3D PRINTERI I NJIHOVA PRIMJENA U MEDICINI

GEOGRAFIJA:
Globalizacija je proces povezivanja i prožimanja svijeta na gospodarskom, društvenom i
političkom području. Kao jednu od posljedica same globalizacije, iako je to proces koji je još
uvijek u tijeku, možemo smatrati stapanje svijeta u jedinstveni gospodarski sustav. U tome su
najveću ulogu imali razvoj prometa, međunarodne trgovine te tehnološki razvoj. Ipak, unutar
industrije najviše se vidi napredak tehnološkog razvoja. „Najvidljivije su promjene u razvoju
interneta, robotike, umjetne inteligencije, nanotehnologije, kvantnih računala, biotehnologije,
internetskog povezivanja uređaja (IoT), 3D tiska i autonomnih vozila.“

INFORMATIKA:
3D printere te samu tehniku 3D ispisivanja možemo shvatiti kao jednim od najzaslužnijih
izuma za treću industrijsku revoluciju. Samu tehniku 3D ispisivanja se često definira kao
"proces izrade trodimenzionalnim objekata iz digitalnih datoteka korištenjem uređaja koji
dodaje uzastopne slojeve materijala sve dok cijeli objekt nije gotov." Raspon mogućnosti
kakve sve objekte 3D printer može izraditi je nezamisliva te je danas 3D printer primjenjiv
skoro u svakom području ljudske djelatnosti. Ono što 3D printer razlikuje od njegovih
prethodnika jest to što on koristi tehniku dodavanja materijala te tijekom postavljanja slojeva
takvog materijala nastaje cjeloviti objekt. Građa 3D printera sastoji se od nekoliko osnovnih
dijelova, odnosno od ispisne glave, ekstrudera, graničnika, izvora svjetlosti te platforme i
kontrolera. Ispisna glava sadrži unutar sebe grijače koji ispisnoj glavi omogućuju topljenje
materijala za izradu, odnosno ispis nekog objekta. Često se pored ispisne glave može pronaći i
ventilator koji odvodi zaostalu toplinu, a time pruža i brže skrućivanje predmeta koji je u
ispisu. Ekstruder jest mehanizam koji daje sirovinu ispisnoj glavi. On se nalazi neposredno
pokraj ispisne glave, no kod nekih printera to ne mora biti slučaj. Graničnik jest dio 3D
printera koji zaustavlja gibanje preko određenih točaka, što omogućuje uspješan ispis. Još
jedan dio 3D printera jest izvor svjetlosti. On se koristi samo kod printera kojima je potrebna
svjetlost za skrućivanje materijala, a često se koriste laseri, svjetlosni izvori ili izvori
električnih zraka. Platforma 3D printera jest mjesto na kojemu se izvršava sam ispis te nastaje
konačan rezultat. Uglavnom je napravljena od pleksiglasa, a često se preko pleksiglasa stavlja
i traka koja sprečava lijepljenje objekta za platformu. Na kraju, kontroler jest sustav koji
kontrolira kretanje ispisne glave te upravlja njezinim grijačima, kao i motorima ekstrudera.
Ovisno o printeru, kontroler može ili ne mora biti ugrađen. Danas postoje dvije vrste 3D
printera: industrijski te oni potrošački orijentirani. Industrijske 3D printere odlikuju veličina,
visoka cijena te to što nisu jednostavni za korištenje. Njihova je prednost u brzini, odnosno
mogu ispisati veću količinu istoga proizvoda u istom trenutku te su stoga prihvaćeni u raznim
industrijama. Ono što je još njihova prednost jest mogućnost ispisivanja u različitim bojama te
mogućnost ispisivanja pomoću različitih materijala. S druge strane, potrošački orijentirani
printeri danas više služe za zabavu, odnosno kućnu upotrebu. Oni nisu toliko brzi i precizni
kao industrijski, a od materijala za ispis predmeta se koristi termoplastika.
BIOLOGIJA:
Kao jedan od materijala koji se koristi pri ispisivanju unutar 3D printera ističe se tzv. biotinta.
Ona je napravljena od živih stanica koje se uzimaju iz čovjekova tijela na mjestu bolesnog
organa. Iz tog dijela tijela uzimaju se stanice koje imaju sposobnost regeneracije te se one
beskontaktno pomoću biotinte ispisuju u samom printeru te nastaje novi organ. Do sada se ta
tehnika pokazala uspješnom pri ispisivanju ravnijih struktura, kao što je koža, kod mokraćnih
cijevi i krvnih žila te kod mokraćnog mjehura. Ono što se razvojem 3D printera u medicini
pokušava postići jest mogućnost transplantacije organa kreiranih u 3D printerima. Na taj bi se
način smanjio broj ljudi koji bi čekao na transplantaciju te bi puno više ljudi dobilo
mogućnost transplantacije organa. Još jedna od primjena 3D printera u medicini otkrivena je
na sveučilištu u japanskom gradu Kyotu. Oni su objavili kako je moguće izraditi kosti putem
3D ispisivanja te da je ispitano na ljudima i da se pokazalo kao uspješna metoda liječenja.
Osim što u 3D printeru može „nastati nova kost“, postoji i mogućnost popravka oštećenja na
kostima. Primjerice, pri određenim manama na kostima donje čeljusti, dolazi do skeniranja
iste te se dio gdje postoji problem kirurški uklanja i stavlja se ispravan dio, nastao tehnikom
3D ispisivanja. Ovi načini liječenja pacijenta su u početku bili iznimno skupi te nije postojala
mogućnost šire primjene. No, to se promijenilo kada je engleski kirurg Mark Frame osmislio
program pri kojem nastaju modeli kostiju koji koštaju oko stotinjak eura te se relativno brzo
ispisuju, a takvi modeli pomažu liječnicima i prije operacije te tijekom iste. Osim kostiju koje
nastaju putem 3D ispisivanja, jako je važno napomenuti i proces presađivanja kože nastale
unutar 3D printera. „Znanstvenici sa Sveučilišta u Torontu razvili su metodu kako napraviti
biotintu od stanica kože. Oni su stvorili sustav u kojem kamere skeniraju ranu, zatim stvaraju
3D sliku i koža se printa direktno na tijelo pacijenta. U pokusima, bili su u mogućnosti
izliječiti ozljede kože u rekordnom vremenu, a nadaju se da će ovaj sustav raditi jednako
učinkovito i kod ljudi. 3D koža ne samo da značajno ubrzava oporavak, ona također značajno
smanjuje rizik od infekcije.“ Osim u medicini, 3D printeri imaju široku primjenu i u dentalnoj
medicini pri izradi otisaka zubi pacijenata te izrađivanju dentalnih krunica, mostova i mnogih
drugih dentalnih pomagala.

IZVORI:
Hrvoje Drvenkar, Marko Godinić, Josip Jukić, Dragutin Migles – „Geografija 2“ – udžbenik
geografije za drugi razred gimnazije, Alfa
Ivona Budimir – „3D printeri“ – završni rad, Filozofski fakultet u Rijeci
www.3dporta.hr/index.php/materijali/item/140-što-je-3d-printanje.html

3D printanje u medicini (unizg.hr)