GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA U SARAJEVU

UNIVERZITET U SARAJEVU – ORIJENTALNI INSTITUT

UNIVERZITET U SARAJEVU – INSTITUT ZA HISTORIJU
HISTORIJSKI ARHIV SARAJEVO

ULOGA I ZNAČAJ GAZI HUSREV-BEGA

U HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE
Zbornik radova sa naučnog skupa
“Uloga i značaj Gazi Husrev-bega u historiji Bosne i Hercegovine”,
Sarajevo, 22. septembar 2021. godine
Za izdavače
Osman LAVIĆ
Adnan KADRIĆ
Sedad BEŠLIJA
Haris ZAIMOVIĆ
Glavni i odgovorni urednik
Aladin HUSIĆ
Redakcija
Sedad BEŠLIJA, Lejla GAZIĆ, Aladin HUSIĆ, Adnan KADRIĆ,
Osman LAVIĆ, Madžida MAŠIĆ, Haris ZAIMOVIĆ
Lektura i korektura
Lejla GAZIĆ
DTP
Narcis Pozderac, TDP Sarajevo
Tiraž
300
 GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA U SARAJEVU
UNIVERZITET U SARAJEVU – ORIJENTALNI INSTITUT
UNIVERZITET U SARAJEVU – INSTITUT ZA HISTORIJU
HISTORIJSKI ARHIV SARAJEVO

ULOGA I ZNAČAJ GAZI HUSREV-BEGA

U HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Sarajevo, 2022.
 SADRŽAJ - CONTENTS

Enes Pelidija
Osmansko Carstvo i Bosna u vrijeme Gazi Husrev-bega /
The Ottoman Empire and Bosnia in the time of Gazi Husrev Bey . . . . . . . . . . . . 7

Behija Zlatar
Gazi Husrev-beg i njegov doprinos razvoju Sarajeva /
Gazi Husrev Bey and his contribution to the development of Sarajevo . . . . . . . . 25

Muamer Hodžić
Diplomatski aspekt odnosa Gazi Husrev-bega i Mlečana /
Diplomatic aspect of relations between Gazi Husrev Bey and the Venetians . . . . 35

Elma Korić
Granice Bosne od Gazi Husrev-bega do Gazi Ferhad-paše Sokolovića /
The borders of Bosnia from the period of Gazi Husrev Bey to Gazi
Ferhad-Pasha Sokolović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

Velida Mataradžija
Položaj Gazi Husrev-begove medrese u osmanskom obrazovnom sistemu /
The position of Gazi Husrev Bey’s madrasa in the Ottoman education system . . 69

Adnan Kadrić – Berin Bajrić

Šta je čitao Ali-dede, šejh Husrev-begovog hanikaha u Sarajevu i turbedar
turbeta sultana Sulejmana Kanunija? /
What did Ali Dede, Sheikh of Husrev Bey’s hanikah in Sarajevo and keeper
of mausoleum of Sultan Suleiman Kanuni read? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

Behçet Loklar
Gazi Husrev-begov vakuf prema računovodstvenim defterima sredinom
18. stoljeća /
Gazi Husrev Bey’s waqf according to accounting defters from the
mid-eighteenth century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

Hatice Oruç
Gazi Husrev-begov vakuf u svjetlu društvenih potreba i promjena
u XIX vijeku /
Gazi Husrev Bey’s endowment (waqf) in the light of social needs
and changes in the 19th century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
6

Elvir Duranović
Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji
– ugaoni kamen nastanka i očuvanja važnih segmenata islamske tradicije
Bošnjaka /
A centuries long continuity of the form of religious rituals in Gazi Husrev
Bey’s mosque - The corner stone of the origin and preservation of important
segments of the Bosniak Islamic tradition . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168

Hamza Lavić
Vakuf Gazi Husrev-begove majke Seldžuke /
Waqf of Gazi Husrev Bey’s mother Seljuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186

Dželila Babović
Vakuf Gazi Husrev-begove supruge Šahdidar i razvoj svijesti o društveno
korisnom radu u Sarajevu u 16. i početkom 17. stoljeća /
Waqf endowments of Gazi Husrev Bey’s wife Shahdidar and the development
of awareness of socially useful work in Sarajevo in the 16th and century . . . . . . 196

Hana Younis
Gazi Husrev-begov vakuf u dokumentima Vrhovnog šerijatskog suda
u Sarajevu 1878–1914. /
Gazi Husrev Bey’s waqf in documents of the Supreme sharia court
in Sarajevo 1878–1914. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218

Senaid Zajimović
Uzurpacija Gazi Husrev-begovog vakufa i posljedice po društvo /
Usurpation of Gazi Husrev Bey’s waqf and consequences for society . . . . . . . . . 237

Mustafa Vatrenjak
Denacionalizacija i restitucija ili skriveno lice istine /
Denationalization and restitution or the hidden face of truth . . . . . . . . . . . . . . . . . 268

Sedad Bešlija
Gazi Husrev-beg u prijeporu historiografskih interpretacija /
Gazi Husrev Bey in the controversy of historiographical interpretations . . . . . . . 286

Popis autora radova / The list of authors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307

 ELVIR DURANOVIĆ

STOLJETNI KONTINUITET FORME VJERSKIH

OBREDA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ DŽAMIJI –
UGAONI KAMEN NASTANKA I OČUVANJA VAŽNIH
SEGMENATA ISLAMSKE TRADICIJE BOŠNJAKA

Sažetak
Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu jedina je bosanskohercegovačka džamija
u kojoj se kontinuirano od izgradnje 1531. godine do danas izvršavaju specifične
forme ibadeta prema vakufnami utemeljitelja i shodno potrebama vremena, a koje
danas nazivamo islamskom tradicijom Bošnjaka. Uz ehli-sunnetsko vjerovanje
interpretirano kroz maturidijski akaid i hanefijski mezheb, značajnu boju islamskoj
tradiciji Bošnjaka daje prakticiranje vjerskih obreda protkanih tesavufom i tursko-
osmanskim utjecajima čiji se trag do prvog stoljeća širenja islama može pratiti kroz
kontinuirano izvršavanje ibadeta u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Autor u ovom ra-
du zastupa stav da su vjerski obredi, poput učenja salle, mukabele, ta’rife, mevluda,
hafiske dove i dr., ušli u islamsku tradiciju Bošnjaka i postali sastavni dio njihove
obredne prakse višestoljetnim kontinuiranim njegovanjem pomenutih ibadeta u
Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Ključnu ulogu u širenju navedenih formi
ibadeta iz Gazi Husrev-begove džamije i njihovog etabliranja unutar islamske
tradicije Bošnjaka imala je Gazi Husrev-begova medresa kao najznačajnija vjerska
odgojno-obrazovna institucija Bošnjaka. Sastavni dio odgoja učenika ove medrese,
koji su je iz generacije u generaciju iz svih krajeva Bosne i Hercegovine pohađali
u proteklih nešto manje od 500 godina, bilo je izvršavanje vjerskih obreda u Gazi
Husrev-begovoj džamiji. Nakon okončanog dugogodišnjeg školovanja u Medresi
učenici su, uz teorijsko znanje, u manje gradove i mjesta sa sobom nosili znanje
o specifičnim formama vjerskih obreda iz Gazi Husrev-begove džamije koje su, u
manjem ili većem opsegu, u svojim džematima nastavili njegovati, stvarajući na taj
način obredni aspekt islamske tradicije Bošnjaka.
Ključne riječi: Gazi Husrev-begova džamija, Gazi Husrev-begova medresa, Gazi
Husrev-begova vakufnama, vjerski obredi, islamska tradicija Bošnjaka
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 169

UVODNO RAZMATRANJE

Tokom dugogodišnjeg bavljenja vjerskom tradicijom Bošnjaka primijetio

sam da se mnogi običaji njeguju i traju bez kritičkog osvrta na njihovo po-
rijeklo. Naprimjer, širom Bosne i Hercegovine uobičajeno je da se poslije
klanjanja sunneta, a prije ikameta, prouči tri puta sura Ihlas i El-Fatiha.
Ovaj vjerski običaj susreće se u dvije varijante, da mujezin naglas prouči
e’uzu, bismilu i tri puta suru Ihlas naglas kako je uobičajeno u Sarajevu,
i ponegdje u drugim gradskim džamijama, odnosno da mujezin prouči
samo e’uzu naglas, a da džemat, ili oni koji znaju šta treba učiti, u sebi
prouče tri puta suru Ihlas, nakon čega se uči El-Fatiha, kako se prakticira
na prostoru cijele Bosne i Hercegovine i šire. O porijeklu ovog običaja
malo se zna, budući da nije predmet izučavanja u vjerskim obrazovnim
institucijama Bošnjaka.
S druge strane, postoje određeni običaji koji se još uvijek njeguju u poje-
dinim krajevima Bosne i Hercegovine čije se porijeklo može saznati tek kad
se običaj vrati u izvornu formu. Takav običaj je učenje El-Fatihe u gradskim
džamijama u Fojnici prije drugog ezana tokom klanjanja džuma-namaza.
Na upit zašto tada uče El-Fatihu, džematlije u Fojnici nisu znali odgovoriti.
Uz to, pojedini običaji koji su u današnje vrijeme sasvim uobičajeni u
islamskoj tradiciji Bošnjaka, kao što je učenje posmrtne salle, u različitim
vremenskim periodima bili su prakticirani, osporavani, zabranjivani
i ponovo revitalizirani. Unutar tog dugog historijskog hoda morala je
postojati određena os koja je i u vremenima negiranja čuvala od zaborava
ove običaje.
Imajući u vidu navedeno, teza koju zastupam u ovom radu jeste da
se formom vjerskih obreda koje se kontinuirano već 490 godina njeguju
u Gazi Husrev-begovoj džamiji, poput odabira imama i hatiba, učenja
salle, devrihana, učenja Kurʼana prije džume, učenja mukabele, učenja
ta’rife prije drugog ezana za džumu, učenja tevhida za mrtve, učenja tra-
dicionalnog mevluda 12. rebiul-evvela, ikrar-dove, učenja ašereta poslije
sabah-namaza, hafiske dove, glasnog učenja Ajetul-kursijje prije dove
bajram-namaza, može objasniti značenje i porijeklo određenih vjerskih
običaja u islamskoj tradiciji Bošnjaka, zbog čega sam stoljetni kontinuitet
ibadeta u Gazi Husrev-begovoj džamiji opisao “ugaonim kamenom na-
stanka i očuvanja važnih aspekata islamske tradicije Bošnjaka”.
170 Elvir Duranović

Također, ključnu ulogu za širenje navedenih formi ibadeta iz Gazi

Husrev-begove džamije i njihovog etabliranja unutar islamske tradicije
Bošnjaka imala je Gazi Husrev-begova medresa kao najznačajnija vjerska
odgojno-obrazovna institucija Bošnjaka. Sastavni dio odgoja učenika ove
Medrese koji su je, iz generacije u generaciju, iz svih krajeva Bosne i
Hercegovine, pohađali protekle 484 godine, bilo je izvršavanje vjerskih
obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji, u kojoj su kroz praksu naučili njiho-
vu formu. Nakon okončanog dugogodišnjeg školovanja u Medresi učenici
su, uz teorijsko znanje, u manje gradove i mjesta sa sobom nosili znanje o
specifičnim formama vjerskih obreda iz Gazi Husrev-begove džamije koje
su, u manjem ili većem opsegu, u svojim džematima nastavili njegovati,
stvarajući na taj način obredni aspekt islamske tradicije Bošnjaka.

STOLJETNI KONTINUITET FORME VJERSKIH OBREDA

U GAZI HUSREV-BEGOVOJ DŽAMIJI – UGAONI KAMEN
NASTANKA I OČUVANJA VAŽNIH SEGMENATA ISLAMSKE
TRADICIJE BOŠNJAKA

Kompariranjem određenih vjerskih običaja, tradicije Bošnjaka iz različitih

krajeva Bosne i Hercegovine te pojedinih odluka vrha Islamske zajednice
s vakufnamom iz 1531. na temelju koje se njeguju vjerski obredi u Gazi
Husrev-begovoj džamiji, kao i drugih Bogu dragih djela (ibadeta) koji
su vremenom postali sastavni dio sveukupnog obrednog korpusa Gazi
Husrev-begove džamije, pokušat ćemo argumentirati gornju tezu.

IZBOR IMAMA I HATIBA U DŽAMIJI

Prema vakufnami, za hatiba i imama u svojoj džamiji Gazi Husrev-beg

je postavio uslov da budu dobro upućeni u obrede namaza, hutbe, da
budu lijepog ponašanja i dr. Među dvojicom prednost treba dati onome
ko zna napamet Božije riječi (hafiz).1 Pogledamo li savremene konkurse

1 U vakufnami stoji: “Uslovio je da hatib i imam budu dobro upućeni u odredbe mo-
litve, hutbe i lijepog ponašanja, te da dobro poznaju smisao vjerovjesnikova sunneta
koji je nasljeđivan od prethodnih pobožnjaka, a prednost treba dati onome ko zna
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 171

za imame, utjecaj Gazi Husrev-begove odredbe o preferencijama među

dvojicom imama lahko je uočljiv. Naime, nerijetko se u konkursima za
imama naglašava da će se prednost između dvojice kandidata dati onome
ko zna Kurʼan napamet.2
No ono što je kod uslova za imama koje je Husrev-beg odredio posebno
interesantno jeste dio u kojem stoji: “Ni jedan od njih [ni hatib ni imam]
neka ne bude službenik kod valija ili kadija da ne bi zanemario vršenje
svojih dužnosti“3, odnosno nek se ne bavi politikom da ne bi zanemario
vršenje svojih dužnosti. Ovom napomenom Gazi Husrev-beg skrenuo je
pažnju na problem koji će unutar Islamske zajednice postati aktualan tek
u novije doba, a to je miješanje imama, ili Islamske zajednice, u politiku.
Nakon demokratskih promjena početkom 1990-ih, pojedini imami, ali i
vršioci visokih dužnosti u Islamskoj zajednici počeli su otvoreno agitirati
za pojedine političke stranke i partije. Da bi sačuvao ugled i jedinstvo
Zajednice, Rijaset IZ je 1990. godine donio “Odluku o političkoj neutral-
nosti Islamske zajednice” u kojoj se naglašava: “U tom cilju utvrđuje se da
glavni imami, muftije, predsjednici mešihata, reis-ul-ulema i drugi funk-
cioneri koji nisu službenici Islamske zajednice, kao i glavni i odgovorni
urednici listova i časopisa koje izdaje Islamska zajednica, ne mogu biti
stranački aktivisti, tj. javno se deklarisati kao pripadnici stranke i javno
nastupati u njeno ime.“4
Ova odluka Rijaseta IZ kao da je zaboravljena poslije agresije na
Bosnu i Hercegovinu, tako da su se neki aktivni imami, koji inače nisu
bili obuhvaćeni gornjom odlukom, našli na izbornim listama različitih
političkih partija. Vrh Islamske zajednice ocijenio je takvo ponašanje štet-
nim za Zajednicu, pa je Rijaset IZ 28. augusta 2002. godine donio drugu
odluku o nemiješanju Islamske zajednice u politiku u Bosni i Hercegovini:
“Islamska zajednica neće promovirati ni jednu političku stranku, a nosioci

napamet božije riječi (Kur’an).” Navedeno prema: Fehim Dž. Spaho, “Vakufnama
Gazi Husrev-bega”, Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni
institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985, 54.
2 Vidi, naprimjer: “Konkurs za popunu upražnjenog radnog mjesta imama, hatiba i
muallima u džemaatu Reuf- begove džamije”, Preporod, br. 22/648, Sarajevo, 1998,
27.
3 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 54.
4 “Odluka Rijaseta Islamske zajednice o političkoj neutralnosti Islamske zajednice”,
Glasnik RIZ, god. LIII, br. 3, Sarajevo, 1990, 76.
172 Elvir Duranović

vjerskog autoriteta u Islamskoj zajednici ne mogu obnašati nikakvu po-

litičku funkciju.“5 Time je nakon 470 godina potvrđena gornja odredba
Gazi Husrev-bega o zabrani političkog djelovanja hatibu i imamu njegove
džamije. Na lokalnim izborima 2008. godine neki imami su prekršili ovu
odluku, učestvujući na listama određenih političkih partija. Nakon što se
kršenje ove odredbe ponovilo i na općim izborima 2014. godine, Islamska
zajednica je zbog toga pokrenula disciplinski postupak protiv jednog
imama6, nakon čega se tradicija o političkoj neutralnosti imama koju je
ustanovio Gazi Husrev-beg 1531. godine danas potpuno poštuje.

UČENJE SVEČANE I POSMRTNE SALLE

Gazi Husrev-beg odredio je u vakufnami da se pred učenje ezana za

džuma-namaz na munari njegove džamije uče salavati7, koji su se u nekim
krajevima države nazivali salla. To su svečani salavati ili svečana salla,
koji se tradicionalno uče uoči petka, uoči ponedjeljka, povodom mubarek
dana i noći, prije džume, prije namaza za otvorenje džamije itd. Uz ovu
svečanu sallu postoji i posmrtna salla8 koja se prije Drugog svjetskog rata
u Sarajevu također učila s munare Begove džamije.9 Osim u Sarajevu,
posmrtna salla njegovana je širom Bosne, a svečana salla ili salavat
na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Dolaskom komunista na vlast
poslije Drugog svjetskog rata i nametanjem netolerantnog sekularizma
sve islamsko je iz javnog prostora protjerano u džamije, a na udaru se
našla i salla. Zalaganjem, prije svih, rahmetli Huseina Đoze, a zatim i

5 “Odluka”, Glasnik RIZ, god. LXIV, br. 9-10, Sarajevo, 2002, 1078.
6 Vidi: “IZ suspendirala imama Mekića zbog kandidiranja na izborima”, online adresa:
“https://www.nkp.ba/iz-suspendirala-imama-mekica-zbog-kandidiranja-na-izborima/
(Izvor za ovu vijest je MINA)
7 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 54.
8 Etimologiju imenice salla Adulah Škaljić izvodi iz arapskog jezika u osnovnom
značenju: objaviti i obznaniti. Vidi: Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom
jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966, 544. U skladu s tim, salla je u osmanskom periodu i
kasnije predstavljala po gradovima rašireni oblik oglašavanja bilo kakvog značajnog
događaja za zajednicu muslimana, pa i smrti.
9 Mahmud Traljić, “Forma i sadržaj ibadeta u Gazi Husrev-begovoj džamiji”, Anali
Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, 319.
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 173

drugih službenika Islamske zajednice koji su postupali shodno njegovim

uputama, postepeno je došlo do ukidanja posmrtne salle, dok se svečana
salla bez ograničenja nastavila njegovati.10
No sjećanje na sallu među bošnjačkom ulemom koja se nije slagala s
Đozinim mišljenjem bilo je živo. Među onima koji su odobravali učenje
salle bili su i muderrisi Gazi Husrev-begove medrese koji su u posljednjim
decenijama XX stoljeća učenike Medrese podučavali o posmrtnoj salli.
Po završenom školovanju učenici su se vraćali u rodna mjesta gdje
su, u okviru svojih redovnih dužnosti, počeli prakticirati učenje posmrtne
salle. Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) vrh Islamske
zajednice je ponovo odobrio učenje posmrtne salle. Prvo je to, u svojstvu
vjerskoprosvjetnog referenta, učinio mr. Muharem-ef. Omerdić11, svrše-
nik Gazi Husrev-begove medrese, a potom i fetva-i emin Vijeća muftija
Islamske zajednice dr. Enes Ljevaković12, također svršenik Gazi Husrev-
-begove medrese. Na taj način se stoljetna tradicija učenja posmrtne salle,
djelovanjem muderrisa Gazi Husrev-begove medrese, ponovo proširila i
nastavila njegovati do današnjih dana u Bosni, ali ne i u Hercegovini gdje
se salla, izgleda, nikada nije učila.

DEVRIHANI I MUKABELA

“Četvorici ljudi koji napamet znaju časni Kurʼan i koji će petkom, prije
molitve, na uzdignutom mahfilu, naizmjenično, glasno, jasno i lijepim
glasom učiti uzvišeni Kur’an, svakom od njih po 3 dirhema (...) dvojici
10 Đozo je za sallu napisao da može predstavljati dvoje: oglašavanje smrti ili molitvu za
umrlog. Ako je oglašavanje smrti, onda je prevaziđena, tvrdi Đozo, a ako je molitva,
takav vid molitve nije bio poznat prvim generacijama i predstavlja ružnu novotariju
(bid’at sejjie) koju je potrebno izbjegavati. Prema Đozi, dakle, ne postoji opravdan
razlog za učenje salle. Vidi: “Pitanja čitalaca i naši odgovori”, Glasnik VIS, god.
XXXI, br. 11-12, Sarajevo, 1968, 511.
11 Muharem Omerdić dozvolio je da se posmrtna salla uči pod uslovom da se nakon
salle s munare na bosanskom jeziku ne najavljuje ko je umro i kada će biti dženaza.
Vidi: “Pitanja i odgovori”, Preporod, br. 10/755, Sarajevo, 2003, 16.
12 Fetva-i emin Enes Ljevaković dozvoljenost učenja salle argumentirao je tako što je
sallu svrstao u zikr koji je u osnovi dozvoljen. Vidi: “Učenje salle”, online adresa:
https://www.islamskazajednica.ba/index.php?option=com_content&view=article&id
=6151:uenje-salle&catid=153&Itemid=514 (Dostupno 24. 3. 2021).
174 Elvir Duranović

gostiju koji će učiti Kur’an i koji treba da su hafizi po 4 dirhema”13,

odredio je Gazi Husrev-beg 1531. godine da se uči u njegovoj džamiji.
Tradicija devrihana ili četvorice hafiza koji petkom prije džume u Begovoj
džamiji uče Kurʼan, uz dvojicu gostujućih hafiza, nije nikada prekidana.
Naprotiv, ova tradicija je unapređivana tako da je u jednom historijskom
trenutku uprava Gazi Husrev-begova vakufa donijela odluku da se učenje
Kurʼana petkom prije džume tokom mjeseca ramazana praktikuje svaki
dan, odnosno da hafizi i gostujući hafizi svaki dan prouče po jedan džuz iz
Kurʼana, inovirajući na taj način divan vjerski običaj – mukabelu – koji će
se iz Gazi Husrev-begove džamije proširiti na cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Kako bilježi Mahmud Traljić, u Begovoj džamiji se nekad učilo više
mukabela: na sehuru, pred podne, pred ikindiju i iza ikindije. Mukabela
se također učila u Gazi Husrev-begovom i Murad-begovom turbetu. U
današnje vrijeme uče se dvije mukabele: na sehuru i pred ikindiju, te samo
u Gazi Husrev-begovom turbetu.14 Interesantno je da se mukabela koja
je učena pred podne namaz nazivala “mukabelom mladih hafiza”, jer su
je uglavnom učili mladi sarajevski hafizi uz koje je jedino glavni hafiz
(baš) bio stariji.15 Ova mukabela može se smatrati pretečom današnjih
mektebskih mukabela koje u džamijama širom Bosne i Hercegovine uče
mektebska djeca koja dobro poznaju tedžvid, a njihovo učenje nadgleda
džematski imam.16 Tezu prema kojoj je tradicija učenja ramazanskih
mukabela potekla iz Gazi Husrev-begove džamije dodatno osnažuje
činjenica prema kojoj je u ovoj džamiji od polovine XIX stoljeća uvedena
služba mudževvida, učitelja pravilnog učenja Kurʼana17, a osnovna svrha
mukabele, kako joj i samo ime kazuje, jeste sravnavanje,18 tj. slušajući
i prateći hafize kako uče mukabelu, slušaoci sravnavaju svoje učenje
Kurʼana s hafizovim.
Konačno, slika hafizâ koji prije ili poslije nekog od dnevnih namaza
sjedeći ispred mihraba licima okrenuti prema ljudima uče mukabelu neo-
doljivo podsjeća na sliku džuzhanâ, učačâ Kurʼana koji svaki dan poslije
13 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 54.
14 M. Traljić, “Forma i sadržaj ibadeta...”, 317-318.
15 Isto, 318
16 M. Kovač, “Ljudi odlaze zbog nesigurnosti i nepravde”, Preporod, br. 11/1141,
Sarajevo, 2019, 22.
17 M. Traljić, “Forma i sadržaj ibadeta...”, 317.
18 Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 2004, 1164.
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 175

podne namaza već gotovo petsto godina, shodno odredbi iz vakufname,

uče hatmu pred dušu ”....njegovoj ekselenciji, našem gospodinu, našem
dobročinitelju, onome ko će zagovarati za naše grijehe, svjetlu naših
srca, Muhamedu, Božijem poslaniku – neka bude blagoslovljen i spašen
od strane Uzvišenog Allaha, kao i njegov rod i njegovi drugovi – zatim
[pred] dušu njegove ekselencije vakifa, neka mu Uzvišeni Allah podari
hvale vrijedan oproštaj od ovog svijeta i sretan svršetak...”19 Shodno na-
vedenom, neprekinuta tradicija devrihana, gostujućih hafiza, mudževvida
i džuzhana vremenom je prerasla u ramazansku mukabelu koja se iz Gazi
Husrev-begove džamije proširila u ostale krajeve Bosne i Hercegovine i
kasnije i u bošnjačku dijasporu.
Navedeno učenje Kurʼana prije džuma-namaza u Gazi Husrev-begovoj
džamiji inspirisalo je dr. Mustafa-ef. Cerića koji je 29. novembra 1999.
godine, u svojstvu reisul-uleme, imamima i hatibima u našoj zemlji i
dijaspori naložio ”...da se počnu učiti džumanske mukabele na cijelom
području Rijaseta, što znači da redom od prve sahife pa do kraja imami i
hatibi prije džume na 30 minuta počnu učiti Kurʼan i da to postane praksa
u svim džematima gdje se klanja džuma. Cijenim da se za dvije godine
može proučiti hatma redovnim prakticiranjem ove mukabele.“20 Na taj
način se tradicija devrihana prenijela u druge džamije širom Bosne i
Hercegovine i dijaspore.

TA’RIFA

U skladu s tadašnjim običajima Gazi Husrev-beg je odredio da se dva

dirhema dnevno isplaćuju mua’rrifu21, osobi koja će petkom prije drugog
ezana proučiti ta’rifu. Ta’rifa je molitva na arapskom i perzijskom jeziku,
na čijem početku se od Boga moli bereket, dobrota, ljepota i zadovoljstvo
za sve prisutne u džamiji, njihove roditelje, učitelje i sve muslimane.
Zatim se u ta’rifi Allah, dž. š., Najmilostiviji od svih milosnika, moli da
podari posebne blagodati hazreti Muhammedu, a. s., Pravednim halifama,

19 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 55.

20 “Svim imamima i hatibima na području Rijaseta”, Glasnik RIZ, god. LXI, br. 11-12,
Sarajevo, 1999, 1261-1262.
21 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 55.
176 Elvir Duranović

r. a., Bilalu, r. a., prvom mujezinu Allahovog Poslanika, a. s., sultanu i ute-
meljitelju džamije Gazi Husrev-begu.22 Ukidanjem hilafeta 1924. godine
iz ta’rife je izostavljeno spominjanje halife.23 Tokom osmanskog perioda
ta’rifa se učila u sultanskim i centralnim gradskim džamijama. U današnje
vrijeme uči se u Begovoj džamiji. Poslije ta’rife mujezin je pozivao sve
prisutne da prouče El-Fatihu pred duše svih osoba spomenutih u njoj.
To je Fatiha koja se još uvijek uči u gradu Fojnici. Naime, vremenom
se tekst ta’rife izgubio, ali je nastavljeno s učenjem El-Fatihe pred dušu
vakifa. Protokom vremena nove generacije su nastavile učiti El-Fatihu
prije drugog ezana petkom, ali je sam povod njenog učenja zaboravljen.
Na primjeru ta’rife jasno se pokazuje značaj Gazi Husrev-begove džamije
za razumijevanje pojedinih obrednih formi unutar islamske tradicije
Bošnjaka.

OBIČAJ UČENJA TRI PUTA SURE IHLAS

I EL-FATIHE PRIJE IKAMETA

U uvodu smo spomenuli kako se ovaj običaj njeguje širom Bosne i

Hercegovine na dva načina: mujezinovo glasno učenje ili da mujezin pro-
uči e’uzu naglas, a da prisutni u sebi prouče tri puta Ihlas. Učenje ove sure
u sebi uglavnom se prakticira u manjim gradovima i ruralnim krajevima,
dok mujezin suru Ihlas naglas uči u većim gradovima i centralnim džami-
jama. U Gazi Husrev-begovoj džamiji mujezin također uči Ihlas naglas.
Učenje sure Ihlas tri puta prije ikameta nije spomenuto u vakufnami iz
1531. godine. Gazi Husrev-beg to nije zahtijevao zbog toga što je odredio
da se čini ono što je korisnije od toga, a to je da se pred dušu Muhammeda,
a. s., i članova njegove porodice, a potom pred njegovu dušu, prouči
hatmu – cijeli Kurʼan – svaki dan poslije podne-namaza.24 S druge strane,
sura Ihlas se pred ikamet dnevnih namaza uči tri puta jer je Allahov

22 M. Traljić, “Forma i sadržaj ibadeta...”, 321.

23 Fejzulah Hadžibajrić, “Džuma i mevlud u Begovoj džamiji u Sarajevu”, Preporod, br.
12/91, Sarajevo, 1974, 12.
24 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 55.
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 177

Poslanik, a. s., rekao da je ova sura ravna trećini Kurʼana25 pa je, prostom
računicom, proučiti tri puta suru Ihlas ravno učenju cijelog Kurʼana. S
obzirom na to da svi muslimani nisu bili u mogućnosti osigurati dovoljno
sredstava da se pred njihovu dušu svaki dan prouči cijela hatma, pojedinci
su uvakufljavali manje novčane iznose, određujući da imam ili mujezin
pred duše osoba po njihovoj želji prije klanjanja jednog ili više dnevnih
namaza prouči barem Malu hatmu, kako je u narodu poznato učenje tri
puta sure Ihlas, i El-Fatihu.26 Tako je hadži Salih, sin Temim-spahije, iz
Mostara, odredio da se mujezinu u džamiji koju je sagradio u Mostaru
dnevno dadnu dvije akče da pred njegovu dušu prije jacije uči tri Ihlasa, a
po tri akče da mu se dadnu da svaki dan pred dušu njegove žene Rejhana-
-kadune uči tri Ihlasa prije sabaha.27 Na osnovu navedenog, izgleda da se
u prvim stoljećima širenja islama u našim krajevima Ihlas i El-Fatiha nisu
učili prije ikameta svakog obaveznog namaza, već samo tokom klanjanja
onih namaza za koje vakif odredi da se uče. Vremenom se ova praksa
proširila na sve namaze u džamiji. Tradicija da mujezin naglas uči tri puta
Ihlas pred dušu vakifa još uvijek se njeguje u Sarajevu, između ostalih i u
Gazi Husrev-begovoj džamiji, te ponegdje u gradskim džamijama u Bosni
i Hercegovini. No, izvorno porijeklo ovog običaja davno je zaboravljeno.
U današnje vrijeme, mujezin koji uči naglas suru Ihlas, ili džemat koji u
sebi uči ovu suru, čine to uopće ne razmišljajući o porijeklu spomenute
vjerske tradicije. I ne samo to, u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine, u
ruralnim džematima gdje mujezini samo prouče e’uzu naglas, vremenom,
posebno u drugoj polovini XX stoljeća, bilo je zaboravljeno šta se uči i
poslije e’uze, pa su prisutni u džamiji to uglavnom nijemo pratili. Prije
dolaska u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i klanjanja namaza

25 Hadise na ovu temu bilježe Muslim, al-Hakim, at-Tirmizi i drugi. Vidi: Kadrija
Murić, Vrijednost Kurʼana i njegovih sura, Skoplje, 2012, 490-491.
26 Naprimjer, hadži Ahmed, sin hadži Ferhatov, iz Mostara, u svojoj vakufnami iz 1620.
godine odredio je da se dnevno imamima džamija: Husein-hodžina, Jahja-hodžina,
Mehmed-kethoda, Fatima-kadun i Memi-hodžina dadne po dvije akče, a imamu i ha-
tibu Ibrahim-efendijine džamije po jedna akča, da svaki dan u džamiji prije jacije na-
glas prouče po tri Ihlasa pred duše Muhammeda, a. s., i četverice halifa. Vidi: Hivzija
Hasandedić, “Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama”, Preporod, br.
18/145, Sarajevo, 1976, 12.
27 H. Hasandedić, “Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama 7”, Preporod,
br. 24/151, Sarajevo, 1976, 13.
178 Elvir Duranović

u Begovoj džamiji, gdje je čuo mujezina kako poslije e’uze uči tri puta
Ihlas, autor ovih redova nije znao šta se uči iza e’uze koju bi mujezin u
njegovoj mjesnoj džamiji u srednjoj Bosni proučio naglas. Vjerovatno je
i danas slična situacija s mnogim ljudima koji iz unutrašnjosti dolaze u
Sarajevo i klanjaju barem jedan namaz u Begovoj ili nekoj drugoj sara-
jevskoj džamiji.

TEVHIDI ZA UMRLE

“Petorici ljudi koji će učiti na tespih poslije obavljanja podnevne molitve

u spomenutoj džamiji, svakom od njih po jedan dirhem”28 odredio je
1531. godine Gazi Husrev-beg u svojoj vakufnami za džamiju. Od tada
do danas traje neprekinuta tradicija musebbiha (petorica ljudi koji uče na
tespih) koji svaki dan poslije podne namaza prouče kelime-i tevhid pred
vakifovu dušu. Značaj tevhida za umrlog Gazi Husrev-bega, koji se bez
prestanka stotinama godina uči u Begovoj džamiji, za izučavanje porije-
kla tradicije tevhida za umrle u Bosni i Hercegovini u nauci je odavno
prepoznat. Istina, tevhid za umrle nije specifikum samo Gazi Husrev-
-bega. U brojnim vasijetnamama (oporukama) spominje se tevhid poslije
dženaze.29 Međutim, tevhid u Gazi Husrev-begovoj džamiji uči se od
najranijih vremena širenja islama u Bosni i Hercegovini i zasigurno je kao
inspiracija služio mnogima da i oni pred svoju dušu ili pred duše svojih
najmilijih oporuče sličnu praksu. Kako navodi Traljić, ibadeti koji su se
prema vakufnami činili pred dušu umrlog vakifa vremenom su se proširili
i na privatne osobe. Naime, osim što su džuzhani (učači hatme) u Begovoj
džamiji učili hatmu za Gazi Husrev-bega, oni su i prema zahtjevu drugih
vjernika, koji su tim povodom davali određene novčane priloge za vakuf,
učili hatmu i pred duše njihovih umrlih. Na isti način postupali su i mu-
sebbihi (učači tevhida) koji su, osim pred dušu Gazi Husrev-bega, tevhide
učili po zahtjevu i pred duše drugih muslimana. Takva praksa postala je

28 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 55.

29 Vidi: Šejh Sejfuddin Fehmi bin Ali Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade
turske dobe, Sarajevo, 1913, 261; Azra Gadžo-Kasumović, “Vasijjetname na osman-
skom jeziku”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. XXV-XXVI, Sarajevo,
2007, 76.
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 179

posebno intenzivna poslije Drugog svjetskog rata kada se smanjio broj

onih koji su znali učiti u Kurʼanu.30 Ovaj izlazak izvan okvira službene
vakufname u privatno neminovno je vodio širenju tradicije učenja tevhida
i izvan Begove džamije, prvo u druge džamije, a zatim i u privatne kuće,
gdje se u današnje vrijeme u Sarajevu uče tevhidi za umrle.
U drugoj polovini XX stoljeća bilo je toliko hatmi da ih nisu stigli
sve proučiti džuzhani, već su hatme učili i učenici Gazi Husrev-begove
medrese. Po uzoru na tu praksu, u današnje vrijeme u medresi “Osman ef.
Redžović” u Gračanici kod Visokog se nerijetko organiziraju tevhidi za
umrle povodom sedmine, četeresnice, godišnjice i sl. na kojima učestvuju
učenici Medrese. Novčani prilozi koje naručitelji ovih tevhida daruju tim
povodom koriste se za potrebe Medrese.31
Uz musebbihe u Begovoj džamiji, čiji je utjecaj na širenje običaja uče-
nja tevhida za umrle, barem na području Sarajeva, neporeciv, savremeni
istraživači saglasni su da je ova tradicija u vjersku praksu Bošnjaka ušla
posredstvom sufija i derviša. Nijaz Šukrić, naprimjer, tvrdi: “Tevhid koji
se obavlja umrlom u nekim našim krajevima nije ništa drugo do derviški
zikr.“32 Činjenicu da je tevhid za umrle postao sastavni dio islamske
tradicije Bošnjaka djelovanjem derviša, Ferid Dautović33 argumentira va-
sijetnamom Ahmeda Munib-ef. Glođe, mutevelije Gazi Husrev-begovog
vakufa, umrlog 1850. godine. U svojoj vasijetnami Glođo oporučuje da
se 235 groša isplati “alimima, dervišima i šejhovima za učenje tevhida za
dušu umrlog, koji se, prema običaju grada, uči prvu večer (po ukopu).“34
Glođo je, dakle, jasno naglasio da mu tevhid poslije smrti prouče alimi,
derviši i šejhovi na način kako je to u njegovo doba bilo uobičajeno.

30 M. Traljić, “Forma i sadržaj ibadeta...”, 319.

31 Kazivao Muris Hadžić iz Slapnice, Kakanj. Zabilježio Elvir Duranović u Kaknju, 17.
oktobra 2017.
32 Nijaz Šukrić, “Mjesto i utjecaj tesawwufa na razvoj islamske kulture u nas”, u:
Tesawwuf, islamska mistika, Zbornik radova Prvog simpozija, Zagreb, 1989, 150.
33 Ferid Dautović, “Manifestacija zikra u islamskoj tradiciji Bošnjaka”, u: Elementi
sufijske tradicije u praksi bosanskohercegovačkih muslimana, Zbornik radova, CID,
Stolac, 2019, 43.
34 Rašid Hajdarević, “Zaostavština iza Ahmed-Munib-efendije Glođe, mutevellije i dža-
bije Gazi Husrev-begova vakufa”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. II-III,
Sarajevo, 1974, 198.
180 Elvir Duranović

TRADICIJA HIFZA I HAFISKE DOVE

Do 70-ih godina prošlog stoljeća hafiske dove učile su se širom Bosne

i Hercegovine u mjestima iz kojih su potjecali novi hafizi. Naprimjer,
1957. godine mladom hafizu Muharemu Čandiću proučena je hafiska
dova u Rakovčanima kod Prijedora35, hafizi Nuri Mujić proučena je 1961.
godine hafiska dova u Paležu kod Kiseljaka36, hafizu Nuri-ef. Hodžiću
dova je proučena 1967. godine u Tuzli37 itd. Fejzulah Hadžibajrić sam čin
polaganja hifza u dotadašnjem periodu opisuje na sljedeći način: “Odredi
se mjesto i vrijeme gdje će se kandidat preslušavati i po koliko džuzova
će učiti za jedan dan. Onda se pozovu svi hafizi iz dotičnog mjesta, a ako
ovih slučajno nema u dovoljnom broju, onda se pozovu i druge hodže da
slušaju novog hafiza. Ovo je kao komisija, da se javno utvrdi da dotični
zaista zna cio Kurʼan napamet. Nije se čulo da kandidat nije uopće zado-
voljio. Poslije preslušavanja prouči se u džamiji hafiska dova, kojoj pri-
sustvuje građanstvo dotičnog mjesta.“38 Prestankom rada svih bosansko-
hercegovačkih medresa krajem 1945. godine, osim Gazi Husrev-begove u
Sarajevu, došlo je do postepenog smanjivanja broja hafiza u našoj zemlji.
U međuvremenu pojavili su se određeni mešetari koji su za sebe tvrdili da
su hafizi, mada hifz nisu polagali javno pred drugim hafizima niti su učili
napamet mukabele tokom ramazana.39 Da bi takvim nečasnim rabotama
koje su stavljale mrlju na časno zvanje hafiza stala u kraj, Islamska zajed-
nica je 1964. godine donijela “Privremeno uputstvo o dodjeljivanju naziva
hafizul Kurʼan” prema kojem je Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini proglašeno jedinom nadležnom institucijom za dodjeljivanje
časnog naziva hafiz Kurʼana. Shodno “Privremenom uputstvu”, nakon
što bi pred muhafizom proučio cijeli Kurʼan napamet, kandidat za pola-
ganje hifza bi uputio molbu Starješinstvu IZ da mu odredi Komisiju za

35 Mehmed Malkoč, “Hafiska dova u Rakovčanima – Prijedor”, Glasnik VIS, god. XX,
br. 4-6, Sarajevo, 270-272.
36 “Hafiska dova u Paležu”, Glasnik VIS, god. XXIV, br. 7-9, Sarajevo, 1961, 336-337.
37 Sinanudin Sokolović, “Još jedan hafizul-Kur’an”, Glasnik VIS, god. XXX, br. 7-8,
Sarajevo, 1967, 354-356.
38 Fejzulah F. Hadžibajrić, “Uz desetogodišnjicu jedne mukabele”, Glasnik VIS, god.
XXVII, br. 3-4, Sarajevo, 1964, 170.
39 Vidi: “Još jedan kvalitetan hafizul-Kurʼan – Hafiz Fuad ef Subašić”, Glasnik VIS,
god. XXVII, br, 5-6, Sarajevo, 1964, 266.
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 181

polaganje hifza. Tek kada uspješno pred Komisijom prouči cijeli Kurʼan
napamet, kandidat je sticao titulu hafiza Kurʼana.40 Posljednji hafizi koji
su po starom običaju proučili hifz pred neformalnom grupom hafiza bili
su hfz. Halid Hadžimulić i hfz. Fadil Porča. Njih dvojica su 1963. godine
svaki dan hifz polagali pred skupinom od dvanaest sarajevskih hafiza, a
hafiska dova proučena im je u Carevoj džamiji 25. aprila 1963. godine.41
Prvi hafiz koji je pred komisijom Starješinstva IZ u BiH položio hifz je
hafiz Fuad Subašić iz Zenice.42 Budući da se poslije Drugog svjetskog
rata uslijed prestanka rada okružnih medresa broj hafiza smanjivao, prema
Glasniku VIS tokom 50-ih i 60-ih godina XX stoljeća proučeno je samo
osam hafiskih dova, teret očuvanja tradicije hifza u Bosni i Hercegovini
pao je na Gazi Husrev-begovu medresu čije je Nastavničko vijeće 1967.
godine, u vrijeme dok je direktor bio Hazim Tulić, pokrenulo sekciju
hifza.43 Sekciju su vodili tadašnji hafizi profesori Medrese: hfz. Kjamil
Silajdžić, hfz. Sinanuddin Sokolović i hfz. Ibrahim Trebinjac.44 Prvi hafiz
koji je kao učenik Medrese počeo učiti hifz i kasnije ga završio bio je
hfz. Fadil Fazlić.45 Nakon njega, tokom 70-ih i 80-ih godina XX stoljeća
tradicija hifza u Bosni i Hercegovini njegovala se isključivo u Gazi
Husrev-begovoj medresi. Sekcija hifza koju su pokrenuli hafizi muderisi
Gazi Husrev-begove medrese vidljive rezultate počela je davati tokom
80-ih godina prošlog vijeka, a gotovo sve hafiske dove u tom periodu
proučene su u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Također, svi profesori kira-
eta u obnovljenim medresama, današnjim rasadnicima hifza, u Mostaru,
Tuzli, Travniku, Cazinu i Gračanici bili su svršenici Gazi Husrev-begove
medrese u kojoj su kroz sekciju hifza naučili Kurʼan napamet i postali
hafizi. Iz navedenog je jasno da je tradicija učenja hifza u Bosni i
Hercegovini opstala zalaganjem muderisa Gazi Husrev-begove medrese,

40 “Privremeno upustvo o dodjeljivanju naziva hafizul Kurʼana”, Glasnik VIS, god.

XXVII, br. 5-6, Sarajevo, 1964, 307.
41 Mahmud Traljić, “Novi hafizi u Sarajevu”, Glasnik VIS, god. XXVII, br. 3-4, 172.
42 “Još jedan kvalitetan hafizul-Kur’an – Hafiz Fuad ef Subašić”, 266.
43 Hadži hfz. Sinanudin Sokolović, “Ešrafu ummeti hameletul-Kur’an (Novi priraštaj
hafiza u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu)”, Glasnik VIS, XXXI/1968, br.
9-10, 417.
44 Mensur Malkić, “Doprinos hafiza Ćamila Silajdžića izučavanju kiraeta”, Glasnik
RIZ, god. LXXIV, br. 9-10, Sarajevo, 2012, 852.
45 “Budući hafizi među učenicima Medrese”, Preporod, br. 4/83, Sarajevo, 1974, 12.
182 Elvir Duranović

a poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) tradicija hafiskih

dova se iz Gazi Husrev-begove džamije ponovo proširila po cijeloj Bosni
i Hercegovini.

ZAKLJUČAK

Islamska tradicija Bošnjaka obuhvata islamsko, ehli-sunnetsko vjerovanje

i vjerske obrede Bošnjaka interpretirane kroz maturidijsko učenje i ha-
nefijski mezheb. Bosna i Hercegovina je, posebno tokom XIX i XX sto-
ljeća, prošla kroz teška vremena promjene carstava, društveno-političkih
uređenja, svjetskih ratova i agresije praćene genocidom nad Bošnjacima.
Sve su to prijelomni historijski događaji koji su, svaki iz svog ugla,
dovodili do diskontinuiteta u tradiciji. U tom smislu obredne forme koje
se bez promjena i prestanka više stoljeća njeguju u Gazi Husrev-begovoj
džamiji predstavljaju ugaoni kamen očuvanja i razumijevanja pojedinih
aspekata islamske tradicije Bošnjaka. Kroz analizu određenih segmenata
Gazi Husrev-begove vakufname za džamiju iz 1531. godine, u ovom radu
predstavili smo utjecaj obrednih formi iz Gazi Husrev-begove džamije na
islamsku tradiciju Bošnjaka i njeno razumijevanje. Svojom odredbom o
preferenciranju hifza između dvojice kandidata za imama i hatiba, Gazi
Husrev-beg uspostavio je standard koji se poštuje do današnjih dana.
Slično je s njegovom zabranom imamu i hatibu da se bave politikom.
Učenje svečanih salavata s munare Begove džamije i danas čuva od zabo-
rava ovu, u mnogim džamijama u Bosni i Hercegovini već zaboravljenu
tradiciju. Također, tradicija posmrtne salle koju je poslije Drugog svjet-
skog rata i sam vrh Islamske zajednice zapostavljao, ostala je očuvana
naporima profesora Gazi Husrev-begove medrese koji su učenike, buduće
imame, podučavali tekstu salle.
Ista situacija desila se i s tradicijom hifza koja je u prvim decenijama
komunističke vlasti svedena na Sarajevo i Gazi Husrev-begovu medresu.
Upravo su profesori ove školske ustanove očuvali tradiciju hifza pokreta-
njem 1967. godine sekcije hifza kroz koju su tokom 70-ih i 80-ih godina
prošlog stoljeća prošli svi hafizi, budući muhafizi i profesori u obnov-
ljenim medresama u Bosni i Hercegovini, čime se tradicija hifza iz Gazi
Husrev-begove medrese početkom XXI stoljeća proširila na prostor cijele
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 183

Bosne i Hercegovine i šire. U radu smo nastojali argumentirati tezu da je

tradicija bosanskohercegovačkih mukabela potekla iz običaja devrihana,
učenja Kurʼana prije džuma-namaza u Gazi Husrev-begovoj džamiji.
Naime, Gazi Husrev-beg odredio je da svakog petka četverica hafiza, koji-
ma su mogli pomagati i gostujući hafizi, prije džume uče napamet Kurʼan
od početka do kraja. Vremenom je ova praksa proširena na učenje Kurʼana
svaki dan prije ili poslije određenog namaza tokom mjeseca ramazana,
čime je inovirana mukabela.
Na primjeru ta’rife koja se u Gazi Husrev-begovoj džamiji stoljećima
uči prije drugog džumanskog ezana, a čiji tragovi se mogu pronaći i u
drugim gradskim bosanskohercegovačkim džamijama, ukazali smo na
značaj obrednih formi iz Begove džamije za razumijevanje ovog i drugih
aspekata islamske tradicije Bošnjaka.

Literatura

“Budući hafizi među učenicima Medrese”, Preporod, br. 4/83, Sarajevo, 1974.
Dautović, Ferid, “Manifestacija zikra u islamskoj tradiciji Bošnjaka”, u: Elementi sufij-
ske tradicije u praksi bosanskohercegovačkih muslimana, Zbornik radova, CID,
Stolac, 2019.
Gadžo-Kasumović, Azra, “Vasijjetname na osmanskom jeziku”, Anali Gazi Husrev-
begove biblioteke, knj. XXV-XXVI, Sarajevo, 2007, 45-85.
“Hafiska dova u Paležu”, Glasnik VIS, god. XXIV, br. 7-9, Sarajevo, 1961, 336-337.
Hadžibajrić, Fejzulah F., “Uz desetogodišnjicu jedne mukabele”, Glasnik VIS, god.
XXVII, br. 3-4, Sarajevo, 1964, 168-172.
Hadžibajrić, Fejzulah, “Džuma i mevlud u Begovoj džamiji u Sarajevu”, Preporod, br.
12/91, Sarajevo, 1974, 12.
Hajdarević, Rašid, “Zaostavština iza Ahmed-Munib-efendije Glođe, mutevelije i džabije
Gazi Husrev-begova vakufa”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. II-III,
Sarajevo, 1974, 193-224.
Hasandedić, Hivzija, “Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama”, Preporod,
br. 18/145, Sarajevo, 1976.
Hasandedić, Hivzija, “Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama 7.”,
Preporod, br. 24/151, Sarajevo, 1976.
“Još jedan kvalitetan hafizul-Kur’an – Hafiz Fuad ef Subašić”, Glasnik VIS, god. XXVII,
br, 5-6, Sarajevo, 1964, 265-268.
Kemura, Šejh Sejfuddin Fehmi bin Ali, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske
dobe, Sarajevo, 1913.
184 Elvir Duranović

“Konkurs za popunu upražnjenog radnog mjesta imama, hatiba i muallima u džemaatu

Reuf- begove džamije”, Preporod, br. 22/648, Sarajevo, 1998.
Kovač, Mirnes, “Ljudi odlaze zbog nesigurnosti i nepravde”, Preporod, br. 11/1141,
Sarajevo, 2019.
Malkić, Mensur, “Doprinos hafiza Ćamila Silajdžića izučavanju kiraeta”, Glasnik RIZ,
god. LXXIV, br. 9-10, Sarajevo, 2012, 840-858.
Malkoč, Mehmed, “Hafiska dova u Rakovčanima – Prijedor”, Glasnik VIS, god. XX, br.
4-6, Sarajevo, 1957, 270-272.
Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 2004.
Murić, Kadrija, Vrijednost Kur’ana i njegovih sura, Skoplje, 2012.
“Odluka”, Glasnik RIZ, god. LXIV, br. 9-10, Sarajevo, 2002, 1078.
“Odluka Rijaseta Islamske zajednice o političkoj neutralnosti Islamske zajednice”,
Glasnik RIZ, god. LIII, br. 3, Sarajevo, 1990, 134.
“Pitanja čitalaca i naši odgovori”, Glasnik VIS, god. XXXI, br. 11-12, Sarajevo, 1968,
501-512.
“Pitanja i odgovori”, Preporod, br. 10/755, Sarajevo, 2003.
“Privremeno uputstvo o dodjeljivanju naziva hafizul Kur’ana”, Glasnik VIS, god.
XXVII, br. 5-6, Sarajevo, 1964, 307.
Sokolović, Sinanudin, “Ešrafu ummeti hameletul-Kur’an (Novi priraštaj hafiza u
Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu)”, Glasnik VIS, god. XXXI, br. 9-10,
Sarajevo, 1968, 416-419.
Sokolović, Sinanudin, “Još jedan hafizul-Kur’an,” Glasnik VIS, god. XXX, br. 7-8,
Sarajevo, 1967, 354-356.
Spaho, Fehim Dž., “Vakufnama Gazi Husrev-bega”, Vakufname iz Bosne i Hercegovine
(XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985.
“Svim imamima i hatibima na području Rijaseta”, Glasnik RIZ, god. LXI, br. 11-12,
Sarajevo, 1999, 1261-1262.
Škaljić, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.
Šukrić, Nijaz, “Mjesto i utjecaj tesawufa na razvoj islamske kulture u nas”, u: Tesawuf
islamska mistika, Zbornik radova Prvog simpozija, Zagreb, 1989, 141-150.
Traljić, Mahmud, “Forma i sadržaj ibadeta u Gazi Husrev-begovoj džamiji”, Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, 315-320.
Traljić, Mahmud, “Novi hafizi u Sarajevu”, Glasnik VIS, god. XXVII, br. 3-4, Sarajevo,
1964, 172.
 Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 185

A CENTURIES LONG CONTINUITY OF THE FORM

OF RELIGIOUS RITUALS IN GAZI HUSREV BEY’S
MOSQUE - THE CORNER STONE OF THE ORIGIN
AND PRESERVATION OF IMPORTANT SEGMENTS
OF THE BOSNIAK ISLAMIC TRADITION

Summary
Gazi Husrev Bey’s mosque in Sarajevo is the only mosque in Bosnia and
Herzegovina in which specific forms of worship have been performed continu-
ously since its construction in 1531, according to the founders’ endowments and
according to the needs of the time, which we now call the Islamic tradition of
Bosniaks. In addition to the Ahl al-Sunni belief interpreted through the Matu-
ridi Aqeedah (theology) and the Hanafi Madhhab (law school), the practice of
religious rites interwoven with tesawwuf and Turkish-Ottoman influences gives
special colour to the Islamic tradition of Bosniaks. In this paper, the author
argues that religious rites such as salla, mukabala, ta’rifa, mevlud, hafiz prayer,
etc., have entered the Islamic tradition of Bosniaks and become an integral part
of their ritual practice through centuries of continuous worship of Gazi Husrev
Bey’s mosque in Sarajevo. The key role in spreading these forms of worship
from the Gazi Husrev Bey’s mosque and their establishment within the Islamic
tradition of Bosniaks was played by the Gazi Husrev Bey madrasa as the most
important religious educational institution of Bosniaks. An integral part of the
education of the students of this madrasa, who have attended it from generation
to generation from all over Bosnia and Herzegovina in the past 500 years, was
the performance of religious rites in Gazi Husrev Bey’s mosque. After complet-
ing many years of schooling in the madrasa, students, in addition to theoretical
knowledge, took with them to smaller cities and towns knowledge of specific
forms of religious rites from the Gazi Husrev Bey’s mosque. These rites, to a
greater or lesser extent, continued to be nurtured in their mosques, thus creating
a ritual aspect of the Islamic tradition of Bosniaks.
Key words: Gazi Husrev Bey’s mosque, Gazi Husrev Bey’s madrasa, Gazi Hus-
rev Bey’s waqfnamas, religious rites, Islamic tradition of Bosniaks