Professional Documents
Culture Documents
Jaspersovo Razumijevanje Krivice I Odgovornosti
Jaspersovo Razumijevanje Krivice I Odgovornosti
No, za razliku od slobode, kao puke mogućnosti da se nekako bude, i odgovornosti, kao
raspoloživog stanja da se uvijek bude ali na jedan određeni način prema vlastitoj
odluci, zbiljska krivica jest njihova izravna konkretna negativna posljedica, ukoliko se,
naravno, bude na način koji nije propisan ili na drugačiji način utvrđen kao dobar. Jer,
kako izričito tvrdi Jaspers, "greška povlači krivicu".
Isto tako, krivica se uvijek negativno manifestira, istina na različite načine, kod
pojedinca ili određenog kolektiva. Krivica se, dakle, uvijek posljedično pojavljuje
kod nekoga, i to kod subjekta djelovanja, kao višestruko i bitno trpno stanje, u
konkretnom odnosu na nešto, a zbog konkretnog nečega i to na jedan određen način.
Kao takva, krivica može imati kod čovjeka svoju subjektivnu ravan očitovanja (npr.
ćutnja griže savjesti, osjećaj stida ili neke druge negativne posljedice koje se snašaju u
unutrašnjosti poput nelagode...) i objektivnu (vanjsko snošenje posljedica u vidu kazni -
gubitak slobode, tjelesno kažnjavanje...).
Što se, pak, tiče pitanja na koje načine se, kada se i kakve se sve krivice mogu očitovati
u životu čovjeka, Jaspersovo je polazište da se krivicom označava neki složeni fenomen.
Ponuđena, pak, "skica razlikovanja" krivice u spisu "Pitanje krivice" polazi od imanentne
joj četverovrsnosti. Prva je, po pitanju općosti važenja, metafizička krivica, zatim slijede
moralna, politička, a na koncu pravno-kaznena krivica. To znači da se krivica različito
očituje u različitim sferama praktičkog očitovanja čovjeka - na jedan način, naime, u
moralu, na drugi u pravu, na treći u politici. Na primjer, jedan dio političke krivice, recimo
onaj zbog pristajanja na zlo u društvu, ne može se uopće mjeriti pravnim kategorijama i
pravnim načinom utvrđivanja, ili pak jedan moralni čin koji nužno vodi u moralnu krivicu,
recimo moguća preljuba supružnika, ne mora samim tim biti i relevantan za pojavu
pravne ili političke krivice. Pa ipak, ovi se upojedinjeni oblici ne smiju razumijevati kao
apsolutno odvojeni jedni od drugih, već su oni u nekom odnosu preplitanja. Naime,
svakom se pojedinom precizacijom krivice "ukazuje na jedan aspekt stvarnosti koji
ostavlja posljedice u sferama preostalih pojmova krivice", kaže Jaspers.
Sljedeća po opsegu važenja jest politička krivica. Ona se odnosi na sve građane jedne
države, a nastaje zbog (zlih) postupaka predstavnika vlasti ili građana određene države.
U temelju joj je politička odgovornost, koja počiva na pretpostavci da "svaki čovjek snosi
dio odgovornosti za svoju vlast". No, ona se ne može unilinearno primijeniti za sve
sudionike društva, već se utvrđuje s obzirom na "stupanj sudjelovanja u (...) odbačenom
režimu". Pa ipak, njezine posljedice zato linearno podnose jednako svi, u čemu je
sadržana njezina nepravednost.
Ovdje se, dakle, radi o kolektivnom subjektu kao raspolagatelju moći u produciranju
dobra ili zla, te o kolektivnom subjektu odgovornosti, gdje se partikularna moralna i ina
djelovanja konstituiraju u djelo s kolektivnim obilježjem. Stoga se ovdje kao glavna
pitanja nameću ona - da li i tko može snašati i kakve posljedice za očitovano zlo
"kolektivnih subjekata", koji se obično javljaju u vidu društvenih institucija, države, pa čak
i međunarodnih i svjetskih organizacija.
Instanca koja ovdje određuje krivicu, prema mišljenju Jaspersa, jest vanjska
- uspjeh drugih, ili konkretno "sila i pobjednikova volja". Dakle, utvrđivanje političke
krivice nema svoj vlastiti čvrsti procesualni okvir niti, pak, točno određen kriterij i
instancu koja je utvrđuje, budući da je ona u sebi uveliko voluntaristički konstituirana. O
tome Jaspers ne iznosi svoj vrijednosni stav, već samo empirijski evidentira postojeće
stanje u svijetu.
Što se, pak, tiče posljedica političke krivice, one se očituju ne u unutarnjosti već u
vanjskosti, u vidu ograničavanja "političkih moći i političkih prava" svih onih koji su
pripadnici države koja je producirala zlo - "zločinačka država pada na pleća čitavog
naroda", kaže Jaspers. Stoga se ovdje može govoriti o postojanju neke vrste "kolektivne
političke krivice". Ali ona kao takva nije svodiva na druge oblike, to jest ona "ne
podrazumijeva i krivičnu odgovornost i moralnu krivicu svakog pojedinog državljanina za
zločine koji su počinjeni u ime države".
I na koncu imamo pravnu krivicu, u čijoj je osnovi kao pretpostavka pravna ili krivična
odgovornost. Ona se odnosi isključivo na činjenje određenih zločina, koji su najčešće
točno utvrđeni pozitivno-pravnim aktima određene države, a u posljednje vrijeme i sve
brojnijim međunarodnim pravnim aktima, te su kao takva objektivno dokaziva. Drugim
riječima, pravna se krivica može javiti jedino u situaciji kada je za
određen zločin propisana pravna sankcija.
To znači da se pravna krivica očituje isključivo kod pojedinca ukoliko on prekrši neku
odredbu koja je propisana u kazneno-pravnom zakonu. Optužba, pak, za pravnu krivicu
dolazi uvijek izvana od drugih, a posljedično utvrđivanje i razrješavanje pravne krivice
prepušta se društvenoj instituciji suda. Snašanje posljedica ove krivice je također
vanjsko, podnositelj je isključivo pojedinac, a ima oblik kazne ("zločin susreće kazna",
veli Jaspers), koja je ranije već utvrđena u pozitivnom pravnom aktu.
Pa ipak, s rizikom utvrđivanja pravne krivice kroz društvenu instituciju suda usko je
povezana i milost, koja kada se primjeni, najčešće od strane vlastodršca, "ograničava
ispoljavanje neumoljivog prava i destruktivne sile", te otvara "prostor pravičnosti
oslobođene zakonodavstva", što znači da Jaspers misli da je pravo u sebi nesavršeno.
Na temelju se rekonstruktivnog zahvata Jaspersove studije o krivici može načiniti i
tabela o kategorizaciji krivice, strukturi i načinima njihovog određivanja i rezrješenja. Ona
bi izgledala ovako:
Mjesto
Izvodiva na U odnosu na
Vrsta krivice Konkretni uzrok optužbe
temelju što se javlja
i suđenja
Sam život u
Metafizička Metafizička
nepravednom Bog Unutarnjost
krivica odgovornost
svijetu
Moralna
Moralna krivica Zlo djelo Bog i savjest Unutarnjost
odgovornost
Sila
Politička Postojanje zla
Politička krivica pobjednikove Vanjskost
odgovornost u državi
volje
Pravna ili
Pravno-kaznena Činjenje Pozitivni
krivična Vanjskost
krivica zločina zakoni
odgovornost
Način Način Mjesto i tko Način
Vrsta krivice Pitanje obrane
utvrđivanja očitovanja trpi razrješenja
Preobražaj
Metafizička Razgovor s Svijest o Unutarnjost Ne postoji
ljudske
krivica Bogom krivici i pojedinac mogućnost
samosvijesti
Razgovor s
Bogom i
Grižnja Unutarnjost Okajanje i Moralna
Moralna krivica prijateljima, u
savjesti i pojedinac preporod samoanaliza
moralnom
sudu
Politička krivica Pobjednikova Gubitak Vanjskost i Promjena Ne postoji -
volja prava i
svi građani političkog diktat
voluntaristički političke
date države konteksta pobjednika
konstituirana moći
Primjena Kazna u U sudskom
Pravno-kaznena zakona u vidu Vanjskost i Ne slijedi procesu
krivica sudskom gubitka pojedinac nužno dokazivanjem
procesu slobode činjenica
Skica: Strukturalni činitelji svakog oblika krivice kod Jaspersa
Tomislav Žigmanov