Professional Documents
Culture Documents
Priprema
Priprema
jednačina kontinuiteta
Brzina kretanje čestica u određenoj tački strujne linije ista je za sve čestice koje dospijevaju u tu tačku.
Takvo kretanje se naziva stracionarno strujanje. Pravac i smjer brzine se ne mijenja.
Više strujnih linija čini strujnu cijev. Strujna cijev je neprobojna za djeliće tečnosti, oni ne mogu ni ulaziti ni
izlaziti kroz zidove cijevi: zidove čine strujne linije, brzine djelića tečnosti tangentne su na njih.
Laminarno kretanje fluida - kretanje kod koga se strujne linije nigdje ne sijeku.
Turbulentno kretanje jeste složeno kretanje u kome se formiraju vrtlozi.
Kretanje fluida kod duvanskog dima
Idealni fluid (Fluid kod kojeg se može zanemariti unutrašnje trenje naziva se idealni fluid)
3. Kretanje fluida je stacionarno - brzina djelića tečnosti u određenoj tački se ne mijenja po pravcu i
intenzitetu
Zbog lake pokretljivosti svojih djelića svaka tečnost ispunjava cio prostor u strujnoj cijevi kao i prostor suda
kroz koji protiče , pa stoga ne može nigdje nastati prekid tečnosti , kao što ne može nastati njeno
nagomilanje. Ovu osobinu tečnosti nazivamo uslov neprekidnosti ili jednačina kontinuiteta. (Skala koja
pokazuje brzine djelića tečnosti poređana po boji).
Jednačina kontinuiteta predstavlja primjer zakona održanja mase (m=const) , jer se ukupna masa između
dva poprečna presjeka ne mijenja tokom vremena.
Bernulijeva jednačina
Veličine koje opisuju kretanje fluida su: pritisak, brzina kretanja fluida, gustina i položaj u polju sile teže
(visine u odnosu na neki nulti nivo). Jednačina koja predstavlja zavisnost ovih veličina za idealni fluid pri
stacionarnom proticanju je definisana pomoću Bernulijeve jednačine.
Pritisak u tečnosti koja se kreće kroz neku cijev veći je na mjestima većih presjeka tj. gdje je gustina strujnih
linija manja i obratno. Odnosno brzina toka tečnosti povećava se u smjeru smanjenja pritiska ili obratno.
Za uočeni element tečnosti može se primjeniti zakon održanja mehaničke energije. Prema ovom zakonu,
rad spoljašnjih sila pritiska jednak je promjeni mehaničke energije ovog elementa tečnosti
Danijel Bernuli je 1738 godine došao do navedenog izraza, zbog čega se jednačina naziva Bernulijeva
jednačina, koja je jedan od osnovnih zakona dinamike fluida.
Zbir spoljašnjeg pritiska (p), hidrodinamičkog pritiska (pv2/2) i hidrostatičkog pritiska (p g h) idealne nestišljive
tečnosti je konstantan u bilo kojem presjeku strujne cijevi.
Za mjerenje pritiska tečnosti , koja se kreće , kao i kad i miruje , upotrebljavamo piezometarsku cijev.
To je uska cijev, obično od stakla , koja se stavlja vertikalno na zid cijevi na kome se želi izmjeriti vrijednost
statičkog pritiska , kao na primjeru koja je data na slici.
Mjerenjem visine H može se odrediti brzina strujanja tečnosti duž pravca 1-2 ili u ma kom drugom položaju.
Venturijeva cijev
- Venturijeva cijev je horizontalna cijev s različitim poprečnim presjekom. Ako su poznate površine poprečnog
presjeka na mjestima gdje su postavljene manometarske cijevi, onda se iz razlike pritisaka u njima može odrediti
zapreminski protok tečnosti Q, odnosno količina tečnosti koja struji kroz cijev u jedinici vremena (Q=Sv). Na
ovom principu se mjeri utrošak vode u cijevima pa se takvi pribori nazikaju vodomjeri.