Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

161

Ratna zbivanja, austrijska promidžba i granica, bili su kobni za katolike

Hrvate u Bosni i Hercegovini. U njoj - a time i u Bosanskoj Posavini -
·početkom 18. st praktički poči nje novi život uglavnom s novim ljudima i
donekle izmijenjenim okolnostima. Za bolje razumijevanje tih zbivanja,
važna su pitanja: Kad i kako su odselili Hrvati iz Bosanske Posavine? Koliko
ih je odselila? Gdje su se, vjerojatno, nastanili? Kako se pornicala i poštivala
nova granica na rijeci Savi? Jesu li se oni, ranije odseljeni, ponovno vraćali u
Bosansku Posvinu?
SELIDBE, GRANICE I POKUŠAJI · Na postavljena pitanja nije jednostavno odgovoriti. Ali suvremena
NASELJAVANJA BOSANSKE P~SAVINE istraživanja daju neke naznake koje - kad ih uzmemo skupa - mogu nakaza-
POČETKOM 18. STOLJECA ti konkretniju sliku ondašnjih zbivanja.

l. Selidbe su česta pojava među ljudima; u ranijem razdobljima, češća

· negoli danas. Na to je ljude silila borba za svakodnevno održavanje života te
Andrija Zirdum ratne i druge opasnosti jer je poznato da su glavni plijen bili ljudi i stoka. Prvi,
kao pomoć i potpora u ratu, a drugi kao prehrana.
Da je Bosanska Posavina koncem 17. st. bila gusto nastanjena, svjedoči
nam pouzdani izvještaj biskupa fra Nikole Ogramića. On je dušobrižnički
. . . . . latn kao prostor od Dubočca nizvodno ·po~odio sutješke 1672.,2 modričke 1673 ? i grcldovrške 1674.4 župe, tj. tri
Bosanska Posavma_- .ovdje je"~': ''ih brdskih predjela koji je zatvar;a1u:·.~ Sp<J•m~:nuta samostanska p odručja koji su onda slu~i li Bosansku Posavinu.
do Br~kog te ~ ~utra~r-JOS:s~f:U~jitf~a, plodnošću tla i b_ujnom bila je granica među sutješkim i modričkim dušobrižničkim
- svOJIID poloz~Jem, Ima • van'e povijesnih tragova l ~no.:ttn<'IIID·"·· a s desne strane rijeke Tinj e služio je samostan u Gradovrbu. U
jom nije naročito po~o~na .za :~oći ~a su arheološki ostaci . fPU<OSaJO.SKOJ Posavini bilo je tada, tj. desetak godina prij e Bečkog rata, ukupno
nema kam~na l_te~ko J~ o ~jeg_ ine rošlosti, moramo oslanja~ . . katolika. Taj značajni broj pokazuje kako je cijeli kraj b io gusto na-
se, u istraživanju l o~vanJU njeZ_ p kadašnjim vanjskim političkim l i to poglavito katoličkim pučanstvom.
na pisane izvore koJI su sačuvam u ne Prateći tijek ratnih zbivanja na spomenutom tlu, očito je kako je odselila
tumim središtima. .. . .. u daJ· e svoistveno obilježje. CJelobJpn.o stanovništvo.5 Teško je reći kad i kako je to bilo. Vjerojatno je to
.. l' . kr · agnut nJeC! Savi 1 ona m J • •·
C•Je 'Je aJ fol . b T .. lazi trgovačke skele: Brcko, 0 rasJe, s-u.;mJc:nu u zatišju i putovima izvan ratnih sukoba, a kasnije nije moglo biti
su u ranijim sto ljeĆima l l pnje ' ometnice s Jadrana i iz __........,nH\<n. ;;_Ui:tnJ'eno u velikim grupama, jer bi to sprij ečile osmanske vlasti preseljenjem
Brod i Dubočac, ~oje su ~av~erek~savlja i Podunavlja. Uz to ika dublje u unutrašnjost Bosne. Naime, iz gospodarskih i vojnih pobu-
povezivale s putov1ma_u s~Jeru ona i njezine pritoke svojim nije bilo dopušteno prelaziti u protivničke tabore i krajeve. U tim pothva-
ka bila važna. prom~mlca, J~~ ~ odine plavile goleme okolne . . . ·važnu ulogu imali su franjevci.
prije izgradnJe nasipa - veel lO g t Zato su okolni stanovniCI_velik.
krajeve i zatirale prtene kopn~l~e )u ove. A povijesni nam izvori svjedoče
godine prometovali čamcem I l sp avom. župe su: Radunjevac (Ada kod Odžaka) koja je tada (4.Xl.l 672.), imala 16091Cato-
.. 1. kr · b" traJ·no i gusto napučen. (Jakeš}, (10.XI.l612.) 930; Majevac (15.XI.1672.), 860 ; Dubočac,
jeclJel _aJ '.~ ( 1683 __99 _)-kojim jeizvršenanova
Medutim, ~Jek?m Beč~oga ra~ bosanska je Posavina bila posve isel.telliH1: 2000; Derventa, (2.X11.1672.} 1200; Sočanica, (8.Xll.1672.} 1400 katolika.
tička podjela JUgoistočne .. ur~';anica dvaju velikih izravno :<>-Miodriičlce župe: Modriča (3.XI. 1673.), 41 20; Crkvište (13.X1.1673.) 19 15; Tramošnica
opustjela. Prv~ put~ poVIjeS a oko ri'eke su se, i zbog nJe, <:~Jc:rern10šnical_ (2H.XI.l673.), 630 l katolika.
carstava stavlJena Je na s~;-:u krbljivali svoje tvrđave na '.!if'Giradclvr§kc župe u Posavini su: Brka (3.Xl.l774.), 1926; Bijela, 995 kalolika. Usp. Julijan
Naime, Savom su Osman Ije ops to us .ela omesti te granicu pomakmlll "Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca", l, u ; Sturine JAZU, 36 ( 1918),
Austrija u novom r~tu ~~ 7ltt8·~.ti po~ište za daljnja osva~anJa..To 146, 148s /kratica: Jelenić ( 19 18)/.
unutraŠnjost Bosne sto Je: a~- l do novoga rata 173 7.-39. kad JC Andrija Zirdum, Počeci naselja l stanovništvo brodskog i gradiškog kraja /698. - /99 J.,
pjeli zadržati_tek dv_adese g ma . Brod, 2001, 15-32,/kratica: Zirdum (2001 )/.. Prvih godina XVIII. st. osmanske lokalne
ljena današnja granica. su u svakom katoliku gledale austrijskog prislaSu a franjevce su smatrali izravnim
- - - - - - - - -.. fi . vačke provincije Bosne Srebrene, Zagreb, 1993., uhodama. Usp. Adem Handžić, "Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali-paSa". u:
Usp. Ivan Strai.emono.c, Povyest rar~e . • (1993)/. Prilozi za orije~ttalnufilologiju... , Sarajevo, 1955, 146.
. 'redio Stiepan Sršan, /lcrallca: Str.~zemanac
preveo 1 pn ">
162 Andrija Zirdum ·
Spomenuto je kako su Bosansl_<u Posavin~ u to vrije~e služi.li.franjevci iz.
tri samostanska područja. Međullm, uz krajeve u Bosm, svakt ~e samostan
imao i svoja isturena, donekle misijska, područja u .Prekosa~~u, odnosn~ .
Podunavlju. Modrički samostan ~ao ih)~ u susje~~OJ SlavontJI, gradovrškt.
u okolici Bača sutješki u Budimu 1 ok.ohct. A svaki Je samostan ~nu.tar svoga·
područja djel~vao samostalno pa nije bilo. dopušt~no p~estzatt u tuđ.a
dušobrižnička područja. 6 Ovo s':l. važne odred~tce na k?Je se, 1 u ov.nkv=: P.n-
likama moralo računati. Ne smtJe se smetnuti s uma m to da s.u u ttm vel_iki~
pokretima pučanstva odlučujući čimbeni<:i bili z?ivanj~ na ra.hštu ~e obe~Ja
onih koji su, osim franjevaca, u .tom~ sudJelo_v~I. Dok)e ~canskt puk selilo
prema sjeveru, dotle su se mushmam povlačth prema JUgu. . .
Uz uopćene tvrdnje fra Andrije Šipra~i~ u.Rim (1696.) da se s fra~Jev6ct­
ma iz Bosne u Prekosavlje i Podunavlje tselilo preko .100000 .katolika,- o
selidbi (1686.) posavskih župa sutješkog samost~na tmamo 1 koni?:e~e
podatke. Spomenuti Šipračić je iz župe Dubočac tzvco. 2?0~; fra Mt;o tz
Velike (Plehan) iz derventske župe 2300; fra Ivo Seočanm IZ zupe Majevac
1500· fra Juro Zgošćanin iz Seočanice i Zablaća9 4500. ~ ~pno: 1100?:
1
Brojke su zaokružene pa se radi o približnom broju do kojeg je moglo doćt ..
kasnijim zbrajanjem doseljenika. . . . .. ..
Jz modričke župe, bilježi Benić, Ilija iz Dubo~a t..nJegovt drugov~.~zv~h
su (1686.) 6500 katolika. 11 O selidbi iz župa Brke 1 Btjele, nema obaVIJesti..
Usp. Karlo Jurišić, Katolička crkvu u biokcvskc-nereJvanskom podmčju u doba turske via· ::
6
dovine, Zagreb, 1972, 140s. ·.
' Neki povjesničari predmnijevaju da je Slavo nija uoči rata za osl obođenje ( 1683.) imala~r·
bližno 220000 stanovnika, od kojih je oko l 1000 kal vma (5%}, 300~ pra~oslava:~(l3,, Vo},
73000 katolika (32,8%} i 108000 muslimana (48,5o/.). Usp. FranJo ŠanJek, Krscnnstv? na.
hrvatskom prostoru, Zagreb, 1996., 317. N~IO slično bilo je i u Podunavl~u. Pretpostavlja~
da je tijelcom Bečkog rata iz tih krajeva ušlo u Bosnu oko 130000 ~uslimana. ~ mnog_o J• .
njih odselila dalje. Usp. Enes Pelidija, Bosanski ejalet od kilrlomclwg do pozorevaikog_.
miru, Sarajevo, 1989, 50, /kratica: Pelidija (1989}1.
' Usp. M.V. Batinić, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njiho-;
va boravku, !l, Zagreb, 1883.,176,/kratica: Batinić (1883)/.
Zablaće je župa koja je služila katolike u dolinama rije~ ~krine i Vijake sve do P.mja.~·ora.,
Nuiv je dobila zbog blatnog jezera (Pmj aversko~ nbn~aka) 1zmeđu spomenu.uh nJeka
(Jelenić ju je stavio u okolicu Ključa, samo za.to i~o J• ondj~ pronašao v la!ko selo IStog nazi·
va.) Kao potvrdu za 10 navodim i podatak daje b1s~p Lu~1ć 29. ~Jna .1637. u žup1Zablaće
krizmao J50 katolika, a već sljedeći dan bio je u SUSJednoJ Sočamc1. Biskup Ogram1ć po~
dio je Zablaće 14.V. J675. i ondje zatekao 1670 katolika. Usp. ~nosi~~ Draganov1~
"Biskup fra Jeronim Lučić, njegovo doba i njegovo izvje!će Sv. Stohc1 o .'."1h~ama u.~
1 Slavoniji (1638}, CCP, 10, Zagreb, 1982., 87; Jelenić (1918), 151; ~driJ• Z1rdum, Karta
srednjovjekovnih crkava na tlu BiH", u: Bosna franciscana, IS, SaraJevo, 2001, 188s.
10ove ~u podatke potvrdili slavonski kapetan Ivan Sekula, vojvoda Ivan Omerba~~ć te hn•an-:.; .. ~
ski biskup fra Nikola Ogramić. Usp. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, l , Sara~evo , 1912:,
· 203. Izvješće ljetopisca Bone Benića neznato se razlikuje. Usp .. Bono ~emć, L1etoprs .
suyešlwg samostana, Sarajevo, 1979., ll O, priredio l. Gavran,lkrat1ca: Bemć (1979)/. . .·.
11 Usp Benić ( 1979), l l O.
Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine... 163
l s~a godina sel idbe (1686.) mogla bi biti upitna, premda se u ratnim do-
g~~anJtma tešk? m.ože ~slanja ti na logička zaključivmja. Te je godine mogao
btt.J početak sehdbt. NaJme, u to vrijeme još su se vodile borbe oko Budima
a Budi.mj~ u ?čil!l~ m~slimana bio "kuća sve~?S ra~a. krajnji bedem islama ~
~uropt, ključ 1 kljucamca Osmanskog Carstva . U tim borbama sudjelovao je
1 hrva~ki b~ Nikol~ Erdody, koj} j~ pred polazak (24.1.1686.) prešao u Bosnu
te opljačkao 1 popaho neka tamosnja sela. I pored fanatične osmanske obrane
Budim je oslobođen 2.IX.l686., a nešto kasnije i Pečuh. U naletu dolinorr:
Dunava, .carska je vojska ~~·~· 1687.) zauzela Osijek, a krajem srpnja 1688.
Brod. Ah ratna. se sre~ ~IJenJa~a pa su slje~~ib s?rlina Osmanlije iz Bosne
pono~? zuzeh Bre? 1 pljačkalt po Slavontjl da bt konce!!' listopada 1691.
Slavontja zastalno btla oslobođena ispod osmanske vlasti. 1'
~~je tije~OJ!l cijelo?a rat~ katoličko stanovništvo u Slavoniji bilo izloženo
vehktm pogtbhma, SVJ~dočt (24.ll.l688.) pismo fra Luke Ibrišimovića iz
Po~ege za~ebačk~m .?tskupu Ale~andru Mikuliću, gdje se tuži: "Vojska
!roJa se ovdJe nalazt, ruJe dosada usmJeravala pozornost na očuvanje ovih kra-
Jeva, .nego na ~prop~t.avnje Kristovih vj~mik~. A ue vi !jeru se kršćanski puk
u vehkom ~roju r~eho~ ~.to što nema nikak\:ih sredstava za život, pa se, ili
opet.podloze Turctma, th e~, ako ostane ovdJe, umrijeti od gladi.(...) Zbog
~ebr;tge ~ore spomenute VOJske za naš osiromašeni puk, gotovo dvije tisuće
, ~u~t. obaJ~. s~lova ~al~i se jo~ ~vij.ek u turskim rukama, u ropstvu." 13 Da
lbnš~ov1c DIJe pretjenvao, četm mJeseca kasnije svjedoči izvješće princa
L.ud~tka Ba?,ems.kog caru ~.~?m~ tvrdi kako stanovnici Slavonije "žele pre-
bjećt u nep_r:tJBteiJsku zemlju Jer je nova vlast, zbog vojnih potreba, stavljala
~ stanov~t~tvo nesn~sne tere~e. J?a to dj~lomi~e spriječi, car se (1689.) obra-
ho podantctma, uzeo th u zaštitu 1 kroz tn godme oslobodio daća, osim javne
tlake i nekih drugih obveza. ·
Čim s~ prestali voJni.pohod!, nov~ !l'ustrij~ka vlast je uz lijevu obalu rijeke
Save P<;>Cela~ obnavljati porusene th oštecene tvrđave te podizati nove
str~~ce, card~e. Od oko!nog.stanovništva tražili su brojne usluge, uzi-
mal~ nj tbove ~ro?Z"ode a d~ .'m rusu pl~ćali . Niži vojni zapovjedn ici otimali
~u žtto, st?ku14 1 vmo te globtlt narod. Vojska jC sudovanje pretvorila u pljačku
1 bogaćenJe.
b) Kamo je otišlo toliko stanovništvo iz Bosne odnosno Bosanske
~osa~i~e~ Kod t~ga ~itanja ~ba .im~ti ~vidu planove i' potrebe novih vojnih
1 poli tic~ vlasti. Dto. mladth ~udt bt~ j~ uvojačen bilo ~vno u bojne
redo_ve .b1.l.o ka~ po~ocne ~te. Ostalt dio pučanstva vodth su franjevci
pošttvaJUCt svoJe ramJe usta~ ene tradicije. 16
12
Usp. Ive Mažuran, Hrvati l Osmansko Carstvo, Zasreb, 1998,253-269.
13
J. Barbarić - M. Holzleitner, Pisma fra Lulre 1/m'šimoviću zagrebačkim biskupima
(1672.-1697.), Jastrebar~ko, 2000, 147.
14
Usp. Zirdum (200 1), 22-27.
Usp. Julijan Jelenić, Spomenici ladwmoga rada franjevaco Basne Srebreničke, Mostar, 1927, 3.
11
" Usp. Andrija Zirdwn, "Provincija Bosna Srebrena u vrijeme Matije Divkovića ( 1563.- 1631.)",
u: Zbornik radova o Matiji DivlwviCu, Sarajevo, 1982, 285-297.
164 Andrija Zirdum ·
Imajući pred očima iznese~e činjenice, ~~- veli_ke J>?kr~te _PUčanstva od ,
juga k sjeveru i obramo, očito Je kako sc tu DIJe ~?ll~~ tzbjeg~tcama,, neg? .o
planskoj zamjeni stanovništva. Tu sc mogla p~J~ tl poslovtca:..Gdje n~~)e
dobro, ondje mi je domovina! {Ubi bene, ibt patna!). 1. ~ SVOJim rall!~un
boravištima kršćani su bili samo kmetovi; iza sebe su ostavih skromne kuctce,
a stoku su ionako tjerali uza se. Nisu imali za čim ni žaliti.
Neki povjesničari - vođeni s~vreme~ zbivanjim~ -.prct~stavljali s1;1 d~
se odseljeno stanovništvo smjestilo u susjednu SlavontJ~ 1 ondJ.~ č~kal~_png_o­
du da se povrati u Bosnu. Takve pretpostavke osporavaju DOVIJa tstrattvanJa.
Naime, radeći spomenutu studiju Počeci naselja i stano.vništvo brpdskog i
gradiš/rog kraja 1698.-1991., tj. prostor slavonske Posavrne od Okuča~a .d~
Gundinaca u duljini od 116 km, na osnovi izvorne građe, stalno sam u pnnush
imao tragove doseljenih Hrvata iz Bosne koji se u izvorima često ~čito .
spominju. Od 185 obrađenih naselja od 1698.-17608' samo se za tn može .. ·
tvrd~ti da su doselj~nici .~Bos__~~ i to; Sv~aj, 17• Zbj~~ i Sibin)! a njih s~ do
9
sredine 18. sL kao 1 ramJe sluz1h sul.]eški franJeVCI. U ostahm su naseljuna · tio Augustinu Varešaninu u Budimu i južnoj Ugarskoj sabirati milostinju za
doseljenici malobrojni. Pregledao sam dostupnu građu i u ostalim dijelovima
Slavonije, pa sam i tamo dobio sličnu sliku. Doseljeni Hrvati iz Bosn.e spo-
minju se u nešto većem broju još u požeškom kraju i to u selima: Bilać (4
kuće), Knešci (3), Asikovac (S), Šumanovci (2), Cerovac ~7), Nov? Sel? (2),
Sakorenje (3), Jaguplija (6), Skenderovci (~ Kunovc1 (4), Cg~1 (3),
Bankovci (3), Poljanska (9) i Toranj (6 kuća).2 Dakle, u 14 navedenih sela
bile su samo 63 kuće što je, u odnosu na odseUene, posve neznatno.
Slijedeći franjevačke propise i običaje da se ne dopušta naseljavanje, tj.
zadiranje u druga, tuđa pastoralna područja, dolazimo do ovih rezultata.
Prvi su, čini se, preselili modrički franjevci. Oni su sjedište svoga dotraja-
log i zaduženog22 samostana (1685.) samo premjestili 30-ak km sjevernije, u
17 U komorskom popisu 1698. stoji: "Ovo je mjesto ranije bilo obraslo johovim šumama, a
drugo mjesto, neposredno s druge strane i kraja, zvalo sc Svilaj. Prijelazom stanovnika odat·
le, nazvano je Svilaj, a prije ovoga, ovdje nije postojao nikakav posjed. (... ) Sadainji
stanovnici koriste ovaj posjed, bez neke službene doznake, j er su prije ~st godina doselili iz
Bosne u ovaj kraj Kraljevstva Slavonije i po zapovijedi gospodina Gibe, nastanili su se kao
straže". Zirdum (2001 ), 200s.
11 " Oni su na ovoj posjed došli iz Bosne prije devet godina i posjeduju ga bez dozvole pa su
slobodni od poreza. (...) Imaju 40 skromnih l.:ućica sagrađenih od johova drveta, pokrivenih
slamom te j edno narodno selište ( ...) Oni njegow Veličanstw ovih devet godina služe u
vojsci bez plaće, a prisiljeni su besplatno raditi t~ke seljačke poslove." Zirdum (2001), 46s. . · .
19 uovi stanovnici u vrijeme Osmanlija svi su bili odande ovamo protjerani, a živjeli su leJo ,
kmetovi. Sada su svi graničari rimokatoličke vjeroispovijedi osim trojice. Imaju 83 lille
drvene kućice, djelomice pokrivene trskom, djelomice s lamom te četiri narodna seli~a. ( ...}
Ovaj posjed nisu dobili doznakom komorskih službenika nego neposredno, nakon što ih je
heprijatelj krišćanskog imena istjerao iz Bosne." Zi!dum (2001), 263.
10 Usp. Andrija Zirdum, Filip Ltulrić Oćevuc 1700.-1783., Zagreb, 1982, 20s.
11
Usp. 1ve Mažuran. Popis nasei]a i stanovništva u S/(1\loniji 1698. godine, Osijek, 1988, 288s,
302s, 308, 313s, 317,332-337,380-382.
u Prema Franji Varadincu samostan je bio dužan 3000 dukata. Usp. Jelenić ( 1912). 134.
Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine... 165
svoju župu Kopanicu. To bilježi i komorski popis iz 1698.: "Tu Je rezidenci-
ja otaca franjevaca koju su sagradili od drveta prije tri godine.' 23 Oni su tu
boravili sve do 1711 . kad im je bosanski biskup Đuro Patačić sagradio novi
samostan u Đakovu kome je on (20.Xll.1710.) povjerio dušobrižništvo mjes-
ta sa sus~ednim selima Budrovcima, Piškorevcima, Selcima, Gašincima i
Zabrđem. 4 Odakle su franjevci služili svoje župe Kopanicu i Lukačev
(Bosanski) Šamac. Prema komorskom popisu iz 1698. u Kopanici nema
tragova doseljenicima iz Bosne, a za Slavonski Šamac, Kruševicu, Beravce i
Divoševce, nema podataka. Budući da ni susjedni Gundinci nemaju doselje-
nika,23 znak je da je puk modričkog kraja (njih 6500) odselilo nekamo dalje
prema sjeveru.
Glede sutieškog samostana treba imati u vidu činjenicu da je početkom
druge polovice 17. st. (1664.) beogradski biskup Matej Benlić dušobrižničkoj
brizi sutješkog samostana povjerio župe u Budimu i Tukulju. Da je to stvarno
provedeno u djelo, vidi se i iz toga što je pet godina kasnije isti biskup dopus-
obnovu postradalog visočkog samostana.26 Ubrzo nakon oslobođenja Budima
franjevcima je (20.VI.l691.) doznačeno mjesto za gradnju novog samostana
u gradu, a prvi budimski gvardijan bio je fra Andrija Šipračić, franjevac koji
je prije nekoliko godina predvodio selidbu sutjeških župa iz Bosanske
Posavine. On ih je, može se predpostavitii odveo u područje sutješkog
samostana, u napuštene krajeve oko Budima. 7
Ovu prihvatljivu pretpostavku potkrijepljuje i činjenica da su od konca 17.
st. franjevci Bosne Srebrene vodili dušobrižništvo samo za Hrvate, a ne za
druge nacionalnosti, pa su se oni u Budimu i okolici okupU ali oko budimskog
samostana. Budući da su novom budimskom samostanskom području pripadale
župe: Nova Varoš (u samom Budimu), Taban, Tukulje, Hasanbeg i Jarčin, daje
naslutiti da su u njima mogli bili smješteni doseljeni Hrvati iz Bosne.28 Svoju
ll O stanovnicima u Kopanici stoji: "Ovaj posjed b~tine od svoj ih preda u mirnoj kmetskoj
uporabi, bez ikalcvc dodjele.(... ) Na ovom posjedu stanovnici imaju 69 dosta prostranih kuća,
· napravljenih od 'iblja, pokrivenih djelomice slamom a djelomice daskom. Imaju !est narod-
nih selim." Zirdum (200 l), 3 J4.
21
Usp. Strežemanac (1993), 289-293.
'-'Usp. Zi!dwn (2001}, 309-316, 125-128.
26
Usp. Batinić (1883), 131 ; Jelenić, l, 163.
" Na provincijskom kapitulu u Šibeniku 3.VII.I693. za gvardijana u Budimu izabran j e fra
Andrija Sipračić. Usp. Juraj Boži tkov ić, Kritički ispit popisa bosanskih vikara i provincijala
(1339-173.5), Beograd, 1935,108. Je li laj onda vodeći čovjek sugeškog samos!alla- poput
sedam drugih iseljenih samostana - tražio novu lokaciju za samostan umjesto Sugeske, gdje
je usamostan smješten ispod brda punog grebena (...) Nedaleko sanlOStana se nekada nalazio
čuveni grad Banski Dvori (Curia Bani}, koji se sada općenito naziva Sutjeska, dosta jadna,
s oko 20 kuta katolika i nevjernih Tinka. ( ... ) Samostan ima jedan klaustar i 4 spavoanicc
gdje općenito boravi 16 braU iz Reda. Zbog turske tiranije tu, osim novicijata, nije bilo
nikalcvog drugog studija." Strai.emanac (1993), 221-225.
u Usp. Franjo Emanuel Hoško, Franjevci i poslanje crkve u konlir.entalnoj Hrvatskoj, Zagreb,
2001 , 137, bilj. 109. /laatica: Ho"'o (200ly.
 Andrija Zirdum
166
župu u Perkatama predali su ~asnije sam~stanu u ~~ldv~. Da su ~njevci
služili župe i u gotovo sv1m hrvatskim nase1Jlma JUŽn~ Madžar~ke,
zaključujemo iz izvješća bosanskog provincijala fra Augustma SolJanma-
Tuz1aka ( 1723.-26.) kad spominje da je Bosna Srebrena napustila :žueu u
Mohač u te još četiri župe u blizini: Jacsua, Besthovs1k, Leksar, To~ te zup~
u Pak.šu, Fe1dvaru i Szentendreu i još četiri župe neda1ek~ ~d C~1kusda.
God. 1710. u Kaločka-bačkoj biskupiji od 15 :župa 12 su vodtlt franJeVCI, a to
su sve bile župe s hrvatskim pučanstvom, najvjerojatnije, doseljenicriz Bosne
i Slavonije.
Gradovrh se odselio 1688. -premda su to njegove posavske župe mogle
učin iri i ranije- u Bač, mjesto koje su oni od ranije služili. Tu su oni ~.mjesti~
i sjedište svoga samostana.30 Da je u tom kraju bilo barem dijelo~ 1 .
gradovrško stanovništvo iz Bosne, može poslužiti jedna bilješka iz rukopisa
Liber archivalis u Makarskoj 1696. Tu stoji kako je gradovrški gvardij_an iz ·
Bača poslao u Futolt 1 - podtučje gradovrškog samostana - Jednog franJ~vca ·
da ondje poslužuje doseljenike iz. G~~dovrha. Taj njegov postup~k odobn.~ ~~
na Visovcu (18.VI. 1696.) proVInCijal Bosne Srebrene FranJo Budalic.
Navedeni podatak povlači nova pitanja. Naime, oni se u to vrijeme nisu mogli
doseliti jer su ratni sukobi davno bili završeni, granica na Savi dobro čuvana
i već pripremani mirovni pregovori. Jesu li oni od ranije živjeli u Futogu te
tada samo dobili i svoga dušobrižnika, ili se tu radilo o pomicanju pučanstva
iz nekog drugog boravišta prema sjeveru, pitanje je otvoreno.
Međutim, hijerarhija je u Podunavlju ubrzo počela potiskivati franjevce ~z
župne pastve jer joj je smetala dušobrižnička struktura Bosne Srebrene, koju
je zajednica od davnina izgradila.33 Željela je uvesti svoj model djelovanja
lokalne Crkve s određenim prostorom, nadarbinom i pravom na samostalno ·
raspolaganje župom.34 Uz podršku civilnih vlasti, hrvatske župe ~u p~stupno
preuzimali svećenici Madžari, te j~ tako ubrzavan pro~es _mada~lzaciJ.e. Kao
primjer za to navodim župu Boćm kod Kaloče - ~OJa Je ra~tje pnpadala
dušobrižničkom području bajskog samostana - koju su franJeVCI (1734.)
morali predati svjetovnom kleru. U izvješću iz te župe~ ~o~cell?- 1~. s~! nav~
di se kako se u župi više ne propovijeda na hrvatskoJ JC"".i:lku Jer 'lim znaju
madžarski".35 • Bosnu opravdavao je potrebu bolje obrane na rijeci Savi.
29 Usp. Franjo Emanuel Hoško, Franjevačktl visake iko/e u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb,
2002, 124s.
JO Usp. Andrija Zirdum, Ulice nekada i sada, Ulice, 1989, 36s.
" Grad na lijevoj obali Dunava, 12 km zapadno od Novog Sada.
32
Usp. Hoško (2001), 163, bilj. 55.
ll Usp. Zirdum (200 1), 30-32.
l< Slično je bilo i u Srijemskoj biskupiji J tu su od 15 župa 12 služili franjevc i, dvije svjetovni
kler (Zemun i Slankamen) a jednu isusovci. Usp. Hoško (2001), 138.
31 Usp. Hoško (200 l), 161, bilj. 27. Fnmjcvac Jako Baltić se u svom Godišnjaku sjeća se, kao
student u Madžarskoj, kako Madžari, koji "duhom svoje narodnosti opijeni, počeše naš
narod naglo mađariti. Ovde činjahu grdne zloće . Na mlogim m istim, gdi su našinaca čitave
parohie bile, stavili bi jim za paro ha Madara i ovalco bi hteli ne h teli mađari li. Rad ovog
nasilja mlogi su se pomađarili . U Mađara obieajno je rati: 'Mađarski lauh jisti, a ne znali
Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine... 167
2. Tijekom Bečkog rata rijeka Sava bila je ozbiljna prepreka za austrijsku
vojsku. Na njezinoj se obali, u borbama 1691., stalo te ona prvi put u povi-
jesti postaje granica dvaju onda najmoćnijih a zaraćenih europskih carstava.
Uz novu granicu ni jedna ni druga strana nije imala prikladnih objekata, osim
nekoliko zapuštenih ostataka srednjovjekovnih gradova ili utvrda koje su
služile kao stražarnice ili zbog ubiranja skelarine na savskim prijelazima te
zaštite putnika na važnim prometnicama.
S bosanske strane u Brčkom, Gradačcu, Brodu i Kobašu bile su značajnije
palanke, tj. manja ili veća naselja s utvrdom od brvana ili od jakog kolja opletenog
šeperom a s vanjske strane donekle nasuta zemljom. U takvoj utvrdi bio je iznad
ulaza obično čardak, k.ula. Sa slavonske strane manje utvrde ili urušeni stari
36
gradovi bili su u Kobašu, Dubočacu, Brodu, Novom Gradu i Doru.37 I s jedne i
druge strane, osjećala se potreba za boljom zaštitom nove granice.
OsmanJijama su u tome Francuzi ubrzo pritekli u pomoć. U varošici
Bosanskom (Turskom) Brodu- koja se tada (169 1.) u pisanim izvorima prvi
put spominje - Francuzi su, zbog važnog prijelaza preko rijeke i puta koji je
dolinom Ukrine vodio prema unutrašnjosti Bosne, sagradili utvrdu. G rađena
je po sustavu Sebastiana Vaubana. Ona se u listopadu 1697. jasno vidi na
vojnoj karti nasuprot savskog otoka (ade) i stare brodske tvrđave, Vukovca.
Medutim, bitka kod Sente ( l l.IX.l697.), u kojoj je Eugen Savojski teško
porazio osmansku vojsku, značila je završetak dugog i i scrpljujućeg rata. Tu su
se OsmanJije konačno uvjerili da trenutno nemaju snage povratiti izgubljene
~jeve u Prekosavlju. A Habsburška Monarhija bila je zadovoljna s postignu-
nm pa se odlukom Dvorskog ratnog vijeća nije nastavilo goniti dalje Osmanlije
nego je Savojskom bilo zapovjeđeno da poduzme kazneni pohod na Bosnu.
Poslije priprema u Osijeku, s 4000 konjanika, 2500 pješaka i nešto topništva,
princ je 9.X.l697. stigao na obalu Save i utaborio se istočno od B roda, na
Vijušu. Prema njegovu osobnom dnevniku, austrijska je vojska 12.X. l 697., na
već uobičajenom prijelazu na Vijušu, prešla rijeku i sUiradan preko Koliba,
Krušči.ka i Peratovaca (Vtšnjika) nastavila P.Ut prema Sarajevu. Potporu carskoj
vojsci pružao je i brodski zapovjednik Kiba38 sa svojim četama. Na povratku iz
Sarajeva 6.XI.1697. razorio je bosanskobrodsku trđavtL 39 Spomenuti pohod na
mađarski?' U ovom svom zanesenom i pri tiranom duhu smatraju Rvate. Slavonce,
Dalmati ne, Srbe, iste nas Bo!njak:c lcalco svoje zemlje, koje zovu partes adnexae; zato se sv i
mi moramo madariti i svoj jezik materinski ostaviti itd. Ovi duh naopaki mađarenja naroda
ndega ove godine prikoraci granicu svake pravdo. Silom, s mačem , puškom i topom htede
narod na! vas izmada.riti." Jalco Baltić, Godišnjak o d događaja i p romine vrimena u Bosni
J7.54.- J882., Sarajevo, 1991, 153s, priredio Andrija Zirdum. Po bunjeva&im se iima u okoli-
ci Baje i danas se u Jcućarna govori hrvatski a u svim vanjskim poslovima samo madtarsld.
14
Usp. Hamdija Kre!cvljalcović, Kapetnijc u Bruni i Hercegovini. Sarajevo, 1980, /kratica:
Krešev1jaković (1980)1, 21.
n Usp. Zirdwu (2001), 291,217s, 36, 281, 189, 127.
31
Brodski zapovjednik pukovnik Johann Ferdniand Kyba (Giba) poginuo je (1703.) u borba-
ma oleo španjolskog nasljeda. Usp. Kljajić (1998), 34.
39
Usp. Đuro Basler, Grad pored rijeke, Bos. Brod, 1990, 25·29,/kratica: Basler (1990)1.
 Andrija Zirdum
168
a) U 4. i 5. točki mirovnog ugovora koji_je _26.1.1~99. z~~jučen u
Srijemskim Karlovcima, granica dvaj_u carstava !šla Je sredmol:r_t nJek~-~a~e
do ušča rijeke Une. Time je Bosna 1 Hercegovt~~ postala naJISturem~t d~o
Osmanskoga Imperija u njezinom europsko~ dtjelu. __Člano_m
40
7:
?tla Je
dopuštena obnova postojećih utvr~ ali je s ?~Je su:-ane njeke btla :sklJ~~ena
gradnja novih tvrđava. Ne ~svrćućt ~e na to 1 Jed.na:.' druga stra_na ucvrš~tvala
je svoju granicu utvrdama 1 stražarmcarna. S austrijske strane tz~đen J_e su-
stav čardaka, kula i karaula koje su bile postavljene na udalJ~nos.tt p~sječ~~
oko pol sata hoda. Graničari su s č~a promatrali ~sanski t~ntonJ, p~attl!
kretanja njihove vojske, kontroliral~ p~Jelaze os'!lanskib poda_n_~•.t~ovl~~ 1
razoružava! i vojne bjegunce. NepozelJne 1 sumnJIVe osobe ubmh b~ 1 v~dth u
karnntenu. Naime, od granice, tj. sredine rijeke Save, račun~lo se 1 s_arut~~
područje. 41 I Osmanlije su takoder na ~~ojoj sn:~ni ~~li gramčn_u sl~zbu. NJI-
hovi čardaci, poznatiji kao karaule,_ bt~ su vec.t, čvr~ce.~rađem_, s Jačom po-
sadom i raspoređeni na većem rastoJanJU negoh gramčm cardact sa slavonske
strane.
42
Porta je u pismu bosan~kom nai?-Jesniku H alil_ paši tra.~ila d~ ~e. u Bosni uz
novu granicu podignu nov1 gradovt ~ utvrde u. koje ~eb~ naselitit_1 pouz~u, . .
odanu i nesebičnu ehaliju (stanovmštvo) sa tskusmm .' po!lldan~ zabttJma ·.:.
(časnicima)".43 Zbog važnog strateškog puta, već S~Jedece godme. (l ?O.O.) ·
počela je djelomice opravka utvrde u Bos. ~rodu ..~ Je povećan brOJ VOJD!ka
a uskoro je ustanovljena br~kt,. kaJ?etamJ.~ u čtJem su sastavu: perv~~~·
Dubočac i Ravna Kula (Kulma), te tstočntJe gr~dačačk_a kapeta~.IJa koja Je.
45
bila zadužena štititi svoj dio granice na Savt. ~esto kasmje (1705.)
izgrađena je utvrda i u Derventi koja je trebal~ ~reuzett ulogu Debora. Z~og
graničnog položaja, Derventa se (1711.) spommJe kao palanka a u tvrdavt se
46
tada nalazilo 378 vojnika.
.o Usp. EšrefKovačcvić, Granice Bosanskog paialuka prema Austriji i Mletačkoj Republici po
odredbama Kur/ovačkog mira, Sarajevo, 1973.
''Usp. Josip Kljajić, Brodska tvrđu vu, Slav. Brod, 1998., 32s,lkratica: Kljajić (1998)1; Zirdum
(2001), 24-27.
" Usp. Kljajić (1998), 147.
43
Usp Pe lidija ( 1989), 43.
•• Usp. Kreševljaković (1980),162s; Pelidija, 106, l32s. Da bi se bolje n~dzirao stolj~tni pul
koj im se iz Broda ulazilo u dolinu rijeke Bos ne - njime je prema Sarajevu pro~o l Eug~n
Savojski - mišljenja sam da bi Ravna Kula mogla biti na tlu dana§nje~ sela K ul me. Ona Je~
u novom prodoru Austrijanaca u rujnu 1716., uništena a istodobno JC zastalno uga§ena l
brodska kapetanija.
" Usp. Kreševljaković ( 1980), 194s.
•6 Istovremeno je bilo p1anir2no izgraditi palanku Bosanslci Dubočac koja ~i služila k~o vojna
utvrda. U jednom dopisu ističe se kako su i stanovnici palanke Velika, kOJa se nalazi ?~ p~lu
Derventa-Doboj. te Kotorskog kod Doboja tražili popravku svojih utvrda. U poprave t J~ b1la
predviđena i utvrda Bos. Brod, koja je bila jako o!tcćena. Tu je povc~an • bT.OJ VOJ~tka.
Prema Portinoj odluci neferi u Derventi imali su zadaću o svom trošt:u.~ osobrum sudjelo-
vanjem do kraja 1714. zavriili poslove oko derventske utvrde. Usp. Pehdtja ( 1989), 124-139.
Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine... 169
. ~) M~~~m, Ka_rl?~ački mir ~io J~ težak udarac Osmanskom Carstvu jer
JC b1lo pnstlJeno učmttt velike tentonJalne ustupke i od tada ono za kršćanske
z.~lje nij.e više predstavljalo ozb~Jjni).u opasnost. Osmanlije se ipak nisu mi-
n h ~ gubt~om ~o golemog tentonJa pa su se ubrzo počeli pripremati za
nov.t rat ~onst~! teškoć! ~ koje s~ upali RusiJa i čl~nice Svete lige (Austrija,
P?lJska t VeneciJa). ~raztlt su načma da, pronv raniJih saveznika, vode poje-
dma~ne.ratove. ~rv? Je Porta u ~tudenom 171 O. zaratila s Rusijom, porazila je
na OJ7~1 Prutu 1 mtrom u S1JlDJU 1711. vratila neke svoje ranije izgubljene
pokrajme.47
O~r8:breni t~ us~jeh?m koncem 1_7.14. n~vijestili su rat Veneciji nadajući
s~ da JOJ A~tnja, VOJno 1 gospodarski IScrpljena 13-godišnjim ratom za špa-
DJOlsk~ nasljeđe , ne mo.že ~omoči. U Austriji j.e istodobno trajala pobuna
u~arskih ku.ruca (vlaste~skih kmetova). U SVOJIID planovima Osmanlije se
rusu osvrtah. n~ neke ramJe odredbe Karlovačkog mira. U ratu protiv Venecije
~avala .•h J~ Francuska. Kako Venecija nije mogla računati na Rusiju i
P~ljsk~;~, želJ.e!a Je svakako izbjeći rat A kad joj to nije uspjelo, uporno je nas-
tojala tshodit~ ul~zak i ~ustrije u rat pozivajući se na ugovor Svete lige iz
1684. Pod utjecajem VOjnog vrha, Austrija je obnovila savez s Venecijom i
samim tim već se opredijelila za rat.
U Li~~ju 1715. počele ~.borbe o~o Peleponeza, a on je i bio cilj rata.
OsmanliJe su ga l~? osvOJili. Međuttm, ~.mrću ~cuskog kralja Luja XIV.
(16~8.-.171 5.), ~OJI. Je p_održavao OsmanliJe, Austnja se oslobodila opasnog
protlvntka. A btla Je SVJesna da se Portu samo ratom može zaustaviti u ost-
v~enju njezini~ !?~nova i prema njoj. Kad je već bilo očito da će i Austrija
uc1 u rat, Porta JOJ Je, da Je pretekne, l.Vl.1716. zvanično objavila rat.41
Predviđajući s.ve tc;> Eugen S~v~j.~ki je u pis~~~još rujna 1713., preporučio
b~kom ~apovjedniku Malmmthjanu Petrasu da sve prebjege iz Bosne
pnma u svoJe postrojbe. A Petraš gaje istodobno izvijestio o velikim poplava-
ma~ Posavlj.u. zbo& kojih su ljudi toliko osiromašili te je on prisiljen u njiho-
vo · 1me mohtt da tm se oproste davanja u naravi koja su bila uvedena i
nasljeđena iz osmanskih vremena. 50
Osim poneki~ .ranijih. ~l~ačkaških upada, Aus(!_ijanaci su u ratu 1716. prvi
put ra~~ op.eractJe. v~dth t na. tlu Bo.sne. Na dijelu bojišnice u Bosanskoj
~osavlDl uključen b to Je brodskt zapoVJednik Petraš. On je prešao rijeku Savu
1 15.VIII.1716. ,kod ~ervente pobijedio d~rventskog zapovjednika Bešlagića,
te se sa 200 kršcana 1 3000 grla stoke vratto natrag u Brod. Iz Ko baša je doveo
100 kršćan~: Početkom studenog 1716. Petraš je s vojskom ponovno prešao
Savu, osvOJIO Derventu, porušio je, oglobio stanovništvo i vratio se natrag.
47
Usp. Jotjo Todić, "Austrijsko-mrski ratovi u provoj polovini XVIII. stoljeća", u: HNJ, ll.,
Zagreb, 1959, 830, lkralica: Todić (1959).
"Usp. Pclidija (1989), l49-lS7.
49
Petru je 1705. postao zamjenikom brodskog zapovjednika, a 1708. zapovjednikom. Budući
da je nosilo bijelu baroknu periku na glavi. narod ga je nazvao "Petar Perčinl ija". Usp.
Basler ( 1990), 32s.
10
Usp. Kljajić (1998), 34s.
170 Andrija Zirdum
19. studenog zauzeo je Odžak i porušio d~borsku ~lu. J? rugi odre~ .~ustrijske
vojske zauzeo je Kotorska, popalio dobojske naselje ah tvrđavu mJe zauzeo.
Već koncem studenog oba su se odreda vratila u svoj~ sjedišta. Pe~ je tvr:
51
dio, da je imao odriješene ruke i dovolj~o o~ja.. da Je ~~gao osvOJiti Do"?J
i Tešanj. Zahvaljujući spomenutim ratntm uspJestma, biO Je promaknut u čm
generala. .·
Godine 1717. Sava se zaledila, pa se- jer je bila lako prijel~~a- mora~o
odvajati više ljudi za obranu. U tijeku ratnih sukoba vlad~la Je t ep1deJ?tJ~
groznice. Usprkos lošim zdravstvnim prilikama te se go.dme počela. u~trah
tlaka u okupiranim selima na bosanskoj strani sve do Gracamce. Sav Je IZDOS
išao u brodsku tvrđavsku, građevnu kasu.
52
Sredinom 1718. Petraš je poduzeo novi vojni pohod pr7ma _Derventi
Doboju. Iznenađeni napadom obje su se posade predale! ah ih Je bosanski
vezir ubrzo, uz pomoć mjesnog puka, u protunapadu vrauo.
Karta granice između Austrije i Osmanskog CaTJtva kroz Bosansku Pu>uvinu (1718.)
~1 Usp Pelidija ( 1989), 200·206.
n Usp. Kljajić (1998), 54-58.
Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine... 17 1
e) Požarevačkim mirom 21.VII. l 7 18. određeno je da, što je tko osvojio to
neka mu i pripadne. 53 Budući da je po tom principu granica u Bosanskoj
Posavini bila previše krivudava, da se to izbjegne, dogovoreno je da nova
granice ide desnom obalom rijeke Save od Brčkog do rijeke Bosne pola sata
jahajućeg hoda, a od rijeke. Bosne do Une sat jahajućeg hoda. Granica od
Brčkog do Dubočca označena je 23.X.- l.XI.l7l8. sa 27 biljega-humki,jedna
od druge udaljena oo četvrt sata do sat i pol hoda, već prema tome koliko je
to dopuštalo uglavnom močvarno tlo. Komisiju su vodili ljudi koji su dobro
poznavali teren. Oni su išli prvi a poslije njih išlo je nekoliko austrijskih i
osmanskih časnika koji su od Save kontrolirani udaljenost. Oni su jahali sa
satom u ruci pa kad je vrijeme isteklo, sjašili su i na nekom značajnijem mjes-
tu, pored hrasta ili nekog isturena stabla, nasuti hrpu zemlj e, zvanu humka.
!· Na drvetu bi s austrijske strane urezali križ a s osmanske polumjesec.
Udaljenosti· su bile različite, ovisno o vrsti tla. S4
Svaki spomenuti biljeg posebno je opisan, a prema opisu napravljena je
iscrpna karta nove granice s mnogo vrijednih topografskih naziva, imenima
sela (koja su tada bila pusta), putova, potoka, mo čvara i drugih karakte-
rističnih oznaka.
U svoj oj studiji Filip Lascrić Oćevac 1700.-1783., obrađujući ovo raz-
doblje, preuzeo sam procjenu G. Bodensteina da je Požarevačkim mirom
55
granica išla 7-15 km u unutrašnjost Bosanske Posavine. Ali sada,
proučavajući svaki od 27 biljega-humki između Brčkog i Dubočca , koji su
ucrtani na vojnoj karti i opisani, došao sam do pouzdanijih podataka da je
spoiiienuta granica išla samo oko 3-6 km tlom Bosanske Posavine. Premda su
neka navedena mjesta isčczla, stari nazivi brežuljaka promijenjeni su prema
današnjem stanovništvu, ali ona sela koja i danas postoje te visovi, potoci i
močvare uneseni na ondašnji vojni zemljovid, kad se usporede sa suvremenim
zemljovidima, pouzdano opravdavaju gornju tvrdnju. 56 To je i razumlj ivo, jer
jahajući od Save u unutrašnjost močvarnim i blatnim tlom, obraslim
šipražjem, nije se p raktično više ni moglo;>rijeći. Oko većih mjesta morao je
biti sigurnosni pojas u širini od sat hoda.5
Budući da je i Austrija ušla u rat za poljsko nasljeđe (1733.-35.) te na
nekoliko bojišta doživjela neuspjehe, našla se u teškom položaju - kad je
Rusija ujesen 1735. ponovno napala Osmanlije- jer j oj j e bila dužna pomoći.
Ipak, ono što je izgubila na zapadu, nadala se nadoknaditi na Balkanu.
Međuti~, 4.Vllf.173 7. glavnina njezine vojske poražena je kod pod Banja
Lukom 1 pretjerana preko Save. To j e i na drugim bojištima ohrabrilo
Osmanlije a obeshrabrilo Austrijance. Mirom u Beogradu l.IX.I739.
n Usp. Pelidija ( 1989), 25 l.
54
Usp. Guslav Bosenslein, " Povijest naselja u Posavini god. 1718.-1739.", u: GZM, god. XIX
(1907), 599-602,/kratica: Bodcnstein ( 1907Y; Basler ( 1990), 33.
" Usp. &xjenstein ( 1907) 591 .
56 1spuštam vrijedne izvorne opise biljega-hwnki od Brtkog do Dubočca, tj. brojeve 2 1.-47., jer
je za ovakav rad dostatna kopija ondamjeg vojnog zemljovida. Usp. Bodcnslcin, 599·60 l .
11
Usp. Pe lidija ( 1989), 256.
 Andrija Zirdum Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine... 173
172
. .. čkim mirom na Balkanu bili asve- raznovrsne vojne obveze, osim u ratu, morali sami odijevati i hraniti, neki su
Austrijanci ~u tzgu?lh ono -~tol suBPožar~~aPosavine ponovno vraćena na sre- od njih tražili spas u bijegu, tj. u povratku na bosansku stranu.
JI.'li .sa Tako Je gramea
. na
. .diJe
d u osans I Osmanlije su se, iz sličnih gospodarskih razloga, trudili očuvati što više
dinu rijeke Save, gdJe Je 1 anas. kršćanskog puka. Nakon uspostave mira, Porta se obraćala kadijama da oni
ne ometaju naseljavanje onih porodica koje su u tijeku Bečkog rata napustile
. . t, tnje i zlo Tako je to bilo i sa svoje kuće i prebjegle u druge krajeve. Tu se poglavito misli na preseljanja
3. Svaki rat donosi ljudima ~etzvjesnos l fai četka~ 18. st. Već su spo-
stanovništvom Bosanske Posavme ~one~ tv. r'w vrijeme Ali čim su pre- dublje u unutrašnjost Oni su se mogli vratiti na svoje ranije kmetovsko
zemljište pod uvjetom da prihvate obveze koje su i ranije imali. U želji da se
m~uti y~liki po~~\i P.res:lj~v~:1: ~~sta~ti ~edovne toko~e života. ~oga što više ljudi vrati u svoja ranija mjesta, bosanski je namjesnik trebao odlučno
stali VOJDI pokreti t a ctJe, e ~ •t ne zemlje trebalo je osposobttt za
imanja, kvalitetne, napuštene kt za~~ ~Podunavlj~ opažalo posvuda jer se- suzbijati sve oblike nepravilnosti u svezi s tim. Bilo je čak odredeno da se
urod, prc;>.izvodnju . .To seku Pre taosa~i~~a - osjećao manjak ljudi, a naročito nekim povratnicima, uz povrat napuštenih imanja, ustupi potrebno oruđe i
62
nakon btjega musltmans og S ? 0 • . J' b 'boda država bez poreza sjeme i to besplatno.
radno sposobnih. Zemljov~a~nict su btb ~~~~~~~~za ži~ot. To je bilo očito Koliko je i njima bilo stalo do ljudi, zaključujemo i po lome što su
a i oni malobrojni stano-..:mcb~lbez osnodavnnto traJ· no nadmudrivanje i borba oko Osmanlije, u kasnijim ratovima, više put pokušali provaljivati na već zauzeto
. • .. rata Zato Je t o oprav , . područje i pretjerati puk na svoju stranu. Tako je bosanski paša, u proljeće
JO~ u vnJe~e ·.• '"tv U tome su se nadmetale obje strane.
pridobivanJa što vtse stanoVIlls a. . . aslućujemo iz kratkog 1718., sve kršćane, poglavito pravoslavce, naumio iz sjeverne Bosne preseli-
Planove glede odlas~ -~ćan:n!~~~~i:!~os:vojskog tijekom nje~o­
ti dublje u unutrašnjost, da tako oteža i obeshrabi napade Austrijanaca.
vlastoručnog a strogo VOJO! og . , U n· emu on na dva mjesta gov~n ~ Svjesni nezadovoljstva doseljenog stanovništva, vojne su vlasti u Preko-
va već spomenutog pohoda na Sar~J~' o. . . ~kršćani koji traže našu zašntu t saviju morale čuvati i paziti na novopridošle kr~ćane. Neke su od njih pre-
stanovništvu: "K nama dolaze.broJDI selJatil~t . l'u" I drugi: "Cielokupni davali komorskim službenicima u Osijeku da im oni, daleko od bosanske
·kl· ··ti ak0 btsmo napus t zemJ · ' .. granice, na Dravi doznače zemljišta i stanove jer, kako stoji u vojnom izvješ-
žele nam se pn JUCI • .titu i mole za dozvolu da smiju sa sVOJim
kršća_ni dol~~ u grupCU:ad ~~ u;:le napustiti zemlju i poći za nama: Ja se ću, ''te ljude, radi svog promjenljivog i uvijek na zlo naginjajućeg osjećaja, ne
63
stvanma doci u tab?r, u ucl, a "i e nalaze u zemlji, moći odvesti preko bi trebalo ostaviti blizu rijeke Save".
također nadam da cu,!f9e J!:š~:7:~';a :obom poveo katolike iz doline ~Je~ Poljoprivredna proizvodnja bila je temeljna, jer su obrt i trgovina bili j oš
Save (podcrtao A.Z.) · . n J . b" č 0 se računa da se samo tada 1selilo u povojima. A naselja uz Savu, zbog tri do četiri poplave godišnje, imali su
Bosne i K.ri~aje_ te okolmh ~JeV~. ~ ·'g~je su smješteni, teško je znati. Malo malo i to često ugroženog zemljišta. Obrađivalo se sve slobodno obradivo
sl
ok~ l O.?O_O ljud t. Kamo 001 pok~~~savini. To barem djelomice mož~o
ih Je, čtDI ~~· os~o ~ S av~ns krš~ t "h u Slavoniji koja se čuva u arbtvu
zemljište i uz pogibelj za život. Tako su stanovnici Donje Bebrine još prije
1698.', budući da im je mjesto "vrlo često izloženo poplavama rijeke Save",
zaključivati IZ naJslanJe mance enJo prelazili na bosansku stranu i obrađivali "oko 100 jutara pustih rtova, koje su
franjevačkog samostana u Slav. Bro~u._ . .. uv·ete života u Prekosavlju ranije koristili prekosavski susjedni seljaci". 64
Međutim, nekadašnja n~da u~~lje 1 s{fU:~ ;nicu u Slavoniji uteme- Da u Bosanskoj Posavini, nakon Karlovačkog mira 1699., nije bilo kato-
iznevj~rila ~e rnno~.e odse~Je~\ =~- s~novnik na njenom tlu morao bi? ličkih naselja ni župa, svjedoči nam izvješće g~eralnog vizitatora fra Ivana de
ljena Je VoJna krajtnS. S-.aki J. . . d 16 do 60. godine. Tako su om, Vietrija iz 1708. u kome nema ni traga franjevcima ni katoličkim župama.65
graničar, tj . biti na ra_spolaganju vo~s~t 0 ·ospodare u likovima carskih
umjesto ranij ih aga l ~e_gliova, !oblli ~~:l:s~ gdie im je život ponekad 62
Mnoge lcrlćanske posjede naselili su doseljeni musl.imani iz ranije osvojenih laajeva.
službenika, vojnih vlasti '.. nov zem Jk vladavine 61 Budući da su se, uz Spomenute političke odredbe u praksi bile su u neskladu sa šerijatskim pravom - koje se
bivao teži negoli za u vnJeme osmans e . moralo poltivati -a po njemu korisnicima zemlje, koji su je tri godine bez ikakvih pritužbi
.. .rd "B čki rat u franjevačkim kronikama". u: Juldč uzas10pce obrađiva li, ona i pripada. Tako su krlćani, makar bili i kmetovi, gubili svoju rani-
,. Usp. Tadić (1959), 835-839; AndnJa ZI ~~k e 'ske na Banja Lulru - u kojoj je bilo puoo je obradivanu zemlju. Usp. Pelidijn ( 1989), 50-52.
3 Sarajevo, 1973, 99- 106; Odlazak ausmJS odevkoJ . . a povratku pomrlo mnogo vojske i 61
Usp. Bodenstein (1909), 581. Isto je vrijedilo i u ponovno feudaliziranoj Slavoniji. Jo! sredi-
• .. · h raznu bolest OJC Je n
Hrvata - tamo~nJI neuspJe • Zli . . .k ftanjevac Ivan Strtemanac. Usp. nom XVIII. st. Marko Pejačević dao je nekom Ivanu Butlc:oviću 200 for. "da na njegova
drugo, detaljno je opisao očevidac l suvremem imanja dovede naseljenika iz Hrvatslce i jot mu obe~a za svaku doveden u glavu pet marijaša.
Stražcmanac (1993), 77 · 123 · . B 1697" u· Mnogi koji nisu bili zadovoljni sa novouređenom laajinom, prelazili su takoder u građansku
. hod Eugena SavoJskog na osnu · • ·
19 Usp. Jozo Džambo . "Iz prve. ruke o VOJnom po u Slavoniju i dobivali trogodi§nji oprost od poreza." Josip B<isendorfer, Crtice iz slavonske
148 povijesti.... Osijek 1910, ll. izdanje, Vinkovci 1994,408.
Bosnafrancucana, 9, SaraJevo, 1998, . od L·ber baptuatorum convcntus SS.
oo Us?·. Arhiv Franjevačkog 17~~o~~;-~.~lt7v}sS.r(ru~pi~). 298 str.;vel. 43x30 cm. 64
Zirdum (2001), 131.
TruuratuBrod11(15,Vll.) .. .. .. ·HNJ ll Zagreb,\959,1031-1145. 61 Fra Mijo Batinić, Njekoliko priloga lc lxnanskoj crlcvcnoj poviesti, Zagreb, 1885., 10-22.
"U;p. Zirdum (2001), 24-27; J . Sadak, HrvatSka u. • • .
 Andrija Zirdum
174
Budući da je Austrija Po~a~ev~čkim ~~m. _1718 .. ~ob~la uski pojas
zemljišta i u Bosanskoj PosaV1m, tJ su ~JeVI b~~~ P';lstJ.rr je s osm~?sk:
strane bila stalna prijetnja, premda u to vnjeme mje b1lo totalnog rata vec
je civilno stanovništvo bil? poštedeno. Čini_~~ da s~ neke_kuće s pravoslav-
nim stanovništvom u DonJem Klakaru - kOJ l je raruJe naz1v~n I<;amcn - kao
"stari uskoci" <?stale jer nisu bi_le Jahva~ene ratom. Selo DlJ~ b1lo ';lyrstan~
nego su kuće bile rasute po gorJlL u. dJjell;l Bosans_ke Pos.~vme, koJI )e pn~
pao Austriji, bile su najčešće barovite h vade 1šumarci, a ranua su sela ~.Jia v~
davno isčezla. U tih 20-ak godina, z?og ~ore ~pomen~_to~, .A.I;lstrlJB 1:1'~~
podizala trajnija naselja. U~ nov~ g~tcu ?~la su 1 p~~~a mčJJe zemlJe ,
premda su austrijske čete blie pnsutruJe, ah 1 one su b1lc nJetke.
Nakon Požarevačkog mira, neki su se - što je austrijsk~ vla.sl zagovara!a
- počeli nastanjavati uz desnu o?alu Save. lp~ mnogo Je v1s~ slavo_nski_h
graničara koristilo plodne a ~anJe poplavne. n~ IV~ ~~ o~ra~u, hva~e 1 pas-
njake. Naime, između t~ošnJih močva~a, koje~e JZliJeV~JU~J.~e pun,l,la Sava,
nalazilo se više povišena 1 plodna tla koJe su ob1čno naz1vah . grede .
U službenom popisu ljudi i zemljišnih parcela . ~- 1725. imamo is~ry>nu
sliku zbivanja u tom uskom od 3-6 km poJasu kOJI Je pnpadao Austnjl. U
.!
njemu su pobilježena mjesta, zemljište ~tanovnici .koji su št~ kori~~ili.
Razvrstani su u tri skupine: "stare uskoke , t). malobroJne stanovn.~e. koJI s~
tu ostali ili prijelaznike koji su se već od ,ranij~ zastalno na~~mh .' p~ćeh
koristiti zemljište uz desnu obalu Save. 'Nov1m u~k?c1ma na_z•v_ar:n _su
stanovnici koji su se tu naselili od sredine 1724. (spommJU se do_selJem~l UJe-
sen i oko svetkovine sv. Mihovila) te tijekom 1725. Stalno naselJena mJesta u
dijelu Bosanske Posavine su: Kora.će (26 "s~~h .~sko~a" i 24 ·:novi~ ~ko­
ka), Kamen (Donji Klakar) (20 stru:? uskok~. 1 8 . novth -~k?ka '), SvrlaJ. _(38
"starih uskoka" i 75 "novih uskoka ). Buduci da Je austnjskt prostor u dtjelu
Bosanske Posavine od Bos. Šamca do Brčkog bio dvostruko uži (oko 3 km),
na tome tlu, osim u Brčkom (6 "novih uskoka'') i nekoliko nenaseljenih
salaša, nama stalnih naseljenika.
Ipak sve kvalitetnije zemljište bilo je obrađeno. Sla':onski S!aničari _iz
Dubočca, Zbjega, Broda, Vijuša, Ruščice, Bebrine GornJ.e, Bebn':le. DonJe,
Poljanaca, Kuta, Bickog Sela, Oprisavca, Prnjavo~, Novtgra~a, S1~revaca,
Lukaćevog (Slavonskog) Šamca, Babine Grede, Štitara, ŽupanJe,_~Jeva ~ela
i Gunja prelazili su čamcima ili splavima te koristili plodno zemlJIŠte. l om su
svi- i zemljišta koja su obrađivali- uredno popisani.
Za to navodim i konkretne primjere. Graničari iz Slavonskog Dubočca
gradili su sebi u Bosanskom Dubočcu salaše i tamošnje z~~!Jište koris~li za
ispašu stoke. Po okolnim brežuljcima gajili su voće te konstJh oko 800 JUtara
oranica, kosnica i okolne hrastove i bukove šume. Na području Koraća,
67
premda je tu bilo trajno nastanjenih, dio slobodna zemljišta među šumama .
koristili su, za ispašu stoke, graničari!z ~jega. Premda (1?~5.) u ~~s. ··
68
Brodu i okolici nije bilo stalno nastanJenth, sve okolno plodntje zemlJISte
" Usp. Bodenstein ( 1907), 360s.
6' Usp. Boden stein ( 1907), 179-182.
68 Usp. Bodenstcin (1907), 184.
Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine... 175
koristili su graničari iz brodske tvrđave i okolnih mjesta. Među njima se
spominje i barun Trenk koji je u Brodu i Sijekovcu imao svoje oranice i go-
leme pašnjake.69 Da je zbog poplava više korišteno povišcno tlo, osim već
spomenutog Dubočca, pokazuju nastanjena sela Kamen i Svilaj u kojima, uz
stanovnike, slobodna zemljišta obraduju ~čari iz Donje Bebrine, odnosno
Poljanaca, Kuta, Oprisavaca i Bickog Sela.70
Dakle, 1725. dio Bosanske Posavine bio je rijetko naseljen. 71 Brojni pobi-
lježeni slavonski graničari mogli su na svojim parcelama graditi salaše, staje
i kuće, pa se je njihov broj u kasnijim godinama mogao povećati. To se moglo
eoglavito od.nositi na kraj od Svilaja do ušća rijeke Bosne te između Bos.
Samca i Orašja, jer su ta močvarna područja bila manje izložena osmanskim
. upadima:' 2 --
U novom austrijsko-osmanskom ratu 1737.-39. austrijska je voj ska
poražena i pro tjerana iz Bosanske Posavine. Beogradskim mirom sklopljenim
18.DC.I739. odredeno je da granica ide rijekom Savom. "Što se tiče ribarenja
mogu se služiti obje strane. (...) Sve stražarnice, čardaci i utvrđenj a zvana
šanci, kule, palanke i tvrđave trebaju se evakuirati od dana potpisivanja ugo-
vora u roku od 45 dana ili prije ako je moguće, te predati vojsci spomenute
Porte bez demoliranja. ( ...) Rečeno je da se nijedni stanovnici u gore
spomenutim mjestima, gradovima i selima (osim vojnih) kao i podložnici ne
prisiljavaju niti nagone prijeći ili iseliti na drugu stranu, ostaviviši i potvrdiv-
ši svima njima njihove kuće nedinw.te" (podcrtao A.Z.). 73 Tako je stanov-
~ištv<;~ stalno nastanjeno u Bosanskoj Posavini moglo ostati i najvjerojatnije
Je tu 1 ostalo.
69
Usp. Bodenstein ( 1907), 184-190; Basler ( 1990),34s.
"'Usp. Bodenstein (1907), 360-366.
" Iz svega rečenog može se zaključiti da pretpostavku - u vrijednim istraživanjima Stjepana
Pavičića, Podrijetlo nasolja i govora u Slavoniji, Zagreb, 1953., 254s- da su bo~anski dose·
ljenici. koji su poslije 1692. doselili na slavonsko tlo, vremenski treba pomaknuti dalje od
1719. kad se sa babogredskog područja veći broj porodica preselilo u napušrena sela
Domaljevca, Tolise, Donje Mahale, Ugljare i Koslrča le ponekc u Tišinu, Grebnice i BaziJe.
11
Da je život uz granicu bio nesiguran, svjedoče izvj~a ljetopisaca i drugi i~vori. "J 739.
Ovoga ljeta nekolicina Turnka zvani balije prešli su noću jednom trodjelnom lađom rijeku
Savu izmedu Broda i Dubočca i napali naše straže, pučki čardak, potajice. Ubivši jednog
krajišnika, drugoga sa sobom poveli. a dvojicu ili rrojicu u bijeg natjeravši. Turci su se
vrallili. DavSi uzbunu u krajini, krajišnici su se skupili i kren uli u potjeru za Turcima balija-
ma preko rijeke Save. Natjerav! i u bijeg Turke, krajišnici su kao plij:n u Brod dovezli IrO·
dje Inu lađu." Krorrika Franjevačkog samos/wta u Brodu na Suvi, l, (1 706.-87 .), Slav. Brod
1995., 89.
71
Siražemanac (1993), 115-117.
 Andrija Zirdum
176

Nakon svega iznesenog, sažeto se može rc~i: . . .

a) Tijekom Bečkog rata cjelokupno katoličko stano--:mštv? napustilo
Bosansku Posavinu i nastanilo se ponajviše u Pod~~~lJu ~dJe ~u bo~~ka
samostani· Sut'eska Modriča i Gradovrh od ramJe tmah ~VOJ3 mt.~IJ~ .
područja. Nak~n što'.su te franjevačke ~pe preuzeli mađarski dušobnzmc1,
doseljena se stanovništvo počelo mađanzuati. . .
b) Područ'e Bosanske Posavine, što je ~o~~e~ačkim. m1r~m. (171~.) pn-
palo Aus tri/ prostiralo se - prema ondasn]OJ IscrpnoJ ŠOJDOJ ~art~ Čkod
Dubočca do Bosanskog Samca u širini od oko 6 km, a od amca o r og
u širini od oko 3 km. . ..
e) Nitko, vjerojatno, od ranije odseljenog stanovmš~~ ~_liJe se ~ovrauo na
svoja stara ognjišta. U vremenu između 1718.-39..konslth su B~. l polag~o
· 1·1 s1avanski gram·c·an· koii
nastan]ava ~
su' po. nekliD pokazatelJima,ć na on
Beogradskog mira, ka.d je granica između dvaJU carstava ponovno vra ena na
rijeku Savu, tu 1 ostah.
k
.
CIJENA ZA VLASTITU D UŠU
Fra Šimun Filipović (30.9. 1732. - 9.5.1802.)
.
Stjepan Pavić
Bitna značajka Crkve jest svetost, prvenstveno u njezinim članovima, u
svako doba i u svim krajevima. Želja da tu istinu objavi svijetu vodila je papu
Pija IX. te je 1866. godine potaknuo fra Bernardina di Grotte di Castro, postu-
latora Franjevačkog reda, da poradi na postupku za proglašenje blaženim fra
Šimuna Filipovića, sljedbenika Kristove Crkve iz \8. stoUeća, izdanka malog
hrvatskog naroda, rođena u bosanskom seocetu Seoni blizu Srebrenika.
Pokrenuti biskupijski postupak u Ripatransoneu, gdje je fra Šimun proveo
posljednjih dvadeset godina života, već je 1875. završen u dijelovima Super
fama sanctitatis in genere (O glasu svetosti općenito) i Super non cultu (O
neštovanju). 1 Odobren je 30 .9. 1875. u Apostolskom vikarijatu u Bosni postu-
pak Super virtutibus et miraculis in specie (O pojedinim krepostima i čudesi­
ma),2 za apostolskog vikara fra Paškala Vujičića, da ne bi s vremenom dokazi
propali. Slijedeće godine Kongregacija za svete obrede ponavlja poziv apostol-
skom vikaru bosanskom, a 1885. i nadbiskupu vrhbosanskom Josipu Stadleru
da pokrene postupak.3 Kroničar Franjevačkog reda napisat će godine 1890: "Ali
u Bosni sve dosad ništa nije učinjeno.' 04 Nakon stotinu i dvanaest godina, o
dvjestotoj obljetnici fra Šimunove smrti, sa žaljenjem dodajem -ni do danas!
Srednjovjekovna župa Usora protezala se od Tešnja do Brčkog
obuhvaćajući Srebrenik sa širom okolicom. Kratko nakon pada Bosne pod
Turke Matijaš Korvin je preoteo Donje kraje i Usoru i osnovao Jajačku
banovinu (Jajce, Banja Luka, Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaški grad,
Livač, Komotin, Bočac i Zvečaj) sa sjedištem u Jajcu i Srebreničku (Usora,
Soli i Spreča) sa sjedištem u Srebreniku, a sultanu je ostala samo istočna i
srednja Bosna.s Srebrenik je ponovno pao pod tursku vlast 1520. godine.6
1
Acta Ordinis Fratrom Minon tm (AOFM). 1890., str. 84.
2
AOFM, 1913., Fasc. rv., str. 84.
l AOFM, 1913., Fasc. rV., su. 83. -84.
4
AOFM, 1890., str. 84.
5 Hazim šabanovć: Bosanski pašaluk, Sarajevo 1959., str. 42.
6
Adem Handžić (uredio): Dva prva popi.ra Zvornićkog swuižaka, Sarajevo 1986., str. 6.