5.

3 Proračun konstrukcija

5.3.1 Modeliranje

Model zgrade treba odgovarajuće predstavljati raspodjelu krutosti i masa kako bi se svi

oblici deformacija i inercijalne sile izazvane seizmičkim djelovanjem što točnije predvidjeli.

U slučaju nelinearnog proračuna, model treba također primjereno predstavljati distribuciju

nosivosti.

Model također treba vrednovati doprinos područja čvorova deformabilnosti, odnosno

krajeva greda i stupova okvirnih konstrukcija. Nenosive sekundarne elemente, koji mogu

utjecati na odziv glavnog seizmičkog sustava, treba također vrednovati.

Kada su dijafragme stropova zgrada krute u svojoj ravnini, mase i momenti tromosti

svakog kata mogu se skupiti u središte gravitacije.

Za zgrade prilagođene kriteriju pravilnosti u tlocrtu ili uvjetima za pravilnost, proračun se

može provesti primjenom dvaju ravninskih modela, jedan za svaki smjer.

Kod armiranobetonskih zgrada treba općenito procijeniti krutost nosivih elemenata

uzimajući u obzir raspucavanje. Takva krutost treba odgovarati početku popuštanja

armature (fy).

Osim kod vrlo točnih proračuna, raspucanost elemenata se pretpostavlja u proračunu

sustava prema teoriji elastičnosti, naprezanih savijanjem ili posmikom za utvrđivanje

krutosti armiranobetonskih i zidanih elemenata. Pri tome se dopušta da je krutost 1/2

odgovarajuće krutosti neraspucanog elementa.

Ispunu okvira ziđem, koja znatno doprinosi poprečnoj krutosti i otporu zgrade, treba uzeti

u obzir.

Deformabilnost temelja valja uzeti u obzir pri modeliranju, iako to može imati u cjelini

suprotan utjecaj na odziv konstrukcije.

Mase treba proračunati iz gravitacijskog opterećenja prisutnog u situaciji seizmičkog

djelovanja.

5.3.2 Slučajni torzijski učinci

Da bi se pokrile nesigurnosti oko položaja središta masa i u prostornoj promjeni

seizmičkog gibanja, proračunano središte masa u svakom stropu treba pomaknuti za:

140

eai=±0,05Li, (5.4)
gdje je:

o eai - slučajna ekscentričnost mase stropa "i" od nominalnog položaja s istim smjerom

kod svih stropova,

o Li - izmjera stropa okomito na smjer seizmičkog djelovanja.

5.3.3 Metode proračuna

Učinci seizmičkog djelovanja i onih drugih opterećenja u seizmičkoj proračunskoj situaciji

mogu se odrediti na osnovi elastolinearnog ponašanja konstrukcije. Seizmički utjecaji

mogu se odrediti uporabom elastolinearnog modela konstrukcije i proračunskog spektra

odziva.

Predlažu se, ovisno o značajkama konstrukcije, dvije vrste linearnog proračuna:

• Metoda proračuna bočnih sila za zgrade koje ispunjavaju određene uvjete (Tablica 1);

• Modalni proračun spektralnog odziva koji se primjenjuje za sve vrste zgrada.

Alternativa linearnoj metodi, mogu se primjenjivati i nelinearne metode, i to:

• c) Nelinearni statički proračun,

• d) Nelinearni dinamički proračun (rabi vremenske zapise), kada su osigurani posebni

uvjeti.

Nelinearni proračun mora biti dokazan s gledišta seizmičkog ulaza, prikladan za modalnu

primjenu, sposoban za tumačenje rezultata proračuna i treba ispunjavati propisane

zahtjeve.

Elastolinearni proračun može se provoditi primjenom dvaju ravninskih modela, jedan za

svaki glavni smjer, ako su zadovoljeni kriteriji za pravilnost u tlocrtu.

Ovisno o razredu važnosti zgrade, elastolinearni proračun može se provesti primjenom

dvaju ravninskih modela, jedan u svakom glavnom horizontalnom smjeru, iako kriteriji za

pravilnost u tlocrtu (tablica) nisu zadovoljeni. Međutim, pretpostavlja se da će svi sljedeći

uvjeti biti ispunjeni:

• zgrada treba imati dobro raspoređen i relativno krut omotač (vanjski zidovi) isto tako i

pregrade;

• visina zgrade ne smije prelaziti 10 metara;

141

• krutost stropova mora biti dovoljno velika u odnosu na bočne krutosti vertikalnih

elemenata konstrukcije, tako da se njihova ponašanje mogu pretpostaviti u proračunu

kao zadovoljavajuće kruto;

• središta bočne krutosti i masa svih stropova trebaju biti približno na vertikalnom pravcu

i da, u oba horizontalna smjera proračuna zadovoljavaju uvjete:

rx

2 > ls

2 + eox

(5.5)

ry

2 > ls

2 + eoy

(5.6)

gdje je:

o ls - radijus rotacije,

o rx i ry - torzijski radijusi,

o e0x i e0y - ekscentričnosti, prethodno definirane.

U zgradama koje zadovoljavaju navedene uvjete, s izuzećem zadnje točke, elastolinearni

proračun može se također primijeniti uz pomoć dvaju ravninskih modela, samo što sve

seizmičke učinke koji proizlaze iz takvog proračuna treba množiti sa 1,25.

Zgrade koje nisu usklađene s prethodnim kriterijima treba proračunati primjenom

prostornog modela.

Kada se primjenjuje prostorni model, proračunske seizmičke učinke treba nanijeti, s

obzirom na konstrukcijsku rasprostranjenost, uzduž svih mjerodavnim horizontalnih i

njima okomitim smjerovima. Zgrade s bočno otpornim elementima u dva okomita smjera,

kao mjerodavne te smjerove treba razmotriti.

5.3.4 Metode proračuna bočnih sila

Proračun se primjenjuje na zgrade kojima odziv konstrukcije nije značajnije osjetljiv na

doprinose oblika oscilacija većih od osnovnog oblika u svakom glavnom smjeru.

Zahtjevi se odnose na zgrade koje ispunjavaju oba od dva sljedeća uvjeta:

• osnovni je period oscilacija T1 u oba glavna smjera manji od vrijednosti:

T1 < 4Tc < 2,0s , gdje je Tc iskazan u Error! Reference source not found. i Error!

Reference source not found.

• Ispunjava kriterije pravilnosti u vertikalnom presjeku prethodno navedene.

142

5.3.5 Osnovna poprečna potresna sila

Seizmička bočna sila Fb, za svaki horizontalni smjer koji se razmatra određuje se prema

izrazu:

Fb = Sd (T1) · m · λ (5.7)

gdje je:

o Sd (T1) - ordinata proračunskog spektra odziva kod perioda T1 ,

o T1 - osnovni period osciliranja konstrukcije zgrade od bočnoga gibanja u smjeru

promatranja,

o m - ukupna masa zgrade iznad temelja ili gornje razine krutog šupljeg temelja

proračunana iz gravitacijskog opterećenja koje je previđeno u situaciji seizmičkog

djelovanja,

o λ - korekcijski faktor vrijednosti:

− λ = 0,85 ako je T1 < 2TC i za zgrade više od dva kata, ili

− λ = 1,0 za druge primjere.

Za određivanje osnovnog perioda osciliranja T1 zgrade primjenjuju se izrazi zasnovani na

dinamičkom proračunu (Ravleighova metoda) ili uporabom gotovih programa.

Za zgrade s visinom do 40 m, vrijednost za T1(s) može se približno odrediti prema izrazu

T1 =Ct · H3/4 (5.8)

gdje je:

o Ct = 0,075 - za moment otpora prostornih betonskih okvira,

o H - visina zgrade u metrima od temelja ili gornje razine šupljeg temelja.

Za konstrukcije od betonskih ili zidanih stijena može se vrijednost za Ct proračunati prema

izrazu:

(5.9)

gdje je:

o Ac - ukupna efektivna površina poprečnih zidova u prvom katu zgrade (m2

),
o Ai - efektivna površina poprečnog zida "i" u prvom katu zgrade (m2

),

143

o lwi - duljina poprečnog zida "i" u prvom katu u smjeru paralelnom s nanesenim silama

(m), s ograničenjem da lwi/H ne smije prijeći 0,9.

Vrijednost perioda T1, može se dobiti prema izrazu:

(5.10)

gdje je "d" bočni elastični pomak vrha zgrade (m) zbog gravitacijskog opterećenja

nanesenog u horizontalnom smjeru.

5.3.6 Raspodjela horizontalnih seizmičkih sila

Osnovno izobličenje sustava u horizontalnim smjerovima zgrade može se odrediti

primjenom dinamičkog proračuna za konstrukcije ili na osnovi pretpostavke da se pomaci

linearno povećavaju s visinom.

Horizontalne sile potresa Fi za svaki promatrani smjer, u težištu masa mi u funkciji su

ukupne seizmičke sile Fb, izobličenja na osnovi pomaka si i mase mi, a dobiju se prema

izrazu:

(5.11)

gdje je:

o Si , Sj - pomaci masa mi i mj u osnovnom izobličenju sustava,

o mi, mj - mase katova "i" i "j"

Kada se osnovni oblik deformiranja zamijeni linearnim oblikom prema kojemu se pomaci

masa linearno povećavaju s visinom, horizontalne sile Fi u težištu masa mi dobiju se

prema izrazu

(5.12)

gdje su:

o zi, zj - visine masa mi i mj iznad gornje razine punog ili šupljeg temelja.

144

Horizontalne sile Fi treba raspodijeliti na bočno nosivi sustav, pretpostavljajući strop kao

krutu dijafragmu u svojoj ravnini.

5.3.7 Torzijski učinci

Kada su bočne krutosti i mase simetrično raspoređene u tlocrtu, osim slučajne

ekscentričnosti za vrlo točne metode, slučajni torzijski učinci mogu se uzeti u obzir na

osnovi povećanja bočnih sila u pojedinim nosivim sustavima koji su dobiveni prema

izrazu:

i množenjem s faktorom δ koji se dobije prema izrazu:

δ = 1 + 0,6 x/Le (5.13)

gdje je:

o x - udaljenost promatranog nosivog sustava od središta masa zgrade u tlocrtu,

mjereno okomito na promatrani smjer seizmičkih sila,

o Lc - udaljenost između dva krajna bočna nosiva elementa (sustava), mjereno okomito

na smjer seizmičkih sila.

Ako se proračun provodi primjenom ravninskog modela, jedan za svaki glavni horizontalni

smjer, torzijski učinci mogu se odrediti na osnovi udvostručene slučajne ekscentričnosti

eai, izraz (eai = ±0,05Li), tako da se 0,6 u izrazu (δ = 1 + 0,6 x/Le) zamijeni brojem 1,2.