1.

OSNOVNE TERMODINAMIČKE VELIČINE STANJA

Zrak je mješavina plinova i ima slijedeći sastav:
- cca. 78 % dušika
- cca. 21 % kisika
- cca 1% ostali ostali plinovi ( ugljično dioksid, argon, vodik, neon, helij i dr…)
Da bi mogli potpuno definirati (definisati) stanja tvari potrebno je poznavati neke fizikalne veličine koje
ta stanja opisuju, a nazivaju se veličine stanja. Neke od tih veličina mogu se direktno mjeriti mjernim
instrumentima, a druge, koje nisu direktno dostupne mjerenju, mogu se pomoću prikladnih jednadžbi
relativno jednostavno izračunati.
Razlikujemo dvije veličine stanja:
- osnovne termodinamičke veličine stanja i
- toplinske veličine stanja.
Mi ćemo se upoznati s osnovnim veličinama stanja, a to su:
- volumen V,
- gustoća ,
- tlak p i
- temperatura T.
Volumen je prostor što ga ispunjava zadana masa neke tvari. Pri konstantnim fizikalnim uvjetima,
volumen tvari ovisan je o masi tvari.
Zbog toga se kao osnovna termodinamička veličina stanja radije koristi specifični volumen, a to je
volumen kojeg zauzima jedinica mase tvari.

- v = specifični volumen, ili [m3 kg-1]

- V = ukupni volumen, [m3]
- m = masa tvari, [kg]
Specifične veličine se, dakle, odnose na 1 kg tvari.
Drugi fizikalni uvjeti, kao što je promjena temperature ili tlaka, mogu dakako promijeniti volumen
kao i specifični volumen.

Recipročna vrijednost specifičnog volumena je gustoća tvari: = = , [kg /m3].

Gustoća zraka kod 288 K ( 15 C ) = 1,21 [kg / m3]

Tlak (pritisak), p je sila koja djeluje okomito na jedinicu površine.

= [N/m2]
Kod tekućina i plinova tlak djeluje na graničnim površinama i unutrašnjosti sistema. Sila, F može biti
prouzrokovana vlastitom težinom medija ili vanjskim opterećenjem, slika 1. i slika 2.

1
Slika 1. Tlak (pritisak) zbog vlastite težine Slika 2. Tlak (pritisak) zbog vanjskog opterećenja

Tlak zbog vlastite težine ovisan je, dakle, o visini tekućine ili plina. Često je, međutim, vanjsko
opterećenje tako veliko da se tlak uzrokovan vlastitom težinom može zanemariti. U tom slučaju je tlak
izmjeren na bilo kojem mjestu u sistemu (sistemu) približno jednak.
Kod sistema koje susrećemo u znanosti o toplini, promjena tlaka s visinom kod plinova se može zanemariti
i mjerodavno je vanjsko opterećenje, ali kod tekućina, naprotiv, treba često voditi računa i o visini stupca
tekućine.

2
Razlikujemo apsolutni tlak (pritisak), natlak (nadpritisak) i sniženi tlak ili potlak (podptitisak-vakuum).
Barometar je mjerni instrument koji nam služi mjerenje atmosferskog tlaka
Manometar radi na principu spojenih posuda. Obično je u obliku latiničnog slova U i djelomično
ispunjen sa radnom tekućinom (voda, živa, alkohol). Jedan kraj cijevi je obično otvoren prema normalnom
atmosferskom pritisku, a drugi je spojen sa izvorom mjerenog pritiska.
Tekućina u cijevi će se pomjerati na različite visine u zavisnosti od razlike pritisaka na krajevima cijevi.
Pošto je cijev baždarena, razlika pritisaka se jednostavno očitava sa skale.
Ovakav hidraulički manometar sa vodom se koristi za mjerenje razlika pritiska do 10 kPa, a sa živom do
100 kPa (1 Atm).
Natlak i sniženi tlak odnose se na atmosferski tlak, dok je apsolutni tlak ukupni tlak kojim djeluje plin
ili para. Apsolutni tlak predstavlja zbir barometarskog i manometarskog tlaka, tj.

pa= pb +pm
Ako je pritisak u nekoj posudi manji od barometarskog, taj potpritisak ili vakuum očitava se na
vakuummetru. U tom slučaju apsolutni pritisak je jednak razlici barometarskog pritiska i vrijednosti
koju pokazuje vakuummetar, tj.

pa= pb - pv
Treba napomenuti da samo apsolutni pritisak predstavlja veličinu stanja. Na slici 3. dan je prikaz
pritiska u odnosu na okolni pritisak tj. tlak.
3
 Slika 3. Prikaz tlaka u odnosu na okolni tlak

Jedinica pritiska (tlaka) u SI sistemu je Paskal: 1Pa=1N/m2 , veča jedinica je bar=105Pa

Temperatura je:
- Termička veličina stanja koja označuje mjeru srednje kinetičke energije molekula
- Temperatura je mjera zagrijanosti tijela
- Toplinsko stanje promatranog objekta.
Temperatura definirana preko tzv. nultog zakona termodinamike koji kaže : temperatura je veličina koje
pokazuje je li tijelo/sistem u toplinskoj ravnoteži sa drugim tijelom/sistemom ili nije. )
Mjerna jedinica za temperaturu u međunarodnom sistemu jedinica ( SI – sistemu ) je kelvin ( K ).
Definicija: 1K je 273,16-ti dio termodinamičke temperature trojne točke vode. ( Trojna tačka vode je
tačka na kojoj su sva tri agregatna stanja vode u termodinamičkoj ravnoteži. )
Temperatura nula kelvina ili tzv. apsolutna nula odgovara Celzijevoj temperaturi od - 273,15 °C :
0 K = - 273,15 C
Oznaka ( slovo ) koje se koristi za temperaturu :
- T termodinamička ( apsolutna ) temperatura ( K )
- t temperatura u Celzijevim stupnjevima ( 0C )
Razmotrimo dva ravnotežna postulata.
Prvi postulat ravnoteže. Ako se dva tijela, čija se toplinska stanja razlikuju, dovedu u međusobnu
vezu, njihova će se stanja mijenjati tako dugo dok se ne uspostavi toplinska ravnoteža.
Drugi postulat ravnoteže ili nulti zakon termodinamike. Iz iskustva znamo da ako je neko tijelo A u
toplinskoj ravnoteži s tijelom B i s tijelom C, onda su i tijela B i C u međusobnoj toplinskoj ravnoteži,
slika 4.

Slika 4. Drugi ravnotežni postulat

Ovaj, drugi ravnotežni postulat naziva se i nulti zakon termodinamike. Kao jedna od termodinamičkih
veličina za stanje termodinamičke ravnoteže najčešće se uzima temperatura.

4
 2. DEFINISANJE STANJA TVARI
Veličine stanja koje možemo direktno mjeriti međusobno povezuje matematički izraz koji nazivamo
jednadžba stanja. Pomoću jednadžbe stanja mogu se, za neko stanje, iz zadanih veličina odrediti i ostale
veličine koje ta jednadžba povezuje.
Budući da kod idealnih plinova nema privlačnih sila između molekula, postoji jednadžba stanja, koja
općenito vrijedi za takve plinove i naziva se jednadžba stanja idealnih plinova.
Čim se počnu javljati privlačne sile među molekulama, dolazi do odstupanja od te jednadžbe. Tako se
kod realnih plinova moraju koristiti korekcijski koeficijenti i pojavljuje se veći broj usvojenih formula
za jednadžbu stanja, a koje zadovoljavaju u manjoj ili većoj mjeri.
Tu je nemoguće postaviti jednadžbu koja bi općenito vrijedila, zbog toga što do izražaja dolazi
individualnost pojedine tvari kao posljedice djelovanja različitih privlačnih sila. Kod tekućina i krutih
tvari zato nema jednadžbi stanja, nego izvjestan broj zakonitosti i ovisnosti za pojedine veličine stanja.
Mi ćemo promatrati, uglavnom, plinsko stanje.
U idealnom plinu međumolekulske sile su zanemarive, a ukupni volumen svih molekula također je
zanemariv u usporedbi s volumenom posude u kojoj se nalaze.
Plin se to više približuje idealnome što mu je tlak (gustoća) manji, a temperatura viša.
Veličine stanja koje smo upoznali, tj. p, v, i T , međusobno su ovisne. Ta ovisnost može biti izražena
analitičkom jednadžbom, grafikonom ili tablicom. Poznavanje te ovisnosti je nužno da bi se mogla
izvršiti kvantitativna analiza stanja radnog tijela.
Najprikladnije izražavanje ovisnosti među osnovnim parametrima stanja predstavlja analitička
jednadžba koja ima oblik:
f (p,v,T)0=0

Budući da prikazana jednadžba određuje stanje tijela, ona se naziva jednadžba stanja.
U termodinamici se često susrećemo s pojmom “normalni uvjeti”. Oni se pripisuju stanju koje je
karakterizirano tlakom od 1.013 bar i temperaturom od 0 °C. Ponekad se za normalne uvjete uzima
stanje karakterizirano tlakom od 0.98 bar i temperaturom od 15°C. Ovakvi uvjeti se rijetko koriste, a
nazivaju se “normalni tehnički uvjeti”.

Za svaku kemijsku tvar možemo napisati jednadžbu stanja ravnoteže p V = m R T , gdje su

p – tlak, Pa
V – volumen, m3
m – masa, kg
R – individualna plinska konstanta, J/kg.K
T – apsolutna temperatura, K
Plinska konstanta R je kemijsko svojstvo tvari.

5
Ako jednadžbu stanja svedemo na jedinicu mase tvari, tako da je podijelimo s masom m dobivamo:
p v = RT

pv
= R = const
T
Za čiste kemijske tvari u stanju idealnoga plina možemo odrediti vrijednost plinske konstante po
jednadžbi:
Rm
R= gdje su:
M
- Rm= 8314.3 [J/kmol.K]
- M – molarna masa tvari, [kg/kmol]

Količina tvari (množina )iz poznate mase m i molarne mase M je: = ili n=N/NA

Volumen 1 kmol idealnoga plina ima pri normnim uvjetima uvijek isti volumen, bez obzira o kojoj
se tvari radilo. 1 kmol tvari ima 6.0220142·1026 molekula ili atoma.
Taj broj nazivamo Avogadrovim brojem NA= 6.0220142·1026
- za n = 1⇒ N = NA , 1 mol je količina tvari koja ima Avogadrov broj čestica

DALTONOV ZAKON
Daltonov zakon: Ukupni tlak smjese idealnih plinova koji međusobno ne reagiraju jednak je zbroju
(zbiru) parcijalnih tlakova svake pojedine vrste plina. p= p1 +p2 +...+pn
Parcijalni tlak nekog pojedinog plina u smjesi plinova jednak je onom tlaku koji bi imao taj plin kad bi
se sam nalazio u tom istom prostoru.
parcijalni tlak = volumni udio plina u smjesi * tlak smjese
Zrak koji nas okružuje sastavljen je od 78% N (dušika), 21% O (kisika) i 1% 2 2 plemenitih plinova,
CO (ugljičnog dioksida) i drugih tvari.

Parcijalni pritisci (tlak) respiracijskih plinova (gasova) na morskoj razini (nivou).

6
 1. Primjer: Treba naći vrijednost plinske konstante za vodenu paru, ako je molarna masa vode
M = 18.0152 kg/kmol:
Rm 8314.3
R= = = 461.52 [J/kg K]
M 18.0152
2. Primjer:
Potrebno je odrediti volumen idealnoga plina za količinu tvari od 1 kmol pri normnim uvjetima: tlaku
od p = 760 mm Hg = 101325 Pa i temperaturi od (0 oC) T = 273.15 K:

Količina tvari iz poznate mase m i molarne mase M je: = ili n=N/NA

m – masa tvari ( ukupna masa ) N – ukupni broj čestica

Ukoliko u jednadžbu stanja plina uvrstimo izraz za plinsku konstantu dobivamo istu jednadžbu ali sada
s količinom tvari umjesto ranije mase tvari:
Rm
pV = m T = n ℜT
M
V=
n Rm T 1 ⋅ 8314.3 ⋅ 273.15
p
=
101325
[
= 22.414 m 3 / kmol ]
Boyle-Mariotteov zakon
Volumen zatvorene količine plina je kod konstantne temperature obrnuto proporcionalan apsolutnom
tlaku ili umnožak volumena i apsolutnog tlaka je za određenu količinu plina konstantan , slika 5.

Slika 5.

Kada plin prelazi iz početnog u konačno stanje uz stalnu temperaturu takav proces nazivamo
izotermnim.

Za izotermnu promjenu T= konst. ( Izotermniproces) stanja vrijedi tzv. Boyle-Mariotte- ov zakon koji
glasi pV = konst. uz konstantnu temperaturu T.
Znači da između tlaka i volumena pri T = konst. vlada obrnuta proporcionalnost, tj. ako se tlak poveća
na dvostruku vrijednost volumen se upola smanji.
p1 v2
Prema tome je = i p1v1=p2v2=konst
p 2 v1

7
Izobarni proces p= konst. Ako sistem prelazi iz početnog u konačno stanje izobarnim procesom (tlak je
konstantan) za taj sistem vrijedi tzv. Gay-Lussacov zakon koji glasi V /T = V /T p = konst. Slika 6.

Slika 6. Izobarni proces u p-v dijagramu Q>

Izohorni proces V = konst

Ako sistem prelazi iz početnog u konačno stanje izohornim procesom (volumen je konstantan) za taj
sistem vrijedi tzv. Charlesov zakon koji glasi p /T = p /T V = konst. Slika 7. ili:

8
Q>

Slika 7. Izohorni proces V = konst

Tlak plina neke mase i stalnog volumena proporcionalan je temperaturi.

9
4. Primjer

termodinamički proces – proces koji opisuje prijelaz termodinamičkog sistema iz jednog

termodinamičkog stanja u drugo
termodinamički sistem – primjer najjednostavnijeg termodinamičkog sistema je plin
zatvoren u cilindru i poklopljen klipom

10
TERMODINAMIČKI SISTEM može biti :
- IZOLIRAN - i masa i energija su konstantni ( ne izmjenjuju se s okolinom – npr. termos boca )
- ZATVOREN - masa je konstantna, ali energija se može izmjenjivati s okolinom
- OTVOREN - i masa i energija se mogu izmjenjivati s okolinom
termodinamičko stanje – stanje sistema opisano termodinamičkim parametrima
a) RAVNOTEŽNO stanje - parametri su vremenska konstanta
b) NERAVNOTEŽNO stanje - parametri ovise o vremenu ( vremenske su varijable )

TOPLINA, Q ili ∆Q – dio unutarnje energije koji u termodinamičkom procesu prelazi s jednog
termodinamičkog sistema na drugi Ako hladnije tijelo dovedemo u kontakt sa toplijim, čestice s većom
kinetičkom energijom u sudarima predaju energiju onima s manjom. Tako energija u obliku topline
prelazi s jednog tijela na drugo.
Prijelaz topline traje sve dok se uspostavi termička ( toplinska, termodinamička ) ravnoteža.

11
12
13
14
Drugi zakon termodinamike

15
16
Postoji i ovakva interpretacija 2. zakona termodinamike :

17
 ZADACI
Zadatak 1.

18
Zadatak 2.
Plin je u posudi od 1 litre uz pomoć adijabatskog klipa podijeljen na dva jednaka dijela, koji su zatim
zagrijani do 373 K, odnosno do 473 K.
Koliki su odgovarajući volumeni nakon pomicanja klipa?

gdje je p tlak, V obujam, R plinska konstanta, T temperatura.

Klip će se pomicati sve dok tlakovi u oba dijela posude ne budu jednaki

19
Zadatak 3.

Budući da je tlak plina stalan (izobarno stanje), izračunat ćemo početnu temperaturu T1 nakon što mu se
obujam povećao dva puta:

Zadatak 4.

20
Kada to prikažemo slikom izgleda ovako:

Zadatak 5.

21
Zadatak 5.
Posuda volumena 2 m3 , pri tlaku 105 Pa i temperaturi 25 °C, sadrži idealni plin. Kolika je masa tog plina?
Masa jednoga mola toga plina je 32 g. (plinska konstanta R = 8.314 J / (mol · K))
Broj atoma i molekula u makroskopskim tijelima je velik i obično se ne izražava brojnošću, već veličinom
množina, tj. količina tvari (znak: n). Jedinica za količinu tvari ili množinu je mol (znak:mol )
Jednadžba stanja plina, ako je zadana množina n idealnog plina (ili masa plina m i molna masa M), glasi:

Zadatak 6.
Toplinski stroj radi po Carnotovu kružnom procesu. Tijekom jednog ciklusa dobije se mehanički rad od
73.5 kJ. Temperatura toplijeg spremnika je 100 °C, a hladnijeg 0 °C. Koliku količinu topline daje topliji
spremnik?
W = 73.5 kJ = 73 500 J, t1 = 100 ºC => T1 = 273 + t1 = (273 + 100) K = 373 K, t2 = 0 ºC => T2
= 273 + t2 = (273 + 0) K = 273 K, Q1 = ?
Pri toplinskim strojevima dio unutarnje energije plinova i para (radnog tijela) pretvaramo u rad. To je
moguće samo kad se radno tijelo nalazi između spremnika više i spremnika niže temperature.
Za vrijeme jednoga kružnog procesa radno tijelo primi od toplijeg spremnika toplinu Q1 i preda hladnijem
spremniku toplinu Q2. Promjena topline Q1 – Q2 pri idealnom stroju prelazi u mehanički rad W:

Računamo Q1 količinu topline koju daje topliji spremnik.

22
Zadatak 7.

Djelotvornost (korisnost) stroja iznosi:

Zadatak 7.

23