Professional Documents
Culture Documents
Stoljetni Kontinuitet Forme Vjerskih Obreda U Gazi Husrev-Begovoj Džamiji - Ugaoni Kamen Nastanka I Očuvanja Važnih Segmenata Islamske Tradicije Bošnjaka
Stoljetni Kontinuitet Forme Vjerskih Obreda U Gazi Husrev-Begovoj Džamiji - Ugaoni Kamen Nastanka I Očuvanja Važnih Segmenata Islamske Tradicije Bošnjaka
Stoljetni Kontinuitet Forme Vjerskih Obreda U Gazi Husrev-Begovoj Džamiji - Ugaoni Kamen Nastanka I Očuvanja Važnih Segmenata Islamske Tradicije Bošnjaka
Sarajevo, 2022.
SADRŽAJ - CONTENTS
Enes Pelidija
Osmansko Carstvo i Bosna u vrijeme Gazi Husrev-bega /
The Ottoman Empire and Bosnia in the time of Gazi Husrev Bey . . . . . . . . . . . . 7
Behija Zlatar
Gazi Husrev-beg i njegov doprinos razvoju Sarajeva /
Gazi Husrev Bey and his contribution to the development of Sarajevo . . . . . . . . 25
Muamer Hodžić
Diplomatski aspekt odnosa Gazi Husrev-bega i Mlečana /
Diplomatic aspect of relations between Gazi Husrev Bey and the Venetians . . . . 35
Elma Korić
Granice Bosne od Gazi Husrev-bega do Gazi Ferhad-paše Sokolovića /
The borders of Bosnia from the period of Gazi Husrev Bey to Gazi
Ferhad-Pasha Sokolović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Velida Mataradžija
Položaj Gazi Husrev-begove medrese u osmanskom obrazovnom sistemu /
The position of Gazi Husrev Bey’s madrasa in the Ottoman education system . . 69
Behçet Loklar
Gazi Husrev-begov vakuf prema računovodstvenim defterima sredinom
18. stoljeća /
Gazi Husrev Bey’s waqf according to accounting defters from the
mid-eighteenth century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Hatice Oruç
Gazi Husrev-begov vakuf u svjetlu društvenih potreba i promjena
u XIX vijeku /
Gazi Husrev Bey’s endowment (waqf) in the light of social needs
and changes in the 19th century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
6
Elvir Duranović
Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji
– ugaoni kamen nastanka i očuvanja važnih segmenata islamske tradicije
Bošnjaka /
A centuries long continuity of the form of religious rituals in Gazi Husrev
Bey’s mosque - The corner stone of the origin and preservation of important
segments of the Bosniak Islamic tradition . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
Hamza Lavić
Vakuf Gazi Husrev-begove majke Seldžuke /
Waqf of Gazi Husrev Bey’s mother Seljuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
Dželila Babović
Vakuf Gazi Husrev-begove supruge Šahdidar i razvoj svijesti o društveno
korisnom radu u Sarajevu u 16. i početkom 17. stoljeća /
Waqf endowments of Gazi Husrev Bey’s wife Shahdidar and the development
of awareness of socially useful work in Sarajevo in the 16th and century . . . . . . 196
Hana Younis
Gazi Husrev-begov vakuf u dokumentima Vrhovnog šerijatskog suda
u Sarajevu 1878–1914. /
Gazi Husrev Bey’s waqf in documents of the Supreme sharia court
in Sarajevo 1878–1914. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
Senaid Zajimović
Uzurpacija Gazi Husrev-begovog vakufa i posljedice po društvo /
Usurpation of Gazi Husrev Bey’s waqf and consequences for society . . . . . . . . . 237
Mustafa Vatrenjak
Denacionalizacija i restitucija ili skriveno lice istine /
Denationalization and restitution or the hidden face of truth . . . . . . . . . . . . . . . . . 268
Sedad Bešlija
Gazi Husrev-beg u prijeporu historiografskih interpretacija /
Gazi Husrev Bey in the controversy of historiographical interpretations . . . . . . . 286
Sažetak
Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu jedina je bosanskohercegovačka džamija
u kojoj se kontinuirano od izgradnje 1531. godine do danas izvršavaju specifične
forme ibadeta prema vakufnami utemeljitelja i shodno potrebama vremena, a koje
danas nazivamo islamskom tradicijom Bošnjaka. Uz ehli-sunnetsko vjerovanje
interpretirano kroz maturidijski akaid i hanefijski mezheb, značajnu boju islamskoj
tradiciji Bošnjaka daje prakticiranje vjerskih obreda protkanih tesavufom i tursko-
osmanskim utjecajima čiji se trag do prvog stoljeća širenja islama može pratiti kroz
kontinuirano izvršavanje ibadeta u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Autor u ovom ra-
du zastupa stav da su vjerski obredi, poput učenja salle, mukabele, ta’rife, mevluda,
hafiske dove i dr., ušli u islamsku tradiciju Bošnjaka i postali sastavni dio njihove
obredne prakse višestoljetnim kontinuiranim njegovanjem pomenutih ibadeta u
Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Ključnu ulogu u širenju navedenih formi
ibadeta iz Gazi Husrev-begove džamije i njihovog etabliranja unutar islamske
tradicije Bošnjaka imala je Gazi Husrev-begova medresa kao najznačajnija vjerska
odgojno-obrazovna institucija Bošnjaka. Sastavni dio odgoja učenika ove medrese,
koji su je iz generacije u generaciju iz svih krajeva Bosne i Hercegovine pohađali
u proteklih nešto manje od 500 godina, bilo je izvršavanje vjerskih obreda u Gazi
Husrev-begovoj džamiji. Nakon okončanog dugogodišnjeg školovanja u Medresi
učenici su, uz teorijsko znanje, u manje gradove i mjesta sa sobom nosili znanje
o specifičnim formama vjerskih obreda iz Gazi Husrev-begove džamije koje su, u
manjem ili većem opsegu, u svojim džematima nastavili njegovati, stvarajući na taj
način obredni aspekt islamske tradicije Bošnjaka.
Ključne riječi: Gazi Husrev-begova džamija, Gazi Husrev-begova medresa, Gazi
Husrev-begova vakufnama, vjerski obredi, islamska tradicija Bošnjaka
Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 169
UVODNO RAZMATRANJE
1 U vakufnami stoji: “Uslovio je da hatib i imam budu dobro upućeni u odredbe mo-
litve, hutbe i lijepog ponašanja, te da dobro poznaju smisao vjerovjesnikova sunneta
koji je nasljeđivan od prethodnih pobožnjaka, a prednost treba dati onome ko zna
Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 171
napamet božije riječi (Kur’an).” Navedeno prema: Fehim Dž. Spaho, “Vakufnama
Gazi Husrev-bega”, Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni
institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985, 54.
2 Vidi, naprimjer: “Konkurs za popunu upražnjenog radnog mjesta imama, hatiba i
muallima u džemaatu Reuf- begove džamije”, Preporod, br. 22/648, Sarajevo, 1998,
27.
3 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 54.
4 “Odluka Rijaseta Islamske zajednice o političkoj neutralnosti Islamske zajednice”,
Glasnik RIZ, god. LIII, br. 3, Sarajevo, 1990, 76.
172 Elvir Duranović
5 “Odluka”, Glasnik RIZ, god. LXIV, br. 9-10, Sarajevo, 2002, 1078.
6 Vidi: “IZ suspendirala imama Mekića zbog kandidiranja na izborima”, online adresa:
“https://www.nkp.ba/iz-suspendirala-imama-mekica-zbog-kandidiranja-na-izborima/
(Izvor za ovu vijest je MINA)
7 F. Dž. Spaho, “Vakufnama...”, 54.
8 Etimologiju imenice salla Adulah Škaljić izvodi iz arapskog jezika u osnovnom
značenju: objaviti i obznaniti. Vidi: Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom
jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966, 544. U skladu s tim, salla je u osmanskom periodu i
kasnije predstavljala po gradovima rašireni oblik oglašavanja bilo kakvog značajnog
događaja za zajednicu muslimana, pa i smrti.
9 Mahmud Traljić, “Forma i sadržaj ibadeta u Gazi Husrev-begovoj džamiji”, Anali
Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, 319.
Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 173
DEVRIHANI I MUKABELA
“Četvorici ljudi koji napamet znaju časni Kurʼan i koji će petkom, prije
molitve, na uzdignutom mahfilu, naizmjenično, glasno, jasno i lijepim
glasom učiti uzvišeni Kur’an, svakom od njih po 3 dirhema (...) dvojici
10 Đozo je za sallu napisao da može predstavljati dvoje: oglašavanje smrti ili molitvu za
umrlog. Ako je oglašavanje smrti, onda je prevaziđena, tvrdi Đozo, a ako je molitva,
takav vid molitve nije bio poznat prvim generacijama i predstavlja ružnu novotariju
(bid’at sejjie) koju je potrebno izbjegavati. Prema Đozi, dakle, ne postoji opravdan
razlog za učenje salle. Vidi: “Pitanja čitalaca i naši odgovori”, Glasnik VIS, god.
XXXI, br. 11-12, Sarajevo, 1968, 511.
11 Muharem Omerdić dozvolio je da se posmrtna salla uči pod uslovom da se nakon
salle s munare na bosanskom jeziku ne najavljuje ko je umro i kada će biti dženaza.
Vidi: “Pitanja i odgovori”, Preporod, br. 10/755, Sarajevo, 2003, 16.
12 Fetva-i emin Enes Ljevaković dozvoljenost učenja salle argumentirao je tako što je
sallu svrstao u zikr koji je u osnovi dozvoljen. Vidi: “Učenje salle”, online adresa:
https://www.islamskazajednica.ba/index.php?option=com_content&view=article&id
=6151:uenje-salle&catid=153&Itemid=514 (Dostupno 24. 3. 2021).
174 Elvir Duranović
TA’RIFA
r. a., Bilalu, r. a., prvom mujezinu Allahovog Poslanika, a. s., sultanu i ute-
meljitelju džamije Gazi Husrev-begu.22 Ukidanjem hilafeta 1924. godine
iz ta’rife je izostavljeno spominjanje halife.23 Tokom osmanskog perioda
ta’rifa se učila u sultanskim i centralnim gradskim džamijama. U današnje
vrijeme uči se u Begovoj džamiji. Poslije ta’rife mujezin je pozivao sve
prisutne da prouče El-Fatihu pred duše svih osoba spomenutih u njoj.
To je Fatiha koja se još uvijek uči u gradu Fojnici. Naime, vremenom
se tekst ta’rife izgubio, ali je nastavljeno s učenjem El-Fatihe pred dušu
vakifa. Protokom vremena nove generacije su nastavile učiti El-Fatihu
prije drugog ezana petkom, ali je sam povod njenog učenja zaboravljen.
Na primjeru ta’rife jasno se pokazuje značaj Gazi Husrev-begove džamije
za razumijevanje pojedinih obrednih formi unutar islamske tradicije
Bošnjaka.
Poslanik, a. s., rekao da je ova sura ravna trećini Kurʼana25 pa je, prostom
računicom, proučiti tri puta suru Ihlas ravno učenju cijelog Kurʼana. S
obzirom na to da svi muslimani nisu bili u mogućnosti osigurati dovoljno
sredstava da se pred njihovu dušu svaki dan prouči cijela hatma, pojedinci
su uvakufljavali manje novčane iznose, određujući da imam ili mujezin
pred duše osoba po njihovoj želji prije klanjanja jednog ili više dnevnih
namaza prouči barem Malu hatmu, kako je u narodu poznato učenje tri
puta sure Ihlas, i El-Fatihu.26 Tako je hadži Salih, sin Temim-spahije, iz
Mostara, odredio da se mujezinu u džamiji koju je sagradio u Mostaru
dnevno dadnu dvije akče da pred njegovu dušu prije jacije uči tri Ihlasa, a
po tri akče da mu se dadnu da svaki dan pred dušu njegove žene Rejhana-
-kadune uči tri Ihlasa prije sabaha.27 Na osnovu navedenog, izgleda da se
u prvim stoljećima širenja islama u našim krajevima Ihlas i El-Fatiha nisu
učili prije ikameta svakog obaveznog namaza, već samo tokom klanjanja
onih namaza za koje vakif odredi da se uče. Vremenom se ova praksa
proširila na sve namaze u džamiji. Tradicija da mujezin naglas uči tri puta
Ihlas pred dušu vakifa još uvijek se njeguje u Sarajevu, između ostalih i u
Gazi Husrev-begovoj džamiji, te ponegdje u gradskim džamijama u Bosni
i Hercegovini. No, izvorno porijeklo ovog običaja davno je zaboravljeno.
U današnje vrijeme, mujezin koji uči naglas suru Ihlas, ili džemat koji u
sebi uči ovu suru, čine to uopće ne razmišljajući o porijeklu spomenute
vjerske tradicije. I ne samo to, u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine, u
ruralnim džematima gdje mujezini samo prouče e’uzu naglas, vremenom,
posebno u drugoj polovini XX stoljeća, bilo je zaboravljeno šta se uči i
poslije e’uze, pa su prisutni u džamiji to uglavnom nijemo pratili. Prije
dolaska u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i klanjanja namaza
25 Hadise na ovu temu bilježe Muslim, al-Hakim, at-Tirmizi i drugi. Vidi: Kadrija
Murić, Vrijednost Kurʼana i njegovih sura, Skoplje, 2012, 490-491.
26 Naprimjer, hadži Ahmed, sin hadži Ferhatov, iz Mostara, u svojoj vakufnami iz 1620.
godine odredio je da se dnevno imamima džamija: Husein-hodžina, Jahja-hodžina,
Mehmed-kethoda, Fatima-kadun i Memi-hodžina dadne po dvije akče, a imamu i ha-
tibu Ibrahim-efendijine džamije po jedna akča, da svaki dan u džamiji prije jacije na-
glas prouče po tri Ihlasa pred duše Muhammeda, a. s., i četverice halifa. Vidi: Hivzija
Hasandedić, “Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama”, Preporod, br.
18/145, Sarajevo, 1976, 12.
27 H. Hasandedić, “Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama 7”, Preporod,
br. 24/151, Sarajevo, 1976, 13.
178 Elvir Duranović
u Begovoj džamiji, gdje je čuo mujezina kako poslije e’uze uči tri puta
Ihlas, autor ovih redova nije znao šta se uči iza e’uze koju bi mujezin u
njegovoj mjesnoj džamiji u srednjoj Bosni proučio naglas. Vjerovatno je
i danas slična situacija s mnogim ljudima koji iz unutrašnjosti dolaze u
Sarajevo i klanjaju barem jedan namaz u Begovoj ili nekoj drugoj sara-
jevskoj džamiji.
TEVHIDI ZA UMRLE
35 Mehmed Malkoč, “Hafiska dova u Rakovčanima – Prijedor”, Glasnik VIS, god. XX,
br. 4-6, Sarajevo, 270-272.
36 “Hafiska dova u Paležu”, Glasnik VIS, god. XXIV, br. 7-9, Sarajevo, 1961, 336-337.
37 Sinanudin Sokolović, “Još jedan hafizul-Kur’an”, Glasnik VIS, god. XXX, br. 7-8,
Sarajevo, 1967, 354-356.
38 Fejzulah F. Hadžibajrić, “Uz desetogodišnjicu jedne mukabele”, Glasnik VIS, god.
XXVII, br. 3-4, Sarajevo, 1964, 170.
39 Vidi: “Još jedan kvalitetan hafizul-Kurʼan – Hafiz Fuad ef Subašić”, Glasnik VIS,
god. XXVII, br, 5-6, Sarajevo, 1964, 266.
Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji... 181
polaganje hifza. Tek kada uspješno pred Komisijom prouči cijeli Kurʼan
napamet, kandidat je sticao titulu hafiza Kurʼana.40 Posljednji hafizi koji
su po starom običaju proučili hifz pred neformalnom grupom hafiza bili
su hfz. Halid Hadžimulić i hfz. Fadil Porča. Njih dvojica su 1963. godine
svaki dan hifz polagali pred skupinom od dvanaest sarajevskih hafiza, a
hafiska dova proučena im je u Carevoj džamiji 25. aprila 1963. godine.41
Prvi hafiz koji je pred komisijom Starješinstva IZ u BiH položio hifz je
hafiz Fuad Subašić iz Zenice.42 Budući da se poslije Drugog svjetskog
rata uslijed prestanka rada okružnih medresa broj hafiza smanjivao, prema
Glasniku VIS tokom 50-ih i 60-ih godina XX stoljeća proučeno je samo
osam hafiskih dova, teret očuvanja tradicije hifza u Bosni i Hercegovini
pao je na Gazi Husrev-begovu medresu čije je Nastavničko vijeće 1967.
godine, u vrijeme dok je direktor bio Hazim Tulić, pokrenulo sekciju
hifza.43 Sekciju su vodili tadašnji hafizi profesori Medrese: hfz. Kjamil
Silajdžić, hfz. Sinanuddin Sokolović i hfz. Ibrahim Trebinjac.44 Prvi hafiz
koji je kao učenik Medrese počeo učiti hifz i kasnije ga završio bio je
hfz. Fadil Fazlić.45 Nakon njega, tokom 70-ih i 80-ih godina XX stoljeća
tradicija hifza u Bosni i Hercegovini njegovala se isključivo u Gazi
Husrev-begovoj medresi. Sekcija hifza koju su pokrenuli hafizi muderisi
Gazi Husrev-begove medrese vidljive rezultate počela je davati tokom
80-ih godina prošlog vijeka, a gotovo sve hafiske dove u tom periodu
proučene su u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Također, svi profesori kira-
eta u obnovljenim medresama, današnjim rasadnicima hifza, u Mostaru,
Tuzli, Travniku, Cazinu i Gračanici bili su svršenici Gazi Husrev-begove
medrese u kojoj su kroz sekciju hifza naučili Kurʼan napamet i postali
hafizi. Iz navedenog je jasno da je tradicija učenja hifza u Bosni i
Hercegovini opstala zalaganjem muderisa Gazi Husrev-begove medrese,
ZAKLJUČAK
Literatura
“Budući hafizi među učenicima Medrese”, Preporod, br. 4/83, Sarajevo, 1974.
Dautović, Ferid, “Manifestacija zikra u islamskoj tradiciji Bošnjaka”, u: Elementi sufij-
ske tradicije u praksi bosanskohercegovačkih muslimana, Zbornik radova, CID,
Stolac, 2019.
Gadžo-Kasumović, Azra, “Vasijjetname na osmanskom jeziku”, Anali Gazi Husrev-
begove biblioteke, knj. XXV-XXVI, Sarajevo, 2007, 45-85.
“Hafiska dova u Paležu”, Glasnik VIS, god. XXIV, br. 7-9, Sarajevo, 1961, 336-337.
Hadžibajrić, Fejzulah F., “Uz desetogodišnjicu jedne mukabele”, Glasnik VIS, god.
XXVII, br. 3-4, Sarajevo, 1964, 168-172.
Hadžibajrić, Fejzulah, “Džuma i mevlud u Begovoj džamiji u Sarajevu”, Preporod, br.
12/91, Sarajevo, 1974, 12.
Hajdarević, Rašid, “Zaostavština iza Ahmed-Munib-efendije Glođe, mutevelije i džabije
Gazi Husrev-begova vakufa”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. II-III,
Sarajevo, 1974, 193-224.
Hasandedić, Hivzija, “Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama”, Preporod,
br. 18/145, Sarajevo, 1976.
Hasandedić, Hivzija, “Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama 7.”,
Preporod, br. 24/151, Sarajevo, 1976.
“Još jedan kvalitetan hafizul-Kur’an – Hafiz Fuad ef Subašić”, Glasnik VIS, god. XXVII,
br, 5-6, Sarajevo, 1964, 265-268.
Kemura, Šejh Sejfuddin Fehmi bin Ali, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske
dobe, Sarajevo, 1913.
184 Elvir Duranović
Summary
Gazi Husrev Bey’s mosque in Sarajevo is the only mosque in Bosnia and
Herzegovina in which specific forms of worship have been performed continu-
ously since its construction in 1531, according to the founders’ endowments and
according to the needs of the time, which we now call the Islamic tradition of
Bosniaks. In addition to the Ahl al-Sunni belief interpreted through the Matu-
ridi Aqeedah (theology) and the Hanafi Madhhab (law school), the practice of
religious rites interwoven with tesawwuf and Turkish-Ottoman influences gives
special colour to the Islamic tradition of Bosniaks. In this paper, the author
argues that religious rites such as salla, mukabala, ta’rifa, mevlud, hafiz prayer,
etc., have entered the Islamic tradition of Bosniaks and become an integral part
of their ritual practice through centuries of continuous worship of Gazi Husrev
Bey’s mosque in Sarajevo. The key role in spreading these forms of worship
from the Gazi Husrev Bey’s mosque and their establishment within the Islamic
tradition of Bosniaks was played by the Gazi Husrev Bey madrasa as the most
important religious educational institution of Bosniaks. An integral part of the
education of the students of this madrasa, who have attended it from generation
to generation from all over Bosnia and Herzegovina in the past 500 years, was
the performance of religious rites in Gazi Husrev Bey’s mosque. After complet-
ing many years of schooling in the madrasa, students, in addition to theoretical
knowledge, took with them to smaller cities and towns knowledge of specific
forms of religious rites from the Gazi Husrev Bey’s mosque. These rites, to a
greater or lesser extent, continued to be nurtured in their mosques, thus creating
a ritual aspect of the Islamic tradition of Bosniaks.
Key words: Gazi Husrev Bey’s mosque, Gazi Husrev Bey’s madrasa, Gazi Hus-
rev Bey’s waqfnamas, religious rites, Islamic tradition of Bosniaks