje za Bijelo Polje,
a za potrebe vojne jedinice u Koritima u Bijelom Polju, nabavio zajedno sa okrivljenim
Kasumović Mevludinom, 3 puškomitraljeza, 2 automata i 20 kg eksploziva, i tada od
Omera Behmena, direktora SDA BiH, dobio na poklon automat “škorpion”, te preko cen-
trale SDA u Novom Pazaru, obezbeđivao DM i drugu pomoć za 15 lica koja su se vratila sa
vojne obuke iz Turske odabrao Sejfić Nasufa i uputio ga u Novi Pazar, na obuku i rukovanje
radio stanicom, kao i neovlašćeno nabavljao veću količinu oružja, municije i eksplozivnih
materija i kupio 2 ručne bombe i jedan pištolj “Makarov”, pa je prilikom pretresa kod njega
pronađeno i oduzeto: automat “škorpion” br. 3186 sa dva okvira, kalibra 7,65 mm, pištolj
“makarov” br. 30859 kalibra 10 mm, prepravljeni signalni pištolj kalibra 5,6 mm marke
“longife”, ofanzivna bomba M52 br. 8736 i 26 komada metaka kalibra 7,65 mm,
6. Optuženi Harun Hadžić, što je:

Kao predsjednik SDA za Crnu Goru, podpredsjednik ilegalnog tzv. “MNVS-a”, za-
mjenik predsjednika vijeća Sulejmana Ugljanina i predsjednik glavnog odbora SDA
Sandžaka, izvršavajući donijete odluke, više puta odlazio za Novi Pazar, a nakon bjekstva
Sulejmana Ugljanina i u Tursku, odakle je prenosio njegove odluke i upustva Opštinskim
odborima SDA Crne Gore, koji su se odnosili na pripremanje uslova za stvaranje države
“Sandžak”, a na sastancima glavnog odbora SDA i MNVS-a, učestvovao i saglasio se sa
donošenjem odluke o izradi Ustava buduće države, karte Sandžaka, Statuta, formiranju
resora sigurnosti, glavnog štaba Sandžaka, sa vojnim štabovima po opštinama, kao para-
lernih organa vlasti na teritoriji Sandžaka, izradi vojnih, mobilizacionih i drugih pla-
nova i tzv. “organizaciono-konstitucione šeme SDA Sandžaka”, koja je dostavljena svim
opštinskim odborima SDA i učestvovao i saglasio se: da se organizuje i iz svake opštine
Sandžaka uputi veći broj lica muslimanske nacionalnosti na vojnu obuku u turskoj armiji,
radi stvaranja vojno obučenog kadra buduće države, nabavljanja naoružanja radi podjele
resorima sigurnosti i vojnim jedinicama, u kom cilju je odlazio u Sarajevo i od najužeg
rukovodstva SDA BiH tražio i dobio veliku količinu oružja, municije i eksploziva, koje
je ilegalno prebacivano u Bijelo Polje, kao i učestvovao u nabavljanju 11 radio stanica a
jednu sa tajnim šifranikom zadržao za sebe radi uspostavljanja tajne veze i komunikacije sa
šefovima resora sigurnosti i vojnim štabovima u svim gradovima, te predlagao donošenje
odluke o podjeli postojećih opština Bijelo Polje i Berane, vršio koordinaciju između resora
sigurnosti i vojnih štabova i u tom cilju odlazio na sastanak komandanata u Višegrad, radi
dogovora o uspostavljanju koridora između Bosne i Sandžaka i dogovora za uključenje u
rat na teritoriji Sandžaka, te sakriveno držao veću količinu oružja, municije i eksplozivnih
materija, koji su prilikom pretresa pronađeni i oduzeti i to: pištolj “Lama”, kal. 9 mm, jedna
automatska puška M 70, 7,62 mm, puška pumparica, kalibra. 12 mm, tri ručne bombe
kašikare, 160 kom metaka kalibra 7,62 mm, plastični bidon sa lovačkom municijom i dva
okvira od automatske puške,
7. Optuženi Muratović Hakija, što je:

U svojstvu predsjednika SDA Berane, formirao resor sigurnosti 28.8.1992. go-
dine, kao ilegalni i paralelni organ vlasti na teritoriji opštine Berane i postavio okriv-
ljenog Skenderović Isata za šefa resora sigurnosti, a nakon toga, zajedno sa okrivljenim
Skenderović Isatom, formirao krizni (ratni štab), kao paravojnu formaciju sastavljenu od
256 Ibrahim Čikić
3 do 6 ljudi po mjesnim zajednicama, planirao brojnost grupa po mjesnim zajednicama,

organizovao naoružavanje resora sigurnosti i članova ratnog štaba, za koje potrebe su od
Centrale SDA u Novom Pazaru dobili 5.000 DM koje su upotrijebili za kupovinu veće
količine naoružanja, dok je za sebe zadržao tri automatske puške i jedan pištolj škorpion sa
okvirom i municijom, te sa područja Berana po nalogu MNVS-a iz Novog Pazara odabrao i
poslao na vojnu obuku u Tursku armiju tri lica i to: okrivljenog Latić Hazbiju, Škrijelj Mua-
mera i Skenderović Isata, koji su januara 1993. godine otišli i završili vojnu obuku zajedno
sa grupom lica iz Rožaja a radi stvaranja oficirskog i vojno-obučenog kadra buduće države,
a kao pripadnik i član resora sakriveno držao veće količine oružja, municije i eksploziva od
čega je pronađeno i oduzeto: jedna automatska puška M 70 kalibra 7,62 mm br. 500636 sa
dva okvira i 60 metaka, jedan automatski pištolj “Škorpion” kalibra 7,65 mm br. 19134 sa
jednim okvirom i 20 metaka, jedna automatska puška M 70 kalibra 7,62 mm br. C-36346
sa dva okvira i 60 metaka, jedna automatska puška kalašnjikov kalibra 7,62 mm br. B 4467
sa dva okvira i 60 metaka, 375 komada puščane municije kalibra 7,62 mm i 25 komada
pištoljske municije kalibra 7,65 mm,
8. Optuženi Skenderović Isat, što je:

U svojstvu sekretara SDA, šefa resora sigurnosti i komandanta ratnog štaba Berane,
izvršavajući naloge okrivljenog Redžović Hajrudina, kasnije šefa resora sigurnosti i kom-
andanta ratnog štaba za teritoriju gradova Sandžaka koji pripadaju Republici Crnoj Gori,
oformio resor sigurnosti i ratni štab za Berane, planirao i vršio odabiranje lica po mjesnim
zajednicama, oformio grupe po mjesnim zajednicama, sačinjavao ratni plan za opštinu i
za mjesne zajednice, pa je izvršio odabiranje po jednog komandira za svaku mjesnu za-
jednicu sa obavezom da odaberu grupu u formaciji ljudstva “9 + 1”, pa je za komandire
postavio i to: okrivljenog Škrijelj Muamera, za planine, Hadžić Safeta za Trpezi i Agović
Isata za Vrbicu, te naoružavao članove resora i ratnog štaba oružjem koje je kupovao od
dobijenih 5.000 DM od Centrale SDA iz Novog Pazara, kao i oružjem koje mu je dostav-
ljao radi podjele okrivljeni Redžović Hajrudin i to: jednu pušku, 4 kg eksploziva, tri klasa
plastičnog eksploziva, tri automatske puške, jedan snajper i jedan pištolj škorpion, te kupio
jednu pušku i veću količinu municije od okrivljenog Šahman Muzafera, a januara 1993.
godine na poziv okrivljenog Redžović Hajrudina prihvatio i završio vojnu obuku u tur-
skoj armiji sa još dva lica iz Berana, gdje se obučavao u izvođenju raznih diverzantskih
akcija koje je trebalo izvoditi po povratku u Berane uz polaganje zakletve pred Turskim
oficirima i Sulejmanom Ugljaninom, da će se boriti za stvaranje države Sandžak, uz istak-
nutu zastavu i intoniranje himne buduće države, a po dobijenom upustvu na vojnoj obuci
izplanirao da eksplozivom minira i zaruši put Berane – Trpezi i izradio skrivenu zemunicu
u kojoj je ostavljao naoružanje i hranu, te izvršio odabiranje veće grupe lica radi upućivanja
na vojnu obuku i dostavio spisak okrivljenom Redžović Hajrudinu i kao komadant ratnog
štaba kod sebe držao veću količinu oružja, municije i eksploziva od čega je prilikom pre-
tresa pronađeno i oduzeto: automatska puška M 70 kalibra 7,62 mm br. 659794 sa dva
okvira i 126 metaka istog kalibra, poluautomatska snajperska puška M 76 kalibra 7,9 mm
br. 33724 sa optičkim nišanom istog broja okvirom sa 24 metka istog kalibra, automat
dobošar Ruske proizvodnje kalibra 7,62 mm sa dobošom i 40 metaka istog kalibra, tri klasa
plastičnog eksploziva i dvije kese sa po 2 kg rudarskog eksploziva,
9. Optuženi Hadžić Umer, što je:

Kao član SDA Rožaja i savjetnik za pravna pitanja Sulejmana Ugljanina predsjednika
tzv. MNVS-a, učestvovao na sastanku i saglasio se sa donošenjem odluke MNVS-a o izradi
Ustava, Statuta i drugih akata buduće države “Sandžak” i formiranju ilegalnih i paralernih or-
gana vlasti na teritoriji Sandžaka, te prihvatio odluku Sulejmana Ugljanina, da kao njegov sav-
jetnik za pravna pitanja sačini Ustav, pa je uz dobijenih 1.500 DM avionom otputovao za Za-
greb, gdje je dana 11. 12. i 13. aprila 1992. godine, u džamiji i Islamskom centru, učestvovao u
izradi tzv. “Ustava republike Sandžak”, kao rukovodilac radne grupe koju su sačinjavali: Šabić
Salem, podpredsjednik SDA BiH, imam Omer Bašić, prof. Tonković Šemso i advokat Silvije
Degen, a nakon što je sačinio i oštampao ustav, uzeo više orginalnih primjeraka i iste donio do
Skoplja, gdje ih je predao u Biro SDA a oni putem telefaksa poslali primjerke ustava Centrali
SDA i Sulejmanu Ugljaninu, pošto iste nije smio prenijeti u Jugoslaviju, da ne bi bio odkriven
na granici, a krajem 1992. godine, zajedno sa Sulejmanom Ugljaninom i Ljajić Rasimom, sek-
retarom SDA Sandžaka i predsjednikom skupštine MNVS-a, sačinio ilegalnu tzv. memoran-
dum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak, te nedozvoljeno nabavio i držao jedan
pištolj marke “parabelum” br. 3415 kalibra 9 mm,
10. Optuženi Brković Šefket, što je:

Kao predsjednik SDA Pljevalja, oformio resor sigurnosti na teritoriji opštine Pljevlja
i za šefa resora sigurnosti odabrao i postavio okrivljenog Burnazović Rizaha, a za njegovog
zamjenika okrivljenog Ciguljin Avda, organizujući resor do nivoa mjesnih zajednica, po or-
ganizacionoj formaciji ljudstva 9 + 1, učestvovao u donošenju plana za evakuaciju lica mus-
limanske nacionalnosti, zaprečavanja odabranih puteva, obezbeđenju pojedinih objekata
provjere mobilizacije i sl. pa je u tom cilju, učestvovao u nabavljanju radio stanice za šefa reso-
ra sigurnosti i odlazio na tajne sastanke šefova resora sigurnosti i komadanata ratnih štabova
svih gradova Sandžaka, održanih u Pljevljima i Sjenici, kada je na vjerski način položio zak-
letvu na tajnost i saglasio se, sa odlukom, pa je vršio odabiranje i slanje na studiranje u Tursku,
lica muslimanske nacionalnosti, radi stvaranja stručnog kadra buduće države, zbog čega je i
odlazio u Tursku kada se dogovorio sa Sulejmanom Ugljaninom i tajno mu, dostavljao, sve
podatke o brojnom stanju i kretanju policijskih i vojnih jedinica, aktiviranju rezervnog sas-
tava, a da se ne bi odkrili podaci zakopao i sakrio svu arhivu Pljevalja,
11. Optuženi Ciguljin Avdo, što je:

U svojstvu zamjenika šefa resora sigurnosti za opštinu Pljevlja i člana SDA, zajedno
sa okrivljenim Burnazović Rizahom, šefom resora sigurnosti, formirao resor sigurnosti u
formaciji ljudstva 9+1 po mjesnim zajednicama, rukovodio i koordinirao njihovim radom,
provjeravao njihovu mobilizacisku spremnost, kroz organizovanje naoružanih tzv. noćnih
straža, i planirao pravce evakuacije lica muslimanske nacionalnosti, pa je odlazio na sas-
tanke šefova sigurnosti Sandžaka održanih u Tutinu, Pljevljima, Sjenici i u džamiji položio
zakletvu, gdje su donošene odluke o koordinaciji i saradnji i saglasio se, da se nabavi jed-
na radio stanica za šefa resora sigurnosti o slanju lica na vojnu obuku u Turskoj armiji,
nabavljanju i naoružavanju resora sigurnosti, pa je organizovao prikupljanje DM i od njih
nabavio: 1 automatsku pušku M 70, kal. 7,62 mm br. 296008 sa 4 okvira od po 30 metaka,
2 ručne bombe M 50, 650 kom. puščane municije kal. 7,62 mm i nož za pušku, koje oružje
je kod njega prilikom pretresa pronađeno i oduzeto,
258 Ibrahim Čikić
12. Optuženi Burnazović Rizah, što je:

U svojstvu šefa resora sigurnosti i predsjednika Kluba odbornika SDA opštine Pljev-
lja, formirao zajedno sa Ciguljin Avdom resor sigurnosti i izvršio odabiranje lica za formi-
ranje naoružane jedinice po mjesnim zajednicama, organizovane po formaciji “9 + 1” od
kojih je komandir grupe bio lično podčinjen njemu kao šefu resora, rukovodio njihovim
radom i vršio koordinaciju, te provjeravao njihovu mobilizacisku spremnost kroz orga-
nizovanje naoružanih noćnih straža, planirao obezbeđenje pojedinih objekata, blokadu
planiranih puteva i planirao pravce evakuacije lica muslimanske nacionalnosti, te je odlazio
na tajne sastanke šefova resora sigurnosti u Tutinu, Novom Pazaru i Sjenici, gdje je nakon
sastanka u džamiji položio zakletvu na vjerski način, kada se i saglasio sa odlukom da se
nabave iz inostranstva radio stanice, da se iz svih gradova Sandžaka upućuju lica na vojnu
obuku u Turskoj armiji, radi stvaranja vojno obučenih ljudi, da upućuju lica na studiranje
radi stvaranja stručnog kadra buduće države i da se naoružaju članovi resora sigurnosti, pa
je radi realizacije tih odluka, iz Prijepolja preuzeo jednu radio stanicu radi uspostavljanja
tajne veze u komunikacije sa ostalim šefovima resora sigurnosti, organizovao odabiranje i
upućivanje grupe lica na studiranje u Tursku i zbog toga odlazio u Tursku, a nakon što je
prikupio novac za kupovinu oružja, otišao u Sarajevo, gdje je nabavio i ilegalno prevezao
u Pljevlja dva sanduka sa jedanest automatskih pušaka, 44 rezervna okvira za puške, 132
kom. metaka, dva pištolja “Škorpion” i 9 bombi i podjelio resoru sigurnosti,
13. Optuženi Spahić Sabahet, što je:

U svojstvu šefa resora za nauku i obrazovanje i sekretara SDA Bijelo Polje, po dobi-
jenom naređenju i odluci glavnog odbora SDA Sandžaka iz Novog Pazara, sredinom 1992.
godine, izvršio odabiranje i slanje 35 lica muslimanske nacionalnosti na studiranje u Tur-
sku o trošku Turske uz dobijenih 80 DM mjesečno, a tokom 1993. godine, odabrao još
15 lica sve u cilju stvaranja stručnog kadra buduće države, zbog čega je odlazio u Tursku
radi dobijanja upustava od Sulejmana Ugljanina predsjednika MNVS-a, kao i učestvovao
na sastanku glavnog odbora SDA Bijelo Polje i saglasio se sa donijetim odlukama da se
formiraju resori sigurnosti kao paralelni organi vlasti na području opštine, o postavljanju
šefa resora sigurnosti okrivljenog Šahman Refika, da se izvrši odabiranje i upućivanje lica
na vojnu obuku u Turskoj armiji i o njihovom naoružavanju, da se formira ratni štab (zv.
krizni štab), pa je zajedno sa okrivljenim Vesković Rifatom učestvovao u planiranju i orga-
nizovanju naoružanih grupa po mjesnim zajednicama, zbog čega su i odlazili u mjesnu za-
jednicu Ivanje, gdje su se sa aktivistom Bahović Ruždijom dogovorili da se izvrši provjera
mobilizacione spremnosti naoružane jedinice kroz organizovanje tzv. noćnih straža, te
izvršio odabiranje i upućivanje Sejfić Nasufa na tajni kurs veze u Novi Pazar zajedno sa
okrivljenim Vesković Rifatom, kao i neovlašćeno nabavljao oružje, municiju i eksploziv, od
čega je kod njega pronađena jedna ručna bomba i štih dinamita sa kapislama,
14. Optuženi Čikić Ibrahim, što je:

Kao član resora sigurnosti Bijelog Polja, izvršavao naloge okrivljenog Šahman
Refika, šefa resora sigurnosti Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran, učestvovao
u odabiranju članova resora sigurnosti, pa je odabrao za člana Karalić Esada, a zajedno
sa Šahman Refikom, sačinjavao planove za evakuaciju lica muslimanske nacionalnosti
prema planini Pešter, planove zaprečavanja puteva i isplanirao da eksplozivom blokira
i ruši mostove na rijeci Limu u mjestu Strojtanica Nedakusi, uz saopštenje i upozorenje
ostalim licima, da će biti likvidirani, ukoliko odaju tajnu, jer je, on član “tajne policije”,
te učestvovao u donošenju odluka na sastancima šefova resora sigurnosti i komandan-
ata ratnih štabova svih gradova Sandžaka, održanih u Prijepolju, Pljevljima, Bijelom
Polju, Novom Pazaru i Sjenici, gdje je i položio zakletvu u džamiju i saglasio se, da se,
naoružaju članovi resora sigurnosti, da se izvrši odabiranje i upućivanje većeg broja
lica na vojnu obuku u Turskoj armiji i da se ilegalno nabave radio stanice, govoreći na
sastanku, da će se, izazivanjem sukoba u Sandžaku umiješati islamske zemlje i da će iz
Novog Pazara, radi pomoći doći 300 do 400 naoružanih ljudi, pa je isplanirao krađu
radio stanice iz zgrade solidarnosti i prihvatio da rukuje radio stanicom i da uspostav-
lja radio vezu, između šefova resora sigurnosti u svim gradovima Sandžaka, a u Ras-
ovu kod Bijelog Polja, u ulozi hodže, organizovao polaganje zakletve za grupu od 10
lica koja su upućena na vojnu obuku, kao i nabavljao veće količine oružja, municije
i eksploziva, pa je od optuženog Šahman Refika kupio 1 pištolj sa 50 metaka za 300
DM, na poklon dobio pušku pumparicu sa 6 metaka, koju je prodao ..... za 2.200 DM i
prodao jednu poluautomatsku pušku za 1.500 DM N.N. licu, a okrivljenom Spahić Sa-
bahetu, nudio na prodaju 1 pušku za 100 DM, okrivljenom Begović Dževadu nudio 4
puške po cijeni od 300 do 400 DM po komadu, pušku “vinčesterku” za 800 DM i tražio
od njega da mu posreduje oko prodaje oružja drugim licima, pa je prilikom pretresa
kod njega pronađen 1 pištolj marke CZ 7,65 mm br. 224771 sa 2 okvira od pištolja, 53
kom. metaka i 1 ručna bomba M 75,
15. Optuženi Smakić Husein, što je:

U svojstvu predsjednika mjesnog odbora SDA Sušica i komandira vojne jedinice za
Sušicu kod Bijelog Polja, postupajući po nalozima okrivljenog Šahman Refika, šefa resora
sigurnosti za opštinu Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran, formirao vojnu jedinicu
za Sušicu, izvršio odabiranje lica za popunu ove jedinice i organizovao njihovo naoružavanje,
organizovao kurirsku vezu, radi koordinacije i prenošenje naređenja od šefa resora sigurn-
osti preko odabranog kurira Smakić Izeta, sačinio plan jedinice, po kome je predvidio putne
pravce po kojima će izvoditi nasilne diverzantske akcije, pravce evakuacije i organizovao mo-
bilizacisku spremnost, organizujući 20 naoružanih lica za tzv. noćne straže, te odabrao 15
lica sa svog područja, radi upućivanja na vojnu obuku u Tursku armiju u trajanju od 3 mjese-
ca, kao i neovlašćeno nabavljao i držao 1 pištolj narke “mauzer”, kal. 9 mm br. 90001864, 2
rezervna okvira za pištolj, 1 ručnu bombu M 75 br. 8518 i 10 metaka za automatsku pušku,
16. Optuženi Begović Dževad, što je:

Kao član resora sigurnosti Bijelog Polja i komandir vojne jedinice za Rasovo kod
Bijelog Polja, postupajući po nalozima i naređenjima okrivljenog Šahman Refika, šefa re-
sora sigurnosti Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran, formirao vojnu jedinicu za
Rasovo i organizovao po formaciji ljudi “9 + 1” sačinio plan kojim je predvidio evakuacije
lica muslimanske nacionalnosti pravcem Rasovo-Zminac, Godijevo-Korita, prema Pešteri,
vršio provjeru mobilizacione spremnosti, organizujući oko Rasova naoružanje tzv. “noćne
straže” u trajanju od više noći na 4 punkta sa po 2 naoružana lica, te vršio odabiranje lica
za popunu jedinice, pa je odabrao okrivljenog Begović Nedžada, Bibiljica Senada, Hukić
Šemsudina, Kasumović Halila - Lilka, Pućurica Seada Ćira, Pućurica Doda i Sutović Mer-
sudina, koja lica je odabrao i da izvrše vojnu obuku u Turskoj armiji i organizovao za njih
polaganje zakletve u kući okrivljenog Kasumović Halila-Lilka, prije odlaska na vojnu obu-
260 Ibrahim Čikić
ku, a u svojstvu člana resora sigurnosti prisustvovao sastancima šefova resora sigurnosti i
komandanta ratnih štabova svih gradova Sandžaka, održanog u Sjenici, Tutinu, Novom
Pazaru i Bijelom Polju, kada je i položio zakletvu u džamiji i saglasio se sa odlukama da se
naoružaju članovi resora, da se nabave radio stanice i da se izvrši odabiranje i slanje lica na
vojnu obuku u Turskoj armiji, pa je i sam pošao u Tursku da završi vojnu obuku, ali istu nije
obavio zbog nastalih vjerskih praznika u Turskoj, te je zbog toga odložena,
17. Optuženi okrivljeni Omerović Esad, Bibuljica Sead, Pućurica

Sead zv. Ćiro, Pućurica Senad zv. Ćeno i Bošnjak Šefćet, što su:
Okrivljeni Bibuljica Sead, Pućurica Sead – Ćiro, Pućurica Senad – Ćeno i Bošnjak
Šefćet, kao pripadnici vojne jedinice za Rasovo kod Bijelog Polja, prihvatili poziv okriv-
ljenog Šahman Refika, šefa resora sigurnosti Bijelo Polje, da obave vojnu obuku u Turskoj
armiji, pa su zbog toga, prije polaska, položili zakletvu na čuvanje tajne i resoru kome pri-
padaju, organizovano i zajedno sa još 10 okrivljenih lica iz Bijelog Polja, koja se sada nalaze
u bjekstvu, pošli na vojnu obuku aprila mjeseca 1993. godine, dok je okrivljeni Omerović
Esad pošao na vojnu obuku januara mjeseca 1993. godine na poziv optuženog Redžović
Hajrudina šefa resora sigurnosti Rožaje i za područije gradova koja pripadaju Crnoj Gori,
u grupi sa još 15 okrivljenih lica iz Rožaja i Berana koja su u bjekstvu, sa ciljem da nakon
dvomjesečne obuke oružanim putem stvore samostalnu državu “Sandžak”, u kojoj bi oni
predstavljali oficirski kadar i buduću vojsku, pa su dobili specijalne legitimacije sa grbom
buduće države i naznakom SDA i od 100 do 500 DM, organizovano odputovali preko
Skoplja do Sabirnog centra u Istambulu osim okrivljenog Bibuljica Seada koji je vraćen
sa granice, zbog neposjedovanja dokumenata, gdje ih je sačekao Refik Sijarić – Akova,
predsjednik društva “Dernek” i organizovano ih uputio do kasarne, pa su u vojnoj kasarni
Turske armije od strane Turskih oficira, obučavani u rukovanju oružjem eksplozivnim i
minskim sredstvima, artiljeriskim gađanjem, zaprečavanjem puteva, uspostavljanju veze
i obučavani u izvođenju raznih diverzantskih akcija, koje su po planu trebali izvoditi po
povratku u našu zemlju, u opštini Bijelo Polje, Berane i Rožaje i pri tom saopštavali Turs-
kim oficirima podatke o lokaciji vojnih, policiskih i drugih važnih objekata, brojnom stan-
ju i nacionalnom sastavu stanovništva, komunikacijama, mostovima i drugim objektima,
te su po završenoj obuci položili zakletvu u prisustvu Sulejmana Ugljanina i oficira Turske
vojske, koji su ih pozdravili kao buduću vojsku “Sandžak”, uz istaknutu zastavu buduće
države i intoniranjem državne himne i uz obećanje da će ih naoružati i da će ratom biti
stvorena buduća država uz pomoć Turske armije, a po završenoj obuci u Istambulu dobili
po 300 DM, pa su po povratku u zemlju u mjestima prebivalištima, organizovano održavali
međusobne kontakte, čekajući poziv za oružanu akciju i izvođenje raznih nasilnih diver-
zija, naoružavajući se i sklanjajući oružje i hranu u tajno izgrađenim zemunicama, a okriv-
ljeni Pućurica Senad – Ćeno je postavljen za komandira naoružane jedinice koja je završila
vojnu obuku i u svom stanu je držao jednu automatsku pušku sa dva okvira metaka model
70 A br. 88704, 60 metaka kalibra 7,62 mm i jednu ručnu bombu – M 75,
čime su kao saizvršioci izvršili krivično djelo ugrožavanje teritorijalne cjeline iz čl.
116. stav 1 KZ SRJ, kažnjivo po članu 138 KZ SRJ
pa ih sud primjenom citiranog zakonskog propisa te čl. 5, 8, 11, 13, 33, 38, 41, 50 i 69
KZ SRJ te čl. 95, 98 i 351 ZKP-a
OSUĐUJE
Optuženog Šahman Rasima na kaznu zatvora u trajanju od 4,5 godina (četiri i po go-
dine), stim što mu se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru
od 26.1.1994. do 28.12.1994. godine.
Optuženog Fetahović Erdžana na kaznu zatvora u trajanju od 5,5 godina (pet i po go-
dina), stim što mu se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru
od 25.1.1994. godine pa nadalje.
Optuženog Omerović Omera na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine (četiri godine),

stim što mu se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od
26.1.1994. godine do 28.12.1994. godine.
Optuženog Kasumović Mevludina na kaznu zatvora u trajanju od 3,5 godina (tri i

po godine), stim što mu se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u
pritvoru od 27.1.1994. godine do 28.12.1994. godine.
Optuženog Vesković Rifata na kaznu zatvora u trajanju od 6. godina (šest godina),

27.1.1994. godine pa nadalje.
Optuženog Hadžić Haruna na kaznu zatvora u trajanju od 7. godina (sedam godina),

Optuženog Muratović Hakiju na kaznu zatvora u trajanju od 5. godina (pet godina),

Optuženog Skenderović Isata na kaznu zatvora u trajanju od 5,5 godina (pet i po go-
Optuženog Hadžić Umera na kaznu zatvora u trajanju od 4,5 godina (četiri i po go-
od 31.1.1994. godine do 28.12.1994. godine.
Optuženog Brković Šefketa na kaznu zatvora u trajanju od 5,5 godina (pet i po go-
Optuženog Ciguljin Avda na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine (tri godine),

31.1.1994. godine, pa nadalje.
262 Ibrahim Čikić
Optuženog Spahić Sabaheta na kaznu zatvora u trajanju od 4,5 godina (četiri i po go-
Optuženog Čikić Ibrahima na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine (dvije go-

dine), stim što mu se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u
pritvoru od 24.2.1994. godine do 28.12.1994. godine.
Optuženog Omerović Esada na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine (tri godine),

24.2.1994. godine do 28.12.1994. godine.
Optuženog Smakić Huseina na kaznu zatvora u trajanju od 3,5 godina (tri i po go-
dine) stim što mu se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru
Optuženog Begović Dževada na kaznu zatvora u trajanju od 3,5 godina (tri i po go-
Optuženog Bibuljica Seada na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine (dvije godine)

13.3.1994. godine do 28.12.1994. godine.
Optuženog Pućurica Seada na kaznu zatvora u trajanju od 3. godine (tri godine)

17.3.1994. godine do 28.12.1994. godine.
Optuženog Pućurica Senada na kaznu zatvora u trajanju od 3,5 godina (tri i po go-
Optuženog Bošnjak Šefketa na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine (tri godine)

7.4.1994. godine do 28.12.1994. godine.
Na osnovu čl. 69 KZ SRJ od optuženih se oduzima oružje i eksplozivne materije i to:
Od optuženog Šahman Rasima, automatska puška CZ kalibra 7,62 mm br. 450577,

puška marke “Meverik” zv. pumparica kalibra 12 mm br. MV 784354, puška marke “Me-
verik mozberk”, kalibra 12 mm br. 78074A, poluautomatska puška CZ kalibra 7,62 mm
br. 427540, trenutno trobonska mina, lovačke municije 12 mm 66 komada, 667 komada
municije kal. 7,62 mm, 920 kom municije 7,62 mm, 140 komada lovačke municije kalibra
12 mm, 26 komada pištoljske municije kalibra 9 mm i 18 komada municije za pušku ka-
libra 5,56 mm, od optuženog Fetahović Erdžana dvije zolje, jedan PBP od 64 mm M 80,
17 bombi, 19 pakovanja plastičnog eksploziva, 110 kom štapina privrednog eksploziva, 35

detonatora, 4 metra sporogorećeg štapina i 10 metara eksplozivnog štapina, od optuženog
Omerović Omera puškomitraljez kalibra 7,9 mm br. 8659, 150 komada metaka i 2 muni-
ciske kutije sa redenicima, od optuženog Vesković Rifata automat “Škorpion” br. 3186 sa
dva okvira kalibra 7,65 mm, pištolj “Makarov” br. 30859 kalibra 10 mm, prepravljen sig-
nalni pištolj kalibra 5,6 mm marke “Longifer”, ručna ofanzivna bomba M 52 br. 8736 i 26
komada metaka kalibra 7,65 mm, od optuženog Hadžić Haruna pištolj marke “Lama” ka-
libra 9 mm, automatska puška M 70, 7,62 mm, puška pumparica kalibra 12 mm, tri ručne
bombe kašikare, 160 kom metaka kalibra 7,62 mm, plastični bidon sa lovačkom munici-
jom i dva okvira od automatske puške, od optuženog Muratović Hakije automatska puška
M 70 kalibra 7,62 mm br. 500636 sa dva okvira i 60 metaka, automatski pištolj “Škorpion”
kalibra 7,65 mm br. 19134 sa jednim okvirom i 20 metaka, automatska puška M 70 kalibar
7,62 mm br. C-36346 sa 2 okvira i 60 metaka, automatska puška “Kalašnjikov” kalibra 7,62
mm br. B 4467 sa dva okvira i 60 metaka, 375 komada puščane municije kalibra 7,62 mm i
25 komada pištoljske municije kal. 7,65 mm, od optuženog Skenderović Isata automatska
puška M 70 br. 659794 kalibra 7,62 mm sa dva okvira i 126 metaka istog kalibra, polu-
automatska snajperska puška M 76 kalibra 7,9 mm br. 33724 sa optičkim nišanom istog
broja i okvirom sa 24 metka istog kalibra, automat dobošar ruske proizvodnje kalibra 7,62
mm sa dobošom i 40 metaka istog kalibra, 3 klasa plastičnog eksploziva i 2 kese sa po 2 kg
rudarskog eksploziva, od optuženog Hadžić Umera puška trofejna br. 109, lovački karabin
CZ br. 52748, vojnička puška M 48 fabrički broj M 73095, puška jednocijevka – “Markina”
(stara trofejna), pištolj marke “Parabeln” fabrički br. 3415 kalibra 9 mm, pištolj R 51 pllcice
br. 647184 kalibra 7,65 mm sa okvirom i 8 metaka, pištolj marke “Zbrojovka” br. 68764
kalibra 7,65 mm sa okvirom i 8 metaka, 60 kom. metaka kalibra 8x57 mm, 15 kom. metaka
kalibra 7,9 mm, 12 kom. metaka 7,65 mm i okvir za pištolj, od optuženog Ciguljin Avda
automatska puška M 70 kalibra 7,62 mm br. 296008 sa 4 okvira, nožem, 120 kom. metaka,
2 ručne bombe M 50, puščana municija kalibra 7,62 mm u količini od 650 komada, od
optuženog Spahić Sabaheta ručna bomba i štih dinamita sa kapislama, od optuženog
Čikić Ibrahima pištolj marke CZ kalibra 7,65 mm br. 224771 sa dva okvira i 53 met-
ka, ručna bomba M 75, od optuženog Smakić Huseina pištolj marke “Mauzer” kalibar 9
mm br. 90001864, 2 šanžera od pištolja, ručna bomba M 75 br. 8518 i 10 komada metaka
od automatske puške, od optuženog Pućurica Senada automatska puška M 70 A br. 88704
sa 2 okvira i 60 metaka kalibra 7,62 mm i ručna bomba kašikara M 75.
Oduzeto oružje po pravosnažnosti presude predat će se Centru bezbednosti Bijelo

Polje.
Na osnovu čl. 95, 98 ZKP-a, optuženi se obavezuju da sudu plate solidarno na ime
troškova krivičnog postupka iznos od 120 dinara i svaki od optuženih paušala iznos od po
600 dinara, stim što su dužni da jednu polovinu paušala uplate Ministarstvu pravde RCG na
račun br. 50100-637-8-539 a drugu polovinu paušala i cjelokupan iznos troškova postupka
Budžetu Republike Crne Gore na račun br. 50100-630-2-42, a optuženi Omerović Omer
je dužan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 2.145 dinara, sve prednje u roku
od 15 dana po prijemu pravosnažne presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
264 Ibrahim Čikić
Viši tužilac u Bijelom Polju optužnicom Kt. br. 5/94 od 21.7.1994. godine optužio
je Šahman Rasima, Fetahović Erdžana, Hadžić Haruna, Hadžić Umera, Omerović Esada
iz Rožaja, Omerović Omera, Kasumović Mevludina, Vesković Rifata, Spahić Sabaheta,
Čikić Ibrahima, Smakić Huseina, Begović Dževada, Bibuljica Seada, Pućurica Seada,
Pućurica Senada, Bošnjak Šefćeta iz Bijelog Polja, Muratović Hakiju, Skenderović Isata iz
Berana, Brković Šefketa, Burnazović Rizaha i Ciguljin Avda iz Pljevalja za krivično djelo
ugrožavanja teritorijalne cjeline iz č. 116 stav 1 KZ SRJ kažnjivog po članu 138 KZ SRJ, a
pored toga optuženog Šahman Rasima, Fetahović Erdžana, Omerović Omera, Kasumović
Mevludina, Vesković Rifata, Hadžić Haruna, Muratović Hakiju, Skenderović Isata, Hadžić
Umera, Ciguljin Avda, Burnazović Rizaha, Spahić Sabaheta, Čikić Ibrahima, Smakić Hu-
seina, Pućurica Senada i Brković Šefketa i za po jedno krivično djelo nedozvoljeno držanje
oružja ili eksplozivnih materija iz čl. 204 stav 2 u vezi stava 1 KZ RCG izvršenog u sticaju
sa naprijed navedenim krivičnim djelom.
U završnoj riječi Viši tužilac u Bijelom Polju Milan Radović je precizirao optužnicu
Kt. br. 5/94 od 21.7.1994. godine i to samo na strani 6 optužnice tako da ona treba da glasi:
Zbog toga što su:
U vremenu od aprila 1991. godine, do januara 1994. godine, u Rožajama, Beranama,

Bijelom Polju, Pljevljima i drugim mjestima u cilju da upotrebom sile i protivustavnim
putem ocijepe dio teritorije Savezne Republike Jugoslavije, koju čine područja opština:
Varoš i Priboj i da od tih opština stvore samostalnu državu “Sandžak”, pripremali izvršenje
krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne cjeline iz. 116 stav 1 KZ SRJ, na način što su:
donijeli Ustav kao najviši pravni akt te države, sačinili Statut i Odluku o formiranju MNVS-
a, tzv. Deklaraciju i tzv. Memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak, pa
su izvršavajući te odluke iz tih dokumenata i naloge predsjednika MNVS-a Sulejmana Ugl-
janina, po tzv. “Organizaciono konstitucionoj šemi SDA Sandžak”, sa upustvom za prim-
jenu, formirali resore kao paralelne organe vlasti na ovoj teritoriji između kojih su formirali
i resor sigurnosti za teritorije gradova i mjesnih odbora, postavljali šefove resora sigurnosti,
obrazovali vojne jedinice i ratne štabove sa imenovanjem komandira i naoružavali članove
ovih paravojnih i parapolicijskih jedinica, planirali formiranje raznih jedinica i drugih or-
gana, organizovali odabiranje i slanje na vojnu obuku u Tursku armiju većeg broja lica mus-
limanske nacionalnosti i organizovano odlazili na vojnu obuku, radi pripreme stvaranja
stručnog kadra i vojske buduće države “Sandžak”, ilegalno nabavljali veće količine oružja,
municije i eksplozivnih materija koje građanima nije dozvoljeno.
U ostalom dijelu optužnica je ostala neizmijenjena, stim što je tužilac tražio da se
optuženim izreknu najstrožije vremenske kazne zatvora.
Optuženi su u svojim odbranama kazali:
Optuženi Šahman Rasim u toku istrage je kazao:
Da je od formiranja stranke SDA postavljen za sekretara SDA za Republiku Crnu
Goru. Stranka SDA je posebno registrovana za Crnu Goru, a posebno za Srbiju, jer su tako
nalagali formalni razlozi.
Međutim, stvarno je postojala samo jedna stranka SDA za Sandžak, a njen sekretar
je bio Rasim Ljajić koji je obavljao i njegove poslove. Sve poslove u stranci obavljali su
rukovodeći ljudi SDA za Sandžak sa sjedištem u Novom Pazaru. Prva ideja o stvaranju
autonomije Sandžaka potekla je od Sulejmana Ugljanina i Alije Izedbegovića. Tako, doni-
jeta je odluka o formiranju autonomije Sandžaka na sastanku Muslimanskog nacionalnog
vijeća Sandžaka. Kazao je da nije učestvovao na tom sastanku ali glavni odbor stranke SDA
za Sandžak je razmatrao takvu odluku te je on sa njom upoznat. Glavni odbor Stranke SDA
je donio odluku za sprovođenje referenduma za autonomiju Snadžaka. Glavni odbor SDA
Sandžaka je u nižem nivou od MNVS-a. MNVS je sastavljeno od svih stranaka koje se
formiraju od strane muslimana. Na sastanku na kom je donijeta odluka o sprovođenju ref-
erenduma, formirana je izborna komisija i članovi Komisije. Sav materijal za referendum
pripreman je u Novom Pazaru a potom je dostavljan pojedinim opštinskim odborima. On,
Mehdija Husić i Harun Hadžić su donijeli materijal za sprovođenje referenduma u Bijelo
Polje i predali ga Rifatu Veskoviću, Iljazu Hasanagiću, Refiku Šahmanu, Sijarić Senadu,
Šahman Ibrahimu, Spahić Sabahetu i dr. Materijal su donijeli u ugostiteljski objekat Alije
Halilovića zv. “Pod boriće”. Znao je da je na glasačkom listiću koji je bio pripremljen za
referendum stajalo: “Jeste li za potpunu političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka sa
pravom pripajanja jednoj od suverenih republika bivše Jugoslavije”. Glasao je za potpunu
autonomiju Sandžaka i prihvatio je odluku o referendumu.
Početkom 1991. godine, iz Novog Pazara je obaviješten da je zakazan sastanak na
područiju Sjenice i da iz svih opštinskih odbora treba da prisustvuju po dva člana. On je
pošao sa Mehdijom Husićem za Sjenicu. Sastanak se držao u jednom lokalu vlasništvo
Tokovića. Na tom sastanku bilo je prisutno oko 50 članova SDA. Osim njega i Mehdi-
je Husića iz Rožaja na tom sastanku su prisustvovali, Čikić Ibrahim i Šahman Refik iz
Bijelog Polja, Brković Šefket i još jedno lice iz Pljevalja, iz Prijepolja Sadiković Šefko, sa
još dvojicom lica, iz Sjenice Hodžić Jakup i dr. Tim sastankom rukovodio je Melajaz Ferid
zv. Dido iz Novog Pazara. Dido je radio u obezbeđenju Sulejmana Ugljanina. Na sastanku
se govorilo o radu stranke na terenu a na kraju sastanka Melajac je predložio da se oformi
obezbeđenje na terenu obrazlažući to navodno čestim putovanjem predsjednika stranke
Ugljanina. Predložio je da se u svim odborima po opštinama formiraju resori obezbeđenja.
Prihvatili su formiranje takvih resora po formaciji ljudstva “9 + 1”. On je zajedno sa Mehdi-
jom Husićem na tom sastanku zadužen da oformi te resore na terenu Crne Gore, odnosno
da predlože rukovodioce resora obezbeđenja a oni su trebali da postave dalje članove. Za
resor obezbeđenja odabrao je i postavio za područje Rožaja Ćorović Rešita za Bijelo Polje
Šahman Refika a za Petnjicu Skenderović Isata. Postavljanje ovih ljudi kasnije je vršeno
na sastancima odbora SDA na nivou opština. Tek kasnije iz organizaciono konstitucione
šeme stranke SDA je saznao da se taj resor zove resor sigurnosti a ne resor obezbeđenja.
Kasnije na jednom sastanku koji je održan krajem 1991. godine, ili početkom 1992.
godine u Novom Pazaru, Sulejman Ugljanin je kazao da nije zadovoljan radom resora sig-
urnosti. To isto su konstatovali i drugi članovi izvršnog odbora Stranke.
Tad je, poslove u resoru sigurnosti preuzeo Ahmetović Soko i on je bio glavni za taj
resor za čitav Sandžak. Ahmetović Soko je zadužio Mahmutović Aliju, da obiđe teren, na
području Crne Gore, da utvrdi stanje resora sigurnosti i oživi njegov rad. Nakon tog obi-
laska Ahmetović Soko je postavio za Rožaje a i za čitavo područje Crne Gore za šefa resora
sigurnosti i Redžović Hajrudina. Po dolasku Ahmetović Sokola za šefa resora sigurnosti za
Sandžak, resor sigurnosti je izmakao iz kontrole rukovodstva SDA za Crnu Goru.
266 Ibrahim Čikić
Na sastanku koji je održan na području Sjenice, kada je započeta organizacija resora

sigurnosti, Melajac Dido je tražio od prisutnih da se zakunu, te je, pročitao tekst zakletve.
Kasnije je čuo, da resor sigurnosti organizuje slanje ljudi muslimanske nacionalnosti
za Tursku gdje je vršena vojna obuka u trajanju od po 2 mjeseca. Od svog sina Šahman
Mirsada, saznao je, da je i on išao za Tursku, gdje je vršena vojna obuka u trajanju od po 2
mjeseca. Od svog sina Šahman Mirsada, saznao je, da je i on išao za Tursku, gdje završio
vojnu obuku. Od sina je čuo da su zajedno sa njim išli na vojnu obuku Nurković Nazim,
Zejnilagić Mersad zv. Meče, Fetahović Erdžan, Muković Beli, Murić Rahman i dr. Od njega
je čuo da su im za obuku davali po 400 – 500 DM, a da su im obećali i druge naknade. Nije
saznao od sina zbog čega su išli na obuku u Tursku. Kazao je da mu se sin nalazi u inostrans-
tvu. Nije učestvovao u slanju lica na vojnu obuku niti je organizovao naoružavanje članova
SDA i nije prisustvovao nikakvim sastancima, radi dogovora o naoružavanju članova SDA
i resora sigurnosti.
U početku osnivanja stranke, on, Harun Hadžić i Mehdija Husić, dobili su od Jusufa
Bećiragića iz Novog Pazara 4 pištolja španske proizvodnje marke “Astra” i 4 puške pump-
arice. Za sebe je uzeo pušku i pištolj, a od tog naoružanja njegov sin Mirsad je dobio jednu
pušku zv. pumparicu. Imao je ranije pištolj pod odobrenjem. Naoružanje je uzeo jer ga je
bilo strah od prijetnji pojedinih lidera stranaka upućenih iz Beograda.
Odlazio je za Sarajevo ranije i viđao se sa Alijom Izedbegovićem. Vraćajući se iz Sa-
rajeva, zajedno sa Harunom Hadžićem, Mehdijom Husićem, Feridom Šarkinovićem i dr.
svratio je u Višegrad, gdje su se dogovorili, da se formira, jedna stranka i to SDA.
Neposredno prije izbijanja rata u Bosni iz centrale SDA u Novom Pazaru, obaviješten je,
da se održava sastanak u Višegradu. Na sastanak je otišao sa Mehdijom Husićem. Tada im je
Šabović Murat, kazao, da je na pomolu rat u Bosni i da muslimani iz Sandžaka a naročito iz Crne
Gore nemaju šta da traže bez Bosne i da treba da se pripreme za rat.
Priznao je da od naoružanja koje je pronađeno i oduzeto od njega, njemu pripada jed-
na puška, dok je ostalo oružje njegovog sina Mirsada, Murić Rahmana i Kurpejović Safeta.
Optuženi Šahman Rasim na glavnom pretresu je još dodao:

Da je bio član glavnog odbora SDA i da je prisustvovao na sastancima stranke SDA
gdje je raspravljano o tome kako i na koji način da traže položaj muslimani u novoj Ju-
goslaviji. Stav glavnog odbora SDA Sandžaka bio je da traže da se muslimani u novom
Ustavu tretiraju kao narod. Međutim, u novom Ustavu SRJ muslimanski narod se nigdje
ne pominje kao narod već kao manjina odnosno etnička grupa. Nakon sprovedenog ref-
erenduma došlo je do formiranja memoranduma za uspostavljanje specijalnog statusa
za Sandžak. Memorandum je donijelo MNVS-a iz Novog Pazara. Tekst memoranduma
razmatran je na glavnom odboru SDA Sandžaka i zaključeno je da se njima vodi dijalog
odnosno pregovori. Pošto su skupštine Republike Crne Gore i Srbije odbile da prihvate di-
jalog o rješavanju statusa Muslimana u Sandžaku, prešlo se na međunarodni nivo. Tamo se
tražilo pitanje rješavanja statusa Sandžaka. Međunarodne aktivnosti preduzimali su Harun
Hadžić i Sulejman Ugljanin. Cilj tih aktivnosti bilo je rješavanje muslimanskog nacional-
nog pitanja u novoj Jugoslaviji.
Kasnije izbijanjem rata u Bosni došlo je na prostorima Sandžaka do ponižavanja mus-
limana odnosno vršen je pritisak na njih bacanjem bombi od pojedinih ekstremnih grupa,
upućivanjem prijetnji i sl. To je dovelo do toga da se muslimani samoorganizuju radi od-
brane. Nije bio član MNVS-a niti mu je poznato ko su bili članovi tog vijeća.
Što se tiče sastanka u Sjenici kazao je da je bio prisutan, međutim, niko ga nije
predložio za šefa resora sigurnosti za Crnu Goru. Nije prisustvovao sastancima koji su
održavani u Pljevljima i drugim mjestima niti je dao zakletvu na sastanku u Sjenici. Takođe
je kazao da nije bio šef resora sigurnosti za Crnu Goru niti je iste oformio za područje
opština Bijelo Polje, Berane i Rožaje niti je koga postavljao za šefove resora sigurnosti. O
formiranju kriznih štabova i vojnih jedinica, nabavci oružja, municije, eksploziva ništa mu
nije poznato. U Sarajevo je išao prije rata isključivo u privatnim posjetama. Idući u Sarajevo
uz put je svraćao u Višegrad i to pred sam ratni sukob u Bosni. Kazao je da je išao u Tursku
radi posjete studenata, jer je imao, dva studenta u Turskoj. U Tursku nije išao sam već sa
drugim predstavnicima, odnosno prosvetnim radnicima iz drugih opština. On je išao iz
Rožaja, Muratović Hakija iz Petnjice, Spahić Sabahet i Ekrem Brković iz Pljevalja, Mujo
Polimac iz Priboja i dr. Kazao je da mu nije poznato da mu je sin bio na vojnoj obuci u
Turskoj. U Sarajevo nije išao radi nabavke oružja niti se ikad u Sarajevu sastajao sa bilo kim
od čelnika SDA.
Od optuženih iz Novog Pazara kazao je da poznaje Hodžić Jakuba, iz Tutina,
Sadiković Šefka, iz Prijepolja, Ferida Melajca zv. Diba iz Sjenice i Redžović Hajrudina iz
Rožaja. Upoznat je sa organizaciono konstitucionom šemom stranke SDA. Poznavao je
Refika Akovu koji je rodom iz Godijeva a nalazi se u Turskoj. Upoznat je i sa slanjem stude-
nata radi studiranja u Turskoj i načinu na koji je to vršeno.
Na kraju je kazao da je u predkrivičnom postupku fizički i psihički bio maltretiran, da
je doveden poslije toga kod Istražnog sudije i da je Istražni sudija unosio u zapisnik ono
što se njemu svidjelo te da mu na kraju nije dao da pročita zapisnik. Prilikom njegovog
ispitivanja bio je prisutan njegov advokat a na kraju je zapisnik potpisao.
Optuženi Fetahović Erdžan u toku istrage u svojoj odbrani je

kazao:
Da je od samog formiranja stranke SDA član te stranke te da je ušao u glavni od-
bor stranke za Rožaje. Odmah nakon toga, na jednom od prvih sastanaka stranke SDA
izvršena je podjela i zaduženje po resorima. Za politiku je bio zadužen Rasim Šahman, za
kulturu Sabahudin Honsić, za ekonomiju Adem Fetić, a za resor sigurnosti Ćorović Rešid.
Prilikom formiranja resora sigurnosti rečeno je da se on formira radi pomoći u slučaju ne-
zgoda, požara i sl. Kod seoskog stanovništva resor ima funkciju da se pazi na nepoznata
lica koja se kreću kroz selo. Svi zaduženi za resore imali su obavezu da za svoj resor nađu
odgovarajuće ljude i da im daju konkretna zaduženja. Sa Redžović Hajrudinom upoznao
ga je Rahman Murić iz Rožaja. Od njega je čuo da treba ljudi da se organizuju radi odbrane
i zaštite od napada paravojnih jedinica. Primijetio je da se Redžović kretao sa grupama
mlađih ljudi iz Rožaja. Zaključio je da on vrši neki kurs oko eksplozivnih naprava. U de-
cembru mjesecu 1992. godine Redžović mu je pomenuo da bi trebao da ide na kurs u
Tursku. Nakon toga, često mu je pominjao odlazak na kurs u Tursku. U prvoj polovini
1993. godine, Redžović mu je kazao da treba da se spremi za put i to u januaru mjesecu,
da neće biti sam i da ima dosta mladića koji idu na kurs i da će za to dobiti 500 DM te da
će im biti plaćeni svi troškovi. Novac je Redžović donio iz Novog Pazara pa je nakon toga
pošao sa njim i još jednim licem autobusom do Skoplja. Na aerodromu u Skoplju je vidio
da im ima oko 80 lica. Sjutradan iz Skoplja su odputovali za Instambul avionom. Na aero-
dromu u Instambulu su ih dočekali dvojica rožajaca i to Kolašinac Džemail i Ibrahimović
Raif, sa jednim oficirom Turske vojske. Od Kolašinca je saznao da su oni prvi koji su došli
268 Ibrahim Čikić
da završe obuku za starešine buduće države Sandžak i da će im biti jedan od osnovnih

zadataka po povratku u Sandžak da nastave sa obukom drugih kadrova. Na vojnoj obuci
proveo je 17 dana. Za to vrijeme obučio se u rukovanju pješadiskim naoružanjem. Obuka
je vršena u jednoj kasarni u blizini Izmira. Tokom obuke upoznat je sa nekim vrstama mina
i eksplozivnih naprava. Zbog bolesti vraćen je u zemlju. Nakon dva mjeseca od njegovog
povratka iz Turske primijetio je da su se vratili neki momci koji su bili sa njim na vojnoj
obuci. Nakon izvesnog vremena pojavio se Redžović Hajrudin i tom prilikom ga upozorio
da o tom kursu nikome ne priča. U julu mjesecu iste te godine, Redžović je došao kod
njega i dao mu 52.000 DM na čuvanje. Kazao mu je da od tog novca može da da samo sinu
Šahman Rasima Mirzi. Poslije toga, Mirza je dolazio u dva navrata kod njega te mu je on
dao ukupno 7.000 DM. Iz razgovora okrivljenog Hajrudina i Šahman Mirze zaključio je da
su oni kupovali oružje za taj novac, na području Rožaja i Bijelog Polja.
Početkom druge polovine 1993. godine, čuo je, da su Šahman Mirza i Redžović Haj-
rudin nešto kopali na terenu Rožaja. Naredne noći svojim kolima im je prevezao oružje.
Prevezao im je 12 komada automatskih puški, 3 snajperske puške i 3 plastične kante sa
municijom. Oni su to oružje zakopali.
Polovinom januara mjeseca 1994. godine, kod njega je došao Muhović Nazim i kazao
mu da kod Hasović Safeta postoji dio oružja, koje je kupio Redžović Hajrudin. Hasović je
tražio od njega da to oružje sakrije. Torbu sa oružjem, sakrio je u staroj kući njegove babe.
Kasnije je saznao da se u torbi nalazio eksploziv, bombe i 2 zolje. Bio je prisutan jednom
prilikom kada je Redžović Hajrudin, uzeo dio eksploziva od Etemović Ljaka iz Novog
Pazara. Redžović mu je govorio, da ima namjeru da oružje podijeli nekim licima. Prisust-
vovao je sastanku gdje je izvršena podjela resora u stranci. Pored aktivnosti u stranci, bio
je i predsjednik društva “Merhamet”. Svo oružje koje je nabavljeno, nabavljeno je radi od-
brane od paravojnih formacija, koje bi se otrgle od legalne vlasti. Na nivou Rožaja oružjem
je raspolagao Redžović Hajrudin. Osim njega, poznato mu je da su oružjem raspolagali
Ahmetović Soko, Etemović Ljako, Hodžić Nedžib, kao i sin Rasima Šahmana Šahman
Mirza. Na vojnoj obuci iz Rožaja u Turskoj bili su prisutni, Redžović Hajrudin, Šahman
Mirsad, Murić Rahman, Muković Džeko, Omerović Esad zv. Esko, Skenderović Isat, Latić
Hazbija, Škrijelj Muamer i druga lica.
Optuženi Fetahović Erdžan, na glavnom pretresu je kazao:

Da navodi iz optužnice nijesu tačni, da je sve unaprijed pripremljeno i montirano od
strane policije. Jedino je tačno, da je bio član glavnog odbora SDA za Rožaje i predsjednik
društva “Merhamet”. Negirao je da je bio član resora sigurnosti i da je taj resor postojao.
Postojale su samo redarstvene službe radi obezbeđenja promotivnih skupova stranke, tri-
bina i sl. Nije vršio odabiranje lica za vojnu obuku u Turskoj, niti mu je o toj obuci bilo šta
poznato. On nije obavio nikakvu vojnu obuku a za Tursku je išao krajem januara 1993.
godine, radi prikupljanja humanitarne pomoći. Bio je u Istambulu 15 dana. Za oružje je
kazao, da mu o o njemu nije ništa poznato i da ga je policija odvela prema selu “Sređani” i
primoravala ga da kopa oružje na jednoj livadi. Oružje je kopao na više mjesta. Jedino zna
o oružju koje su u kući njegove babe ostavili Nuković i Hasović.
Upoznat je sa organizaciono-konstitucionom šemom SDA. Šema je razmatrana na
glavnom odboru. Mehdija Husić je kazao da treba da se pripreme kadrovi za obavljanje
funkcija u pojedinim resorima na tom odboru. Poznaje Šahman Mirzu a Etemović Ljaka,
Ahmetović Sokola i Hodžić Nedžiba ne. Skenderović Isata je poznavao jer je bio sekretar
SDA za Berane. Ne poznaje Omerović Esada. Čuo je za MNVS i za njenog predsjednika

Sulejmana Ugljanina, dok je za deklaraciju MNVS i o memorandumu ništa nije čuo, kao ni
za stvaranje države Sandžak. Posebno je naveo da je u policiji tučen, odnosno maltretiran a
nakon toga je doveden kod Istražnog sudije gdje je dao iskaz. Istražni sudija je sam formu-
lisao zapisnik a on ga je na kraju potpisao plašeći se da ga ponovo vrate u policiju.
Optuženi Omerović Omer u toku istrage u svojoj odbrani je kazao:

Da je u drugoj polovini 1991. godine, sa svojim vozilom marke “Mercedes” pošao za
Sarajevo da bi nabavio oružje. Dolaskom u Sarajevo svratio je u jednu kafanu i kod jednog
nepoznatog čovjeka se raspitivao gdje bi mogao da kupi dva tri pištolja. Taj čovjek ga je upu-
tio u Centralu SDA govoreći mu da je tamo oružje jeftinije. Pošao je u Centralu SDA. Primio
ga je jedan čovjek po imenu Emir. Kada mu je kazao zbog čega je došao, on mu je rekao da
pođe u Novi Pazar kod Ahmetović Sokola i da preko njega može doći do oružja. Vratio se za
Novi Pazar. Pronašao je Ahmetović Sokola u njegovoj prodavnici i sa njim razgovarao oko
nabavke oružja. Tom prilikom Ametović Soko mu je dao potvrdu sa kojom je on ponovo
pošao za Sarajevo. Ponovo je svratio kod Emira. Sa Emirom je pošao do skladišta oružja.
Tom prilikom kod Emira je dobio puške i pištolje i to: 8 pušaka M 48 i 35 pištolja marke
“Makarov”. Od municije je dobio uz svaki pištolj po kutiju od 25 kom. metaka. Ranije se
dogovorio sa Mahmutović Rasimom da mu izvrši prevoz oružja do Bijelog Polja, jer je on
vozio kamion za prevoz stoke. Utovario je oružje na kamion na aerodromu a potom su pošli
za Bijelo Polje. Kod svoje kuće u Bijelom Polju ostavio je tri puške i 10 pištolja a preostalo
oružje su otjerali za Novi Pazar i podijelili ga Ahmetović Sokolu, odnosno predali ga njemu.
Komšiji Šukurica Ferku prodao je tri puške za 2.000 DM, Omerović Hidu dao je 2 pištolja
za 600 DM, Bandić Nedžadu je dao jedan pištolj, Vesković Rifatu, Dizdareviću i Međedović
Miku, dao je po jedan pištolj. Veskoviću je pištolj poklonio a ostali su mu dali po 300 DM.
Šahman Refiku je dao 4 pištolja za 1.200 DM.
Iste te godine Kasumović Mevludin zv. Meko, mu je kazao da je nabavio dva puško
mitraljeza u Sarajevu i da mu se nalaze kod Šuke Idrizovića. Zamolio ga je da mu ih preveze
od Sarajeva do Bijelog Polja. Pošao je za Sarajevo a Šuka Idrizović je mitraljeze prebacio
kod kuće njegovog brata Munira u Sarajevo. Uzeo je jedan puško mitraljez i sakrio ga u
bunker vozila “Mercedes” i tako ga prenio do Bijelog Polja. Puško-mitraljez je zadržao za
sebe. Drugi puško-mitraljez iz Sarajeva prevezao mu je njegov brat Munir, te ga je on dao
njegovom bratu Ćamilu. Uz puško-mitraljez dobio je 600 metaka od kojih je 300 zadržao
za sebe a 300 je dao Ćamilu.
Nešto kasnije kada je Kasumović Mevludin saznao da je on uzeo ova dva puško-
mitraljeza Meko i Vesković Rifat su tražili od njega da im preda puško-mitraljeze odnos-
no da jedan puško-mitraljez da sinpantizerima odnosno pripadnicima SDA u Koritima.
Kasumović Mevlduin mu je tražio da iz Sarajeva preveze za njega 20 kg eksploziva. Od
Kasumović Mevludina, Vesković Rifata i Refika Šahmana je kasnije saznao da je Meko
puško-mitraljeze nabavio za stranku SDA. Kazao je da je za oružje išao samoinicijativno i
da je mogao nabavio bi još više oružja. Oružje je dijelio osobama sa kojima je svakodnevno
sjedio. Nabavku oružja je izvršio bez ikakvog cilja. Puško-mitraljez je zadržao za sebe radi
sigurnosti svoje porodice, jer su u to vrijeme bili veliki nemiri u Pljevljima pa su stanovnici
u Potkrajcima gdje on živi noću organizovali straže plašeći se od upada paravojnih jedinica.
270 Ibrahim Čikić
Na glavnom pretresu optuženi Omerović Omer je kazao:

Da je bio član SDA i član IO za Bijelo Polje do referenduma za autonomiju Sandžaka
a kasnije je napustio stranku i postao član DPS-a. Više puta je išao za Sarajevo kod brata
koji mu tamo živi. Inače, po zanimanju je autoprevoznik. U jesen 1991. godine pošao je
sa svojim vozilom marke “Mercedes” za Sarajevo da nabavi oružje za sina i sebe. Razlog
za nabavku oružja je taj što mu je brat poginuo 1990. godine i više nije imao povjerenja u
bilo koga. Prodao je kombi u Sarajevu a za novac kupio oružje. Kombi je prodao za 4.000
DM stim što je od tog novca odmah kupio 6 pištolja sa municijom i jedan puško-mitraljez.
Svo naoružanje je dotjerao sa svojim vozilom marke “Mercedes”. Pištolje je rasprodao u
komšiluku za iznos od po 300 DM a jedan pištolj je dao Vesković Rifatu za 50 l benzina
koje mu je od ranije dugovao. Puško-mitraljez je zadržao za sebe i 300 metaka. Pored ovog
puško-mitraljeza kupio je još jedan puško-mitraljez njegov sinovac Omerović Sinan a on
mu ga je prebacio iz Sarajeva u Bijelo Polje. Kazao je da nije imao svoju jedinicu, nije orga-
nizovao probne mobilizacije niti je naoružavao resor sigurnosti i krizni štab Bijelog Polja.
Nije mu poznato da je postojao takav štab niti resor sigurnosti Ahmetović Sokola iz Novog
Pazara nije poznavao niti se sa njim ikada sretao. Ne zna za vojnu jedinicu u mjestu Korita
niti je za nju bilo kad prebacio tri puško-mitraljeza i 20 kg eksploziva. U Novi Pazar je
išao samo jednom kada mu je umrla tašta. Nije čuo za MNVS-a, za Statut, memorandum
i sl, niti mu je poznata ideja za stvaranje države Sandžak. Na kraju je kazao da je u policiji,
tučen, maltretiran te da mu je zaprijećeno u policiji da mora dati istu izjavu i Istražnom
sudiji a ako to ne uradi da će biti vraćen u policiju i ponovo tučen.
Optuženi Kasumović Mevludin u toku istrage u svojoj odbrani je

kazao:
Da je početkom 1991. godine otišao za Sarajevo da bi ostvario kontakte sa nekim
od rukovodilaca SDA. Tom prilikom je upoznao Latić Dževada. Pitao ga je na koji način
da dođe do oružja. Latić ga je uputio na Omera Behmena. Nakon razgovora sa Omerom
Behmenom, pozvao je Rifata Veskovića da bi se sa njim dogovorio oko oružja. Nakon
2 – 3 dana u Sarajevo je došao Vesković. Vesković je u njegovom prisustvu razgovarao
sa Omerom Behmenom. Behmen je nešto napisao na listu papira, to kovertirao i dao
Veskoviću i uputio ih kod lica koje se zove Kemo iz stranke SDA. Prije toga, Omer Behmen
je izvadio jedan automat “Škorpion” i kazao da ga poklanja jednom od njih dvojice. Taj
škorpion uzeo je Rifat Vesković. Sa kovertom su pošli kod Kema i predali mu kovertu. On
ih je pitao gdje će da im prebaci oružje. Tad mu je on dao adresu njegovog rođaka Šula
Idrizovića iz Sarajeva. Kemo je do kuće Idrizovića prebacio tri – puškomitraljeza, dva au-
tomata i 20 kg eksploziva. On je ostao još nekoliko dana u Sarajevu.
Po njegovom povratku u Bijelo Polje Omerović Omer saznao odnekud za to oružje
i često mu je pominjao, tako da je u vezi toga razgovarao sa Vesković Rifatom. Na kraju je
odlučio da mu kaže gdje se nalazi oružje i rekao mu da mu ga dotjera. Javio je Šulu Idrizoviću
da će za oružje doći Omerović Omer i da mu preda oružje i esploziv a za njega da ostavi
jedan automat. Poslije izvesnog vremena, Idrizović Šule ga je zvao iz Sarajeva i kaza mu da
je kod njega dolazio Omerović Omer sa bratom Munirom i da mu je dao svo naoružanje i
eksploziv izuzev jednog automata. Kasnije je išao do Sarajeva i razmišljao se da donese sa
sobom automat, međutim, na kraju se odlučio da automat ostavi kod Idrizovića. Jednom
prilikom pitao je Omerović Omera šta je sa oružjem, a on mu je odgovorio da je oružje na
sigurnom mjestu. Kada je pošao za Sarajevo pošao je sa ciljem da nabavi oružje lično za
sebe a kada je vidio o kakvom je naoružanju riječ odustao je od oružja. Sve aktivnosti oko
nabavke oružja u Sarajevu je preduzimao Vesković Rifat. Ne zna koji je bio cilj nabavke
oružja za Veskovića. Nije mu poznato ništa o postojanju resora sigurnosti. O sprovođenju
referenduma za autonomiju Sandžaka saznao je od Rasima Šahmana. Uoči referenduma
došli su Rasim Šahman i Harun Hadžić, donijeli glasačke listiće i kazali mu da ne moraju
da idu po terenu već da sami upisuju imena i navodno glasanje. U glasačkom folmularu
sam je upisivao imena komšija kao i samo glasanje. Nije mu poznato da je referendum bio
zabranjen.
Na glavnom pretresu optuženi Kasumović Mevludin je kazao:

Da je jedino bio podpredsjednik stranke SDA u Bijelom Polju te da se nije bavio poli-
tikom. Politiku stranke vodio je predsjednik stranke i to u početku Ilijaz Hasanagić, a kasni-
je Vesković Rifat. Kazao je da je u novembru mjesecu 1991. godine bio u Sarajevu 10 do 15
dana u posjeti rodbini. Za tih 15 dana jednom se sreo na Baš čašiji sa Rifatom Veskovićem,
koji mu je tom prilikom ispričao da je došao kod rukovodstva SDA u Sarajevu da traži
nekog ko može da utiče kod vlasti u Crnoj Gori da se lica nakon sprovedenog referenduma
za autonomiju Sandžaka u Crnoj Gori puste. Nije bio član MNVS-a niti je nabavljao oružje
za sebe, krizni štab i resor sigurnosti. Za krizni štab je čuo prvi put u policiji. Od optuženih
poznavao je Burnazović Rizaha iz Pljevalja, koji je kod njega kupovao ribu, Omerović
Omera, koga nije poznavao kao građanina. U Novi Pazar je išao samo privatnim poslom.
Nikada nije čuo za deklaraciju MNVS-a, za Sandžak niti za državu “Sandžak”. Poznato mu
je da su studenti slati na studije u Tursku ali ne i na vojnu obuku. Priznao je da je kod njega
dolazio Alija Izedbegović i da ga je gostio u svojoj kući. Iako je bio pripadnik stranke, u
stranci je obavljao samo tehničke poslove i to samo prevoza kolima. Pored toga, naveo je
da ne poznaje novinara Latić Dževada iz Sarajeva niti Omera Behmena. Negirao je da je
od Omera Omerovića bilo kada tražio oružje. Svoju izjavu kod Istražnog sudije dao je pod
pritiskom jer mu je zaprijećeno da ukoliko ne ponovi izjavu koju je dao u policiji Istražnom
sudiji, da će biti ponovo vraćen u policiju, i maltretiran.
Optuženi Vesković Rifat u toku istrage je u svojoj odbrani kazao:

Da je u drugoj polovini 1991. godine, zakazan referendum o političkoj i kulturnoj
autonomiji Sandžaka. Odluku o referendumu donijelo je MNVS-a sa sjedištem u Novom
Pazaru. Tu odluku prihvatila je stranka SDA. Kao predsjednik stranke imao je zadatak da
nakon referenduma podnese izvještaj o uspjehu referenduma na sjednici glavnog odbora
SDA za Sandžak, sa sjedištem u Novom Pazaru. Poznato mu je da je referendum bio zabran-
jen. Materijal za referendum za teritoriju Bijelo Polje, donijeli su Rasim Šahman, Harun
Hadžić i Mehdija Husić. Kasnije na sastanku glavnog odbora SDA on je referisao da je
referendum u Bijelom Polju uspio sa 70%. Poslije referenduma došlo je do hapšenja nekih
aktivista stranke pa je od straha da ne bude uhapšen pobegao za Sarajevo. To isto su uradili
Harun Hadžić, Rasim Šahman, Kasumović Mevludin zv. Meko i Mehdija Husić. Svi skupa
su se dogovorili u Sarajevu da obiđu centralu SDA i da iznese njihove probleme. Prvi put
u centrali SDA primili su ih Omer Behmen i Irfan Ajanović a drugi put Alija Izedbegović.
Alija Izedbegović ih je obavijestio da je razgovarao oko referenduma i hapšenja pojedinih
aktivista SDA sa Momirom Bulatovićem. Od Alije Izedbegovića tražili su pomoć u oružju.
Tada su im obećali u centrali SDA u Sarajevu da će im pružiti pomoć u naoružanju kada
budu bili u mogućnosti. Poslije završenog sastanka kod Alije Izedbegovića, pozvao ga je
272 Ibrahim Čikić
Omer Behmen zajedno sa Mevludinom Kasumovićem. Pošli su sa njim obojica. Tom pri-
likom Behmen je izvadio pištolj marke “Škorpion” i kazao im da nema drugog, dajući im
ga. Uzeo je taj pištolj za sebe. Pištolj je imao dva okvira sa municijom. U Sarajevu su se
zadržali oko 10 dana. Za to vrijeme Kasumović Mevludin je pošao van Sarajeva sa svojim
vozilom i kada se vratio donio je sa sobom 2 puške odnosno jednu automatsku pušku i
jedan automat “Šmajser”. Ne zna da li je Mevludin to oružje donio sa sobom. Nakon neko-
liko mjeseci Omer Omerović je donio iz Sarajeva dva puško-mitraljeza i dvije kese es-
ploziva. Prije izbijanja rata u Bosni od Omera Omerovića dobio je na poklon jedan pištolj
Ruske proizvodnje. Taj pištolj je imao namjeru da legalizuje. Polovinom 1993. godine, od
Izeta Hodžića je kupio 2 bombe za 30 DM. Bombe je kupio zbog izbijanja rata u Bosni iz
straha da se ne proširi na ostale djelove Jugoslavije. Mujo Ćevapović mu je poklonio jedan
pištolj koji je prepravljen da koristi malokalibarsku municiju. Iako su postojale formalno
dvije stranke SDA i to za Srbiju i Crnu Goru, defakto postojala je samo jedna stranka SDA
za Sandžak čije je sjedište bilo u Novom Pazaru. Najviše tijelo stranke SDA za Sandžak bio
je glavni odbor SDA Sandžak. Odluke tog odbora bile su obavezujuće za sve ostale niže
organe stranke. Organizaciono-konstituionu šemu stranke SDA za Sandžak radio je Alija
Mahmutović iz Sjenice. Šema je sadržavala 5 resora. Na nivou opštinskog odbora SDA
Bijelo Polje, on je bio zadužen za politiku, Spahić Sabahet za nauku, Enver Hadžibegović za
kulturu, za privredu Rasim Gorčević. Oko resora sigurnosti u početku je bilo govora o nji-
hovom formiranju i najviše se raspravljalo oko naziva tog resora. Kasnije je iz Novog Pazara
utvrđen sastav tih resora sigurnosti i donijeta je odluka u Novom Pazaru da se teritorija
čitavog Sandžaka po resorima sigurnosti podijeli na tri teritorijalne cjeline po gradovima.
Za resor sigurnosti za dio crnogorskih opština zadužen je Rasim Šahman. Rasim Šahman
je za taj resor zadužio za opštinu Bijelo Polje Refika Šahmana. O djelovanju resora sigurn-
osti nije znao ništa do povratka nekih lica iz Turske. Jednom prilikom ispred kancelarije
SDA u Bijelom Polju zatekao je tri četiri momka i to: Pućurica Ćena, Bibuljicu zv. Bibe,
Balijagić Žutog i Batilovića kome ne zna ime. Od njih je saznao da su se vratili iz Turske i da
su završili vojnu obuku, te da su došli da im naknade troškove koji su im obećani u vezi sa
tom obukom. Tada je saznao da iz Bijelog Polja je bilo upućeno 15 momaka. Nakon toga,
pošao je kod Mahmutović Alije u Sjenici zajedno sa Balijagićem, Međutim, Mahmutović
se naljutio zbog toga što su došli. Nije im dao troškove, te je Balijagiću obećao da mu od
Humanitarnog društva obezbijedi nešto od namirnica kao i za lica koja su se vratila iz Tur-
ske sa obuke. To je kasnije i uradio. Pozvao je nakon toga Refika Šahmana na razgovor u
vezi sa radom resora sigurnosti i u vezi slanja tih momaka za Tursku. Tom prilikom Refik
Šahman mu je kazao da je od Rasima Šahmana dobio naređenje da odabere 15 momaka
radi vojne obuke u Turskoj i da je formirao trojke kao male jedinice – vojne formacije koje
imaju zadatak bezbjednosti. Od hodže iz Bistrice jednom prilikom je saznao da je Refik
Šahman sa grupom mladića polagao zakletvu u džamiji i da je istjerao hodžu iz džamije.
Za Tursku je putovao tri puta. Prvi put prije 7. godina kod sestre i zeta. Tom prilikom
upoznao je Refika Akovu koji je brat njegovog zeta. Drugi put je putovao u januaru mjese-
cu 1993. godine takođe kod sestre i zeta. Kod njih se zadržao 15 dana. Za to vrijeme pos-
jetio je Klub iseljenika sandžaklija. Treći put je putovao po pozivu Sulejmana Ugljanina.
Kod Ugljanina su putovali i iz ostalih gradova Sandžaka i to Brković Šefket iz Pljevalja,
Smajo Polimac iz Priboja, Suljević iz Sjenice, iz Novog Pazara Ferzija Murić i dr. Za Tursku
su odputovali iz Novog Pazara. Na tom putovanju održali su dva sastanka gdje je bilo riječi
o problemima studenata iz Sandžaka i njihovom položaju. Obišli su Instambul i Ankaru.
Obišao je centar “Aber Sandžak – vilajet” i tom prilikom se upoznao sa koordinatorom tog
centra Mustafom. Sa tim centrom ranije su kontaktirali i dostavljali im podatke o aktuel-
nim zbivanjima na područiju Bijelog Polja. Podatke su slali iz kancelarije SDA u Bijelom
Polju. Po povratku iz Turske Refik Akova im je dao 500.000 turskih lira za piće. Formiranje
resora od strane SDA nije shvatio kao formiranje paralernih organa vlasti. Nije preduzi-
mao nikakve radnje u vezi formiranja bilo kakvih jedinica odnosno oružanih formacija
na područiju Sandžaka niti je formirao krizni štab za Bijelo Polje, niti odabirao članove
kriznog štaba. Referendum je bio proba da se ispita volja naroda da li je za političku i teri-
torijalnu autonomiju Sandžaka. Kod sebe je držao geografsku i cestovnu kartu Sandžaka.
Poznato mu je da je Ustav SRJ donijet 1992. godine u aprilu mjesecu. Smatra da ni jednom
radnjom nije ugrozio teritorijalnu cjelinu SRJ.
Na glavnom pretresu optuženi Vesković Rifat je kazao:

Da je optužnica inskonstruisana, montirana u saradnji sa policijom da bi se diskredi-
tovao muslimanski narod.
Sve što je rađeno prema optuženom rađeno je sa podporom aktuelne vlasti. Pored toga,
kod muslimanskog naroda je postojao strah od paravojnih formacija koje su se javile u Crnoj
Gori. Istvoremeno je došlo do raspada SFRJ, a novim Ustavom SRJ pitanje muslimana nije
rješeno na adekvatan način, pa je, stranka SDA pokušavala da to pitanje riješi legalnim putem
kroz pregovore sa legalnim organima vlasti. Kad se nije uspjelo u pregovorima sa legalnim
organima vlasti prešlo se na međunarodni nivo. Obrazovane su Komisije pri međunarodnoj
zajednici u Ženevi, Londonu. Muslimane Sandžaka odnosno Crne Gore, predstavljao je Ha-
run Hadžić. Iz optužnice je priznao da je jedino tačno da je bio predsjednik SDA u Bijelom
Polju, i to od kraja 1991. godine, a od 1992. godine, stranka SDA je zamrzla rad i nije izlazila
na izbore, koje je, zakazala i održana aktuelna vlast te godine. Negirao je da je bio predsjed-
nik odnosno komandant (kriznog) vojnog štaba Bijelo Polje, da je bio član MNVS-a i da je
izvršavao njihove odluke. Kao predsjednik stranke nekoliko puta je išao u Pazar gdje se sus-
retao sa Sulejmanom Ugljaninom. Na tim sastancima bili su prisutni svi predsjednici odbora
i na tim sastancima se raspravljalo o stanju u stranci i političkom odnosno bezbednosnom
stanju. Nikad nije čuo ni od koga na sastancima o stvaranju države “Sandžak”. Bilo je govora
o stavaranju autonomije Sandžaka a kasnije je bilo govora o specijalnom statusu za Sandžak.
Nikada se nije saglasio sa odlukom o donošenju statuta, karte i ustava, te drugih akata i formi-
ranju paralernih organa vlasti. Ne zna za slanje lica u Tursku na vojnu obuku ali mu je poznato
o slanju lica muslimanske nacionalnosti u Tursku radi studija. Nije nikada organizovao niti
formirao resore u Bijelom Polju, niti je postavljao šefove resora. Nikada nije dobijao orga-
nizaciono – konstitucionu šemu stranke, niti zna o čemu se radi, a niti je glavni odbor SDA
Bijelo Polje bilo kada raspravljao o šemi stranke. Svi materijali odnosno odluke upustva koji
su slati iz centrale SDA iz Novog Pazara išli su kod sekretara, odnosno kod Spahić Sabaheta.
Znao je da su postojale ranije redarstvene službe koje su obezbjeđivale skupove. Nikada nije
formirao vojne jedinice po mesnim zajednicama, sačinjavao planove tih jedinica i organi-
zovao probne mobilizacije niti grupe za obezbjeđenje, evakuaciju, niti je koordinirao radom
tih jedinica. Iz centrale, iz Novog Pazara, nije preuzeo nikad DM radi kupovine oružja niti
je oružje dijelio članovima SDA. Nije išao u Sarajevo da traži naoružanje kod rukovodstva
SDA, niti je ilegalno organizovao prebacivanje tog oružja za Bijelo Polje. Ne zna za vojnu
jedinicu u Koritima, niti je ikada za to vojnu jedinicu nabavljao oružje. Omera Behmena je
upoznao u Sarajevu kada je pobegao poslije referenduma za autonomiju Sandžaka. Za to vri-
274 Ibrahim Čikić
jeme u Sarajevu sreo je Rasima Šahmana, Haruna Hadžića, Meka Kasumovića i Mehdiju
Husića. Tom prilikom sreo se sa Alijom Izedbegovićem, gdje su razgovarali oko kongresa
i oko hapšenja članova SDA u Bijelom Polju. Omer Behmen mu je poklonio pištolj marke
“Škorpion”. Od Omera Omerovića je dobio pištolj marke “Makarov” kalibra 10 mm i neko-
liko metaka. Pištolj mu je uzeo za gorivo koje mu je Omer dugovao. Od Hodžić Izeta kupio
je dvije bombe kašikare. Kasnije je kupio 25 metaka kalibra 7,65 mm. Mujo Ćevapović mu
je poklonio pištolj sa jednim metkom a to je ustvari obična cijev. Sejfić Nasufa nije slao na
obuku da rukuje radio stanicom i istog ne poznaje. Sa Refikom Šahmanom bio je u sukobu
od kraja 1991. godine. Sukobi su bili stanački. Poznavao je Aliju Mahmutovića, Pućurica
Ćena, Muratović Hakiju. Postojali su mesni odbori SDA i predsjednici mesnih odbora.
Ustav Sandžaka nikada nije gledao dok je Memorandum o specijalnom statusu muslimana u
Sandžaku čitao. Nikada nije vidio šemu vojne organizacije. Nije poznavao Ahmetović Sokola
i Melajac Dida. Na kraju je kazao da je predhodno u policiji maltretiran i da je izjavu kod
Istražnog sudije potpisao iz straha te da je Istražni sudija praktično prepisao izjavu iz policije.
Optuženi Hadžić Harun u toku istrage se branio ćutanjem.

Na glavnom pretresu između ostalog je kazao:
Da je čitav proces od samog početka, a koji se vodi protiv njega i ostalih montiran
od strane policije i predstavlja spregu sa postojećom vlasti. Optuženjem njega i drugih
optuženih aktuelna vlast u Crnoj Gori je htjela da diskredituje stranku SDA i njih kao
političare. Istakao je, da je, stranka SDA svu svoju aktivnost usmjerila na rješavanju mus-
limanskog nacionalnog pitanja nakon raspada bivše SFRJ. Cilj starnke je bio da se iznađe
status muslimana mirnim putem, kroz dijalog sa aktuelnim organima vlasti, u Crnoj Gori,
Srbiji i Saveznoj Republici Jugoslaviji. Smatra da pitanje muslimana nije bilo riješeno na
valjan način ni u bivšoj SFRJ, kao i u opšte nacionalna pitanja, te da se, zbog toga, SFRJ
raspala. Savezna Republika Jugoslavija je tek konstituisana 27. aprila 1992. godine, a njemu
se i ostalim optuženim optužnicom na teret stavljaju radnje prije tog perioda, dakle, kad
SRJ nije ni postojala. Njemu i njegovim istomišljenicima je već ranije jednom suđeno za
ovo djelo nakon sprovedenog referenduma u Sandžaku te smatra da se radi o presuđenoj
stvari. Radna komisija koja je radila na Ustavu Republike Crne Gore, odnosno Žabljačkom
ustavu, nije prihvatila amandmane stranke SDA da se muslimani u novoj SRJ tretiraju
kao narod. Smatra da su muslimani novim ustavnim rješenjima u Crnoj Gori svedeni na
etničku grupu, odnosno manjinu i da njihov status je neriješen. Zbog toga, stranka SDA
je pokušala da to pitanje riješi dijalogom sa aktuelnom vlašću, mirnim putem. Taj dijalog
stranka je pokušala odmah nakon formiranja SRJ. Kada su vidjeli da njihovi odbornici (od-
bornici stranke) SDA u Skupštini RCG, ne mogu, ništa da riješe u korist muslimanskog
naroda sa aktuelnom vlašću, njihovi odbornici odnosno poslanici su skupštinu napustili
i nijesu učestvovali na izborima 1992. godine. Smatra da MNVS-a nije ilegalno i da nema
ilegalne organe vlasti, već da je to jedna vanstranačka organizacija, koja okuplja sve musli-
mane u Sandžaku, njihova udruženja i stranke. Obzirom da MNVS-a nije ilegalno ni akti
koje ono je donosilo nijesu mogli biti ilegalni. MNVS-a je stvoreno raspadom bivše SFRJ
radi zaštite interesa muslimanskog naroda u Sandžaku.
Posebno je istakao da je polovinom 1992. godine, bio na sasanku u Vili Gorica u Pod-
gorici sa predsjednikom Jugoslavije Ćosićem i da je sa njim razgovarao oko rješavanja mus-
limanskog pitanja u SRJ. Na tom sastanku nije bio prisutan niko od aktuelnih vlasti Crne
Gore. Ćosić se složio, tad, da se pitanje muslimana riješi kroz specijalni status i da treba
da se riješi pitanje muslimana. Ćosić je tad predložio da se pitanje muslimana riješi kroz
specijalni status predviđen u Haškom dokumentu kada je Crna Gora prihvatila a podpisao
ga predsjednik Bulatović.
Nakon tog razgovora sa Ćosićem, Gerent Arens i Tijer Berbosier posjetili su Lorda
Karingtona a potom su došli u Rožaje. Sa njima su nastavili razgovore o Haškom doku-
mentu. Oni su izložili uopštenu zamisao rješavanja Jugoslovenske krize. Na tom sastanku
nije bio niko od predstavnika crnogorske vlasti. Na tom sastanku bio je prisutan Rasim
Šahman i dr.
30. juna 1992. godine, on je pošao u Brisel, jer ga je MNVS-a ovlastilo da bude vođa
delegacije za pregovore i rješavanje pitanja muslimana kao manjine iz Crne Gore. U Briselu
su bili prisutni na sastanku radne grupe predstavnici Crnogorske vlade Novosel i Gajević.
Tu se vodio razgovor o specijalnom statusu muslimana u Sandžaku. Tražio je da se u okviru
Haškog dokumenta riješi pitanje muslimana. Sa tim se složio i Gajević. Međutim, niko tada
nije dao konkretan predlog za rješavanje problema.
U avgustu mjesecu 1992. godine, išao je za London po ovlašćenju MNVS-a za
Sandžak. Sve što je rađeno u stranci SDA rađeno je i MNVS-a.
Poslije sastanka u Londonu on i Rasim Ljajić su se sastali u Ulcinju sa italijanom koji
je bio član radne grupe i sa Sančom Kultinjom. Na tom sastanku nijesu bili predstavnici
aktuelne vlasti iz Crne Gore, već samo Albanci. I na tom sastanku se razgovaralo o speci-
jalnom statusu.
17.9.1992. godine, u Ženevi su počeli razgovori o Jugoslaviji. Istovremeno je počeo rad
u grupi za manjine u okviru ženevske konferencije. Na toj konferenciji nijesu bili predstavnici
Crne Gore i Srbije. On je išao ispred stranke SDA i MNVS-a. Na toj konferenciji je zaključeno
da oni uobliče zahtjev za specijalni status da bi oni znali šta muslimani hoće.
Nakon sastanka u Ženevi ponovo je održan sastanak u Ženevi u novembru 1992. go-
dine a na kom sastanku je prisustvovao Sulejman Ugljanin.
Nakon ovih konferencija MNVS-a je odlučilo da traži specijalni status i da napravi
akt u pismenom obliku. Odluka o specijalnom statusu donešena je u januaru 1992. godine
i time je stavljena van snage deklaracija MNVS-a i tada su odpale sve opcije za državu, a
država Sandžak nikada nije ni postojala.
Početkom 1993. godine urađen je nacrt memoranduma a isti je radio pravni savjet
MNVS-a. Ne zna ko su članovi MNVS.
6.6.1993. godine, MNVS-a u Novom Pazaru je definitivno usvojilo tekst memoran-
duma za specijalni status i odlučilo je da se takav tekst dostavi skupštinama Crne Gore i
Srbije. To je kasnije i urađeno. Vlada Republike Crne Gore i Srbije su odbile da prihvate
memorandum.
U avgustu mjesecu 1993. godine, on i Sulejman Ugljanin su posjetili oko 10 stalnih
misija pri Ujedinjenim Nacijama i uručili im po primjerak memoranduma. Posjetili su na-
kon toga, Ministarstvo inostranih poslova Francuske, gdje su im takođe uručili primjerak
memoranduma i obrazložili svoje stavove, a potom su pošli u Hag, u UMPO, koji pred-
stavlja nevladinu organizaciju na međunarodnom nivou i predstavlja narode koji nijesu
učlanjeni u Ujedinjenim nacijama. I njima su uručili primjerak memoranduma i iznijeli
svoje stavove.
U novembru mjesecu 1993. godine, podpredsjednik Lorda Ovena, Pjer Marsel i
predsjednik radne grupe Marsel Rej posjetili su Novi Pazar i MNVS-a, te su im prenijeli da
će pitanje Sandžaka doći na dnevni red.
276 Ibrahim Čikić
Od 9.12. do 12.12.1993. godine, on i Sulejman Ugljanin bili su u Njujorku, Vašingtonu,

u organizaciji UMPA i prisustvovali su sastanku gdje je bio prisutan generalni sekretar
Ujedinjenin nacija. Na tom sastanku on i Ugljanin su im predočili memorandum. Ugljanin
je govorio na tom sastanku i obrazlagao memorandum. U Vašingtonu su posjetili Senat i hu-
manitarne organizacije za ljudska prava. U tim razgovorima su saznali da propaganda nečija
radi protiv njih. 7.1.1994. godine vratio se iz Amerike a 27.1.1994. godine je uhapšen.
Priznao je da je predsjednik stranke SDA za Crnu Goru, podpredsjednik MNVS-a i
predsjednik glavnog odbora SDA Sandžak. Nije zamjenik predsjednika MNVS-a, Sulej-
mana Ugljanina. Tvrdio je da nije prenosio nikakve odluke Sulejmana Ugljanina i upustva
opštinskim odborima SDA Crne Gore. Smatra da MNVS-a, nije donosilo nikakve odluke
kojima bi se pripremali uslovi za stvaranje države Sandžak. Kartu Sandžaka radio je jedan
čovjek u Zagrebu i nikakva odluka o karti nije donešena. Resori sigurnosti nikada nijesu
postojali niti je o njima donijeta bilo kada, bilo kakva odluka. Organizaciono-konstitu-
cionu šemu stranke su dobili odmah na početku osnivanja stranke i šema je dostavljena
svim odborima. Imao je kod sebe šemu stranke. Po toj šemi stranka SDA je imala svoje
resore na svim nivoima. Na taj način, stranka je pripremala kadrove, ukoliko pobijedi na
izborima. Ne zna da li je postojao glavni štab u stranci niti bilo kakve vojne ili paravojne
jedinice te paravojni organi vlasti. Ne postoje nikakvi vojni, mobilizaciski ili drugi planovi.
Nije postavio Rasima Šahmana za šefa resora sigurnosti za Crnu Goru, niti ima veze sa
slanjem lica muslimanske nacionalnosti u Tursku. Nije organizovao nabavljanje oružja niti
je u tom cilju odlazio u Sarajevu, mada je ranije u Sarajevu živio 9. godina. Ne zna za posto-
janje radio stanica, za uspostavljanje veze između resora sigurnosti po opštinama, niti je
vršio koordinaciju između resora sigurnosti. Nikada nije bio u Višegradu radi dogovora o
uspostavljanju koridora između Sandžaka i Bosne.
Za oružje je kazao, da je nabavljano od strane muslimanskog naroda, iz straha, zbog
događanja na prostorima bivše Jugoslavije i okolo. Oružje je nabavljeno u cilju odbrane
a ne stvaranja države. Što se tiče radio stanice naveo je da je ona nabavljena radi formi-
ranja radio kluba u Rožajama. Tako radio stanicu koja je nađena kod njegovih roditelja
nabavio je Mehdija Husić, pa je, zbog malog dometa nijesu ni upotrebljavali. Radio stan-
ica je ostala na katunu kod njegovih roditelja, a oni su je izbacili i ostavili u jedan stari
šporet na smeću, kada su napustili katun. Radio stanica nije imala nikakvih tajnih šifri. Za
ustav države “Sandžak” je kazao, da se ne radi ni o kakvom ustavu, jer on nije potpisan niti
ovjeren od bilo kod nadležnog organa. Za taj ustav znao je on i Sulejman Ugljanin. Ustav je
donijet zbog toga što je u memorandumu za specijalni status Sandžaka u jednom poglav-
lju istačeno, da će se prava naroda u Sandžaku detaljnije urediti Ustavom. Od Sulejmana
Ugljanina je saznao da je on angažovao neke stručnjake za izradu memoranduma, druge
za ustav, a treće za statut. Ugljanin mu je jednom navodno kazao da im je ustav države
Sandžak podmetnula UDBA i KOS. Rekao je da je primjerak ustava dobio u septembru
mjesecu 1993. godine, a pošto predstavnici Ženevske konferencije su im kasnije prenijeli,
da im uz memorandum ne treba nikakav akt, ostavio je ustav kod sebe, dok mu ga nije u
kući pronašla i oduzela policija. MNVS-a u užem krugu imalo je 15 ljudi a u širem sastavu
bili su i predsjednici opštinskih odbora SDA. MNVS-a održalo je svega tri sjednice i to
jednu u januaru 1992. godine, kada je donijet statut MNVS-a i stavljena van snage deklara-
cija MNVS-a, drugi sastanak je održan početkom januara 1993. godine, kada je donijeta
odluka da se traže ljudi koji će raditi memorandum i prateće dokumente a treća sjednica
je održana 6.6.1993. godine, na kojoj je usvojen konačni pismeni tekst memoranduma o
specijalnom statusu i donijeta odluka da se memorandum dostavi međunarodnim orga-

nizacijama i vlastima u Srbiji i Crnoj Gori. Smatra da MNVS-a nije imalo svoje organe,
paralelnim organima aktuelne vlasti. Između glavnog odbora SDA i MNVS-a postojala
je saradnja i na odboru stranke bi prvo uobličavana mišljenja a potom bi išli na MNVS-
a. MNVS i Glavni odbor SDA nikada se nijesu mimoilazili u mišljenjima. Putovao je za
Tursku, Ameriku, Ženevu, Cirih, Brisel i sl. Smatra da mu nikada nije bila ideja da stvori
državu “Sandžak”, a to nije bila ideja ni stranke SDA ni MNVS-a. Na kraju je istakao da je u
policiji tučen, maltretiran te da mu je prijećeno.
Optuženi Muratović Hakija u toku istrage je u svojoj odbrani kazao:

Da je član stranke SDA i predsjednik stranke SDA za Berane. Na sastanku glavnog
odbora SDA koji je održan u Novom Pazaru, prihvatio je stav MNVS-a, da se sprovede
referendum za autonomiju Sandžaka, iako je znao da je Skupština Republike Crne Gore
zabranila isti. Sa svojim vozilom iz Rožaja preuzeo je glasački materijal i dopremio ga na
područje Berana. Glasačke listiće preuzeo je od Rasima Šahmana sekretara SDA za Crnu
Goru. Materijal je podijelio aktivistima SDA iz Berana koji su sproveli referendum. U toku
1992. godine iz Novog Pazara, dobili su organizaciono-konstitucionu šemu stranke po ko-
joj je trebalo da se izvrši formiranje resora. Šema je trebala da bude tajna a i rad stranke je
trebao da bude tajan, obzirom na djelovanje resora. Postavio je članove resora. Za resor
nauke odabrao je Adrović Saliju, za resor kulture Škrijelj Asima, za resor politike Šabotić
Reha i za resor sigurnosti Skenderović Isata. Šefovi tih resora imali su zadatak da dalje post-
avljaju ljude – članove resora. Resor sigurnosti u miru je imao zadatak da organizuje pro-
motivne skupove, pomaže u slučaju elementarnih nepogoda, odnosno to bi radio krizni
štab koji se formira u okviru resora sigurnosti, a taj isti krizni štab imao bi zadatak ratnog
štaba ukoliko bi došlo do rata. Zaduženja oko ratnog štaba imao je Skenderović Isat jer je
po funkciji pokrivao resor sigurnosti. O postavljanju ljudi za šefove resora imao je obavezu
da obavijesti centralu SDA odnosno glavni odbor SDA u Novom Pazaru. Skenderović kao
šef resora sigurnosti zbog prirode resora je bio samostalan u svom radu i nije imao obavezu
da ga obavještava, već je obavještavao glavni odbor SDA Berane i glavni odbor stranke
SDA za Sandžak sa sjedištem u Novom Pazaru i to odbor koji se bavio resorom sigurnosti.
Skenderović Isat mu je tokom 1992. godine, kazao da je dobio nešto novca za nabavku
oružja i tada je pomenuo sumu od oko 5.000 DM. Saglasio se sa njim da on za taj novac
kupi oružje. Ne zna koliko je Skenderović oružja nabavio ni od koga je novac dobio. Resor
sigurnosti na nivou stranke za njega je bio tajna i samo ljudi iz resora sigurnosti na nivou
stranke gledano linijski znali su za novac, odakle potiče i zašto se upotrebljava. Poslije iz-
vesnog vremena Skenderović Isat mu je donio tri puške automatske i jedan pištolj marke
“Škorpion”. To oružje sakrio je. Njegov i Isatov zaključak je bio da se oružje podijeli aktiv-
istima stranke SDA. Ne sjeća se da je glavni odbor SDA Berana raspravljao o slanju ljudi
na vojnu obuku u Tursku ali smatra da je to bila tajna i da se o tome nije smjelo pričati.
Poznato mu je da je stranka slala studente na školovanje u Tursku, te da je Turska snosila
troškove školovanja. Za slanje studenata iz Crne Gore zadužen je Rasim Šahman. On je
svu dokumentaciju primao i dostavljao Novom Pazaru gdje je radila komisija koja je vršila
selekciju kandidata. Nije mu poznat cilj školovanja. Oružje koje je dobio od Skenderovića
imao je namjeru da podijeli aktivistima SDA a za sebe da zadrži automatsku pušku ili
pištolj. Da je referendum uspio oni bi putem legalnih organa tražili ono što je zacrtano
memorandumom.
278 Ibrahim Čikić
Na glavnom pretresu optuženi Muratović Hakija je kazao:

Da se radi o montiranom-policiskom procesu da bi ga stranka SDA diskreditovala pa i
sam muslimanski narod. Iz optužnice je priznao samo da je bio predsjednik SDA Berana i to
od 28.8.1992. godine kada je konstituisan opštinski odbor SDA za Berane. Tada na tom sas-
tanku glavni odbor je imenovao pojedina lica za nosioce pojedinih resora, nauku, kulturu i sl.
Tad su formirali redarstvenu službu. Negirao je da je postojao resor sigurnosti, da je postavio
Skenderović Isata za šefa resora sigurnosti, da je formirao krizni štab sa Skenderović Isatom
i da mu o tome nije ništa poznato. Takođe, kazao je, da nije pravio ratne planove za opštine
i mjesne zajednice ni naoružavao članove resora sigurnosti i ratnog štaba. Tvrdio je da je za
sebe kupio tri automatske puške i jedan škopion. Oružje je nabavio zbog straha od rata i rat-
nog okruženja. Oružje je držao jedno vrijeme u kući a potom ga je zakopao jer je zaključio da
se situacija smiruje. Niko ga nikada nije slao na obuku niti je povodom toga izvršavao bilo čije
usmene ili pismene naloge pa ni MNVS-a. Nije bio član MNVS-a, a bio je član SDA Glavnog
odbora u Pazaru. Prisustvovao je sjednicama glavnog odbora SDA u Novom Pazaru i tada
se raspravljalo o radu opštinskih odbora i o problemima u stranci. Nikad se nije raspravl-
jalo na glavnom odboru SDA za Sandžak o odlukama MNVS-a. Odluke koje su donošene
na glavnom odboru SDA Sandžaka obavezivale su opštinske odbore. Kazao je da je u junu
mjesecu 1993. godine išao u Tursku da obilazi studente i da su sa njim išli iz Crne Gore Rasim
Šahman i Spahić Sabahet. Tad su išli i drugi predstavnici iz sandžačkih gradova. U Turskoj
su bili od 8 do 10 dana i boravili su u gradovima Ahisar i Kišihir. Za to vrijeme spavali su sa
studentima i sa njima se hranili. U Turskoj su posjetili koordinacioni centar stranke SDA. Za
vrijeme boravka u Turskoj nijesu se međusobno razdvajali i svuda su skupa išli zajedno. Ne
poznaje Refika Akovu, Ahmetović Sokola, Hodžić Nedžiba, Jakuba ni Etemović Džemala.
Na kraju je kazao da je u policiji maltretiran i da je izjavu kod Istražnog sudije dao pod silom,
prijetnjom, prinudom.
Optuženi Skenderović Isat u toku istarge u svojoj odbrani je kazao:

Da je obavljao funkciju sekretara glavnog odbora SDA za Berane. Prije sprovedenog
referenduma o političkoj i teritorijalnoj autonomiji Sandžaka bio je prisutan na skupštini
SDA u Novom Pazaru kada je donijeta odluka da se provede referendum. Međutim, nije
bio prisutan kada se referendum sprovodio. Dok je on bio sekretar SDA Berana funkciju
predsjednika je obavljao Hakija Muratović. Poslove sekretara obavljao je za novac. Novac
je poticao jednim dijelom iz inostranstva, nešto iz Novog Pazara a nešto od prihoda kluba.
Početkom 1992. godine iz Novog Pazara došla je organizaciona šema SDA po kojoj su
morali odmah da postupe. Hakija Muratović kao presjednik stranke SDA za Berane ga je
predložio da obavlja poslove šefa resora sigurnosti. Pored njega predložio je i druga lica za
druge resore. Svi predlozi Muratovića, usvojeni su od strane glavnog odbora SDA Berane.
Po organizacionoj šemi resor sigurnosti je trebao da pomaže u slučaju elementarnih nepo-
goda, da organizuje i priprema tribine i obezbeđuje skupove građana.
U martu mjesecu 1992. godine, za vrijeme ramazana pošao je za Rožaje sa ciljem da
kupi pušku. Našao je Redžović Hajrudina i to mu ispričao. On ga je uputio da pušku može
kupiti kod Muzafera Šahmana iz Lozne. U maju mjesecu sreo je Šahman Muzafera, te je od
njega kupio jednu automatsku pušku za 1.600 DM. Nakon toga, Redžović Hajrudin mu je
predložio da formira ratni štab za odbranu. Štab bi sačinjavali po jedan član SDA iz mesnih
zajednica, a dalje članovi štaba po mesnim zajednicama bi morali da organizuju grupe u
formaciji od 3, 6 ili 10 ljudi koji bi bili naoružani. Nije odmah počeo da radi na formiranju
ratnog štaba.
U junu mjesecu 1992. godine, Šahman Mirsad i Muzafer su mu donijeli i dali mu
tri automatske puške, jedan snajper i jedan “Škorpion”. Rekli su mu da to oružje podijeli
ljudima koje odabere. O tom oružju obavijestio je Muratović Hakiju. Oružije je odnio kod
Muratović Hakije. Od Šahmana je saznao da je oružje poslao Redžović Hajrudin. Posli-
je nekoliko dana Redžović Hajrudin mu je donio jednu rusku pušku i izvesnu količinu
eksploziva i rekao mu da pušku da nekom koga on odabere. Tad je Redžoviću kazao da
će on biti šef štaba, ali obzirom da je živio dosta daleko od Petnjice i da je zauzet diobom
oružja, predložio mu je da umjesto njega nađe drugog čovjeka. Od dobijenog oružja i ku-
pljenog od strane njega, jedan dio je podijelio aktivistima SDA a jedan dio sakrio odosno
zakopao kod svoje kuće. U krizni štab (ratni štab) koji bi se formirao u okviru resora sigurn-
osti isplanirao je da uđu ljudi i to: Hakija Muratović za Petnjicu, odnosno da nađe čovjeka
za Petnjicu, on i Sajo Hodžić za Trpezi, Agović Isat za Vrbicu i Škrijelj Muamer za planine.
Ratni štab bi bio nadležan za organizovanje odbrane. Od Redžović Hajrudina je saznao da
je oružje nabavljao Muzafer Šahman od jednog majora iz Nikšića.
U Tursku je putovao 2 puta, i to, prvi put radi vojne obuke u januaru 1993. godine,
a drugi put u oktobru 1993. godine, radi prikupljanja novca za izgradnju džamije u Trpe-
zima. Redžović Hajrudin mu je kazao da treba da se organizuje što veći broj ljudi za vojnu
obuku na teritoriji Turske i dao mu zadatak da na područiju Berana obavijesti što više ljudi.
Nakon toga on je obavijestio o tome Muratović Hakiju. Sa područija Berana pošli su on
Škrijelj Muamer i Latić Hazbija. Putovali su preko Skoplja. Od Redžović Hajrudina dobili
su po 500 DM. Iz Skoplja su do Instambula doputovali avionom. U toj grupi bilo ih je oko
80 lica iz Crne Gore i Srbije. Iz Crne Gore je bilo od 15 do 18 lica. Poznao je u toj grupi
Fetahović Erdžana, Omerović Esada, Murić Rahmana, Zejnilović zv. Meče i dr. Iz Instam-
bula su autobusom prevezeni u blizini Izmira do mjesta Urla, gdje se nalazi kasarna turske
vojske. U kasarni je upoznao jedno lice po prezimenu Kolašinac koje je imalo čin majora.
Vođa puta je bio Hodžić Nedžip zv. Džipko. U kasarni u Turskoj su raspoređeni po vodovi-
ma. Za komandira voda iz Crne Gore postavljen je Redžović Hajrudin. U kasarni su učili
komande, upoznavali se sa pješadiskim naoružanjem, kretanjem po terenu, tumačenjem
geografskih karti, obučavali se u gađanju iz pištolja, puškomitraljeza, uvežbavali iskakanje
iz helikoptera, obučavali se za pravljenje eksplozivnih mina, za postavljanje zaseda, tihe
likvidacije, zaprečavanje puteva, vršenje atentata i sl. Od turskih oficira je saznao da se
vojna obuka vrši radi stvaranja nove države Sandžak na područiju bivše Jugoslavije. Turski
oficiri su im govorili da odmah kada se vrate izrade zemunice, pripreme hranu i oružje, da
prenose znanje na druge ljude, te da izazivaju incidente, vrše propagandu da bi još ljudi
došlo na obuku. Na vratima kasarne u Turskoj postavljen je grb Sandžaka, pisalo je Musli-
mansko nacionalno vijeće Sandžaka, a u prostorijama su bile geografske karte sa granicama
Sandžaka. Na tim kartama obilježeni su putevi, željeznice, vojni objekti, rijeke i sl. Turski
oficiri su ih pitali za nove podatke koji nijesu unešeni u kartu. Na karti je vidio aerodrom
u Beranama, pa je turskim oficirima kazao da se na tom aerodrumu nalaze vojni avioni.
Turski oficiri su ih učili kako da obilježe vatrom teren, radi doturanja hrane, sanitetskog
materijala i oružja. Predložili su im, da im, za to bude određena Pešterska visoravan kod
Sjenice. Turski oficiri su najviše razgovarali sa komandirima vodova a najčešće sa Mirsa-
dom Hodžićem, Nedžibom Hodžićem i Redžović Hajrudinom.
Na kraju obuke dobili su instrukcije oko načina rada. Predloženo im je da izrade zemu-
280 Ibrahim Čikić
nice radi smještaja hrane, ljudstva i oružja, da treba planirati zauzimanje vitalnih objekata,
pošta, stanica milicije i sl. Lično je predložio da bi u planovima trebalo uvrstiti prekidanje
puta Trpezi-Berane, u mjestu zv. Stjenica na način što bi postavio eksploziv. Kazali su im da
po povratku u zemlju formaciski izvrše organizovanje ljudi i to manje ljudi u većem broju
grupa, jer bi tako grupe pokrivale više terena. U cilju stvaranja države “Sandžak” predlagali
su im da ubijaju uglednije ljude, ljude na većim položajima i to ne samo pravoslavne već i
muslimane, koji ne prihvataju njihove ideje o stvaranju države “Sandžak”. Turski oficiri su
im obećavali pomoć u oružju, hrani i sanitetskom materijalu. Po povratku sa vojne obuke
Redžović Hajrudin je od njega tražio, da formira novu grupu za slanje u Tursku radi vojne
obuke, ali on to nije uradio. Od Redžović Hajrudina i Šahman Mirsada je čuo da su oni
radili na izgradnji zemunica. Po povratku iz Instambula u Instambulu ih je sačekao Refik
Akova koji im je dao po 100 DM na ime troškova do povratka kući.
Početkom novembra mjeseca 1993. godine, drugi put je išao za Tursku radi priku-
pljanja novca za izgradnju džamije jer je bio predsjednik režiskog odbora za izgradnju
džamije. Posjetio je udruženje “Dernek”. U tom udruženju sreo je Sulejmana Ugljanina
i Refika Akovu. Akova ga je ispitivao o situaciji u Sandžaku i kazao mu da je on formirao
udruženje sandžaklija koje se nalazi u njegovoj kući.
Po povratku sa vojne obuke odnosno prije nego što su otišli na vojnu obuku, Redžović
Hajrudin mu je kazao da treba da dobije radio stanice radi uspostavljanja veze između svih
opština na područiju Sandžaka.
Redžović Hajrudin je bio zadužen za organizovanje štabova za odbranu po opštinama
na teritoriji Republike Crne Gore i bio je šef štaba za odbranu Republike Crne Gore i radio
je na obezbeđenju oružja. Štab odbrane na čijem čelu je bio Redžović nije isto što i resor
sigurnosti. Resor sigurnosti je formiran u okviru SDA.
Na glavnom pretresu optuženi Skenderović Isat je kazao:

Da je sudski proces montiran političko-policiski proces, da se sudi stranci SDA u
Crnoj Gori i čitavom muslimanskom narodu. Priznao je da je bio samo sekretar stranke od
28.8.1992. godine i ništa više. U decembru mjesecu 1992. godine, od Hakije Muratovića
koji je bio predsjednik opštinskog odbora SDA saznao je da je postavljen za šefa redarst-
vene službe. Redarstvenu službu je svatio onako kako mu je Muratović objasnio a to je da
ona služi radi obezbeđenja skupova, promocija stranke i sl. Jednom prilikom odredio je
redare i spisak reda dostavio SUP-u. Redari su imali bedževe za obezbeđenje. Kazao je da
ne poznaje Redžović Hajrudina, niti da se sa njim bilo kad sretao, da ne zna o slanju lica u
Tursku radi vojne obuke, o formacijama vojnim jedinicama “9+1”, o državi “Sandžak”. U
Tursku je išao kod rodbine u privatnoj režiji. Pušku je nabavio iz straha jer su tada bili u
ratnom okruženju. 4 kg rudarskog eksploziva i tri komada plastičnog eksploziva dao mu je
jedan čovjek kada je rađen put Berane – Trpezi. Na kraju je kazao da je izjavu kod Istražnog
sudije dao pod pritiskom koji je predhodno vršen na njega u policiji i da je mnoge stvari
morao da izmisli.
Optuženi Hadžić Umer u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da je polovinom 1991. godine, pristupio stranci SDA. U septembru mjesecu 1991.
godine, razgovarao je sa Harunom Hadžićem, predsjednikom SDA za Crnu Goru. Tom
prilikom Harun mu je kazao da je Ugljanin želio da se upozna sa njim. Prihvatio je taj poziv
iz radoznalosti. Istog tog mjeseca, tačnije 18.9.1991. godine, kada se vraćao iz Podgorice sa
jednog sastanka, svratio je u hotel u Rožaje, gdje se nalazilo rukovodstvo SDA na ručku.
Pošao je u hotel i tamo je zatekao Sulejmana Ugljanina. Sjeo je do njega na jedno tri do
četiri mjesta. Tom prilikom je od Ugljanina razgovarao sa Degen Silivijom, advokatom iz
Zagreba, da se žalio Degenu da nema kadra za SDA te da mu je on predložio njega. Sil-
vija Degena upoznao je na jednom suđenju u Bijelom Polju, kada je radio kao zamjenik
Okružnog javnog tužioca.
Poslije nekoliko dana, od tog susreta, a prije referenduma o političkoj i teritorijalnoj
autonomiji Sandžaka, kod njegove kuće došli su Harun Hadžić, Rasim Šahman i Mehdija
Husić. Pozvali su ga da sa njima pođe do Novog Pazara u glavni odbor SDA. Pošli su u Novi
Pazar, gdje ih je primio Sulejman Ugljanin. Tad je upoznao Rizaha Grudu, Mahmutović
Aliju i službenika SDA Hajdarevića. Sastanak sa Ugljaninom trajao je oko 40 minuta bez
dnevnog reda. Na tom sastanku Sulejman Ugljanin im je kazao da se angažuju oko referen-
duma da bi uspio i da će se odmah raditi na formiranju paralernih organa vlasti. Istakao je
da u vezi referenduma nije imao nikakva zaduženja.
U aprilu mjesecu 1992. godine, kod njega su došli Harun Hadžić, Rasim Šahman, Ri-
fat Vesković i pozvali ga da sa njima pođe i čestita Bajram Ugljaninu. Na to je pristao i pošao
sa njima. Kod Ugljanina se iskupilo 10 do 15 ljudi, koje je on pozvao na ručak. Ugljanin je
tada zahtijevao da sjedne pored njega. Tom prilikom mu je kazao da treba da pođe za Za-
greb da donese neki materijal, da treba da pođe neko od pravnika i da u slučaju potrebe, da
primjedbe, na taj materijal. Ugljanin mu je kazao da je tamo organizovao ljude da urade taj
materijal. Nije znao o kakvom se materijalu radi. Obećao mu je da će mu on platiti troškove
i dnevnice. Nakon nekoliko dana Ugljanin ga je pozvao da pođe za Zagreb. Pristao je, pa
je pošao za Skoplje, a potom avionom za Beč, a nakon toga za Zagreb. U Beču se našao sa
Velagić Tufikom, koji je bio zadužen da ga sačeka. Uz put je svratio u Maribor i Kranj, gdje je
obavio neke poslove za preduzeće. Dolaskom u Zagreb po preporuci je došao kod džamije
Islamskog centra. Tu ga je primio Salem Šabić, podpredsjednik SDA za Jugoslaviju. Šabić
je istog dana zakazao radni sastanak. Na sastanku su bili prisutni Šemso Tonković, univerz-
itetski profesor, Silvije Degen, Omer Bašić, koji je glavni rukovodilac Islamskog centra i još
neka lica. Šabić je otvorio sastanak i pročitao tekst Ustava Republike “Sandžak”. Tek tada je
saznao o kakvom je materijalu riječ. Na Ustav je stavio dvije primjedbe. Prvu primjedbu je
stavio zbog toga što nosi naziv Republika “Sandžak” a ne autonomija, a drugu da je u tekstu
upotrebljeno dosta hrvaštine i da je Ustav sličan sa Hrvatskim Ustavom. Prisutni su mu
objasnili da je takav naziv tražio Sulejman Ugljanin, zbog pregovora na međuanrodnom
nivou i da se tekst može prilagožavati potrebama. Silvije Degen je tada kazao da je on radio
Ustav Hrvatske i da nema nikakvih opasnosti od teksta Ustava Republike “Sandžak”. Vratio
se do Skoplja istim putem. Ustav je predao predsjedniku SDA u Skoplju a on je telefaksom
materijal Ustava prenio za Novi Pazar.
Dva dana po povratku iz Zagreba, sreo se sa Harunom Hadžićem, i tom prilikom mu
je on kazao da ga je Sulejman Ugljanin postavio za njegovog savjetnika za pravna pitanja.
Harun mu je kazao da je njegov protivkandidat bio Dr Sefer Međedović.
Krajem 1992. godine, dobio je poziv od službenika SDA iz Novog Pazara Hajdarevića,
da dođe u centralu. Hajdarević mu je kazao da umjesto ustavnog materijala koji je doni-
jet iz Zagreba, potrebno je da uradi teze memoranduma za specijalni status Sandžaka,
zbog prestojećih konferencija na međunarodnom nivou. Uradio je teze memoranduma
za oblast poljoprivrede. Kazao je da se uvijek zalagao da se na teritoriji Sandžaka formira
neki veći stepen lokalne samouprave u dogovoru sa Srbijom i Crnom Gorom, pa je u tom
282 Ibrahim Čikić
pravcu i postavio teze iz oblasti privrede.

Sredinom 1993. godine, po pozivu Ugljanina pošao je u Novi Pazar. Kod Ugljanina
je zatekao Rasima Ljajića. Ugljanin mu je kazao da je dobio više različitih tekstova memo-
randuma o autonomiji Sandžaka i da mu se najviše sviđa tekst Kasima Trnke iz Sarajeva.
Pročitao je taj tekst i primijetio da je u njemu prenaglašena autonomija Sandžaka, ali je
ipak tekst prihvatio. Ugljanin mu je kazao da će tekst memoranduma dostaviti MNVS-u
a nakon toga skupštinama SRJ, Srbije i Crne Gore. Sulejman Ugljanin mu je pokazao jed-
nom prilikom šemu paralernih organa vlasti. Poznato mu je da je ministar za obrazovanje
Sandžaka bio Rizah Gruda i da su studenti išli na studije u Tursku. I njegova kćerka, sino-
vac i sinovica su takođe išli na studije u Tursku. Od studenata iz Turske saznao je da je
jedan broj studenta vrbovan u Turskoj da ne studira već da obavlja vojnu obuku. To je
saznao i od studenata koji su se odmah vratili iz Turske. U vezi vojne obuke u Turskoj pitao
je Haruna Hadžića, kao i sa naoružavanjem, te da mu je on odgovorio, da SDA sa tim nema
nikakve veze.
O naoružanim stražama saznao je 1992. godine, kada je primijetio logorske vatre po
okolnim brdima i naoružane pojedince. Ne zna šta je SDA planirao sa kadrovima koji su
poslati na školovnje u Tursku, ne zna ništa o resoru sigurnosti. Za oružje koje je nađeno
kod njega kazao je da ima odobrenje i da je jedan dio oružja bilo staro trofejno oružje koje
su mu poklanjala pojedina lica.
Na glavnom pretresu optuženi Hadžić Umer je u svojoj odbani kazao:

Da je optužnica montirana u sprezi sa policijom i da su sve stvari u njoj izmišljenje. Ni-
kada nije učestvovao ni na jednom sastanku SDA ni MNVS-a, pa se nije mogao ni saglasiti
sa odlukama koje su donosili stranka SDA i MNVS-a. Ne poznaje nikoga od saoptuženih
izuzev Haruna Hadžića, Refika Šahmana, Fetahović Erdžana, kao ni lica koja su optužena
u Novom Pazaru. Nije učestvovao u izradi Ustava i za Ustav je prvi put čuo u policiji, kao ni
u izradi memoranduma. Tekst memoranduma je pročitao u Reviji “Sandžak”. Oružje koje
je od njega oduzeto nije ilegalno kupovao, već je za isto posjedovao odobrenje, izdato od
SUP-a, ili pak revers od Streljačkog društva, ili se pak radilo o starom trofejnom oružju. Na
kraju je negirao svoju izjavu koju je dao pred Istražnim sudijom tvrdeći da je istu dao zbog
straha a zbog predhodne torture koja je nad njim vršena u policiji.
Optuženi Brković Šefket u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da je od osnivanja stranke SDA za Pljevlja bio njen predsjednik. Na tom položaju
nalazio se kada su iz Novog Pazara došle instrukcije za sprovođenje referenduma oko
političke i teritorijalne autonomije Sandžaka. Znao je da je referendum bio zabranjen, ali
bez obzira na zabranu stranka SDA iz Pljevalja je odlučila da se isti sprovede. Materijal za
referendum dobio je od Rasima Ljajića koji mu je materijal dopremio preko Prijepolja. Za
vrijeme referenduma je bio odsutan odnosno aktivno je učestvovao u referendumu. Po-
datke o uspjehu referenduma Rasimu Ljajiću prenijeli su optuženi Burnazović Rizah i Vla-
hovljak Ekrem. Kada su dobili organizaciono-konstuticionu šemu iz Pazara počeli su da
rade na formiranju resora sigurnosti, obrazovanja, kulture, privrede, nauke i sl. Šefove re-
sora sigurnosti su postavljali izvršni odbori stanke odnosno glavni odbori stranke u mjestu
gdje stranka djeluje. U Pljevljima nijesu postavljali šefa resora prije sastanka koji je održan
u jesen 1991. godine na područiju Sjenice. Prije tog sastanka kod njega je došao Ciguljin
Avdo i kazao mu da ga je iz Sjenice pozvao njegov poznanik Melajac Feriz, zv. Dido i rekao
mu da je zakazan sastanak resora sigurnosti na nivou sranke. Pošao je sa Ciguljinom u Sjen-

icu. Sastankom u Sjenici rukovodio je Melajac Dido. On je na sastanku kazao da je zbog
konplikovane situacije u Jugoslaviji u interesu svih muslimana da resor sigurnosti djeluje
van stranke, da bi zaštitio sve muslimane i da se resori sigurnosti formiraju za sela i gradove
u grupama 9+1. Na tom sastanku je rečeno da se u tom interesu razmijene iskustva resora
sa različitih teritorija. Na tom sastanku on je predložio za šefa resora za Pljevlja Burnazović
Rizaha a za njegovog zamjenika Ciguljin Avda. Zadatak resora je bio da u slučaju potrebe
postavlja zaprege na putu, balvanima i automobilima i sl. Na tom sastanku bilo je i eks-
tremnih diskusija od strane Čikić Ibrahima iz Bijelog Polja i Malage iz Prijepolja.
Oni su na sastanku govorili da će izazivanjem sukoba u Sandžaku umiješati se islamske
zemlje. Na tom sastanku u Sjenici bili su prisutni iz Bijelog Polja i još Dizdarević, zatim
Rasim Šahman, Šefko Sadiković, Alija Mahmutović iz Sjenice, te lice po imenu Tarzan. Sa
sastanku u Sjenici učesnici sastanka njih oko 20 položili su zakletvu odlaskom u džamiju.
Tekst zakletve je glasio: “da se kunemo da nećemo izdati to o čemu se toga dana radilo i da
nećemo izdati tajne stranke, tako nam bog pomogao”.
Na sastanak u Tutinu išli su Ciguljin Avdo i Burnazović Rizah. Po povratku sa tog
sastanka oni su mu kazali da je za šefa resora sigurnosti za Crnu Goru postavljen Rasim
Šahman. Poslije formiranja resora sigurnosti isključio se iz tog resora, a u njemu su ostali
da rade Ciguljin Avdo i Burnazović Rizah. Od Ciguljin Avda je čuo da treba da se nabave
radio stanice radi uspostavljanja veza između gradova na teritoriji Sandžaka, te da je u tom
cilju Malazić Eso iz Prijepolja pošao van zemlje da nabavi radio stanicu. Jedna takva radio
stanica dostavljena je u Pljevlja a kasnije kada se pokazala da je nepraktična vraćena je.
Krajem 1993. godine, dobio je poziv od glavnog odbora SDA iz Pazara i to prvo od
Azema Ajdarevića, a kasnije i Rasima Ljajića. Pozvan je da ide za Tursku, radi upozna-
vanja prilika u kojima žive studenti iz Sandžaka i radi susreta sa Sulejmanom Ugljaninom.
Otišao je u Pazar a potom je zajedno sa Rifatom Veskovićem, Smajom Polimcem, Ferzijom
Murićem, i Đemailom Suljevićem pošao za Tursku. Na putu u Turskoj prvo su se sreli
sa Refikom Akovom a potom su pošli do Ankare gdje su toga dana uručivane diplome
studentima o završenom jeziku. Poslije toga, vratili su se za Istambul, gdje su se sreli sa
Sulejmanom Ugljaninom na konferenciji za štampu. Poslije konferencije, Ugljanina su
obavijestili o situaciji u Sandžaku, a on mu je prenio da je situacija u Pljevljima nešto bolja
od ranije. Sulejman je od njih tražio da obustave sva javna istupanja i okupljanja SDA jer je
to nalagala njegova procjena povodom prestojeće Ženevske konferencije, kada je zamišljao
da će stvari krenuti drugim tokom. Po povratku svi su od Ugljanina dobili po 300 DM u
turskim lirama. Pri odlasku iz Turske rečeno im je da javljaju o događajima u Jugoslaviji.
Prije ovoga on je prenosio centrali u Novom Pazaru sve događaje iz Pljevalja a centrala je te
informacije prenosila Sulejmanju Ugljaninu i ostalim centrima po Evropi. Ugljaninu je slao
podatke iz Pljevalja o namjeri aktiviranja rezervnog vojnog sastava i njihovom broju. Dio
arhive SDA je zakopao da bi prikrio podatke ko su članovi stranke i da bi zaštitio te ljude
od paravojnih formacija.
Na glavnom pretresu Brković Šefket je kazao:

Da je optužnica inskonstruisana odnosno montirana i da njih trojica optuženih iz
Pljevalja nijesu mogli stvoriti državu Sandžak. U Pljevljima živi samo 18% muslimana, a taj
broj je manji nakon događanja u Pljevljima tokom 1991. godine i 1992. godine. Od radnji
koje su mu stavljene na teret u optužnici priznao je da je bio samo predsjednik stranke SDA
284 Ibrahim Čikić
u Pljevljima. Na početku osnivanja stranke formirali su redarstvene službe a čiji je bio cilj da
se obezbeđuju skupovi, tribine, promocije, vjerski objekti i sl. Ciguljin Avdo je sam kazao
da će on koordinirati radom redarstvenih službi. Prije obezbeđenja svakog skupa dostav-
ljali su organima MUP-a spisak redara. Za resore sigurnosti mu ništa nije poznato kao ni
formacije grupa “9 + 1”. Nikakve planove za evakuaciju lica muslimanske nacionalnosti
nije niko pravio, kao ni planove za obezbeđenje objekata, zapušavanje puteva. Kazao je da
je bio na sastanku u Sjenici u ljeto 1991. godine zajedno sa Ciguljin Avdom. Na tom sas-
tanku sa sobom je ponio članske karte, radi plastifikacije tih karata za članove stranke. Na
sastanku je bilo oko 20 ljudi u prosjeku, a nekada i 100. Sastanak se držao u kafani i u nju se
stalno ulazilo i izlazilo. Na sastanku je iz Bijelog Polja bio Čikić Ibrahim, Rasim Šahman
iz Rožaja, kao i neki ljudi iz Prijepolja, Sjenice. Na sastanku se raspravljalo o finansiranju
stranke i rađen je nacrt statuta stranke i delegirana neka lica za kongres. Sastankom je ru-
kovodio predsjednik opštinskog odbora SDA iz Sjenice. Na kraju sastanka jedan čovjek iz
obezbjeđenja Ugljanina, po nadimku Dido, govorio je o redarstvenoj službi i da treba da
se ujedini na nivou stranke. Nije polagao zakletvu niti je bilo polaganja zakletve. U Tursku
je putovao jedan put i to u oktobru mjesecu 1993. godine, radi posjete studentima. Išao je
zajedno sa Veskovićem iz Bijelog Polja, Suljevićem iz Sjenice a bila su i druga lica iz drugih
opština. Prvo su bili u Ankari gdje su posjetili studente dva dana a potom su se vratili za
Instambul, gdje su se razdvojili. Otišli su svi kod svoje rodbine. Tri dana se nijesu viđali,
a četvrti dan su se vratili na zborno mjesto. U Turskoj se nakratko sreo sa Sulejmanom
Ugljaninom. Dokumentaciju koju je sakrio a koja se odnosila na stranku SDA u Pljevljima,
sakrio je iz razloga da bi zaštitio članove SDA kao i samu stranku. U toj dokumentaciji nije
bilo nikakve nelegalne dokumentacije. Na kraju je kazao da je izjavu kod Istražnog sudije
dao iz straha jer je predhodno u policiji tučen.
Optuženi Ciguljin Avdo, u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da je član stranke SDA od njenog formiranja. Predsjednik stranke bio je Brković
Šefket. Tokom 1991. godine, pošao je sa Brkovićem za Sjenicu. Sa njima je trebao da pođe
i Rizah Burnazović, ali je bio odsutan. Pošli su na zakazani sastanak. Sastankom je rukovo-
dio Melajac Dido. Na sastanku su bili prisutni iz Prijepolja Sadiković Šefko, i Malagić Esko,
zatim Rasim Šahman i dr. Na sastanku je bilo oko 20 članova. Pored Dida Melajca sas-
tankom je rukovodio i Šahman Rasim. Na sastanku se pričalo o formiranju resora sigurn-
osti. Svatio je, da resor sigurnosti, treba da obezbjeđuje promociju stranaka, da štiti čelnike
stranke i Ugljanina, a da u slučaju opasnosti evakuišu žene, djecu, starce, da zaprečava ulice
i puteve i obezbeđuje vjerske objekte. Na sastanku je bilo riječi oko naoružavanja resora.
Rečeno je da će resori biti naoružani i da će legalno nositi pištolje. Nakon sastanka pošli
su u džamiju, gdje su klanjali. Dido je držao Kuran ispred sebe, te im je kazao, da treba
da se zakunu na vjernost i čuvanje Sulejmana Ugljanina. Nakon 15 dana, zakazan je sas-
tanak u Prijepolju, ali on na tom sastanku nije prisustvovao. Poslije sastanka u Prijepolju
održan je sastanak u Pljevljima. Sastanak je držan po liniji resora sigurnosti. Na tom sas-
tanku bio je prisutan on, Rizah Burnazović i Brković Šefket kao i predstavnici drugih gra-
dova Sandžaka. Na tom sastanku je primijetio da je predstavnik iz Bijelog Polja Čikić
Ibrahim, bio veliki fanatik. Na sastanku resora sigurnosti u Tutinu išao je sa Burnazović
Rizahom. Iz Bijelog Polja, bio je prisutan Čikić sa još jednim licem, iz Rožaja Rasim
Šahman, Melajac Dido i još neka lica koja nije poznavao. Na tom sastanku dogovorili su se
da nabave radio stanice za sve opštine. Jednu radio stanicu preuzeo je Burnazović Rizah.
Poslije sastanka Burnazović je pošao sa nekim momcima u džamiju radi davanja zakletve.
On nije prisustvovao tom činu. Članovi resora sigurnosti za Pljevlja bili su on, Burnazović
Rizah i Brković Šefket. Prilikom jednog sastanka, u jednom lokalu u Pljevljima, on, Gec
Sead, Burnazović Rizo, Irfan Kamber, Gec Sulejman i dr. razgovarali su oko naoružanja.
Gec Sulejman je kazao da bi se naoružao, pa je Burnazović Rizo, kazao da ima momke
koji mogu da nabave oružje. Burnazović je kasnije prikupljao novac i nabavio oružje. Jed-
nog dana Burnazović ga je pozvao da dođe kod kuće Cica Muslića. Kada je došao tamo
zatekao je Sadiković Šefka, Kamber Irfana, Burnazović Rizaha i vozača kamiona Bašića.
Tom prilikom na vozilu je vidio, da su bila dva drvena sanduka sa oružjem. Jedan sanduk
su istovarili. Kada su ga otvorili u njemu je vidio 5 – 6 automatskih puški. Burnazović Rizo
je izvadio dvije automatske puške sa municijom, dao mu ih i kazao mu, da ih ponese Gec
Seadu, što je on i uradio. Drugi sanduk sa oružjem prevezen je za Prijepolje. Sjutradan
Burnazović Rizo je došao kod njega kući i donio mu jednu automatsku pušku i tri okvira
oko 30 metaka. Burnazović mu je tražio da plati pušku, međutim, on je to odbio jer mu je
Rizah dugovao 500 DM. Od Irfana Kambera je kupio dvije bombe. Ranije, jednu pušku M
48 poklonio mu je Sadiković Šefko ali mu je istu kasnije vratio jer mu je Šefko obećao, da
će mu, umjesto puške, nabaviti pištolj. U resor sigurnosti ulazili su ne samo članovi SDA
nego i drugi ljudi. Brković Šefket je organizovao slanje učenika i studenata za Tursku. Na
jednom sastanku Melajac Dido je kazao, da osim učenika i studenata za Tursku treba da
se pošalju dva, tri momka radi obuke. Radio stanicu Burnazović Rizo je dobio od Malezić
Esa. Nije upoznat sa referendumom za političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka. Nije
mu bila namjera da svojim radnjama stvara samostalnu državu Sandžak.
Na glavnom pretresu optuženi Ciguljin Avdo je kazao:

Da je član stranke SDA od početka i bio je odbornik pri SO-e Pljevlja. Tokom 1991.
godine došao je u sukob sa Burnazović Rizahom i od tada nije preduzimao nikakve ak-
tivnosti u stranci ali je ostao njen sinpantizer. Kazao je, da nije bio zamjenik šefa resora sig-
urnosti za Pljevlja niti mu je o resoru sigurnosti bilo šta poznato. Bio je redar na pojedinim
skupovima i prilikom obezbjeđenja džamije. Nije sačinjavao planove za opštinu Pljevlja
ni za mjesne zajednice, niti je formirao i organizovao naoružane jedinice i rukovodio nji-
hovim radom. Zbog događaja u Pljevljima a i zbog ratnog okruženja držane su straže oko
vjerskih objekata i kuća. Međutim, nikada nije stvorio planove za evakuaciju lica musli-
manske nacionalnosti niti je bio na sastanku šefova resora sigurnosti u Tutinu i Sjenici.
Za Sjenicu je išao sa Brković Šefketom, radi plastificiranja članskih karata. Dok je Brković
Šefket obavljao posao svratio je kod brata u Sjenici. Predhodno se dogovorio sa Brkovićem
da se nađu u kafanu. Međutim, kada je došao u kafanu konobar mu je kazao da je Šefko
otišao u džamiju. Otišao je do džamije i vidio da u njoj klanja 15 do 20 ljudi, a među njima
nije bio Šefko. Jedan čovjek mu je kazao da Šefko otišao da uzme članske karte. Pronašao
ga je na tom mjestu, a potom su se vratili za Pljevlja. Prije ovog odlaska za Sjenicu jedno 20
dana sa Buranozović Rizahom je išao za Tutin. Vozio je Burnazović Rizaha. Rizah mu nije
kazao kojim povodom ide za Tutin i da ima sastanak. Zajedno sa Rizahom došao je u jednu
prostoriju gdje je bilo od 5 do 6 stolova i 10 do 12 ljudi. U toj prostoriji su se zadržali jedno
pola sata. Na tom sastanku se govorilo oko rada stranke i da se u stranku SDA ubacuju
ljudi iz drugih stranaka koji imaju cilj da stranke razbiju. Neko je na sastanku kazao da
je vrijeme da se klanja u džamiju te je otišlo nekoliko ljudi u džamiju. Sa njima je otišao i
Burnazović Rizah, kojom prilikom mu je kazao da želi da razgleda džamiju, a ne da klanja.
286 Ibrahim Čikić
Ne zna ništa o slanju vojnih lica na obuku u Tursku, niti oko nabavke radio stanica za šefove
resora sigurnosti. Na kraju je kazao da je izjavu kod Istražnog sudije dao zbog straha da ne
bude ponovo vraćen u SUP i tučen, te da se ništa ne sjeća šta je pričao kod Istražnog sudije.
Optuženi Burnazović Rizah, u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da je podpredsjednik stranke SDA za Pljevlja i predsjednik kluba odbornika te stran-
ke u skupštini Pljevalja. Kazao je da je za resor sigurnosti bio zadužen Ciguljin Avdo i isti je
postavljen za šefa resora sigurnosti na sastanku u Sjenici. On na tom sastanku nije prisust-
vovao već su prisustvovali Ciguljin i Brković Šefket. Na sastanku u Sjenici rečeno mu je da
odputuje za Tutin na sastanak. Na sastanku u Tutinu bilo je prisutno oko 12 ljudi. Sastank-
om je rukovodio Dido. Na tom sastanku bili su prisutni Mehdija Husić, Rasim Šahman iz
Rožaja, Šahman Refik i Čikić Ibrahim iz Bijelog Polja, dok ostala lica nije poznavao. Na
tom sastanku bilo je riječi da iz svake opštine dođe po jedan predstavnik da završi obuku,
međutim, nije svatio o kakvoj se obuci radilo. Pominjan je i resor sigurnosti, a on je svatio,
da je zadatak tog resora da vodi računa o disciplini članova. Na kraju sastanka njemu je
rečeno da pođe i da položi zakletvu. Međutim, on i još jedan mladić sa tog sastanka nijesu
položili zakletvu. Zakletva se polagala u džamiji a tekst zakletve je glasio: “Kunem se da
neću izdati ovo o čemu danas radimo i tajne stranke, tako mi Alah pomogao”. On, Brković
Šefket i Ciguljin Avdo su kasnije odlučili da ne šalju člana iz Pljevalja na obuku o kojoj
je bilo riječi na sastanku u Tutinu. Povodom događaja u Pljevljima i bacanja bombi na
objekte muslimana stranka SDA iz Pljevalja se obraćala nadležnim organima u Republici.
U jesen 1991. godine, zbog događaja u Pljevljima, on i Irfan Kamberović odlučili su da
pođu sa njegovim vozilom za Sarajevo i da kupe oružje. Sa sobom su ponijeli 3.000 DM.
Novac su dobili od Brković Zijaha i Gec Seada. Dolaskom u Sarajevo stupio je u kontakt
sa Salihović Šefkom, zv. Šolaja a on ga je povezao sa jednim čovjekom vlasnikom kafane
“Olimpik” u Sarajevu, koji se preziva Sadiković. On mu je ponudio automatske puške po
cijeni od po 500 DM. Sadiković je došao narednog dana sa svojim vozilom i dotjerao im
dva sanduka oružja u kojima je bilo 11 automatskih puški i dva škorpiona. Prodavac oružja
im je dao besplatno 9 bombi. Po povratku istovarili su 5 pušaka, jedan škorpion i 9 bombi,
kao i municije u kompletu od 4 okvira za po jednu pušku, 5 bombi, 6 pušaka i škorpion
otjerao je Sadiković Šefko za Prijepolje. Od tog oružja jednu automatsku pušku uzeo je
Ciguljin Avdo a on je uzeo škorpion, a ostalo oružje je uzeo Brković Zijad, Gec Sead i Irfan.
Škorpion je kasnije prodao.
Na početku osnivanja stranke SDA prisustovao je na sastanku glavnog odbora SDA
u Novom Pazaru. Na tom sastanku iz Crne Gore su prisustvovali Hadžić Harun, Rasim
Šahman, Mehdija Husić, Kasumović Meko iz Bijelog Polja i druga lica. Na tom sastanku je
rečeno da je radi boljeg komuniciranja potrebno da se nabave radio stanice. Nešto kasnije
išao je za Prijepolje da preuzme radio stanicu iz kancelarije SDA. Pošto radio stanica nije
bila funkcionalna a u međuvremenu u kancelariji SDA su dobili telefon i telefaks, vratio
je radio stanicu Malazić Eso. Učestvovao je u sprovođenju referenduma za autonomiju
Sandžaka. Oružje je nabavljao iz straha jer je u Pljevljima bila posebna situacija. Nije imao
namjeru da stvori državu Sandžak i ugrozi teritorijalnu cjelinu SRJ.
Na glavnom pretresu Burnazović Rizah je kazao:

Da se radi o montiranom političkom procesu da je suđenje farsa i pranje ruku od
strane aktuelne vlasti. Muslimanski narod u Pljevljima je maltretiran prije izbijanja rata u
Bosni a i kasnije. U Pljevljima je vladalo pravo bezvlašće. Stoga je on i stranka SDA tražilo
zaštitu kod nadležnih organa vlasti u Republici Crnoj Gori. Ništa mu nije poznato oko
naoružanih jedinica u formaciji ljudstva “9 + 1”, nije mu poznato ništa oko tzv. trojki za
likvidaciju pojedinaca. Nije vršio blokadu puteva niti je organizovao noćne straže ili pak
planirao evakuaciju lica muslimanske nacionalnosti. Tvrdi da u Pljevljima nije nikada
postojao resor sigurnosti niti je ikada išao na tajne sastanke šefova resora sigurnosti u Tu-
tinu, Novom Pazaru i Sjenici. Jednom prilikom bio je u Tutinu i to privatno gdje je pravio
fotoreportažu džamije. U Tutinu je tada išao sa Ciguljin Avdom. Ništa mu nije poznato o
upućivanju lica muslimanske nacionalnosti na vojnu obuku u Tursku. Upoznat je sa slan-
jem lica muslimanske nacionalnosti na školovanje u Turskoj. Više puta je išao za Tursku
gdje ima rodbinu. Iz Prijepolja je donio telefaks a ne radio stanicu. Nije nabavljao oružje
iz Sarajeva, niti je prikupljao novac za nabavku oružja. Oružje koje je nađeno kod njega
nabavio je iz straha zbog događaja u Pljevljima. Na kraju je kazao da je izjavu kod Istražnog
sudije dao pod utiscima maltretiranja u policiji odnosno zbog straha da ponovo ne bude
vraćen i maltretiran.
Optuženi Spahić Sabahet u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da je bio član SDA od osnivanja stranke. Za sekretara stranke izabran je 27.11.1991.
godine. Početkom 1992. godine, telefaksom je dobio organizaciono-konstitucionu šemu
SDA iz Novog Pazara. Po toj šemi postojali su resori za nauku, obrazovanje, privredu, kul-
turu, politiku i resor sigurnosti. Ovlašćenje oko postavljanja šefova resora imao je pred-
sjednik opštinskog odbora SDA Rifat Vesković. Vesković je postavio šefove resora. Za
šefa resora sigurnosti postavio je Refika Šahmana. Šefovi resora imali su ovlašćenja da u
okviru svog resora angažuju još ljudi. On je obavljao poslove šefa resora obrazovanja. Iz
Novog Pazara iz centrale SDA dobio je obavještenje da oglasi stipendiranje studenata koji
će školu završiti na teritoriji Turske. Oglas je objavio preko radio Bijelog Polja. Na oglas se
javilo preko 130 kandidata koji su podnijeli dokumentaciju koja je tražena na oglas. Na-
kon završenog oglasa svu dokumentaciju je poslao Centrali u Novom Pazaru. Sa tog oglasa
odabrano je 35 lica koja su upućena u Tursku na školovanje. Studenti su u Turskoj imali be-
splatan smještaj odnosno školovanje. 1993. godine ponovo je objavio oglas za školovanje
studenata u Turskoj. Tada se na oglas javilo 15 lica a jedan je zadovoljio kriterijum i on je
kasnije poslat za Tursku. Tokom 1993. godine, pošao je u posjetu studentima u Turskoj
zajedno sa Rasimom Šahmanom iz Rožaja, Muratović Hakijom iz Berana, Brkovićem iz
Pljevalja i dr. U Turskoj su razgovarali sa studentima oko problema školovanja. U Turskoj
ih je primio predstavnik turskih vlasti Mustafa Kahramaniol, a koji je bio zadužen za stu-
dente iz Jugoslavije. Kod Mustafe su zatekli Sulejmana Ugljanina. Sa njim su razgovarali o
problemima studenata. Na tom putovanju po Turskoj išli su autobusom i obišli su gradove
Kršihir i Akisar i posjetili društvo “Dernek”. Ne zna cilj slanja studenata na studije u Tursku.
Resori u stranci su formirani zbog toga što predsjednici odbora nijesu mogli da prate sva
zbivanja u društvu, tako da su šefovi resora iz svog delokruga pratili zbivanja i obavještavali
o tome predsjednika odbora. Sjeća se da su u drugoj polovini 1993. godine u kancelariji
SDA u Bijelom Polju došli Bibuljica zv. Bibe, Balijagić Sabahet i tražili da razgovaraju sa
Rifatom Veskovićem i Refikom Šahmanom. Pominjali su neki novac i bili su ljuti. Kada je
došao Rifat Vesković on je napustio kancelariju. Refik Šahman mu je pričao da je on kao
šef resora sigurnosti poslao 15 lica sa područja Bijelog Polja na vojnu obuku u Tursku. Tada
mu je pomenuo da je iz Bijelog Polja poslao Bibuljica zv. Bibea, Pućurica Ćena, Balijagić
288 Ibrahim Čikić
Sabaheta, Batilovića iz Crniša, Kasumović Halila, Begovića, Šahman Muzafera, Mersudina

i dr. Šahman mu je kazao da je vojna obuka teška u Turskoj i da su se ta lica obučavala za
diverzantske akcije. Na teritoriji opštine Bijelo Polje izabrani su predsjednici mjesnih od-
bora a radi lakšeg djelovanja stranke. Tako postojali su mjesni odbori za gradsko područje,
mjesni odbor za Potkrajce, Kukulje, Zminac, Ivanje, Loznu, Godijevo, Dobrakovo, Kanje,
Orahovicu, Rasovo, Gubavač, Bistrica, Korita, Crhalj i sl. Kazao je da je čuo da je krajem
1991. godine, Omer Omerović iz Bijelog Polja, od direktora SDA za Bosnu i Hercegovinu
Omera Behmena dobio veću količinu oružja i oružje dotjerao za Bijelo Polje. Takođe je
čuo, da je Kasumović Mevludin od Omera Omerovića uzeo oko 50 kg eksploziva. Poznato
je da su Refik Šahman i Omer Omerović podijelili opštinu Bijelo Polje, tako da je Refik
Šahman bio zadužen za Kostiće, Lahovo, Kačevare, Ivanje, Godijevo, Loznu, Crniš, Crhalj,
Šipanje, Korita i Godušu, a Omerović Omer je bio zadužen za Gubavač, Kanje, Dobra-
kovo, Bistricu, Rasovo, Gradsko područje, Potkrajce i Kukulje.
U maju mjesecu 1992. godine, bio je sa Vesković Rifatom u jednom lokalu u Bije-
lom Polju. U tom lokalu su se sreli sa Refikom Šahmanom, Dizdarević Avdulahom i Čikić
Ibrahimom. Oni su sjedili za posebnim stolom. Čikić, Dizdarević i Refik Šahman su im
dobacivali govoreći im tom prilikom da će da ih uklone sa položaja da imaju legitimacije
da su članovi tajne policije SDA iz Sarajeva. Čikić Ibrahim i Šahman Refik su govorili da
će eksplozivom porušiti sve mostove i da za to imaju eksploziv.
Čuo je da su Refik Šahman, Čikić Ibrahim i Dizdarević Avdulah izbacili iz džamije
u Bistrici hodžu i da su nakon toga, obavili neku zakletvu. Iz razgovora između Refika
Šahmana i Čikić Ibrahima čuo je da pominju riječ “džihad”.
Nije mu poznato ko je bio zadužen za rušenje tunela u mjestu zv. Gostun, mosta na
Limu kod Ribarevina, radio antene i za evakuaciju muslimana u Bijelom Polju.
Kazao je da mu je Skenderović Isat govorio da je završio vojnu obuku na teritoriji
Turske, zajedno sa još 5 do 6 momaka iz Petnjice, da je u više navrata u njegovog prijatelja
Kurtagića kupovao puške i da je te puške sakrio te da je u blizini njegove kuće napravio
zemunicu.
Još dok nije bio postavljen za sekretara stranke, Rifat Vesković ga je pitao da li poznaje
neko lice koje poznaje radio telegrafiju i zna da rukuje sa radio stanicom. Sjetio se Sejfić
Nasufa iz Crnče, te ga je preporučio Veskoviću. Čuo je kasnije od Sejfić Nasufa da ga je
Vesković vodio za Novi Pazar, radi provjere poznavanja radiotelegrafije i rukovanja radio
stanicom.
Poznato mu je da je Vesković Rifat formirao “krizni štab” čiji je bio predsjednik a
članovi tog štaba bili su Refik Šahman, Hasanagić Iljaz, Mevludin Kasumović, Zumber
Muratović. Kasnije je čuo da je zadatak štaba bio organizovanje i povlačenje musliman-
skog stanovništva u pravcu Pešterske visoravni. Krizni štab se sastajao po kućama članova
kriznog štaba nekoliko puta.
Pošto je često razgovarao sa Refikom Šahmanom, jednom prilikom mu je Refik kazao
da od Rasima Šahmana može da nabavi oružje.
Rifat Vesković je iz Novog Pazara donosio u dva navrata DM i to jednom 3.500 DM
a drugi put 1.400 DM. Novac je podijeljen za zimnicu kao i za materijalnu pomoć stranke.
Od tog novca koji je Refik donio Refik Šahman je uzeo 1.000 DM, a trebao je da dobije 400
DM. To je bio razlog za izbijanje nesporazuma između Refika Šahmana i Rifata Veskovića
te je kasnije Rifat Vesković pokušao da ga smijeni sa šefa resora sigurnosti. Vesković je na
mjesto Refika Šahmana imao namjeru da postavi Zumbera Muratovića. Šahman Refik mu
je kazao da je Zumber Muratović održao jedan sastanak sa licima koja su završila vojnu
obuku. Poznato mu je da je zamjenik Refika Šahmana u resoru sigurnosti bio Pućurica
Ćeno.
Krajem 1991. godine prisustvovao je sastanku izvršnog odbora SDA za Crnu Goru u
Rožajama ali bez prava da učestvuje u radu tog sastanka. Na tom sastanku Harun Hadžić je
iznio prvi put ideju o stvaranju opština i to opština Bistrica, Lozna, Zaton, Korita, Podkra-
jci, po ugledu na opštine onako kako su bile formirane prvih posleratnih godina. Predsjed-
nici opštinskih odbora su tad dobili zadatak da ispitaju mogućnosti takvog organizovanja
opština. Nije mu poznat cilj stvaranja novih opština.
Što se tiče oružja kazao je da je posjedovao jednu ručnu bombu i jedan štit dina-
mita koji mu je dao brat iz Slovenije. Oružje mu je radi kupovine nudio Refik Šahman,
Izet Hodžić, Čikić Ibrahim, Buhur Šefko. Čuo je od Bahović Nedžada da je on i jedan
Hajdarpašić nabavljao oružje iz Nikšića u većim količinama i da su ga prodavali Refiku
Šahmanu. Ništa mu nije poznato oko radio stanica i formiranja centara veza.
Na glavnom pretresu Spahić Sabahet je kazao:

Da je proces koji se vodi protiv njega i ostalih optuženih političko-policiski, montiran
i da nije ništa tačno od navoda u optužnici izuzev da je bio sekretar stranke SDA u Bije-
lom Polju. Tvrdio je da u Bijelom Polju nije bilo nikakvih resora sigurnosti niti oružanih
formacija “9 + 1”, niti trojki za likvidaciju. Nije čuo za slanje lica na vojnu obuku u Tur-
skoj, izuzev lica koja su slata na studije. Nije učestvovao na sastanku glavnog odbora SDA
Bijelog Polja kada je donešena odluka o formiranju resora niti zna da su u Bijelom Polju
postojali resori a pogotovo resor sigurnosti. Poznaje Sejfić Nasufa ali ga nije slao na kurs
veze u Novi Pazar. Na kraju je kazao da je izjavu kod Istražnog sudije dao pod prijetnjom i
iz straha zbog torture koja je vršena nad njim u predkrivičnom postupku.
Optuženi Čikić Ibrahim u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da poznaje Refika Šahmana još od prije osnivanja stranke SDA. Upoznali su se
kao vjernici jer je on često posjećivao džamiju. Nije bio član stranke SDA ali je bio
njen sinpantizer.
U junu mjesecu od Dizdarević Avdulaha saznao je da je zakazan sastanak SDA
u Sjenici i da je potrebno da prisustvuju tom sastanku. Iz Bijelog Polja otišli su on,
Refik Šahman i Dizdarević Avdulah. U Rožajama su im se priključili Rasim Šahman
i Mehdija Husić. Sastanak u Sjenici je održan u privatnom lokalu vl. Tokovića. Iz
Pljevalja na tom sastanku bio je Brković Šefket i Ciguljin Avdo, kao i predstavnici
iz drugih gradova Sandžaka. Sastanak je vodio Melajac Dido. Na početku otvaranja
sastanka Melajac je kazao da je centrala SDA za Sandžak odlučila da se formira resor
redarstva. Tad nije bilo govora o stvaranju resora sigurnosti. Resor redarstva imao
je zadatak da obezbeđuje Sulejmana Ugljanina kao i promotivne skupove na terito-
riji Sandžaka. Zaključio je da je na tom sastanku Rasim Šahman postavljen za šefa
resora za Bijelo Polje. Poslije sastanka u Sjenici resor redarstva je prerastao u resor
sigurnosti. Nešto kasnije za šefa resora sigurnosti za Bijelo Polje postavljen je Refik
Šahman a Rasim Šahman je postavljen za šefa resora sigurnosti za Crnu Goru. Na
kraju sastanka u Sjenici Alija Mahmutović iz Sjenice je predložio da polože zakletvu.
Pošli su svi u džamiju i položili zakletvu. Zakletva je tekla vjerski. Tekst zakletve je
glasio: “Zaklinjem se čašću da ću braniti muslimanski narod, da ću braniti jedinstvo
290 Ibrahim Čikić
muslimanskog naroda”. Na kraju sastanka u Sjenici dogovorili su se da se za 15 dana

sastanu u Prijepolju.
Na sastanku u Prijepolju, bio je prisutan on, Dizdarević Avdulah i Refik
Šahman. Iz Rožaja su bili Rasim Šahman, Mehdija Husić. Sastanak je održan u kafiću
vl. Sadikovića. Na tom sastanku izvještaj za Bijelo Polje, podnio je Refik Šahman.
Refik je kazao da su za resor sigurnosti angažovani Begović Dževad iz Rasova, nekog
Erovića i Karalić Esada iz Bijelog Polja. Karalić Esada je angažovao on. Na tom sas-
tanku su se na kraju dogovorili da se ponovo nađu u Pljevljima za 15 dana.
Na sastanak u Pljevljima, odputovao je on, Refik Šahman, Dizdarević Avdulah
i Dževad Begović. Na tom sastanku bili su prisutni Rasim Šahman i Mehdija Husić.
Na tom sastanku Refik Šahman je govorio da je nedopustivo da članovi resora nijesu
naoružani. Zbog malog broja prisutnih na tom sastanku sastanak je kratko trajao.
Na kraju su se dogovorili da se za 15 dana sastanu u Bijelom Polju. Sastanak u Bije-
lom Polju održan je u selu Gubavču na periferiji Bijelog Polja u lokalu “Oaza”. Refik
Šahman je zakupio unaprijed kafanu od vlasnika kafane. Na sastanku u Gubavču Re-
fik Šahman je insistirao da se članovi resora sigurnosti naoružaju i da posebno treba
naoružati šefove resora sigurnosti. Rasim Šahman je predložio da neko odputuje u
Novi Pazar i po pitanju naoružanja prodiskutuje sa čelnicima SDA. Odlučili su na
kraju da Rasim Šahman pođe za Novi Pazar i razgovara oko nabavke oružja, a sas-
tanak su zakazali ponovo za 15 dana na području Novog Pazara.
Na sastanak koji je održan u Novom Pazaru, otišli su on, Dizdarević Avdulah,
Refik Šahman i Begović Dževad. Iz Rožaja su bili prisutni Rasim Šahman i Mehdija
Husić. Prisutnima na tom sastanku obratio se Sulejman Ugljanin. Na tom sastanku
već se pominjao resor sigurnosti i zaključeno je da se sprovede referendum na teri-
toriji Sandžaka. Sulejman Ugljanin mu je obećao da će poći za Sarajevo, da nabavi
oružje i da se naoružaju šefovi resora sigurnosti. Na tom sastanku Refik Šahman
je postavljen za šefa resora sigurnosti za Bijelo Polje a Rasim Šahman je prešao za
Rožaje. Priznao je da je bio član resora sigurnosti za Bijelo Polje.
Pošto su on i Refik Šahman položili zakletvu kao članovi resora sigurnosti tražili
su da i ostali članovi polože zakletvu. U tom cilju organizovali su polaganje zakletve
za Karalić Esada i Begović Dževada u džamiji koja se nalazi u Bistrici. Tom prilikom
Refik Šahman i Dizdarević Avdulah su se posvađali sa hodžom jer su hodži branili
da prisustvuje činu polaganja zakletve. Refik Šahman je organizovao polaganje zak-
letve za Erovića u džamiji u Loznoj.
Na sastanku u Novom Pazaru svi su dobili službene legitimacije. Na legiti-
macijama je pisalo “obezbeđenje”, a na legitimaciji šefova “šef obezbeđenja”. Nije
mu poznato ko je bio zadužen za rušenje važnih objekata za Bijelo Polje i okolo, za
organizovanje povlačenja muslimanskog naroda iz Bijelo Polja u pravcu Sjenice i
Pešterske visoravni. Nije učestvovao u sprovođenju referenduma.
Priznao je da je prije referenduma kupio od Refika Šahmana jedan pištolj za 300
DM i 50 metaka te da mu je Refik Šahman poklonio pušku pumparicu i 5 – 6 metaka
za tu pušku. Tu pušku je odmah prodao ..... iz Rasova za 2.200 DM. Kasnije Refik
Šahman mu je dao jedan šmajser koji je on prodao a jedan dio novca zadržao za sebe
a dio dao Refiku Šahmanu. Poznato mu je da je Refik Šahman jednu pušku prodao
Hasanu Bošnjaku, hodži iz Bijelog Polja. Kod Refika Šahmana u njegovoj kući vidio
je jednu automatsku pušku, jednu pušku M 48 i jedan pištolj.
Na sastanku u Novom Pazaru je bilo riječi i o nabavci radio stanica. Predložili su

njega da rukuje radio stanicom, međutim, radio stanicu nikada nije zadužio.
Kazao je da je kontaktirao sa predstavnikom Iranske ambasade u Beogradu koji
je zadužen za kulturu i od njih je dobijao vjerske časopise. Od Refika Šahmana je
čuo da je Mevludin Kasumović nabavio 250 kapisli za aktiviranje eksploziva koji se
nalazio kod Refika Šahmana.
Na glavnom pretresu Čikić Ibrahim je kazao:

Da je optužnica montirana uz pomoć torture u policiji, da je izkonstruisana
i izmišljena i da predstavlja gomilu laži. Nikada nije čuo za resor sigurnosti niti je
bio član tog resora jer je to i nemoguće zbog toga što je on slijep čovjek i nije služio
vojsku. Ne zna da je Refik Šahman bio šef resora sigurnosti i nije izvršavao njegove
naloge. Refika Šahmana je upoznao u džamiji jer su obojica vjernici. Od oktobra
mjeseca 1991. godine, sa njim je bio u sukobu. Nije formirao vojnu jedinicu za grads-
ko područje Bijelog Polja u formaciji ljudstva “9 + 1” i tzv. “trojke za likvidaciju” niti
zna da su takve jedinice postojale. Ne zna za planove, za evakuaciju lica muslimanske
nacionalnosti prema planini Pešter, niti za zaprečavanje puteva. Kazao je da je bio
na sastanku u Sjenici sa Refikom Šahmanom i Begović Dževadom koji ih je vozio, ali
da je to bio svečani sastanak, da se jelo i pilo, da se izlazilo i ulazilo i da se ništa nije
diskutovalo. Svak je razgovarao zasebno i za svojim stolom. U Sjenici nije polagao
zakletvu, kao ni ostali učesnici skupa. Nije čuo za odlazak lica muslimanske nacio-
nalnosti za Tursku niti o nabavci radio stanica. U selu Rasovu, nikada nije izigravao
ulogu hodže niti organizovao polaganje zakletve za 10 ljudi koji su upućeni na vojnu
obuku u Tursku. Na kraju je kazao da je izjavu kod Istražnog sudije dao ali se ne sjeća
kako jer je zbog batina u policiji doživio nervni šok.
Optuženi Omerović Esad u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da nije bio pripadnik stranke SDA. U porodici ima dosta članova pa je često ra-
dio kod privatnih preduzimača. Početkom januara 1993. godine, sreo se sa Redžović
Hajrudinom, i sa njim je pošao na piće. Pitao je Redžović Hajrudina da li može da mu
nađe neki posao. Redžović mu je odgovorio da može i to dobro da zaradi ako odputuje
za Tursku gdje preduzetnici dobro plaćaju. Nakon 10 do 15 dana Redžović Hajrudin je
došao kod njega i dao mu 500 DM govoreći mu da će taj novac odraditi i da je to samo
akontacija. Redžović mu je kazao da određenog dana dođe na aerodrum u Skoplje. Za
Skoplje je otputovao dan prije od ugovorenog datuma. Kada je došao na aerodrum, već se
bila iskupila veća grupa mladića. Među tom grupom prepoznao je mnoga lica a naročito
Šahman Mirsada, Fetahović Erdžana, Murić Rahmana, Hodžić Džipka iz Novog Pazara.
Avionom su otputovali za Tursku i to do Instambula a zatim autobusom do Izmira, tačnije
do kasarne Urla. U toj kasarni sačekali su ih Kolašinac i turski oficiri. Odmah su zadužili
uniforme i automatske puške. Komandir mu je bio Kolašinac Džemail. Kasnije su im se
priključila još neka lica iz Sandžaka i to iz svih gradova Sandžaka. Najviše ih je bilo iz No-
vog Pazara, Sjenice, Tutina, Bijelog Polja i Rožaja. Podijeljeni su bili u vodove. Obavljali su
vojnu obuku, političku i vjersku nastavu. Na početku obuke upoznali su se sa pješadiskim
naoružanjem sa postavljanjem eksploziva i sl. Na početku obuke najviše vremena se pro-
vodilo na izučavanju Kurana i vjerskih obreda. Oficiri su im govorili da treba da budu do-
bri muslimani i da je cilj obuke stvaranje države Sandžak uz pomoć turske vojske. Pred
292 Ibrahim Čikić
kraj obuke iz svakog voda izdvojeno je po jedno odjeljenje i samostalno su vršili obuku.
Tako tu obuku su samostalno vršili Redžović Hajrudin, Skenderović Isat, Murić Rahman,
Nurković Nazif, Muković Enes, Zejnilagić Mirsad. Obuka je trajala mjesec i 25 dana. Njih
je zamijenila nova grupa iz Jugoslavije koja je bila znatno viša i brojila je oko 100 ljudi. U
njegovoj grupi je bilo dosta lica koja su došla iz Jugoslavije zbog rada i školovanja ali su ipak
obavljali vojnu obuku.
Po završetku vojne obuke rečeno im je da će po povratku u Jugoslaviju dobiti oružje
ukoliko dođe do pobune, da iskopaju zemunice i pripreme hranu. Redžović Hajrudin mu
je obećao da će mu dati pušku kada se vrati u zemlju, da će uzeti od Haruna Hadžića jer on
ima oružje. Kasnije je čuo da su organizovane straže i da su se organizovali i držali Murić
Rahman, Redžović Hajrudin i dr.
Na glavnom pretresu Omerović Esad je kazao:

Da nikada nije išao na vojnu obuku u Tursku niti je poznavao Redžović Hajrudina.
U Tursku je išao u jesen sa bratom od strica gdje je radio u Instambulu na građevini. Ra-
dio je dva mjeseca. Nije čuo za Murić Rahmana, Rasima Šahmana, Fetahović Erdžana i
Skenderović Isata. Na kraju je kazao da je izjavu dao kod Istražnog sudije pod prisilom
zbog straha da ne bude vraćen ponovo u policiju i tučen.
Optuženi Smakić Husein, u svojoj odbrani u toku istarge je kazao:

Da je od osnivanja stranke SDA bio član stranke. Izabran je iste te godine za predsjed-
nika mjesnog odbora u Sušici. Mjesni odbor je imao 10-esetak članova. Prilikom izbora
mesnog odbora za Sušicu iz Bijelog Polja ispred stranke SDA bio je prisutan Refik Šahman.
Kazao je da je kod njega dolazio kurir koga je poslao Refik Šahman i da mu je prenio da
mu je Refik kazao da organizuje straže i odbranu sela jer im prijeti napad od četnika. Or-
ganizovao je dvadeset ljudi za straže koji su imali oružje. Sjeća se da je na jednom sastanku
bilo riječi oko organizacije u slučaju rata i da je tada rečeno da u slučaju rata predsjednik
skupštine je komandant opštine i pošto je on predsjednik mesnog odbora, trebao je da
bude komandir odjeljenja za područje Sušice. Na tom sastanku, Refik Šahman je kazao
da u slučaju sukoba treba da postave barikade po putevima. Pored toga, od njega je Refik
Šahman tražio da mu obezbijedi 15 ljudi za obezbeđenje, a za oružje mu je kazao da se sami
snalaze dok se stranka ne snađe. Šahman Refik mu je govorio da će mu po kuriru poručiti
kada treba da se aktivira straža, radi odbrane od četnika. Jednom prilikom Refik mu je
kazao da nađe 15 ljudi sa njegovog terena koje treba poslati za Tursku, da bi završili vojnu
obuku. Kazao mu je i pokazao mu jedan papir govoreći mu da je došlo naređenje koje je
potpisao Sulejman Ugljanin. Kasnije je sa nekim ljudima razgovarao oko slanja lica na
vojnu obuku u Tursku, a pošto oni to nijesu ozbiljno svatili od toga je odustao. Čuo je od
Smakić Faika, zv. Gaga da je razgovarao sa Refikom Šahmanom i da mu je Refik kazao da
lica koja se šalju na vojnu obuku u Tursku po povratku treba da formiraju krizne štabove i
vojne jedinice. Prije 4 do 5 godina kupio je pištolj “Parabelu” - Mauzer, i dva šanžera od po
5 metaka a prije godinu dana jednu bombu za 10 DM od N.N. lica. Kazao je da nikada nije
posjedovao automatsku pušku a metke od automatske puške je slučajno našao na put. Nije
čuo za stvaranje države “Sandžak”. Ni na jednom sastanku gdje je bio prisutan. Sa televizije
je čuo da je tu ideju zagovarao Sulejman Ugljanin.
Na glavnom pretresu Smakić Husein je kazao:

Da ništa nije tačno iz optužnice, što se odnosi na njega izuzev da je član SDA i odbornik
SO-e Bijelo Polje. Nikada nije čuo za vojne formacije niti je takva jedinica postojala za Sušicu.
Sa Refikom Šahmanom ne govori više od 10 godina niti zna da je on šef resora sigurnosti za
opštinu Bijelo Polje. Nije sačinjavao nikakve planove niti odredio putne pravce za izvođenje
diverzantskih akcija, pravce evakuacije niti je organizovao mobilizaciju. Nikad nije organi-
zovao noćne straže niti je odabirao lica za slanje na vojnu obuku za Tursku. Na kraju je kazao
da je izjavu kod Istražnog sudije dao pod pritiskom, jer je maltretiran u policiji.
Optuženi Begović Dževad u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da je u prvoj polovini 1991. godine, razgovarao sa njegovim drugom Imamović
Dževadom i da mu je tom prilikom on predložio da sa svojim vozilom vrši usluge prevoza
ljudi iz SDA za novac. Imamović ga je uputio da se radi dogovora oko toga obrati Šahman
Refiku, Dizdarević Avdulahu, Čikić Ibrahimu i Hadžibulić Saku. Predložio mu je da se
sastanu u kafani pod Boriće. Sastao se sa njima i dogovorio oko prevoza. Nakon nekoliko
dana pozvao ga je Refik Šahman da ga preveze do Sjenice. Povezao je i Čikić Ibrahima i
Refika Šahmana. Nije mogao da prisustvuje sastanku u Sjenici, međutim, nakon završenog
sastanka Čikić i Refik Šahman su ga pozvali da pođu u džamiju sa njima i položi zakletvu.
Pošao je u džamiju gdje su položili zakletvu držeći desnu ruku na Kuran. Zakletva je glasila:
“U ime Alaha”, ponavaljajući to četiri puta, “Zaklinjem se, da ću braniti muslimanski narod,
da ću raditi na jedinstvu muslimanskog naroda, da u toj borbi neću žaliti da dam svoj život,
stigla me kazna Alaha, ako ovo izdam”.
Drugi put je vozio Čikića i Refika Šahmana za Tutin na sastanak. Na tom sastanku
je prisustvovao ali nije diskutovao. Sastanku je prisustvovao i Rasim Šahman iz Rožaja. Na
sastanku su dominirale dvije teme i to: stvaranje radio veza na čitavom području Sandžaka
između gradova i stvaranje organizacije za zaštitu stranačkih skupova i lidera SDA. Na tom
sastanku odlučeno je da Čikić Ibrahim se zaduži oko organizacije posla u vezi sa postavl-
janjem i povezivanjem radio stanice. Pri povratku iz Tutina Čikić mu je kazao da u zgradi
solidarnosti u Bijelom Polju postoji jedna radio stanica i da je treba ukrasti, a Refik Šahman
je govorio da u Beranama postoji jedna radio stanica kod jednog lica. Na sastanku u Tu-
tinu bilo je riječi o organizovanju grupa ljudi od 10 ljudi. Poslije sastanka u Tutinu Refik
Šahman mu je kazao da odabere 10 ljudi i Rasova za vojnu jedinicu. Odabrao je Begović
Nedžada, Bibuljica Seada, Hukić Šemsudina, Kasumović Bilala, Pućurica Seada, Pućurica
Doda i Sutović Mersida. O tome je obavijestio Refika Šahmana. Nakon toga došli su
Čikić i Refik pred kima su pomenuta lica položila zakletvu. Zaklinjao ih je Čikić Ibra-
him koji je kod sebe imao Kuran. Na toj zakletvi odlučeno je da Dizdarević Avdulah
da takvu grupu od 10 ljudi formira na području Bistrice, Hadžibulić Sako na području
Zminca, Šahman Refik, na području Lozne, Čikić Ibrahim na području Bijelog Polja.
U Bistrici je formirana jedna takva grupa ljudi, a zakletva je položena u džamiji u Bistrici u
prisustvu Čikića, Šahman Refika i Dizdarević Avdulaha.
Da bi nabavio oružje i da bi ga legalno nosio on Dizdarević Avdulah, Refik Šahman,
Čikić Ibrahim, Hadžibulić Sako, su se dogovorili da odjave prebivališta iz Bijelog Polja i da
se prijave na području Sarajeva. To su uradili i sve aktivnosti je preduzimao Refik Šahman.
Međutim, zbog rata u Bosni ta njihova akcija nije sprovedena do kraja. Na sastanku u Sjen-
ici je rečeno da će svi prisutni dobiti posebne legitimacije, te je poslije izvesnog vremena
Refiku Šahmanu dao fotografije a on mu je potom donio legitimacije sa pečatom stranke
294 Ibrahim Čikić
SDA iz Novog Pazara. Na legitimaciji je pisalo obezbeđenje. Legitimaciju je pored njega

dobili Dizdarević Avdulah, Čikić Ibrahim.
Na početku formiranja grupa ljudi po mjesnim zajednicama nije im rečeno šta je nji-
hov cilj. Tek kasnije Refik Šahman mu je kazao da je cilj takvih grupa stavaranje povjerljivih
ljudi kojima bi se podijelilo oružje u slučaju izbijanja rata. Čuo je iz razgovora Dizdarević
Avdulaha, Čikić Ibrahima i Šahman Refika da će se do oružja doći preko Prijepolja, No-
vog Pazara i Sarajeva.
Nakon izbijanja rata na području Bosne sa nekoliko momaka iz Rasova, organizovao
je straže i kontrole punktova u mjestu Rasovu. Straže su držali sa naoružanjem noću i to
više noći uzastopno. Dogovorio se sa tim ljudima da u slučaju napada ispale po jedan hi-
tac kao znak upozorenja i kao znak za evakuaciju muslimanskog življa putem Rasovo –
Zminac –Godijevo – Korita, prema Pešteri. Učestvovao je u sprovođenju referenduma za
autonomiju Sandžaka. Materijal za referendum donijeli su Harun Hadžić, Rasim Šahman,
Mehdija Husić u kafanu pod Boriće, a pošto im je prijetila opasnost od milicije sklonili su
se u kuću Šahman Ibrahima. Tada su im Harun Hadžić i Rasim Šahman govorili da se što
bolje organizuju oko referenduma jer će podaci referenduma biti dostavljeni Evropskoj za-
jednici u Hagu ili Ženevi. Rečeno im je da će referendum sprovoditi po kućama obilaskom
kuća a da se ne organizuju glasačka mjesta.
Kazao je da je prisustvovao na jednom sastanku u Gubavču u kafani “Oaza”. Na tom
sastanku bili su prisutni predstavnici svih gradova iz Sandžaka. Iz Bijelog Polja prisutni
su bili Čikić Ibrahim, Refik Šahman, Avdulah Dizdarević, Dido, Rasim Šahman i dr. Na
tom sastanku bilo je riječi oko naoružavanja stranke. Ispred kafane bilo je parkirano jedno
vozilo marke “Folcfagen” a koje je bilo puno naoružanja i bombi. Nije gledao to oružje ali
je iz priče na sastanku čuo da je cijena to oružja minimalna. Tokom sastanka momak koji je
vozio kombi je napustio sastanak i pošao negdje sa kombijem. Kada je on otišao otvorila se
rasprava oko jednog teretnog vozila – šlepera koji je bio natovaren naoružanjem a koji je
došao do Prijepolja. Oružje je trebalo da se podijeli na teritoriji Bijelog Polja. U vezi sa tim
oružjem čuo je više verzija od više ljudi.
Početkom 1993. godine Refik Šahman je tražio da se angažuju oko organizacije slanja
određenog broja mladića radi obavljanja vojne obuke u Turskoj. Prihvatio je da ide za Tur-
sku radi vojne obuke. Pošao je zajedno sa Begović Nedžadom, Čoković Muratom, Sutović
Mersudinom, Pućurica Ćenom. Autobusom su došli do Instambula. Međutim, u vrijeme
dolaska u Turskoj su bili vjerski praznici, tako da im je rečeno da se vrate u Jugoslaviju. On
i Nedžad su produžili za Izmir kod brata od strica. U Turskoj je ostao 6 mjeseci, gdje je učio
jezik a nakon toga se vratio za Jugoslaviju. Kada se vratio u Jugoslaviju saznao je da je jedna
grupa mladića odputovala za Tursku na vojnu obuku i da se vratila. Među tom grupom
bio je njegov brat Nedžad. Bibuljica Seada su vratili sa Bugarske granice i zbog neuredne
dokumentacije iako je on pošao na vojnu obuku. Od brata Nedžada čuo je da je obuka bila
teška i da se obavljala u kasarni Turske vojske. Od Kasumović Halila je saznao da je njihov
prvenstveni zadatak bio da služe kao vodiči kada dođe turska vojska na teren Jugoslavije,
da će biti naoružani. Kasumović Halil mu je govorio da uvijek ima eksploziva, da pravi
eksplozivne naprave a od Dizdarević Avdulaha i Čikić Ibrahima je čuo da su govorili da
u slučaju opasnosti iz Novog Pazara bi došlo 300 do 400 naoružanih ljudi. Od njih je čuo
da su govorili da bi trebalo blokirati most u mjestu Strojatanica, zatim most koji povezuje
Rasovo i da bi u slučaju da neko od ljudi koji su položili zakletvu odao tajnu bio likvidiran.
Čikić Ibrahim mu je nudio nekoliko puta da mu nalazi kupce za puške.
Na glavnom pretresu Begović Dževad je kazao:

Da je optužnica montirana u saradnji sa policijom, i u cjelosti je odbacio. Negirao je
sve navode optužnice. Priznao je jedino da je Refika Šahmana vozio jednom do Sjenice a
da ga je poslije toga nikada nije viđao niti se sa njim sretao i da je bio u Turskoj 6 mjeseci na
školovanje. Na kraju je kazao da je u policiji tučen, maltretiran i da je iz straha da ne bude
ponovo vraćen u policiju ponovio priču koju je ponovio u SUP-u.
Optužnica Bibuljica Sead, u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da se prije referenduma upoznao sa Šahman Refikom preko Begović Dževada a u
kući Kasumović Halila. Poslije toga, nekoliko puta se sretao sa Refikom Šahmanom u
čijem društvu je bio Čikić Ibrahim. Prilikom tih susreta Refik Šahman mu je govorio da
bude prisutan radi davanja zakletve. Govorio mu je da zakletvu treba da polože Pućurica
Sead, Kasumović Halil, Begović Dževad, Begović Nedžad, Hadžibulić Safet, Hukić Mer-
sudin i sl. Nakon toga, položili su zakletvu pred Čikić Ibrahimom i Šahman Refkom i
još jednim nepoznatim licem. Tekst zakletve je glasio: “Zaklinjem se, da ću raditi na ujedin-
jenju muslimanskog naroda, da ću biti spreman, da dam i svoj život”. Čikić Ibrahim je
držao Kuran a oni su stavljali ruke na Kuran i zaklinjali se. Na kraju zakletve Refik
Šahman im je kazao da je zakletva tajna i da sve radnje koje ubuduće budu preduzimali
treba da predstavljaju tajnu i da se o tome nikom ne smije pričati. Zakletvu su položili u
kući Kasumović Halila.
Od Kasumović Halila je čuo početkom 1993. godine da mu je Refik Šahman dao
instrukcije radi organizovanja odlaska lica za Tursku i obavljanja vojne obuke, te da mu
je obećao da će svi koji pođu za Tursku radi vojne obuke dobiti po 500 DM. Za Tursku
je pošao on, Čoković Murat, Pućurica Ćeno, Balijagić Sabahet, Kasumović Halil i dr.
Međutim, dolaskom do Bugarske granice on je vraćen jer je išao sa tuđim pasošem odnos-
no sa pasošem Nišić Nedžada. Prije tog pokušaja odlaska u Tursku još jednom ranije je od-
lazio za Tursku radi vojne obuke ali su tom prilikom bili vjerski praznici te je bio prinuđen
da se vrati. Svu vojnu obuku organizovao je Refik Šahman preko Kasumović Halila. Nakon
mjesec i po do 2 dana iz Turske su se vratili Balijagić Sabahet, Pućurica Senad, Čoković
Murat, Begović Nedžad, Batilović Enver, Pućurica Sead i dr. Pokušali su da od Refika
Šahmna uzmu novac koji je obećan. Međutim, on mu je kazao da su ga u vezi novca pre-
varili ljudi iz Novog Pazara, a njemu je rekao da nije obavio vojnu obuku i da ne zaslužuje
novac. Od ljudi koji su završili vojnu obuku saznao je da je obuka bila teška i naporna i da
im je rečeno da po povratku iz Turske se nađu sa Refikom Šahmanom i da će im on dati
dalje instrukcije. Saznao je da je za šefa grupe lica koja je završila vojnu obuku na području
Turske Refik Šahman postavio Pućurica Ćena. Poznato mu je da je bilo dosta problema
oko novca koji je obećan ljudima koji su završili vojnu obuku te da je Refik Šahman obav-
ezu oko isplate tog novca prenio na Rifata Veskovića. Sjeća se da je Rifat Vesković kazao da
u vezi sa tim novcem ne zna ništa ali da je išao sa Balijagićem i Pućuricom za Novi Pazar
u vezi toga. Kazao je da mu je osnovni cilj zbog čega je odlučio da ode za Tursku na vojnu
obuku bio novac.
Na glavnom pretresu Bibuljica Sead, je kazao:

Da se radi o politički montiranom procesu da nikada nije bio član stranke SDA niti
njen sinpatizer. Nije čuo za resore sigurnosti, za ratne i druge planove, vojne i policiske
296 Ibrahim Čikić
jedinice, niti je ikada čuo za slanje vojnika na obuku u Tursku. Nije mu poznato da je posto-
jala vojna jedinica za Rasovo, niti je bio član te vojne jedinice. Šahman Refika ne poznaje
ni Čikić Ibrahima. Na kraju je kazao da je u policiji tučen, maltretiran i da je izjavu dao
pod pritiskom plašeći se da ga ponovo ne vrate u policiju i ne tuku.
Optuženi Pućurica Sead, u svojoj odbrani u toku istarge je kazao:

Da dok je radio početkom 1991. godine, u privatnoj pekari u Rasovu, čuo je od
Kasumović Halila, zv. Lilka, da se poznaje dobro sa Refikom Šahmanom i da je Refik
Šahman zahtijevao da se na području Rasova formira jedna grupa za bezbednost. Ta grupa
bi radila ispred SDA. Zadatak te grupe bio bi da obezbijedi odstupnicu muslimanskog
naroda putem Zminac, Bistrica, Stubo – Korita, prema Pešteru. Tom prilikom Kasumović
Halil mu je kazao da će se za dva – tri dana sastati kod njega kući i da će ga o tom sastanku
obavijestiti. Poslije dva tri dana Kasumović Halil ga je obavijestio o sastanku pa je on pošao
i istom prisustvovao.
Na tom sastanku bili su prisutni Refik Šahman, Čikić Ibrahim, Kasumović Halil,
Pućurica Semir i Edin, Begović Dževad, Nedžad, Bibuljica Sead i Hadžibulić Sako. Na tom
sastanku govorio je Refik Šahman da treba da se organizuju radi obezbeđenja musliman-
skog naroda odnosno njihovog izvlačenja prema Pešteri ako budu napadnuti i da će oni
biti prva grupa koja će intervenisati. Na tom sastanku Refik Šahman je kazao da će ta grupa
oružje dobiti kasnije odnosno da će on to oružje nabaviti. Od njih je zahtijevao da sam
sastanak i formiranje grupe drže u strogoj tajnosti i da o tome ne smije niko da zna. U
tom cilju Čikić Ibrahim je tražio od njih da polože zakletvu. Položili su zakletvu na
način što su stavljali desnu ruku na Kuran i ponavljali tekst zakletve koji je govorio
Čikić. Na kraju sastanka Refik Šahman je kazao da će vezu između njega i njih kao grupe
održavati Dževad Begović. Od Begović Dževada je saznao da je sa Refikom Šahmanom i
još nekim licima bio na sastanku koji je održan u Bistrici i da se tamo polagala zakletva.
Početkom 1993. godine, pošao je sa Pućurica Senadom u Loznu na pijac. Tamo se
sreo sa Refikom Šahmanom i sa njim je razgovarao. Tada mu je Refik Šahman kazao da je
on glavni za resor sigurnosti u Bijelom Polju i da treba da organizuje odlazak najsposob-
nijih momaka za Tursku radi vojne obuke. Njemu i Senadu je Refik tada dao u zadatak da
mu pomognu oko izbora lica za odlazak u Tursku, radi vojne obuke. Obećao im je da će svi
dobiti po 500 DM. Rekao im je još da se sva ta akcija drži u strogoj tajnosti da ide preko
njega a da je on povezan sa nekim licem po nadimku Soko iz Novog Pazara i da se ta lica
šalju ispred stranke SDA Sandžaka. Kazao im je da će im o odlasku za Tursku javiti. Pri
povratku iz Lozne od Pućurica Senada je saznao da je on jednom išao za Tursku radi vojne
obuke ali da se vratio zajedno sa još nekim licima zbog vjerskih praznika.
Nakon tog susreta u Loznoj Pućurica Senad ga je obavijestio da je prisustvovao
sastanku u kući Kasumović Halila i da su na tom sastanku prisustvovali Refik Šahman,
Kasumović Halil, Begović Nedžad i Medžad, Bibuljica Sead, Balijagić Sabahet i dr. te da su
se tom prilikom dogovorili oko odlaska na obuku u Tursku. Toga dana Senad mu je kazao
da treba da odmah idu za Tursku, pa su istog dana on, Kasumović Halil, Balijagić Saba-
het, Bibuljica Sead i Sutović Mersudin su pošli za Novi Pazar. Svratili su u centralu SDA i
upoznali se sa jednim momkom po nadimku Soko. Od njega su dobili po 100 DM i legiti-
macije. Iz Pazara su pošli za Prištinu gdje su prenoćili u hotelu Božur, a sjutradan su pošli
za Skoplje. U Skoplju su se našli sa Pućurica Senadom, Begović Nedžadom i Medžadom
i Čoković Muratom i sa još nekim licima iz Novog Pazara. Na granici između Bugarske i
Turske bilo je problema oko ulaska u Tursku. Bugarske vlasti su vratile Bibuljica Seada sa
granice jer je on pokušao da pređe sa falsifikovanim pasošem. Probleme oko prelaska gran-
ice između Bugarske i Turske riješili su Sijarić Refik – Akova, Faruk Ugela i neki Daut. Kada
su došli i Istambul, smjestili su se u Hotel, gdje su ostali 4 do 5 dana da bi sačekali ostale
ljude koji su trebali da stignu na vojnu obuku. Za to vrijeme okupilo ih se oko 55 – 57 lica.
Iz Bijelog Polja ih je bilo 14 i to: Pućurica Senad, Begović Nedžad, Medžad, Kasumović
Halil, Sutović Mersudin, Čoković Murat, Hot Ismet, Sijarić Sead, Batilović Enver, Bošnjak
Šefćet, Balijagić Sabahet, on, Kajević Sabhudin i Kovačević Rajo.
Iz Istambula su autobusom prevezeni do Izmira a potom na jedno poluostrvo koje se
zove Čehmalta, gdje su smješteni u jednu vojnu kasarnu. Jedan major turske vojske im je
održao govor i kazao im da oni prestavljaju prve početke u formiranju vojske buduće države
Sandžak. Nakon toga zadužili su uniforme i podijeljeni su u tri voda. Za vrijeme obuke
učeni su da rukuju svim vrstama pješadiskih naoružanja, da rukuju bacačima eksplozivom
da postavljaju minska polja da gađaju u akciji, da se kreću kroz šumu, noću po azimutu i sl.
Prije nego što su završili vojnu obuku obišao ih je Sulejman Ugljanin i tom prilikom
im održao govor. U govoru je istakao da su oni odabrani muslimani Sandžaka da treba da sa
uspjehom završe obuku i da je cilj te obuke stvaranje nezavisne i samostalne države Sandžak.
Govorio im je da po povratku u Jugoslaviju moraju da privuku što više lica za borbu protiv
Srba i Crnogoraca. Zakletvu su polagali u učionici gdje su na stolovima bili postavljene puške
i turske i sandžačke zastave. Tekst zakletve je glasio: “Zaklinjem se, da ću braniti Sandžak i
muslimane, da ću se boriti za nezavisnu i samostalnu državu Sandžak, za jedinstvo musliman-
skog naroda i da neću žaliti da u tom cilju da dam svoj život. Nakon zakletve bili su počašćeni i
preko radio kasetofona puštena je kaseta sa pjesmom ”Zemljo moja Sandžačka“.
Za vrijeme trajanja te obuke turski oficiri su im govorili da će turska vojska doći na
Peštersku visoravan da će im pomoći u naoružavanju preko Albanije. Turski oficiri su
tražili od njih podatke o miliciskim snagama, punktovima milicije, vojnim kasarnama i sl.
Nakon završene obuke u Istambulu od Dauta i Refika Sijarića dobili su po 300 DM. Oni
su im kazali da po povratku u Jugoslaviju moraju da se razdvoje u više grupa kako bi im
povratak bio bezbjedniji.
Na glavnom pretresu Pućurica Sead je kazao:

Da je optužnica lažna, neistinita i da nikada nije bio pripadnik nikakve vojne jedinice
niti je čuo da postoji vojna jedinica za Rasovo. Kazao je da ne poznaje Refika Šahmana, niti
je išao na vojnu obuku u Tursku. U Tursku je išao samo kod rodbine. Sva rodbina mu se
nalazi u Istambulu. Za Tursku je išao jedanput i to krajem aprila 1993. godine sa bratom
od strica Pućurica Senadom. Putovao je autobusom preko Skoplja, zatim preko Bugarske
do Istambula. Iz Turske se vratio sa Senadom početkom juna. Ne poznaje Sulejmana Ugl-
janina niti je bilo kada dao zakletvu u Turskoj vojsci. Na kraju je kazao da je u policiji tučen,
odnosno maltretiran, te da su u policiji izmislili neke stvari koje je on morao da podpiše, a
kasnije Istražni sudija je samo prepisao izjavu iz policije.
Optuženi Pućurica Senad, u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da je 1991. godine, držao u zakup kafanu “London” u Rasovu. Te godine, nakon
hapšenja nekih lica zbog sprovođenja referenduma kod njega je došao Spahić Sabahet is-
pred SDA i tražio novčanu pomoć za lica koja su lišena slobode da bi angažovali branioca.
Bio je član SDA. Jednom prilikom kod njega je došao Balijagić Sabahet. Tom prilikom
298 Ibrahim Čikić
kazao mu je da se upoznao preko Kasumović Halila sa Refikom Šahmanom i da je Refik

zadužen za organizovanje građana i slanje na vojnu obuku u Tursku, te da će svi članovi koji
završe vojnu obuku dobiti po 500 DM. Nakon nekoliko dana od tog razgovora sreo se sa
Refikom Šahmanom i sa istim se dogovorio da ide za Tursku. Po dogovoru prvo je svratio
u Novi Pazar gdje su mu iz Centrale SDA dali novac za troškove putovanja do Instambula.
U Instambulu su ih sačekali Ahmetović Soko i Daut i kazali da su došli u vrijeme vjerskih
praznika i da treba da se vrate za Jugoslaviju dok ne prođu praznici. Kada se vratio poslije
izvesnog vremena od Balijagić Sabaheta je saznao da je održan sastanak kod Kasumović
Halila i da je na tom sastanku podijeljeno po 100 DM i posebne legitimacije. Tom pri-
likom Balijagić mu je dao 100 DM i legitimaciju koja mu je služila za ulazak u Tursku.
Neki ljudi su morali da idu po novac i legitimacije za Novi Pazar. Za Tursku osim njega
radi vojne obuke odputovali su: Pućurica Sead, Hot Ismet, Čoković Murat, Kasumović
Halil, Begović Nedžad, Medžad, Sutović Mersudin, Batilović Enver, Bošnjak Šefćet, Sijarić
Sead, Kovačević Raif, Balijagić Sabahet, Kajević Sabahutin i Bibuljica Sead, zv. Bibe, koji je
vraćen sa Bugarske granice jer nije imao urednu putnu ispravu. Za Tursku nijesu otputovali
odjednom već u grupama. Sabirno mjesto bilo im je u Istambulu u mjestu zv. Čekmedže.
U tom mjestu sačekali su ih Daut i još jedno lice. Daut im je pomagao prilikom ulaska
u Tursku pošto nijesu imali ulazne vize. Iz mjesta zv. Čekmedže otputovali su u mjesto
Češme kod Izmira, gdje su smješteni u jednu kasarnu. U kasarni su podijeljeni u tri voda te
su zadužili uniforme. Nakon toga, obavljali su vojnu obuku, gdje su obučavani za vršenje
diverzija u rukovanju pješadiskim naoružanjem, minama, bacačima, kretanje po terenu.
Tokom obuke učili su turski jezik i vjeronauku. Oficiri su im govorili da su oni odabrani
sinovi muslimanskog naroda buduće samostalne države Sandžak, da je Turska uz njih i da
će u datom trenutku Turska vojska desantnim putem napasti Peštersku visoravan i pomoći
im u obračunu sa srpskim ili crnogorskim četnicima. Tokom obuke položili su zakletvu.
Jednom prilikom došao je Sulejman Ugljanin, a sa njim je bio i Daut i održao im govor. U
govoru je istakao da su oni okosnica buduće vojske nezavisne države Sandžaka. Zakletvu
su polagali pred Sulejmanom Ugljaninom polažući desnu ruku na sto koji je bio prekriven
Turskom zastavom i zastavom Sandžaka uz pješadiško naoružanje. Teks zakletve je čitao
Ugljanin. zakleva je glasila: “Zaklinjem se da ću braniti svoj muslimanski narod i da ću se
boriti za nezavisnu, suverenu državu Sandžak i da u toj borbi neću žaliti da dam i svoj život”.
Poslije zakletve, priređena je gozba. Na kraju zakletve dobili su nešto novca u Turskim li-
rama za trošak dok se ne završi vojna obuka. Na kraju vojne obuke podijeljene su im značke
buduće države nezavisne i samostalne države Sandžak. Na kraju im je zaprijećeno da o
vojnoj obuci ne smiju nikom pričati kao ni o ciljevima te vojne obuke i da će u protivnom
biti likvidirani. Po povratku u Jugoslaviju od Dauta i Refika Akove dobili su po 300 DM.
Po povratku u Jugoslaviju imali su problema oko novca te su u cilju rješavanja tog pitanja
angažovali Rifata Veskovića. U Turskoj za vrijeme vojne obuke bio je postavljen za zamjen-
ika komandira voda. Po odlasku za Tursku od Fadila Sadikovića negdje u oktobru mjesecu
1992. godine, kupio je automatsku pušku sa dva okvira i 60 metaka. Poslije nekoliko dana
kod njega je kupio još 115 metaka i jednu bombu kašikaru. Bilo im je obećano da će dobiti
naoružanje odnosno novac za nabavku oružja. Međutim, novac nijesu dobijali.
Na glavnom pretresu Pućurica Senad je kazao:

Da je optužnica iskonstruisana, da ne zna ni za kakvu vojnu obuku u Turskoj. U Tur-
sku je išao dva puta i to: jednom u februaru mjesecu 1993. godine, a drugi put u aprilu
iste te godine. Prvi put je išao sa Balijagić Sabahetom i Čoković Muratom, a drugi put sa
Pućurica Seadom. U Tursku su išli radi trgovine i posjete rodbini. Prvi put je bio u Turskoj
7 – 8 dana. Drugi put se zadržao u Turskoj oko mjesec i po dana. Nije bio komandir ni-
kakve jedinice niti je čuo za resor sigurnosti. Oružje koje je pronađeno i oduzeto kod njega
nabavio je iz razloga lične bezbednosti i bezbednosti njegove porodice. Na kraju je kazao
da ne priznaje izjavu koju je dao kod Istražnog sudije, da je to izjava SUP-a koju on nije dao,
a koju je morao da potpiše u SUP-u, zbog batina.
Optuženi Bošnjak Šefćet u svojoj odbrani u toku istrage je kazao:

Da je član stranke SDA, ali da nije imao nikakva zaduženja u vrijeme sprovođenja ref-
erenduma. Refika Šahmana je poznavao od ranije, ali se bliže sa njim upoznao polovinom
marta mjeseca 1993. godine. Tad ga je Refik Šahman obavijestio da ispred stranke SDA
organizuje slanje omladine sa područja Sandžaka za Tursku radi vojne obuke. Prihvatio
je njegovu ponudu da i on obavi tu obuku. Od Refika Šahmana je saznao da se odlaženje
u Tursku organizuje u manjim grupama, te da će za putne troškove dobiti po 100 DM, a
nakon završene obuke još po 500 DM. Dogovorio se da sa njim pođu još Batilović Elvir i
Kajević Sabahet. Po dogovoru našli su se 20.4.1993. godine ispred Robne kuće gdje im je
Refik Šahman dao po 100 DM za putne troškove i kartice sa njihovim fotografijama. Na
tim karticama bio je tekst na Turskom jeziku i grb sa zlatnim ljiljanom. Po dogovoru nared-
nog dana pošli su za Berane, a potom iz Berana za Skoplje. Uz put im se pridružio Sijarić
Mele. U Skoplju je Sijarić odustao od puta. Pošto su prenoćili sjutradan su pošli za Tursku
preko Bugarske. Dolaskom u Tursku granicu turske vlasti im nijesu dozvolile ulazak u Tur-
sku. Pokazali su im kartice koje su dobili, međutim, ni one nijesu važele. Prije polaska iz
Bijelog Polja Refik Šahman im je dao brojeve telefona nekih turskih gradova koje su trebali
da pozovu ukoliko budu imali problema. Kajević je obavio telefonski razgovor sa Dautom
Nurilerom i nakon toga turske vlasti su ih pustile. Dolaskom u Istambul sačekao ih je Daut
Nuriler. Poslije toga, otišli su za Čekmedže, gdje im je bio sabirni centar. Tu se okupilo oko
75 lica. Nakon okupljanja pošli su u mjesto zv. Češmealte koje je udaljeno od Izmira oko
80 km, gdje su se smjestili u vojnu kasarnu. Iz Bijelog Polja bili su prisutni Pućurica Senad,
Sead, Begović Medžad i Nedžad, Hot Ismet, Čoković Murat, Sutović Mersudin, Batilović
Elvir, Kasumović zv. Lilko, Balijagić Sabahet, Kajević Sabahudin i dr. Na vojnoj obuci bila
su i druga lica iz Rožaja, Berana, Priboja, Pljevalja i sl. Na vojnoj obuci bila su organizovana
tri voda. Prvi vod su sačinjavali lica iz Tutina i Novog Pazara, drugi vod iz Bijelog Polja i
Sjenice a treći vod lica iz Rožaja, Priboja i Pljevalja. Komandir prvog voda je bio Huso iz
Novog Pazara, drugog voda Pućurica Senad, a trećeg voda Muhamed Šarac. Pored njih za
vodove su bili zaduženi i turski oficiri. Po dolasku na vojnu obuku zadužili su uniforme i
automatsko naoružanje. Upoznali su sa naoružanjem i eksplozivima a potom su obučavani
za njihovu upotrebu. Gađali su iz trombonske puške, obučavani su za postavljanje zasjeda,
kretanje po terenu i slično. Tokom obuke imali su časove turskog jezika i vjeronauku. Slo-
bodno vrijeme su koristili gledajući filmove. Turski oficiri su ih pitali za pojedina mjesta
na karti za punktove milicije, za kasarne i slično. Oficiri Turske su im govorili da su oni
odabranici muslimanskog naroda nezavisne države Sandžak, da su došli u bratsku državu
Tursku da bi se obučavali za borce. Tokom obuke dolazio je Sulejman Ugljanin. Svečanu
zakletvu su dali 6 maja 1993. godine u jednoj sali. Sala je bila ispunjena stolovima na ko-
jima su postavljene turske zastave i zastave buduće nezavisne države Sandžak sa zlatnim
ljiljanima. Na stolovima su postavljeni puškomitraljezi, kalašnjikovi i po jedna knjiga Kura-
300 Ibrahim Čikić
na. Nakon što su položili zakletvu Sulejman Ugljanin je održao govor kojom prilikom je
kazao: da su oni provjereni sinovi muslimanskog naroda i da predstavljaju temelj buduće
vojske tzv. nezavisne države Sandžak. U povratku su se sastali sa Refikom Šahmanom i
od njega su tražili da im isplati po 500 DM i da im da po automatsku pušku, kako je bilo
dogovoreno, prije odlaska za Tursku. Pošto nije Refik Šahman ispunio te uslove došlo je do
svađe između njega i Pućurica Senada zv. Cana. Poznato mu je da su tokom 1991. godine
na području Goduše organizovane straže. Iako je član SDA nije mu poznato da su postojali
resori sigurnosti. Prije odlaska za Tursku Refik Šahman im je kazao da sve troškove oko
vojne obuke snosi SDA. Stvaranje države Sandžak je svatio kao državu muslimana gdje bi
se muslimani osjećali ravnopravni sa srbima i gdje bi imali sva prava kao srbi. Smatrao je da
će u državi Sandžak bolje živjeti, da će u njoj život biti kao u Turskoj, te je zbog toga i pošao
u Tursku na vojnu obuku.
Na glavnom pretresu Bošnjak Šefćet je kazao:

Da je optužnica neosnovana i da je montirana u saradnji sa policijom. Nije mu pozna-
to da je postojala vojna jedinica za Rasovo, niti se ikada sretao sa Šahman Refikom. Takođe,
nije dao nikakvu zakletvu radi neke tajne o obuci lica u Turskoj. O toj obuci ništa ne zna.
Za Tursku je išao samo jednom i to legalno sa putnom ispravom. Išao je za Tursku krajem
aprila 1993. godine a vratio se 1. juna 1993. godine. Otišao je autobusom iz Berana za
Skoplje a potom preko Bugarske do Istambula. U Turskoj nikoga nije viđao iz Jugoslavije
osim rodbine. Na kraju je kazao da je izjavu o vojnoj obuci kod Istražnog sudije izmislio jer
se plašio da ga ponovo ne povedu u SUP i ne tuku.
U završnoj riječi svi optuženi su istakli da se ne osjećaju krivim za učinjena djela i
svi su izuzev optuženog Omerović Omera i djelimično optuženog Čikić Ibrahima pri-
hvatili završne riječi svojih branilaca, koji su tvrdili da se radi o montiranom političkom
procesu, da su izjave optuženih u toku istrage i u policiji iznuđene silom, prijetnjom, ucjen-
ama ili su date iz straha, te da se na njima ne može zasnivati presuda. Tražili su da svi budu
oslobođeni od optužbe za krivično djelo ugrožavanje teritorijalne cjeline a da se pojedini
optuženi oglase samo za krivično djelo nedovoljno držanje oružja ili eksplozivnih materija.
Sud je u dokaznom postupku u cilju utvrđivanja pravnorelevantnih – odlučnih
činjenica izveo sledeće dokaze: saslušao u svojstvu svedoka: Šahman Ibrahima, Omerović
Ćamila, Ljuca Fatimu, Skenderović Hasana, Bahović Ruždiju, Cikotić Mithata, Muković
Selma, pročitao iz istrage iskaze svedoka Etemović Džemaila, Hodžić Jakupa, Aljković
Hajra, Hodžić Nedžiba, Kolašinac Hajriza, Taraba Ibrahima, Ajanović Smaila, Pelidija Hu-
seina, Latić Ramzije, Šabotić Huseina, Škrijelj Izeta, Bošnjak Hasana, Šabotić Reha, Bugur
Šefka, Bošnjak Haruna, Gorčević Rasima, Hasanagić Iljaza, Spahić Džimsa, Hodžić Izeta,
Sijarić Senada, Sejfić Nasufa, Pepeljak Ahmeta i Hadžibetović Envera, pročitao Ustav Re-
publike Sandžak, pročitao dopis Centra bezbednosti Berane br. 286 od 5.7.1994. godine,
dopis Centra bezbednosti Bijelo Polje br. 3320 od 6.7.1994. godine, izvršio uvid u istorisku
kartu Sandžaka 1978. godine, izvršio uvid u foto-kopiju mape i karte Islamskog svijeta,
izvršio uvid u šafriranu kartu Sandžaka sa nacionalnim sastavom stanovništva u dva prim-
jerka, izvršio uvid u pismeni akt obaveze komadanata u 8 tačaka, obaveze komadanata je-
dinica i njegove dužnosti u 8 tačaka, uvid u pismeni akt, uloga štaba u tri tačke, i posebne
obaveze i družnosti starješina resora sigurnosti, na poleđini akta naznaka 27.3.1993. go-
dine Novi Pazar – Sandžak, MNVS urađeno u rukopisu, izvršio uvid u orginalnu kartu
Sandžaka koju je izdao Grafički zavod Hrvatske u saradnji Prosvetnog savjeta Sandžaka,
izvršio uvid u spisak lica resora sigurnosti SDA u pojedinim gradovima Sandžaka sa imen-
ima lica i telefonskim brojevima, pročitao izvještaj MNVS-a od 31. oktobra 1991. godine
koji je izdat u Novom Pazaru, pročitao dopis MNVS-a predsjedniku SDA za Bijelo Polje
od 22.10.1993. godine, pročitao izvještaj Centralne komisije za sprovođenje referenduma
za potpunu i teritorijalnu autonomiju Sandžaka iz Novog Pazara od 4.11.1991. godine,
izvještaj Centralne komisije br. 19/91 od 4.11.1991. godine kao i rezultate referenduma iz
jedanaest sandžačkih opština izdate od centralne komisije iz Novog Pazara od 30.10.1991.
godine, pročitao brošuru Sandžak – politika, ljudska prava” koju je izdalo MNVS-a u apri-
lu mjesecu 1993. godine, pročitao zapažanja prema Sandžaku od predsjednika MNVS-a
Sulejmana Ugljanina od 24.1.1994. godine, pročitao zapisnike sa izvršnog odbora
Sandžaka (2 primjerka), pročitao brošuru MNVS-a izdatu u Novom Pazaru juna mjeseca
1993. godine odnosno pročitao Memorandum o specijalnom statusu za Sandžak sa nazna-
kom Novi Pazar 1993. godine, izvršio uvid u glasački listić br. 01/09 sa naznakom Novi
Pazar oktobar mjesec 1991. godine (2 primjerka), izvršio uvid u dvije vizit karte na ime
optuženog Hadžić Haruna podpredsjednika MNVS-a, izvršiti uvid u brošuru na arapskom
jeziku sa kartom Irana, izvršio uvid u člansku kartu na ime optuženog Bošnjak Šefćeta koju
je izdalo SDA Bijelo Polje, izvršio uvid u list sa naznakom zašto bosanski jezik” u vidu
plakata, pročitao brošuru Sandžaka koja sadrži 13 listova i kartu Sandžaka, izvršio uvid u
Memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak, izdat u Novom Pazaru juna
mjeseca 1993. godine, pročitao Statutu Autonomne Pokrajine Sandžak, izvršio uvid u
Memorandum o specijalnom statusu za Sandžak čiji je izdavač MNVS-a Novi Pazar 1993.
godine, a koji je štampan u Amerikan Senjak Kongresu, Klifton Njudžersi USA, izvršio
uvid u brošuru Sandžaka izdat u Novom Pazaru na engleskom jeziku sa kartom i 8 listova,
pročitao Dekleraciju MNVS-a sa opštim odredbama koju je izdao glavni odbor SDA-a
Sandžaka u Novom Pazaru 11.5.1991. godine, pročitao dopis predsjednika predsjedništva
BiH Aliji Izedbegoviću od strane SDA u Bijelom Polju, pročitao Odluku SDA ogranak
Ivangrad br. 25 od 28.8.1992. godine, pročitao dopis predsjednika MNVS-a Sulejmana
Ugljanina od 1.7.1993. godine predsjedavajućem KEPS-a, pročitao pismeni stav MNVS-a
o prisilnom odvođenju muslimana u vojsku od 16. aprila 1993. godine, pročitan je statut
Sandžaka u Foto – kopiji, pročitani su planovi komande štaba sa naznakom Formacija
odreda samozaštite, šema odreda samozaštite, formacija u gradskim mjesnim zajednicama,
formacija na seoskom području, izvidžački vod, sanitetsko odjeljenje, pozadinsko odjeljen-
je, tehničko odjeljenje, mjesne zajednice, gradskog područja, seoskog područja, predsjed-
nik ogranka, podpredsjednik ogranka, zadaci sekretara ogranka (opšta načela za izradu
konkretnih vojnih planova), izvršio uvid u foto-kopiju mape Sandžaka, pročitao saopštenje
za javnost SDA Crne Gore i stranke nacionalne ravnopravnosti, izvršio uvid u foto-kopiju
deklaracije MNVS-a od 11.5.1991. godine, pročitan je izvod iz Osnivačke skupštine SDA
ogranak Bijelo Polje od 30.10.1990. godine sa članovima radnog predsjedništva i Izvršnog
odbora SDA, izvršio uvid u letak “Popis stanovništva” 1991. godine – dokaz naše zrelosti,
pročitao jedinstvenu organizaciono konstitucionu šemu br. 108/92 izdata u Novom Paza-
ru od 9.11.1992. godine sa upustvom za primjenu šeme izdate od Centralnog izvršnog
odbora Novog Pazara br. 102/92 od 10.11.1990. godine sa dvije šeme stranke SDA,
pročitao izvod iz zapisnika sa sastanka sjednice SDA u Bijelom Polju pisanih u rukopisu,
izvršio uvid u potvrdu CB Bijelo Polje od 21.2.1994. godine na ime optuženog Spahić Sa-
baheta, izvršio uvid u potvrdu CB Bijelo Polje od 17.5.1994. godine na ime okrivljenog
Pućurica Senada, izvršio uvid u potvrdu Centra bezbednosti o privremenom oduzimanju
302 Ibrahim Čikić
predmeta Smakić Huseina od 26.2.1994. godine, izvršio uvid u potvrdu o oduzimanju

predmeta od optuženog Čikić Ibrahima od 26.2.1994. godine, izvršio uvid u potvr-
du o ulaženju u stan i druge prostorije kod optuženog Čikić Ibrahima od 26.2.1994.
godine, izvršio uvid u potvrdu o ulaženju u stan supruge optuženog Vesković Rifata
Vesković Satke, izvršio uvid u potvrdu na ime Šabotić Saliha od 29.1.1994. godine, izvršio
uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od optuženog Omerović Omera od
27.1.1994. godine u tri primjerka, izvršio uvid u potvrdu na ime optuženog Fetahović
Erdžana od 29.1.1994. godine u 4 primjerka, izvršio uvid u potvrdu na ime optuženog
Hadžić Haruna od 30.1.1994. godine u 3 primjerka, uvid u potvrdu na ime optuženog
Šahman Rasima izdata od SUP-a RCG u 6 primjeraka, uvid u potvrdu na ime Bošnjak
Šefćeta od 8.4.1994. godine u 3 primjerka, uvid u potvrdu na ime optuženog Ciguljin Avda
od 3.2.1994. godine u 2 primjerka, uvid u potvrdu na ime supruge optuženog Hadžić
Umera Hadžić Rukije od 2.2.1994. godine, uvid u potvrdu na ime optuženog Skenderović
Isata od 1.2.1994. godine u 3 primjerka, izvršio uvid u potvrdu na ime optuženog Muratović
Hakije u 2 primjerka, izvršio uvid u izvještaj ljekara bez broja i datuma i izvještaj ljek-
ara specijaliste od 8.3.1994. godine na ime optuženog Čikić Ibrahima, uvid u
izvještaj ljekara bez broja i datuma i izvještaj od 16.5.1994. godine, na ime optuženog
Čikić Ibrahima, pročitao zaključak komisije ljekara na ime optuženog Čikić Ibrahi-
ma od 1.7.1994. godine, pročitao nalaz i mišljenje ljekara na ime optuženog Čikić
Ibrahima od 5.4.1994. godine, pročitao izvještaj očne klinike od 13.1.1976. godine
na ime optuženog Čikić Ibrahima, pročitao uvjerenje na ime Čikić Ibrahima od 19.
juna 1991. godine na ime optuženog Čikić Ibrahima, pročitao dopis Kliničke bol-
nice Beograd od 22.12.1985. godine i otpusnu listu od 17.12.1985. godine na ime
optuženog Čikić Ibrahima, izvršio uvid u 2 primjerka izvještaja u rukopisu od 15.12.1992.
godine na ime Hadžić Umera, izvršio uvid u izvještaju ljekara od 17.11.1992. godine,
28.5.1993. godine i 29.5.1994. godine na ime optuženog Hadžić Umera, pročitao izvod iz
kaznene evidencije na ime optuženih, izvršio uvid u spise (dio spisa) Okružnog suda u
Novom Pazaru K. br. 95/93 i to: uvid u optužnicu Javnog tužioca u Novom Pazaru Kt. br.
69/93 od 11.10.1993. godine, uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od
optuženog Faković Ibrahima od 22.3.1993. godine, uvid u zapisnik o pretresanju stana i
drugih prostorija kod optuženog Faković Ibrahima od 22.3.1993. godine, izvršio uvid u
zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija za optuženog Rašanin Šefkije i uvid o pot-
vrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 22.5.1993. godine, izvršio uvid u zapisnik o
pretresanju stana i drugih prostorija kod optuženog Zilkić Safeta i Zilkić Muzafera od
22.5.1993. godine i potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od njih od 22.5.1993.
godine, izvršio uvid u zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija kod optuženog
Jakupović Hoda, od 22.5.1993. godine, i potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od
njega od 22.5.1993. godine, izvršio uvid u potvrdu o privremenom oduzimanja predmeta
od optuženog Šaćirović Asima od 22.5.1994. godine, izvršio uvid u zapisnik o pretresanju
stana od optuženog Fejzović Hajriza od 22.5.1993. godine i uvid u potvrdu o privremenom
oduzimanju predmeta od 22.5.1993. godine, izvršio uvid u zapisnik o pretresanju stana i
drugih prostorija kod optuženog Ugljanin Fadila od 22.5.1993. godine i uvid u potvrdu o
oduzimanju predmeta od njega od 22.5.1993. godine, izvršio uvid u zapisnik o pretresanju
stana i drugih prostorija od optuženog Škrijelj Jonuza i potvrdu o privremenom oduzi-
manju predmeta od 22.5.1993. godine, izvršio uvid u zapisnik o pretresanju stana i drugih
prostorija kod optuženog Hasić Adema od 22.5.1993. godine i uvid u potvrdu o privre-
meno oduzetim predmetima od njega od 22.5.1993. godine, izvršio uvid u potvrdu o

privremenom oduzimanju predmeta od optuženog Halilović Alije od 1.6.1993. godine,
izvršio uvid u potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od optuženog Aljković Alja od
1.6.1993. godine, uvid u zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija kod optuženog
Alić Mustafe od 9.6.1993. godine, izvršio uvid u zapisnik o pretresanju stana i drugih pro-
storija kod optuženog Hodžić Nedžiba, zv. Džipka od 9.6.1993. godine i potvrdu o privre-
meno oduzetim predmetima od njega od 9.6.1993. godine, izvršio uvid u zapisnik o pre-
tresanju stana i drugih prostorija od optuženog Hodžić Zuhdije od 9.6.1993. godine, i
potvrdu o oduzimanju predmeta od njega od 9.6.1993. godine, izvršio uvid u zapisnik o
pretresanju stana i drugih prostorija kod optuženog Hodžić Mirsada od 29.6.1993. godine
i potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od njega od 29.6.1993. godine, uvid u za-
pisnik o pretresanju stana i drugih prostorija kod optuženog Hodžić Jakuba od 29.6.1993.
godine, i potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od njega od 29.6.1993. godine,
izvršio uvid u zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija kod Doma izvidžača u No-
vom Pazaru, uvid u potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od optuženog Etemović
Džemaila od 20.5.1993. godine, uvid u zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija kod
Plojović Mersada i potvrdu o privremeno oduzetim stvarima od njega od 23.5.1993. go-
dine, uvid u potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od Halilović Nasufa od
25.5.1993. godine, uvid u potvrdu o privremeno oduzetim stvarima od Murata Mušića
njega od 25.5.1993. godine, na saglasan zahtjev pojedinih optuženih i njihovih branilaca
izvršeno je video-tehničko prikazivanje snimka o pronalasku oružja kod pojedinih
optuženih, na pretresu saslušao vještaka medicinske struke Dr Popović Blagomira,
pročitao na zahtjev optuženog Čikić Ibrahima izjavu koju je dao kao svjedok pred
Istražnim sudijom Višeg suda u Bijelom Polju dana 21.2.1994. godine, izvršio uvid u spise
istrage Okružnog suda u Bijelom Polju a povodom referenduma i hapšenja pojedinih lica,
uvid u Službeni list SFRJ br. 75 od 18.9.1991. godine o utvrđivanju postojanja ratne opas-
nosti, uvid u potvrdu CB Rožaje od 21.1.1994. godine izdatu na ime oca optuženog Hadžić
Haruna, Hadžić Huseina o privremenom oduzimanju jedne radio stanice marke “Prezi-
dent” sa ispravljačem za radio stanicu marke “Pan”, izvršio uvid u svesku ogranka SDA
Ivangrad gdje su vođeni zapisnici sa sjednica IO SDA Ivangrad, izvršio uvid u izvještaj
ljekara specijaliste na ime optuženog Čikić Ibrahima od 15.11.1994. godine, pročitao
Statut MNVS-a od 11. 1.1992. godine, uvid u revers br. 25/87 o zaduženju vojničke puške
br. M 48 na ime Hadžić Umera, izvršio uvid u izvještaj ljekara Dr Suljevića i uvid u izvještaj
ljekara specijaliste od 18.11.1994. godine na ime optuženog Hadžić Umera, izvršio uvid u
rješenje br. 01/478 od 11.3.1992. godine na ime oca optuženog Pužurica Senada, Pućurica
Ćamila, uvid u izvještaj ljekara specijaliste za njegovu majku Pućurica Vahidu od 28.6.1994.
godine, 7. 6. i 7. 7. 1994. godine, uvid u spisak redara koga je izvršni odbor SDA Pljevlja
dostavio Centru bezbednosti Pljevlja, uvid u potvrdu CB Pljevlja od 6.5. 1992. godine, na
ime optuženog Ciguljin Avda, uvid u Presudu Opštinskog suda u Prijepolju br. 272/86 od
15.10.1976. godine, na ime optuženog Sadiković Šefka, izvršio uvid u komplet norma-
tivnih akata stranke SDA sa konstitucionom šemom od marta 1992. godine, izvršio uvid u
akt Savezne Republike Jugoslavije – Savezne Vlade od 23. novembra 1994, godine i pro-
tesnu notu br. 7889 na srpskom i turskom jeziku bez datuma koju je Savezna Vlada uputila
Ambasadi Turske u Beogradu i saopštenje za štampu koje je tom prilikom dalo Savezno
ministarstvo za inostrane poslove, izvršio uvid u korektivnu verziju Haškog dokumenta –
ugovorne odredbe za konvenciju od 3. novembra 1991. godine, izvršio uvid u vojnu
304 Ibrahim Čikić
knjižicu na ime optuženog Omerović Esada br. 1844/33, uvid u knjigu protokola bolesni-
ka – zatvorenika Zatvora u Bijelom Polju sa pismenim izvještajima ljekara Dr Budimira
Rakonjca i Dr Rasima Agića, izvršio uvid u presudu Vojnog suda u Beogradu Ik. br. 97/94
od 18.11.1994. godine, izvršio uvid u akt Vojnog odsjeka br. 05/840/2 od 18.11.1994.
godine, izvršio uvid u članak koji je izašao u Turskom listu Aildinlik od 21.5.1994. godine
i prevod tog članka na srpskom jeziku o vojnoj obucu sandžačkih muslimana u Turskoj.
Cijeneći izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, pa ih dovodeći u vezu sa
odbranama optuženih, sud je utvrdio činjenično stanje kao u izreci presude a na osnovu
sledećih dokaza:
Notorna je činjenica koju ne treba dokazivati da je polovinom 1990. godine formi-
rana stranka SDA za bivšu SFRJ, a po svim republikama. Stranka je uredno registrovana
posebno za Srbiju a posebno za Crnu Goru.
Stranka je ustrojena prema jedinstvenoj organizaciono-konstitucionoj šemi stranke
SDA, koja se primjenjuje za sve nivoe, a što se utvrđuje iz te šeme br. 108/92 od 9. 11.1992.
godine i upustva opštinskim, gradskim i seoskim izvršnim odborima i izvršnih odbora mjesn-
ih zajednica stranke SDA Sandžaka, za primjenu te šeme, od 10.11.1990. godine, koju je
donio Centralni odbor SDA Sandžaka a potpisao njegov predsjednik Dr Sulejman Ugljanin.
Prema toj šemi stranka SDA ima centralnu skupštinu i predsjednika skupštine Stranke, glavni
odbor stranke, centralni izvršni odbor i predsjednika centralnog izvršnog odbora, pravnu
službu i nadzorni odbor, sud časti, agit propagandni biro i resore za kulturu, nauku, politiku,
privredu, sigurnost i koordinatore resora. Organizaciono konstituciona šema stranke je tako
urađena da se može primijeniti na sve nivoe počev od bivše SFRJ preko republika, opština do
mjesnih zajednica. Ta šema je materijalni dokaz koju niko ne spori.
Takođe, opšte poznata činjenica je, a koju ne treba dokazivati, da je u aprilu mjesecu
1991. godine došlo do rata u bivšoj Jugoslovenskoj republici Sloveniji i da je tada počela
faktički da se raspada Jugoslavija, jer su ubrzo raspadom Slovenije odnosno Jugoslavije sa-
mostalnost i nezavisnost proglasile i republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina.
Sa početkom rata u Sloveniji i sa raspadom bivše SFRJ, koji put je takođe bio protiv-
ustavan, stranke Demokratske akcije za Republiku Crnu Goru i Republiku Srbiju, faktički,
počinje, da djeluju kao jedna stranka na nivou Sandžaka i organizaciono konstitucione
šeme stranke SDA primjenjuje se na Sandžak. Raspadom bivše SFRJ, na taj način stran-
ka SDA je počela ponovo da se aktualizuje pitanje nekadašnjeg Sandžaka. Te činjenice
utvrđuju se takođe, materijalnim dokazima odnosno uvidom u normativna akta stranke
SDA Sandžaka u kojima se nalazi jedinstvena organizaciono konstituciona šema SDA za
Sandžak, statut stranke SDA Sandžak, poslovnik glavnog odbora SDA, poslovnik izvršnog
odbora stranke SDA, pravilnik o materijalno finansijskom poslovanju, prihodima, rashodi-
ma i raspodjeli sredstava, pravilnik o vođenju knjigovodstva, pravilnik o sistematizaciji
poslova i radnih zadataka izbornih lica i radnika stručne službe stranke SDA Sandžaka,
pravilnik o radu informativnog centra, službe sigurnosti, programska deklaracija i statut
MOSA. U svim ovim normativnim aktima provejava ideja Sandžaka, jer se pominju gener-
alna skupština SDA Sandžaka, glavni odbor SD Sandžaka, resor sigurnosti SDA Sandžaka,
skupština MOSA Sandžaka i sl.
Pored toga, što je stranka SDA aktuelizovala pitanje Sandžaka kroz jedinstvenu orga-
nizaciono konstitucionu šemu SDA i svoja normativna akta, glavni odbor SDA Sandžaka,
na sjednici u Novom Pazaru od 11.5.1991. godinr, donio je odluku o formiranju MNVS-a
Sandžaka i istog dana deklaraciju MNVS-a. U čl. 1 deklaracije stoji: da će MNVS raditi
na obezbjeđenju građanske i nacionalne ravnopravnosti i sloboda građana muslimanske

nacionalnosti i muslimanskog naroda u Sandžaku, kao i zaštiti života imovine i kulture.
U čl. 2 se kaže da MNVS uzima u svoju nadležnost sve nacionalne interese muslimana i
da odgovara samo skupštini MNVS-a. Prema čl. 3 deklaracije, MNVS je jedini legitimni
predstavnik muslimanskog naroda u Sandžaku i jedino kompetentno da donosi odluke o
statusu Sandžaka u budućoj jugoslovenskoj zajednici. U čl. 4 je predviđeno da u slučaju cj-
epanja Jugoslavije MNVS će proglasiti autonomiju Sandžaka koja mu je ukinuta 29. marta
1945. godine. Najviši organ MNVS-a je skupština, koju čine predstavnici izvršnih odbora
i glavnih odbora SDA sandžačkih gradova po zastupničkom principu. Najviši organ vlasti
autonomne oblasti Sandžak je MNVS. MNVS ima po toj deklaraciji izvršno vijeće, koje or-
ganizuje i uspostavlja funkcije u oblasti nauke, kulture, politike, ekonomije i odbrane. Ono
ima svoju javnu sigurnost koja je obavezna da uspostavlja javni red i mir. Takođe, MNVS
ima svoju odbranu, odnosno glavni štab odbrane Sandžaka kao i štabova po gradovima,
mjesnim zajednicama i selima, uređuje osnove odbrambenog sistema muslimanskog
naroda Sanžaka, rukovodi i komanduje narodnim otporom. U prelaznim i završnim odred-
bama deklaracije MNVS se kaže da MNVS stupa na snagu, u slučaju neposredne opasnosti
po muslimanski narod u ma kom dijelu Sandžaka, u slučaju suspenzije saveznih organa
(skupštine i predsjedništva SFRJ) i u slučaju proglašenja vanrednog stanja ili građanskog
rata. Dalje, u deklaraciji se kaže, da stupanjem na snagu MNVS, suspenduje se svaka druga
vlast na teritoriji Sandžaka, a muslimanski narod poštuje samo odluke MNVS-a. Poslanici
muslimanske nacionalnosti se povlače iz republičkih skupština a MNVS će prestati da
djeluje odlukom MNVS-a, kada prestane opasnost po muslimanski narod.
Predhodno istačene činjenice u deklaraciji MNVS-a su nepobitne, nesporne i pred-
stavljaju materijalni dokaz. Deklaracija je stupila na snagu jer je Predsjedništvo bivše
SFRJ proglasilo postojanje neposredne ratne opasnosti 1.10.1991. godine. Deklaracija je
pronađena i izuzeta iz arhive SDA u Rožajama.
Kasnije, pošto je glavni odbor SDA Sandžaka praktično oformio MNVS, ono
donosi odluku o sprovođenju referenduma za autonomiju Sandžaka. Sve aktivnosti oko
sprovođenja referenduma i dalje je preduzimala jedino stranka SDA za Sandžak. MNVS je
oformilo centralnu izbornu komisiju, koja je rukovodila sprovođenjem referenduma. Ref-
erendum je sproveden, uprkos zabranama 25, 26 i 27. 10.1991. godine, sa uspjehom prema
izvještaju centralne komisije. Pitanje na glasačkom listiću, za referendum je bilo “Da li ste
za potpunu političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka, sa pravom priključenja jednoj od
suverenih Republika”. Te činjenice utvrđene su materijalnim dokazima, uvidom u glasački
listić, uvidom u izvještaj centralne komisije za referendum br. 19/91 od 4.11.1991. godine
o rezultatima referenduma u 11 sandžačkih opština, sa pregledom rezultata po opštinama,
uvidom u zahtjev za sprovođenje istrage Višeg javnog tužioca u Bijelom Polju Kt. br. 75/91
od 30.10. 1991. godine, i Kt. br. 81/91 od 7.11.1991. godine. Uvidom u izvještaj o uspjehu
referenduma po opštinama te potvrdu o oduzimanju tog izvještaja od strane optuženog
Spahić Sabaheta, sekretara SDA Bijelo Polje, utvrđeno je da je te materijale držala stranka
SDA u Bijelom Polju.
Od 1. do 15. aprila 1991. godine, vršen je popis stanovništva u bivšoj SFRJ i tada se
pojavljuje letak koji je izdala SDA tražeći da se muslimani u tom popisu pišu kao narod i da
im je jezik bošnjački, objašnjavajući u tom letku “zbog čega Bosanski jezik”. Te činjenice,
utvrđuju se, materijalnim dokazom, uvidom u letak “Zašto Bosanski jezik”, koji je pronađen
i izuzet iz dokumentacije SDA Rožaje.
306 Ibrahim Čikić
Iz sadržine statuta Autonomne pokrajine Sandžak od 11.10.1991. godine, utvrđeno

je, da je, njime, predviđeno, autonomija za Sandžak i da je Sandžak posebna administra-
tivno teritorijalna jedinica u sastavu jugoslovenske zajednice, u okviru koje svi nastan-
jeni građani ostvaruju svoja prava i ispunjavaju dužnosti utvrđene statutom Autonomne
pokrajine Snadžak. APS uspostavlja se u skladu sa posebnim nacionalnim, istoriskim,
kulturnim, ekonomskim i drugim svojstvima tog područja. U čl. 3 se kaže da građani
Sandžaka ostvaruju svoja suverena prava u APS. U čl. 4 se kaže da APS ima teritoriju koju
sačinjavaju opštine: Novi Pazar, Nova Varoš, Priboj, Sjenica, Tutin, Pljevlja, Bijelo Polje,
Petnjica, Rožaje, Plav i Prijepolje, kao i ostala naselja, koja svoje interes žele ostvariti u ok-
viru Sandžaka, a čiji se građani o tome, predhodno, izjasne na referendumu. Teritorija APS
ne može se mijenjati bez saglasnosti Skupštine Sandžaka. Sjedište najviših organa APS je
u Novom Pazaru. Organi vlasti u APS su Skupština Sandžaka, Izvršno vijeće i predsjednik
Izvršnog vijeća. U čl. 19 Statuta APS se kaže da Skupština može raspisati referendum o pri-
sajedinjenju APS-a jednoj od republika, kao prirodno pravo naroda na samoopredjeljenje.
U čl. 41 Statuta je propisano da će se za sprovođenje Statuta donijeti posebna odluka.
Statut predstavlja materijalni dokaz i činjenice koje su u njemu istačene ničim ne mogu biti
dovedene u sumnju. Statut je izuzet iz arhive SDA Rožaje.
Uvidom u Službeni list SFRJ br. 75 od 18.10.1991. godine, utvrđeno je da je
predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na sjednici održanoj
1.10.1991. godine, utvrdilo postojanje neposredne ratne opasnosti u SFRJ, a što predstav-
lja nepobitan materijalni dokaz.
Iz sadržine korektivne verzije Haškog dokumenta od 3. novembra 1991. godine,
utvrđeno je, da taj dokument predstavlja, opšti okvir, za rješavanje novih odnosa između
bivših republika koji su nastali raspadom SFRJ a što je i opisano u čl. 1 opštih uslova tog
dokumenta. Haški dokument predstavlja samo neku vrstu ugovornih odredaba za konven-
ciju odnosno sporazum. Po tom dokumentu predviđaju se razni načini rješavanja pitanja
bivših republika SFRJ, odnosno njihovog položaja raspadom SFRJ. O tome se govori u
prvoj glavi tog dokumenta. U drugoj glavi, govori se o ljudskim pravima i pravima etničkih
i nacionalnih grupa, pozivajući se na međunarodne konvencije o ljudskim pravima i pravi-
ma nacionalnih manjina. U drugoj glavi u čl. 2 tač. b pod brojem 4 se kaže da će republike
garantovati pripadnicima nacionalne ili etničke grupe koja čini bitan dio stanovništva u
oblasti u kojoj živi, ali ne većinu, pored navedenih u stavu 3 predhodnog člana, opšte pravo,
učešća pripadnika te grupe u javnim poslovima, uključujući pravo učešća na nivou vlade
republike u pitanjima koja se odnose na njih. U drugoj glavi pod tač. c predviđen je speci-
jalni status za oblasti ali u okviru republika u kojima pripadnici nacionalne ili etničke grupe
čine većinu u vidu specijalnog statusa autonomije. Taj specijalni status se ogleda u pravu
pripadnika nacionalne ili etničke grupe na posjedovanju i isticanju nacionalnih znamenja,
pravo na svoj obrazovni sistem, pravo na zakonodavni dio, pravo na sopstvenu adminis-
trativnu strukturu uključujući i regionalne policiske snage, pravo na sudstvo i pravo na
međunarodno posmatranje specijalnog statusa. Ta područja bit će trajno demilitarizovana.
Dalje se kaže da su i pripadnici etničkih i nacionalnih grupa dužni da poštuju prava većine
u ostvarivanju svog prava na specijalni status. U glavi 3 tog dokumenta govori se o uređenju
ekonomskih odnosa između republika a u 4 glavi se govori o institucijama koje bi osnovale
republike, da bi sprovele sporazum. Ovaj dokument potpisale su sve bivše republike SFRJ,
izuzev Srbije, što znači da nije pravno valjan za primjenu. Činjenice istačene u Haškom
dokumentu su nepobitne a sam Haški dokument predstavlja materijalni dokaz.
Iz brošure Sandžak, položaj i granice Sandžaka, istoriska opravdanost autonomije

Sandžaka, stanovništvo Sandžaka, hronološki prikaz realizacije srpskog nacionalnog pro-
grama u Sandžaku, primjeri diskriminacije prema muslimanima u Sandžaku od strane
Srbije i Crne Gore i brošure “Sandžak ekonomija, politika, ljudska prava”, a koje je, iz-
dalo MNVS i u Novom Pazaru, jasno proizilazi ideja o Sandžaku, kao zasebnoj admin-
istrativno-teritorijalnoj jedinici. Opravdava se, istoriska opravdanost i dalje postojanje
Sandžaka na tim prostorima, kao i ekonomski uslovi za stvaranje samostalne države. U
toj brošuri se dalje, analizira stanovništvo po opštinama, te se vidi, da muslimani imaju
na području Sandžaka većinu samo u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, Rožajama i Plavu,
dok su u ostalim opštinama većinski narodi, Crnogorski, Srpski i dr. Ovi akti su rađeni,
radi internacionalizacije problema Sandžaka, kod međunarodnih organizacija, kako bi se
međunarodna zajednica ubijedila u postojanje svih istoriskih, političkih, geografskih i eko-
nomskih uslova za državu Sandžak. Ovi dokumenti, koji predstavljaju meterijalne dokaze,
nađeni su i izuzeti iz arhiva SDA Rožaja i Bijelog Polja.
Skupština MNVS-a, koja je održana u Novom Pazaru, 11.1.1992. godine, donijela je
statut MNVS-a. Iz sadržine tog statuta, vidi se da se i dalje održava stara ideja o Sandžaku
iako su tim statutom stavljeni van snage deklaracija od 11.5.1991. godine i statut APS od
11.10.1991. godine. U čl. 1 Statuta MNVS-a se govori o Sandžaku kao posebnoj istoriskoj,
etničkoj, socijalno kulturnoj i ekonomskoj cjelini, u kojoj muslimanski narod Sandžaka
ima svoje nacionalne organe, skupštinu, predsjednika MNVS-a i vladu. Skupština dono-
si bitne odluke po muslimanski narod Sandžaka, skupština ima 66 članova i unutrašnjo
politički i vanjsko politički odbor. Vlada se sastoji od predsjednika vlade i 5 resora i to:
za kulutru, za nauku, politiku, privredu i sigurnost. Vlada odgovara skupštini za svoj rad.
MNVS je najviši organ muslimanskog naroda Sandžaka između dva skupštinska zasijedan-
ja. MNVS čine predsjednik MNVS, vlada, unutrašnjo-politički odbor i vanjskopolitički
odbor. U čl. 11 se kaže da vanjsko politički odbor MNVS, sprovodi internacionalizaciju
problema muslimanskog naroda u Sandžaku, osniva predstavništva i informativne centre
u inostranstvu, ugovara sastanke delegacija MNVS-a na međunarodnom planu i dr. Statut
MNVS-a predstavlja nepobitan materijalni dokaz.
Iz ustava Republike Sandžak, koji je nakon izrade iz Zagreba do Skoplja, donio
Hadžić Umer i koji je kasnije proslijeđen centrali SDA u Novom Pazaru, 19. aprila 1992.
godine, a koji je kasnije pronađen i oduzet od optuženog Hadžić Haruna, jasno se utvrđuje
namjera stranke SDA i MNVS-a, koga je ta stranka osnovala. U čl. 2 tog Ustava se kaže da
je republika Sandžak, suverena država i da se njen suverenitet prostire na čitavoj teritoriji
i na vazdušnom prostoru iznad te teritorije. Teritoriju Sandžaka čine opštine Novi Pazar,
Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš, Priboj, Pljevlja, Bijelo Polje, Rožaje, Berane, Plav i
Andrijevica. Suverenitet Republike Sandžak je neotuđiv, nedeljiv i neprenosiv. U čl. 3 je
predviđeno da Republika Sandžak može da se udružuje sa drugim državama stim da zadrži
suvereno pravo da odlučuje o obimu i vrsti prenesenih prava na zajednicu. Tim ustavom se
utvrđuje organizacija vlasti u Sandžaku. Prema toj organizaciji postoji sandžački parlament,
predsjednik republike, vlada republike Sandžak, ministarstva, Vrhovni sud Sandžaka, or-
ganizacija sudske vlasi, lokalna samouprava i zaštita ustavnosti i zakonitosti. U čl. 112 toga
ustava, stoji, da do izbora, Sandžačkog parlamenta po odredbama toga ustava, poslove za-
konodavnog tijela će vršiti nacionalno vijeće Sandžaka. U čl. 113 se kaže da ustav stupa na
snagu 8 dana od dana usvajanja od strane MNVS-a. Sam ustav i njegova sadržina predstav-
ljaju nepobitan materijalni dokaz.
308 Ibrahim Čikić
Nakon toga, 27.4.1992. godine, donosi se Ustav SRJ, sa kojim se uspostavlja konti-
nuitet vlasti na teritoriji sadašnje SRJ. Poslije donošenja tog Ustava, stranka SDA povlači
poslanike iz republičkih skupština i ne učestvuje u njihovom radi, niti izlazi na izbore od
31.5.1992. godine i 20.12.1992. godine. Te činjenice su opšte poznate i ne treba ih dokazi-
vati. Njih ne spore ni optuženi. Notorna je i činjenica da je 26.-28. 8.1992. godine održana
Mirovna konferencija o Jugoslaviji u Londonu, a koja je potom nastavljena 16-17.9.1992.
godine u Ženevi. Međutim, i za to postoje materijalni dokazi, uvidom u sadržinu napom-
ena uz memorandum.
Na konferenciji u Ženevi je odlučeno da MNVS konkretizuje i pravno uobliči svoj stav o
specijalnom statusu za Sandžak. I o tome se govori u napomenama uz memorandum.
Nakon Ženevske konferencije o bivšoj Jugoslaviji, MNVS je 29.9.1992. godine ot-
vorilo javnu raspravu o budućnosti Sandžaka i muslimanskog naroda Sandžaka. Nakon
te rasprave sekretarijat MNVS-a je sačinio izvještaj u 8 tačaka od 31.10.1992. godine. U I
tački se kaže, da je matična domovina muslimana Bosna i Hercegovina, u tač. 2, da musli-
mani Sandžaka svoju sigurnost povjeravaju MNVS-u, u tač. 3 da muslimani Sandžaka svoj
politički status, ekonomski i kulturni i socijalni razvoj mogu rješavati samo u okviru vlade
i skupštine MNVS-a, u tač. 4, da pitanje vojske i služenja vojnog roka treba posmatrati
kroz odluku MNVS-a od 11.1.1992. godine da Sandžak bude demilitarizovana zona, da
se muslimani ne odazivaju na regrutaciju niti služenju vojnog roka do konačnog rješenja
statusa Sandžaka i muslimana Sandžaka, u tač. 5, da muslimani treba da imaju dvojno
državljanstvo i to državljanstvo svoje matične republike BiH i svoje, u tač. 6 da su mus-
limani autohton narod, da je njihova nacionalnost musliman a vjeroispovjest islamska, u
tač. 7, da obrazovni sistem mora biti isti sa obrazovnim sistemom Bosne i Hercegovine, a
u tač. 8 da resurse i prirodna bogastva Sandžaka mora koristiti narod Sandžaka u skladu sa
programom vlade Sandžaka. Te činjenice se potvrđuju materijalnim dokazima uvidom u
anketni listić o popisu stanovništva 1991. godine “Dokaz naše zrelosti”, i stav MNVS-a o
prisilnom odvođenju muslimana u vojsku.
Na skupštini MNVS-a od 6.6.1993. godine, usvojen je konačan tekst Memoranduma
o specijalnom statusu Sandžaka. Poslije toga, tekst Memoranduma je štampan u više ob-
lika sa istom Sadržinom. U Memorandumu se predviđa uspostavljanje specijalnog statusa
za Sandžak u okviru ostatka Jugoslavije (Srbije i Crne Gore). Iz sadržine teksta Memoran-
duma proizilazi da će se funkcije državne vlasti ostvarivati preko organa Sandžaka i preko
organa u opštinama u njegovom sastavu, a da će se prava i obaveze Sandžaka regulisati
Ustavom Sandžaka. Dalje, u njemu se predviđa da će Sandžak imati skupštinu, kao zakono-
davno tijelo, guvernera i vladu kao nosioca izvršne vlasti, samostalnu policiju i nezavisno
sudstvo Sandžaka. Ta vlast će se prostirati na teritoriji Sandžaka, a koja obuhvata teritorije
opština Novi Pazar, Sjenicu, Tutin, Prijepolje, Novu Varoš, Priboj, Pljevlja, Bijelo Polje,
Berane, Plav i Rožaje. Uz Memorandum je priložena mapa Sandžaka. Granice Sandžaka se
ne mogu mijenjati bez saglasnosti potpisnika memoranduma. Ove činjenice su nepobitne
i potvrđuju se uvidom u materijalni dokaz, sadržinu teksta memoranduma o specijalnom
statusu za Sandžak.
Nakon usvajanja Memoranduma, MNVS preduzima i dalje samostalnu aktivnost u
inostranstvu kroz njegove informativne centre u Ankari, Cirihu, Americi kao i u drugim
međunarodnim organizacijama i Ujedinjenim Nacijama, istrajavajući u svojim zahtjevima
da se Sandžak vrati u ranije okvire prije 1945. godine. Na taj način, MNVS pokušava da
što više internacionalizuje pitanje Sandžaka. Ove činjenice potvrđuju se materijalnim do-
kazima kao što je dopis predsjednika MNVS-a Sulejmana Ugljanina, predsjedavajućem

KEBS-a od 1.7.1993. godine, kao i uvidom u zapažanja o Sandžaku predsjednika MNVS-a
Sulejmana Ugljanina, koje je faksom dostavljeno sekretarijatu SDA Sandžaka i MNVS-a,
informativnim centrima MNVS-a, predsjedniku stranke SDA Sandžaka, predsjednicima
republičkih ogranaka SDA, u kom Sulejman Ugljanin prenosi mišljenje međunarodnih
faktora oko Sandžaka i na kraju daje prijedlog šta stranka SDA, MNVS i njihovi organi
treba dalje da čine. U tim zapažanjima pod tač. 4 Dr Sulejman Ugljanin navodi da njegovi
sagovornici u inostranstvu često ističu njegovu izreku “Da je Sandžak najljepši dio Bosne
i Hercegovine”.
Iz normativnih akata stranke SDA za Sandžak, a koji predstavljaju materijalni dokaz,
utvrđeno je da glavni odbor SDA Sandžaka, donosi i usvaja, organizaciono konstitucionu
šemu stranke i bira izvršni odbor SDA. Glavni odbor SDA Sandžaka bira predsjednika.
Predsjednik Glavnog odbora SDA Sandžaka u saradnji sa predsjednikom stranke SDA i
izvršnim odborom stranke SDA Sandžaka, stara se o sprovođenju odluka glavnog odbora.
Glavni odbor SDA Sandžaka bira skupština na osnovu kandidature po glavnim odborima
ogranaka (opštine) SDA. Predsjednik stranke koordinira rad svih organa stranke i brine
se o sprovođenju njihovih odluka i zaključaka. Izvršni odbor stranke čine predsjednik
stranke, dva podpredsjednika, sekretar, predsjednik MOS-a i 10 članova koje bira glavni
odbor SDA. Predsjednik stranke je po funkciji predsjednik Izvršnog odbora. Izvršni odbor
SDA izvršava odluke i stavove skupštine i glavnog odbora. Mesni odbor SDA ima članove i
simpatizere i postupa po organizaciono konstitucionoj šemi. Organizaciono konstituciona
šema stranke SDA je hijerahiska i primjenjuje se na svim nivoima. Odluke višeg organa
SDA imaju obavezujući karakter za niže organe prema hijerahiskoj potčinjenosti.
Glavne odbore ogranka SDA (opštine) čine svi članovi izvršnog odbora opštine i
predsjednici mesnih odbora SDA. Glavni odbor opštine SDA predlaže kandidate za više
funkcije. Sekretar stranke učestvuje u radu organa stranke i donošenju odluka organa
stranke kao i u njihovom sprovođenju, učestvuje u donošenju normativnih akata stranke i
radi druge poslove po nalogu predsjednika stranke i glavnog odbora SDA. Sekretar za svoj
rad odgovara glavnom odboru i predsjedniku Stranke.
Predsjednik opštinskog ogranka SDA organizuje i kontroliše sprovođenje odluka
viših organa stranke, imenuje nosioce resora i uspostavlja organizaciju stranke u skladu sa
organizaciono konstitucionom šemom.
Informativne centre stranke kao sponu između SDA i MNVS-a na jednoj strani i
međunarodnih organizacija od značaja za Sandžak. Informativni centri imaju svoje koordi-
natore koje imenuje predsjednike stranke. Sve ove činjenice predhodno istačene sadržane
su u normativim aktima stranke SDA Sandžaka i kao takve su nepobitne.
Optuženi Hadžić Harun na glavnom pretresu od 6.10.1994. godine je kazao da je
član MNVS-a i da vijeće u užem krugu ima 15 ljudi sa nivoa Sandžaka a u širem krugu
MNVS-a su predsjednici opštinskih odbora SDA. Između glavnog odbora SDA Sandžaka
i MNVS-a postojala je saradnja i na stranci su se prvo uobličavala mišljenja a potom bi
to mišljenje išlo na MNVS. Nikada nije bilo mimoilaženja u mišljenjima između glavnog
odbora SDA i MNVS-a. MNVS-a ima sekretarijat koji obavlja tehničke poslove za MNVS,
a u inostranstvu tri centra i to jedan u Cirihu, Ankari i jedan u SAD. Te činjenice koje je
istakao optuženi Hadžić Harun potvrđuju svi pismeni dokazi koje je sud izveo a naročito
deklaracija MNVS-a od 11.5.1991. godine, iz koje se vidi da je praktično stranka SDA
osnovala MNVS, zatim uvidom u akt MNVS-a koji je upućen predsjedniku SDA Bijelo
310 Ibrahim Čikić
Polje od oktobra mjeseca 1993. godine, zapažanja predsjednika MNVS-a Dr Sulejmana

Ugljanina prema Sandžaku iz koga se vidi da su ta zapažanja dostavljena sekretarijatu SDA
i MNVS-a, informativnim centrima MNVS-a, predsjednicima republičkih ogranaka SDA
i predsjedniku stranke SDA a iz normativnih akata stranke SDA za Sandžak se utvrđuje da
je informativni centar kao organ vanjsko političkog odbora MNVS-a i ima posredničku
ulogu između centrale SDA i MNVS-a na jednoj strani i međunarodnih organizacija, insti-
tucija i pojedinaca od značaja za Sandžak na drugoj strani.
Iz organizaciono konstitucione šeme stranke SDA odnosno njene sadržine koja je
materijalni dokaz, proizilazi da je stranka SDA na svim nivoima počev od Sandžaka kao
najvišeg nivoa za organizaciju stranke SDA, pa do mjesnog odbora oformila organe –
resore za kulturu, nauku, politiku, privredu, sigurnost i postavila koordinatore resora, a na
drugoj strani MNVS-a, koje je, stvorila, ova stranka, je takođe, formirala paralelne organe,
države vlasti, kroz deklaraciju MNVS-a, statut AP Sandžak, ustav države Sandžak, statut
MNVS-a i memorandum o specijalnom statusu za Sandžak, predviđajući iste resore, kao
paradržavne i paralelne državnim organima vlasti i postavila ministre kao rukovodioce
tih organa. Tako, po deklaraciji MNVS od 11.5.1991. godine, predviđeno je, postojanje,
izvršnog vijeća, koje ima 5 resora i to: za nauku, kulturu, politiku, ekonomiju, odbranu i
javnu sigurnost, po statutu AP Sandžak, takođe je predviđeno izvršno vijeće i ministarst-
vo, po statutu MNVS-a je predviđena vlada sa 5 resora i to: za kulturu, nauku, politiku,
privredu i sigurnost, kao i unutrašnjo politički i vanjsko politički odbor, po ustavu države
Sandžak predviđene su vlada, ministarstva, nezavisno sudstvo, kao i drugi državotvorni
organi, a po memorandumu o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak, takođe, su
predviđeni državotvorni organi odnosno vlada.
Svi optuženi su zauzimali neke funkcije u stranci SDA i MNVS-u ili su pak bili sim-
patizeri te stranke. To su optuženi i priznali. Tako, Rasim Šahman je bio sekretar SDA za
Crnu Goru i član glavnog odbora za Sandžak, Fetahović Erdžan je član glavnog odbora
SDA za Rožaje, Omerović Omer je član SDA, član izvršnog odbora SDA Bijelo Polje i
predsjednik mjesnog odbora za Potkrajce, Kasumović Mevludin je podpredsjednik SDA
u Bijelom Polju, Vesković Rifat, predsjednik SDA za Bijelo Polje, Hadžić Harun, predsjed-
nik SDA za Crnu Goru, podpredsjednik MNVS-a, što se utvrđuje iz vizit karte i predsjed-
nik glavnog odbora SDA Sandžaka, te zamjenik Sulejmana Ugljanina, Muratović Hakija
predsjednik SDA za Berane, Skenderović Isat, sekretar SDA za Berane, Hadžić Umer, član
stranke SDA i savjetnik za pravna pitanja Sulejmana Ugljanina, Brković Šefket, predsjednik
SDA za Pljevlja, Ciguljin Avdo, član SDA, Burnazović Rizah, član SDA, Čikić Ibrahim,
simpatizer SDA, Smakić Husein, član SDA i predsjednik mjesnog odbora SDA, Begović
Dževad, simpatizer SDA, Spahić Sabahet, sekretar SDA za Bijelo Polje, Omerović Esad
simpatizer SDA, kao i Pućurica Sead i Bibuljica Sead, dok su Pućurica Senad i Bošnjak
Šefćet, članovi SDA, a što se za Bošnjaka utvrđuje uvidom u člansku kartu SDA br. 4215.
Kada se imaju u vidu, ovako naprijed nesporno utvrđene činjenice, koje su nepo-
bitne, jer ih potvrđuju materijalni dokazi, stvara se jedan zatvoreni krug djelovanja stranke
SDA za Sandžak i MNVS-a, koje je stranka SDA za Sandžak i oformila. Stranka SDA kroz
MNVS je stvorila paralelne organe državne vlasti. Ti organi su oformljeni kroz deklara-
ciju MNVS-a, statut AP Sandžak, Statut MNVS-a, ustav države Sandžak i memoradnum
o specijalnom statusu za Sandžak. Stranka SDA je praktično MNVS kroz te organe dala
život isturajući ga naspram drugih organa vlasti u Saveznoj Republici Jugoslaviji, Republici
Crnoj Gori i Srbiji. Članstvo SDA i organi stranke SDA za Sandžak postupali su kroz orga-
nizaciono konstitucionu šemu SDA, sprovodeći odluke MNVS-a i upustva i naloge pred-
sjednika MNVS-a Sulejmana Ugljanina. Optuženi su, zauzimajući odgovarajuća mjesta po
toj šemi u stranci kao i mjesta u MNVS, preduzimali konkretnije radnje u cilju ostvarenja
ideje SDA Sandžaka, da na protiv ustavan način i silom, ocijepe dio teritorije SRJ, koju čine
područja opština: Plav, Rožaje, Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica, Tutin,
Prijepolje, Nova Varoš i Priboj i da od tih djelova stvore samostalnu državu Sandžak.
Tako:
Optuženi Šahman Rasim, u toku istrage je priznao, da je od formiranja stranke SDA,
postavljen za sekretara SDA za Crnu Goru, ali, da je, defakto, postojala samo jedna stranka
SDA za Sandžak i da je njen sekretar bio Rasim Ljajić, koji je obavljao i njegove poslove.
Priznao je, da je član glavnog odbora SDA za Sandžak, da je prisustvovao sastanku glavnog
odbora SDA za Sandžak, kada je donijeta odluka o formiranju autonomije Sandžak i od-
luka za sprovođenje referenduma za tu autonomiju. Na poziv iz Novog Pazara išao je na
sastanak predstavnika SDA svih gradova Sandžaka koji je održan u Sjenici tokom 1991.
godine, a kojim je rukovodio Melajac Dido. Na tom sastanku je zadužen da oformi za-
jedno sa Mehdijom Husićem resor obezbeđenja za Crnu Goru i odabere šefove resora po
gradovima, a što je kasnije i učinio. Tako, odabrao je šefove resora sigurnosti za opštine
Bijelo Polje, Berane, i Rožaje. Za opštinu Bijelo Polje odabrao je Šahman Refika, za Berane
Skenderović Isata, a za Rožaje Ćorović Rešata. Opštinski odbori SDA bili su dužni da pot-
vrde izbor šefova resora. Na sastanku u Sjenici je dogovoreno da svi odbori SDA formiraju
resore sigurnosti – redarstva po formaciji ljudi 9+1. Kasnije resor redarstva je prerastao u
resor sigurnosti, po nalozima iz Novog Pazara. Na sastanku u Sjenici prisutni su položili
zakletvu na vjernost i tajnost. Kasnije na jednom sastanku krajem 1991. godine i početkom
1992. godine u Novom Pazaru, Sulejman Ugljanin je kazao da nije zadovoljan radom reso-
ra sigurnosti za Crnu Goru, te da je, zadužio Ahmetović Sokola da obiđe teren i da pojača
rad tog resora. Kasnije je Ahmetović Soko, za šefa resora za Crnu Goru umjesto njega,
postavio Redžović Hajrudina, kao i za opštinu Rožaje. Priznao je da je bio na sastanku kod
Alije Izedbegovića u Sarajevu i na sastanku u Višegradu. Na sastanku u Višegradu bili su
ljudi iz Novog Pazara i Sjenice i tada je prisutnima Šabović Murat, saopštio, da se priprema
rat na teritoriji Crne Gore. Sastanak u Višegradu je bio u martu mjesecu 1992. godine, pred
izbijanje rata u Bosni. Znao je za slanje muslimana na vojnu obuku u Tursku i da su dobijali
400 do 500 DM. To je saznao od svog sina koji je takođe završio obuku u Turskoj.
Za djelovanje optuženog Šahman Rasima za period iz optužnice, pojedini optuženi
su istakli činjenice koje se poklapaju sa njegovim iskazom i donekle su čak i identične.
Tako, optuženi Vesković Rifat je kazao tokom istrage, da je, zajedno sa Šahman Rasimo
bio u Sarajevu, kod Alije Izedbegovića i da su tada tražili i dobili pomoć u naoružanju za
gradove u Crnoj Gori, te da je resor sigurnosti za Crnu Goru bio zadužen Šahman Rasim.
Optuženi Muratović Hakija, je u svojoj izjavi u toku istrage kazao, da je Šahman Ra-
sim bio glavni pri SDA u Crnoj Gori, za slanje studenata u Tursku na studije i da je preko
njega išla dokumentacija, koju je on kasnije lično dostavljao Novom Pazaru.
Optuženi Hadžić Umer, u svojoj izjavi u toku istrage je kazao, da je bio u Novom
Pazaru na sastanku kod Sulejmana Ugljanina, zajedno sa Šahman Rasimom i dr. koji je
održan početkom desetog mjeseca 1991. godine, kada je Ugljanin saopštio da će početi da
radi na formiranju paralernih organa vlasti na teritoriji Sandžaka.
Optuženi Brković Šefket, u istrazi je kazao, da su mu optuženi Ciguljin Avdo i
312 Ibrahim Čikić
Burnazović Rizah, saopštili poslije dolaska sa sastanka u Tutinu, da je za šefa resora sigurn-
osti za Crnu Goru postavljen Šahman Rasim.
Optuženi Ciguljin Avdo je u istrazi kazao, da je na sastanku u Sjenici bio prisutan i
Šahman Rasim, da je tada donijeta odluka o formiranju resora sigurnosti i da ti resori budu
naoružani. On je kasnije bio prisutan i na sastanku resora sigurnosti u Tutinu, kada je do-
govoreno da se nabave radio stanice za potrebe resora sigurnosti.
Optuženi Burnazović Rizah, u istrazi je kazao, da je Šahman Rasim bio na sastanku u
Tutinu, kada je odlučeno da se nabave radio stanice, da se iz svake opštine Sandžaka oda-
bere po jedno lice pošalje na obuku, te kada se razgovaralo o radu resora sigurnosti.
Optuženi Spahić Sabahet u toku istrage je kazao, da je tokom 1993. godine išao za
Tursku, zajedno sa Šahman Rasimom i dr, i da su se u Turskoj vidjeli sa Sulejmanom Ugl-
janinom i sa njim razgovarali. On je kazao, da mu je Šahman Refik pričao da od Rasima
Šahmana može da nabavi oružje.
Optuženi Čikić Ibrahim u toku istrage je kazao, da je bio na sastanku u Sjenici,
gdje je bio prisutan i Šahman Rasim, kada je predložen i izabran za šefa sigurnosti
za Crnu Goru, te da su nakon sastanka položili zakletvu u džamiji. On je još kazao
da su pored Sjenice zajedno bili na sastanku u Prijepolju, Pljevljima, u Gubavču
kod Bijelog Polja. Na sastanku u Gubavču, govorilo se o naoružavanju resora sig-
urnosti. Tada je dogovoreno da Rasim Šahman ide na dogovor u Novi Pazar, radi
naoružavanja članova resora sigurnosti. Na sastanku u Novom Pazaru bio je takođe
prisutan Šahman Rasim kada je Ugljanin saopštio da će lično ići u Sarajevo, radi
nabavke naoružanja, za šefove resora sigurnosti.
Optuženi Begović Dževad u istrazi je kazao, da je Šahman Rasim bio na sastanku u
Tutinu kada je dogovoreno da se uspostavi radio veza između resora sigurnosti iz svih
sandžačkih gradova.
Optuženi Skenderović Isat u toku istrage je kazao, da je Šahman Rasim, na jednom
njihovom sastanku u Beranama rekao, da se referendum za auonomiju Sandžaka mora
sprovesti, da je to stav MNVS-a i da on prenosi taj stav.
Vesković Rifat, u toku istrage je kazao, da je saznao iz razgovora sa Refikom
Šahmanom, da mu je Rasim Šahman dao naređenje da odabere i pošalje na vojnu obuku
u Tursku 15 lica.
Optuženi Hadžić Umer u toku istrage je kazao da je u martu mjesecu 1992. godine
bio u Novom Pazaru kod Sulejmana Ugljanina zajedno sa Rasim Šahmanom, Rifatom
Veskovićem i Harunom Hadžićem, a kada mu je Ugljanin predložio da pođe za Zagreb i
donese ustav.
Optuženi Omerović Omer u toku istrage je kazao da je iz Sarajeva prebacivao
naoružanje za Bijelo Polje, kako sopstveno, tako i naoružanje koje su nabavljali Kasumović
Mevludin i Veković Rifat.
Priznanje iz istrage optuženog Šahman Rasima, potvrđeno je izjavama predhodno
navedenih saokrivljenih, koje se međusobno slažu do detalja, kako u pogledu hronologi-
je događaja, tako i u pogledu mjesta, vremena i drugih aktivnosti, koje je preduzimao
optuženi Šahman Rasim. Kao kruna svega toga, najbolji, dokaz, je potvrda o privremenom
oduzimanju oružja od optuženog, koju optuženi ne spori. Sama količina i vrsta naoružanja
jasno govori o cilju radnje optuženog, a pogotovu kada se ima u vidu činjenica, da je
optuženi imao oružje, koje legalno posjedovao i da je ono bilo dovoljno, za njegovu ličnu
bezbednost i sigurnost porodice.
Optuženi Fetahović Erdžan je u toku istrage priznao, da je od samog formiranja stran-

ke SDA član te stranke i da je ušao u glavni odbor stranke za Rožaje. Odmah po formiranju
stranke SDA na jednom od prvih sastanka stranke izvršena je podjela i zaduženje po reso-
rima. Formirali su 5 resora a za resor sigurnosti su postavili Ćorović Rašita. Zaduženi za
resore, imali su obavezu, da za svoj resor, nađu odgovarajuće ljude i da im daju konkretna
zaduženja. Nakon poznanstva sa Redžović Hajrudinom negdje u decembru mjesecu 1992.
godine, Redžović mu je pomenuo da bi trebao da ide na kurs u Tursku. Prihvatio je poziv
Redžović Hajrudina, pa je pošao na vojnu obuku u Tursku, početkom 1993. godine uz
dobijenih 500 DM. Sa njim je pošao i Redžović. Kada su stigli u Skoplje vidio je da ih ima
oko 80 lica, koja su krenula na vojnu obuku. Iz Skoplja su avionom otišli do Istambula gdje
ih je dočekao na aerodromu Kolašinac Džemail. Kolašinac im je saopštio da su oni prva
grupa koja vrši obuku i da će biti starješine kada se vrate u zemlju i da će im biti osnovni za-
datak da nastave sa obukom drugih kadrova. Obuku je obavio u trajanju od 17 dana, žaleći
se da ne može da izdrži vojnu obuku, a potom se vratio za Rožaje. Po povratku u Rožaje
i po povratku Redžović Hajrudina iz Turske i dalje je s njim sarađivao. U julu mjesecu te
iste godine po povratku iz Turske Redžović mu je dao 52.000 DM, na čuvanje. Kazao mu
je da od tog novca može, da da, samo sinu Šahman Rasima Mirzi. Poslije toga Mirza je
dolazio u dva navrata kod njega, te mu je on dao, ukupno 7.000 DM. Iz razgovora Šahman
Mirze i Redžovića zaključio je da su novac dobili iz Novog Pazara, te da su novac trošili za
kupovinu naoružanja. To naoružavanje, on im je, prevozio kolima, a dio naoružanja koje je
posebno dobijao, je sakrio. Preko Redžović Hajrudina upoznao se sa Ahmetović Sokolom,
Hodžić Nedžibom i Etemović Đakom iz Novog Pazara. Kazao je da je sa oružjem raspol-
agao Redžović Hajrudin i nabrojao lica koja su bila na vojnoj obuci. Takođe, je priznao, da
je predsjednik Dobrotvornog društva “Merhamet”.
Priznanje optuženog Fetahović Erdžan, potvrđeno je iskazima saoptuženih. Tako, da
je optuženi završio diverzantsko terorističku obuku u Turskoj, potvrdili su svojim iskazima
Skenderović Isat i Omerović Esad, koji su kazali da je on bio na vojnoj obuci. Optuženi
Šahman Rasim, je izjavio, da mu je o vojnoj obuci pričao njegov sin Mirza i da je na njoj,
bio optuženi Fetahović Erdžan. Krunski dokaz njegovog priznanja govori naoružanje,
koje je kod njega nađeno i oduzeto uz uredno izdatu potvrdu, a koju je optuženi potpisao.
To naoružanje po vrsti i količini ukazuje na namjeru i cilj optuženog i daleko premašuje
potrebe za ličnu sigurnost.
Optuženi Omerović Omer, u toku istrage je priznao, da je, išao u više navrata u Sa-
rajevo, da preko centrale SDA nabavlja naoružanje. Kazao je, da naoružanje nije mogao
dobiti bez potvrde Ahmetović Sokola iz Novog Pazara. Od njega je zatražio, i dobio pot-
vrdu, sa kojom je iz skladišta naoružanja, centrale SDA BiH u Sarajevu, dobio veće količine
naoružanja i municije, koje je, organizovano, prebacio u Bijelo Polje. Od veće količine
naoružanja, kod sebe je ostavio, tri puške i 10 pištolja a ostalo naoružanje je predao po
dogovoru Amhetović Sokolu iz Novog Pazara. Dva puškomitraljeza vlasništvo Kasumović
Mevludina takođe je prevezao do Bijelog Polja, ali ih je zadržao za sebe sa 600 kom mu-
nicije. Puškomitraljeze nije želio da vrati iako su to od njega tražili, optuženi Vesković Rifat,
Kasumović Mevludin i Šahman Refik. Od njih je saznao da su puškomitraljezi bili nami-
jenjeni za stranke SDA u Koritima. Priznao je, da je, držao straže u Potkrajcima.
Priznanje optuženog potvrđuju i izjave drugih saoptuženih iz istrage, u pogledu svih
radnji, koje je preduzimao optuženi Omerović Omer, tako, da se, u cjelosti potvrđuje
njegovo priznanje. Optuženi Kasumović Mevludin u toku istrage je izjavio da je Omerović
314 Ibrahim Čikić
Omer saznao za oružje koje je nabavio u Sarajevu i da je o tome razgovarao sa Vesković

Rifatom i na kraju odlučio da mu kaže gdje se oružje nalazi i da mu ga dotjera. Kasnije je od
Omera tražio oružje, ali mu ga Omer nije dao.
Optuženi Vesković Rifat je u istrazi kazao, da je, vidio, da je Omerović Omer, donio iz
Sarajeva dva puškomitraljeza i kese sa eksplozivom. Prije izbijanja rata u Bosni od Omera
je dobio jedan pištolj Ruske proizvodnje.
Optuženi Begović Dževad u toku istrage je kazao da je optuženi Omerović Omer
prisvojio šleper naoružanja namijenjen za članove SDA.
Optuženi Spahić Sabahet u toku istrage je izjavio da mu je poznato da su Vesković
Rifat i Omerović Omer podijelili opštinu Bijelo Polje na dva dijela i da je Omerović Omer
bio zadužen za Gubavač, Kanje, Dubrakovo, Bistricu, Rasovo, gradsko područje, Potkrajce
i Kukulje, te da je čuo da je Omerović Omer dobio od Omera Behmena, direktora SDA
BiH, veću količinu oružja krajem 1991. godine, da je to oružje dotjerao u Bijelo Polje i od
tog oružja dao 50 kg eksploziva optuženom Kasumović Mevludinu.
Priznanje optuženog Omerović Omera je potpuno, potvrđeno je potvrdom o oduze-
tom oružju od njega, koju je optuženi potpisao i koju ne spori.
Optuženi Kasumović Mevludin, zv. Meko, u toku istrage je priznao da je išao u Saraje-
vo tokom 1991. godine, radi nabavke naoružanja i da je bio kod Omera Behmena, direkto-
ra centrale SDA BiH, koji mu je obećao naoružanje u prisustvu optuženog Vesković Rifata,
koga je predhodno zvao na dogovor. Tom prilikom Omer Behmen, im je dao, pismenu na-
redbu za izdavanje naoružavanja iz magacina centrale SDA u Sarajevu i pitao ih za mjesto
gdje treba oružje da im prebaci. On mu je dao adresu njegovog rođaka Šula Idrizovića iz
Sarajeva. Kod njegove kuće su kasnije prebačena tri puškomitraljeza, dva automata i 20 kg
eksploziva. To oružje je kasnije ilegalno i organizovano prevozio Omerović Omer za Bijelo
Polje. Aktivnost oko nabavke naoružanja u Sarajevu preduzimao je optuženi Vesković Ri-
fat koji je o tome i razgovarao sa Omerom Behmenom. Nakon tog razgovora Behmen je
Veskoviću poklonio jedan automatski pištolj marke “škorpion”.
Njegovo priznanje u toku istrage potvrdili su svojim izjavama takođe u toku istrage
pojedini optuženi.
Tako, Omerović Omer je kazao, da je tokom 1991. godine bio zamoljen od Kasumović
Mevludina, da mu iz Sarajeva preveze 2 puškomitraljeza sa po 300 metaka a što je on kas-
nije i učinio. Kazao je, da su oružje, od njega tražili Kasumović Mevludin, Vesković Rifat i
Šahman Refik i da su mu tad rekli, da je oružje namijenjeno za SDA Korita, ali da im oružje
nije predao.
Optuženi Vesković Rifat u toku istrage je kazao, da je sa Kasumović Mevludinom
poslije referenduma išao za Sarajevo kod Alije Izedbegovića, kada su ga zamolili da im da
pomoć u naoružanju. Od Alije Izedbegovića pošli su kod Omera Behmena gdje im je on
nalogom odobrio određenu količinu naoružanja.
Optuženis Burnazović Rizah, je u istrazi kazao, da je na sastanku u Novom Pazaru,
kada se pravio dogovor da se nabave radio stanice za šefove resora sigurnosti, bio prisutan
i optuženi Kasumović Mevludin.
Optuženi Spahić Sabahet, u toku istrage je potvrdio da je Omer uzeo od Omera
Behmena i eksploziv od čega je 50 kg dao optuženom Kasumović Mevludinu. Pored toga,
kazao je, da je optuženi Mevudin bio član tzv. kriznog štaba Bijelo Polja, a da je predsjednik
tog štaba bio optuženi Vesković Rifat. Zadatak štaba je bio da organizuje izvlačenje musli-
manskog življa prema Pešteri. Štab se sastajao tajno i ilegalno po kućama a ne u kancelariji
SDA i Bijelom Polju.

Otuženi Čikić Ibrahim u toku istrage je kazao, da mu je okrivljeni Šahman Refik
saopštio, da je optuženi Mevludin nabavio 250 kapisli za aktiviranje eksploziva.
Optuženi Vesković Rifat u toku istrage, priznao je, da je predsjednik SDA za Bijelo
Polje i da je nakon sprovedenog referenduma pobjegao u Sarajevo i od Alije Izedbegovića
tražio da posreduje oko hapšenja povodom referenduma u Crnoj Gori, što je ovaj i prih-
vatio. Tom prilikom od Alije Izedbegovića je tražio, a kasnije dobio pomoć u naoružanju.
Omer Behmen im je izdao nalog za naoružanje a na poklon mu je dao i automatski pištolj
marke “škorpion” sa dva okvira municije. Kasnije je kupio dvije bombe. Od Omera
Omerovića, dobio je na poklon pištolj Ruske proizvodnje marke “makarov”. Ćevapović
Mujo mu je poklonio pištolj sa jednim metkom. Posebno je kazao da je u Novom Pazaru
donijeta odluka da se čitavo područje Sandžaka podijeli po resorima sigurnosti na tri teri-
torijalne cjeline po gradovima a da je po organizacionoj šemi SDA za resor sigurnosti u
Crnoj Gori postavljen Šahman Rasim. O djelovanju resora sigurnosti, saznao je nakon
povratka 15 lica sa vojne obuke u Tursku. Iz razgovora sa Šahman Refikom, saznao je, da je
dobio naređenje od Šahman Rasima, da odabere i pošalje 15 lica u Tursku na vojnu obuku
i da je formirao vojne jedinice na području Bijelog Polja. Putovao je u Tursku zbog obilaska
studenata. U kući je držao geografsku i cestovnu kartu Sandžaka.
Priznanje optuženog Vesković Rifata iz istrage potvrđeno je i izjavama drugih
saoptuženih takođe iz istrage.
Tako, Omerović Omer je rekao, da su kod njega dolazili optuženi Vesković i
Kasumović Mevludin i tražili da im da 2 puškomitraljeza za stranku SDA u Koritima a što
je on odbio.
Optuženi Kasumović Mevludin je u toku istrage kazao, da je bio u Sarajevu sa Vesković
Rifatom zbog oružja kod Omera Behmena. Vesković je tom prilikom od Omera Behmena
dobio ceduljicu, sa kojom su otišli u magacin centrale SDA BiH i preuzeli naoružanje.
Optuženi Hadžić Umer je u toku istrage priznao da su kod njega dolazili Harun
Hadžić, Vesković Rifat i dr. i pozvali ga da odu kod Sulejmana Ugljanina. To je bilo u sep-
tembru mjesecu 1991. godine. Otišli su zajedno u Novi Pazar. Na tom sastanku Sulejman
Ugljanin im je saopštio, da radi na formiranju paralernih organa vlasti. U aprilu mjesecu
1992. godine, prihvatio je nalog Sulejmana Ugljanina da pođe za Zagreb i da učestvuje u
izradi ustava države Sandžak. I na tom sastanku bio je prisutan Vesković Rifat.
Optuženi Spahić Sabahet u toku istrage je kazao, da je, po dobijanju organizaciono
konstitucione šeme SDA iz Novog Pazara, optuženi Vesković Rifat bio zadužen da postavi
šefove resora što je uradio. Za šefa resora sigurnosti za Bijelo Polje postavio je Šahman
Refika. Takođe, je izjavio, da je u maju mjesecu 1992. godine bio u kafani u Bijelom Polju
sa Vesković Rifatom a da su za drugim stolom sjedjeli optuženi Čikić, Šahman Refik
i okrivljeni Dizdarević Avdulah. Oni trojica su govorili da će da ruše mostove u Bijelom
Polju dinamitom. Vesković Rifat je vodio Sejfić Nasufa u Novi Pazar na kurs rukovanja ra-
dio stanicom. Vesković je fomirao krizni štab, čiji je bio predsjednik, a članovi tog štaba bili
su Kasumović Mevludin, Šahman Refik i dr. Krizni štab se tajno sastajao po kućama. Dalje,
je izjavio, da je Vesković donosio novac iz Novog Pazara u Njemačkim markama. Jednom
prilikom od tog novca Šahman Refik je uzeo 1.000 DM, umjesto 400, koliko mu je pri-
padalo. Tada su se Vesković i Šahman Refik posvađali. Nakon toga, Vesković je pokušavao
da Refika Šahmna smijeni sa šefa resora sigurnosti i umjesto njega imao je namjeru da
postavi Muratović Zumbera. Nakon povratka sa vojne obuke iz Turske, Bibuljica Sead,
316 Ibrahim Čikić
zv. Bibe, i Balijagić Sabahet su u kancelariji SDA u Bijelom Polju, tražili obećani novac za
obavljenu vojnu obuku u Turskoj, pa je sa jednim od njih Vesković išao za Novi Pazar zbog
tog novca.
Optuženi Pućurica Senad, zv. Ćeno, u toku istrage je kazao, da je Vesković Rifat licima sa
vojne obuke u Turskoj, podijelio nakon povratka po 2 paketa sa namirnicama od humanitar-
nog društva “Merhamet” i obećao im da će riješiti problem oko isplate obećanih DM.
Sve ove činjenice, koje su istakli predhodni saoptuženi, u cjelosti potvrđuju priznanje
optuženog. Njegovo priznanje, potvrđeno je nađenim i oduzetim oružjem od njega a koje
on ne spori.
Optuženi Hadžić Harun je priznao da je predsjednik stranke SDA za Crnu Goru, pod-
predsjednik MNVS-a i predsjednik glavnog odbora SDA za Sandžak. Smatra da pitanje mus-
limana u sadašnjoj Jugoslaviji nije riješeno na adekvatan način, jer se oni tretiraju kao nacio-
nalna manjina, pa je stoga preduzimao određene aktivnosti kod nadležnih organa državne
vlasti u Crnoj Gori i SRJ, kao i kod međunarodnih organizacija, a sve sa ciljem rješavanja
tog pitanja. Priznao je da je kontaktirao sa Sulejmanom Ugljaninom, da je često obilazio
međunarodne organizacije i bio prisutan na mirovnim konferencijama o bivšoj SFRJ.
Dalje je priznao, da je prisustvovao sjednicama MNVS-a i sjednicama glavnog od-
bora SDA, da je postojala saradnja između stranke SDA i MNVS-a, da su oni razmjenjivali
mišljenja i da se nikada u njima nijesu mimoilazili. Priznao je, da je, držao kod sebe ustav
države Sandžak koji je dobio od Sulajmana Ugljanina, a koji je kod njega oduzet i pronađen
uz uredno izdatu potvrdu, koju on ne spori.
Pored tih činjenica, koje je priznao na glavnom pretresu, pojedini saoptuženi u toku
istrage za njega su izjavili:
Optuženi Šahman Rasim u toku istrage je kazao, da je sa njim nakon referenduma
išao u Sarajevo kod Alije Izedbegovića i da su po povratku iz Sarajeva, svratili u Višegrad.
U Višegradu im je Šabović Murat kazao, da se priprema rat u Bosni, i da muslimani u
Sandžaku nema šta da traže izvan Bosne, te da treba da se pripreme za rat.
Optuženi Vesković Rifat, u toku istrage je kazao, da su u Sarajevu kod Alije
Izedbegovića, tražili pomoć, kako radi sprečavanja njihovog krivičnog gonjenja, i njihovih
istomišljenika u Crnoj Gori, nakon referenduma, tako i pomoć u naoružanju preko cen-
trale SDA BiH.
Optuženi Umer Hadžić, inače bliži rođak optuženog Haruna, u toku istrage je izjavio,
da ga je, sa Ugljaninom upoznao Harun Hadžić, nakon čega su odlazili u Novi Pazar kod
Ugljanina, gdje im je isti naložio, da se angažuju oko sprovođenja referenduma i saopštio
im da on radi na formiranju paralernih organa vlasti. Negdje u aprilu mjesecu 1992. go-
dine, sa Harunom je otišao kod Ugljanina u Novi Pazar. Tada je od njega dobio nalog da
pođe u Zagreb radi izrade Ustava buduće države Sandžak odnosno njegove korekture. Po
povratku iz Zagreba optuženi Harun mu je saopštio, da ga je Ugljanin postavio za njegovog
savjetnika za pravna pitanja.
Optuženi Burnazović Rizah, u toku istrage je kazao, da je Harun Hadžić bio na tajnom
sastanku resora sigurnosti u Novom Pazaru, kada su se dogovorili o nabavci radio stanica
za sve opštine Sandžaka.
Optuženi Spahić Sabahet, u toku istrage je kazao, da je prisustvovao jednom sastanku
izvršnog odbora SDA za Crnu Goru u Rožajama, kada je Harun Hadžić iznio ideju o
stvaranju novih opština u Crnoj Gori. Taj sastanak je držan krajem 1991. godine. Pred-
sjednici opštinskih odbora SDA su tada dobili zadatak da ispitaju mogućnost takvog or-
ganizovanja opština.
Optuženi Omerović Esad, u toku istrage je kazao, da mu je optuženi Redžović Haj-
rudin, nakon povratka sa vojne obuke iz Turske rekao da može preko Haruna Hadžića da
mu nabavi naoružanje.
Optuženi Skenderović Isat u toku istrage je kazao, da je na jednom sastanku Harun
Hadžić prenio stav MNVS-a da se održi referendum.
Navode iz optužnice za optuženog Hadžić Haruna pored njegovog djelimičnog
priznanja i izjava saoptuženih o njegovoj aktivnosti, potvrđuju svi pismeni akti stranke
SDA, koje je on, kao predsjednik glavnog odbora SDA potpisivao, kao i akti koje MNVS
donosilo u vidu statuta APS, ustava države Sandžak, memoranduma o specijalnom statusu
Sandžaka, kao i sam položaj, koji je zauzimao prema tim aktima u stranci i u MNVS-u.
Njegova hronologija izlaganja događaja na glavnom pretresu od raspada bivše SFRJ, ref-
erenduma za autonomiju Sandžak, pa do njegovog hapšenja, najbolje potvrđuju navode
iz optužnice. On je upoznat sa svim aktima koje donosila stranka SDA Sandžaka kao i
MNVS, te sa ciljem donošenja tih akata. Postoje materijalni dokazi, da je optuženi držao
kod sebe ustav republike Sandžak i naoružanje u većoj količini. Za oružje i oduzeti ustav
izdata mu je potvrda koju je on potpisao i koju ne spori. Kod njegovog oca pronađena je
radio stanica sa ispravljačem za radio stanicu. O tome postoji materijalni dokaz odnosno
pismeno izdata potvrda njegovom ocu Hadžić Huseinu.
Optuženi Muratović Hakija u toku istrage je priznao, da je predsjednik SDA Berane, i
da je dobio organizaciono konstitucionu šemu SDA iz Novog Pazara sa upustvom za prim-
jenu. Po toj šemi je trebalo da se izvrši formiranje resora. Šema je trebala da bude tajna
kao i rad stranke, obzirom na djelovanje tog resora u stranci. Postavio je članove resora, a
za resor sigurnosti je postavio Skenderović Isata, kao šefa tog resora. Skenderović je bio u
obavezi da samostalno odabere članove resora. Resor sigurnosti je u miru imao zadatak da
organizuje promotivne skupove, u slučaju elementarnih nepogoda, to bi radio krizni štab,
koji se formira u okviru resora sigurnosti, a taj isti krizni štab imao bi zadatak ratnog štaba
u slučaju rata. Zaduženje oko ratnog štaba imao je Skenderović Isat. O postavljanju ljudi za
šefa resora imao je obavezu da obavijesti centralu SDA odnosno glavni odbor SDA u No-
vom Pazaru. Skenderović kao šef resora sigurnosti, zbog prirode resora je bio samostalan u
svom radu i on je obavještavao glavni odbor SDA sa Sandžak i to odbor koji se bavio reso-
rom sigurnosti. Skenderović mu je saopštio da je dobio 5.000 DM iz Novog Pazara, radi
kupovine oružja za članove resora sigurnosti. Od dobijenog novca njemu je Skenderović
obezbijedio dio naoružanja.
Pored njegovog priznanja u toku istrage o njegovom radu pojedinci optuženi u
toku istrage su istakli činjenice koje potkrepljuju to njegovo priznanje, upotpunjuju ga i
potvrđuju navode iz optužnice za njega.
Optuženi Spahić Sabahet u toku istrage je kazao, da je sa Muratović Hakijom išao u
Tursku tokom 1993. godine, radi posjete studentima i da su se tom prilikom sreli sa Sule-
jmanom Ugljaninom.
Optuženi Skenderović Isat u toku istrage je kazao, da po dobijanju organizacione
šeme SDA iz Novog Pazar, Muratović Hakija ga je postavio za šefa resora sigurnosti za Be-
rane. Oružje koje je dobijao od Redžović Hajrudina, koji je bio zadužen za organizovanje
štabova za odbranu po opštinama na teritoriji Crne Gore, podijelio je aktivistima SDA a
jedan dio je zakopao. Obavijestio je Muratović Hakiju o slanju lica muslimanske nacional-
nosti na vojnu obuku u Tursku, kao i o svom odlasku na tu obuku.
318 Ibrahim Čikić
Navode iz optužnice, za radnje optuženog Muratović Hakije, pored njegovog priznan-

ja i izjava saoptuženih o njegovoj djelatnosti u cjelosti potvrđuju i upotpunjuju materijalni
dokazi, kao što je odluka glavnog odbora SDA Berane u pismenom obliku od 28. 8. 1992.
godine o formiranju resora i postavljanju pojednih lica za šefove resora, pa i za resor sigurn-
osti, kao i potvrde o oduzimanju oružja od optuženog u većoj količini, koju je on potpisao i
istu ne spori. On je potpisao odluku glavnog odbora Berane od 28. 8. 1992. godine.
Optuženi Skenderović Isat je u toku istrage priznao, da je obavljao funkciju sekretara
glavnog odbora SDA Berane, da je bio prisutan na skupštini SDA u Novom Pazaru, kada je
donijeta odluka da se sprovede referendum. Muratović Hakija ga je postavio za šefa resora
sigurnosti, a to je usvojio glavni odbor SDA Berane. On je priznao, da je izvršavao naloge
optuženog Redžović Hajrudina, kasnije postavljenog za šefa resora sigurnosti za Rožaje i
Crnu Goru, te da je radio na formiranju ratnog štaba. Ratni štab bi sačinjavali po jedan član
SDA iz mjesnih zajednica. Članovi štaba po mjesnim zajednicama bi morali da organizuju
grupe uz formaciji ljudi od 3, 6 i 10, koji bi bili naoružani. Redžović Hajrudin mu je poslao
veću količinu naoružanja, koju je trebao da podijeli članovima resora. Po nalogu Redžovića
išao je na vojnu obuku u Tursku. Opisao je do detalja kako je tekla vojna obuka u Turskoj,
način obučavanja i cilj obuke. U Turskoj su, obučavani, da po povratku u zemlju zauzimaju
vitalne objekte, prekidaju komunikacije i vrše druge diverzantske akcije.
Priznanje optuženog u toku istrage svojim izjavama potvrdili su pojedini saoptuženi.
Tako optuženi Šahman Rasim u toku istrage je kazao, da je na sastanku u Sjenici doni-
jeta odluka o formiranju resora sigurnosti, da je on zadužen, da oformi resor sigurnosti za
Crnu Goru, te da je predložio Skenderović Isata za šefa resora sigurnosti za Berane.
Optuženi Muratović Hakija u toku istrage je kazao, da je kao predsjednik SDA Be-
rane, postavio za šefa resora sigurnosti optuženog Skenderović Isata i potpisao takvu od-
luku. Kazao je, da je Skenderović bio odgovoran direktno Novom Pazaru po svojoj liniji i
da je resor sigurnosti imao ulogu kriznog (ratnog) štaba. Skenderović mu je saopštio da je
dobio 5.000 DM radi kupovine naoružanja.
Optuženi Fetahović Erdžan, Omerović Esad i Spahić Sabahet u svojim izjavama u
toku istrage, potvrdili su da je optuženi Skenderović Isat bio na vojnoj obuci u Turskoj i da
se obuka izvodila radi stvaranja oficirskog kadra vojske buduće države Sandžak.
Svedok Cikotić Mithat u svojoj izjavi u toku istrage je kazao: da je jednom prilikom
čuo kada je Skenderović Isat razgovarao sa Skenderović Zenom, da bi bilo dobro da se
muslimani naoružaju, da može doći do rata i da bi dobro bilo da imaju specijalni status.
Čuo je, da je za Tursku išao Skenderović Isat i da je bio odsutan jedan i po mjesec. Pričalo
se u njegovom kraju da je Skenderović Isat završio vojnu obuku za vrijeme boravka u Tur-
skoj.
Svedok Muhović Selmo, u toku istrage je kazao, da je jednom prilikom u kafani, se
sreo sa Skenderović Isatom, da je Skenderović prišao kod njega i kazao mu “da bi musli-
mani imali svoja prava u Sandžaku.
Radnje iz optužnice za optuženog Skenderović Isata, pored njegovog priznanja koje
je potpuno, potvrđuju i izjave predhodnih saoptuženih o njegovoj djelatnosti, kao i iz-
jave svedoka Cikotić Mithata i Muković Selma iz istrage. Njihova međusobna kazivanja
se poklapaju i ničim jedna drugo ne dovode u sumnju. Potvrdu svih radnji optuženog,
potvrđuje sama količina naoružanja koja je nađena i oduzeta od njega. Njemu je izdata
potvrda, koju je on potpisao i koju ne spori.
Optuženi Hadžić Umer u toku istrage je priznao, da ga je Sulejman Ugljanin post-
avio za savjetnika, za pravna pitanja. Išao je za Zagreb i učestvovao u izradi ustava države
Sandžak. Više puta je išao u Novi Pazar gdje se sastajao sa Sulejmanom Ugljaninom. Ugl-
janin mu je saopštio na jednom sastanku u Pazaru da će početi da radi na formiranju para-
lernih organa vlasti. Priznao je da je njegov odlazak i rad u komisiji za izradu ustava bio
tajan. Ustav je rađen u džamiji u Islamskom kulturnom centru u Zagrebu. Nakon izrade
ustav je donio do Skoplja, a odatle ga putem telefaksa predao centrali SDA u Novom Paza-
ru, preko SDA Skoplja. To njegovo priznanje potkrijepljeno je uvidom u sam Ustav, koji je
pronađen i oduzet od optuženog Hadžić Haruna.
Pored učešća u izradi ustava države Sandžak, optuženi je priznao da je izradio i dio teza
za memorandum a po nalogu Sulejmana Ugljanina. Takođe, saglasio se sa odlukom Ugljani-
na da se izrade i drugi akti buduće države uz istovremeno formiranje paralernih organa vlasti.
Njegovo priznanje u tom dijelu potvrđuju materijalni dokazi, odnosno sam memorandum o
uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak. Da je njegovo priznanje tačno, govori i jedin-
stvena organizaciono konstituciona šema SDA Sandžaka, koju je optuženi držao kod sebe,
a koja se odnosi na stvaranje paralernih organa u stranci i upustvo za njenu primjenu. Ona
je bila putokaz kako da se formiraju paralelni organi vlasti pri SDA. Za oduzetu šemu izdata
je potvrda njegovoj supruzi kao i knjigu Iseljavanje muslimana iz Sandžaka od Bandžovića.
Da je posjedovao ta pisma, optuženi ne spori. Uz sve to Umer je posjedovao i veću količinu
oružja a što se potvrđuje iz potvrde koja je izdata njegovoj supruzi.
Optuženi Brković Šefket, u toku istrage je priznao, da je od osnivanja stranke SDA bio
njen predsjednik u Pljevljima, i da je aktivno uključen oko sprovođenja referenduma za
autonomiju Sandžaka. Iz Novog Pazara dobio je organizaciono konstitucionu šemu SDA i
po istoj postupio. Počeli su u Pljevljima da planiraju resore. Radi toga, po unaprijed zakaza-
nom sastanku iz Novog Pazara, išao je na sastanak u Sjenici. Tad je Melajac Dido kazao da
je zbog konplikovane situacije u Jugoslaviji u interesu svih muslimana da resor sigurnosti
djeluje van stranke i da se formira u organizaciji ljudstva 9 + 1. Na tom sastanku predložio
je Burnazović Rizaha za šefa resora sigurnosti a za njegovog zamjenika Ciguljin Avda.
Na kraju sastanka nakon dogovora o resoru položili su zakletvu u džamiji, radi tajnosti
resora. Priznao je, da je bio upoznat sa dogovorima na sastanku resora sigurnosti u Tutinu
o nabavci radio stanica. Dalje je priznao da je išao za Tursku i da se sretao tamo sa Sulej-
manom Ugljaninom. Iz Pljevalja je dostavljao podatke koji su od bezbedonosnog značaja,
centrali u Novom Pazaru, a oni su te podatke, kasnije prosleđivali za Tursku odnosno Sule-
jmanu Ugljaninu.
Njegovo priznanje u toku istrage potvrđeno je izjavama pojedinih saoptuženih iz is-
trage.
Tako, optuženi Šahman Rasim, Čikić Ibrahim i Ciguljin Avdo su kazali da je optužen
Brković Šefket bio na sastanku u Sjenici, kada je dogovoreno da se formira resor sigurnosti,
kao paralerni organ vlasti.
Optuženi Spahić Sabahet je u toku istrage kazao, da je bio sa Brković Šefketom u Tur-
sku radi posjete studentima.
Sve ove činjenice, koje su istakli saoptuženi u cjelosti potvrđuje priznanje optuženog
Brković Šefketa jer se međusobno u pogledu svih činjenica poklapaju i ničim to priznanje
ne dovode u sumnju.
Optuženi Ciguljin Avdo, u toku istrage je priznao da je išao na sastanak u Sjenicu za-
jedno sa Brković Šefketom, kada je sastankom rukovodio Melajac Dido. Na tom sastanku
donijeta je odluka o stvaranju resora sigurnosti u koji je on ušao. Tada im je obećano da će
320 Ibrahim Čikić
resori sigurnosti biti naoružani. Poslije sastanka u Sjenici, održan je sastanak u Prijepolju,
gdje nije bio prisutan, zatim u Pljevljima, pa u Tutinu, kada je dogovoreno da se nabave
radio stanice za resor sigurnosti. Jednu radio stanicu za Pljevlja je uzeo Burnazović Rizah.
Pored toga, kazao je da im je Dido tad kazao da odaberu po jedno lice i pošalju na obuku,
ali da su na sastanku SDA Pljevalja odlučili da nikoga ne šalju. Oružje su nabavljali preko
Burnazović Rizaha, koje je dotjerao u drvenim sanducima.
Da je optuženi posjedovao oružje, vidi se iz potvrde o oduzetom naoružanju od njega,
koju je on potpisao i koju ne spori. Priznanje optuženog u toku istrage potvrđuju svojim
izjavama u istrazi pojedini saoptuženi.
Tako, optuženi Brković Šefket, je kazao da je Ciguljin bio na sastanku u Sjenici, kada
je dogovoreno da resor sigurnosti djeluje van stranke i da je bio prisutan na sastanku u Tu-
tinu. Poznato mu je, da je nabavljena jedna radio stanica za potrebe šefa resora sigurnosti.
Na sastanku u Sjenici za šefa resora sigurnosti predložio je Burnazović Rizaha, a za njego-
vog zamjenika Ciguljin Avda.
Optuženi Čikić Ibrahim je u toku istrage kazao, da je na sastanku u Sjenici bio
prisutan Ciguljin Avdo i da su tada položili zakletvu u džamiji.
Ove činjenice koje su istakli predhodni saoptuženi, potvrđuju u cjelosti priznanje
optuženog Ciguljin Avda, jer se njihove izjave u pogledu svih bitnih činjenica poklapaju i
ničim to priznanje ne dovode u sumnju. O njegovim radnjama govori i pismeni dokazi, kao
što je spisak lica po pojedinim resorima sigurnosti sa brojevima telefona koji je pronađen
u Novom Pazaru kod optuženog Faković Ibrahima. Na tom spisku nalazi se broj telefona
optuženog Ciguljina, a on to ne spori. Na tom spisku nalaze se brojevi telefona i drugih
lica iz Novog Pazara optuženih u Novopazarskom predmetu, a koji su bili šefovi resora
sigurnosti ili njihovi članovi.
Optuženi Burnazović Rizah u toku istrage je priznao da je bio podpredsjednik SDA
Pljevlja, da je učestvovao u sprovođenju referenduma za autonomiju Sandžaka, kao i na
sastancima resora sigurnosti koji su održani u Tutinu i Novom Pazaru, kada su donijete
odluke, da se stvore paralerni organi vlasti u stranci i da se nabave radio stanice radi lakše
komunikacije među gradovima Sandžaka. Dalje je priznao, da je preuzeo radio stanicu za
SDA iz Prijepolja, a pošto ista nije dobro funkcionisala vratio je Malezić Esu. Išao je za
Sarajevo sa Irfanom Kamberom, radi kupovine oružja. Iz Sarajeva su dotjerali 2 sanduka
oružja u kojima je bilo 11 automatskih puški, dva škorpiona i 9 bombi.
Pored priznanja optuženog njegove radnje iz optužnice, potvrdio je i optuženi Brković
Šefket u svojoj izjavi datoj u toku istrage. On je kazao, da je na sastanku u Sjenici, optuženi
Burnazović Rizah postavljen za šefa resora sigurnosti i da je u toj ulozi išao na sastanak u
Tutin. Te činjenice potvrdio je i optuženi Ciguljin Avdo. On je kazao, da su se na sastanku
u Tutinu dogovorili da nabave radio stanice, to da je jednu radio stanicu dobio Burnazović
Rizah kasnije, kao šef resora sigurnosti. Ciguljin je kazao da je Burnazović prikupljao novac
radi nabavke oružja.
Sve te činjenice koje se međusobno do detalja poklapaju i ničim jedna drugu ne
dovode u sumnju upotpunjuju priznanje optuženog i potvrđuju radnje iz optužnice za
njega.
Optuženi Spahić Sabahet, u toku istrage je priznao, da je bio sekretar stranke SDA
u Bijelom Polju i da je početkom 1992. godine dobio organizaciono konstitucionu šemu
SDA Sandžaka sa upustvom za primjenu. Po toj šemi bili su predviđeni resori kao paralerni
organi vlasti u stranci. Optuženi Vesković Rifat za šefa sigurnosti je postavio Šahman Re-
fika a njega za šefa resora za obrazovanje. Njegov resor je bio zadužen za slanje studenata na
studije u Tursku. Išao je kasnije u Tursku radi obilaska studenata. Bio je prisutan kada su se
optuženi Bibuljica i Balijagić našli u kancelariji SDA u Bijelom Polju nakon završene vojne
obuke u Turskoj i kada su tražili novac, za završenu obuku. Čuo je od okrivljenog Šahman
Refika da je išao na vojnu obuku i da su se u Turskoj obučavali za izvođenje diverzija i
terorističkih akcija, te da je Šahman Refik sa Omerović Omerom podijelio opštinu Bijelo
Polje na dva dijela. Priznao je da je odbrao za kurs radio telegrafije lice po imenu Sejfić Na-
suf iz Crnče, te da ga je preporučio optuženom Vesković Rifatu. Vesković Rifat je pokušao
da smijeni šefa resora sigurnosti za Bijelo Polje Šahman Refika zbog toga što je umjesto
sledovanih DM u iznosu od 400 DM uzeo 1.000 DM, pa su se zbog toga posvađali. Takođe
je priznao da je neovlašćeno nabavio jednu ručnu bombu i štih dinamita.
Da je priznanje optuženog Spahić Sabaheta u toku istrage tačno prije svega govore is-
kazi skoro svih ovde saoptuženih u toku istrage, kao i materijalni dokazi odnosno pismena
dokumentacija koja je oduzeta od njega i od stanke SDA u Bijelom Polju čiji je on bio sek-
retar. Po funkciji sekretara bio je upoznat sa svim radnjama i djelatnostima pojedinaca iz
stranke i direktno je bio uključen sa pojedinim licima iz stranke SDA u Bijelom Polju kao što
su Kasumović Mevludin, Omerović Omer, Vesković Rifat, Šahman Refik, Čikić Ibrahim
i druga lica koja se nalaze sada u bjekstvu. On se saglasio sa donijetim odlukama o formi-
ranju resora sigurnosti kao paralernih organa vlasti, o postavljanju šefa resora sigurnosti,
o odabiranju i slanju lica na vojnu obuku u Tursku. Sam je vršio odabiranje i slanje lica u
Tursku, radi stvaranja stručnog kadra buduće države. Saglasio se o formiranju kriznog (rat-
nog štaba) na području opštine Bijelo Polje. U kancelariji SDA u Bijelom Polju čiji je bio
sekretar optuženi, nađena je brošura “Sandžak”, ekonomija, politika i ljudska prava”, koju je
izdalo MNVS 1993. godine, nađeni su rezultati referenduma po opštinama od 4.11.1991.
godine sa izvještajem centralne izborne komisije od 4.11.1991. godine, zatim Bijela knjiga o
Sandžaku, dopis Sulejmana Ugljanina od 17.1.1994. godine, o zapažanjima prema Sandžaku,
dopis Rifata Veskovića upućen Rasimu Ljajiću, konkurs za studente u Turskoj, zatim spisak
novinara u RTV Sarajevo, dopis Sulejmana Ugljanina Klausu Klinkelu, dopis MNVS-a o
dostavi snimljenog materijala, obavještenje MNVS-a, zapisnik sa sastanka SDA Bijelo Polje,
bedž obezbeđenja SDA Bijelo Polje, informacija MNVS-a od 22.10.1993. godine, kao i druga
mnogobrojna dokumentacija, koja ukazuje na rad stranke SDA i MNVS-a. Optuženi je pot-
pisao potvrde o oduzimanju svih ovih spisa i on ih i ne spori.
Optuženi Čikić Ibrahim, u toku istrage je priznao da je bio simpatizer stranke
SDA i daje poznavao Refika Šahmana i Dizdarević Avdulaha. Prisustvovao je na sas-
tanku SDA u Sjenici zajedno sa Refikom Šahmanom i Dizdarević Avdulahom. Tim sas-
tankom je rukovodio Melajac Dido. Na tom sastanku Melajac je kazao da je Centrala
SDA za Sandžak odlučila da se formira resor redarstva sa zadatkom da obezbjeđuje
Sulejmana Ugljanina i promotivne skupove na teritoriji Sandžaka. Na tom sastanku
Rasim Šahman je postavljen za šefa resora. Nakon sastanka u Sjenici resor redarstva je
prerastao u resor sigurnosti, a za šefa resora sigurnosti za Crnu Goru postavljen je Ra-
sim Šahman. U Sjenici su položili zakletvu na vjerski način. Na kraju sastanka u Sjenici
dogovorili su se da se za 15 dana sastanu u Prijepolje. Bio je prisutan na sastancima
resora sigurnosti koji su poslije Sjenice održani u Prijepolju, Pljevljima, Bijelom Polju
i Novom Pazaru, kada su se donosile najvažnije odluke, o radu resora sigurnosti, njiho-
vom naoružavanju o nabavci radio stanica i legitimacija. Priznao je da je kontaktirao sa
predstavnikom Iranske ambasade u Beogradu koji je bio zadužen za kulturu i da je od
322 Ibrahim Čikić
njega dobijao vjerske časopise. Takođe je priznao da je zajedno sa Refikom Šahmanom

bio član resora sigurnosti i da je organizovao polaganje zakletve za Karalić Esada i
Begović Dževada u džamiji koja se nalazi u Bistrici. U Novom Pazaru je predložen da
rukuje radio stanicom. Nabavljao je oružje i municiju, prodavao ga odnosno dijelio,
što se utvrđuje iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, odnosno oružja od
optuženog, koju je on potpisao i koju ne spori.
Pored priznanja optuženog Čikić Ibrahima u toku istrage, njegovo priznanje
potvrđuju i iskazi pojedinih saoptuženih iz istrage.
Tako Šahman Rasim je kazao u toku istrage da je Čikić bio na sastanku u Sjenici
kada je donijeta odluka o formiranju resora sigurnosti, kao pararelnog organa vlasti.
Optuženi Brković Šefket je takođe potvrdio prisustvo optuženog Čikića na sas-
tanku u Sjenici, kada je Čikić diskutovao i kazao da će se u ratni sukob na prostoru
Sandžaka umiješati Islamske zemlje.
Optuženi Ciguljin Avdo u toku istrage je kazao da je na sastanku u Pljevljima
primjetio Čikića koji je bio “veliki fanatik” i ekstremista”, te da je bio na sastanku u
Tutinu, kada su se dogovorili da se nabave radio stanice.
Optuženi Spahić Sabahet je u toku istrage kazao, da je u maju mjesecu 1992. go-
dine, Čikić Ibrahim bio sa Dizdarević Avdulahom i Šahman Refikom u jednoj kafani
te da je čuo od njih da su govorili o tajnoj policiji odnosno da su oni tajna policija iz
Sarajeva, da je on govorio o džihadu – svetom ratu, i da će eksplozivom porušiti sve
mostove u opštini Bijelo Polje i da za to imaju eksploziv.
Optuženi Begović Dževad u toku istrage je kazao da je Čikića vozio na sastanak u
Tutinu, Sjenici i Gubavču kod Bijelog Polja, zajedno sa Šahman Refikom, te da mu je
poslije sastanka u Tutinu Šahman Refik naložio da odabere 10 ljudi za vojnu jedinicu
iz Rasova. Pošto je odabrao lica obavijestio je odabrana lica položila zakletvu. Zak-
linjao ih je Čikić Ibrahim koji je kod sebe imao Kuran. Od Refika Šahmana je čuo da
je cilj stvaranja takvih grupa odabiranje povjerljivih ljudi kojima bi podijelilo oružje
u slučaju izbijanja rata. Od Čikića, Refika Šahmana i Dizdarević Avdulaha je čuo da
će doći do oružja preko Prijepolja, Novog Pazara i Sarajeva. Od Čikića i Dizdarević
Avdulaha te Kasumović Halila je čuo da su oni govorili da bi trebalo blokirati most u
mjestu Strojtanica, zatim most koji povezuje Rasovo i sl.
Optuženi Bibuljica Sead, u toku istrage je kazao, da je u kući okrivljenog
Kasumović Halila, zv. Lilka, optuženi Čikić Ibrahim, u ulozi hodže, obavio zakletvu
za grupu lica koja je otišla na vojnu obuku u Tursku. To isto je potvrdio i optuženi
Pućurica Sead.
Kada se uzmu u obzir sve činjenice koje su istakli predhodni saoptuženi, za
optuženog Čikić Ibrahima, stvara se jedan čvrst mozaik, koji potvrđuje njegovo
priznanje kao i radnje koje su mu optužnicom stavljene na teret.
Optuženi Smakić Husein, u toku istrage je priznao da je bio član stranke SDA i pred-
sjednik Mjesnog odbora za Sušicu. Priznao je, da je, kod njega dolazio kurir koga je poslao
Refik Šahman i prenio mu Refikovu naredbu, da organizuje straže i odbranu sela. Postupio
je po njegovoj naredbi. Na jednom sastanku određen je za komandira odjeljenja, za Sušicu.
Od Refika Šahmana dobio je nalog, da izvrši odabiranje 15 mlađih lica radi upućivanja
na vojnu obuku u Tursku. Refik mu je tad pokazao jedan papir, govoreći mu, da je, došlo
naređenje od Sulejmana Ugljanina. Razgovarao je sa nekim ljudima oko slanja lica na vojnu
obuku u Turskoj. Imao je kurisku vezu, sa šefom resora sigurnosti za Bijelo Polje, Refikom
Šahmanom. Od naoružanja je priznao, pištolj, ručnu bombu i manju količinu metaka od

automatske puške. To naoružanje je nađeno kod njega i oduzeto mu je. Za oduzeto oružje
izdata mu je potvrda koju je on potpisao i istu ne spori.
Priznanje optuženog iz istrage, najbolje potvrđuje, pismeni dokaz, odnosno orga-
nizaciono konstituciona šema SDA za Sandžak, po kojoj je optuženi kao predsjednik mjes-
nog odbora zauzimao najniže mjesto u toj hijerarhiskoj organizaciji. Priznanje optuženog
potvrdio je svojim iskazom u toku istrage optuženi Skenderović Isat, koji je kazao, da mu
je Redžović Hajrudin naložio da formira ratni štab i kazao mu da bi u taj štab ušli članovi
SDA iz mjesnih zajednica, a koji bi po mjesnim zajednicama, morali, da organizuju grupe u
formaciji ljudi 3, 6 ili 10, koji bi bili naoružani. Takva organizacija, jedinica, na tom nivou,
predviđena je i prema opštim načelima za izradu konkretnih planova, koje je sačinio ka-
petan I klase Kolašinac Hajriz iz Novog Pazara, koja su dostavljena svim opštinskim od-
borima SDA, a o čemu u spisima postoji pismeni dokaz (sama ta načela).
Optuženi Begović Dževad u toku istrage je priznao, da je po dogovoru i planu Refika
Šahmana izvršio odabiranje više lica za vojnu obuku u Turskoj. Učestvovao je u polaganju
zakletve u kući okrivljenog Kasumović Halila, zv. Lilka, a u prisustvu šefa resora sigurnosti
za Bijelo Polje Šahman Refika i člana Čikić Ibrahima. Sačinio je plan evakuacije lica musli-
manske nacionalnosti prema planini Pešter a radi provjere spremnosti, lica koja je odabrao,
organizovao je noćne straže oko Rasova, organizujući lica na 4 punkta, sa naoružanjem.
Prisustvovao je na više sastanaka šefova resora sigurnosti. Pored toga, optuženi je aktivno
učestvovao u formiranju resora sigurnosti i saglasio se dogovorom o nabavci radio stanica
za sve šefove resora sigurnosti radi uspostavljanje tajne veze. Na kraju je priznao, da je po
nalogu svog šefa, Refika Šahmana, početkom 1993. godine, otišao u Tursku, radi obavl-
janja vojne obuke, ali istu nije završio zbog vjerskih praznika koji su bili u Turskoj, te se
vratio zbog toga ponovo u zemlju.
O djelovanju optuženog Begović Dževada, najbolje su kazali, optuženi Bibuljica Sead
zv. Bibe, Pućurica Sead, zv. Ćiro, kao i optuženi Čikić Ibrahim, sa kojim je Begović bio u
stalnom kontaktu, kao i sa odbjeglim Dizdarević Avdulahom i Šahman Refikom.
Tako, optuženi Bibuljica Sead je u toku istrage kazao, da je i Begović Dževad bio
prisutan polaganju zakletve, pred Čikić Ibrahimom i Šahman Refikom u kući Kasumović
Halila zv. Lilka.
Optuženi Pućurica Sead u toku istrage je kazao da je polaganje zakletve u kući okriv-
ljenog Kasumović Halila zv. Lilka, bio prisutan Begović Dževad i da je na tom sastanku
okrivljeni Refik Šahman kazao da će veza između njega i lica koja su položila zakletvu biti
Begović Dževad. Na tom sastanku Refik Šahman je kazao da grupa koja je položila zakletvu
ima zadatak da obezbijedi izvlačenje lica muslimanske nacionalnosti prema Pešteri i da je
prva grupa koja će intervenisati.
Optuženi Čikić Ibrahim u toku istrage je kazao, da je Begović Dževad zajedno
sa njim, Refikom Šahmanom i Dizdarević Avdulahom prisustvovao na sastancima
šefova resora sigurnosti održanih u Sjenici, Pljevljima, Bijelom Polju, Novom Paza-
ru i Tutinu.
Priznanje optuženog u toku istrage je potpuno jer ga potvrđuju iskazi predhod-
nih saoptuženih.
Optuženi Bibuljica Sead u toku istrage je priznao da se upoznao sa Šahman Refikom,
preko Begović Dževada u kući Kasumović Halila. U njegovoj kući položio je zakletvu sa
Pućurica Seadom, Kasumović Halilom, Begović Dževadom, Nedžadom, Hadžibulić Safe-
324 Ibrahim Čikić
tom, Hukić Mersudinom i sl. Njih je zaklinjao Čikić Ibrahim koji je imao kod sebe
Kuran. Priznao je da je znao za slanje lica na vojnu obuku u Tursku i da je sam išao sa tom
namjerom, ali da je vraćen sa Bugarske granice, jer nije imao ispravan pasoš.
Priznanje optuženog svojim iskazima u toku istrage potvrdili su saoptuženi Begović
Dževad, Pućurica Sead, Pućurica Senad. Svi su oni potvrdili da je optuženi Bibuljica Sead
prisustvovao zakletvi u kući okrivljenog Kasumović Halila i da je sa njima odlazio za Tur-
sku sa ciljem da završi vojnu obuku, ali da je zbog neispravnog pasoša sa Bugarske granice
vraćen. Kazivanje ovih optuženih, priznanje optuženog Bibuljica Seada čini potpunim, jer
se njihove izjave koje su dali u toku istrage u bitnim činjenicama do detalja poklapaju.
Optuženi Omerović Esad, Pućurica Sead, zv. Ćiro, Pućurica Senad, zv. Ćeno i Bošnjak
Šefćet su u toku istrage priznali, da su završili vojnu obuku u Turskoj tokom 1993. godine. U
Turskoj su ih obučavali turski oficiri radi vršenja diverzantskoterorističkih akcija i osposoblja-
vali ih za komandire odnosno za oficirski kadar buduće vojske tzv. države Sandžak. Priznali
su, da su znali cilj te obuke a koji se sastojao u stvaranju samostalne države Sandžak oružanim
putem. U Turskoj su obučavani za gerilski način ratovanja, zatim da vrše ubijanja poznatih
ljudi i ljudi na visokim funkcijama, da vrše prekidanje komunikacija, ruše mostove i osvajaju
vitalne objekte. Kroz vojnu obuku obučavani su, kako sami da se snalaze za hranu, da kopaju
zemunice radi skrivanja hrane i naoružanja. Upustva oko izvođenja vojne obuke dolazila su
od Sulejmana Ugljanina predsjednika MNVS-a. Njihov odlazak na vojnu obuku u Tursku
tekao je preko šefova resora sigurnosti. Tako, optuženi Omerović Esad na vojnu obuku je
otišao po nalogu Redžović Hajrudina a optuženi Bošnjak Šefćet, Pućurica Senad i Sead otišli
su po nalogu okrivljenog Šahman Refika. Za Tursku su išli organizovano preko Skoplja do
Instambula, gdje ih je čekala veza, a odatle su dalje prosleđivani do turskih kasarni. Na vojnoj
obuci u Turskoj bilo je mnogo ljudi iz sandžačkih gradova, a najviše iz Sjenice, Novog Pazara,
Tutina, Rožaja, Berana i Bijelog Polja. Tokom obuke posjećivali su ih Sulejman Ugljanin, tur-
ski oficiri kao i pojedina lica koja su rodom iz Sandžaka a žive u Turskoj. Prilikom davanja za-
kletve bio je prisutan Sulejman Ugljanin. Zakletvu su davali uz intoniranje himne Sandžaka,
pred zastavom Sandžaka i naoružanjem. Sulejman Ugljanin im je govorio da je cilj njihove
obuke, da uz pomoć oružja stvore samostalnu državu Sandžak i da su oni prvi vojni kadar,
buduće države Sandžak. Učeni su, da po povratku u zemlji i sami organizuju obuke, da se pri-
premaju u naoružanju, kopaju zemunice, radi sklanjanja hrane i naoružanja, da vrše diverzije i
izazivaju incidente. Turski oficiri su im obećali pomoć u ljudstvu i naoružanju preko Albanije,
Kosova i Pešterske visoravni. Tokom vojne obuke, dobili su značke sa zlatnim ljiljanima, koje
predstavljaju grb države Sandžak, kao i pomoć u novcu.
Priznanje ovih optuženih je zaista potpuno i do detalja se poklapa međusobno jedno
sa drugim u pogledu načina vršenja vojne obuke. Njihovo priznanje, svojim iskazima u
toku istrage potvrdili su i optuženi Fetahović Erdžan, Skenderović Isat i Begović Dževad.
Da je priznanje svih saoptuženih u toku istrage, potpuno i nedvosmisleno jasno, jer
se ta priznanja međusobno do detalja poklapaju u odlučnim činjenicama, najbolje govore i
materijalni (pismeni) dokazi, kao što su, protesna nota br. 7889 koju je Savezno Ministarst-
vo za inostrane poslove uputile Ambasadi Republike Turske u Beogradu i dalo saopštenje
za štampu, odnosno za javnost, zatim tekst koji je izašao u Turskom listu “Aindilnik” o
obuci sandžačkih muslimana u Turskoj, sa prevodom na srpskohrvatski jezik, kao i pis-
meni dokazi iz spisa predmeta Novopazarskog suda K.br. 63/93 od 19.10.1993. godine, a
posebno optužnica tog suda Kt. br. 67/93 od 18.10.1993. godine i potvrde o privremenom
oduzimanju predmeta od optuženih, te zapisnika o pretresu stana i drugih prostorija kod
njih. Tu su pored njih, pismeni akt, - opšta načela za izradu konpletnih vojnih planova,
sa šemom formacija odreda samozaštite, formacija u gradskim mjesnim zajednicama, na
seoskom području, izvidžački vod, sanitetsko odjeljenje, pozadinsko odjeljenje, tehničko
odjeljenje, mjesne zajednice – gradsko područje, seosko područje, zadaci predsjednika
ogranka, podpredsjednika ogranka i sekretara ogranka, dužnosti komandanata, koman-
danata starješina jedinica, dužnosti štabova, posebne obaveze i dužnosti starješina u resoru
sigurnosti.
Tako, iz sadržine protesne note utvrđeno je, da je Turska omogućila organizovanje
simpozijuma u svojoj zemlji od strane tzv. lidera MNVS Sulejmana Ugljanina, da duže
vremena pomaže njegovo djelovanje u Turskoj i dozvoljava da se vrši obuka i školovanje
muslimana u Turskoj. Turska je na taj način flagrantno prekršila principe usvojene u
povelji Ujedinjenih Nacija i u dokumentima KEBS-a. U noti se kaže, da je SRJ do tada više
puta ukazivala Turskoj na te njene radnje. To isto se utvrđuje i iz sadržine saopštenja za
štampu koje je dalo Ministarstvo inostranih poslova SRJ. Iz sadržine teksta o vojnoj obuci
sandžačkih muslimana u Turskoj, koji je izašao u Turskom listu “Aidilnik” na Turskom jezi-
ku, a koji je preveden na naš jezik, utvrđeno je da je vojnu obuku izvršilo više muslimana sa
područja sandžaka u turskim kasarnama Urla i Poča. Prva grupa lica na obuku stigla je to-
kom 1993. godine i do kraja 1994. godine vojnu obuku je završilo oko 754 lica, a još se na-
lazi u Urli oko 500 mladića iz Sandžaka. U njemu se govori, da je sabirni centar tih mladića
Skoplje, odakle se prebacuju za Tursku. Obuku u Turskoj je pokrenuo Sulejman Ugljanin
1992. godine, kada je razgovarao sa Turskim predsjednikom Turgutom Ozalom. Na čelu
tima koji vrši obuku sandžaklijama, nalazi se Mustafa Kahraniol, takođe sandžaklija.
Iz djelimičnog uvida u spise Okružnog suda u Novom Pazaru K. br. 63/93, a posebno
optužnice, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od optuženih i zapisnika o pre-
tresanju stana i drugih prostorija, utvrđeno je da su optuženi Kolašinac Hajriz i dr. djelovali u
istom cilju kao i optuženi u ovom predmetu, da su izvršavali iste naloge MNVS-a i predsjed-
nika Sulejmana Ugljanina, te da je to jedna organizacija. Iz spisa toga predmeta utvrđeno je da
je Kolašinac Hajriz formirao glavni štab za Sandžak i sačinio načela ratnih planova za Sandžak,
gradove na teritoriji Sandžaka i mjesne zajednice. O tome postoje pismeni dokazi odnosno
sama načela kao i dužnosti komandanta, starješina jedinica, štabova i posebne obaveze i
dužnosti starješina u resoru sigurnosti. Načela su pronađena i oduzeta od njega. Iz potvrde
o privremenom oduzimanju predmeta na ime optuženog Faković Ibrahima, utvrđeno je da
je kod njega nađen spisak lica sa brojevima telefona pojedinih članova i šefova resora sigurn-
osti, po pojedinim sandžačkim gradovima. Na tom spisku za Pljevlja se nalaze Ciguljin Avdo,
Talović Džemali i Ajanović Behudin, kao i brojevi njihovih telefona. Kod optuženog Hosnić
Adema, nađene su karte, skice plana, sanitetski materijal i veća količina naoružanja, a kod
Hodžić Jakuba nađeno je više topografskih karti. Dalje, kod optuženih lica u Novom Pazaru,
nađena je velika količina naoružanja i eksplozivnih materija, zatim veća količina vojničke
opreme, radio stanice, oficirske torbice, dvogledi, kao i konkretne skice i planovi. O tome
postoje materijalni dokazi odnosno potvrde o oduzimanju predmeta od pojedinih optuženih
i zapisnici o pretresanju stana i drugih prostorija kod njih.
Iz sadržine opštih načela za izradu planova i dužnosti komandanata, starješina jedi-
nica, štabova, starješina resorsa sigurnosti, u cjelosti se potvrđuju radnje optuženih. Tako,
u tim načelima stoji da se na gradskom području formiraju jedinice u okviru mjesnih zajed-
nica (mjesnih odbora) u brojnom sastavu od 5 – 10 ljudi, a da svako povećanje broja ljudi
iziskuje formiranje narednog odjeljenja. Ako se formiraju dva do četiri odjeljenja, formira
326 Ibrahim Čikić
se vod. Vod ima komandira, zamjenika i kurira. Više vodova čine četu. Četa ima pozadin-
sko i izvidžačko odjeljenje. Predviđeno je određivanje mobilizaciskih mjesta veza kurirska,
telefonska i radio veza. Slične formacije predviđaju se i za seosko područje. Opisuju se
dužnosti komandanta štaba, zadaci štaba, starješina jedinica, kao i starješine resora sigurn-
osti. Starješine jedinica su dužne da održavaju punu borbenu gotovost jedinice, da orga-
nizuju obuku u svojoj jedinici, da organizuju vezu unutar jedinice i vezu sa višom i nižom
komandom. Starješina u resoru sigurnosti ima obavezu da čuva tajnost o radu resora sig-
urnosti i radu svakog oficira, da prihvati obavezu da radi u ilegali odnosno tajno.
Svi predhodno navedeni materijalni dokazi ukazuju na to da je priznanje optuženih
u toku istrage, istinito i potpuno, da odgovara sadržini pismenih dokaza i radnji koje su
optuženi preduzimali pojedinačno i skupno. Sigurno je da optuženi, nijesu mogli ništa
izmisliti, a da u tome nijesu učesvovali, da nijesu znali šta se radi i u kom cilju. Pogotovu
nijesu mogli izmisliti same detalje događaja a da im o tome nije stvarno bilo sve poznato.
Sa tih razloga sud je njihovo priznanje u toku istrage u cjelosti prihvatio. Takođe, sud je
prihvatio i iskaze svedoka iz istrage Cikotić Mithata i Muhović Selma, jer se njihovi is-
kazi uklapaju u objektivno utvrđeno činjenično stanje i ničim nijesu dovedeni u sumnju,
a posredno su utvrđeni i sa svim drugim materijalnim dokazima. Njihove iskaze na pre-
tresu, sud nije prihvatio, jer su dati kasnije, kada je rodbina optuženih i njihovi branioci,
izvršili uticaj na njih, pa oni na glavnom pretresu nijesu htjeli da im se zamjere. Njihove
izjave na pretresu, da je prema njima istražni sudija nekorektno postupao, su neosnovane i
nelogične, jer su oni saslušani kao svjedoci, a Istražni sudija nije imao razloga da na njih vrši
pritisak kada je raspolagao sa brojnim materijalnim dokazima. Njihove izjave na pretresu
treba posmatrati u sklopu odbrana na glavnom pretresu optuženih i njihovih branilaca.
Što se tiče izjava ostalih svjedoka, koji su saslušani na pretresu, kao i izjava svedoka
koje su dali u toku istrage, a koje je sud pročitao na pretresu, sud nije mogao utvrditi neke
odlučne činjenice za postojanje ovog krivičnog djela, pa ih sa tih razloga posebno nije ni
cijenio niti je na istima mogao zasnovati svoju odluku.
Imajući u vidu predhodno neosporno utvrđeno činjenično stanje, sud je mišljenja da
se u radnjama optuženih stiču sva bitna obilježja krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne
cjeline iz čl. 116 stav 1 KZ SRJ, kažnjivog po članu 138 istog Zakona.
Naime, ovo krivično djelo čini onaj ko pokuša da upotrebom sile ili drugim proti-
vustavnim putem ocijepi dio teritorije SRJ ili da dio te teritorije pripoji drugoj državi. U
čl. 138 KZ SRJ, predviđeno je da će se kazniti onaj ko priprema izvršenje tog krivičnog
djela. Čl. 18 KZ SRJ a u stavu 3 je predviđeno da pripremne radnje određenog krivičnog
djela se sastoje u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje krivičnog djela, u ot-
klanjanju prepreka za izvršenje krivičnog djela, u dogovaranju, planiranju ili organizovanju
sa drugima izvršenje krivičnog djela, kao i u drugim radnjama kojim se stavaraju uslovi
za neposredno izvršenje krivičnog djela, a koje ne prestavljaju radnje izvršenja. Zaštitni
objekt ovog djela je teritorija SRJ odnosno njen teritorijalni integritet. Radnja ovog djela
je upotreba sile ili protivustavno postupanje. Sila, obzirom na prirodu krivičnog djela
najčešće predstavlja upotrebu fizičke snage uz upotrebu oružja ili uz prijetnju da će se
oružje upotrijebiti. Pod protivustavnim putem, podrazumijeva se svako postupanje koje
je protivno Ustavu SRJ ili ustavima republika. Sam protivustavni put, predstavlja i put sile.
Kao protiv ustavan čin izvršenja ovog djela, smatra se svako postupanje koje nije u skladu
sa principom saglasnog odlučivanja svih republika i autonomnih pokrajina o promjenama
granica SFRJ i saglasnom odlučivanju republika o promjeni granica sadašnje SRJ i sa pro-
cedurom i nadležnošću prilikom rješavanja promjena granica u Ustavu SFRJ i sadašnjem

Ustavu SRJ. Djelo se može izvršiti sa umišljajem, direktnim ili eventualnim. Ovo djelo
može se izvršiti i kroz oblik saizvršilaštva, pri čemu nije potrebno da saizvršioci postupaju
sa istim oblikom umišljaja, niti da se kod njih umišljaj formira u isto vrijeme, jer svijest o
posledici i voljno opredeljenje u pogledu njenog nastupanja, kod nekih može postojati ra-
nije a kod nekih kasnije. Bitno je, kod pripremnih radnji ovog djela, da kod svih saizvršilaca
postoji svijest o zajedničkom djelu odnosno cilju pripremnih radnji, kao i svijest o samom
djelu koje se kroz pripremne radnje sprema da se izvrši.
U bivšem Ustavu SFRJ, predviđeno je bilo, da se granice između republika ne
mogu mijenjati bez saglasnosti republika i autonomnih pokrajina. Taj Ustav je predviđao
nadležnost i proceduru za promjenu granica. Bivša SFRJ se raspala protivno tom Ustavu i
taj put je bio protivustavan i put sile odnosno nasilja.
Raspadom bivše SFRJ Republika Srbija i Republika Crna Gora su izrazile volju da
žive u zajedničkoj državi SRJ i nastavile su kontinuitet vlasti na teritorijama tih republika.
Savezna Republika Jugoslavija je prihvatila pravne akte iz bivše SFRJ i tako postala suk-
cesor odnosno naslednik bivše SFRJ.
U Ustavu Savezne Republike Jugoslavije u čl. 3 se kaže, da je teritorija Savezne Repub-
like Jugoslavije jedinstvena i da je sačinjavaju teritorije republika članica. U čl. 2 se kaže,
da Saveznu Republiku Jugoslaviju sačinjavaju Republika Srbija i Republika Crna Gora. U
čl. 3 stav 3 Ustava SRJ stoji da se granica između republika članica može mijenjati samo
njihovim sporazumom u skladu sa ustavima republika članica.
Ustavom Republike Crne Gore u čl. 8 predviđeno je, da je teritorija Crne Gore, jedin-
stvena i neotuđiva i da se Crna Gora teritorijalno organizuje u opštine.
I po Krivičnom zakonu bivše SFRJ koji je naslijedila Savezna Republika Jugoslavija,
kao i sa kasnijim izmjenama toga Zakona, predviđeno je krivično djelo ugrožavanja terito-
rijalne cjeline Savezne Republike Jugoslavije i kažnjavanje za pripremne radnje toga djela.
U konkretnom slučaju, optuženi su bili ili članovi stranke SDA, ili simpatizeri te stranke
i obavljali su neke političke funkcije u stranci. Po organizaciono konstitucionoj šemi zauzi-
mali su određene političke funkcije a što je neosporno utvrđeno. Pored funkcija u Stranci
pojedinci a naročito predsjednici opštinskih odbora SDA zauzimali su funkcije i u MNVS-
u. Raspadom Jugoslavije, stranka SDA, koja se odmah konstituisala za teritoriju Sandžaka
i odmah primijenila organizaciono konstuticionu šemu na tom području, u prvi plan je is-
takla pitanje Sandžaka, kroz navodno neriješeno muslimansko pitanje kako u Ustavu bivše
SFRJ tako i ustavima Savezne Republike Jugoslavije i republika Srbije i Crne Gore, Harun
Hadžić na glavnom pretresu je kazao da nacionalno pitanje i u bivšoj SFRJ nije bilo riješeno
na adekvatan način pa se zbog toga SFRJ i raspala. Aktuelizirajući to pitanje stranka SDA
je formirala Muslimansko Nacionalno Vijeće i donijela deklaraciju tog vijeća. Tu deklara-
ciju donio je glavni odbor SDA u Novom Pazaru. Na taj način stranka SDA je formirala i
dala život MNVS-u i njegovim organima. Kasnije je MNVS, donosila razne odluke i druge
normativne akte, kao što su statut AP Sandžak, statut MNVS-a, memorandum o uspostavl-
janju specijalnog statusa za Sandžak, ustav države Sandžak i sl. Sve te akte donosila je stručna
služba MNVS-a ili neki drugi organi i lica po njegovim preporukama odnosno preporukama
predsjednika MNVS-a Sulejmana Ugljanina. Na taj način stranka SDA je formirala paralerne
organe vlasti (paradržavne vlasti), stvarajući jednu posebnu paradržavnu organizaciju koja je
djelovala mimo ustavnopravnih i zakonskih normi kako bivše SFRJ, tako i republike Srbije,
Crne Gore i Savezne Republike Jugoslavije. Na taj način optuženi su postupali protivustavno
328 Ibrahim Čikić
ne samo po Ustavu Republike Crne Gore, Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije,
nego i protivno Ustavu bivše SFRJ. U Ustavu bivše SFRJ nigdje se ne pominje Sandžak niti
se on tretira kao posebna političko-teritorijalna i administrativna jedinica.
Ni u Haškom dokumentu, nigdje se ne pominje Sandžak, kao posebna administrativ-
no-teritorijalna i politička jedinica. Haški dokument tretira samo republike i on predstav-
lja, samo načelni okvir za rješavanje budućih odnosa između republika koji su nastali raspa-
dom SFRJ. Istina, u njemu se predviđa specijalni status ali u okviru republika, za rješavanje
pitanja nacionalnih manjina ili etničkih grupa.
Haškim dokumentom predviđeno je da nacionalna manjina i etničke grupe mogu
imati specijalni status samo u onim opštinama u kojima imaju većinu.
U konkretnom slučaju, optuženi su preko stranke SDA i MNVS-a tražili specijalni
status i za one opštine u kojima muslimani ne čine većinsko stanovništvo. Muslimani u
tim opštinama gdje su sačinjavali većinsko stanovništvo, praktično su imali ono što im pri-
pada po Haškom dokumentu. Naime, stranka SDA u tim opštinama imala je vlast što je
opštepoznata činjenica, a to priznaju i čelnici stranke SDA. Oni su istakli da je stranka SDA
imala vlast u lokalnim skupštinama gdje god su bili muslimani većinski narod.
Kada se ima u vidu ta činjenica, kao i činjenica da se poslanici SDA povlače iz skupštine
Srbije i Crne Gore, da stranka SDA formira paralerne organe vlasti u stranci, da početkom
1992. godine postupaju po organizaciono konstitucionoj šemi, da resor sigurnosti u ok-
viru stranke tada počinje da djeluje tajno, da se preko toga resora organizuju muslimani za
formiranje vojnih jedinica i za nabavku naoružanja, da se kroz MNVS formiraju paralerni
organi državnoj vlasti, te kada se ima u vidu hronologija aktivnosti stranke SDA odnosno
optuženih i akata koje je stranka donosila kao i MNVS, jasno se vidi cilj optuženih. Taj cilj
je bio stvaranje samostalne države Sandžak. U tom cilju su i preduzimali pripremne radnje.
Tako, iako je Haški dokument donesen u 11 mjesecu 1991. godine, MNVS tek 6. 6.
1993. godine usvaja memorandum za uspostavljanje specijalnog statusa za Sandžak. Prije
toga, glavni odbor SDA Sandžaka donosi deklaraciju MNVS i to 11. 5. 1991. godine. Tada
je stranka SDA formirala MNVS, zatim se donosi statut AP Sandžak u 10. mjesecu 1991.
godine, nakon toga, donosi se Haški dokument, a poslije Haškog dokumenta 25. 6. i 7.
10. 1991. godine sprovodi se referendum za političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka.
Pored toga, istovremeno se radi na izradi ustava države Sandžak u Zagrebu, koji je Umer
Hadžić donio u aprilu mjesecu 1992. godine iz Zagreba. U prelaznim i završnim odred-
bama toga ustava se kaže, da do izbora organa po ustavu države Sandžak, funkciju zako-
nodavnog tijela će vršiti MNVS. I u specijalnom statusu za Sandžak, predviđeno je da će
se funkcije državne vlasti ostvarivati preko organa Sandžaka i da će se to urediti ustavom.
Kada se ima sve ovo u vidu jasno se stvara zaključak da je Haški dokument i specijalni
status koji je predviđen u tom dokumentu za manjine i etničke grupe bio samo maska
da se dođe do države Sandžak. Stoga je, optuženi Harun Hadžić na jednom sastanku u
Rožajama, kako je istakao optuženi Spahić Sabahet i tražio podjelu postojećih opština na
više opština a to sa ciljem da bi oformio nove opštine u kojima bi muslimani imali većinsko
stanovništvo a na koje bi mogao primijeniti Haški dokument.
Kada se sve predhodno ima u vidu, jasno je šta je bio cilj optuženih. Taj cilj je bio pri-
premanje uslova za protivustavno i nasilno stvaranje države Sandžak. Da je to tako, najbolje
svedoči sam sistem organizacije optuženih, koji je bio tajan i hijerarhijski osmišljen. Tako,
rad resora sigurnosti, koji je formiran pri stranci, bio je strogo tajan a o čemu svedoče iskazi
pojedinih optuženih, kao i same zakletve koje su polagali pojedini članovi i pripadnici toga
resora. Da je taj resor radio tajno potvrđuje se materijalnim dokazom odnosno uvidom u
opšta načela za izradu vojnih planova i posebne obaveze i zadaci šefova resora sigurnosti koja
su oduzeta od optuženog Kolašinac Hajriza u Novopazarskom predmetu. Resori su imali
zadatak da odabiraju ljude koji su povjerljivi, da ih naoružavaju, da odabiraju ljude koji su
povjerljivi, da ih naoružavaju, da odabiraju lica i šalju na vojnu obuku u Tursku radi stvaranja
vojno stručnog kadra buduće države Sandžak i da ih pripremaju da oružanim putem stvore
državu Sandžak. O tajnom radu optuženih najbolje govori i činjenica, da baš u vrijeme kada
se traži specijalni status a to je 1993. godina, tajno se šalju na vojnu obuku lica u Tursku i
vrši se tajno i ilegalno naoružavanje, prave se vojni planovi, formiraju se jedinice po tim pla-
novima, određuju njihovi komandiri, prikuplja se novac za naoružanje i sl.
Dakle, pored paralernih organa državne vlasti počinju se stvarati paravojne i parapoli-
ciske organizacije i organi.
U konkretnom slučaju, nije došlo do ocepljenja djelova teritorije SRJ i stvaranja sa-
mostalne države Sandžak, ali su optuženi kroz svoje radnje i aktivnosti te svoju subjek-
tivnu povezanost kroz organizaciono konstitucionu šemu, pripremali ocepljenje teritorije
Sandžaka, koju čine opštine Plav, Rožaje, Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica,
Tutin, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj. Sama količina naoružanja, municije i eksplozivnih
materija, njihova vrsta, količina vojne opreme, sanitetskog materijala, postojanje konkret-
nih planova i vojnih jedinica, te slanje lica muslimanske nacionalnosti na obuku u Tursku
radi stvaranja vojno stručnog kadra buduće vojske države Sandžak, jasno govori o cilju
optuženih. U prirodi ovog krivičnog djela je, da se može izvršiti uz upotrebu oružja i to
veće količine. To predstavlja pripremnu radnju u smislu nabavljanja sredstava za izvršenje
krivičnog djela. Pored toga, optuženi su se međusobno dogovarali, prisustvovali na raznim
sastancima, resora sigurnosti i dogovarali se o naoružanju i stvaranju vojnih jedinica o us-
postavi veze između resora sigurnosti, čelnici stranaka po opštinama koji su bili članovi
MNVS-a i najviših organa stranke SDA za Sandžak, prenosili su odluke viših istanci do
nižih istanci, kroz organizaciono konstitucionu šemu i neformalne sastanke, te su plani-
rali svoje djelovanje, zajednički ga usmjeravali u istom cilju i drugim svojim radnjama
učestvovali u stvaranju uslova za neposredno izvršenje krivičnog djela odnosno ocepljenje
Sandžaka od teritorije Savezne Republike Jugoslavije. Sve ove pripremne radnje su pro-
tivzakonite i protivustavne i predstavljaju put sile.
Optuženi su bili svjesni svog pojedinačnog i zajedničkog djelovanja jer su pripadnici
iste stranke ili njeni simpatizeri, djelovali su po istim nalozima, koji su dolazili od MNVS-a
i njegovog predsjednika Sulejmana Ugljanina, a koji je ujedno bio i predsjednik stranke
SDA za Sandžak, zauzimali su svaki svoje mjesto u organizaciono konstitucionoj šemi
SDA, koja je hijerahiska i preko nje su upoznati sa odlukama najviših organa MNVS-a i
stranke, te su u sklopu svega toga, istina u različito vrijeme i različitim mjestima, u različitim
vremenskim intervalima u periodu od aprila mjeseca 1991. godine do januara mjeseca
1994. godine, svi optuženi, preduzimali svjesno pripremne radnje za izvršenje ovog djela,
budući svjesni unaprijed zadatog cilja. Dakle, svi optuženi su bili svjesni pripremnih radnji
i cilja u kome se one preduzimaju te su ih voljno i svjesno preduzimali sa umišljajem. Za
učinjeno djelo su krivi i krivično-pravno odgovorni.
Sud nije mogao prihvatiti navode optužnice, da se u radnjama optuženog Šahman
Rasima, Fetahović Erdžana, Omerović Omera, Kasumović Mevludina, Vesković Rifata,
Hadžić Haruna, Muratović Hakije, Skenderović Isata, Hadžić Umera, Ciguljin Avda,
Burnazović Rizaha, Spahić Sabaheta, Čikić Ibrahima, Smakić Huseina, Pućurica Senada
330 Ibrahim Čikić
i Brković Šefketa, pored krivičnog djela ugrožavanje teritorijalne cjeline iz čl. 116 stav 1
KZ SRJ, kažnjivog po čl. 138 istog Zakona, stiče i po jedno krivično djelo nedozvoljeno
držanje oružja ili eksplozivnih materija iz čl. 204 stav 2 u vezi stava 1 KZ RCG, jer je
mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o prividnom idealnom sticaju po osnovu kon-
sumpcije i da je veća količina naoružanja koje su optuženi nabavljali imajući u vidu njihov
cilj, već sadržana u pripremnim radnjama krivičnog djela ugrožavanje teritorijalne cjeline.
Takođe, sud tokom dokaznog postupka nije mogao utvrditi za pojedine optužene,
navode iz optužnice, pa ih je od tih navoda odnosno radnji oslobodio. Tako, sud nije mogao
utvrditi da je optuženi Šahman Rasim postavljao za šefove resora sigurnosti, da je formirao
krizne štabove, da je koordinirao njihovim radom te da je finansirao vojnu obuku u Turskoj
kao i školovanje. Naime, u spisima predmeta postoji materijalni dokaz, tj. odluka glavnog od-
bora SDA Berane o postavljenju šefova resora pa i resora sigurnosti. Iz te odluke se vidi da su
šefove resora sigurnosti postavljali glavni odbori SDA po opštinama odnosno predsjednici
SDA koji su po funkciji bili članovi glavnog odbora i te odluke potpisivali. Što se tiče toga,
da je optuženi Rasim formirao krizne (vojne) štabove i da je koordinirao njihovim radom,
te da je finansirao vojnu obuku u Turskoj kao i školovanje lica, u spisima nema materijalnih
dokaza, za to, a iz izjava okrivljenih u toku istrage koje je sud prihvatio, proizilazi da je vojni
krizni štab za Crnu Goru formirao kasniji šef resora sigurnosti odbegli Redžović Hajrudin,
dok se vojna obuka i školovanje finansiralo iz sredstava SDA, a dio troškova je snosila Turska
vlada. Takođe, sud nije mogao utvrditi da je Fetahović Erdžan odabrao Ćorović Rešida za
šefa resora sigurnosti jer je utvrđeno tokom postupka da je njega odabrao Šahman Rasim.
Za Omerović Omera, nije mogao utvrditi da je predsjednik mjesne zajednice Potkrajci i da
je imao svoju jedinicu te da je oružje podijelio svojoj jedinici. Naime, iz izjava optuženog
Spahić Sabaheta u toku istrage nesporno je utvrđeno da je Omerović Omer bio predsjed-
nik mjesnog odbora SDA Potkrajci, a niko nije potvrdio da je on imao svoju jedinicu niti u
spisima ima meterijalnih dokaza. Svo oružje optuženi je dijelio prijateljima, članovima SDA
a jedan dio je predao Ahmetović Sokolu u Novom Pazaru. Za Kasumović Mevludina nema
dokaza da je bio član MNVS-a jer po deklaraciji MNVS-a i izjavi optuženog Hadžić Haruna,
članovi MNVS-a su bili po funkciji predsjednici opštinskih odbora SDA, a optuženi Meko
to nije bio. Takođe, nije utvrđeno da je Mevludin formirao vojnu jedinicu za grad, za mjesne
zajednice i sela i vršio odabiranje ljudstva za sastav tih jedinica i postavljao komandire tih je-
dinica. Niko od optuženih u toku istrage to nije istekao a ni kasnije na pretresu, niti u spisima
o tome postoje dokazi. Naprotiv, u spisima postoje dokazi, da je to radio optuženi Vesković
Rifat. Za Vesković Rifata nije dokazano da je sam sebe postavio za komandanta štaba, već je
on oformio taj štab s funkcija komandanta mu je pripadala po položaju jer je bio predsjednik
SDA za opštinu Bijelo Polje. Tako, Smakić Husein, koji je bio predsjednik mjesnog odbora
SDA za Sušicu i po funkciji glavnog odbora SDA za Bijelo Polje, u toku istrage je kazao da
je na jednom sastanku rečeno da u slučaju rata, predsjednik opštine komanduje odbranom,
a pošto je on predsjednik mjesnog odbora SDA, da treba da bude komandant odbrane za
Sušicu. Analogno tome, to se odnosi i na predsjednika SDA opštine. Za optuženog Hadžić
Haruna, tokom postupka nije utvrđeno da je on donio odluku o podjeli opštia, već je on
samo predlagao njihovu podjelu. Te činjenice istakao je optuženi Spahić Sabahet u toku is-
trage. Za Muratović Hakiju tokom postupka, nije dokazano, da je on, odabrao Skenderović
Isata za šefa resora sigurnosti za Berane, već je to učinio optuženi Šahman Rasim. Rasim je
to priznao u toku istrage. Za optuženog Hadžić Umera tokom postupka nije utvrđeno da
je neovlašćeno držao oružje u većoj količini, već samo jedan pištolj marke “parabelum”. O
tome postoje u spisima dokazi odnosno dozvola o držanju oružja. Za optuženog Ciguljin
Avda, sud nije mogao utvrditi da je on sačinio načela ratnih planova za opštine i mjesne za-
jednice i da je organizovao naoružane jedinice. Te činjenice za njega u toku istrage a i kasnije
na pretresu niko nije potvrdio od optuženih, niti u spisima postoje materijalni dokazi. Naime,
iz spisa Novopazarskog suda, utvrđeno je da je ta načela uradio optuženi Kolašinac Hajriz
iz Novog Pazara, inače rezervni kapetan I klase. Takođe, nema ni dokaza da je organizovao
vojnu jedinicu. Za optuženog Burnazović Rizaha, nije utvrđeno da je formirao naoružane
grupe tzv. “trojke za tihu likvidaciju pojedinaca”, jer te navode optužbe niko od saoptuženih
ni u istrazi ni na glavnom pretresu, nije potvrdio. Za optuženog Čikić Ibrahima, tokom
postupka nije utvrđeno da je on formirao vojnu jedinicu za gradsko područje, sa tro-
jkama za tihu likvidaciju i da je bio komandir vojne jedinice mjesne zajednice grad –
Bijelo Polje. Ni za njega, niko od saoptuženih nije potvrdio te navode, niti u spisima
postoje materijalni dokazi.
Tokom postupka, sud je odbio predloge okrivljenih i njihovih branilaca za izdvajanje
izjava koje su dali kod Istražnog sudije, zbog toga što su navodno date pod prijetnjom, pri-
nudom, silom i strahom da ponovo ne budu vraćeni u policiju i maltretirani. Naime, sud je
bio mišljenja da su izjave date kod Istražnog sudije pravno valjane, da nije bilo prinude, sile
i prijetnje. Svi optuženi su saslušani po pravilima ZKP-a, u prisustvu svojih branilaca ili bez
njih ukoliko su se odrekli prava da uzmu branioca ili im je to pravo prisustva branioca bilo
po zakonu uskraćeno. Oni su propisano upozoravani, svima je ostavljen rok od 24 sata za
ispitivanje i ispitivani su u prostorijama Istražnog sudije. Niko od branilaca koji su u većini
slučajeva bili prisutni ispitivanju okrivljenih, nije stavio primjedbu na zapisnik izuzev
branioca optuženog Čikić Ibrahima i to samo zbog toga što Istražni sudija nije htio da
upiše na zapisnik, njegov prikaz tretmana u policiji. Po žalbi okrivljenih i njihovih brani-
laca na rješenje o odbijanju njihovih predloga za izdvajanje zapisnika okrivljenih iz istrage,
Vrhovni sud RCG je odbio njihove žalbe i potvrdio rješenje sudećeg vijeća. Takođe, sud je
odbio predloge okrivljenih i njihovih branilaca, da se izdvoje izjave svedoka, dat u periodu od
4. 2. do 21. 2. 1994. godine, jer su te izjave ranije, u toku istrage bile izdvojene.
Sud je odbio predlog tužioca, da se pročitaju izjave optuženih Etemović Džemala,
Hodžić Jakupa, Aljković Hajra, Hodžić Nedžiba i Kolašinac Hajriza, koje su dali u istrazi,
jer je njihove izjave koje su dali u svojstvu svedoka pročitao na pretresu, smatrajući da se na
njihovim izjavama kao okrivljenih iz drugog predmeta ne može zasnivati sudska odluka.
Takođe, sud je odbio njegov predlog da se izvede dokaz video-tehničkim prikazivanjem
pronalaska oružja kod optuženih, jer smatra, da su taj predlog mogli postaviti isključivo
okrivljeni, obzirom da se radi o materijalu koji je pribavljen u predkrivičnom postupku i
koji se tretira kao svako drugo obavještenje pribavljeno od MUP-a.
Takođe, sve saglasne predloge optuženih i njihovih branilaca koje su dali na pretresu,
na zapisniku ili priložili u pismenom predlogu, sud je odbio, izuzev onih predloga koje je
usvojio, ocjenjujući da neusvojeni predlozi, nijesu značajni za utvrđivanje odlučnih činjenica
i da se njihovim izvođenjem činjenično stanje ne bi promijenilo već bi se samo odugovlačio
postupak a što bi bilo na uštrb procesne ekonomije. Većina neusvojenih predloga, odnosila
se na utvrđivanje činjenica, koje se tiču političkog rada stranke, jer su okrivljeni i njihova od-
brana, htjeli da predstave suđenje kao političko. Tako, predlagali su razna vještačenja, kako
oružja, tako i psihičkog stanja okrivljenih, vještačenja dokumenata, uvid u razne novinske
članke, specijalne statuse drugih subjekata, predlagali su saslušanje pravnih stručnjaka,
eksperata za međunarodno javno pravo, saslušanje branilaca o okolnostima pod kojima je
332 Ibrahim Čikić
saslušanje vršeno kod Istražnog sudije, saslušanje ljekara, lica iz MUP-a, koja su ih ispitivala
u predkrivičnom postupku, saslušanje međunarodnih predstavnika kao što su Lord Oven,
Grete Arens, zatim saslušanje najviših političkih ličnosti SRJ, Srbije i Crne Gore sl.
Na pretresu sud nije neposredno saslušao svedoka Sejfić Nasufa, koga je pozvao na
pretres jer je prema izvještaju Centra bezbednosti Bijelo Polje utvrđeno da se svedok nala-
zio u inostranstvu. Takođe, nije izveo dokaze ni uvidom u 4 video kasete koje su oduzete
od Haruna Hadžića jer je prema dopisu Centra bezbednosti Bijelo Polje, utvrđeno da su
te kasete zagubljene.
Cijeneći odbrane optuženih sud je prihvatio, njihove odbrane iz istrage kao i
djelimično priznanje optuženog Hadžić Haruna sa pretresa, onako kako je to utvrđeno
u okviru predhodnog činjeničnog stanja, iz razloga što se one međusobno poklapaju do
detalja i potvrđene su brojnim materijalnim dokazima, koje je sud takođe predhodno na-
veo. Njihove odbrane sa glavnog pretresa se dijametralno razlikuju od njihovih odbrana iz
istrage i u potpunosti odudaraju od utvrđenog činjeničnog stanja. Sve njihove odbrane na
pretresu su identične odnosno slične, što će reći da su kasnije montirane od strane njihovih
branilaca. Oni su im pripremili jedinstven model odbrane. Da je to tako najbolje govori
činjenica da su optužene u toku istrage branili skoro isti branioci kao na pretresu, da
u istrazi nijesu stavili nigdje i primjedbe na zapisnik, izuzev branioca Čikića, da bi na
pretresu isticali da istraga nije dobro vođena da optuženi nijesu rekli Istražnom sudiji ono
što je upisano na zapisnik, a sebe su predlagali odnosno nudili da se saslušaju kao svedoci
na okolnosti ispitivanja kod Istražnog sudija.
Svi optuženi na pretresu su se skoro istovjetno branili, isticali su da su u policiji tučeni,
teško maltretirani, prinuđavani da daju iskaz kako je ljudima iz policije odgovaralo, a po-
tom odmah odvođeni kod Istražnog sudije na saslušanje, gdje su bili prisutni uniformisani
radnici, pa su iz straha potpisivali izjavu. Svi su tvrdili da nijesu bili u stanju da Istražnom
sudiji ispričaju ono što je upisano na zapisnik te da je Istražni sudija prepisivao izjave iz
SUP-a. Isticali su da nijesu čuli za resore a posebno za resor sigurnosti. Umjesto resora
sigurnosti znali su samo za redarstvenu službu. Kada bi na pretresu priznali da su bili u
Turskoj ili na sastancima stranke u pojedinim gradovima Sandžaka, isticali su da se na
tim sastancima nije ništa govorilo oko resora sigurnosti, formiranje jedinica, njihovog
naoružavanja, oko formiranja države Sandžak, da nijesu čuli za MNVS, pojedine organe
MNVS-a i odluke koje su donosili. Tvrdili su da se međusobno ne poznaju, da ne pozna-
ju lica iz Novopazarskog procesa, da nijesu davali nikakve zakletve, da su išli u Sarajevo,
Višegrad, Skoplje, Zagreb i sl. isključivo privatno a za Tursku radi posjete studentima ili
posjete rodbine. Tvrdili su da su se naoružavali iz ličnog straha od paravojnih formacija
da ne znaju za postojanje vojnih štabova, jedinica o slanju lica na vojnu obuku, te da su se
angažovali samo oko rješavanja muslimanskog pitanja u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Svi
optuženi su skoro u potpunosti negirali izjave iz istrage, izuzev pojedinih činjenica, za koje
su smatrali da se mogu lako dokazati. Tražili su da se izdvoje njihove izjave iz istrage a sebe
su predstavljali kao političke krivce ističući da je čitav proces politički i montiran.
Njihove odbrane u potpunosti su neosnovane i obezvrijeđene su njihovim izjava-
ma iz istrage i brojnim materijalnim dokazima, koje je sud predhodno naveo, utvrđujući
činjenično stanje. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se ni o kakvom političkom procesu,
već o svakodnevnom, gdje se optuženom sudi za klasično krivično djelo. To što su većina
optuženih pripadnici SDA ili njihovi simpatizeri, ni u kom slučaju ne može učiniti pro-
ces političkim. Optuženi su pripremali izvršenje jednog klasičnog krivičnog djela, kojim
se štiti teritorijalna cjelina jedne zemlje. Neosnovano optuženi ističu, da je postojao strah,
kod muslimanskog naroda od paravojnih formacija i da se zbog toga muslimanski narod
naoružavao. Svatljivo je, ako kod nekog postoji strah, da drži jednu vrstu naoružanja ili dvi-
je, ali nije nikako svatljivo, to, da se drži veća količina automatskog, modernog vojničkog
naoružanja, više desetina bombi, eksploziva i drugih eksplozivnih materija, da se drže ručni
bacači, zolje, da se drži sanitetski materijal, radio stanice, dvogledi, topografske karte, da se
prave opšta načela za izradu planova i sl. O svemu tome u spisima predmeta postoje nepo-
bitni materijalni dokazi, kroz izdate potvrde o oduzimanju oružja, eksplozivnih materija,
sanitetskog materijala i drugih pismenih i normativnih akata stranke i MNVS-a. Postoje,
nepobitni dokazi da su lica muslimanske nacionalnosti obavljala vojnu obuku u Turskoj.
Poznati su ciljevi te obuke. Takođe, postoje materijalni dokazi da su postojali resori, pa i
resori sigurnosti i da su isti djelovali tajno, kao i za to šta je njihov cilj. Postoje materijalni
dokazi i o postojanju vojnih štabova, te dokazi o slanju lica muslimanske nacionalnosti u
Tursku na školovanje koje je bilo u organizaciji Ministarstva obrazovanja Sandžaka.
Po mišljenju suda, optuženi su izabrali takvu odbranu na pretresu, jer su smatrali da
im se ne može dokazati krivica, pošto kod njih nijesu pronađeni konkretni planovi, spis-
kovi vojnih jedinica kao u Novopazarskom procesu. Međutim, što nijesu nađeni ti planovi
u pismenom obliku, normalno je, obzirom da je organizacija optuženih djelovala tajno,
kao i zbog toga što je u Novom Pazaru proces hapšenja počeo mnogo prije, pa su optuženi
u ovom slučaju imali mogućnosti da takve planove sklone. Da je to tako govore materi-
jalni dokazi u spisima predmeta, kao što su posebne obaveze i dužnosti starješina resora
sigurnosti u kojima stoji, da je rad resora tajan. Stoga su optuženi izbjegavali svaku vezu
sa Novopazarskim procesom i protivili su se izvođenju dokaza uvidom u spise toga pred-
meta. Međutim, upoređivanjem odbrana optuženih iz istrage u ovom predmetu i činjenica
odnosno materijalnih dokaza iz procesa u Novom Pazaru, jasno se zaključuje da se radi o
jednoj organizaciji, organizaciji koja je djelovala tajno i izvršavala naloge istih organa stran-
ke SDA, MNVS-a koga je oformila stranka SDA i predsjednika toga MNVS-a Sulejmana
Ugljanina. I jedni i drugi optuženi imali su isti cilj, pa su se stoga tajno sastajali i dogovarali
u pojedinim sandžačkim gradovima. Nađene radio stanice govore o namjeri uspostavljanja
veze između resora sigurnosti svih sandžačkih gradova.
Posebno je neosnovana odbrana optuženog Šahman Rasima, na pretresu da nije
oformio resor sigurnosti u Crnoj Gori, da nije nabavljao oružje niti je znao za oružje, koje
je od njega oduzeto, kao ni za vojnu obuku u Turskoj. Njegova odbrana obezvrijeđena je
iskazima, pojedinih saoptuženih u toku istrage, kao i svim izvedenim materijalnim dokazi-
ma. Njegov sin Šahman Mirza, nalazi se u bjekstvu, pa je on znajući da je on u inostranstvu,
da ne može biti saslušan, kasnije kazao da je to oružje njegovog sina i još dvojice drugova.
To mu je bio najlakši način odbrane, jer je znao da se ona ne može provjeriti jer su mu i
drugovi sina u bjekstvu. Bjekstvo saoptuženih, protiv kojih je istraga obustavljena, iskoris-
tili su pored njega i drugi saoptuženi u svojim odbranama na glavnom pretresu, negirajući
pojedine činjenice. Sa istih razloga neosnovana je odbrana optuženog Fetahović Erdžana,
u pogledu oružja, koje je kod njega nađeno i oduzeto. I on se branio da oružje nije njegovo
iako je potpisao potvrdu o oduzimanju predmeta. Isticao je da su ga u MUP-u, primoravali
da kaže za oružje da je njegovo i da kopa na više mjesta radi pronalaska oružja. Međutim,
ta njegova odbrana je obezvrijeđena samom njegovom izjavom u toku istrage, da je to
naoružanje vozio sa svojim kolima Redžović Hajrudinom i Šahman Mirzom. Da nije znao
gdje su oružje zakopali sigurno je da ga ne bi ni iskopao i ono ne bi bilo ni pronađeno.
334 Ibrahim Čikić
Neosnovana je i odbrana optuženog Omerović Omera, da je išao za Sarajevo da naba-

vi naoružanje radi lične sigurnosti, jer sama količina i vrsta naoružanja ukazuje na njegov
cilj odnosno namjeru.
Posebno je neosnovana odbrana optuženog Vesković Rifata, na pretresu da nije bio
član MNVS-a, da nije izvršavao njegove odluke, da ne zna o slanju lica na vojnu obuku u
Tursku, da nije formirao resor sigurnosti i dobio organizaciono konstitucionu šemu. O
njegovoj saradnji sa MNVS postoji materijalni dokaz, akt, koji je uputilo MNVS njemu
kao predsjedniku stranke SDA, zatim deklaracija MNVS-a od 11.5.1991. godine, u kojoj
stoji da su članovi MNVS-a predsjednici opštinskih odbora SDA i izvršnih odbora svih
sandžačkih gradova. Pored toga, optuženi Hadžić Harun je priznao da su u MNVS ulazili i
predstavnici opštinskih odbora SDA. Iz normativnih akata stranke SDA i pismene odluke
glavnog odbora Berana od 28.8.1992. godine, utvrđeno je, da su resore formirali glavni
odbori SDA po opštinama, a u koje su po funkciji ulazili predsjednici stranke, koji su i
potpisivali odluke o postavljanju. Po normativnim aktima stranke SDA, sekretar stranke
je bio odgovoran predsjedniku stranke i glavnom odboru i oni su vršili nadzor nad njim.
Spahić Sabahet je potvrdio da je bio sekretar stranke SDA za Bijelo Polje, i da je početkom
1992. godine, dobio organizaciono konstitucionu šemu sa upustvom za primjenu i da je
Vesković postavio šefove resora. I u pogledu drugih činjenica, njegova odbrana na pretresu
je neosnovana i sračunata je na izbjegavanje krivično pravne odgovornosti.
Odbrana optuženog Hadžić Haruna izvan njegovog priznanja koje je sud prihvatio,
na glavnom pretresu je, takođe neosnovana. On se branio da je sve radio legalno, da MNVS
nije ilegalno već legalno, da ne zna za ideju stvaranja države Sandžak, da smatra da je ta
ideja glupost, da ne zna za vojne štabove, resore sigurnosti, za mobilizaciske planove, za
slanje muslimana na vojnu obuku, da je radio stanica, koja je pronađena kod njegovog oca
nabavljena za radio klub u Rožajama, da oružje nije njegovo već njegovog obezbeđenja da
Ustav i nije nikakav valjan pravni akt, da im je podmetnut od strane UDB-e i KOS-a i da ne
zna za deklaraciju MNVS-a i sl.
Naime, svi pismeni dokazi, koje je sud izveo tokom postupka jasno ukazuju na
njegove radnje kao i na to da je on jedan od ljudi i samog vrha ove organizacije. On je po
normativnim aktima stranke SDA i po svom položaju u stranci i MNVS-u bio upoznat o
svemu i morao je o svemu da zna. Bio je predsjednik glavnog odbora SDA za Sandžak,
predsjednik stranke SDA za Crnu Goru, podpredsjednik MNVS-a, zamjenik predsjednika
MNVS-a Sulejmana Ugljanina i njegov najbliži saradnik. Optuženi Harun, na pretresu je
pokušao da se stavi u zaštitu svih optuženih i on je praktično bio njihov branilac, vjero-
vatno osjećajući krivicu sopstvenu za ostale saoptužene koje je uvukao u ovu organizaciju,
pokušavajući da dokaže da je proces politički montiran, da se sudi rukovodstvu stranke
i njegovim istomišljenicima. Promjenom hronologije događaja, on je pokušao da ubije-
di sud i javnost, da je sve bilo legalno i da je rađeno u cilju iznalaženja rješenja, navodno
neriješenog pitanja muslimana u novoj Jugoslaviji. Pokušao je da opravda to on što radi sa
istomišljenicima da je mišljenje svih muslimana i da to svi oni opravdavaju.
Tako, u izvještaju MNVS-a od 31.10.1992. godine, koji je MNVS izdalo u 8 tačaka,
utvrđeno je da je tada traženo javno mišljenje muslimanskog naroda o položaju Sandžaka.
Prije ove javne rasprave održana je Ženevska konferencija na kojoj je odlučeno da musli-
mani uobliče svoje zahtjeve prema Sandžaku. Nasuprot tome kako tvrdi optuženi ustav je
rađen za specijalni status. Ustav je rađen ranije, još u aprilu 1992. godine. Kada se to ima
u vidu, postavlja se pitanje, kako je Ustav rađen ranije za specijalni status kada još nije bilo
ni riječi o specijalnom statusu i kada se tek 31.10.1992. godine traži mišljenje musliman-
skog naroda o tome. Pored toga, postavlja se pitanje, kada je Haški dokument donijet još
u novembru 1991. godine, zašto tada nijesu odmah tražili specijalni status već su dono-
sili ustav države Sandžak. Isto tako, glavni odbor SDA Sandžaka formira MNVS i donosi
deklaraciju, kroz koju mu daje organe i oživljava ga a kaže da će naknadno u taj organ ući
predstavnici drugih stranaka, političkih organizacija i udruženja muslimana, a tek 26.
i 27. 10.1991. godine sprovodi referendum po odluci toga MNVS-a. Na taj način, jasno
se vidi da je stranka SDA kroz MNVS svom muslimanskom narodu u Sandžaku namet-
nula sebe pa i MNVS. On je bio predsjednik stranke za Crnu Goru i član glavnog odbora
SDA za Sandžak, kao i potpredsjednik MNVS-a. Predsjednici opštinskih odbora SDA su
bili članovi MNVS-a. Oni su bili zaduženi da organizuju i kontrolišu sprovođenje odluka
viših organa stranke i MNVS-a. Da je MNVS bilo samo organ stranke SDA a ne i ostalih
stranaka, govore sljedeće činjenice. U normativnim aktima, odnosno u Pravilniku o radu
informativnih centara stranke SDA se kaže da su ti centri spona između SDA i MNVS-a
sa jedne strane i međunarodnih organizacija od značaja za Sandžak sa druge strane. Dakle,
nigdje se ne pominju druge stranke niti udruženja. Iz zapažanja prema Sandžaku, koja je
poslao faksom Sulejman Ugljanin, nesporno je utvrđeno da su ona poslata samo MNVS-u,
stranci SDA Sandžaka, republičkim SDA a ne i drugim strankama.
Iz dopisa MNVS-a predsjednika stranke SDA Bijelo Polje, utvrđeno je da je MNVS
komuniciralo sa predsjednicima opštinskih odbora SDA. Stranka SDA nije poštovala
postojeću vlast ni njene organe pa je s toga i formirala MNVS i njegove organe koji su bili
paralerni legalnim državnim organima. To je bilo protivno ustavu kako bivše SFRJ tako i
Savezne Republike Jugoslavije i predstavlja put sile, da ne govorimo o pripremnim radn-
jama za oružanu silu o kojoj je predhodno bilo riječi. Postoje materijalni dokazi o vojnoj
obuci muslimanske nacionalnosti i ko ih je slao na tu obuku te ciljevi te obuke, a što ne
treba ponavljati jer je to predhodno istačeno. Optuženi je neosnovano tvrdio da radio stan-
ica koja je nađena kod njegovog oca je neispravna i da je uzeta za radio klub. Međutim, tu
njegovu odbranu prvo je sam optuženi demantovao jer je kazao da je kupio Mehdija Husić
za marke, da su je probali te da je bila malog dometa, pa je zbog toga nijesu upotrebljavali.
Ostala je na katunu kod njegovog oca a on je navodno bacio na smeće gdje je pronašla
policija. Pitanje je ko to baca nove stvari na smeće. Pored toga, njegovu odbranu u tom
dijelu demantovali su pojedini optuženi u toku istrage koji su kazali da je dogovoreno da
se nabave radio stanice i da su nabavljene. Te radio stanice pronađene su kod pojedinih
lica optuženih u Novopazarskom predmetu o čemu postoje potvrde o oduzimanju. Neos-
novana je njegova odbrana da oružje nije njegovo nego njegovog obezbeđenja. Postavalja
se, pitanje kakvo je to obezbeđenje koje krije oružje i zakopava ga. Da optuženi nije držao
to oružje, sigurno je da ga ne bi pronašao i predao organima MUP-a i ne bi potpisao izjavu
odnosno potvrdu o oduzimanju tog oružja. Takođe, neosnovana je njegova odbrana da
ustav nije nikakav valjan pravni akt i da im je podmetnut od strane UDB-e i KOS-a, te da ne
zna za deklaraciju MNVS-a. Nesporno utvrđeno činjenično stanje i svi materijalni dokazi
ukazuju na to da je ustav postojao i da su postojali ilegalni organi državnoj vlasti. U svim
aktima počev od deklaracije pa do memoranduma za specijalni status, figuriraju isti organi
MNVS-a. U prelaznim i završnim odredbama ustava se kaže da do izbora sandžačkog par-
lamenta kao zakonodavnog tijela njegove poslove će vršiti MNVS. To znači da je MNVS
imalo ulogu nekakve privremene, prelazne skupštine. Da im je ustav podmetnut od strane
UDB-e ili KOS-a, sigurno je da ga optuženi ne bi držao kod sebe.
336 Ibrahim Čikić
Pored odbrana optuženih na glavnom pretresu, neosnovane su i odbrane njihovih

branilaca da su optuženi prolazili kroz neviđenu turturu u predkrivičnom postupku, a
da su nakon toga dovođeni kod Istražnog sudije te da zbog povreda i straha nijesu mogli
dati valjane izjave i da se na njihovim iskazima iz istrage ne može zasnivati sudska odluka.
Naime, sud je izveo dokaze uvidom u zatvorsku knjigu – protokol zatvorenika i saslušao
vještaka medicinske struke Dr Blagomira Popovića, koji se izjasnio kod optuženih, karak-
teru tih povreda i načinu nanošenja.
Vještak je kazao da su pojedini optuženi imali povrede ali da sve predstavljaju po svom
karakteru lake, dok pojedini uopšte nijesu imali povreda iako su na pretresu pokušavali da
prikažu da su maltretirani pod neviđenom policiskom torturom. Tako u protokolu nema
povreda optuženi Šahman Rasim, Skenderović Isat, Fetahović Erdžan, Hadžić Harun i dr.
Nalaz ovog vještaka sud je prihvatio kao objektivan i stručan jer je dat na osnovu ma-
terijalnih činjenica koje su konstatovane kroz protokol zatvorskih bolesnika i zasnovan je
na iskustvu vještaka.
Neosnovano odbrana ističe, da se u optužnici ne navodi mjesto, vrijeme, saizvršilaštvo
između radnji optuženih i da za njihove radnje nema pismenih dokaza kako pojedinačno
tako i skupno. Međutim, sud je mišljenja, da u spisima predmeta ima dosta valjanih materi-
jalnih dokaza a pogotovu kada se ima u vidu činjenica da je organizacija optuženih kako u
ovom predmetu, tako i u Novopazarskom radila tajno i ilegalno. Te dokaze sud je predhod-
no navodio i ne treba ih ponovo ponavljati. Takođe, neosnovano odbrana ističe, da je ustav
države Sandžak donešen kada Savezna Republika Jugoslavija još nije bila stvorena, da tad
je imala svoju teritoriju i da optuženi nijesu mogli izvršiti djelo prema nečem što ne postoji.
Isticali su da SRJ nije međunarodno priznata. Međutim, odbrana zaboravlja da istakne,
da se radi o kontinuitetu vlasti na teritoriji sadašnje SRJ, jer raspadom bivše SFRJ, repub-
like Srbija i Crna Gora nijednog momenta nijesu izgubile vlast na njihovim teritorijama
a koje čine sadašnju teritoriju Savezne Republike Jugoslavije. Po međunarodnom pravu
za postojanje jedne države nije bitno međunarodno priznanje, jer ona može biti priznata
direktno, posredno ili nepriznata, već su bitna tri elementa i to teritorija, stanovništvo na
toj teritoriji i organizacija vlasti na toj teritoriji i organizacija vlasti na toj teritoriji. Dakle,
iako za period od aprila 1991. godine, kada je počeo raspad bivše SFRJ, koji je bio takođe
protiv ustavan pa do 27.4.1992. godine, nije postojao formalni akt – Ustav SFRJ, koji je
tek tada donešen, defakto odnosno stvarno republike Srbija i Crna Gora su imale faktičku
vlast na teritoriji tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i one su kasnije dobrovoljno stu-
pile u zajednicu stvarajući Saveznu Republiku Jugoslaviji, čija se vlast, prostire na istim tim
teritorijama republike Srbije i Crne Gore koje su ulazile u sastav bivše SFRJ. SRJ je pravni
naslednik akata bivše SFRJ, te je i po Krivičnom zakonu SFRJ bilo predviđeno isto ovo
krivično djelo i štitili su se sa njime iste ove teritorije, koje su optuženi pokušali da ocijepe
i stvore samostalnu državu Sandžak.
Dakle, odbrane optuženih, kako materijalno tako i formalno sa glavnog pretresa su
neosnovane, suprotne su utvrđenom činjeničnom stanju i usmjerene su na izbjegavanje
sopstvene krivično pravne odgovornosti.
Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazni optuženim, sud je uzeo u obzir sve okolnosti
iz čl. 41 KZ SRJ i to: za optuženog Šahman Rasima, kao olakšavajuće okolnosti uzeo je, da
je stariji čovjek, da do sada nije osuđivan, da je porodičan, njegovo korektno držanje na pre-
tresu, da je samo jedno vrijeme bio šef resora sigurnosti i da je kasnije smijenjen, zbog lošeg
rada tog resora, dok mu nije našao ni jednu otežavajuću okolnost. Za optuženog Fetahović
Erdžana, od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir da je mlad, porodičan čovjek, da do sada

nije osuđivan, dok mu nije našao otežavajuće okolnosti; za optuženog Omerović Omera, od
olakšavajućih okolnosti uzeo je, da je porodičan čovjek i da izdržava brojnu porodicu, da je
nazaposlen, dok mu je kao otežavajuća okolnost uzeo to što je ranije osuđivan i što se nekore-
ktno držao na pretresu; za optuženog Kasumović Mevludina, od olakšavajućih okolnosti
uzeo je u obzir da je porodičan čovjek, dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo to što je
ranije osuđivan; za optuženog Vesković Rifata, od olakšavajućih okolnosti uzeo je da je mlad,
porodičan čovjek, da nije osuđivan, dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo to što je imao
takav položaj u stranci i MNVS-u, stvarajući veći stepen ugroženosti zaštićenog objekta; za
optuženog Hadžić Haruna, od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir da je mlad, porodičan
čovjek, siromašnog stanja, da do sada nije osuđivan, dok mu je kao otežavajuću okolnost
uzeo to što je sobzirom na položaj koji je zauzimao u stranci i MNVS-u izražavao najveći
stepen ugroženosti zaštićenog dobra jer je on jedan od čelnih ljudi u ovom postupku i organi-
zator; za optuženog Muratović Hakiju od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir, da je mlad,
porodičan čovjek, da do nije osuđivan, dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo u obzir to što
je sobzirom na svoj položaj u stranci i MNVS-u stvarao veću mogućnost i bio u mogućnosti
da ugrozi zaštićeni objekt; za optuženog Skenderović Isatom od olakšavajućih okolnosti uzeo
je u obzir, da je mlad, da do sada nije osuđivan, dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo,
moguću jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra obzirom na položaj koji je zauzimao u stranci
i resoru; za optuženog Hadžić Umera, od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir da je stariji
čovjek, da do sada nije osuđivan, da je porodičan kao i njegovo zdravstveno stanje koje se
ogleda kroz medicinsku dokumentaciju iz koje se utvrđuje, da ima kataraktu oba oka, kao i
okolnosti pod kojima je izvršio djelo, dok mu nije našao otežavajuću okolnost; za optuženog
Brković Šefketa, od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir, da je mlad porodičan čovjek, da
nije osuđivan, dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo to što je sobzirom na mjesto u stran-
ci i MNVS-u jače ugrožavao zaštićeno dobro; za optuženog Ciguljin Avda od olakšavajućih
okolnosti uzeo je u obzir to da je porodičan čovjek, dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo
u obzir to što je ranije više puta osuđivan; za optuženog Burnazović Rizaha, od olakšavajućih
okolnosti uzeo je da je mlad, porodičan čovjek, da do sada nije osuđivan, dok mu je kao
otežavajuću okolnost uzeo njegovo nekorektno ponašanje na pretresu, odnosno njegovo
držanje, želeći sebe da predstavi kao patriotu ove države kao i svog sina koga je poslao u vo-
jsku baš u vrijeme izbijanja rata, iako je uvidom u presudu Vojnog suda utvrđeno da mu je sin
pobjegao iz vojske i da je zbog toga osuđen; za optuženog Spahić Sabaheta od olakšavajućih
okolnosti uzeo je u obzir, da je mlad, porodičan čovjek, da do sada nije osuđivan, dok mu je
nije našao otežavajuće okolnosti; za optuženog Čikić Ibrahima od olakšavajućih okol-
nosti uzeo je u obzir da je mlad, porodičan čovjek da do sada nije osuđivan, da je inval-
id I kategorije sa 100% oštećenim vidom, te da je praktično slijep, dok mu je nije našao
otežavajuće okolnosti; za optuženog Omerović Esada od olakšavajućih okolnosti uzeo je u
obzir da je mlad, otac jednog djeteta, da do sada nije osuđivan, dok mu nije našao otežavajuće
okolnosti; za optuženog Smakić Huseina, od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir da je
porodičan čovjek dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo to što je ranije više puta osuđivan
i njegovo nekorektno držanje na pretresu, jer je pokušao sebe i svoju porodicu da prikaže
kao patriotsku, koja je za sadašnju Jugoslaviju, ističući da je u vrijeme izbijanja rata u bivšoj
SFRJ, njegov sin dobrovoljno otišao u vojsku, iako je sud kasnijim proverama preko Vojnog
odsjeka utvrdio da to nije tako; za optuženog Begović Dževada od olakšavajućih okolnosti
sud je u obzir, da je mlad da do sada nije osuđivan, dok mu nije našao otežavajuće okolnosti;
338 Ibrahim Čikić
za optuženog Bibuljica Seada od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir da je mlad, da do

sada nije osuđivan i da je lošeg imovnog stanja, dok mu nije našao otežavajuće okolnosti;
za optuženog Pućurica Seada, od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir da je mlad, neza-
poslen, da do sada nije osuđivan, dok mu nije našao otežavajuće okolnosti; za optuženog
Pućurica Senada od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir, da je mlad, da je lošeg imovnog
stanja, da je nezaposlen, da nije osuđivan kao i njegove porodične prilike jer izdržava bole-
snog oca i majku, dok mu nije našao otežavajuće okolnosti i za optuženog Bošnjak Šefćeta
od olakšavajućih okolnosti uzeo je u obzir da je mlad, nezaposlen, da do sada nije osuđivan,
dok mu nije našao otežavajuće okolnosti, pa im je, imajući u vidu okolnostima pod kojima
su izvršili djelo odnosno vrijeme pripremanja djela, stepen njihove krivične odgovornosti i
stepen društvene opasnosti ovih djela koja redovno kada se izvrše dovode do ratnih sukoba
i krvoprolića, izrekao kazne zatvora kao u izreci presude, vodeći računa prilikom njihovog
odmjeravanja o mjestu optuženih koje su zauzimali u MNVS i stranci, smatrajući da su im
izrečene kazne adekvatne i da će se sa njima postići svrha kažnjavanja iz čl. 33 KZ SRJ u ok-
viru opšte svrhe izricanja krivičnih sankcija predviđen čl. 5 istog Zakona.
Na osnovu čl. 69 KZ SRJ sud je od optuženih oduzeo oružje i eksplozivne materije
koje su od njih privremeno oduzete i to kako naoružanje koje su nedovoljeno odnosno
neovlašćeno držali tako i oružje za koje su imali ranije dozvole a sve to imajući u vidu
cilj optuženih i radnje koje su preduzimali u tom cilju. Ti predmeti su bili namijenjeni
za izvršenje krivičnog djela kojim se ugrožava bezbednost zemlje a na to ukazuje sama
količina i vrsta oduzetog naoružanja.
Na osnovu čl. 95, 98 ZKP-a, sud je obavezao sve optužene da solidarno plate troškove
krivičnog postupka u iznosu od 120 dinara jer se ti troškovi odnose na izdatke koje je sud
imao za vještake i svedoke, te ih obavezao da plate paušal u iznosu od po 600 dinara a koji
je odmjeren obzirom na trajanje, složenost postupka i imovno stanje optuženih. Sud je
posebno obavezao optuženog Omerović Omera da sam plati troškove krivičnog postupka
u iznosu od 2.145 dinara jer je te troškove sam izazvao a odnose se na troškove odbrane
branioca koga mu je sud postavio po službenoj dužnosti.
Sa gore iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.
VIŠI SUD U BIJELOM POLJU

dana 28.12.1994. godine
Zapisničar: PREDSJEDNIK VIJEĆA SUDIJA,

Fikreta Kučević Radoslav Konatar

PRAVNA POUKA
Nezadovoljna stranka ima pravo žalbe
u roku od 15 dana od dana prijema otpravka
presude – rješenja, putem ovog suda
VRHOVNOM SUDU RCG - PODGORICA

Republika Crna Gora

VIŠI TUŽILAC
KT. br. 5/94. god.
VIŠEM SUDU
BIJELO POLJE
ZA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE CRNE GORE
PODGORICA
Protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju K. br. 25/94 od 28.12.1994. godine, a u od-
nosu na optužene Šahman Rasima, Fetahović Erdžana, Omerović Omera, Kasumović
Mevludina, Vesković Rifata, Hadžić Haruna, Muratović Hakije, Skenderović Isata, Had-
žić Umera, Brković Šefketa, Ciguljin Avda, Burnazović Rizaha, Spahić Sabaheta, Čikić
Ibrahima, Smakić Huseina i Begović Dževada, zbog krivičnog djela ugrožavanje terito-
rijalne cjeline iz čl. 116. st. 1. KZ SRJ, kažnjivo po čl. 138. KZ Savezne Republike Jugo-
slavije, izjavljujem:
3. ŽALBU
- Zbog odluke o kazni
Obrazloženje
Presudom Višeg suda u Bijelom Polju K. br. 24/94 od 28.12.1994. godine optu-
žena lica su oglašena krivim da su, kao saizvršioci, izvršili krivično djelo ugrožavanje
teritorijalne cjeline iz čl. 116. st. 1. KZ Savezne Republike Jugoslavije i osuđeni na kazne
zatvora: optuženi Šahman Rasim 4,5 godina, Fetahović Erdžan 5,5 godina, Omerović
Omer 4 godine, Kasumović Mevludin 3,5 godina, Vesković Rifat 6 godina, Hadžić Ha-
run 7 godina, Muratović Hakija 5 godina, Skenderović Isat 5,5 godina, Hadžić Umer 4,5
godina, Brković Šefket 5,5 godina, Ciguljin Avdo 3 godine, Burnazović Rizah 5 godina,
Spahić Sabahet 4,5 godina, Čikić Ibrahim 2 godine, Smakić Husein 3,5 godina i Bego-
vić Dževad 3,5 godina.
Dakle, žalba se ne odnosi na ostala optužena lica (optuženi Omerović Esad, Bibulji-
ca Sead, Pućurica Sead, Pućurica Senad i Bošnjak Šefćet), pošto je tužilac dozvolio sebi
slobodu ocjenjujući da su kazne zatvora ovim optuženim licima pravilno odmjerene i da
su adekvatne njihovoj krivično-pravnoj odgovornosti, uz vođenje računa o svim okolno-
stima predviđenim članom 4. KZ SRJ.
Donoseći prvostepenu presudu, Viši sud u Bijelom Polju je pravilno utvrdio sve či-
njenice i okolnosti, izveo sve potrebne dokaze i utvrdio krivičnu odgovornost optuženih
lica. Dakle, tokom postupka sud nije napravio povrede krivičnog postupka, utvrdio je
pravilno i potpuno činjenično stanje i nije povrijedio krivični zakon. Na osnovu ovako
pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, sud je pravilno optužene oglasio krivim i osudio
340 Ibrahim Čikić
ih na naznačene vremenske kazne zatvora. Dakle, sa prvostepenim sudom nema različite

ocjene u pogledu činjenične i pravne ocjene djela, osim u pogledu pojedinačno odmje-
rene visine kazne zatvora, u odnosu na naznačena optužena lica, uz ocjenu da je kazna
zatvora pravilno odmjerena ostalim optuženim lciima i na taj način, smatram, olakšano
sudu donošenje odluke o visini kazne, uz pokušaj da prenese viđenje na glavne vinovni-
ke ovog procesa.
Ova žalba je više usmjerena ka skretanju pažnje drugostepenom sudu na već utvr-
đene činjenice i okolnosti koje se nalaze u spisima predmeta i koje su bile predmet ocje-
ne prvostepenog suda, a bile su od uticaja na odmjeravanje visine kazne zatvora, kao i
ka skretanju pažnje na date ocjene tužioca u pogledu ocjene izvedenih dokaza i krivične
odgovornosti svakog pojedinog optuženog lica, date tokom trajanja brojnih pretresa,
a posebno tokom davanja završne riječi, koja je predata sudu u pismenoj formi. Prema
tome, cilj žalbe nije da se sada nešto novo kaže i ukaže, već samo pokretanje pravosudnih
mehanizma u pogledu izricanja strožijih kazni zatvora, predviđenih po zakonu, prema
optuženim licima protiv kojih se ulaže žalba. Ova žalba, dakle, u suštinskom smislu neće
ništa novo pridonijeti, uvjeren da drugostepeni sud dijeli mišljenje tužioca da optužena
lica treba osuditi na strožije kazne zatvora.
Iz tog razloga i žalba nije usmjerena na sva optužena lica, već samo protiv optuženih
kojima je sud izrekao neadekvatne kazne zatvora, a posebno žalbe su usmjerene prema
licima čija je krivično-pravna odgovornost veća od krivično-pravne odgovornosti dru-
gih optuženih lica, a dobili su manje kazne zatvora. Na taj način, iako je sud vršio indivi-
dualizaciju kazne, pokazuje se da o ovom principu nije vodio dovoljno računa.
Sud je uzeo u obzir sve otežavajuće okolnosti predviđene članom 41. KZ SRJ i na-
šao da na strani optuženih postoje i olakšavajuće okolnosti, ali mišljenje tužioca, koje je
već i dato u završnoj riječi, jeste da je jedinu olakšavajuću okolnost optuženim licima dao
upravo zakonodavac, propisujući naznačenu kaznu zatvora, kao i odluke o puštanju na
slobodu većeg broja optuženih lica, proizilazi nesumnjivo da sud nije sa dovoljno pažnje
vodio računa o svrsi kažnjavanja, predviđene čl. 33. KZ SRJ.
Posebno, vidi se da sud nije dovoljno cijenio stepen vinosti optuženih lica. Naime,
optuženi su izvršili krivično djelo sa predumišljajem, i to u odnosu na sve bitne elemente
krivičnog djela. Njihova odluka, kao saizvršilac, pojavljuje se kao rezultat zrelog razmi-
šljanja i pune promišljenosti, tako da su njihove odluke čvrste a izvršena djela planirana.
Njihov umišljaj je bio unaprijed određen i formiran, i od njega nijesu odustali, pa se on
ogleda u većem stepenu određenosti i predstave o sadržini radnje i posljedice, koju su
svojim djelom pokušali ostvariti.
Dalje, sud nije vodio dovoljno računa o težini posljedice izvršenog krivičnog djela,
a ova se sastoji u velikom stepenu ugroženosti zaštićenog dobra, posebno kada se ima u
vidu da odgovaraju za kažnjivo pripremanje krivičnog djela, koje u nekim momentima
čak prelazi u pokušaj krivičnog djela.
Posebnu težinu čine okolnosti pod kojima su djelo izvršili. Naime, djelo su izvršili
poslije dužeg razmišljanja i djelo su vršili u dužem vremenskom trajanju (počev od apri-
la 1991. godine do januara 1994. godine) i kontinuirano. Koristili su tešku društveno-
ekonomsku situaciju u kojoj se našla tek stvorena SRJ, te ratno okruženje i pojačan strah
od izbijanja ratnog sukoba u našoj zemlji. Uz sve to oni su bili i bezobzirni, jer su slali
mlade ljude na vojnu obuku u Tursku, radi priprema i vođenja diverzantsko-terorističkih
akcija u takvim uslovima, ali ne i u cilju odbrane naše zemlje, što im je bila dužnost. Ko-
ristili su nepravilan i nehumani karakter dijela međunarodne zajednice prema našoj ze-
mlji, odlazili po inostranstvu i na drugi način širili laži i neistinu o stanju ljudskih prava u
našoj zemlji, o navodnoj ugroženosti muslimana, a vidi se da su oni, kao navodno žrtve,
u stvari bili agresori, odnosno pripremali se da to budu. To je, kao što je svima poznato,
dovelo do ugrožavanja odnosa na međunarodnoj osnovi, a posebno činjenica da su slali
ljude na vojnu obuku u Turskoj dovela je do stvaranja straha i osjećaja ugroženosti kod
većinskog stanovništva. Takođe, kao otežavajuća okolnost pojavljuje se broj izvršilaca
ovog krivičnog djela, koji, malo slobodnije rečeno, prelazi u masovnost, uz napomenu
da je istraga vođena protiv 54 lica a optužnica podignuta protiv 21 lica.
O držanju optuženih poslije izvršenog krivičnog djela, može se izvesti jedinstven
zaključak o njihovom pojedinačnom i grupnom stavu prema izvršenom djelu, koji je
jedinstven, društveno je neprihvatljiv, a iz ukupnog držanja proizilazi njihovo svjesno
prihvatanje djela, u kom cilju je i njihovo držanje pred sudom i uopšte u krivičnom
postupku, što takođe, po zakonu, predstavlja otežavajuću okolnost, koju sud nije s do-
voljno pažnje cijenio kod svakog optuženog lica.
Sud sudi na osnovu Ustava i Zakona i s tim u vezi sud se, prilikom odmjeravanja
visine kazne kretao u okviru slobode koju mu je ostavio Zakon. Ali, sud sudi, prije svega,
U ime naroda. Dozvoljavam sebi da pokušam predočiti drugostepenom sudu tužiočevo
viđenje ocjene javnosti, koje podržavam, jer u ukupnoj krivičnoj odgovornosti, sa profe-
sionalne strane, sud mora da, djelujući u ime naroda, donese pravilnu odluku zasnovanu
na zakonu.
Naime, sa nevjericom je primljena odluka suda o visini pojedinačno izrečenih kazni
zatvora, a naročito kazni zatvora prema organizatorima i ideolozima ovog procesa, kao i
puštanje iz pritvora većine osuđenih lica. Za javnost, za svakog čovjeka, nije prihvatljiva
takva odluka suda, i izazvala je i dalje izaziva nevjericu, uvjereni u pravilnu i konačnu
odluku drugostepenog suda.
Sud kao da zaboravlja da su oni djelovali organizovano, konspirativno, da su se
izvan sudske odluke našla 32 okrivljena lica koja se sada nalaze u bjekstvu, pa se ne sti-
če utisak da je sud vodio dovoljno računa o broju i stepenu organizovanosti optuženih
lica. Takođe, ovakvim visinama kazne i puštanjem na slobodu većeg broja optuženih lica
prvostepeni sud je na izvjestan način njima pružio ponovnu mogućnost da nastave sa
krivičnim radnjama, pa je nesvatljivo njihovo puštanje na slobodu bez obzira na visinu
kazne zatvora, jer su sva ova optužena lica, po ocjeni tužioca, trebala biti zadržana u
pritvoru, pošto su i taj način sprečavani da nastave organizovanu ulogu ka ostvarenju
njihovog cilja. Upravo puštanje na slobodu optuženih lica, dovelo je do nevjerice i do-
datne uznemirenosti kod građana, da ovakva lica s obzirom na vrstu izvršenog krivičnog
djela, mogu biti na slobodi.
Smatram da prvostepeni sud, kroz visinu kazne i posebno broj optuženih lica i te-
žinu njihovog djelovanja, nije vodio dovoljno računa o licima sa područja Bijelog Polja.
Naime, optužnicom je obuhvaćeno ukupno 11 optuženih lica iz B. Polja, a od tog broja
10 lica je osuđeno na vremenske kazne ispod 5 godina (optuženi Vesković Rifat), a iz
dokaznih radnji se uočava da pojedinačna krivično-pravna odgovornost ovih lica nije
manja, nego čak pojedinih optuženih i veća. Nije slučajno da je najveći broj optuženih
lica iz Bijelog Polja, jer je Bijelo Polje predviđeno kao alternativni glavni grad Buduće
države tzv. Sandžak. To je grad sa najviše muslimana u Crnoj Gori, što je ohrabrivalo
okrivljena lica da većinu radnji vrše upravo u Bijelom Polju. Iz tog razloga, blage kazne
342 Ibrahim Čikić
ovim licima dovele su do revolta većinskog stanovništva, a postoji i opravdana bojazan

da isti mogu nastaviti sa daljom neprijateljskom aktivnošću. Kao dokaz njihovog dje-
lovanja, i to upravo pred odluku drugostepenog suda, služi organizovano prikupljanje
potpisa u ovoj opštini za sopstveno oslobađanje od daljeg izdržavanja kazne i povraćaj
njihovog lidera S. Ugljanina.
Posebno, ova presuda prvostepenog suda ne može se posmatrati i mjeriti ukupnom
visinom izrečenih kazni zatvora, koji pristup bi doveo do pogrešnog pojedinačnog za-
ključka o odgovornosti pojedinih optuženih lica, a posebno u tom slučaju se ne bi uočila
krivična odgovornost najodgovornijih optuženih lica. Jednostavno, potrebno je da dru-
gostepeni sud cijeni pojedinačnu krivičnu odgovornost svakog pojedinog lica, s tim da
vodi računa o ukupnom stepenu krivične odgovornosti. Na taj način, drugostepeni sud
će uvidjeti da su pojedini optuženi, a posebno kada se uporede sa krivičnom odgovor-
nošću drugih optuženih lica, osuđeni na manje kazne zatvora a upravo njihova krivič-
no-pravna odgovornost je mnogo veća. U ovom dijelu, ukazujem na tužiočevo viđenje
pojedinačne krivične odgovornosti pojedinih optuženih lica, dato u završnoj riječi.
Osnova viđenja, pored pojedinačno blago odmjerenih kazni zatvora, odnosi se na
nepravilno odmjerene kazne zatvora glavnim vinovnicima ovog procesa, kao i ostalim
koji su s njima zajedno djelovali, koji su bili u organizaciji i dobijali upustva i naređenja
od optuženih: Haruna Hadžića, Umera Hadžića i Rasima Šahman, koji su u stvari pred-
stavljali komandni centar organizacije i bili trojka koja je o svemu odlučivala i donosila
sve odluke.
I ne samo sudu, jasno je da su glavni ideolozi, organizatori ovog procesa bili upravo
optuženi Harun Hadžić, Umer Hadžić i Rasim Šahman, pa je stoga i nevjerovatna od-
luka prvostepenog suda da osudi prvog čovjeka uopšte (poslije bjekstva S. Ugljanina)
optuženog Haruna Hadžića na kaznu od samo 7 godina zatvora, uz ocjenu da mu je
kazna trebala biti u maksimalnom zakonskom određenju. Jer, on se samo za vrijeme dje-
lovanja obuhvaćenog optužnicom, nego i na pretresu, ponašao kao glavni, a takav odnos
su prema njemu imala i ostala optužena lica (ne računajući Umera Hadžića i Rasima
Šahmana). Iako je nedvosmislena ocjena da su zajedno s njim sačinjavali “trojku“, da su
glavne ličnosti, što je i dokazano, ipak prvostepeni sud osuđuje Umera Hadžića i Rasima
Šahmana na blage kazne (4,5 godina zatvora) i uz to ih pušta iz pritvora, uz nalaženje
olakšavajućih okolnosti, koje po zakonu nijesu mogle imati karakter za tako donijetu od-
luku. I kod muslimanskog dijela stanovništva postoje komentari i nejasnoće zbog čega
se Umer Hadžić i Rasim Šahman osuđeni na te kazne zatvora i uz to još na slobodi, a
nasuprot njihovim brojnim istomišljenicima i “saborcima“ koje su oni odabrali i stvorili,
i uz to Rasim Šahman formirao resor sigurnosti na nivou Crne Gore, rukovodio njego-
vim radom i sl. a Umer Hadžić, kao glavni ideolog, napisao 1. Ustav buduće države, kao
najviši pravni akt, i druga pravna kata. Oni su rukovodili čitavim radom stranke (i onim
za demokratsku javnost i onim tajnim i protivzakonitim) i njima su i pripadale najviše
funkcije u stranci i u organizaciji, a da i ne govorimo koje funkcije su im bile namijenjene
u budućoj državi. Zaista, njihova pravna odgovornost mnogo je veća od odgovornosti
svih ostalih osuđenih lica, pa je začuđujuće da je šest optuženih lica dobilo veće kazne
zatvora nego oni (Umer Hadžić i Rasim Šahman). Dakle, ne može se svatiti odluka suda
u pogledu visine kazne ove trojice optuženih lica, jer su sva ostala lica djelovala po nji-
hovoj naredbi i nalozima, uz napomenu da je zbog ovakvih radnji, a prije ovog izvršenog
djela, protiv njih vođen krivični postupak zbog tzv. “referenduma“.
S druge strane, a slobodnije rečeno, sa nešto manjom krivično-pravnom odgovor-

nošću su sva ostala optužena lica protiv kojih se izjavljuje žalba, jer su sve naloge i na-
ređenja dosljedno izvršavali, pa čak im davali i dodatnu i kreativnu snagu, tako da su na
svom terenu, po svojim linijama, razrađivali planove do najsitnijih detalja.
Zbog velikog broja optuženih lica, a zbog izbjegavanja ponavljanja već dobijenih
svih činjenica i okolnosti vezanih za pojedinačnu odgovornost optuženih, kratko će se
pomenuti pojedinačna odgovornost optuženih lica.
Tako, za optuženog Omerović Omera je poznato da je bio glavni snabdjevač ilegal-
nog prevoženja velike količine naoružanja i municije iz Sarajeva do Bijelog Polja, koje
oružje je distribuirao dalje do Novog Pazara. Bio je u direktnoj vezi sa muslimanskim
rukovdstvom bivše BiH, od kojeg je dobijao i naoružanje; osuđivan više puta i poznat
po svom asocijalnom djelovanju, posebno po ponašanju na glavnom pretresu. Optu-
ženi Kasumović Mevludin je imao visoku ulogu u formiranju ovakvog ilegalnog rada
stranke, a bio je u najdirektnijoj vezi sa bivšim rukovodstvom BiH, pa je iz Sarajeva or-
ganizovao prebacivanje veće količine naoružanja, uz to osuđivan je više puta, a obojica
su bili uključeni u rad tzv. “referenduma“. Optuženi Spahić Sabahet je uz Vesković Rifata
bio u rukovodećem timu SDA u Bijelom Polju, sve odluke su dolazile do njih i dalje od
njih prosljeđivane, formirali su krizni štab za Bijelo Polje, vršili odabiranje kadra buduće
države i sl. a kao nastavak kontinuiranog djelovanja je njihovo učešće u “referendumu“.
U djelovanju optuženog Čikić Ibrahima očituju se elementi namjere islamizacije
ovog prostora i namjere stvaranja islamske države na ovim prostorima, a kao pod-
loga tome predočava se da je optuženi na svoju inicijativu odabrao vrstu i način
polaganja zakletve za članove tajne organizacije u džamiji i sa rukom na Kur’anu.
Bio je u najdirektnijoj i stalnoj vezi sa službenicima iranske ambasade u Beogradu,
s njima razmjenjivao informacije, što je i sam priznao, a nasuprot svemu tome i
ostalim dokaznim radnjama ipak je osuđen na najmanju kaznu zatvora, 2 godine,
čak manju od 5 lica protiv kojih se i ne ulaže žalba, a njihova odgovornost je bila
ta što su bili na vojnoj obuci u Turskoj, a on je ta osoba koja je odabrala i upućivala
ta ista lica na vojnu obuku, bio član tajne policije, učestvovao u formiranju resora
sigurnosti i bio na svim ilegalnim sastancima resora sigurnosti. Optuženi Begović
Dževad je formirao, rukovodio i vršio dalje odabiranje članova resora sigurnosti u najve-
ćoj mjesnoj zajednici B. Polja – Rasovu, sa 8 000 stanovnika, i organizovao naoružavanje
članova svog resora, što je isto činio i optuženi Smakić Husein u svojoj mjesnoj zajed-
nici, uz napomenu da je isti više puta do sada osuđivan. Optuženi Fetahović Erdžan, po
dokaznim radnjama, a posebno po količini pribavljenog oružja i novcu koji mu je bio
na raspolaganju sa odbjeglim okrivljenim licem, bio je glavni za kupovinu naoružanja i
dalju distribuciju članovima resora sigurnosti, mogao je voditi pravi rat, za koga je bio i
vojno obučen, pošto je završio vojnu obuku. Optuženi Muratović Hakija i Skenderović
Isat su djelovali kao rukovodstvo u opštini Berane, odnosno mjesnoj zajednici Petnica,
gdje je pretežni dio muslimansko stanovništvo, dok su Burnazović Rizah, Brković Šefćet
i Ciguljin Avdo djelovali u opštini Pljevlja, s tim što su bili u stalnoj vezi sa pomenutom
trojicom optuženih lica, od kojih su dobijali upustva i naređenja i prisustvovali svim
sastancima posvećenim formiranju resora sigurnosti i daljem radu u resoru.
Pored svega iznijetog, a s obzirom na pravnu prirodu i vrstu krivičnog djela, sud je
bio dužan da sa većom pažnjom vodi računa o bezbjednosnom stanovištu, jer je terito-
rijalna cjelokupnost i jedinstvo teritorije SRJ jedna od najznačajnijih vrijednosti našeg
344 Ibrahim Čikić
društva, a svako ugrožavanje našeg društvenog uređenja i bezbjednosti zemlje, pa zbog

toga ovo krivično djelo spada u grupu krivičnih djela protiv osnova društvenog uređenja
i bezbjednosti SRJ. Današnja zbivanja u svijetu svjedoče o neprekidnim pokušajima da
se naša zemlja dovede u položaj potčinjenosti i zavisnosti u odnosu na druge države, a
da bi se to postiglo preduzimaju se akcije upravljene na podrivanje društvenog uređenja
i bezbjednosti. Tako, optužena lica stavila su se u funkciju izvršioca ovakvih stremljenja.
Naime, ovakvim radnjama optuženih lica nanosi se i politička šteta SRJ, jer su ova
lica, s obzirom na njihov status, lica s kojima kontaktiraju i kontaktirale su strane obavje-
štajne službe, njihova viđenja su u direktnoj funkciji kontinuiranog napada na našu ze-
mlju, data kroz izjave međunarodnih institucija o navodnom ugrožavanju ljudskih prava
u našoj zemlji. Zbog toga, njihova sloboda je latentna opasnost za izbijanje novih sukoba
i nesloboda ostalim građanima, posebno na međunacionalnoj osnovi. Dakle, njihovo
djelovanje treba posmatrati ne samo sa krivično-pravnog stanovišta već i sa bezbjedno-
snog stanovišta građana države SRJ, jer nema težeg napada od napada na teritorijalni
integritet i cjelokupnost SRJ, ustavni poredak, i to sve uz upotrebu sile.
U organizaciji slanja mladih ljudi muslimanske nacionalnosti u Tursku, na ilegalnu
vojnu obuku, terorističke kurseve i u školovanju mladog stručnog kadra, a sve u cilju
stvaranja vojno-stručnog kadra buduće države, ogleda se u stvari
Izdaja naše zemlje kroz direktni rad u službi strane države, koja ima pretenzije na ovaj
prostor i uticaj na razbijanju zemlje. Strane obavještajne službe su razbile bivšu SRJ, a op-
tužena lica su dobila i izvršavaju zadatak od tih istih službi, da razbiju tek stvorenu SRJ.
Na osnovu svega iznijetog,
Predlažem
Da Vrhovni sud Republike Crne Gore uvaži žalbu Višeg tužioca u Bijelom Polju, i
presudu Višeg suda u Bijelom Polju K. br. 25/94 od 28.12.1995. godine preinači u po-
gledu odluke o kazni i naznačena optužena lica osudi na teže kazne zatvora, predviđene
po Zakonu.
VIŠI TUŽILAC
Milan Radović

Kž. br. 92/95
U IME NARODA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE CRNE GORE, u vijeću sastavljenom od sudija Da-
mjanović Stevana, kao predsjednika vijeća, Đukanović Radosava, Đondović Miodraga,
Barović Božidara i Krivokapić Radovana, kao članova vijeća, uz učešće službenika suda
Janković Nade, kao zapisničara, u krivičnom predmetu optuženih: Šahman Rasima,
Fetahović Erdžana, Hadžić Haruna, Hadžić Umera, Omerović Esada, Omerović Ome-
ra, Kasumović Mevludina, Vesković Rifata, Spahić Sabaheta, Čikić Ibrahima, Smakić
Huseina, Begović Dževada, Bibuljica Seada, Pućurica Seada, Pućurica Senada, Bošnjak
Šefćeta, Muratović Hakije, Skenderović Isata, Brković Šefketa, Burnazović Rizaha, Ci-
guljin Avda, zbog krivičnih djela ugrožavanja teritorijalne cjeline iz člana 116. stav 1.
KZ SRJ, kažnjivog po članu 138. istog Zakona i krivičnog djela nedozvoljenog držanja
oružja ili eksplozivnih materija iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. KZ RCG, povodom
izjavljenih žalbi protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju K. br. 25/94 od 28.12.1994.
godine, u sjednici vijeća odražnoj 29.12.1995. godine, donio je
4. P R E S U D U
-I-
Povodom žalbi a po službenoj dužnosti, na osnovu člana 387. u vezi člana 349. tač-
ka 6. i 365. tačka 3. ZKP, p r e i n a č a v a se presuda Višeg suda u Bijelom Polju K. br.
25/94 od 28.12.1994. godine, pa se p r o t i v optuženih:
ŠAHMAN RASIMA, od oca Aka i majke Nure, rođene Erović, rođen 27.01.1931.
godine, u Loznoj živi u Rožajama, Karavanski put bb – Bandžovo brdo, Musliman, Dr-
žavljanin SRJ, završio Filozofski fakultet, po zanimanju profesor, oženjen, otac 10 djece,
srednjeg imovnog stanja, vojsku služio 1954. godine u Pančevu, bez čina i odlikovanja,
ne vodi se u vojnoj evidenciji, neosuđivan, bio u pritvoru od 26.01.1994. godine do
28.12.1994. godine;
FETAHOVIĆ ERDŽANA, zv. Tobi, od oca Ruždije i majke Selvije rođene Ća-
tović, rođenog 04.08.1962. godine, u Rožajama, živi u mjestu rođenja, ul. Bar mahala
3, Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, po zanimanju radnik, završio Višu ekonomsku
školu, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, vojsku služio 1981/82 godine
u Podgorici i u Nikšiću, bez čina i odlikovanja, vodi se u Vojnom odsjeku u Rožajama,
naosuđivan, nalazi se u pritvoru od 25.01.1994. godine, pa nadalje;
OMEROVIĆ OMERA, od oca Hakije i majke Ruce, rođene Ljuković, rođenog

15.04.1947. godine u Podkrajcima, živi u mjestu rođenja, Musliman – Bošnjak, Državljanin
346 Ibrahim Čikić
SRJ, završio osam razreda osnovne škole, oženjen, otac devetero djece, srednjeg imovnog sta-
nja, vojsku služio u Zadru 1966. godine, bez čina i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u
Bijelom Polju, osuđivan presudom Opštinskog suda u Prijepolju K. br. 85/72 od 22.12.1972.
godine, za djelo iz čl. 171. st. 3. KZ jedan mjesec zatvora uslovno za jednu godinu, presudom
Opštinskog suda Mitrovica K. br. 954/73 od 18.12.1973. godine, za djelo iz čl. 171. st. 3. KZ,
tri mjeseca zatvora uslovno za jednu godinu, presudom Osnovnog suda u Bijelom Polju K.
br. 278/90 od 27.05.1991. godine za djelo iz čl. 152. st. 1. KZ RCG, četiri mjeseca zatvora
uslovno za jednu godinu, nalazio se u pritvoru od 26.01.1994. godine do 28.12.1994. godine;
KASUMOVIĆ MEVLUDINA, zv. Meko, od oca Hasa i majke Alte, rođene Nuho-
đić, rođenog 01.02.1948. godine u Bijelom Polju, živi na Loznicama, Bijelo Polje, Mu-
sliman, Državljanin SRJ, završio srednju školu, po zanimanju električar, oženjen otac
četvoro djece, srednjeg imovnog stanja, vojsku služio 1967/68 godine u Splitu i Puli,
bez čina i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, osuđivan presudom
Opštinskog suda Herceg Novi za djelo iz čl. 226. st. 4 na pet mjeseci zatvora uslovno na
dvije godine i presudom Opštinskog suda Sežana K. br. 9/77 od 17.02.1977. godine, za
djelo iz čl. 226. st. 1. dva mjeseca zatvora uslovno na dvije godine, nalazio se u pritvoru
od 27.01.1994. godine do 28.12.1994. godine;
VESKOVIĆ RIFATA, od oca Raifa, i majke Hankuše rođene Hodžić, rođenog

17.06.1958. godine u Radulićima SO-e Bijelo Polje, živi u Rakonjama Bijelo Polje, Mu-
sliman – Bošnjak, Državljanin SRJ, završio višu školu, po zanimanju nastavnik, oženjen
otac dvoje djece, vojsku služio 1984/85 godine u Virovitici, bez čina i odlikovanja, ne
vodi se u Vojnom osjeku, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazi se u pritvoru od
27.01.1994. godine, pa nadalje;
HADŽIĆ HARUNA, od oca Huseina i majke Zade, rođene Nurković, rođenog u

selu Balotići SO-e Rožaje, živi u Rožajama, ul. Carine br. 56, rođen 01.03.1954. godine,
Musliman, Državljanin SRJ, završio Pravni fakultet, po zanimanju dipl. pravnik, oženjen
otac petoro djece, vojsku služio 1981/82 godine u Prištini i Pruzrenu, bez čina i odliko-
vanja, lošeg imovnog stanja, vodi se u Vojnom odsjeku u Rožajama, neosuđivan, nalazi
se u pritvoru od 28.01.1994. godine pa nadalje.
MURATOVIĆ HAKIJE, od oca Ljutvije i majke Muhre, rođene Rastoder, rođenog

28.12.1953. godine u Petnjici, SO-e Rožaje, živi u mjestu rođenja, Musliman - Bošnjak,
Državljanin SRJ, završio srednju Poljoprivrednu školu, po zanimanju radnik, oženjen,
otac troje djece, vojsku služio 1976/77 godine u Koprivnici, bez čina i odlikovanja, ne
vodi se u Vojnom odsjeku, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazi se u pritvoru od
28.01.1994. godine, pa nadalje;
SKENDEROVIĆ ISATA, zv. Isko, od oca Murata i majke Muratke, rođ. Ćilović,
rođenog 14.02.1965. godine u Beranama, živi u Trpezima, SO-e Berane, Musliman -
Bošnjak, Državljanin SRJ, završio Prirodno matematički fakultet, po zanimanju profesor
biologije, neoženjen, vojsku služio 1984/85 godine u Strugi, bez čina i odlikovanja, vodi
se u Vojnom odsjeku u Beranama, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazi se u pri-
tvoru od 30.01.1994. godine, pa nadalje;
HADŽIĆ UMERA, od oca Vejsela i majke Medine, rođene Karhimanović, rođe-

nog 07.04.1943. godine, u Balotićima SO-e Rožaje, živi u Rožajama, ul. Omladinska bb,
Musliman - Bošnjak, Državljanin SRJ, završio Pravni fakultet, po zanimanju pravnik u
Famod-u, oženjen otac sedmoro djece, završio školu rezervnih oficira 1969/70 godine u
Bileći, ne vodi se u vojnoj evidenciji, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazio se u
pritvoru od 31.01.1994. godine do 28.12.1994. godine;
BRKOVIĆ ŠEFKETA, od oca Tahira i majke Fahre, rođene Kurtović, rođenog

23.07.1957. godine u Pljevljima, živi u mjestu rođenja, ul. Baja Mirkovića, Musliman
– Bošnjak, Državljanin SRJ, završio Mašinski fakultet u Sarajevu, po zanimanju dipl. in-
ženjer mašinstva u Rudniku Pljevlja, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja,
vojsku služio u Beogradu 1984/85 godine, bez čina i odlikovanja, vodi se u Vojnom od-
sjeku u Pljevljima, neosuđivan, nalazi se u pritvoru od 31.01.1994. godine, pa nadalje;
CIGULJIN AVDA, od oca Rama i majke Halime, rođene Bambur, rođenog 13.04.1949.
godine, u Pljevljima, živi u mjestu rođenja ul. Prenićanska br. 12, Musliman – Bošnjak, Držav-
ljan SRJ, završio srednju školi, po zanimanju šofer, oženjen, otac dvoje djece, vojsku služio u
Kninu 1988/89 godine, bez čina i odlikovanja, ne vodi se u vojnom odsjeku, srednjeg imov-
nog stanja, osuđivan presudom Opštinskog suda u Pljevljima K. br. 425/72 od 18.04.1973.
godine, zbog krivičnog djela iz čl. 292. B KZ na kaznu zatvora u trajanju od 45 dana, presudom
Okružnog suda u Bijelom Polju K. br. 21/75 od 19.03.1975. godine, zbog krivičnog djela iz čl.
272. B KZ na kaznu zatvora u trajanju od 40 dana i presudom Opštinskog suda u Pljevljima K.
br. 199/70 od 26.04.1977. godine, zbog krivičnog djela iz čl. 141. st. 1. KZ na kaznu zatvora u
trajanju od šest mjeseci, nalazio se u pritvoru od 31.01.1994. godine do 28.12.1994. godine;
BURNAZOVIĆ RIZAHA, od oca Ćazima i majke Hanke, rođene Bahor, rođenog

10.06.1950. godine u Bijelom Polju, živi u Pljevljima, ul. 1 Decembra bb, Crnogorac
- Musliman, Državljanin SRJ, završio Građevinsku tehničku školu, po zanimanju urba-
nista, razveden, otac dvoje djece, vojsku služio u Pančevu 1974. godine, bez čina i odli-
kovanja, vodi se u Vojnom odsjeku u Pljevljima, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,
nalazi se u pritvoru od 31.01.1994. godine pa nadalje;
SPAHIĆ SABAHETA, zv. Sako, od oca Zaima i Šemse rođene Klapija, rođenog
10.04.1961. godine u Crnči, opština Bijelo Polje, živi u Rakonjama Bijelo Polje, Mu-
sliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio Fakultet geografije, po zanimanju profesor
geografije, oženjen, otac dvoje djece, vojsku služio 1987. godine u Beogradu, bez čina
i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, srednjeg imovnog stanja, neo-
suđivan, nalazio se u pritvoru od 23.02.1994. godine pa do 28.12.1994. godine;
ČIKIĆ IBRAHIMA, zv. Ibro, od oca Avda i majke Samke, rođene Muslić, ro-
đenog u Bijelom Polju 23.05.1956. godine, živi u mjestu rođenja, ul. III Sandžačke
br. 26, Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio školu za KV krojača, invalid-
penzioner, sa pravom na pratioca, član Saveza slijepih Jugoslavije, oženjen, otac
jednog djeteta, oslobođen služenja vojnog roka, srednjeg imovnog stanja, neosu-
đivan, nalazio se u pritvoru od 24.02.1994. godine do 28.12.1994. godine;
348 Ibrahim Čikić
OMEROVIĆ ESADA, od oca Ibrahima i majke Elfije, rođene Kačar, rođenog

28.01.1970. godine u Biševu SO-e Rožaje, živi u mjestu rođenja, Musliman-Bošnjak,
Državljanin SRJ, završio osam razreda osnovne škole, po zanimanju zemljoradnik, ra-
zveden otac jednog djeteta, vojsku služio 1988/89. godinu u Bjelovaru, bez čina i odli-
kovanja, vodi se u Vojnoj evidenciji u Rožajama, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,
nalazio se u pritvoru od 24.02.1994. godine do 28.12.1994. godine;
SMAKIĆ HUSEINA, zv. Huskara, od oca Bejta i majke Hadžire, rođene Musić,
rođenog 20.07.1947. godine u Koritima, SO-e Bijelo Polje, živi u mjestu rođenja, Mu-
sliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio osam razreda osnovne škole, po zanimanju
zemljoradnik, oženjen, otac četvoro djece, vojsku služio 1967/68 godine u Sloveniji,
bez čina i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, srednjeg imovnog sta-
nja, osuđivan presudom Opštinskog suda u Bijelom Polju K. br. 371/67 od 05.07.1968.
godine, zbog dva krivična djela iz čl. 142. st. 2. i čl. 144. KZ na četiri mjeseca zatvora,
presudom Opštinskog suda u Bijelom Polju K. br. 571/69 od 18.05.1969. godine za
djelo iz čl. 142. st. 2 KZ na 45 dana zatvora, presudom Opštinskog suda u Bijelom Polju
K. br. 764/73 od 24.02.1974. godine za djelo iz čl. 142. st. 2. KZ na 60 dana zatvora i
presudom Osnovnog suda u Bijelom Polju K. br. 250/91 od 29.10.1991. godine za djelo
iz čl. 48. KZ RCG na 30 dana zatvora, nalazio se u pritvoru od 23.02.1994. godine do
28.12.1994 godine;
BEGOVIĆ DŽEVADA, od oca Safeta i majke Hankije rođene Kuč, rođenog

17.01.1970. godine u Bijelom Polju, živi u Rasovu SO-e Bijelo Polje, Musliman-Boš-
njak, Državljanin SRJ, završio školu za metalostrugara, nezaposlen, po zanimanju taksi
vozač, neoženjen, vojsku služio 1989/90 godine u Senki i Bitolju, bez čina i odlikovanja,
vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nala-
zio se u pritvora od 13.03.1994. godine, do 28.12.1994. godine;
BIBULJICA SEADA, zv. Bibe, od oca Sabra i majke Mahije, rođene Trubljanin, ro-
đenog 18.02.1972. godine, u Bijelom Polju, živi u Rasovu - Bijelo Polje, po nacionalnosti
Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio osmogodišnju školu, nezaposlen, neože-
njen, otpušten iz armije kao privremeno nesposoban, vodi se u Vojnom odsjeku u Bi-
jelom Polju, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazio se u pritvoru od 13.03.1994.
godine do 28.12.1994. godine;
PUĆURICA SEADA, zv. Ćiro, od oca Ramiza i majke Drage, rođene Balić, rođe-
nog 20.07.1967. godine u Zmincu, SO-e Bijelo Polje, živi u mjestu rođenja, po nacio-
nalnosti Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio srednju školu za bravara, nezapo-
slen, neoženjen, vojsku služio u Bitolju 1988/89 godine, bez čina i odlikovanja, vodi se
u Vojnom odsjeku u Bijelom Polju, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazio se u
pritvoru od 17.03.1994. godine do 28.12.1994. godine;
PUĆURICA SENADA, zv. Ćeno, od oca Ćamila i majke Vahide, rođene Hajdar-
pašić, rođenog 28.05.1962. godine, živi u Zmincu SO-e Bijelo Polje, Musliman-Bošnjak,
Državljanin SRJ, završio srednju školu za elektroinstalatera, nezaposlen, neoženjen, lo-
šeg imovnog stanja, vojsku služio u Prizrenu 1982/83 godine, bez čina i odlikovanja,
vodi se u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, neosuđivan, u pritvoru od 17.03.1994. godi-
ne do 28.12.1994. godine;
BOŠNJAK ŠEFĆETA, od oca Ahmedina i majke Tiće, rođene Šabotić, rođenog

05.01.1967. godine u Goduši – SO-e Bijelo Polje, živi u mjestu rođenja, po nacional-
nosti Musliman-Bošnjak, Državljanin SRJ, završio osam razreda škole, bez zanimanja,
neoženjen, vojsku služio 1987/88 godine u Škofija Loci, bez čina i odlikovanja, vodi se
u vojnoj evidenciji u Bijelom Polju, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazio se u
pritvoru od 07.04.1994. godine do 28.12.1994. godine,
ODBIJA OPTUŽBA
Da su:
U vremenu od aprila 1991. godine do januara 1994. godine u Rožajama, Beranama,

Bijelom Polju, Pljevljima i drugim mjestima u cilju da upotrebom sile i protivustavnim
putem odcijepe dio teritorije Savezne republike Jugoslavije, koju čine područja opština:
Varoš i Priboj i da od tih opština stvore samostalnu državu “Sandžak“ pripremali izvrše-
nje krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne cjeline iz čl. 116. st. 1. KZ SRJ, na način što
su: donijeli Ustav kao najviši pravni akt te države, sačinili Statut i Odluku o formiranju
MNVS-a tzv. Deklaraciju i tzv. Memorandum o uspostavljanju specijalnog statusa “Za
Sandžak“, pa su izvršavajući te odluke iz tih dokumenata i naloge predsjednika MNVS-
a Sulejmana Ugljanina, a po tzv. Organizaciono konstitutivnoj šemi SDA Sandžaka, sa
Upustvom za primjenu, formirali resore kao paralelne organe vlasti na ovoj teritoriji, iz-
među kojih su formirali i resor sigurnosti za teritorije gradova i mjesnih odbora, postav-
ljali šefove resora sigurnosti, obrazovali vojne jedinice i ratne štabove sa imenovanjem
komandira i naoružavali članove ovih paravojnih i parapolicijskih jedinica, planirali for-
miranje raznih jedinica i drugih organa, organizovali odabiranje i slanje na vojnu obuku
u Tursku armiju većeg broja lica muslimanske nacionalnosti i organizovano odlazili na
vojnu obuku a radi pripremanja stvaranja stručnog kadra i vojske buduće države “San-
džak“, ilegalno nabavljali veće količine oružja, municije i eksplozivnih materija, koje gra-
đanima nije dozvoljeno,
Da je:
1. Optuženi Šahman Rasim,

- kao prvi šef resora sigurnosti, za dio teritorije opštine buduće države tzv. “San-
džak“, koje pripadaju Republici Crnoj Gori, izvršavajući odluke ilegalnog glavnog ko-
mandujućeg tijela tzv. muslimanskog nacionalnog vijeća “Sandžak“, sa sjedištem u No-
vom Pazaru i predsjednika vijeća Sulejmana Ugljanina, organizovao i formirao resore
sigurnosti, kao paralelne i ilegalne organe vlasti sa područja Opštine Bijelo Polje, Berane
i Rožaje i izvršio odabiranje šefova resora sigurnosti za opštine i to: okrivljenog Šahman
Refika za opštinu Bijelo Polje, okrivljenog Skenderović Isata za opštinu Berane i Ćorović
350 Ibrahim Čikić
Rešida za opštinu Rožaje, te organizovao njihovo formiranje na gradskim područjima i

na područjima mjesnih zajednica u formaciji ljudstva “9 + 1“ sa jednim komandirom i
9 izvršilaca i za njih organizovao nabavljanje veće količine oružja, municije i eksploziva,
zbog čega je, odlazio u Novi Pazar i Sarajevo, gdje je od najužeg rukovodstva BiH, zatra-
žio i dobio pomoć u naoružanju, koje je organizovano i ilegalno prebacivano u Bijelo Po-
lje i dalje dijeljeno, koordinirao rad i međusobnu saradnju resora sigurnosti i u tom cilju
odlazio u Višegrad na sastanak komandanata, radi dogovora o uspostavljanja koridora
između Bosne i Sandžaka, te organizovao odabiranje, upućivanje i finansiranje većeg
broja mladih ljudi muslimanske nacionalnosti sa teritorije opština Bijelo Polje, Berane i
Rožaje na studiranje i vojnu obuku u Turskoj armiji, radi pripreme stvaranja stručnog i
oficirskog kadra buduće države i radi izvođenja raznih diverzantsko-terorističkih akcija
po povratku u zemlju, kao i učestvovao u donošenju odluka na tajnim sastancima šefova
resora sigurnosti i predsjednika opštinskih odbora SDA održanih u Tutinu, Prijepolju,
Pljevljima, Novom Pazaru, Bijelom Polju i Sjenici, gdje je u džamiji na vjerski način po-
ložio zakletvu na vjernost i tajnost pripadanja resora i donijetih odluka, da se, iz svih op-
ština, odaberu lica, za vojnu obuku, da se nabave radio stanice za šefove resora sigurno-
sti, a u Novom Pazaru učestvovao u donošenju odluke o izradi Ustava države Sandžaka i
drugih akata buduće države, kao i organizovao nabavljanje veće količine naoružanja koje
je neovlašćeno držao kod sebe i to: automatsku pušku CZ, kalibra 7,62 mm, br. 450577,
pušku marke “Meverik“ zv. “pumparica“ kal. 12. mm, br. MV784354, lovačke municije
kalibra 12 mm, 66 komada, pušku marke “Meverik mozber“, pumparica kal. 12 mm, br.
MV78074A, poluautomatsku pušku CZ kalibra 7,62 mm, fabrički br. 427B40, trenut-
no-tromblonsku minu, 667 komada municije kalibra 7,62 mm, 920 komada municije
7,62 mm, 140 komada lovačke municije kalibra 12 mm, 26 komada pištoljske municije
kalibra 9 mm/D i 18 komada municije za pušku kalibra 5,56 mm,
2. Optuženi Fetaković Erdžan,

- Kao član glavnog odbora SDA Rožaje i pripadnik resora sigurnosti, izvršavajući
odluke po tzv. organizaciono konstuticionoj šemi SDA Sandžaka, dobijene od MNVS iz
Novog Pazara, zajedno sa uputstvom za primjenu ..., na tajnom sastanku glavnog odbora
SDA Rožaje održanom krajem 1991. godine, učestvovao i saglasio se sa donošenjem
odluke o formiranju 5 resora kao paralelnih i ilegalnih organa vlasti, pa je zajedno sa
ostalim članovima glavnog odbora SDA Rožaje, formirao resor sigurnosti kao parapo-
licijsku i paravojnu formaciju, za djelovanje na teritoriji opštine Rožaje, kada su za šefa
resora postavili Ćorović Rešida i zadužili ga, da sam odabere i postavi članove resora
po formaciji ljudstva 9 + 1, pa je tokom 1992 godine, zajedno sa okrivljenim Redžović
Hajrudinom, koji je tada postavljen, za šefa resora sigurnosti, za Rožaje i Crnu Goru
umjesto Šahman Rasima, po njegovim upustvima vršio odabiranje i upućivanje 16 mla-
dih ljudi muslimanske nacionalnosti na vojnu obuku u Tursku i prihvatio njegov poziv
da uz dobijenih 500 DM i obećanih drugih nadoknada, ode na vojnu obuku, koju je
obavio u Turskoj kasarni u vremenu od 21.1. do 13.2.1993 godine koju su izvodili tur-
ski oficiri i Kolašinac Hajriz, komadant vojnog štaba Sandžaka, kada je prekinuo vojnu
obuku zbog bolesti gdje se obučio u rukovanju raznim vrstama naoružanja, postavljanju
eksploziva i izvođenju raznih diverzija po povratku u zemlju, a nakon povratka u Rožaje
vršio prikupljanje DM preko humanitarnog društva “Merhamet“ čiji je bio predsjednik,
radi kupovine naoružanja, pa je od dobijenih 52.000 DM iz Novog Pazara, zajedno sa
okrivljenim Redžović Hajrudinom, kupovao veće količine oružja, municije, eksploziva i

bombi, koje je dijelio članovima resora sigurnosti u Rožajama i Beranama, dok je jedan
dio sakrio i to 12 automatskih puški, tri snajpera, tri kante municije, veći broj bombi,
a prilikom pretresa kod njega je pronađeno i oduzeta veća količina naoružanja i to: 2.
“Zolje“, jedan PBP od 64 mm M 80, 17 bombi, 19 pakovanja plastičnog eksploziva, 35
detonatora, 110 komada prirodnog eksploziva, 4 metra sporogorućeg štapina i 10 m ek-
splozivnog štapina,
3. Optuženi Omerović Omer,

Kao predsjednik Mjesnog odbora Podkrajci i istaknuti član izvršnog odbora SDA Bi-
jelo Polje, izvršavajući dobijene naloge od okrivljenog Vesković Rifata, predsjednika SDA i
komandanta Vojnog štaba Bijelo Polje, u cilju naoružavanja resora sigurnosti i kriznog šta-
ba Bijelo Polje, po dogovoru, više puta, odlazio u Sarajevo i iz centrale SDA preuzimao veli-
ku količinu oružja, municije i eksploziva i ilegalno je prebacivao za Bijelo Polje, a po dobije-
noj potrebi od rukovodstva SDA BiH preuzeo: 8 pušaka m 48, kalibra 7,9 mm, 35 pištolja
“Makarov“ kalibra 10 mm sa po jednom kutijom od 25 metaka i svaki pištolj (ukupno 875
komada metaka), od koje količine je podijelio u Bijelom Polju tri puške i 10 pištolja sa po
jednom kutijom metaka, dok je ostalu količinu od 5 pušaka m 48 i 25 pištolja “Makarov“
sa po jednom kutijom od 25 metaka uz svaki pištolj, predao za vojni štab Novog Pazara,
Ahmetović Sokolu, zamjeniku vojnog štaba Novog Pazara, a za potrebe članova SDA i voj-
ne jedinice u mjestu Korita kod Bijelog Polja, iz Sarajeva u Bijelo Polje, ilegalno prebacio
tri puško-mitraljeza 7,9 mm br. 8659, 150 komada metaka i dvije municijske kutije sa rede-
nicima koji su kod njega skriveno pronađeni prilikom pretresa,
4. Optuženi Kasumović Mevludin,

Kao podpredsjednik SDA i član Vojnog (kriznog štaba Bijelo Polje) izvršavajući
odluke MNVS-a, kao i naloge okrivljenog Vesković Rifata, predsjednika SDA i koma-
danta vojnog štaba Bijelo Polje, organizovao nabavljanje i prikupljanje velike količine
oružja, municije i eksploziva za potrebe resora sigurnosti, kriznog štaba i istaknutih čla-
nova SDA Bijelo Polje, a zajedno sa okrivljenim Vesković Rifatom formirao vojni krizni
štab i sačinjavao planove, formirao grupe za obezbjeđenje pravca kretanja lica za eva-
kuaciju, zaprečavanje i blokadu puteva i mostova i drugih objekata a radi naoružavanja
vojne jedinice u Koritima kod Bijelog Polja i članova SDA, odlazio za Sarajevo sa optu-
ženim Vesković Rifatom, gdje je od Omera Behmena, direktora SDA bivše BiH i od ru-
kovodstva SDA BiH tražio i dobio naoružanje koje je, po njegovom odobrenju ilegalno
prebacio za Bijelo Polje okrivljeni Omerović Omer i to: tri puško-mitraljeza kalibra 7,9
mm, sa 600 komada metaka i dva automata i 20 kg eksploziva, te prisustvovao sastanku
predsjednika opštinskih odbora SDA i šefova resora sigurnosti održanog u Novom Pa-
zaru i saglasio se sa donijetim odlukama o nabavljanju radio stanica, radi uspostavljanja
tajne veze između svih gradova Sandžaka, a za sebe u Sarajevu jednu automatsku pušku,
5. Optuženi Vesković Rifat,

U svojstvu predsjednika SDA i komandanta Kriznog (vojnog) štaba Bijelo Po-
lje izvršavajući odluke ilegalnog tzv. MNVS-a, učestvovao na sastanku kod Sulejmana
Ugljanina predsjednika MNVS-a u Novom Pazaru i saglasio se sa odlukom o donošenju
Ustava buduće države tzv. Sandžak, karte, statuta i drugih akata, formiranju paralelnih
352 Ibrahim Čikić
organa vlasti, upućivanju iz svake opštine velikog broja lica na vojnu obuku u Turskoj
armiji upućivanju lica na studiranje, radi stvaranja vojno obučenog i stručnog kadra bu-
duće države, pa je na području Bijelog Polja organizovao i formirao pet resora i posta-
vio šefove resora i to: okrivljenog Šahman Refika za šefa resora sigurnosti, okrivljenog
Spahić Sabaheta za šefa resora za nauku i obrazovanje a sebe za šefa resora za politiku, a
zatim formirao vojni štab Bijelo Polje (tzv. krizni štab), na čijem je bio čelu, a za članove
postavio okrivljenog Kasumović Mevludina i okrivljenog Šahman Refika i dr. te formi-
rao vojne jedinice po mjesnim zajednicama, sačinjavao planove štaba i vojnih jedinica,
organizovao vježbe, probne mobilizacije po mjesnim zajednicama i grupe za obezbje-
đenje pravca kretanja lica za evakuaciju i koordinirao i rukovodio njihovim radom, a za
potrebe naoružavanja od centrale SDA iz Novog Pazara preuzeo 5.100 DM, kojim je
kupovao naoružanje i dijelio članovima, i u tom cilju odlazio u Sarajevo, gdje je od naj-
užeg rukovodstva SDA bivše BiH tražio i dobio veću količinu naoružanja i organizovao
ilegalno prebacivanje za Bijelo Polje, a za potrebe vojne jedinice u Koritima u Bijelom
Polju, nabavio zajedno sa okrivljenim Kasumović Mevludinom, tri puškomitraljeza, dva
automata i 20. kg eksploziva i tada od Omera Behmena, direktora SDA BiH, dobio na
poklon automat “škorpion“, te preko centrale SDA u Novom Pazaru, obezbjeđivao DM i
drugu pomoć za 15 lica koja su se vratila sa vojne obuke iz Turske i odabrao Sejfić Nasufa
i uputio ga u Novi Pazar, na obuku i rukovanje radio stanicom, kao i neovlašćeno nabav-
ljao veću količinu oružja, municije i eksplozivnih materija i kupio dvije ručne bombe i
jedan pištolj “Makarov“ pa je prilikom pretresa kod njega pronađeno i oduzeto: automat
“škorpion“ br. 3186 sa dva okvira, kalibra 7,65 mm, pištolj “Makarov“, br. 30859 kalibra
10 mm, prepravljeni signalni pištolj kalibra 5,6 mm marke “Longife“ ofanzivna bomba
M- 52, br. 8736 i 26 komada metaka kalibra 7,65 mm,
6. Optuženi Harun Hadžić,

Kao predsjednik SDA za Crnu Goru, podpredsjednik ilegalnog tzv. “MNVS-a“,
zamjenik predsjednika vijeća Sulejmana Ugljanina i predsjednik glavnog odbora SDA
Sandžaka, izvršavajući donijete odluke, više puta odlazio za Novi Pazar, a nakon bjekstva
Sulejmana Ugljanina u Tursku, odakle je prenosio njegove odluke i uputstva Opštin-
skim odborima SDA Crne Gore, koji su se odnosili na pripremanje uslova za stvaranje
države Sandžak a na sastancima glavnog odbora SDA i MNVS-a, učestvovao i saglasio
se sa donošenjem odluke o izradi Ustava buduće države, karte Sandžaka, Statuta, formi-
ranju resora sigurnosti, glavnog štaba Sandžaka, sa vojnim štabovima po opštinama, kao
paralelnih organa vlasti na teritoriji Sandžaka, izradi vojnih, mobilizacionih i drugih pla-
nova i tzv. “organizaciono konstuticione šeme SDA Sandžaka“, koja je dostavljena svim
opštinskim odborima SDA i učestvovao i saglasio se: da se organizuje i iz svake opštine
Sandžaka uputi veći broj lica muslimanske nacionalnosti na vojnu obuku u Turskoj ar-
miji, radi stvaranja vojno obučenog kadra buduće države, nabavljanja naoružanja radi
podjele resorima sigurnosti i vojnim jedinicama, u kom cilju je odlazio u Sarajevo i od
najužeg rukovodstva SDA-a BiH tražio i dobio veliku količinu oružja, municije i eksplo-
ziva, koji je ilegalno prebacivano u Bijelo Polje, učestvovao u nabavljanju 11 radio stani-
ca a jednu sa tajnim šifranikom zadržao za sebe radi uspostavljanja tajne veze i komuni-
kacije sa šefovima resora sigurnosti i vojnim štabovima u svim gradovima, te predlagao
donošenje odluke o dodjeli postojećih opština Bijelo Polje i Berane, vršio koordinaciju
između resora sigurnosti i vojnih štabova i u tom cilju odlazio na sastanak komadanata
u Višegrad, radi dogovora o uspostavljanju koridora između Bosne i Sandžaka, i dogo-

vora za uključenje u rat na teritoriji Sandžaka, te sakriveno držao veću količinu oružja,
municije i eksplozivnih materija, koji su prilikom pretresa pronađeni i oduzeti i to: dva
pištolja “Lama“, kal. 9 mm, jedna automatska puška M-70, 7,62 mm, puška “pumparica“,
kalibra 12 mm, tri ručne bombe kašikare, 160 kom. metaka kalibra 7,62 mm, plastični
bidon sa lovačkom municijom i dva okvira od automatske puške,
7. Optuženi Muratović Hakija,

U svojstvu predsjednika SDA Berane, formirao resor sigurnosti 28.08.1992. godi-
ne, kao ilegalni i paralelni organ vlasti na teritoriji opštine Berane i postavio okrivljenog
Skenderović Isata za šefa resora sigurnosti, a nakon toga zajedno sa okrivljenim Skende-
rović Isatom formirao krizni (ratni) štab, kao paravojnu formaciju sastavljenu od tri do
šest ljudi po mjesnim zajednicama, sačinio ratni plan za opštinu i planove po mjesnim
zajednicama, planirao brojnost grupa po mjesnim zajednicama, organizovao naoružava-
nje resora sigurnosti i članova ratnog štaba za koje potrebe su od Centrale SDA u Novom
Pazaru dobili 5.000 DM koje su upotrijebili za kupovinu veće količine naoružanja, dok
je za sebe zadržao tri automatske puške i jedan pištolj “škorpion“ sa okvirom i munici-
jom, te sa područja Berana a po nalogu MNVS-a iz Novog Pazara odabrao i poslao na
vojnu obuku u Tursku armiju tri lica i to: okrivljeni Latić Hazbiju, Škrijelj Muamera i
Skenderović Isata, koji su januara 1993. godine otišli i završili vojnu obuku zajedno sa
grupom lica iz Rožaja a radi stvaranja oficirskog i vojno - obučenog kadra buduće države,
kao pripadnik i član resora sakriveno držao veće količine oružja, municije i eksploziva od
čega je pronađeno i od njega oduzeto: jedna automatska puška M-70 kalibra 7,62 mm,
br. 500636 sa dva okvira i 60 metaka, jedan automatski pištolj “škorpion“ kalibra 7,65
mm, br. 19134 sa jednim okvirom i 20 metaka, jedna automatska puška M-70 kalibra
7,62 mm, br. C-36346 sa dva okvira i 60 metaka, jedna automatska puška kalašnjikov
kalibra 7,62 mm, br. B4467 sa dva okvira i 60 metaka, 375 komada puščane municije,
kalibra 7,62 mm i 25 komada pištoljske municije 7,65 mm,
8. Optuženi Skenderović Isat,

U svojstvu sekretara SDA, šefa resora sigurnosti i komandanta ratnog štaba Bera-
ne, izvršavajući naloge okrivljenog Redžović Hajrudina, kasnijeg šefa resora sigurnosti i
komandanta ratnog štaba za teritoriju gradova Sandžaka koji pripadaju Republici Crnoj
Gori, oformio resor sigurnosti i ratni štab za Berane, planirao i vršio odabiranje lica po
mjesnim zajednicama, oformio grupe po mjesnim zajednicama, sačinjavao ratni plan za
opštinu i za mjesne zajednice, pa je izvršio odabiranje po jednog komandira za svaku
mjesnu zajednicu sa obavezom da odaberu grupu u formaciji ljudstva “9 + 1“, pa je za
komandire postavio i to: okrivljenog Škrijelj Muamera, za planine, Hadžić Safeta za Tr-
pezi i Agović Isata za Vrbicu, te naoružavao članove resora i ratnog štaba oružjem koje je
kupovao od dobijenih 5.000 DM od Centrale SDA iz Novog Pazara, kao i oružjem koje
mu je dostavljalo radi podjele okrivljeni Redžović Hajrudin i to: jednu pušku, četiri kg.
eksploziva, tri klasa plastičnog eksploziva, tri automatske puške, jedan snajper i jedan
pištolj “škorpion“, te kupio jednu pušku i veću količinu municije od okrivljenog Šahman
Muzafera, a januara 1993. godine na poziv okrivljenog Redžović Hajrudina, prihvatio i
završio vojnu obuku u Turskoj armiji sa još dva lica iz Berana, gdje se obučavao u izvođe-
nju raznih diverzantskih akcija koje je trebalo izvoditi po povratku u Berane uz polaganje
354 Ibrahim Čikić
zakletve pred Turskim oficirima i Sulejmanom Ugljaninom, da će se boriti za stvaranje

države Sandžak, uz istaknutu zastavu i intoniranje himne buduće države, a po dobijenom
uputstvu na vojnoj obuci isplanirao da eksplozivom minira i zaruši put Berane – Trpezi i
izgradio skrivenu zemunicu u kojoj je ostavljao naoružanje i hranu, te izvršio odabiranje
veće grupe lica radi upućivanja na vojnu obuku i dostavio spisak okrivljenom Redžović
Hajrudinu i kao komandant ratnog štaba kod sebe držao veću količinu oružja, municije
i eksploziva, od čega je prilikom pretresa pronađeno i oduzeto: automatska puška M-70,
kalibra 7,62 mm br. 659794 sa dva okvira i 126 metaka istog kalibra, poluautomatska
snajperska puška M-76 kalibra 7,9 mm br. 33724 sa optičkim nišanom istog broja i okvi-
rom sa 24 metka istog kalibra, automat dobošar ruske proizvodnje, kalibra 7,62 mm, sa
dobošom i 40 metaka istog kalibra, tri klasa plastičnog eksploziva i dvije kese sa po 2 kg.
rudarskog eksploziva,
9. Optuženi Hadžić Umer,

Kao član SDA Rožaja i savjetnik za pravna pitanja Sulejmana Ugljanina predsjed-
nika tzv. MNVS-a, učestvovao na sastanku i saglasio se sa donošenjem odluke MNVS-a
o izradi Ustava, Statuta i drugih akata buduće države Sandžak i formiranju ilegalnih i
paralelnih organa vlasti na teritoriji Sandžaka, te prihvatio odluku Sulejmana Ugljani-
na, da kao njegov savjetnik za pravna pitanja sačini Ustav, pa je uz dobijenih 1.500 DM
avionom otputovao za Zagreb, gdje je dana 11.12. i 13. aprila 1992. godine, u džamiji i
Islamskom centru, učestvovao u izradi tzv. “Ustava republike Sandžak“, kao rukovodi-
lac radne grupe koju su sačinjavali: Šabić Salen, potpredsjednik SDA BiH, Omer Bašić,
prof. Tonković Šemso i advokat Silvije Degen, a nakon što je sačinio i odštampao ustav,
uzeo više originalnih primjeraka i iste donio do Skoplja, gdje ih je predao u Biro SDA a
oni putem telefaksa poslali primjerke Ustava Centrali SDA i Sulejmanu Ugljaninu, pošto
iste nije smio prenijeti u Jugoslaviju, da ne bi bio otkriven na granici, a krajem 1992. go-
dine, zajedno sa Sulejmanom Ugljaninom i Ljajić Rasimom, sekretarom SDA Sandžaka i
potpredsjednikom skupštine MNVS-a, sačinio ilegalni tzv. memorandum o uspostavlja-
nju specijalnog statusa za Sandžak, te nedozvoljeno nabavio i držao jedan pištolj marke
“Parabelu“ br. 3415, kal. 9 mm,
10. Optuženi Brković Šefket,

Kao predsjednik SDA Pljevalja, oformio resor sigurnosti na teritoriji opštine Pljev-
lja i za šefa resora sigurnosti odabrao i postavio okrivljenog Burnazović Rizaha, a za nje-
govog zamjenika okrivljenog Ciguljin Avda, organizujući resor do nivoa mjesnih zajed-
nica, po organizacionoj formaciji ljudstva “9 + 1“, učestvovao u donošenju plana za eva-
kuaciju lica muslimanske nacionalnosti, zaprečavanje odabranih puteva, obezbeđenju
pojedinih objekata provjere mobilizacije i sl. pa je u tom cilju, učestvovao u nabavljanju
radio stanice za šefa resora sigurnosti i odlazio na tajne sastanke šefova resora sigurno-
sti i komandanta ratnih štabova svih gradova Sandžaka, održanih u Pljevljima i Sjenici,
kada je na vjerski način položio zakletvu na tajnost i saglasio se sa odlukom, pa je vršio
odabiranje i slanje na studiranje u Tursku, lica muslimanske nacionalnosti, radi stvaranja
stručnog kadra buduće države, zbog čega je i odlazio u Tursku, kada se dogovorio sa
Sulejmanom Ugljaninom i tajno mu dostavljao sve podatke o brojnom stanju i kretanju
policijskih i vojnih jedinica, aktiviranju rezervnog sastava, a da se ne bi otkrili podaci
zakopao i sakrio svu arhivu Pljevalja,
11. Optuženi Ciguljin Avdo,

U svojstvu zamjenika šefa resora sigurnosti za opštinu Pljevlja i člana SDA, zajedno
sa okrivljenim Burnazović Rizahom, šefom resora sigurnosti, formirao resor sigurnosti
u formaciji ljudstva “9 + 1“ po mjesnim zajednicama, rukovodio i koordinirao njihovim
radom, provjeravao njihovu mobilizacijsku spremnost, kroz organizovanje naoružanih
tzv. noćnih straža i planirao pravce evakuacije lica muslimanske nacionalnosti, pa je od-
lazio na sastanke šefova sigurnosti Sandžaka održanih u Tutinu, Pljevljima, Sjenici i u
džamiji položio zakletvu, gdje su donešene odluke o koordinaciji i saradnji i saglasio se,
da se nabavi jedna radio stanica za šefa resora sigurnosti o slanju lica na vojnu obuku u
Turskoj armiji, nabavljanju i naoružavanju resora sigurnosti, pa je organizovao prikuplja-
nje DM i od njih nabavio: jednu automatsku pušku M-70, kal. 7,62 mm, br. 296008 sa
četiri okvira od po 30 metaka, dvije ručne bombe M-50, 650 kom. puščane municije kal.
7,62 mm, i nož za pušku, koje oružje je kod njega prilikom pretresa pronađeno i oduzeto,
12. Optuženi Burnazović Rizah,

U svojstvu šefa resora sigurnosti i predsjednika Kluba odbornika SDA opštine
Pljevlja, formirao zajedno sa Ciguljin Avdom resor sigurnosti i izvršio odabiranje lica za
formirane i naoružane jedinice po mjesnim zajednicama, organizovane po formaciji “9
+ 1“ od kojih je komandir grupe bio lično podčinjen njemu kao šefu resora, rukovodio
njihovim radom i vršio koordinaciju, te provjeravao njihovu mobilizacijsku spremnost
kroz organizovanje naoružanih noćnih straža, planirao obezbjeđenje pojedinih objeka-
ta, blokadu planiranih puteva i planirao pravce evakuacije lica muslimanske nacional-
nosti, te je odlazio na tajne sastanke šefova resora sigurnosti u Tutinu, Novom Pazaru
i Sjenicu, gdje je nakon sastanka u džamiji položio zakletvu na vjerski način, kada se
i saglasio sa odlukom da se nabave iz inostranstva radio stanice, da se iz svih gradova
Sandžaka upućuju lica na vojnu obuku u Turskoj armiji, radi stvaranja vojno obučenih
ljudi, da upućuju lica na studiranje radi stvaranja stručnog kadra buduće države i da se
naoružaju članovi resora sigurnosti, da se radi realizacije tih odluka, iz Prijepolja preu-
zeo jednu radio stanicu radi uspostavljanja tajne veze i komunikacije sa ostalim šefovima
resora sigurnosti, organizovao odabiranje i upućivanje grupe lica na studiranje u Tursku
i zbog toga odlazio u Tursku, a nakon što je prikupio novac za kupovinu oružja otišao
u Sarajevo, gdje je nabavio i ilegalno prevezao u Pljevlja dva sanduka sa 11 automatskih
pušaka, 44 rezervna okvira za puške, 132 kom. metaka, 2 pištolja “škorpion“ i 9 bombi i
podijelio resoru sigurnosti,
13. Optuženi Spahić Sabahet,

U svojstvu šefa resora za nauku i obrazovanje i sekretara SDA Bijelo Polje, po do-
bijenom naređenju i odluci glavnog odbora SDA Sandžaka iz Novog Pazara, sredinom
1992. godine, izvršio odabiranje i slanje 35 lica muslimanske nacionalnosti na studiranje
u Tursku o trošku Turske uz dobijenih 80 DM mjesečno, a tokom 1993 godine, odabrao
još 15 lica sve u cilju stvaranja stručnog kadra buduće države, zbog čega je odlazio u
Tursku radi dobijanja uputstava od Sulejmana Ugljanina predsjednika MNVS-a, kao i
učestvovao na sastanku glavnog odbora SDA Bijelo Polje i saglasio se sa donijetim odlu-
kama da se formiraju resori sigurnosti kao paralelni organi vlasti na području opštine, o
postavljanju šefa resora sigurnosti okrivljenog Šahman Refika, da se izvrši odabiranje i
356 Ibrahim Čikić
upućivanje lica na vojnu obuku u Turskoj armiji i o njihovom naoružavanju, da se formi-

ra ratni štab (tzv. krizni štab), pa je zajedno sa okrivljenim Vesković Rifatom učestvovao
u planiranju i organizovanju naoružanih grupa po mjesnim zajednicama, zbog čega su i
odlazili u mjesnu zajednicu Ivanje, gdje su se sa aktivistom Bahović Ruždijom dogovorili
da se izvrši provjera mobilizacione spremnosti naoružane jedinice kroz organizovanje
tzv. noćnih straža, te izvršio odabiranje i upućivanje Sejfić Nasufa na tajni kurs veze u
Novi Pazar zajedno sa okrivljenim Vesković Rifatom, kao i neovlašćeno nabavljao oruž-
je, municiju i eksploziv, od čega je kod njega pronađena jedna ručna bomba i štih dina-
mita sa kapsulama,
14. Optuženi Čikić Ibrahim,

Kao član resora sigurnosti Bijelog Polja, izvršavao naloge okrivljenog Šah-
man Refika, šefa resora sigurnosti Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran,
učestvovao u odabiranju članova resora sigurnosti, pa je odabrao za člana Ka-
ralić Esada a zajedno sa Šahman Refikom, sačinjavao planove za evakuaciju lica
muslimanske nacionalnosti prema planini Pešter, planove zaprečavanja puteva i
isplanirao da eksplozivom blokira i ruši mostove na rijeci Limu u mjestu Stroj-
tanica Nedokusi, uz saopštenje i upozorenje ostalim licima da će biti likvidirani
ukoliko odaju tajnu, jer je, on član tajne policije, te učestvovao u donošenju od-
luka na sastancima resora sigurnosti i komandanata ratnih štabova svih gradova
Sandžaka održanih u Prijepolju, Pljevljima, Bijelom Polju, Novom Pazaru i Sjeni-
ci, gdje je i položio zakletvu u džamiji, saglasio se da se naoružaju članovi resora
sigurnosti, da se izvrši odabiranje i upućivanje većeg broja lica na vojnu obuku u
Turskoj armiji i da se ilegalno nabave radio stanice, govoreći na sastanku da će se,
izazivanjem sukoba u Sandžaku umiješati islamske zemlje i da će iz Novog Pazara
radi pomoći doći 300-400 naoružanih ljudi, pa je isplanirao krađu radio stanice
iz zgrade solidarnosti i prihvatio da rukuje radio stanicom i da uspostavlja radio
vezu, između šefova resora sigurnosti u svim gradovima Sandžaka a u Rasovu kod
Bijelog Polja, u ulozi hodže organizovao polaganje zakletve za grupu od 10 lica
koja su upućena na vojnu obuku, kao i nabavljao veće količine oružja, municije i
eksploziva, pa je od optuženog Šahman Refika kupio jedan pištolj sa 50 metaka za
300 DM, na poklon dobio pušku Pumparicu sa šest metaka koju je prodao ..... za
2.200 DM i prodao jednu poluautomatsku pušku za 1.500 DM nepoznatom licu, a
okrivljenom Spahić Sabahetu nudio na prodaju jednu pušku za 100 DM, okrivlje-
nom Begović Dževadu nudio četiri puške po cijeni od 300 - 400 DM po komadu,
pušku Vinčisterku za 800 DM i tražio od njega da mu posreduje oko prodaje oružja
drugim licima, pa je prilikom pretresa kod njega pronađen jedan pištolj marke CZ
7,65 mm, br. 224771 sa dva okvira od pištolja, 53 komada metaka, jedna ručna
bomba M 75,
15. Optuženi Smakić Husein,

U svojstvu predsjednika mjesnog odbora SDA Sušica i komandira vojne jedinice za
Sušicu kod Bijelog Polja, postupajući po nalozima okrivljenog Šahman Refika, šefa re-
sora sigurnosti za opštinu Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran, formirao vojnu
jedinicu za Sušicu, izvršio odabiranje lica za popunu ove jedinice i organizovao njihovo
naoružavanje, organizovao kurirsku vezu, radi koordinacije i prenošenja naređenja od
šefa resora sigurnosti preko odabranog kurira Smakić Izeta, sačinio plan jedinice, po
kome je predvidio putne pravce po kojima će izvoditi nasilne diverzantske akcije, pravce
evakuacije i organizovao mobilizacijsku spremnost, organizujući 20 naoružanih lica za
tzv. “noćne straže“, te odabrao 15 lica sa ovog područja, radi upućivanja na vojnu obuku
u Tursku armiju u trajanju od 3 mjeseca, kao i neovlašćeno nabavljao i držao pištolj mar-
ke “Mauzer“, kal. 9 mm br. 90001864, 2 rezervna okvira za pištolj, i ručnu bombu M-75
br. 8518 i 10 metaka za automatsku pušku,
16. Optuženi Begović Dževad,

Kao član resora sigurnosti Bijelog Polja i komandir vojne jedinice za Rasovo kod
Bijelog Polja, postupajući po nalozima i naređenjima okrivljenog Šahman Refika, šefa
resora sigurnosti Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran, formirao vojnu jedinicu
za Rasovo i organizovao po formaciji ljudi “9 + 1“ sačinio plan kojim je predvidio evaku-
acije lica muslimanske nacionalnosti pravcem Rasovo-Zminac, Godijevo-Korita, prema
Pešteri, vršio provjeru mobilizacione spremnosti, organizujući oko Rasova naoružanje
tzv. “noćne straže“ u trajanju od više noći na četiri punkta sa po dva naoružana lica, te
vršio odabiranje lica za popunu jedinice, pa je odabrao okrivljenog Begović Nedžada,
Bibuljica Senada, Hukić Šemsudina, Kasumović Halila-Lilka, Pućurica Seada – Ćira,
Pućurica Doda i Sutović Mersudina, koja lica je odabrao i da izvrše vojnu obuku u Tur-
skoj armiji i organizovao za njih polaganje zakletve u kući okrivljenog Kasumović Hali-
la-Lilka, prije odlaska na vojnu obuku a u svojstvu člana resora sigurnosti prisustvovao
sastancima šefova resora sigurnosti i komandanta ratnih štabova svih gradova Sandžaka,
održanih u Sjenici, Tutinu, Novom Pazaru i Bijelom Polju, kada je i položio zakletvu
u džamiji i saglasio se sa odlukama da se naoružaju članovi resora, da se nabave radio
stanice i da se izvrši odabiranje i slanje lica na vojnu obuku u Turskoj armiji, pa je i sam
pošao u Tursku da završi vojnu obuku, ali istu nije obavio zbog nastalih vjerskih praznika
u Turskoj, te je zbog toga odložena,
17. Optuženi Omerović Esad, Bibiljica Sead, Pućurica Sead – zv.

Ćiro, Pućurica Senad – zv. Ćeno i Bošnjak Šefćet, i to:
Okrivljeni Bibiljica Sead, Pućurica Sead – Ćiro, Pućurica Senad – Ćeno i Boš-
njak Šefćet, kao pripadnici vojne jedinice za Rasovo kod Bijelog Polja, prihvatili poziv
okrivljenog Šahman Refika, šefa resora sigurnosti Bijelo Polje, da obave vojnu obuku
u Turskoj armiji, pa su zbog toga, prije polaska položili zakletvu na čuvanje tajne i re-
sor u kome pripadaju, organizovano i zajedno sa još 10 okrivljenih lica iz Bijelog Polja,
koja se sada nalaze u bjekstvu, pošli na vojnu obuku aprila mjeseca 1993. godine, dok
je okrivljeni Omerović Esad pošao na vojnu obuku januara mjeseca 1993. godine na
poziv optuženog Redžović Hajrudina, šefa resora sigurnosti Rožaje i za područje grado-
va koja pripadaju Crnoj Gori, u grupi sa još 15 okrivljenih lica iz Rožaja i Berana, koja
su u bjekstvu, sa ciljem da nakon dvomjesečne obuke oružanim putem stvore samo-
stalnu državu “Sandžak“, u kojoj bi oni predstavljali oficirski kadar i buduću vojsku, pa
su dobili specijalne legitimacije sa grbom buduće države i naznakom SDA i od 100 do
500 DM, organizovano otputovali preko Skoplja, do Sabirnog centra u Istanbulu, osim
okrivljenog Bibuljica Seada koji je vraćen sa granice, zbog neposjedovanja dokumenata,
gdje ih je sačekao Refik Sijarić – Akova, predsjednik društva “Dernek“ i organizovano ih
uputio do kasarne, pa su u vojnoj kasarni Turske armije od strane turskih oficira obuča-
358 Ibrahim Čikić
vani u rukovanju oružjem eksplozivnim i minskim sredstvima, artiljerijskim gađanjem

zaprečavanjem puteva, uspostavljanjem veze i obučavani u izvođenju raznih diverzant-
skih akcija koje su po planu trebali izvoditi po povratku u našu zemlju, u opštini Bijelo
Polje, Berane i Rožaje i pri tom saopštavali turskim oficirima podatke o lokaciji vojnih,
policijskih i drugih važnih objekata, brojnom stanju i nacionalnom sastavu stanovniš-
tva, komunikacijama, mostovima i drugim objektima, te su po završenoj obuci položili
zakletvu u prisustvu Sulejmana Ugljanina i oficira turske vojske, koji su ih pozdravili kao
buduće vojske “Sandžak“, uz istaknutu zastavu buduće države i intoniranje državne hi-
mne i uz obećanje da će ih naoružati i da će ratom biti stvorena buduća država uz pomoć
turske armije, a po završenoj obuci u Istanbulu dobili po 300 DM, pa su po povratku u
zemlju u mjestima prebivališta, organizovano održavali međusobne kontakte, čekajući
poziv za oružanu akciju i izvođenje raznih nasilnih diverzija, naoružavajući se i sklanjaju-
ći oružje i hranu u tajno izgrađenim zemunicama, a okrivljeni Pućurica Senad – Ćeno je
postavljen za komandira naoružane jedinice koja je završila vojnu obuku i u svom stanu
je držao jednu automatsku pušku sa dva okvira metaka model 70A, br. 88704, 60 metaka
kal. 7,62 mm i jednu bombu kašikaru M75,
- čime bi kao saizvršioci izvršili krivično djelo ugrožavanje teritorijalne celine iz čl.
116. st. 1. KZ SRJ, kažnjivo po čl. 138. KZ SRJ a optuženi Šahman Rasim, Fetaković
Erdžan, Omerović Omer, Kasumović Mevludin, Vesković Rifat, Hadžić Harun, Mura-
tović Hakija, Skenderović Isat, Hadžić Umer, Ciguljan Avdo, Burnazović Rizah, Spahić
Sabahet, Čikić Ibrahim, Smakić Husein, Pućurica Senad i Brković Šefket i krivično dje-
lo nedozvoljeno držanje oružja iz čl. 204. st. 2 u vezi st. 1 KZ RCG.
Prema optuženim se izriče mjera bezbjednosti – oduzimanje predmeta pa se na

osnovu člana 69. KZ SRJ oduzima oružje i eksplozivne materije i to:
Od optuženog Šahman Rasima automatska puška CZ kalibra kalibra 7,62 mm br.
450577, puška marke “Meverik“ zv. pumparica kalibra 12 mm br. MV 784354, puška
marke “Meverik mozberk“, kalibra 12 mm br. 78074A, poluautomatsku pušku CZ kali-
bra 7,62 mm br. 427540, trenutno tromblonska mina, lovačke municije 12 mm 66 ko-
mada, 667 komada municije kal. 7,62 mm, 920 kom. municije 7,62 mm, 140 komada lo-
vačke municije kalibra 12 mm, 26 komada pištoljske municije kalibra 9 mm i 18 komada
municije za pušku kalibra 5,56 mm, od optuženog Fetaković Erdžana dvije zolje, jedan
PBP od 64 mm M 80, 17 bombi, 19 pakovanja plastičnog eksploziva, 110 kom. štapina
privrednog eksploziva, 35 detonatora, 4 metra sporogorećeg štapina i 10 metara eksplo-
zivnog štapina, od optuženog Omerović Omera puškomitraljez kalibra 7,9 mm br. 8659,
150 komada metaka i 2 municiske kutije sa redenicima, od optuženog Vesković Rifata
automat “škorpion“ br. 3186 sa dva okvira kalibra 7,65 mm, pištolj “Makarov“ br. 30859
kalibra 10 mm, prepravljen signalni pištolj kalibra 5,6 mm marke “Longifer“, ručna ofan-
zivna bomba M 52 br. 8736 i 26 komada metaka kalibra 7,66 mm, od optuženog Hadžić
Haruna pištolj marke “Lama“ kalibra 9 mm, automatska puška M 70, 7,62 mm, puška
pumparica kalibra 12 mm, tri ručne bombe kašikare, 160 kom. metaka kalibra 7,62 mm,
plastični bidon sa lovačkom municijom i dva okvira od automatske puške, od optuženog
Muratović Hakije automatska puška M 70 kalibra 7,62 mm br. 500636 sa dva okvira i 60
metaka, automatski pištolj “škorpion“ kalibra 7,65 mm br. 19134 sa jednim okvirom i 20
metaka, automatska puška M 70 kalibra 7,62 mm br. C-36346 sa 2 okvira i 60 metaka,
automatska puška “Kalašnjikov“ kalibra 7,62 mm br. B 4467 sa dva okvira i 60 metaka,
375 komada puščane municije kalibra 7,62 mm i 25 komada pištoljske municije kal. 7,65
mm, od optuženog Skenderović Isata automatska puška M 70 br. 659794 kalibra 7,62
mm sa dva okvira i 126 metaka istog kalibra, poluautomatska snajperska puška M 76
kalibra 7,9 mm br. 33724 sa optičkim nišanom istog broja i okvirom sa 24 metka istog
kalibra, automat dobošar ruske proizvodnje kalibra 7,62 mm sa dobošom i 40 metaka
istog kalibra, 3 klasa plastičnog eksploziva i 2 kese sa po 2 kg rudarskog eksploziva, od
optuženog Hadžić Umera puška trofejna br. 109, lovački karabin CZ br. 52748, vojnička
puška M 48 fabrički broj M 73095, puška jednocijevka – “Markina“ (stara trofejna),
pištolj marke “Parabeln“ fabrički br. 3415 kalibra 9 mm, pištolj R 51 pllcice br. 647184
kalibra 7,65 mm sa okvirom i 8 metaka pištolj marke “Zbrojevka“ br. 68764 kalibra 7,65
mm sa okvirom i 8 metaka, 60 kom. metaka kalibra 8x57 mm, 15 kom. metaka kalibra
7,9 mm, 12 kom. metaka 7,65 mm i okvir za pištolj, od optuženog Ciguljanin Avda au-
tomatska puška M 70 kalibra 7,62 mm br. 296008 sa 4 okvira, nožem, 120 kom. metaka,
2 ručne bombe M 50, puščana municija kalibra 7,62 mm u količini od 650 komada, od
optuženog Spahić Sabaheta ručna bomba i štih dinamita sa kapislama, od optuženog
Čikić Ibrahima pištolj marke CZ kalibra 7,65 mm br. 224771 sa dva okvira i 53
metka, ručna bomba M 75, od optuženog Smakić Huseina pištolj marke “Mauzer“ ka-
libar 9 mm br. 8518 i 10 komada metaka od automatske puške, od optuženog Pućurica
Senada automatska puška M 70 A br. 88704 sa 2 okvira i 60 metaka kalibra 7,62 mm i
ručna bomba kašikara M75.
Oduzeto oružje pravosnažnosti presude predaće se Centru bezbjednosti Bijelo Polje.
Troškovi krivičnog postupka nastali usljed vođenja krivičnog postupka u iznosu od
2.265 dinara padaju na teret budžetskih sredstava prvostepenog suda.
- II -
Prema optuženom Fetaković Erdžanu, Vesković Rifatu, Hadžić Harumu, Murato-

vić Hakiji, Skenderović Isatu, Brković Šefketu i Burnazović Rizahu, u k i d a se pritvor,
pa se isti imaju pustiti na slobodu dana 19.12.1995. godine.
Viši sud u Bijelom Polju donio je presudu br. K. 25/94 od 29.12.1994. godine, ko-
jom je optužene, nabrojane u izreci ove presude oglasio krivim i osudio na pojedinačne
kazne, pa je istom presudom sve otptužene obavezao na plaćanje troškova krivičnog po-
stupka u iznosima kako je to određeno u izreci te presude.
U toku postupka po žalbama izjavljenim na navedenu presudu, Predsjednik Repu-
blike Crne Gore, donio je Odluku o pomilovanju broj: 01-715/1 od 19.12.1995. godine,
kojom je oslobodio od krivičnog gonjenja sve optužene protiv kojih se vodio krivični
postupak pred Višim sudom u Bijelom Polju po optužnici Višeg tužioca u Bijelom Polju
Kt. br. 5/94 od 21.07.1994. godine, po kojoj je Viši sud u Bijelom Polju donio predmet-
nu presudu.
Pošto je Odluka o pomilovanju protiv optuženih uslijedila u toku postupka po žal-
bi, ovaj sud je povodom izjavljenih žalbi, po službenoj dužnosti vodio računa o pravilnoj
primjeni zakona, pa je na osnovu člana 387. u vezi člana 249. tačka 6. i 365. tačka 3. ZKP,
360 Ibrahim Čikić
donio presudu kojom se u odnosu na sve optužene odbija optužba zbog naznačenih
krivičnih djela, jer je krivično gonjenje dalje isključeno usljed akta pomilovanja.
Pošto je donesena presuda kojom se optužba odbija, to troškovi krivičnog postup-
ka nastali zbog vođenja krivičnog postupka protiv okrivljenih, a u iznosima kako je to
određeno u izreci prvostepene presude, u smislu člana 99. stav 1. ZKP, padaju na teret
budžetskih sredstava suda.
Na osnovu člana 69. st. 2. KZ SRJ optuženim je izrečena mjera bezbjednosti – odu-
zimanje oružja i eksplozivnih materija jer su se stekli uslovi za izricanje ove mjere iz člana
500. stav 1. ZKP u vezi člana 69. stav 2. KZ SRJ.
Pošto je po rješenju Višeg suda u Bijelom Polju K. br. 25/94 od 28.12.1994. godine,
pritvor produžen Fetaković Erdžanu, Vesković Rifatu, Hadžić Harumu, Muratović Ha-
kiji, Skenderović Isatu, Brković Šefketu i Burnazović Rizahu, do pravnosnažnosti presu-
de, valjalo je primjenom člana 387. stav 3. u vezi člana 353. stav 3. ZKP, donijeti rješenje
i ovim licima ukinuti pritvor sa danom 19.12.1995. godine, kada su optuženi i pušteni iz
pritvora prema obavještenju Zatvora u Bijelom Polju od 29.12.1995. godine, odnosno
riješiti kao u stavu II izreke ove odluke.
Na osnovu svega izloženog, a shodno citiranim zakonskim propisima odlučeno je
kao u izreci.

Podgorica, 29.12.1995. godine
Zapisničar, PREDSJEDNIK VIJEĆA

Nada Janković, s. r. Stevan Damjanović, s. r.
B) Š T A M P A
362 Ibrahim Čikić
364 Ibrahim Čikić
366 Ibrahim Čikić
Večernje novosti utorak. 26. jul. 1994

368 Ibrahim Čikić
370 Ibrahim Čikić
Večernje novosti 27. 9. 1994

372 Ibrahim Čikić
374 Ibrahim Čikić
376 Ibrahim Čikić
378 Ibrahim Čikić
380 Ibrahim Čikić
382 Ibrahim Čikić
384 Ibrahim Čikić
386 Ibrahim Čikić
388 Ibrahim Čikić
390 Ibrahim Čikić
392 Ibrahim Čikić
394 Ibrahim Čikić
396 Ibrahim Čikić
398 Ibrahim Čikić
400 Ibrahim Čikić
402 Ibrahim Čikić
404 Ibrahim Čikić
406 Ibrahim Čikić
408 Ibrahim Čikić
410 Ibrahim Čikić
412 Ibrahim Čikić
414 Ibrahim Čikić
416 Ibrahim Čikić
418 Ibrahim Čikić
420 Ibrahim Čikić
422 Ibrahim Čikić
424 Ibrahim Čikić
426 Ibrahim Čikić
428 Ibrahim Čikić
430 Ibrahim Čikić
432 Ibrahim Čikić
Vijesti 12. Nov 2008.

434 Ibrahim Čikić
Vijesti 7-8. Jan 2009.

436 Ibrahim Čikić
Vijesti 19. Jan 2009.

Vijesti 27. Apr 2009.

438 Ibrahim Čikić
440 Ibrahim Čikić
Vijesti 13. Maj 2009.

442 Ibrahim Čikić
Vijesti 14 Maj. 2009

Vijesti 18 Maj. 2009

444 Ibrahim Čikić
Vijesti 2 Jun. 2009

446 Ibrahim Čikić
Vijesti 16 Jun. 2009.

448 Ibrahim Čikić

450 Ibrahim Čikić
452
Ibrahim Čikić
Vijesti 27 Feb. 2010.

Vijesti 31 Mart. 2010.

454 Ibrahim Čikić
Vijesti 28 Maj. 2010.


456 Ibrahim Čikić
Vijesti 7 Jul. 2010

Vijesti 12 Jul. 2010.

458 Ibrahim Čikić
460 Ibrahim Čikić
Vijesti 31 Dec. 2010.

462
Ibrahim Čikić
Vijesti 18 Jan. 2011

464 Ibrahim Čikić
Vijesti 28 Feb. 2011.

Vijesti 16 Mart. 2011.

466 Ibrahim Čikić

Vijesti 7 Maj. 2011

468 Ibrahim Čikić

470 Ibrahim Čikić
Vijesti 10 Avgust. 2011.

472 Ibrahim Čikić
474 Ibrahim Čikić
476 Ibrahim Čikić
478 Ibrahim Čikić
Preporod 15 Maj. 2010.

480 Ibrahim Čikić
482 Ibrahim Čikić
Oslobođenje 5. 5. 2010
484 Ibrahim Čikić
486 Ibrahim Čikić
488 Ibrahim Čikić
GENOCID NAD BOŠNJACIMA U CRNOJ GORI

Autor: Prof. dr Smail Čekić
Stopostotni invalid Ibrahim Čikić, sljedbenik Istine i vjernik u Jednog Boga, mo-
ralna veličina, iz poštene i čestite porodice “koja nikada u svom postojanju nije ukalja-
la obraz” i imala “lijep i pošten odnos, kako sa muslimanima, tako i sa hrišćanima”, je,
uz javno “iskopavanje oružja optuženih oko njihovih domova, na snijegu, u prisustvu
državnih TV kamera i specijalaca, 24. februara 1994. uhapšen i od strane Tužilaštva u
Bijelom Polju optužen da je “planirao, organizovao, obučavao, komandovao, izvodio,
pregovarao sa visokim delegacijama određenih islamskih zemalja, održavao uređaje za
telekomunikaciju i obavljao tajne razgovore, minirao tunele i mostove, predvodio neka-
kve trojke, evakuisao stanovništvo, snajperom sa tornja crkve trebao pucati po jadnim
Srbima i kao kruna svega i najteža tačka optužnice, islamizirao muslimane sandžačkog
područja” (268). Tužno, žalosno, smješno, skandalozno, jadno - da ne može biti jadnije.
Pored slijepog Ibrahima Čikića, tog opasnog “snajperiste” i “teroriste”, uhapšeno
je još 20 nevinih uglednih i poznatih Bošnjaka s područja sjevernog dijela Crne Gore,
rukovodstvo, uglednici i pripadnici Stranke demokratske akcije, koji su optuženi za tero-
rizam i pokušaj formiranja nezavisne države Sandžak. Na hiljade drugih Bošnjaka prošlo
je strašnu policijsku torturu, strah i neizvjesnost, a desetine hiljada, prije svega, mladih
krenulo je u nepoznato - u muhadžerluk. Riječ je o jednom od montiranih političkih
procesa, koji su, nažalost, potresali Sandžak devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrije-
me genocida nad Bošnjacima u Republici Bosni i Hercegovini i agresorskog rata protiv
Bosne, u kojima je učestvovala i Crna Gora. Riječ je o zločinu koga je osmislila i vodila
država Srbija i Crna Gora (Savezna Republika Jugoslavija).
O tom zločinu i teškim fizičkim i psihičkim povredama nevinih Bošnjaka, autoh-
tonog evropskog naroda, zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti, kao i o
jednom prostoru, vremenu, ljudima i neljudima, autentično i potresno svjedoči knjiga
“GDJE SUNCE NE GRIJE”, autora Ibrahima Čikića, koja ima dokumentarni karakter
izuzetno značajne vrijednosti.
Autentično i potresno svjedočenje Ibrahima Čikića o svom vlastitom bolnom i
teškom stradanju, kao i zločinima nad drugim Bošnjacima (u Crnoj Gori), međuna-
rodnim humanitarnim pravom zaštićene nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve,
predstavlja nedvosmislene dokaze o postojanju jasno prepoznatljivih elemenata zločina
genocida, definisanih i utvrđenih Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina
genocida, a izvršenih s namjerom da se u cjelosti ili djelimično istrijebi pomenuta gru-
pa. Pored subjektivnih (mentalnih) elemenata genocida (mens rea), Ibrahim Čikić pruža
uvjerljive dokaze i o provođenju objektivnih elemenata genocida (actus reus). Naime,
očigledno je riječ o dva objektivna elementa zločina genocida, odnosno radnje koje
predstavljaju genocid:
- prvi, uzrokovanje (nanošenje) teških tjelesnih ili psihičkih povreda pripadnika
grupe;
- drugi, namjerno nametanje grupi životnih uslova, sračunatih da dovedu do nje-
nog potpunog ili djelimičnog uništenja.

Na osnovu autentičnog svjedočenja Ibrahima Čikića se, također, pouzdano može
utvrditi sljedeće
- prvo, iza navedenih zločina nad Bošnjacima u Crnoj Gori stajala je država sa
njenim cjelokupnim aparatom vlasti,
- drugo, poznati su organizatori, učesnici i izvršioci tih zločina (od državnog vrha
- državni funkcioneri, tužilaca, sudija, medija, pa do policajaca, kao i njihova namjera da
te zločine počine;
- treće, zločini su vršeni i izvršeni u skladu sa državnom politikom, “u zemlji”, kako
reče Midrag Živković (jedan od recenzenata rukopisa “Gdje sunce ne grije”), “natoplje-
noj krvlju drugačijih, a ne lošijih od sebe”.
Ibrahim Čikić i druge žrtve zločina u Crnoj Gori s kraja XX stoljeća nisu izabrane
za žrtvu zbog njihovog angažmana ili djelovanja, odnosno bilo kakve pojedinačne krivi-
ce za učinjeno krivično djelo, nego isključivo zbog svog ličnog i svjesnog nacionalnog,
etničkog i vjerskog identiteta, odnosno pripadništva nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj gru-
pi kao takvoj. On je žrtva počinjenog djela genocida kao pripadnik grupe (nacionalne,
etničke ili vjerske) koja je odabrana kao takva. Zbog toga je uhapšen, optužen i nevino
osuđen, kao i mnogi drugi, zbog pripadništva nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj grupi kao
takvoj.
Konstruisana i konstantna kampanja proganjanja i zastrašivanja Bošnjaka u
Crnoj Gori samo je jedan u nizu primjera koji u historiji istraživanja genocida uka-
zuju na vrlo vješto maskiranje efektivno genocidnih mjera različitih režima, koji su
pod krinkom političkog proganjanja nad pripadnicima određenih nacionalnih, et-
ničkih i vjerskih grupa kao takvih provodili genocid. Na taj način su i u Saveznoj
Republici Jugoslaviji svi Bošnjaci i ostali muslimani, posebno Albanci, proglašeni
političkim neprijateljima, kako bi genocid nad njima mogao proći nekažnjeno i ne-
primjećeno. Ova knjiga je ključni doprinos u nastojanju da se ta nepravda otkloni.
Nažalost, Crna Gora još uvijek nije otklonila sve, najblaže rečeno, nepravde prema Boš-
njacima i Bosni i Hercegovini. Najbolji pokazatelj odnosa Crne Gore prema Bosni i Her-
cegovini - njene politike i izgleda njene službene nauke - je i u tome što je ona agresiju
na Republiku Bosnu i Hercegovinu okarakterisala kao građanski rat. Naime, Centralna
narodna biblioteka Crne Gore je, prilikom izrađivanja predmetnih odrednica u katalogi-
zaciji knjiga, za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu ozvaničila sintagmu građan-
ski rat. S obzirom na to da je Crna Gora učestvovala u tom ratu, odnosno agresiji i ge-
nocidu, njen takav odnos po pitanju karaktera rata u Republici Bosni i Hercegovini i ne
čudi. Institut će na ovu praksu Crne Gore u vezi sa falsifikovanjem historijskih činjenica
oštro reagovati i zahtijevati da Centralna narodna biblioteka Crne Gore iz katalogizacije
knjiga isključi odrednicu građanski rat.

490 Ibrahim Čikić
MUČENIK IBRAHIM
Autor: Gojko Berić
Oktobar 1994. godine. Dok u Bosni general Mladić nastavlja sa operacijama et-
ničkog čišćenja, kako bi na širokom prostoru koji je kontrolisao Bošnjaka ostalo tek za
sjeme, crnogorske vlasti obavljaju u Sandžaku svoj dio posla: u Okružnom sudu u Bije-
lom Polju vodi se montirani “veleizdajnički proces“ protiv dvadesetjednog sandžačkog
muslimana. Optuženi su za pokušaj stvaranja “države Sandžak“ i njenog izdvajanja iz
sastava Crne Gore. U sudnicu uvode sedmog po redu među optuženima. Onizak 38-go-
dišnjak krhke građe kreće se nesigurno, kao da pipa po mraku. Skidaju mu lisice. Viši
javni tužilac čita optužnicu od 17 tačaka. Optuženom je namijenio ulogu snajperiste,
potom specijaliste za rušenje mostova i pruga, te osobe zadužene za evakuaciju stanov-
ništva, i radikalno islamiziranje muslimana sandžačkog područja. Ostale nebuloze nisu
vrijedne pomena.
Čovjek na koga se okomila ova politička i sudska perverzija pljačkaško-švercerske
vlasti Mila Đukanovića zove se Ibrahim Čikić, iz jedne od najstarijih i najuglednijih
muslimanskih porodica u Bijelom Polju. Šta biste pomislili kad bi vam neko rekao da
postoji film pod nazivom “Slijepi snajperist“? A Ibrahim Čikić je, medicinski je utvrđeno
davno prije nego što je uhapšen dok je u prostorijama Crvenog krsta čekao humanitarnu
pomoć, stopostotni invalid. Slijep čovjek. Iako po zanimanju modni krojač, tužilac ga
je, kao što se vidi, učinio kvalifikovanim za još čitav niz najrazličitijih poslova, dakako
subverzivnih. Čikić je osuđen na dvije godine zatvora, a jedini “dokaz“ koji je tužiocu
ostao glasio je: “U kući je držao sliku imama Homeinija i čitao je list Nur.“ Ostala
dvadesetorica zaradila su ukupno sto godina robije.
Mnogo godina kasnije Čikić je, po nagovoru svojih crnogorskih prijatelja, počeo
pisati knjigu o paklu kroz koji je prošao u istražnim zatvorima u Bijelom Polju i Foči, i
dao joj naslov “Gdje sunce ne grije“. Promocija je održana krajem 2008. u Podgorici, a
prije dva dana i u Sarajevu. Da nisam zamoljen da i sam kažem nekoliko riječi o Čiki-
ćevoj mučeničkoj ispovijesti, možda nikada ne bih ni pročitao ovu knjigu. A kad sam
je pročitao, shvatio sam kako je neoprostivo okretati glavu od ovakvih svjedočenja. Jer,
Čikić nije pisao samo za sebe, pisao je i za ostale. Knjiga govori o odsustvu pravde, o
mučenjima, zloupotrebama vlasti i njenoj zlikovačkoj moći.
Već na početku svoje ispovijesti Čikić zapisuje: “Svaki zatvorski komandir je priča
za sebe i među njima je teško izdvojiti nekoga ko bi bar malo ličio na čovjeka.“ Njegovo
čuđenje je tim veće što je riječ o njegovim sugrađanima i dobrim poznanicima. Među-
tim, vremenom, svoju zaprepaštenost postupcima svojih mučitelja Ibrahim zamjenjuje
nepokolebljivom voljom da po cijenu vlastite smrti pobijedi njihovo zlo. Baš kao što je,
prije mnogo stoljeća, govorio jedan grčki stoik: “Možeš da me lišiš života, ali ne i da mi
izmijeniš dušu.“ Znajući da je potpuno nevin, Ibrahim je nalazio snagu u svojoj istinskoj
religioznosti. Njegova tragedija učinila ga je moralnom gromadom, a njegove dželate
šljamom. Postao je simbol pobjede dobra nad zlom.
Kad Ibrahim samo jednom kratkom rečenicom opisuje svoj doživljaj zatvorskih
komandira i stražara, on zapravo otvara veliku temu zla. Postoji u ljudima neka opaka
energija nasilja. Ali, nasilje postoji i izvan ljudi, u političkim sistemima, običajima, čak i u
religiji. Ibrahim se suprotstavio nasilju na svoj način, ali misionari altruizma nisu sami u
stanju ukinuti nasilje koje se provodi u ime i po nalogu države. Kad se nasilje organizuje
na nivou države, kako su to činili fašistički nacionalizam i staljinistički komunizam, ono
prerasta u državni teror. U bliskoj prošlosti to je na svoj način prakticirao Miloševićev
režim. Kada je svojom knjigom posvjedočio o prirodi srpsko-crnogorskog državnog te-
rora, vlast osamostaljene Crne Gore smislila je osvetu: Čikićeve mučitelje podstakla je
da protiv njega podnesu tužbu za klevetu i duševne boli!? Ibrahim tako po drugi put
postaje žrtva državnog nasilja.
Oni koji tvrde da se u proteklih dvadeset godina priroda vlasti u Crnoj Gori nije
bitno promijenila, dobili su ovom sramotnom tužbom još jedan adut. Uzgred budi reče-
no, upravo je Bijelo Polje bilo najveće četničko uporište u Crnoj Gori, vikend-pljačkaški
sabirni centar crnogorskih rezervista koji su išli u zločinačke akcije i pohare na BiH. Milo
Đukanović, obilježen kao politički pokrovitelj balkanske duhanske mafije, dolazi u Sara-
jevo dočekan sa počastima. On priznaje da bez bošnjačkih glasova ne bi mogao vladati
Crnom Gorom, ali se pravi kao da nema pojma o tome da je iza zločina nad Bošnjacima
u Crnoj Gori stajala država sa svojim cjelokupnim aparatom vlasti. O stanju vladaju-
ćeg duha u Crnoj Gori svjedoči još jedan detalj. Naime, u katalogizaciji Čikićeve knjige,
urađenoj u Centralnoj narodnoj biblioteci Crne Gore, agresija na BiH zamijenjena je
sintagmom “građanski rat“!? A ako vas interesuje šta je sa Čikićevim mučiteljima, oni
su, hvala na pitanju, svi dobro i zdravo. Javni tužilac, odnosno sudija koji mu je izrekao
kaznu unaprijeđeni su, i danas uživaju na visokim državnim položajima u pravosuđu
Kolumna je objavljena u Oslobođenju a uz odobrenje autora objavljujemo je i na Boš-
njaci.net kojem se srdačno zahvaljujemo!
DR. PELIDIJA: VAŽNO SVJEDOČANSTVO IZ

OLOVNIH DANA
Autor: Salih Smajlović
Knjiga “ Gdje sunce ne grije” autora Ibrahima Čikića, u kome on opisuje sav užas koji
je doživio u zatvorima Bijelog Polja i Foče, poput najtežehg horora, čita se u jednom dahu.
To je autorova osobna drama, koju je doživio od momenta kada je 1994. godine uhapšen,
preko zatvorskih kazamata, do danas, kada su ga u knjizi, prepoznati zlikovci, tužili za neisti-
ne, zbog čega je morao napustiti rodno mjesto i prije sedam godina nastaniti se u Sarajevu.
Optužen da je snajperista, iako je obnevidio.
Knjiga u Sarajevu pobudila veliko zanimanje
Četvrtog maja 2010. godine u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu, održana je
promocija knjige “Gdje sunce ne grije”, autora Ibrahima Čikića, njenog izdavača: Ini-
cijativa mladih za ljudska prava, Crna Gora, u sklopu edicije “Dokumenti“, čiji je cilj
ostavljanje pisanog traga o zlodjelima koja su činjena devedesetih godina prošlog sto-
ljeća, tokom oružanih sukoba, na prostorima bivše Jugoslavije. Ovo je drugo izdanje te
knjige, odštampane 2008. godine, i njena prva promocija u BiH, dvije godine nakon što
492 Ibrahim Čikić
je promovirana u Podgorici.
Organizator promocije knjige bio je Institut za istraživanje zločina protiv čo-
vječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Promocija ove knjige po-
budila je veliku pozornost Sarajlija, koji su, kao i Ibrahim Čikić, žrtve Srbo-četnika,
koji su više od tri godine mučili i ubijali žitelje glavnog grada BiH. I ispovijest Ibrahi-
ma Čikića, ispisana na 300 stranica knjige “ Gdje sunce ne grije”, odslikava nam šta je
sve on doživio i kroz kakve je torture prošao od momenta, kada su ga 1994. godine,
zajedno sa 24 Novopazarca i 21 Bjelopoljcem uhapsili i optužili po 17 tačaka optuž-
nice, među kojima i za to, što je navodno, kao snajperista, trebao ubijati srpsku djecu,
bez obzira što je skoro potpuno obnevidio. Uhapšen je 24. februara 1994. godine, a
u kasnim noćnim satima 28. februara doveden kod istražnog sudije, pod optužbom
da 1993. i 1994. htio stvoriti državu Sandžak, da je specijalista za rušenje mosto-
va i pruga, pa je u bjelopoljskom zatvoru, a kasnije i u fočanskom - stravično mučen.
Na promociji knjige “Gdje sunce ne grije” autora Ibrahima Čikića, govorili su:
prof. dr. Milan Popović iz Univerziteta Crne Gore u Podgorici, prof. dr. Mile Babić,
dekan Franjevačke teologije, prof. dr. Ismet Dizdarević, predsjednik UO Instituta za
istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
prof. dr. Smail Čekić, direktor tog instituta, Milika Pavlović, književnik i publicista, prof.
dr. Enes Pelidija iz Univerziteta u Sarajevu, Gojko Berić, novinar “Oslobođenja“, Safet
Sijarić, književnik, Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik “Monitora” i Slobodan Pe-
jović, ključni svjedok zločina nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine u Herceg Novom.
Promotori su istakli da je knjiga “ Gdje sunce ne grije” svjedok zločina nad nevinim
čovjekom i da su akteri tog i sličnih zločina ljudi, koji danas obnašaju najviše funkcije u
državnom vrhu Crne Gore.
Riječi promotora Prof. dr. Mile Babić, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu,
na promociji knjge reče:” Blago Ibrahimu Čikiću, pa on nije načinio nikakvo zlo, a oni
koji su ga počinili nad njim, živi su mrtvaci”.
Prof. dr. Smail Čekić: “Potresno svjedočenje Ibrahima Čikića pokazuje
elemente genocida i pokušaja da se istrijebi određena grupa ljudi, iza čega je sta-
jala država. Crna Gora još nije otklonila sve nepravde prema Bošnjacima u BiH.”
Milika Pavlović, književnik i publicista, govorio je o tome da su današnji vlastodršci u
Crnoj Gori krivi za torture nad Bošnjacima, kao što su zločini u Štrpcima, deportacije
izbjeglica iz BiH i drugi slučajevi zlostavljanja. On je spomenuo više zločinačkih paro-
la pod kojima su zločinci atakovali na nedužne narode, drugih nazora i vjerskih opre-
djeljenja, među kojima i onu parolu:” Ne tražimo ništa novo, samo carstvo Dušanovo”.
I prof. dr. Milan Popović je spomenuo slučaj 11 osoba, koje su se prepozna-
le u knjizi i tužile njenog autora, da su to samo spolja privatne tužbe, a da su
one zapravo maska nosilaca i izvršitelja progona, čija je žrtva Ibrahim Čikić.
Dr. Rasim Muratović je također istaknuo da je montirana optužnica protiv Ibrahi-
ma Čikića učinjena u cilju zastrašivanja i brisanja historijskog pamćenja Bošnjaka.
Safet Sijarić, književnik: “Ibrahim Čikić je principijelan čovjek među zatvorenicima, koji
su spremni prodati svoju ljudskost. Čikićeva knjiga nas vodi u jednu prokletu avliju i sivi dom.”
Dr. Ismet Dizdarević: “ Knjiga” Gdje sunce ne grije” je jedna osobna psihološka
drama doživljena u jednoj atmosferi, koja je sama po sebi bila tako modelirana da je
čovjek morao da preživi ono što je preživio i Ibrahim Čikić je sve to izdržao i odnio
moralnu pobjedu. On je ostajao permanentno miran jer je duboki i iskreni vjernik.”
Prof. dr. Enes Pelidija za knjigu veli da je ona važno svjedočanstvo iz olovnih dana i da
će ona biti tokom vremena sve vrijednija i zapaženija.
Gojko Berić uz ostalo naglasi: “ Čovjek na koga se okomila ova politička i sud-
ska perverzija pljačkaško-švercerske vlasti Mile Đukanovića, zove se Ibrahim Čikić.
Njegova tragedija ga je učinila moralnom gromadom, a njegove mučitelje šljamom i
postao je simbol pobjede dobra nad zlim. U katalogizaciji njegove knjige, urađenoj u
Centralnoj narodnoj biblioteci Crne Gore, agresija na BiH je zamijenjena sintagmom
“ građanski rat”. A ako vas interesuje šta je sa Čikićevim mučiteljima, oni su, hva-
la na pitanju, svi dobro i zdravo. Javni tužilac, odnosno sudija, koji mu je izrekao ka-
znu, unaprijeđeni su i danas uživaju na visokim državnim položajima u pravosuđu. “
Nebojša Medojević, lider PzP/ Pokret za promjene - Crne Gore: “Iza svakog zločina
stoji politika, a iza svake politike političari. Ovdje se radi o državnom zločinu iza kojeg
stoji vlast u Crnoj Gori. Našem vladaru je bitno da zadrži dobre odnose sa Bošnjacima,
jer je svjestan da bez Bošnjaka ne bi vladao. On je u zadnja tri mjeseca, tri puta bio u Sa-
rajevu. Ja ću sve učiniti da druga, prava i istinska Crna Gora pobijedi i da onda dobijemo
slobodnog nezavisnog tužioca, koji će podignuti optužnicu za ljude koji su te Ibrahime
Čikiću zlostavljali i učiniću sve da ti ljudi završe u zatvoru. Ja sam srećan da postoje ljudi
kao Ibrahim Čikić, koji na zločin ne odgovaraju zločinom.”
Esad Kočan, urednik nezavisnog nedjeljnika “Monitor”, govorio je o tome kako
su se kroz ovaj list borili protiv zla i zločinaca, počevši od Štrbaca, deportacije Bošnjaka,
zločina koji su činjeni prema Ibrahimu Čikiću.
Slobodan Pejović, ključni svjedok nad Bošnjacima BiH u Herceg Novom:” Knji-
ga Ibrahima Čikića mogla bi se nazvati i knjigom o žrtvi i dželatu. Ne ponovilo se nikad
više ovakvo zlo.”
Moderator promocije bio je prof. dr. Faruk Dalagija.
MEMIŠEVIĆ: CRNOGORSKO TUŽILAŠTVO VODI

PROCES PROTIV SVJEDOKA GENOCIDA
Autor: Bošnjaci.Net
Ibrahim Čikić, svjedok genocida, tužen od onih koji su ga uhapsili, zlostavljali i
oslijepili Apel Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore: Umjesto sudjenja žrtvi otvo-
rite proces protiv počinilaca i njihovih nalogodavaca
Društvo za ugrožene narode Bosne i Hercegovine uputilo je apel Vrhovnom dr-
žavnom tužilaštvu Crne Gore povodom zločinačke tužbe protiv Ibrahima Čikića, žrtve
torture i zlostavljanja u kojem se izmedju ostalog kaže:
Ibrahim Čikić u politički montiranom procesu optužen je za terorizam
i osuđen na zatvorsku kaznu koju je dvije godine izdržavao u zatvorima Crne
Gore i u Foči. Svoju golgotu, najsuroviju policijsku torturu, zlostavljanje i muče-
nje usljed kojeg je izgubio vid objelodanio je u knjizi “Gdje sunce ne grije“. U knjizi
autor imenom i prezimenom pominje one koji su po nalogu vlasti vršili zlostav-
ljanja i ubijanja. Te ubice i mučitelji tužili su autora knjige zbog izrečene istine.
494 Ibrahim Čikić
“Nalazimo da je skandalozno to što Tužilaštvo otvara proces protiv žrtve zlostav-

ljanja umjesto protiv počinilaca koji još traže i materijalnu naknadu za ´pretrpljenu du-
ševnu bol´ zbog mučenja, terorisanja i ubijanja koje su oni nad zatvorenicima vršili“,
istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH dodajući
da od Suda Crne Gore zahtijeva pravdu za žrtvu i kaznu za počinioce
Sudjenje Ibrahimu Čikiću počinje 24. septembra 2010.godine pred Sudom u Bije-
lom Polju, stoji u saopćenju Društva za ugrožene narode za ljudska prava – širom svijeta.
EVROPA BI MORALA BITI PONOSNA ŠTO U NJOJ

ŽIVI NAROD POPUT BOŠNJAKA
Autor: Muhamed Ćeman
Kao što je i najavljeno, u nedjelju uvečer, 7. novembra, uspješno je predstavljena

i promovirana knjiga “Gdje sunce ne grije”, autora Ibrahima Čikića. Po mnogima Čikić
je najtragičnija ličnosti u čuvenom političkom procesu protiv sandžačkih prvaka boš-
njačkog SDA rukovodstva crnogorskog dijela Sandžaka 1994. godine koji su uhapšeni
u akciji “Lim”.
Promociju je organizirala bošnjačka omladina okupljena u udruženju “Unija
mladih aktivista” (UMA), u koorganizaciji s “Bošnjačko-demokratskim fondom” (BD
Fond), u čijim je novootvorenim prostorijama kluba je priređena promocija i druženje.
Prisutnima se prvo obratio Enver Korać, predsjednik BD Fonda, koji je ujedno
bio moderator promocije. Nakon što se zahvalio prisutnima na odzivu, podijelio je svoje
utiske o Ibrahimovoj knjizi, koju je pročitao za svega pet sati, što je po svjedočenju auto-
ra dosadašnji rekord kad je u pitanju brzina čitanja njegove knjige, a ujedno i indicija da
se radi o vrlo interesantnom pisanom dokumentu, svjedočanstvu o preživljenoj golgoti
unutar crnogorskih kazamata. U nastavku je gospodin Korać pročitao dijelove nadah-
nutog sižea Ibrahimove knjige, koji je napisala sandžačka pjesnikinja Elifa Kriještorac,
promotorica Ibrahimovog djela na tek okončanim promocijama u njemačkim gradovi-
ma - Kelnu, Frankfurtu i Hanoveru. U siže je, između ostalog, uvršten i dio pisma Milike
Pavlovića kojim se obraća Ibrahimu, a koje svjedoči da u Crnoj Gori ipak ima ljudi koji-
ma je pravda i čojstvo na prvom mjestu.
Nakon toga je riječ uzeo Enver Šutković, koji je također za vrlo kratko vrijeme
(za nepuna dva dana), pročitao Čikićevu knjigu. Šutković je govorio, na vrlo emotivan
način, o knjizi i utiscima tokom i nakon njenog čitanja. Dalo se primjetiti da je vidno
potresen zbog svega što je u njoj pročitao. Rekao je da ga Ibrahim i neprijatnosti koje
je podnio podsjećaju na vrle ashabe (drugove Allahovog Poslanika, a.s.), te vraćaju u
ta davna vremena kad su ljudi poput Ibrahima, potpuno nevini, ali postojano podnosili
poteškoće i zlostavljanja.
Uslijedilo je obraćanje autora knjige. Iako su svi očekivali da će prvenstveno go-
voriti o patnjama i torturi koje je doživio kao zatvorenik (a usto i slijep), ili bolje reći,
zatočenik tadašnjeg crnogorskog režima, a koje je zapisao i sačuvao od zaborava u svojoj
knjizi - ipak to nije bio slučaj. Naime, prisutne je upoznao s neprijatnostima koje doživ-
ljava otkako je knjiga ugledala svjetlost dana, a koje se, između ostalog, ogledaju i u tuž-
bama raznih sporednih likova koji su spomenuti u knjizi, tačnije njih “11 veličanstvenih”
- kako ih Ibrahim nazva. Ibrahimove riječi su bile daleko i od pozivanja na osvetu za ono
što se desilo njemu i mnogim drugim pripadnicima našeg naroda. Ali podsjetio je i da
je zločin zaboraviti zločin. Prisutnima je poručio da bi Evropa morala biti ponosna što
u njoj živi narod poput Bošnjaka, a da mi kao pripadnici naroda “koji nema crne mrlje
u svojoj historiji možemo hodati uzdignute glave!” U nastavku izlaganja Ibrahim je s
prisutnima podijelio jedno lično zapažanje, a to je da se nerijetko susreće s pitanjem koje
dolazi od ljudi sa Zapada, predstavnika raznih institucija i udruženja, koje glasi: “Kako
objašnjavate da su Bošnjaci narod koji ‘obožava’ svog dželata?” I uistinu, ako analiziramo
političku scenu u Crnoj Gori u rasponu od 1994. godine kad je Ibrahim uhapšen, pa do
danas, utvrdit ćemo nekoliko paradoksa, od kojih i taj da je tadašnji premijer Crne Gore
bio Milo Đukanović, a istu funkciju obavlja i danas, tadašnji ministar pravde Filip Vuja-
nović je sadašnji predsjednik države, Zoran Lazović (koji je 1994. sa pedeset policajaca
naoružanih do zuba brutalno uhapsio Ibrahima Č.) od portira u firmi i niskog službeni-
ka Državne bezbjednosti dogurao je do visokog funkcionera Agencije za nacionalnu be-
zbjednost, tužilac Višeg suda u Bijelom Polju – Milan Radović (na suđenju za Ibrahima
tražio doživotnu robiju) danas je direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS),
itd. Mislim da nema potrebe napominjati da su se ove osobe našle na ovim funkcijama
zahvaljujući glasovima Bošnjaka – istih onih koje su hapsili, maltretirali i tukli, raselili i
u velikoj mjeri osiromašili. Doduše, i autor knjige se zadržao na identičnom “položaju”,
tada (1994.) je bio optuženi, a i danas je optuženi.
Preostalo vrijeme su prisutni gosti iskoristili da upute različita, vrlo konstuktivna
pitanja gospodinu Čikiću, a iz kojih se moglo zaključiti da su više nego razočarani trenut-
nim stanjem bošnjačke zajednice u Crnoj Gori.
Bošnjaci u Luksemburgu se raduju da je knjiga “Gdje sunce ne grije” donekle osu-
jetila crnogorsku agresivnu politiku izvrtanja historijskih događaja koji su obilježili ‘90
godine prošlog stoljeća, te zahvaljuju njenom autoru na trudu i žrtvi koju je uložio kako
bi se u knjizi opisani zločin sačuvao od zaborava.
Toronto (Kanada)
IBRAHIM ČIKIĆ PRIMLJEN U MEĐUNARODNI

EKSPERTNI TIM INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE
GENOCIDA KANADA
U cilju inteziviranja naučnih istraživanja u oblasti genocida nad Bošnjacima San-
džaka u Međunarodni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida Kanada je pri-
mljen gospodin Ibrahim Čikić.
Čikić je autor dokumentarne knjige “Gdje sunce ne grije” koja je samo za par mjese-
ci doživjela dva izdanja i štampana je u nekoliko hiljada primjeraka. Išla je kao feljton u
35 nastavaka u “Vijestima”. Za dvije godine preko 200 puta izlazili su tekstovi u “Monito-
496 Ibrahim Čikić
ru” i “Vijestima” 50-tak puta na naslovnim stranicama. Više puta na TV kako u CG tako
i u Bosni i Hercegovini. Prema glasanju novinara “Monitora” proglašen je među pet po-
zitivnih ličnosti godine u CG za 2009. i 2010. godinu. NVO i intelektualci CG više puta
pisali jako afirmativne tekstove o Čikiću. U organizaciji Instituta za istraživanje zločina
na čelu sa prof. dr. Smailom Čekićem u Domu Oružanih snaga BiH prošle godine održa-
na je promocija Čikićeve knjige “Gdje sunce ne grije”, gdje je učestvovalo 16 promotora
i diskutanata. Prof. dr. Milan Popović, redovni profesor crnogorskog Univerziteta na-
pisao roman “Ibrahim 2044-1994” čija se promocija očekuje krajem ovog ili početkom
sljedećeg mjeseca u Podgorici. Roman će biti štampan u nekoliko hiljada primjeraka.
Inače, Čikić je 100% invalid, u pitanju su oči, prema nalazima ljekara iz Berlina po-
treban mu je pratilac, ali on ne prestaje voditi borbu za istinu i pravdu, stoji u saopćenju
Instituta za istraživanje genocida Kanada.
Godine 1994. u policijskoj operaciji “Lim“ u režiji Bulatovićevog i Đukanovićevog
režima u Crnoj Gori je uhapšen 21 Bošnjak (kompletno rukovodstvo tada opozicione
SDA u CG). U toj grupi među nedužno uhapšenim bio je i Ibrahim Čikić, stopostotni
invalid, nad kojim su izvršeni najgori oblici zlostavljanja, torture i mučenja u zatvoru Bi-
jelom Polju i logoru u Foči. Čikić je bio optužen po 17 tačaka optužnice, između ostalog,
i kao snajperista koji je navodno trebao ubijati srpsku djecu.
Povodom otvorenog pravnog nasilja i nelegalnog suđenja Ibrahim Čikić se obraća
Vesni Medenici, predsjednici Vrhovnog suda i Sudskog savjeta Crne Gore
NELEGALNO SUĐENJE PROTIV ČIKIĆA: RIFAT

VESKOVIĆ SVJEDOČIO U KORIST KATILA
Objavljeno: 16. March 2011. 10:03:55

Danas je u Osnovnom sudu u Bijelom Polju, nastavljeno ilegalno i protuzakonito
suđenje Ibrahimu Čikiću, autoru knjige “Gdje sunce ne grije”. I ako je Čikić putem medi-
ja i lično odaslao zahtjev za izuzeće sudije Rahma Bande, predsjedniku Osnovnog suda u
Bijelom Polju Radulu Piperu, ipak sudija Banda je održao nezakonito i ilegalno ročište.
Tužioci, Čikićevi katili, su kao svjedoka predložili Rifata Veskovića, koji je također
bio uhapšen u akciji “Lim” 1994. godine. Rifat Vesković je od ranije poznat kao čovjek
koji je odmah nakon izlaska iz zatvora stupio u službu zločinačkog Đukanovićevog re-
žima, gdje je bio zamjenik ministra prosvjete u Vladi CG. Poznat je također da odigrao
sramnu ulogu u razbijanju SDA za Crne Goru, a poslije svega formirao svoju stranku
pod imenom Demokratska zajednica Muslimana-Bošnjaka, kojom je do skoro vjerno
služio crnogorskom kartel režimu. Kada ga je sa političke scene CG istisnula Bošnjačka
stranka, pokušao je nekoliko navrata da se vrati pod skute zločinca Đukanovića.
Današnje svjedočenje protiv Čikića, Vesković je iskoristio za reklamiranje svoje
navodno napisane knjige čije izdavanje najavljuje već desetak godina. Prema onome što
je rekao njemu je prvenstveni cilj da pokušava da umanji vrijednost Čikićeve knjige do-
kumentarnog sadržaja, koja je doživjela više izdanja i zgražavanja onih koji su je pročitali.
Vesković je javno istakao kako je njemu boravak u bjelopoljskom zatvoru bio su-
per i da on nije imao nikakvih problema prilikom boravka u njemu, što je dobar poka-
zatelj da režimska i policijska vlast uhapšene bošnjačke prvake nisu isto tretirali. Dok su
jedne premlaćivali na smrt drugi su “super” prolazili, ili su možda redaradi bili zatvoreni.
Na pitanje Čikićevog branioca po službenoj dužnosti Kemala Čindraka da li je
boravio sa Čikićem u istoj ćeliji, Vesković je odgovorio da nije! To je najbolji pokazatelj
da je policija nekoliko Bošnjaka, među njima i Čikića, tukla i zlostavljala do ivice smrti,
a tek se saznaje da je Vesković uživao u zatvorskom smještaju.
Zaista je bilo žalosno gledati svjedočenje Rifata Veskovića i njegovo učestvovanje
u ovom farskičnom suđenju. Vesković na najbolji način predstavio sebe crnogorskoj jav-
nosti i potvrdio sumnje Bošnjaka da se radi o režimskom čovjeku i podaniku. Nastavak
nelegalnog suđenja protiv Čikića zakazano je za 13. april.
Izjava za javnost Ibrahima Čikića u povodu svjedočenja Rifata Veskovića
IZ KOJIH RAZLOGA JE VESKOVIĆ IZAŠAO IZ

ZATVORSKE UDOBNOSTI DA BI SE PATIO NA
SLOBODI?!
Povodom jučeranjeg svjedočenja Rifata Veskovića u nelegalnom krivičnom po-

stupku koji se vodi protiv Ibrahima Čikića u Osnovnom sudu u Bijelom Polju, kojim
predsjedava sudija Rahmo Banda, Čikić je dao izjavu javnost.
U listu “Dan” 17. 03 2011 godine u tekstu koji je naslovljen “NEKADAŠNJI ČEL-
NIK SDA ŠTITI ZATVORSKE ČUVARE” Čikić je na početku naglasio: - Čestitam ti,
Rifate Veskoviću!!!
U nastavku izjave Čikić tvrdi: - Ja nikada u svom životu nisam imao nikakve ko-
munikacije sa Rifatom Veskovićem, niti sam ikada bio član bilo koje njegove stranke. Za
vrijeme mojih zatvorskih dana u bjelopoljskom Istražnom zatvoru, tokom 1994. godine,
nikada se nisam sreo sa Veskovićem, niti sam kad sa njim dijelio zatvorsku ćeliju, što je i
sam na suđenju priznao, zato se čudim njegovom svjedočenju!
Čikić dalje kaže: - Kakav je bio njegov tretman u zatvoru ja o tome nisam pisao
u svojoj knjizi, ja sam samo opisao djelić pakla kroz koji sam ja prošao. Što se tiče nje-
gove sumnje izrečene na suđenju da ja nisam pisao knjigu, to je njegovo pravo i ja ne
želim o tome sa njim polemisati, rekao je Čikić nastavljajući: - Ovom prilikom podsje-
ćam svjetsku demokratsku javnost, ali i Crne Gore, da knjiga “Gdje sunce ne grije“ ima
DOKUMENTARNU vrijednost, da je izdata od strane “Inicijative mladih za ljudska
prava Crne Gore“, a da su recenzenti knjige prof. dr. Rešid Hafizović, Miodrag Živković
i Andrej Nikolaidis. Radi javnosti želim napomenuti da poslije promocije 2008. godi-
ne u Podgorici, te početkom maja 2010. godine u organizaciji “Instituta za istraživanje
zločina protiv čovječnosti i kršenja međunarodnog prava“ Univerziteta u Sarajevu u
“Domu Oružanih snaga BiH“ na promociji moje knjige su uzeli učešća najeminentniji
498 Ibrahim Čikić
naučni radnici i univerzitetski profesori svih nacionalnosti sa prostora bivše Jugoslavije.

Pomenut ću samo neke od njih: Prof. dr. Mile Babić, Franjevačka Bogoslovija, Prof. dr.
Smail Čekić, direkrot Instituta; Prof. dr. Milan Popović, Prof. dr. Enes Pelidija, Prof. dr.
Ismet Dizdarević, Prof. dr. Rasim Muratović, Prof. dr. Faruk Dalagija, Gojko Berić, Esad
Kočan, književnik Milika Pavlović, Nebojša Medojević, Slobo Pejović, Safet Sijarić... Za-
tim održane su promocije u Kelnu, Frankfurtu, Hanoveru, Luxemburgu; 2. aprila bit će
održana promocija u Amsterdamu... Knjiga je do sada imala dva izdanja, a u pripremi
je i treće, to dovoljno govori o vrijednosti knjige, rekao je Čikić o svojoj knjizi, gdje još
ukazuje: - Da je Vesković više pratio medije imao je prilike pročitati više mojih kolumni
i stavova, kojih će iz dana u dan biti sve više, ako Bog da.
Čikić je u zaključku izjave naglasio: - Nije mi jasno iz kojih razloga je Vesković
izašao iz zatvorske udobnosti da bi se patio na slobodi!
Po pitanju suđenja protiv njega, Čikić je istakao: Suđenje protiv mene je obična
farsa i produženi zločin nadamnom što potvrđuje i odustajanje od tužbe Rasima Agića
i svjedočenje Rifata Veskovića. Na kraju, onoga trenutka kad dobijem poziv za suđenje
ja ću se odazvati, rekao je Čikić, koji je član Međunarodnog ekspertnog tima Instituta za
istraživanje genocida - Kanada (IRGC).
Bošnjaci.Net dobro znaju kolika je potražnja Čikićeve knjige, time je is-
pod akademskog nivoa da se proteže sumnja ko je autor i ko je pisao knji-
gu, a da se uz to zaobilazi zbog čega je Čikić uhapšen i zlostavljan, maltretiran
i prebijan po crnogorskim kazamatima. Najzad, i čitalačka publika na više pro-
mocija na Balkanu i Evropi je pokazala kako mišljenje ima o knjizi i Čikiću.
Naporotiv, Bošnjaci.Net saznaju da upravo knjigu Rifata Veskovića pišu Milan Ra-
dović, nekadašnji državni tužilac protiv Čikića, a sada direktor ZIKS-a u Spužu i
Zoran Lazović, jedan od šefova ANB-a po nalogu ratnog zločinca i vođe mafijaš-
kog kartela Mila Đukanovića, koju upravo Vesković treba samo da potpiše i da se
spase dželati bošnjačkog naroda. Veskoviću treba biti jasno da takva priča ne prola-
zi ni kod male djece u Sandžaku. S pravom se pitamo zar nije dosta sluganstva uvla-
čenja u stražnji dio kičme katila, progonitelja i istrebljivača bošnjačkog naroda!?
NE DAJ SE CRNOGORSKIM KATILIMA,

IBRAHIME ČIKIĆU!
Autor: Tim Bošnjaci.Net
Objavljeno: 07. June 2011.
Danas je u Osnovnom sudu u Bijelom Polju pred vijećem kojim predsjedava su-
dija Rahmo Banda nastavljeno suđenje Ibrahimu Čikiću, žrtvi crnogorskog fašističko-
policijskog režima autoru knjige “Gdje sunce ne grije”.
Saslušavanjem svjedoka koje su predložili Čikićevi tužioci nastavljeno je ročište,
po privatnoj tužbi za navodne duševne boli devetorice dželata i zatvorskih čuvara, treće-
razrednih likova dokumentarne knjige u kojoj Čikić iznosi djelić svojih stradanja i pakla
kroz koji je kao stopostotni invalid ni kriv ni dužan prošao tokom 1994. godine.
Žalosno je danas izgledao Umer Hadžić, dok je pred sudijom Rahmom Bandom,
poput Rifata Veskovića, hvalio dželate naroda svoga. Prema onome što se čulo, ne samo
da je izrekao hvalu i slavu Čikićevim tužiocima, već se hvalio zatvorskim smještajem i
uslovima pod kojim je robijao. Taksista Ilija - Iko Rajković iz Plava, koga je Čikić, po
navodima knjige, nakoutirao 1994. godine dok su skupa ležali u bjelopoljskom zatvoru,
danas je na suđenju izjavio da se “Čikić pretvara da ne vidi; da super vidi i da je jako opa-
san”, tako je govorio poznati hohštapler iz plavsko-gusinjskog kraja, prodavač oružja za
likvidaciju Bošnjaka i Albanaca ispod Prokletija, istih onih koji su ga godinama gotivili.
Ali dobro je da je ovom četniku pala maska i da ga danas preziru.
Sljedeće ročište zakazano je za 6. juli.
Da iza privatnih Čikićevih tužioca stoji država Crna Gora, koja je privatno carstvo
zločinca i vođe kartela Mila Đukanovića, jasno se moglo vidjeti i iz činjenice da sud ne
priznaje ljekarsku dokumentaciju i nalaze najelitnijih svjetskih oftalmologa kao što su dr.
pr. Zelner iz Berlina, te prof. dr. Z. Kecmanović, prof. dr. Dergenc, prof. dr. Biga, prof. dr.
M. Ignjačev, prof. dr. M. Kuljača u nalazu koji su potpisali prilikom pregleda Ibrahima
Čikića izvršenog daleka 1976. godine na Očnoj bolnici grada Beograda, kada su konsta-
tovali da je Ibrahim 100% invalid kome je nužan i obavezan pratilac.
Montirani svjedoci i priručno crnogorsko sudstvo ipak su od Ibrahima Čikića na-
pravili živog mučenika i legendu bošnjačkog otpora u Sandžaku.
O Ibrahimu i njegovom otporu najbolje svjedoči i knjiga koju je ovih dana napi-
sao prof. dr. Milan Popović, štampana u 4000 primjeraka koja je planula u toj istoj CG.
Antifašistički nadnacionalni otpor nazvan “Ibrahim” poprimio je internacionalni karak-
ter. Poslije oslobađajućih presuda crnogorskog pravosuđa u slučajevima Kaluđerskog
laza, deportacija, Bukovice, Štrbaca, Morinja i treba osuditi Čikića. Čikić je kriv što je
preživio zločin genocida. Ne samo preživio, već se usudio da javno svjedoči. Izložio je
sebe smrtnoj opasnosti. Crna Gora je opasna država, za Ibrahima posebno. On je opasan
svjedok. Bošnjaci.net poručuju: “Ne daj se crnogorskim katilima, Ibrahime Čikiću!”
Blistava pobjeda Ibrahima Čikića i advokatske kancelarije Prelević

DOMAĆI IZDAJNICI I CRNOGORSKO PRAVOSUĐE
BAČENI NA KOLJENA
Autor: Tim Bošnjaci.Net
Objavljeno: 08. August 2011.
Može li neko zamisliti situaciju da su kojim slučajem nacisti tužili Anu Frank zbog
njenog “Dnevnika“; kakvu reakciju svjetske javnosti bi izazvao takav slučaj? A kada bi se
još kojim slučajem na takvom suđenju kao svjedoci u korist nacista pojavili Anini Jevreji
koji su skupa sa njom boravili u konc logoru, takva informacija bi bila udarna vijest na
svim svjetskim elektronskim i printanim medijima. O reakciji samih Jevreja, a i slobod-
nog dijela čovječanstva, ne treba ni razmišljati. Naravno, sve ovo spada samo u domen
fantastike, i Bogu hvala, ovakve ljudske gluposti moralnog posrnuća čovjeka nisu zabi-
500 Ibrahim Čikić
lježene u sudskoj praksi, sve od 2009. do 2011. godine u Crnoj Gori. Nažalost, ovakva
situacija moguća je samo u “evropskoj” Crnoj Gori i njenim pravosudnim institucijama,
nad Bošnjacima južnog Sandžaka.
Ibrahim Čikić, 100% invalid, ugledni Bošnjak iz južnog dijela Sandžaka, za vri-
jeme po zlu čuvene policijske akcije “Lim“ tokom 1993-94 godine u periodu najžešće
genocidne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, nakon što odbija da svjedoči
protiv uhapšenih članova SDA u CG i sam biva uhapšen i podvrgnut najstravičnijim me-
todama mučenja u Foči. Crnogorska policija kojom je tada upravljao ministar Pejaković,
pod dirigentskom palicom tadašnjeg ratnog premijera Mila Đukanovića, odlučuje da
kazni Čikića tako što ga isporučuju četničkim falangama zločinca Radovana Karadžića
na torturu u etnički očišćenoj Foči. Hapšenje Ibrahima Čikića izaziva zgražavanje de-
mokratske svjetske javnosti i povodom tog slučaja oglašava se i tadašnja američka Bijela
Kuća oštrim saopćenjem u kojem izražava “veliku zabrinutost“ zbog kršenja ljudskih
prava i sloboda u tzv. SRJ (Srbiji i Crnoj Gori). I pored ogoromnog interesovanja “za
slučaj Ibrahim Čikić“, crnogorsko pravosuđe proglašava Ibrahima krivim i dodjeljuje mu
kaznu od dvije godine strogog zatvora. Da apsurd bude tim prije veći, Čikić biva osuđen
i za snajpersko djelovanje iako je po nalazima najjačih svjetskih oftalmologa proglašen
za bukvalno “slijepu osobu kojoj je neophodan pratilac“!
Nakon potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma, a na insistiranje rahme-
tli Alije Izetbegovića, uhapšeni Bošnjaci Sandžaka bivaju oslobođeni, policijska akcija
“Lim“ polahko pada u zaborav. Osnovna karakterna crta bošnjačke gluposti zaborav i
ovog puta uzima svoj danak i tako otvara vrata za nove zločine.
Kada je policijska akcija “Lim“ otišla u zaborav, čak i od lidera SDA, a kada su po-
čeli umirati akteri i žrtve pomenutog državnog zločina, Ibrahim se pojavljuje sa knjigom
“Gdje sunce ne grije“ i tako skida prašinu zaborava i za sva vremena ostavlja trajni pisani
dokument. Jedini takve vrste u Sandžaku! Po prvi put u historiji Sandžaka žrtva za života
hrabro odlučuje da opiše torturu koju je prošao. Svjedoči javno u pisanoj formi. Bez
straha za vlastiti život i živote svoje najuže porodice. Izlaže smrtnoj opasnosti sebe i vla-
stitu porodicu. Jedini razlog po Čikićevom kazivanju za takav postupak leži u Allahovom
zadovoljstvu! Ništa više od toga.
Država Crna Gora, na čelu sa ratnim i poratnim premijerom Milom Đukanovićem
odlučuje da kazni Čikića. Ovoga puta u vidu navodnih “privatnih“ tužbi za klevetu. Or-
ganizuju jedanaestoricu bivših zatvorskih čuvara i tuže Čikića za klevetu. Sudija Rahmo
Banda jedva čeka da namjeru premijera sprovede u djelo i kazni Čikića. Pune tri godine
jadni Rahmo na razne načine pokušava da osudi Ibrahima i tako stekne privilegije kod
vlasti. Uzalud montirani svjedoci u liku i djelu Rifata Veskovića i Umera Hadžića. Ad-
vokatska Kancelarija Prelević iz Podgorice besplatno brani Ibrahima. Uz Ibrahima staje
skoro kompletan NVO sektor i antifašistička intelektualna i demokratska javnost CG.
Nažalost, Bošnjaci Crne Gore u žalosno malom broju staju u antifašistički front otpora
nazvan “Ibrahim“.
Ibrahim je od prvog dana farse i posljednjeg političkog suđenja u Crnoj Gori go-
vorio da će ovaj cirkus morati biti prekinut pod pritiskom Europske unije i neizbježnih
demokratskih procesa koji moraju zahvatiti i balkanske prostore. Tri godine je Ibrahim
potrošio da raširi istinu o zaboravljenom zločinu. Slabog zdravstvenog stanja, ali jake
vjere i misli konačno je uspio u tome. Povalio je crnogorsko priručno pravosuđe na kolje-
na! Pod pritiskom EU, Crnogorski parlament je morao usvojiti demokratske standarde
civiliziranog ponašanja i izbrisati iz svojih staljinističkih i komunističkih zakona nepo-

stojeće djelo. Osnovni sud u Bijelom Polju kojim je predsjedavao Rahmo Banda donio je
rješenje o odbijanju tužbe protiv Čikića kao neosnovane. Sudske troškove i ovoga puta
kao i bezbroj puta do sada platit će svi građani Crne Gore. Država Crna Gora i na ovaj
način štedi Ibrahimove tužitelje i smišlja još neku podvalu Čikiću. Poznajući Ibrahima
sigurni smo da će se planina prije raspasti nego on pomjeriti sa svoga mjesta. Izdržao je
Ibrahim i mnogo teže momente u životu. Zato ovih dana od strane crnogorskog režima
smiješno izgledaju ubačeni špijuni i dezinformatori naroda koji šire laži kako Ibrahim
nije napisao knjigu. Navodno mu je “neko“ pomogao u tome. Mi iz Bošnjaci.Net takvim
poručujemo: “Naravno da nije Ibrahim, Allah ga je nadahnuo i pomogao u njegovoj
plemenitoj namjeri. Ko sumnja u tako nešto neka uskoro pročita treće izdanje Čikićeve
knjige koju će izdati Univerzitet u Sarajevu!“
“Koga Allah ponizi, niko ga osim Njega ne može uzvisiti. A koga Allah uzvisi niko
ga osim Njega ne može poniziti“, vječna je kur’anska poruka.
Zar i ova Ibrahimova pobjeda kod priručnog crnogorskog sudstva i montiranih
svjedoka nije od Boga? Samo zahvaljujući ogromnoj vjeri i volji duha Ibrahim je dobio
sve dosadašnje bitke. Tako će, ako Bog da, biti i u budućnosti.
Od srca ti čestitamo pobjedu, Ibrahime!
502 Ibrahim Čikić
KATARZA IBRAHIMOVA
Autor: Halil Džananović
Po programskoj shemi moja malenkost je trebala da najavi početak

književne večeri, (nazvane u predhodnom najavnom tekstu: “Dvadeseto-
sma noć”), ali umjesto tog’ iz daleka, u podrhtavajućem smiraju predvečer-
ja, u kom je nebo prelazilo iz jedne u drugu boju, iz rumenkaste u jarko cr-
venu kao ‘bošnjački odrezak’ ispečen na ražnju kosovskih (zlo)pamćenja,
začula se bolna jeka iz knjige: “GDJE SUNCE NE GRIJE”, autora Ibrahi-
ma Čikića, s kraja priče, kao s kraja iščupanog srca, odjeknulo je: ‘’Ako bi
se javio Bog takve tjelesne građe - sa desnom rukom udovice, sa lijevom rukom
siročeta, sa očima punim tuge kao Dubrovnik, sa srcem majke iz Srebrenice ili
Sarajeva, udova polomljenih kao Vukovar, ako bi sav imetak nosio u plastič-
noj kesi o presječenom vratu kao mostarski Bošnjaci i kosovski Albanci, ako bi
se nekim čudom bogojavio takav Gospod, sa toliko nepravo zadobijenih rana
i uvreda, ateista koji ispisuje ove redove kleknuo bi pred oltar takvog Boga i
molio: Smiluj se na moje ruševine, ljubim ti ruke polomljene i plave oči iskopa-
ne i raskomadano srce majke bošnjačke! Otvori nenatrunjene izvore da moja
sirota Gora (Crna (op.a.) opere crn obraz, uprljan rukom bezbožnika, koji se i
danas, nad grobnicama svojih žrtava, bestidno razmeću lentama i gramotama
nevinosti i čistote!’’ Biće, koje prođe kroz takav pakao (Ibrahim Čikić (op.a.) a
ipak spasi čistotu srca i duše, zaslužuje da bude: Bog ili Bošnjak!’’ (MILIKA
PAVLOVIĆ). Evo, to je moj večerašnji pozdrav Vama Velikomučeniče!
To je čovjek (Ibrahim Čikić) koji riječima i djelom, te glasom i držanjem
miriše na Džennet. Ibrahim je, nema nikakve sumnje, a ako je ima onda
nema nas, prošao svoju katarzu. Katarza je Aristotelov termin, a znači
pročišćenje - prosvijetljenje. Aristotel je vjerovao da je upravo ona rezul-
tat gledanja tragedije i da povoljno utječe na Grke.
POZDRAV ORGANIZATORA: Poštovani književnici, pisci, pje-
snici...
Hvala vam što ste večeras s nama! Hvala u moje ime i u ime Zajed-
nice sandžačke dijaspore za Holandiju. Hvala vam što ste prevalili tolike
kilometre da nam večeras predstavite (preko vaših promotora) književno
stvaralaštvo našeg podneblja i naših osjećaja. Hvala vam što ćemo svi za-
jedno, nakon promocije, na miru porazgovarati o svemu što bi nas bolji-
ma učinilo. I što ćemo još jednom saznati kako duše nahraniti i kako srca
napojiti. Jer je poznato da tjelo traži hranu a samim tim i duša traži svoj
zalogaj koji se upravo (jednim dijelom) u umjetnosti nalazi. Poštovana
publiko, dragi prijatelji, Hvala i vama što ste večeras s nama, jer je kolek-
tivna snaga i ljepša i zvučnija a samim tim i snažnija. Hvala IKC-u džemata
‘’Amsterdam’’ koji nam je noćas obezbijedio ove blistavo čiste prostorije.
Posebna čast, pa i istinski ponos koji me čini sretnim, je prisustvo
Njene ekselencije, ambasadorke BiH u Holandiji, gospođe Mirande Si-
dran-Kamišalić. Drago mi je iz jasnih činjenica da je gospođa Miranda, na
neki način, i naša ambasadorka. Jer bez obzira na administrativne granice,
naša srca, poštovani prijatelji, kucaju istim ritmom. Naša srca, vjekovima,
imaju svoju rezonancu a mi imamo pravo da sanjamo o zajedništvu kao
jedinom garantu sigurnije budućnosti. Kazao je predsjednik Zajednice
sandžačke dijaspore za Holandiju, gospodin Enes Nuhović.
ZAJEDNO SMO VEĆA RANA IZ KOJE JE NIKLA SREBRENI-
CA; Zatim je moderator večeri zamolio Njenu ekselenciju, ambasadoricu
BiH u Holandiji, Mirandu Sidran-Kamišalić, da se obrati prisutnima. Kao
i uvjek, na svim važnijim skupovima, njene riječi nagovijestile su nadu
da ipak nismo od matice zaboravljeni ili (ned’o Bog) prezreni kako se
to po nekad pogrešno da naslutiti. Ambasadorica Miranda je u sažetom
govoru naglasila zadovoljstvo svog prisustva na tako značajnoj večeri i
govorila, ne kao diplomata, već, kako bi to pjesnik kazao, kao kćer oca
naše moderne poezije, Oca ‘’Oca na službenom putu,’’ Oca razumjevanja
ovih i onih, Oca nade, jer još dopiru pljesci uz naklone iz Beograda... Oca
koji je probudio djecu poezije, probudio Maka, oživio Mešu, te plesao
Saraj’vom s iščupanim srcem, dok je njegov Rudo, onako bezglav, diri-
govao na obalama Drine bezglavim bošnjačkim tjelima, učeči ih kako se
umire na komšijski način, iz potrebe njihove i navike nam naše. Umire
daleko od stećaka na kojima jedino nije ispisano iskustvo s onog svijete.
Oca koji je najdublje i najbolnije uronuo u rakama Srebrenice, hod’o sa
štapom po Saraj’vu i išaretom nam govorio da šutimo, dok ‘Slijepac pjeva
svome gradu’. Oca kom su djecu (stihove ko sinove) uzeli a njeg, slučaj-
no, u gunguli i borbi za fotelje zaboravili, Oca kom su i snove o nama
ljudskijim opljačkali, Oca koji glasom koga više nema, jezikom koji kao
pile prima novo perje, u kući koju nema i dalje pjesmu pjeva. Otac ‘’Oca
na službenom putu’’ pjevaće u našim srcima dokle god se ne rapuknu od
komšijskog pasjaluka i našeg poganluka.
NOĆ IBRAHIMOVA: Tokom promocije knjige “Gdje sunce ne
504 Ibrahim Čikić
grije” i noć je naglo postala tamna i gusta kao mezarja po Bosni, a Ibra-
himovo lijevo oko, na koje ne vidi, se već odavno prolilo, tako da je svo
bijele boje, te liči na kolektivni nišan koji mi sami sebi za života podižemo.
Hladni od zime koja nadire iz Ibrahimova glasa kao uplašena djeca zavi-
rujemo u njegove rane, pucketamo prstma na rukama koji postaju zrnca
tespiha... Tiho sam se u sebi pitao, hoćemo li večeras dotaći Ibrahima,
kao bića koja se bude iz lažnih snova o bezgriješnosti; hoćemo li se iz
njegovih rana vratiti kao ljudi? Hoće li se i u nama, slijedom balkanske
logike, probuditi krvožednost? Jer ni on ni mi ne možemo vidjeti da nebo
mjenja boju i postaje crveno kao srebrenički odrezak kog su prepržavali
na velikom slavlju, ispod kalemegdanske tvrđave u blizini turbeta Alipa-
šinog (u Beogradu). Oni koji budu propali kroz Ibrahimove rane, oni koji
se iz njih budni ne vrate, neće im vrijediti ni nagrada u vidu Dženneta, oni
će i tamo u svojim snovima sanjati pakao i samo pakao! Potresni trenutci
kao potmuli tutanj bubnjeva i odjek povampirenih truba koje je u svojoj
‘’Poruci’’ najavio Mehmedalija Mak Dizdar:
...Čekam te
Jer te znam
Doći ćeš opet jednog dana
(Zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu, na križu, na oštrici mača
Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)...
Mene su pržeći slomile tuđe rane, a on, Ibrahim je izašao iz sopstve-

ne rane čist i okupan od mržnje i zla. U njegovim ranama još uvjek, uz
skiku i bolne ugrize, reže podivljali čopori, dok talasi mora dosoljavaju
brazgotine na puknućima koja ne znaju zarasti, a munje se, svojim sjajnim
repovima, češu o njegovo merhametli (u bol uramljeno) lice, kao da ga i
nebo želi dotaknuti, nebo nevinošću prozračno, puno beskrajnih snova
koje mu se obećalo za vrijeme tamnovanja, mučenja i poniženja što ga
samo poseban nakot zna kreirati. On, čovjek ili kamen, on se žrtvovao,
ne za ljudski rod koji to ne zaslužuje, već za istinu po kojoj mi iz divljine
nismo blizu ni čovjeku a samim tim ni Tvorcu ove bolne iluzije... Ibrahim
Čikić je pokret budućnosti, bolan odjek prošlosti koja još traje, nebeski
glas sadašnjosti. Ibrahim mi je još jedna najubjedljivija potvrda da je čo-
vjek potomak životinje ili glas vaseljenje. Brojati mrtve, uz ove polumrtve,
Bošnjake i rane po Ibrahimovoj duši, isto je kao po nebu brojati sagorjele
zvjezde, iz čijeg pepela će, tako kažu, da se rađaju nove i sjajnije zvjezde,
na radost neba i onih što pod njim lutaju, tonući u tuđe duboke rane bol-
nije od istine koja je s one strane ove iluzije.

SULEJMANOVI “BOGUMILI SANDŽAKA”: Sulejman Alič-
ković se predstavio sa knjigom: ‘Bogumili Sandžaka’. Obavještavajući
prisutne, odmah na početku, da je prvo izdanje rasprodato. Sulejman je
zanimljiva ličnost, etnolog koji se već duži niz godina bavi istraživanjem
bogumilstva to jest bošnjaštva na prostorima njegova, kako reče, voljenog
Sandžaka. Dug je period, kazat će Sulejman, u kom su Bošnjaci kroz siste-
me obrazovanja uz falsifikovanja historijskih činjenica, uzimanjem koje-
kakvih legendi kao nepobitnih istina, ubjeđivani da oni nemaju svoje sop-
stveno porijeklo, svoju prošlost, već da su oni islamizirani Sloveni (Srbi će
reći ‘Srbi muslimanske veroispovjesti’, a Hrvati će reći da su Bošnjaci “hr-
vatsko cvijeće... Svoju prvu knjigu ‘Bogomili Sandžaka’ (osvrt na historiju
Bošnjaka Sandžaka) objavio je 2008. godine. Zatim nas je podsjetio na
minule vjekove u kojima su bošnjačka podneblja, vještinom dželata na
iškolovan način, (‘Ćeraćemo se još’ Matija (i bratija Mečković) davljena i
na oba križa zakucavana. Na vjekove o kojima ima sve manje interesa, jer
i nas sve manje ima, odnosno sve više nema.
OSVJEŽENJE I PAMĆENJE: Uslijedila je pauza na kojoj je, nakon
‘osvježenja pamćenja’, uslijedio trud i otvoreno srce predsjednika IKC-
džemata ‘Amsterdam’ Hakije Rešića, te njegovih saradnika da prisutne
usluže hladnim sokovima i toplom kafama, da nas i na taj način trgnu iz
kolektivnog šoka u koji nas je smjestila knjiga Ibrahima Čikića: ‘Gdje sun-
ce ne grije’. Naravo, na usluzi nam je bio i glavni organizator ove večeri,
kakva se do sad ne pamti u Zemlji kraljice Beatrix, predsjednik Zajednice
sandžačke dijaspre za Holandiju, Enes Nuhović, zajedno s Fakom i Džafe-
rom Džigal, te ostalim saradnicima,
SAFETIN “MELEK RABIJA”: O njenom stvaralaštvu, preciznije o
romanu ‘Melek Rabija’ govorili su ljudi iz publike koji su već pročitali ovu
knjigu kojom je Osmičićka najozbiljnije na sebe skrenula pažnju. Moja
malenkost je podosta toga napisala o romanu ‘Melek Rabija,’ tako da ću se,
na neki način, samo prisjetiti već kazanog, odnosno zapisanog: Svojevrsni
Duhovni vjetar “El Nino” koji u svom prozirno plavičastom oblaku nosi
sadržaj romana “Melek Rabija”, potpisanim Safetom Osmičić, zapuhao je
na dijasporskom stvaralačkom nebu. Pa svojom snagom koja se ogleda u
okupljanju naših ljudi, prognanika u tuđe avlije i u tuđe snove, stvara sna-
gu samospoznaje. U njoj bh. čovjek ponovo na način radoznalog čitaoca,
te svojevrsnog zaljubljenika u umjetnost - uopće, dotiče, vraća se, i gleda
sebe u minulim vremenima, uči se na svojim i na pradjedovim greškama,
obećavajući sebi (dok čita) da neće ponavljati rasipnički život glavnog ju-
naka, da neće izazvati bol koji glavna junjakinja trpeći uspjeva da nadraste,
506 Ibrahim Čikić
svojm gordošću, primljenom od surovo lijepih krajolika, koje autorica ba-

roknim umjećem pretvara u ‘najživlje’ fotografije, toliko vjerodostojne da
ih prosto vidimo i uživamo u njihovim bojama mirisima i slobodi kojom
odišu. Dakle, (glavna junakinja) Rabija je od onih koji ne prestaju moliti,
te kad shvate da je uzaludnost trajanja prazan hod bespućima nestvarnog,
ponadaju se da će im molitve biti uslišene kad zauvjek iščeznu iz doline
suza, nespokoja, plamena mržnje i divljačkih urlika. Tako se sve okovalo u
okvir slike koju nema ko da rastumači. Za jedne, Bog je (bez obzira na naša
(ne)djela) nepresušan izvor milosti i topline, a za druge, one što “u ime
svog boga” ostavljaju iza sebe palež i garež, nezaustavljivo opaki tiranin s
neba. Ni jedni ni drugi nisu u pravu. ‘Melek Rabija’’ je priča o biblijskom
prokletstvu žene. Poučno štivo, kakvi ne bi trebali da budemo, ako uopće
jesmo? Roman o ljubavi, filozofija života, hronika palanke(i), te uzalud-
nosti patnje. Roman o posrtanju i dizanju, ne iz inata, već da bi se još jed-
nom palo. Psihologija duše po kojoj je rana jedina brazda iz koje se niče.
Roman sebi i dragim ljudima, kao nauk i/ili samoopravdanje, jer samo je
uzvišena bol istinsko postojanje.
ZAŠTO NE UMUKNEŠ PRED IBRAHIMOM?: Eh, poezijo izvi-
toperena, kibernizovana, erotizovana... s jedne, te epsko pećinska s druge
strane, nabijem te ne pergament, na tatoirane silikonske kože, na zgulje-
ne kože - naživo, na zasoljenje rane... Zašto ne umukneš pred Ibrahimom
(Abrahamom) zašto se tvoja naherena slova ne počnu sama kidati i poput
meteora zasipati u naše krmeljive duplje gdje bi trebale biti oči...Zašto
neki naučnici, (fizičari, astrolozi, genetičari, demagozi) ne kaže da smo
mi crne kosmičke rupe, prazne vreće, gladni potrošači, spužve natopljene
lažnim vjerništvom i čojstvom, crni šlaufi zmijske konstrukcije koji su po-
pili Ibrahimov vid. Možda je neko od vas i uspio da napiše najpotresniju
priču-pjesmu, ali da je preživio tu priču, pjesmu..., kao što je Ibrahom pre-
živio, sigurno nije. U prostorijama IKC - džemata Amsterdam u kojima je
te noći treperila dova za one što su prošli, nada(e) za one kojih sve manje
ima, leden uzdah, Ibrahimova suza iz oka koje ne vidi životinje s maska-
ma ljudskih likova... završena je najglasnija i najpotresnija manifestacija sa
stihovima nade i opomene. Sa po jednom pjesmom u nijemoj tiši predpo-
noćnog Amsterdama, Safeta Osmičić i Nurija Hajdarović završili su ovu
noć sa porukama o budnosti i nadi u bolje sutra. Ne vjerujem u nadu bez
ljudi, jer oni su ti koji je stvaraju. A ljudi je sve manje i manje.
IMA LI SMISLA GOVORITI POSLIJE IBRAHIMA ČIKI-
ĆA? Došavši kući spalio sam sve ‘’našvrljano’’ što je iole mirisalo na sop-
stvenu bol. Oduzeo sam sebi pravo da me boli. Sve moje rane odbolovao
je Ibrahim, među žicama, na mokrom betonu, među akrepima što se kote
na obroncima vlažne zemlje iz koje izvire krv...Kad pustim posljednji uz-

dah to neće biti moj već Ibrahimov uzdah. Ima li iko da mi oprosti što sam
griješio misleći da je moja fizička patnja najteža, naročito tokom povrat-
ka iz sedmodnevnog nesna među mrtvima. Prijatelju, prestaneš li, nakon
ovog, pisati svoju pećinsku poeziju, posumnjaće da si poludio. Nastaviš li,
otklonićeš svaku sumnju u to. Zbilja, najiskrenije, ima li smisla pisati po-
slije Ibrahima? Ima li smisla pitati: Zašto oni po Bosni toliko kopaju, šta
siju? Jer oni ne siju, već iskopavaju posijano. A o kakvim se usjevima radi?
O kostima bez mesa! Pa što ne traže sijače- zločince? Zapitaće se svi razu-
mni, ako ih još imade? To je zaludan posao - odgovoriće neko, jer zločinci
i dalje sami niču, u nama, i oko nas! Mi smo se kroz vjekove toliko srodi-
li sa zločinom da se u predahu ‘’nebeskih ratnika’’ dok se odmaraju, da
kame dooštre, rakije dospu, voskom premažu... sami gonimo iz rata u rat.
Evo, polomio sam sve olovke, naslućujući da ću ostati nedorečen. Neću
stići ni da se potpišem a ruke se stežu u pesnice! Priseban, tek toliko, da još
znam da sam sin rahmetli Mehe i rahmetli Fatime. Oca još nisu našli, dok
majci fali puno kostiju ko krvnicima naših krikova! Ima li smisla govoriti
poslije Ibrahima Čikića? pitam se dok koncert počinje, moje ruke su čeki-
ći a stol nakovanj, između je crna tastatura, kao najcrnja mramorna ploča,
kao nebeska ploča koja puca nad Paganskim poetom Denisa Dželića, na
ukletom bošnjačkom, maglama ko zavojima umotanom, raspolućenom
nebu. Slova već pršte! Lomim dio po dio, mene su sjećanja, crvena kao me-
sarevi snovi, odavno polomila. Lomim! da ne bih mogao nikad ništa više,
( jer nema se kom ), zapisati. Ako neko sve ovo ipak pročita i ako ostane
sanjar iz boljeg juče, onda je on svoje sutra zijanio i halalio onima koji ima-
ju šupalj zub pamćenja, zmijsko tjelo, i nebeski oreol, nacrtan na zidu bo-
gomolje u kojoj je tajno donešena odluka da se ponovi Velika Inkvizicija.
Nikada više neću moći biti prisutan ni na jednom skupu gdje je riječ o
Čikićevom djelu i bilo čijoj drugoj prozi, pa makar to bili sve sami nobe-
lovci, koji, uostalom, pomalo tuknu na barut a barut na trulež raspadanja,
a trulež na izumrlu duhovnu hranu nadanja: Da će svijet na tobe i da će
njihala strave u muzejske sobe.
Odričem se autorstva ovog zapisa, u korist Ibrahima Čikića, autora
najpotresnije knjige koju je moja, dosad-dvaput odumirana, ruka dotakla.
Jer, osim riječi koje je sudbina u meni posijala, kao što crne mantije siju
klice mržnje, nemam ništa. Nemam ništa osim riječi nerotkinja iz kojih će
nakon, ponovnog progonstva iz bjednih želja čovjekova ega, te ponovnog
sunovrata u duboke šutnje, siguran sam, klijajući nicati krikovi. (BHMa-
gazin.com)
508 Ibrahim Čikić
D) D O K U M E N T I
I
F O T O G R A F I J E
510 Ibrahim Čikić
512 Ibrahim Čikić
514 Ibrahim Čikić
516 Ibrahim Čikić
518 Ibrahim Čikić
Ibrahim i Florens Artman
Ibrahim, Biljana Jovićević, Milika Pavlović,

Dragan Prelević
520 Ibrahim Čikić
Ibrahim i Petar Komnenić
Ibrahim i Senad Hadžifejzović

Promocija u Podgorici 13. 11. 2008.
Promocija u Sarajevu 04. 05. 2010.

522 Ibrahim Čikić
524 Ibrahim Čikić
Promocija u Luxembourgu 2011.
Promocija u Amsterdamu 2011.

Avdo Huseinović, Ibrahim, prof. dr. Smail Čekić, prof. dr.

Faruk Dalagija
Ibrahim i Reis-ul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić

526 Ibrahim Čikić
Ibrahim i Esad R. Krcić

E) R E C E N Z I J E
1. Recenzije prvog i drugog izdanja
528 Ibrahim Čikić
Rukopis pod naslovom “Gdje Sunce ne grije” autora Ibrahima

Čikića u prvome redu predstavlja autentično i potresno svjedočanstvo
o stradanjima Bošnjaka tokom netom minule krvave agresije izvršene
nad Bosnom i Hercegovinom i njenim temeljnim narodom - Bošnjacima.
Da kojim slučajem ne pripadamo tako malom, autohtonom europskom
narodu islamske provinijencije i da naša povijest nije krvavim alfabetom
ispisana i cijelim nizom genocida isperiodizirana, pomislili bismo kako
se naslov rečenog rukopisa razmeće sa raskošnom metaforom i simbolič-
kim jezikom kakav je bio primjeren Henry Corbinu, Goetheu, Meistern
Eckhardtu i drugim velikim europskim hije raticima koji su takvim i slič-
nim metaforama i simbolizmima dodirivali sami vrh onog metaflzičkog
ili su ocrtavali prefmjene unutarnje konture hijerohistorije najnjegovanije
ljudske duše. Ali, nažalost, nije riječ o takvoj vrsti metafora, simbolizama
i duhovnih pustolovina, nego je, naprosto, riječ o zlosretnoj sudbini koja
je individualno i kolektivno zadesila Bošnjake na Balkanu i, zamalo, ih
uvela u završni ciklus njihova višestoljetnog stradavanja od iste kame i od
istoga dželata.
Iznoseći svoja osobna bolna iskustva u svom vlastitom stradavanju i
stradavanju svoje sabraće i svojih sapatnika, Ibrahim Čikić, zapravo, samo
još jednom posvješćuje činjenicu kako Bošnjaci, makar autohtoni europski
narod, čiji duhovni bitak je u svom ovdašnjem višestoljetnom bitisanju oz-
biljio najraskošniji egzistencijalni sraz svoje religijske kulture i najboljih du-
hovnih upliva europske kulture i tradicije, žive baš na onom kontinentu koji
je u podjednakoj mjeri posvjedočio svu svoju slavu i veličinu, ali i svu svoju
bijedu, barbarizam i pojedinačni i komuntarni moralni sunovrat. Makar je to
kontinent čija civilizacija se danas neukusno hvasta tekovinama demokracije,
ljudskih prava, socijalne pravde, slobode, jednakosti i ljudskog dostojanstva,
valja podsjetiti da je donedavna taj isti kontinent u istoj svojoj kulturnoj i civi-
lizacijskoj kolijevci, u kojoj je odnjegovao rečene tekovine moderne europske
civilizacije, ljuljuškao najstravičnije “ideale” svoje povijesti poput Inkvizicije,
križarskih ratova, fašizma, genocida, incesta, pedofilije i nekih drugih teških
ljudskih poroka i izopačenosti.
Ukoliko moramo slijediti logiku kako su sva moderna dostignuća europ-
ske civilizacije porođena kroz one užasne “ideale” Europe, valja nam neumit-
no, tragom iste te logike, bolno naslutiti kako će postojeće tekovine europske
civilizacije, u svojoj budućoj dozrelosti i ocvalosti, opet se neizostavno preta-
knuti u svoje suprotnosti i kaliti u nekoj novoj inkviziciji, fašizmu, genocidu i
križarskim vojnama. Čini se da europska povijest, koliko god teži da se razvija
530 Ibrahim Čikić
po linearnom biblijsko-hegelovskom obrascu, pokušavajući napredovati od su-

bjektivnog, preko objektivnog do apsolutnog duha, gotovo redovito se ozbilju-
je u nekoj vlastitoj cikličnoj samoposuvraćenosti ili spiralnom samoizvijanju iz
ciklusa renesanse i prosvjetiteljstva u ciklus fašizma, genocida i inkvizicije, i sve
tako ukrug. Krvava drama Balkana, a napose Bosne i njenog temeljnog europ-
skog, muslimanskog naroda na kraju dvadesetog stoljeća, najbolji je pokazatelj
i svjedok tome kako europski kulturni, politički, nacionalni i građanski identitet
uvijek raste na duhovnom humusu sedimentiranom po slojevima: red demo-
kracije i ljudskih prava, potom red genocida, fašizma i inkvizicije.
A što se tiče rukopisa autora Ibrahima Čikića, on je samo još jed-
no plauzibilno svjedočanstvo tome i još jedan udar povijesnoga klatna o
našu vlastitu svijest i savjest, tek koliko da nas podsjeti da ni naša ovdašnja
muslimanska povijest i hijeropovijest neće biti drukčijim ciklusima peri-
odizirana doli onim istim kakvi iscrtavaju povijest i civilizaciju europskog
kontinenta.
Sarajevo, 20. 04. 2007.
Prof. Dr. Rešid HAFIZOVIĆ
Pročitaćete knjigu “Gdje sunce ne grije”, Ibrahima Čikića. I bićete tužni,

bićete bijesni. Tužni, jer se takva nepravda i bol, eto, mogu desiti ljudima, i
bijesni jer ćete znati da niti jedan od onih koji su osmislili i odglumili pred-
stavu u kojoj su, kao u kakvoj infernalnoj lutkarskoj predstavi, vukli konce
laži i igrali se ljudskim životima i istinom, neće pred zemaljskim sudovima
odgovarati za ono što je učinio.
Nekoliko pitanja, ipak, treba postaviti hladne glave, i pokušati odgo-
voriti na njih. Zašto su ovakve stvari bile moguće u Crnoj Gori? – tako
glasi prvo. Šta je to bilo u ljudima, pa su bili spremni da povjeruju da je
stoprocentni invalid namjerio da stvori nezavisnu državu Sandžak? Isto
ono što je koljače, onomad, uvjerilo da su srebrenička djeca, ti meleci od
suza, zli neprijatelj kojega bez treptaja oka, bez drhtaja ruke treba ubiti?
Da je bošnjački grijeh tako velik da osveta (čija? u čije ime? čijim ovlašte-
njem?) mora biti nestanak tog naroda u slapovima vlastite krvi?
Proces koji je vođen protiv Čikića i ostalih nevinih ljudi optuženih
za terorizam bio je nastavak rata drugim sredstvima. Ovi nevini ljudi osu-
đeni su iz istog razloga iz kojeg su njihovi nevini sunarodnici u Bosni ubi-
jani. Sve je to bio dio istog zločinačkog poduhvata. I da, Crna Gora jeste
učestvovala u tom zločinu.
Konačno: zašto su ovakve stvari i dalje moguće u Crnoj Gori? Zašto
se prošlost ponavlja, pa se danas umjesto bošnjačkim sudi albanskim tero-
ristima, koji su ustanak, umjesto u Sandžaku, tužitelji kažu, naumili dizati
u Malesiji?
Zato što je vlast u Crnoj Gori ista. I zato što je narod u Crnoj Gori isti.
Ista ona ravnodušnost za tuđu nesreću, ista ona spremnost da se oči zatvore
pred očitom nepravdom, isti onaj strah da se progovori i svjedoči o sramoti
i zlu koje smo imali onda, imamo i danas. Uvijek se zlo i nepravda dešava
nekom drugom. A silnika je bolje ne ljutiti. Pa neka svoje iskali na drugome,
možda će poštedjeti mene, misle ljudi. Ali neće. Sila navikla da nekažnjeno
čini zlo nikada neće promijeniti svoju prirodu: ići će ona dalje, do posljed-
nje kuće, do posljednjih vrata, do posljednjega od onih koji su smatrali da je
bolje, da je mudrije, ćutati i trpjeti. Zato, jer ima tako mnogo onih spremnih
da budu slijepi na zlo koje se čini drugima, bilo je moguće da Ibrahim Čikić
bude nevin hapšen, nevin zlostavljan i nevin utamničen. Svako od onih koji
su učestvovali u mašineriji zla koja ga je pokušala – i nije uspjela – samljeti,
532 Ibrahim Čikić
znao je da je nevin. Njihov grijeh je utoliko veći.

Zlo i nepravda koji su učinjeni Ibrahimu Čikiću, ljudima kojima je
suđeno po istoj optužnici, ljudima koji su sa njim tamnovali i, konačno,
njegovom narodu, svoje namirenje neće naći pred zemaljskim sudovima.
Čikić zna koja je konačna sudska instanca u njegovom slučaju. Njegova
knjiga - tekst je pune i iskrene religiozne posvećenosti. Kao vjerujući čo-
vjek, on zna da je Bog, između ostalog, i beskrajna, kako kaže Peter Slo-
terdijk, banka srdžbe i, važnije, banka pravde. Iz te riznice na koncu će biti
zahvaćeno. I svakome - a malo kada je ta toliko puta ponovljena rečenica
zvučala tako utješno i spasonosno kao u slučaju žrtava i dželata bosansko-
ga rata - dodijeljeno onako kako je zaslužio.
Andrej NIKOLAIDIS
Novinar i publicista
2008. Ulcinj
Knjiga Ibrahima Čikića “Gdje sunce ne grije“ na najbolniji način

podsjeća da je od svih poimanja sudbine, religijske i društvene, najgora
balkanska. To nije sudbina koju nam Bog zapiše rođenjem, niti sudbina
koju sami ispisujemo činjenjem, to je balkanska sudbina koju nam živi,
nedostojni ljudi ispisuju sudeći samo po imenu, koje čak sami ne biramo.
Nomen est omen - Ime je znak...Ibrahim.
Kur’an govori da Ibrahim nije bio ni hrišćanin ni Jevrej, nego
potčinjeni hanif i da nije bio idolopoklonik. (Sura Ali ‘Imran, ajet 67)
Prema ovom opisu, Ibrahim je bio primodrijalni čovjek u univerzal-
noj predanosti Božanskoj stvarnosti prije njene fragmentacije u religije
odvojene jedne od drugih razlikama u formi.
Ibrahim Čikić, božji sluga, osjetio je najsuroviju sudbinu svoga ime-
na od (ne)ljudi bez identiteta- taocima tek mita o moralu i državne politi-
ke u zemlji natopljenoj krvlju drugačijih, a ne lošijih od sebe.
Iako je rastao uz predanja o stradanjima, Ibrahim je nastavio suživot
sa svima u Bijelom Polju. Vođen univerzalnim vrijednostima, ljudskim,
civilizacijskim...živio je sa prijateljima, i njihovim razlikama. Živio je u
miru, sa onima koji su mu zarad besramnih ciljeva uzeli oči, ali ne i vjeru u
istinu. Na pravdi Boga i nepravdi ljudskoj. Čini se da je nepravda general-
no i proizvoljno svrstavanje individua u kolektivne torove, na neviđeno.
Medijska dramaturgija tih godina u Crnoj Gori ponudila je naciona-
lizmu slobodu djelovanja.
Filozof Adorno je taj mehanizam shvatio još 30-ih godina, analizirajući
fašističku propagandu: Hitlerova je poruka lažni poziv na prestup: “Ispunja-
vaj moja naređenja i zauzvrat ćeš moći da radiš šta god ti je volja: da ubijaš,
kradeš, siluješ...“ Nasilje je bilo najobičniji rezultat propagande, to jest jezičkog
nasilja.
Izmišljeni su muslimanski teroristi, koji su bili prijetnja ideološkim
i nacionalističkim integralistima. Tadašnja, tj. današnja vlast, raspa-
la u moralnom blatu i beznađu, kreirala je državnu politiku nasilja nad
neposlušnim i onima koji su se oglušili o njihov poziv. Dali su legitimitet
nasilju, mržnji, lažnim sudskim procesima. Sistemska nepravda- sistems-
ko kršenje ljudskih i građanskih prava i sloboda. Dodatni gnijev izazivala
je spoznaja da učinjena nepravda neće oslabiti one koji su i dalje ljubili
samo istinu i prezirali njihovu osionost.
534 Ibrahim Čikić
Nepravda boli više od bilo čega. Vrhunska nepravda je u Crnoj Gori

činjena tamo gdje joj se sudi. Politički proces, u kojem su učestvovali od
državnog vrha, sudija, medija do policajaca okončan je vulgarnim pomi-
lovanjem nedužnih. Još jedna farsa u zemlji istitucionalnog mraka i ljuds-
kog sljepila goreg od Ibrahimovog.
Onima koji su osmislili cijelu ujdurmu i onima koji su vršili torturu
nad tadašnjim liderima SDA niko nije sudio. Ni javnost, ni sudovi. Pro-
ces lustracije nikada nije započet, iako su visoki tadašnji državni funkcio-
neri, sudije i policajci na istim ili češće višim pozicijama. Valjda su to i
zaslužili?! Na sceni je kontralustracija i pranje biografija. Pišući nove isto-
rije, sebe nazivaju mirotvorcima i humanistima, zorno kačeći na reveru
ordenja za nedjela.
Knjiga Ibrahima Čikića, pored bolnog prisjećanja i tragične ispovije-
sti, baca prkosno u lice čitaocu provokaciju, motiv za promišljanje, zavjet
za nezaboravljanje. Čikić, sa vjerom u Boga i njegovo spasenje, nudi i či-
taocu spas snažeći volju. Njegova knjiga nije samo pisani trag o jednom
vremenu i sudbini “imena“ koje nosimo, ona je odlučnost hrabrog čovje-
ka da spriječi da ćutanje ne nadglasa istinu.
Miodrag ŽIVKOVIĆ
Predsjednik LS CG
2008. Podgorica
Vama poštovani velikomučeniče gospodine Ibrahime Čikiću
Ja sam ateista, a vi Vjernik, no nadam se da mi nećete zamjeriti i ja

imam vjeru. Citirat ću Vam jednu sekvencu iz rukopisa knjige koju pripre-
mam za objavljivanje:
“Ako bi se javio Bog takve tjelesne građe – sa desnom rukom udovice,
sa lijevom rukom siročeta, sa očima punim tuge kao Dubrovnik, sa srcem
majke iz Srebrenice ili Sarajeva, udova polomljenih kao Vukovar, ako bi sav
imetak nosio u plastičnoj kesi o presječenome vratu kao trebinjski Bošnja-
ci i kosovski Albanci, ako bi se nekim čudom bogojavio takav Gospod, sa
toliko nepravo zadobijhenih rana i uvreda, ateista koji ispisuje ove redo-
ve kleknuo bi pred oltar takvoga Boga i molio; smiluj se na moje ruševine,
ljubim ti ruke polomljene i plave oči iskopane, i raskomadano srce majke
bošnjačke! Otvori nenatrunjene izvore da moja sirota Crna Gora opere crn
obraz, uprljan rukama bezbožnika koji se i danas, nad grobnicama svojih
žrtava, bestidno razmeću lentama i gramotama nevinosti i čistote!
Biće koje prođe kroz takav pakao, a ipak spasi čistotu srca i duše, zaslužu-
je da bude – Bog ili Bošnjak!” Evo, to je moj pozdrav Vama, velikomučeniče!
Milika Pavlović
Književnik i publicista
Januara 2009. Bar
536 Ibrahim Čikić
R E C E N Z I J E
2. Recenzije trećeg izdanja
538 Ibrahim Čikić
IZUZETNO SVEDOČANSTVO
Recenzija za knjigu sećanja Ibrahima Čikića Gdje sunce ne grije
Ratne 1994., u Bijelom Polju, vrh crnogorske vlasti, uz

odgovarajuću medijsku, političku i policijsku torturu, sproveo je
montirani sudski proces protiv dvadesetjednog funkcionera, aktiviste
i simpatizera SDA (Stranke demokratske akcije), tada najjače stranke
Muslimana/Bošnjaka u Crnoj Gori. Među optuženima je bio i Ibrahim
Čikić, (polu) slepi Bjelopoljac, čovek, vernik, označen od strane
vlasti još i kao snajperist. Još tada, ovaj poslednji, malo je reći cinični
detalj, toliko karakterističan za jednu krajnje beskrupuloznu vlast,
privukao je pažnju crnogorske i šire antiratne i demokratske javnosti.
Već sledeće godine, pod uticajem dejtonskog mirovnog
paketa, svi optuženi i osuđeni, dobili su pomilovanje. Ali ne i pravno
zadovoljenje. Ovo poslednje najbolje će pokazati upravo ova knjiga
Ibrahima Čikića. Četrnaest godina posle, kada je na čitav slučaj počeo
već i da pada zaborav, Ibrahim Čikić je objavio Gdje sunce ne grije,
u kojoj je konkretno, detaljno i potanko, opisao svoje stradanje 1994.
A onda su, od strane one iste, u najvećoj meri nepromenjene vlasti,
u prevarnoj formi “privatnih tužbi“, usledili novi talasi političkog
progona njenog autora, koji bez prekida traju, evo, do današnjeg dana.
Knjiga sećanja Ibrahima Čikića Gdje sunce ne grije, predstavlja
izuzetno svedočanstvo o jednom teškom iskustvu i vremenu. U ovoj
recenziji, ističem samo tri najvažnije dimenzije ove njene izuzetnosti.
Najpre, to je njena izuzetna DOGAĐAJNA I LIČNA DIMENZIJA.
Dramatično, uverljivo i autentično svedočanstvo o stradanju, otporu
i prkosu jednog izuzetnog čoveka. O arhetipskoj borbi između dobra
i zla. I o pobedi onog prvog, kada se ne žale napor, život i žrtva.
Zatim, to je njena izuzetna ISTORIJSKA I POLITIČKO-
540 Ibrahim Čikić
PRAVNA DIMENZIJA. Po svim svojim bitnim političkim i pravnim

elementima, naime, bjelopoljski montirani proces iz 1994., sa
progonom Ibrahima Čikića i njegovih sapatnika, sve do današnjeg
dana, bio je i ostao – deo najvećeg, nekažnjenog i nezastarivog
zločina genocida i drugih ratnih zločina. U tom smislu, svedočenje
Ibrahima Čikića u ovoj knjizi, je neposredno, verodostojno i
relevantno, da neposrednije, verodostojnije i relevantnije ne može
biti. A produženi progon Ibrahima Čikića, samo još jedan dokaz
o pravom stanju stvari u današnjoj Crnoj Gori. O tome kako u
ovoj, ni dan danas, 2012., ne samo da nije sprovedena lustracija
zločinačkih vrhova vlasti, nego se i dalje sprovodi produženi
progon ili kontralustracija onih koji, kao Ibrahim Čikić, ne
prihvataju da ćute ili zaborave. Što sve, opet, predstavlja samo
produžavanje onog najvećeg i nezastarivog zločina genocida vlasti.
Najzad, ova knjiga ima i izuzetnu DUHOVNU I
CIVILIZACIJSKU DIMENZIJU. Odlučujuću snagu da izdrži i muke
koje najveći broj ljudi nije u stanju da podnese, Ibrahimu Čikiću je
dala vera. Zbog toga je ova knjiga na tragu velikih svetih knjiga,
Starog i Novog zaveta, Kurana, i drugih. Ona pokreće najveća,
višemilenijumska, civilizacijska pitanja našeg vremena. Pitanje
odnosa između čoveka i čoveka, čoveka i boga, vere i sumnje. Pitanje
velikih religija, religije i ateizma, religije i drugih duhovnih sistema.
I pitanje nove velike duhovne obnove, konvergencije i alternative.
Zbog svih ovih njenih izuzetnih osobina, knjiga sećanja
Ibrahima Čikića Gdje sunce ne grije, zaslužuje našu najveću pažnju,
podršku i uvažavanje. A njen autor, kao i njeni izdavači, i svi drugi
koji su doprineli njenom objavljivanju, naše najiskrenije čestitke.
Prof. dr. Milan Popović,

Redovni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore u
Podgorici
Podgorica,
15. februar 2012.

Da li imamo pravo ovaj rukopis nazvati samo autentičnim i
potresnim svjedočenjem, kada je autor u njega uložio mnogo više od
običnih fakata.Šta reći kada se i sam Čikić pita “Oni koji su kadri sve to
uraditi ne smiju se nazvati ni stokom jer su gori i od same stoke...“.Da
li ovaj rukopis imamo pravo, diveći se njegovoj autentičnosti samo
nazvati svjedočanstvom, stavljajući tačku na nešto što se dogodilo i što
će se ponovo dogoditi ako ozbiljnije ne pogledamo u historiju.
A histrorija se ponavlja, zar ne...
Zar se i Čikić ne pita, govoreći sam sebi “Pazi se dobro, dok te pamet
drži, izdrži a ako ostaneš bez nje onda te niko kao ludog niti može, niti ima
pravo optužiti...!“.Ova rečenica kao i mnoge prije i poslije nje sugerira još
na samom početku kako je ovdje mnogo više od rukopisa koji možemo
svrstati pod običnost jezivog svjedočanstva.No, i sam se pitam koliko
time pojednostavljujemo svu strahotu na koju Ibrahim opominje, kazuje
ponekad i sam nesvjestan: da li se to sve njemu kao što reče Avdo Sidran,
...isponadogađalo...
A jeste? Sudbina je za jedne bila mnogo surovija nego što bismo
pomislili da je uistinu takva!
Ibrahim Čikić ovim rukopisom daje jednu drugu dimenziju,
pruža i odgovore koje vrijedi pročitati i tamo gdje ih nema...gdje se samo
naslućuju radi britkosti Ibrahimovog kazivanja.Zbog svega toga ovo nije,
kako rekosmo, samo potresno svjedočanstvo...Ovaj rukopis je više od toga
jer je “slavna klatež“ u svoj svojoj jadnosti pokazala što mogu uraditi gori
od najgorih.Umjesto da im se divi, ili ko zna što, Ibrahim ih tako hladnokrv-
no nabraja poistovjećujući se sa zlom koje su nanijeli Bošnjačlom narodu.
Netreba iznenaditi kada zbog siline zla koje ga je snašlo autor
kao pripovjedač uzima daha kako bi nastavio.U tim momentima, što je
zadivljujuće,vraća se u normalu pojašnjavajući značaj toliko korištene
taktike toplo-hladno.Kažemo ne staje, jer njegova borba za život trajala
je upravo onoliko koliko je odlučio.Naravno, to se nigdje ne vidi,
nigdje ne može pročitati ali može saznati jer je pripovjedač tako htio...
Stamenko Fišer
Novinar i publicista
Sarajevo
decembar 2011.
542 Ibrahim Čikić
S A D R Ž A J
544 Ibrahim Čikić
S A D R Ž A J
Predgovor...............................................................................................................5
PRVI DIO
S J E Ć A N J A
Djetinjstvo...........................................................................................................15
Stvarnost….....................................................................................25
Hapšenje …........................................................................................................27
Put za Foču….....................................................................................................31
Krvnici nemaju milosti.....................................................................................37
Elektrošokovi .................................................…...............................................43
Četnik početnik …............................................................................................49
Nismo te doveli na odmor …..........................................................................55
Ima li kraja? …...................................................... .............................................57
Strijeljanja i klanje …..................................... ..................................................59
Moramo ga ludim napraviti….........................................................................61
Sina smo ti zaklali ….........................................................................................63
Zatvorski doktor...........................................….................................................67
Ćelija br. 6 …......................................................................................................69
Prva posjeta …....................................................... ...........................................75
Pa on se i ovdje Bogu moli! .........................…...............................................79
Prva šetnja ….....................................................................................................87
Na njemu nema tragova sile…........................................................................93
Je li to onaj Tomo? ….......................................................................................99
Drugo lice ćelije ….........................................................................................107
Nije teška robija nego robijaši .............…....................................................117
Prvo kupanje ...................................................…............................................123
Crvi iz očiju ….................................................................................................129
Odlazak u Podgoricu ...............................…..................................................135
Kapa na koljenu…............................................. .............................................141
Posjeta Crvenog krsta …...............................................................................149
Pravi put …............................................................ ..........................................155
546 Ibrahim Čikić
Štrajk glađu ….................................................................................................163

Pripreme pred suđenje …............................... ..............................................167
Iščekivanje …....................................................... ...........................................171
Bubrege ću ti odvaliti ….............................. .................................................175
Lobanju ću ti otvoriti …...........................… ................................................181
Prvi dan suđenja ............................................….............................................187
Ti si na redu, Čikiću …...................................................................................193
Dokazni postupak …......................................................................................199
Završna riječ…................................................…............................................205
Primjeri čojstva i junaštva …........................................................................209
Presuda .............................................................................................................213
Poslije mraka boli i svjetlo ....................…....................................................217
DRUGI DIO
P R I L O Z I
A) SUDSKI SPISI
1. Optužnica.....................................................................................................223
2. Presuda …...................................................................................................244
3. Žalba Višeg tužioca .…..........................…...............................................335
4. Presuda Vrhovnog Suda Crne Gore .…................................................341
B) ŠTAMPA.................................................................................................357
C) INTERNET.........................................................................................482
D) DOKUMENTI I FOTOGRAFIJE............................................505
E) RECENZIJE.........................................................................................523
1. Recenzije prvog i drugog izdanja............................................................523
2. Recenzije trećeg izdanja...........................................................................533
Z A H V A L E
Ova knjiga nije mogla biti napisana i objavljena bez

susretljivosti znatnog broja ljudi kojima izražavam zahvalnost. Na
prvom mjestu zahvalu upućujem Fehimu Kajeviću i Safetu Sijariću.
Oni su me ohrabrili da svu moju tugu i noćne more stavim na
papir, kako bih bar djelimično skinuo teret sa duše. Kada su mi se
prsti spustili na tipke i misli počele pretakati na papir, tu moram
posebno da pohvalim strpljivost supruge Rabije, sina Alija i kćerke
Nudžejme. Mjesecima su morali pokušavati zaspati (poslije pola
noći pa do zore) uz lupkanje prstiju po tipkama. Što je knjiga
ugledala svjetlost dana sve pohvale (ali doista sve) idu Borisu
Raonići i Inicijativi mladih za ljudska prava Crne Gore. Da bi knjiga
doživjela i drugo izdanje mnogo su zaslužni recezenti: Akademik
Rešid Hafizović, Andrej Nikolaidis i Miodrag Živković, nezavisni
dnevnik Vijesti i crnogorski nezavisni nedeljnik Monitor, nevladin
sektor i demokratska javnost Crne Gore: prof. dr. Milan Popović,
Milika Pavlović, Nebojša Medojević, Mehmet Bardhi, Slobodan
Pejović, Sead Sadiković, Daliborka Uljarević, Tea Gorjanc-Prelević,
Advokatska kancelarija Prelević na čelu sa Draganom Prelevićem i
mnogi drugi kojima se od srca zahvaljujem.
Oduševljenje čitalaca knjigom i javno iznesenim istinitim događajima
devedesetih naglo je prekinuto sudskim procesima od strane države
Crne Gore, preko navodno privatnih tužbi. Sudski procesi otkrivaju
surovu stvarnost Crne Gore, a podrška demokratske javnosti dovodi
do internacionalizacije slučaja Čikić. Posebnu zahvalu u širenju
ISTINE o mom stradanju izražavam Esadu R. Krciću i web. portalu
Bosnjaci.net. Zahvale upućujem i IRGC (Internacionalni Institut za
istraživanje genocida Kanade), KBSA (Kongres Bošnjaka Sjeverne
Amerike), BKHD (Bosansko Kanadsko Humanitarno Društvo
Toronto), BD-F Luxemburg na čelu sa predsjednikom Enverom
Koraćem, te Halilu Džananoviću i Enesu Nuhoviću iz Amsterdama.
Kako bi mi pomogli u odbrani od tužbi (koje traju već ćetiri godine),
548 Ibrahim Čikić
iskrene zahvale upućujem Sarajevskom Univerzitetu, Institutu za

istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava na čelu
sa akademikom Prof. dr. Smailom Čekićem koji prikupi dokumenta
od 1994-te godine pa do danas i objavi treće prošireno izdanje moje
dokumentarne knjige. Zahvalnost izražavam i svim uposlenicima
Instituta. Ovom prilikom posebno želim iskazati zahvalnost prof. dr.
Faruku Dalagiji. Zahvale upućujem prof. dr. Milu Babiću (Dekanu
Franjevačke Bogoslovije), prof. dr. Ismetu Dizdareviću, prof. dr.
Enesu Pelidiji, prof. dr Rasimu Muratoviću, novinaru Gojku Beriću
i Mensuru Muzuroviću.
Autor

Gdje Sunce Ne Grije Smail Çekiç

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Gdje Sunce Ne Grije Smail Çekiç

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gdje Sunce Ne Grije Smail Çekiç

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2 Ibrahim Čikić

Treće prošireno izdanje

„I dođu u Jerusalem. On (Isus) uđe u Hram i stade istjerivati one

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!

Bože, blagoslovi Muhammeda, roba Svog i poslanika

Zahvaljujem Allahu i prizivam Ga upomoć u onome što odbija i udalju-

“Svijet je ovaj doista okrenuo leđa i navijestio odlazak svoj, dok je

(Imam Ali, Bog blagoslovio njega i njegovu časnu i čistu porodicu)

Ibrahimovi roditelji, otac Avdulah (Avdo) i majka Samija (Samka)

Mjesec je juli 1994. godine. Već pola godine nalazim se u bjelopolj-

se u malo dvorište kvadratnog oblika u kom je krug širine jednog metra

domovine, shvatio sam odakle taj rušilački nagon prisutan u nutrinama

jim prijateljima okopava kukuruz na Hadžilarskoj livadi. Pjesma odliježe

svoje vesele naravi rado je dočekivan u svakom domaćinstvu i ljudi su ga

Ramo, onako plećat, jakih ruku i divovskih prsa, sa gustim brcima

ristio da im se nađe pri pomoći, da im nešto sašije ili da im pomogne oko

Panorama starog Bijelog Polja (Arhiva)

Lupa i zveket ključeva, buka koju su komandiri pravili prilikom ot-

“Kojim dobrom, junače?”, upitah, ali Zoran ne odgovori.

nima se ništa nije znalo o njegovoj sudbini, a za to vrijeme gradom su kružile

Ibrahim kao petnaestogodišnjak

U neka doba začu se velika buka i galama, lomljava, krici, deranje

se zaglušujuća buka nekih motora za koje mi Zoran reče da su tenkovi

KRVNICI NEMAJU MILOSTI

provedeš u mraku? Lahko je moguće, ukoliko budeš tvrdoglav preko sva-

nisam čuo od bilo koga iz stranke da je govorio o takvom nečemu za šta

glas kako se ponovo oglasi:

Dok su se dželati odmarali pijući i pušeći, sve vrijeme su vodili tako

na pod. Posebno često su koristili udare na genitalije, kako ne bih više

Slomljen sam i krvav, sa strahovitim bolovima u očima. Svjetlost reflektora

naočare, ako neće da me ubiju. Ne mogu vjerovati da to čujem svojim

Poslije operacije u Beogradu 1975.

Dok sam u sjećanjima u bjelopoljskom zatvoru po ko zna koji put

rakije. Ta tri dana boravka na Palama ne ustajem iz kreveta, samo pijem

Sve ovo Zoran izgovori u jednom dahu, a da ja nisam ni pokušao

prostora. Prvo putem slanja dobrovoljaca i razno-raznim javnim i tajnim

NISMO TE DOVELI NA ODMOR

Mokar, prebijen, gladan i žedan, neispavan, izmrcvaren elektrošokovima,

Uđe nekoliko njih i skopaše me i uguraše u onaj isti WC, zatvoriše

Nalazim se u stanju između sna i jave. Osjećam toplotu i kao da ču-

novo krenuti sa istim onim metodama mučenja koje su i dosad koristili

SINA SMO TI ZAKLALI

Iako sam davno izgubio pojam o vremenu i ne znam koliko dugo

da ih možda neće dovesti. Više ja nisam bitan, ja sam potpuno nevažan.

Ibrahimov sin Ali (8 mjeseci) 1994 godina.

Tek po izlasku iz zatvora, zahvaljujući sudskim spisima i datumima

njegovog iživljavanja nadamnom, vrijeđanje, udaranje, psovanje, da im

Velika hladnoća koju osjećam natjera me da otvorim oči. Ništa ne

dlanovi. Polahko napipah i slavinu, probah je odvrnuti i poteče voda. Idem

je neophodna u namazu izaziva dodatnu bol i poteškoću. Uz veliki napor i

traciju i postaju nepodnošljivi. Pipajući, nekako složih ćebad u četvrt, sje-

“Ustaj, majku ti tursku j.... Šta se praviš i pretvaraš ovoliko vremena?!

Razumiješ li me što ti govorim? Ne smiješ im ništa pričati o tome gdje

Haznadar džamija srušena poslije Drugog svjetskog rata

PA ON SE I OVDJE BOGU MOLI!

Bolovi u očima me probudiše. SubhanAllah, kako me oči bole! Kako

tužnim i zabrinutim, prebaci temu i skrenu razgovor u drugom pravcu.

Panorama Bijelog Polja

uđem bez lisica. ��