Aristotel

Aristotel (Stagira u Traciji, 384. pr. Kr. - Halkida, 322. pr. Kr.), starogrčki filozof i
prirodoslovac. Postavio je Zemlju u središte svemira. Naglašava važnost logike ili rasuđivanja
u filozofiji.Njegov filozofski sustav aristotelizam uči da se ljudsko znanje postiže najprije
pomoću osjetnog iskustva.
Aristotel je Platonov učenik i pohađao je njegovu Akademiju.Platon je imao 29 godina kad je
njegov učitelj,Sokrat,bio osuđen na smrt i morao ispiti pehar s otrovom.Platon je pažljivo
pratio parnicu i bio je bijesan što je Atina osudila najplemenitijeg čovjekana smrt.
Na Platonovoj Akademiji izučavala se matematika,filozofija i gimnastika.Mada,ne može se
baš reći izučavala,jer je Platonovoj Akademiji najvažniji način učenja bio živi razgovor pa je i
dijalog postao glavni faktor Platonovog izražavanja.
Što se tiče Aristotela,on uopšte nije bio Atinjanin već Makeodnac a na Akademiju je došao
kada je Platon imao 61 godinu.Njegov otac je bio prirodnjak i ljekar i to nam već govori nešto
o Aristotelovom životnom putu,i on je također bio prirodnjak.
Dok su Platona više zanimale 'ideje stvari' i apstraktni nepromjenjivi svijet,Aristotela su
zanimali prirodni procesi i promjene.Njegov filozofski projekt je bio vezan za prirodu i sve
što se u njoj događa.
U antici se spominje 170 naslova koje je Aristotel napisao ali je sačuvano 47 spisa u
potpunosti.Njegovi spisi su uglavnom bili bilješke za predavanja jer je filozofija u njegovo
doba bila usmena djelatnost.
Aristotel se nije bavio samo filozofijom i biologijom već je formirao stručni jezik za nauke i
odredio precizne podjele svih nauka.Također je pisao svim naukama o kojima je mogao u to
doba.

Aristotelova razmišljanja

 Nema urođenih ideja

Dok je Platon smatrao da su sve stvari i bića koja vidimo u 'promjenjivom' svijetu samo
odrazi vječnih ideja koja se nalaze izvan prirode i ne mijenjaju se,te da postoje u ljudskom
razumu i prije rođenja jer je duša nekad boravila u tom svijetu ideja,Aristotel je smatrao da je
Platon sve okrenuo naopačke.
Naime,Platon je dijelio stvarnost na dio koji 'teče' i na vječni,nepromjenjivi svijet,svijet
ideja.Naprimjer,svaka kokoš koju vidimo je je dio svijeta koji teče i ona je zapravo odraz
'ideje kokoši' koja se nalazi u vječnom svijetu ideja.Platon je smatrao da mi možemo da
klasificiramo i definišemo materiju pojmovima jer je i naša duša nekad bila u tom
apstraktnom svijetu ideja.
S druge strane,Aristotel je smatrao da je njegov učitelj potpuno izokrenuo stvari.Aristotel se
slagao da je razum urođen čovjeku,čak je smatrao da je razum najuzvišeniji dio ljudskog
bića,i slagao se da sve što vidimo 'teče' to jest da ima određeni rok trajanja i zatim
nestaje.Ali,Aristotel je smatrao da se 'ideje' stvari ne nalaze na nekoj svojoj polici izvan
prirode i stvarnosti,nego da su prikazane kroz karakteristične osobine svakog stvorenja.
Naprimjer, 'ideja kokoške' nije apstraktni pojam izvan naše stvarnosti već je prikazana kroz
osobine svake kokoši,npr.da nosi jaja.Aristotel je smatrao da se ideje svega nalaze unutar te
stvari i da ih ljudski razum može prepoznati nakon što ih opazi svojim čulima,što se također
protivilo Platovonom učenju,jer je on smatrao da je svijet čula nepouzdan i samo urođene
ideje i urođeno znanje koje smo ponijeli iz svijeta ideja,a koje nam pomaže da prepoznamo i
definišemo pojmove, je sigurno znanje.
Aristotel je smatrao da je njegov učitelj ostao u mitološkim vremenima i da je to ispoljavao
svojom teorijom u 'svijetu ideja'.

 Oblici su osobine stvari

Nakon što je razjasnio svoje mišljenje o Platonovim stavovima,Aristotel dalje konstatuje

svoja mišljenja o stvarnosti.On smatra da se stvarnost sadrži od različita dva dijela koji čine
jednistevnu cjelinu,a ta dva dijela su 'oblik' i 'materija'.
Pod oblikom 'stvari' Aristotel misli na pojedinačne osobine svake stvari dok je materija
gradivna supstanca te stvari.
Opet,primjer s kokoškom:
Njeno meso,perje,kljun,krestu i ostalo Aristotel svrstava pod njenu materiju a njeno
kokodakanje,prhutanje i nošenje jaja,to jest njene osobine,Aristotel svrstava pod njen oblik.
Nakon što biće,poput kokoške umre,ostaje samo njena materija a njen oblik iščezava.Aristotel
je također smatrao da su promjene u prirodi stalne i da u svakoj materiji postoji određena
mogućnost da materija uzme određeni oblik.Ovo je Aristotel nazivao prelaskom materijalne
'mogućnosti' u 'stvarnost'.
Aristotel je smatrao da sva materija u prirodi može da uzme određeni oblik,kao što vajar u
ogromnom granitnom bloku vidi konja a ipak neko drugi vidi samo granitni blok.Kada vajar
izobliči blok u konja,on je prenio mogućnost bloka kao materije u stvarnost oblika statue
konja.
Također,oblik kazuje o mogućnosti promjene neke materije ali i o njenom
ograničenju.Naprimjer,jaje guske nikad ne može postati kokoš,jer nema tu mogućnost
promjene.
Aristotelove teorije o materiji i obliku se odnose i na neživu prirodu.

 Svrha-finalni uzrok

Kada kažemo uzrok,mi pričamo o tome kako se stvari dešavaju.Cipela se 'desi' tako što cipelar
uzme nekoliko različitih komadića kože i zašije ih zajedno.Aristotel je smatrao da postoji više
vrsta uzroke a najvažniji je tkzv.finalni uzrok.
Aristotel je smatrao da postoji materijalni uzrok.djelotvorni uzrok,formalni uzrok ili
ostvarivanje mogućnosti oblika i finalni ili svrhoviti uzrok.
Primjer za ovo je padanje kiše.Zašto pada kiša?
Kiša pada zato što se kapljice unutar oblaka zgušnjavaju i hlade i padaju na tlo zbog sile
Zemljine teže.
Ovdje bi Aristotel skupljanje kišnih kapi nazvao materijalnim uzrokom,jer se materija skuplja
i mijenja,zatim bi činjenicu da su se one počele hladiti baš u tom trenutku nazvao
djelotvornim uzrokom.Ostvarivanje mogućnosti kišnih kapi da padnu na tlo zbog svoje
težine,i tako ostvare jedan oblik,nazvao formalnim uzrokom,a za finalni ili svrhoviti uzrok bi
rekao da kiša pada jer je potrebna živim stvorenjima.
Današnja nauka ne gleda na život na ovaj način.Mi kažemo da je obrnuto.Mi kažemo da biljke
rastu zbog vlažnosti koju kiša pruža,a ne da kiša pada jer je biljkama potrebna ta vlažnost.U
modernoj nauci bi se moglo reći da je kiša pasivni faktor dok je rast biljaka aktivna posljedica
tog faktora.
Aristotel je,u suštini, smatrao da kiša 'zna' da je potrebna biljkama i da zbog toga pada,ili da
biljke rastu da bismo ih mi koristili u prehrani.Iako mnogo ljudi vjeruje da je Bog stvorio sve
na način na koji jeste da bi služilo ljudima,to je ipak Božja svrha koju On daje,a Aristotel je
davao svrhu samim kapima kiše,kao da one same nama žele dobro i zbog toga padaju.
  Logika

Razlika između oblika i materije igra veoma važnu ulogu u našem raspoznavanju svijeta,jer
mi grupišemo stvari ili bića u kategorije prema njihovim osobinama ili
obliku.Naprimjer,jedna životinjska vrsta,poput kanarinaca,ima takav oblik da može da
leti,cvrkuće,da mora da jede,pije itd.Materija svakog pojedinačnog kanarinca se
razlikuje,ponekom je slomljen kljun ili otrgnuto krilo,ali su njihove osobine u optimalnom
stanju iste.
Aristotel je želio da dokaže i pokaže kako su sve stvari u prirodi u mogućnosti da ih svrstamo
u razne vrste i podvrste.On je želio pospremiti i organizovati prirodu,da bismo se lakše
orijentisali i da bismo lakše raspoznavali pojmove u njoj.
Zbog toga je Aristotel osnovao logiku kao nauku i ukazao na više strogih pravila prema kojim
se logički zaključci mogu povezivati i biti uračunati kao legitimni.
Aristotel smatra da su pojmovi unutar logičkih grupa povezani i da imaju važne međusobne
odnose.Pojedine odgovore imamo u glavi,samo je potrebno logički doći do njih,postavljajući
smislena pitanja.

 Prirodna ljestvica

Aristotel sve stvari u prirodi dijeli u dvije glavne grupe,žive i nežive stvari.On zatim sve žive
stvari dijeli na živo rastinje ili biljke i na živa bića.Zatim živa bića dijeli na ljude i životinje.
Kada Aristotel dijeli fenomene u prirodi u grupe i podgrupe on polazi od njihovih osobina,to
jest od onoga što oni mogu i onoga što rade.
Sve žive stvari imaju sposobnost da se hrane,razmnožavaju i umiru.Životinje imaju
sposobnost i da se kreću po prirodi.A čovjek opet ima sve ove sposobnosti a još ima i
sposobnost razuma.Aristotel je smatrao da je razum ono što čivjeka čini uzdignutim nad
ostalim živim stvorenjima.Aristotel je smatrao da čovjek u sebi zbog svog razuma sadrži cijeli
život prirode.
On je također vjerovao da postoji i 'Prvi Pokretač' koji se ne kreće ali je uzrok svega što se
dešava.

 Etika

Aristotel je ljudsko biće dijelio na dušu biljke,dušu životinje i razumnu dušu.Zatim se

upitao: 'Šta je potrebno da čovjek živi dobrim životom?'
Odgovor je bio jednostavan: 'Da bi bio sretan,čovjek mora koristiti sve svoje mogućnosti i
sposobnosti.'
Aristotel je smatrao da postoje 3 oblika sreće:
-prvi oblik sreće je život užitka i zadovoljstva
-drugi oblik sreće je život slobodnog i odgovornog građanina
-treći oblik sreće je život istraživača ili filozofa
Dalje je naglasio da ova tri oblika moraju zajedno biti potpuno ispunjena da bi čovjek bio
potpuno sretan i odbacio je svaki oblik jednostranosti.Da možda vidi današnje društvo rekao
bi da oni koji forsiraju samo užitak života ili užitak razuma,plitko postupaju i ne ispunjavaju
sve svoje mogućnosti. Iz ovoga je proizašao njegov zaključak:
'Ne treba biti ni nepromišljen niti kukavica,ali treba biti hrabar.Ne trba biti pretjerano škrt niti
rasipnik,ali treba biti darežljiv.'

 Politika
Aristotel je smatrao da je čovjek političko biće i da potpunu sreću može da pruži samo
država,tj.sudjelovanje u odlukama koje se vežu za nas same ali i za cijelu zajednicu.Aristotel
navodi 3 tipa države:
1.Monarhija-oblik u kojem vlada samo jedan vladar.Da bi ovakav oblik države bio dobar
važno je da se ne pretvori u tiraniju ili drugim riječima da vladar ne korsiti svoje resurse za
lične potrebe i tako vrši nepravdu nad ljudima
2.Aristokratija-oblik države u kojem vlada određeni broj vladara.Ovdje je bitno da ne pređe
u vladavinu hunte.
3.Politea-koju mi danas zovemo demokratija,može lako prerasti u vladavinu rulje.ž

 Shvatanje žena

Aristotelvo pogled na žene nije bio obećavajući koliko i Platonov.Aristotel gotovo da je

mislio da je ženi 'nešto fali' to jest da je nepotpun muškarac.Svoje mišljenje je bazirao na
tome što,kako on smatra,dijete dobiva sve svoje osobine,uključujući misaone,od oca,dok je
žena samo pasivni nosač.U procesu dječijeg nastanka i razvoja,Aristotel ženu smatra pasivnim
a muškarca aktivnim faktorom.
Postoje 2 razloga zašto je on ovako mislio,prvo,nije imao nikakvo praktično iskustvo sa
ženama i djecom,a drugo,žene su bile uskraćene obrazovanja u to doba i nisu mogle
učestvovati u filozofskom radu.
Aristotelovo mišljenje ne bi bilo toliko loše da se ono nije odrazilo na sva razmišljanja o
ženama i tokom srednjeg vijeka pa je to mišljenje onda preuzela i crkva,iako za ono nema
nikakvog pokrića u Bibliji.
Dakle,Aristotel je bio dijelom kriv za stoljeća opresije koja su žene pretrpjele.