Igor Zrinski mr.sc.

Muzej Sveti Ivan Zelina

Trg Ante Starčevića 13
igor.zrinski01@gmail.com

Pregled zabilježenih podrhtavanja tla na području Svetog Ivana Zeline i njegove

okolice u razdoblju od 1502. do 2020. godine

Sažetak
Potaknuti turbulentnim događanjima koja su obilježila, sada već prošlu 2020. godinu javilo
se razmišljanje o potrebi objedinjenja svih do sada poznatih i zabilješki podrhtavanja tla na
području Svetog Ivana Zeline i njegove bliže okolice, te njihovih posljedica. Rad spominje
poznate potrese od 1502. godine zaključno s 2020. godinom, s naglaskom na nekolicinu
najrazornijih iz godina 1880., 1905., 1906, te 2020. Pokušaj je ovo prikupljanja i prenošenja
opisa kako potresom uzrokovanih materijalnih posljedica tako i osobnih iskustava pojedinaca
sa Svetoivanjskog područja.

Ključne riječi: potres, Sveti Ivan Zelina, Mijo Kišpatić, 1880., posljedica

Uvod
Snažan potres koji je pogodio grad Zagreb 22. ožujka 2020. godine u ranim jutarnjim
satima ukazao nam je na činjenicu koliko su prirodne silnice nepredvidive i razorne. Stotinu i
četrdeset godina minulo je od prošlog jednako razornog potresa u kojem je značajno stradao
Zagreb i njegova okolica. U nastavku ovoga teksta prikazat će se pregled svih potresa koji su
na neki način ostali zabilježeni u kronikama ondašnjih suvremenika na području Svetog Ivana
Zeline i njegove bliže okolice. Želja je približiti osobna iskustva i sjećanja pojedinaca u datim
trenucima potresa, ali i zabilježenu nastalu materijalu štetu.
Prikupljanje makroseizmičkih podataka započinje na području Hrvatske u drugoj polovici
19. stoljeća, dok sustavnije prikupljanje mikroseizmičkih podataka putem upitnica započinje
početkom 20. stoljeća1. Upravo je veliki zagrebački potres koji se zbio 1880. godine potaknuo

1
Markuš, D., 2011., Potresi i analiza seizmičnosti

1
osnivanje Odbora za proučavanje i prikupljanje podataka o potresima2. U siječnju 1883.
godine upućen je poziv „svim prijateljima znanosti da ga (o.a. Odbor) obavijeste prema
sastavljenim uputama o svakom potresu što ga osjete“ (Cvijanović, 1965:139). Podatke je
sakupljao i obrađivao sam Mijo Kišpatić u ime Odbora sve do 1906. godine kada nadležnost i
zadaće prelaze na Meteorološki opservatorij u Zagrebu 3. Požrtvovni rad M. Kišpatića sumiran
je u sveukupno 24 potresna izvješća koja su obuhvatila podatke o potresima za Hrvatsku,
Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu.
Seizmičnost nekog prostora opisuje se uz pomoć kataloga potresa koji je baziran na osnovi
geoloških, tektonskih i seizmoloških podataka4. Markušić i Herak su predložili sveukupno
sedamnaest seizmičkih zona na području Hrvatske koje djelomično obuhvaćaju i susjedna
teritorijalna područja. U tom smislu Sveti Ivan Zelina i njegovo administrativno područje
nalazilo bi se u zoni broj 11, to jest zoni Jastrebarsko-Zagreb-Varaždin. S obzirom na
prostornu raspodjelu epicentara spomenuta zona može se definirati podjelom na četiri
distinktivna epicentralna područja: Žumberačka gora, Brežice-Krško, Medvednica i
Ivanščica-Varaždin5. Iako su se potresi u svim spomenutim epicentralnim zonama zasigurno
osjetili na području Svetog Ivana Zeline, za nas je svakako najrelevantnija zona Medvednice.
Počevši od 1502. pa zaključno s 1929. godinom na području Zagreba zabilježeno je 601
potres6. Od sveukupnog broja potresa na Zagrebačku goru kao epicentar otpada 15%, na
Kašinu 3% a na Svet Ivan Zelina 1% (Mokrović, 1930:249). Ono što je možda i značajnije od
samog broja potresa je činjenica da su jaki potresi u Zagrebu relativno česti. Tome svjedoči i
potresna povijest Zagreba, tako se može uočiti da se u posljednjih 200 godina dogodilo 16
potresa koji su mogli uzrokovati štetu, to jest čiji je izračunati intenzitet u Zagrebu bio VI°
MCS7 ili viši. (Dasović, Herak, Herak, Latečki, Mustać, Tomljenović, 2020:15). Zašto je to
tako? Odgovor se nalazi u činjenici da Medvednica te šira okolica Zagreba pripadaju
seizmotektonski aktivnom području koje je smješteno na granici između zapadnog i
središnjeg dijela Panonskog bazena. Njegovu granicu određuje žumberačko-medvednički
2
Cvijanović, D., 1965., Jači potresi (≥ VI° MCS) u SR Hrvatskoj
3
Doseg samog odbora bio je u stvarnosti samo izdavanje “Uputa” za prikupljanje podataka o potresima, većinu
stvarnog prikupljanja podataka o potresima obavljao je Kišpatić uz pomoć suradnika na području cijele
Hrvatske. U tom pogledu u samom Svetom Ivanu Zelini prvi izvjestitelj i Kišpatićev suradnik bio je Ljudevit Rac
(1861-1937.) ravnajući učitelj u Pučkoj školi u Svetom Ivanu Zelini. Rac je ujedno bio i prvi zelinski meteorolog.
Osim Raca, Kišpatiću su podatke o potresima i njihovim posljedicama na području Svetog Ivana Zeline i bliže
okolice javljali još Stjepan Canki i Ljubica Bock, oboje učitelji u pučkim školama.
4
Markuš, D., 2011., Potresi i analiza seizmičnosti
5
Markušić, S., Herak, M., 1998., Seizmic zoning of Croatia, str. 275-276
6
Mogu se pronaći i drugačiji podaci istog autora, pa se navodi da se Zagreb u razdoblju od 1502. do 1883.
godine sveukupno jače ili slabije zatresao 661 puta.
7
Mercalli-Cancani-Siebergova makroseizmička ljestvica koja opisuje intenzitet potresa. izvor:
https://www.pmf.unizg.hr/geof/seizmoloska_sluzba/seizmoloski_pojmovnik

2
rasjed širine 12-25 km, duljine 100 km. Područje samog Zagreba presijeca zagrebački rasjed
koji je sačinjen od niza manjih rasjeda: Podsused-Markuševac-Kašina-Zelina i Kerestinec-
Ilica-Maksimir-Sesvete (Gusić, Landeka, Lukić, Prša, Vidić, 2016:87). Valja naglasiti da je
razdoblje između 1879. i 1933. razdoblje pojačane seizmičke aktivnosti, od 1934. potresi u
Medvednici su bili ponešto rjeđi i slabijeg intenziteta8. Iznimka je bio potres koji se dogodio
1990. godine, te već spomenuti veliki potres koji nas je zadesio 2020. godine. Iako tek od
1850-ih se može smatrati da postoje pouzdaniji i znanstveniji podaci o potresima, u smislu
njihovog intenziteta i epicentra, to svakako ne znači da raniji potresi i njihovi učinci nisu
zabilježeni.

Najstariji zagrebački potresi

Najstariji potres o kojem imamo pouzdanije podatke, na području Zagreba zbio se 1502.
godine u 14 sati. O tom potresu zabilježeno je jedino da je uzrokovao pad tornja crkve Sv.
Marka, te da su srušene mnoge kuće9. O njemu Kišpatić piše „Potres taj osjetio se je i po svoj
Hrvatskoj. Potres taj morao je dakle imati svoje ishodište u blizini Zagreba, te je vrlo
vjerojatno, da je po svojih učinah i širenju nalikovao na potres od godine 1880.“ (Kišpatić,
1891:66). Procjenjuje se da je epicentar bio u Medvednici, a sam potres je imao jakost od
VIII° MSC ljestvice. Jači potres dogodio se 26. ožujka 1511. u 20:30 h. s epicentrom u
Sloveniji, te manjim posljedicama u Zagrebu i njegovoj okolini10. Medvedgrad je stradao u
potresu 1590. godine čiji je epicentar bio u Alpama, ali za posljedicu je imao preseljenje
vlasnika Medvedgrada u Šestine11. O potresu piše Kukuljević „jedva izteče šesnaest godina,
otkad bijaše Medvedgrad s nova utvrdjen, kad god. 1590. ljuti potres ne samo prednje zidine,
nego takodjer gradske sobe i kapelu u Medvedgradu na toliko ošteti, da se nadalje u njih jedva
stanovati moglo.“ (Kišpatić, 1891:103). Potres koji je porušio stare gradove Veliki Kalnik i
Medvednicu, a zasigurno se osjetio i na širem području današnje Zagrebačke županije,
dogodio se 1699. godine s epicentrom u Sloveniji12. Spomenuti potres načinio je veliku štetu
na Pavlinskom samostanu i crkvi u Sveticama. Iako je i u narednim godinama bilo potresa s
epicentrom u Zagrebačkoj gori: 1756., 1775., 1812., 1830., njihova magnituda je bila nešto
nižeg intenziteta13. Godine 1812., 26. srpnja osjetio se u Zagrebu, Ivaniću te Varaždinu potres.
Nekoliko godina kasnije u kolovozu 1822. godine potres se zbio u Zagrebu, ali njegov
8
Markuš, D., 2011., Potresi i analiza seizmičnosti
9
Prelogović, E., Cvijanović, D., 1981., Potres u Medvednici 1880. godine
10
ibidem.
11
ibidem .
12
ibidem.
13
Cvijanović, D., 1965., Jači potresi (≥ VI° MCS) u SR Hrvatskoj

3
intenzitet je bio puno jači u samoj okolici Zagreba. 14 Tek 22. rujna 1837. se oko podneva grad
Zagreb zatresao na tri sekunde, što je bio dovoljno da se više zidova i dimnjaka uruši. Još dva
dana nakon glavnog potresa su se osjetila omanja podrhtavanja 15. Magnituda toga potresa bila
je iznad V° MSC ljestvice. Godine 1851., 28. siječnja osjetio se potres u Zagrebu,
Križevcima, ali i u Nespešu nedaleko Svetog Ivana Zeline. Sljedeći jaki potres zbio se 1857.
godine s epicentrom u Kašini. Kašinski župnik pripovijedao je J. Torbaru kako su od siline
potresa popucali zidovi u crkvi. Godine 1860., 8. ožujka u 2:25 h. po podne zabilježen je
potres u Nespešu. Potres je bio sa „grmljavini naličnom tutnjavom“ (Kišpatić,1891:22).
Trajao je 2 sekunde i išao je pravcem sjever-jug. Sličan potres na istom lokalitetu dogodio se i
1867. godine. Dana 15. srpnja 1879. osjetio se u Zagrebu slabiji potres, ali se zato na
„području Kašine i Svetog Ivana Zeline osjetio znatno jače“ (Kišpatić, 1891:67). Iste godine
osjetio se još jedan potres u Svetom Ivanu Zelini i to 7. prosinca16.

Posljedice zagrebačkog potresa 1880. godine u Svetom Ivanu Zelini i njegovoj okolici
Najveći zagrebački potres od 09. studenog 1880. godine imao je dubinu žarišta između 12-
17 kilometara, te je bio procijenjene magnitude od 6.3. Potres se zbio u 7:34 ujutro, te je
trajao 10 sekunda, a nakon njega tlo je podrhtavalo još šest mjeseci 17. Sveukupno u tih šest
mjeseci zabilježeno je vrijeme, datum i osnovne opisne karakteristike za 200 naknadnih
podrhtavanja tla, završno s 21. siječnjem 1882. godine18. Trenutke prije samog potresa prenosi
nam J. Torbar u svom izvješću: „Dne. 9 studenog 1880. svanusmo u Zagrebu težkim mutnim
jesenskim jutrom. Barometar stajaše 547 milimetara; termometar pokazivaše 9.4°C.; tanka
jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipala je riedka kišica, dočim je sa sjevero-
istoka puhao hladan, vlažan vjetar. Nješto preko pola osam sati začuje se podzemna tutnjava
težko natovarena željezničkoga vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom,
kakvoj ne samo nema pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih
zagrebačkih“ (Torbar,1882:2) Torbar nam prenosi i same posljedice potresa, te zapisuje:
„Užasan bijaše čovjeku pogled idući poslije potresa gradom. Crkve, kuće i druge zgrade
popucale; dimnjaci popucali, drugi se oko okomite osine za više ili manje stepena na stran
zakrenuli; jedni se prelomili te na krovu ostali, drugi probili krov i tavan te čak u sobe
popadali; ovi strovalili se na dvorište te silu satrta ciglovlja sobom povukli, oni srušili se na

14
Kišpatić, M., 1891., Potresi u Hrvatskoj
15
ibidem.
16
ibidem.
17
Simović, V., 2000., Potresi na zagrebačkom području
18
Torbar, J., 1882., Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenog 1880.

4
susjedne niže krovove, a veći dio strovalio se na ulice jih zasuo ciglovljem, otrganim
kamenjem i smrvljenom žbukom. Uza strovaljene dimnjake počiniše najviše štete porušeni
zabati i vatrobrani zidovi. Ulice bjehu ruševinom tako zasute, da je mjestimice kolam prolaz
zapriječen bio... Neima u gradu i izvan grada kuće niti zgrade, koja ne bi više ili manje
oštećena.“ (Torbar, 1882:3).
Jačinu potresa opisuju nam i svjedočenja o podrhtavanju tla i štetama u Karlovcu i Sisku,
ali i puno dalje. Kako prenose novine podrhtavanje se osjetilo čak do Osijeka 19. Razorna moć
potresa nije nikoga poštedjela niti ostavila ravnodušnim. U Granešini, javljaju svjedoci
ondašnjih zbivanja srušio se crkveni toranj i pri tome usmrtio nekoliko osoba20. Od samog
potresa možda je i razornija njegova posljedica koju je ostavio na psihičko stanje stanovništvo
grada Zagreba i njegove okolice. Naime novine javljaju kako se nemali broj stanovnika
Zagreba počeo iseljavati iz grada21. Usprkos toj činjenici pomoć glavnom gradu započela je
pristizati već par dana nakon potresa. Materijalu pomoći među prvima pružao je car Franjo
Josip I., zatim Hrvatska vlada i sabor te Poglavarstvo grada Zagreba 22. Nije izostala niti
pomoć i solidarnost kako građana grada Zagreba i njegove okolice, tako i drugih stanovnika
Monarhije.
Potres se jednakom silinom osjetio i na području Svetog Ivana Zeline te njegove bliže
okolice, o čemu nam svjedoče i zapisi iz školskih spomenica. U ljetopisu za školsku godinu
1880-1881. u Svetom Ivanu Zelini pronalazimo sljedeći unos: „Dna. 9. studenog 1880. u 7:30
sati u jutro zadesi nas silan potres. Bio kišovit, tmuran, jesenski dan, kadno najednom čusmo
pod zemljom najprije silnu tutnjavu, a zatim oćutimo nekoliko vertikalnih udaraca, tako
silnih, da su se od tog srušili dimnjaci nekojih kuća, paće, u nekim je kućama pao i strop u
sobama, a prednje i stražnje kućne stijene se odlomile, bilo je i takvih, koje su uslijed ove
katastrofe nastradale tako, da su postale posve neprikladne za stanovanje, te su mnogi po
tuđim kućama tražili zakloništa. Čini se da je Sv. Ivan više pretrpio s tog potresa nego i sam
Zagreb.“ (Spomenica Pučke škole u Svetom Ivanu Zelini, 1875-1944:14).
Iako Sveti Ivan Zelina na svu sreću nije imao smrtno stradalih od potresa, uništene su
mnogobrojne građevine. U izvještajima ondašnjeg vremena moglo se pročitati: „Stanovnici
Sv. Ivana izvjestiteljima su priopćili kako su već i dan ranije čuli svojevrsnu tutnjavu pod
zemljom. Toga kobnoga dana od potresa su ponajviše stradale zidane katnice, crkveni
tornjevi, župni stan u Sv. Ivanu, ljekarna – kojoj je čak trebalo poduprijeti vanjski jugo-istočni

19
Sriemski Hrvat, god. III., br. 46., U Vukovaru, četvrtak 11. studenog 1880., str. 365-366.
20
ibidem.
21
Sriemski Hrvat, god. III., br. 47., U Vukovaru, četvrtak 18. studenog 1880., str. 372.
22
ibidem. str. 374

5
zid, zatim mnoštvo dimnjaka te spomenika na groblju.“ (Torbar 1882:41). Također u svom
izvješću navodi da su stradala i poneka plemićka imanja i stari gradovi. Tako je potresom bilo
zahvaćeno imanje obitelji Barač, kurija obitelji Domjanić, imanje velikog župana Mikšića u
Sv. Heleni, te je znatno oštećen Paukovec23. Obzor broj 262 opisuje stanje nakon potresa u Sv.
Ivanu Zelini: “Što je god boljih zidanih kuća u Sv. Ivanu, sve su znatno oštećene, osobito one
na sprat zidane. Tako su n.p. sudnica i obćinska kuća na toliko rasklimane, da nijesu više za
uredovanje. Nadbiskupska, crkvena, Horvatićeva, Bocekova i druge kuće izgubiše dimnjake,
koji su popadali, te tim na krovovih i podovih znatne štete počinili. Na njekojih kućah
porušiše se zabati; ljekarna je silno popucana te je nutria sve porazbacano. I tako nema kuće,
koja ne bi bud s vana bud s nutra bila više ili manje oštećena”. (Houška, Pažić, Dragija,
Houška:1994:124). Crkva je malo oštećena, čak je i visoki četverokutni toranj dobio samo
male pukotine. Za razliku od nje, župni dvor čiji su zidovi vrlo debeli i masivni bila je znatno
oštećena. Unutrašnji sjeverni zid odvojen je vertikalnom pukotinom, dok je južni zid značajno
ispucao.24 Grof Dragutin pl. Drašković u nadolazećem razdoblju pomno je i pedantno bilježio
naknadna podrhtavanja tla. U razdoblju od 9. studenog do 8 ožujka 1881. godine zabilježio je
sveukupno 30 jačih i slabijih podrhtavanja tla25. Noviji podaci govore nam da se najveći broj
naknadnih potresa dogodio upravo na potezu između Zagreba i Svetog Ivana Zeline, točnije
„u okolici Sv. Ivana Zeline zabilježeno je sveukupno 43 naknadna podrhtavanja tla“
(Prelogović, Cvijanović, 1981:139).
Osim grofa Draškovića sjećanje na potres zabilježio je još jedan naš sugrađana – Gjuro
Pucek: “Bilo je zimsko jutro u pola 8 sati, dana 9. studenog. Mene je mama baš otpremila u
školu, polazio sam tada treći razred. Već sam bio kod ulaznih vrta kada sam opazio da se naša
kuća ziblje, a na suprotnoj strani na kući „Velike oštarije“ vidio sam, kako se komad po
komad dimnjaka kotrlja niz krov. Naša se kuća sva tresla, s krova popadao je crijep, a u sobi
su zveketale neke šalice, što su bile poredane po ormaru. Stijene su popucale na nekoliko
mjesta. Kada je trešnjava prestala sav se svijet sletio na ulicu. Od škole nije bilo ništa
nekoliko dana. Mnoge su kuće stradale pa su se morale poduprijeti balvanima. Među njima
veću štetu su pretrpjele: Bivčeva kuća, naša kuća, crkvena kuća, kuća krojača Žiljka,
Općinska zgrada, kotarski sud i još neke. Kako svako zlo ima i svojih dobrih strana tako je
nakon potresa izgrađeno mnogo novih kuća u Svetom Ivanu, među njima i naša 1883. godine“
(Pucek, n.d.) Uistinu kako i izvješće M. Prudnika prenosi: „gotovo svaka veća kuća pretrpjela

23
Torbar, J., 1882., Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880., str. 41-44.
24
Wahner, F., 1883., Das Erdbeben von Agram am 9. November 1880.
25
Torbar, J., 1882., Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880., str. 42-43.

6
je značajnu štetu. na groblju su grobni spomenici bačeni i rotirani na sličan način kao i u
Zagrebu (Prudnik, 1882:87).
Veliki zagrebački potres osjetio se i u naseljima nedaleko Svetog Ivana Zeline. Možda je
upravo u Donjoj Zelini, točnije sv. Heleni bio i najrazorniji. „Ovdje je potres najžešće u
zelinskoj okolici harao”, piše J. Torbar, “grad presv. gosp. vel. žup. Mikšića užasno je oštećen
tako, da je nalik na ruševinu. Sjeverno i južno krilo najvećma je postradalo, kula se posve
srušila, tako isto porušen je južno ležeć dio grada valjda pod teretom dimnjaka, koji su ovamo
popadali. Isto tako su pali dimnjaci porušili strop. U prvom katu su svodovi sasvim porušeni i
nutarnji zidovi posve potrgani, a ostale stiene su popucale, te se izbočile tako, da se čitav grad
imao porušiti i s nova graditi. Na jugo-zapadnom krilu pridignuo se, kako vlasnik pripovijeda,
glavni vanjski zid lakovih 20-25 cm., te se s lieva prema desnu zaokrenuo. Kakovih 200
koračaja od grada k istoku udaljena kapelica nije toliko postradala. Oltar pao je prema istoku,
križ na tornjiću nagnuo se znatno prema jugu. Na južnoj strain ima tanak zid, koj je zatvarao
njekadašnja stara vrata, ovaj je pao nutar, a cigle su dosta daleko od zida odletile. Drugi tanki
zid na istoj strani ostao je neoštećen. Ostale kuće u okolici zelinskoj postradale su manje,
istina, nego sv. Helena, ali su ipak sve više ili manje popucale, poimence je u Popovcu
Mautnerov dvorac znatno oštećen, a još više grad Paukovac.” (Torbar, 1882:43-44). Franz
Wahner prenosi nam u svom izvješću nešto osobnija iskustva župana Mikšića s kojim je imao
prilike razgovarati. „Uistinu će nas iznenaditi da je svih 12 ljudi koji su se u trenutku potresa
nalazili unutar dvorca Mikšić ostali živi“ (Wahner, 1883:80). Autor ovako započinje dio svog
izvještaja o stradanjima dvorca Mikšić u sv. Heleni (Donja Zelina). Pročitamo li dojmove
samog vlasnika dvorca koji se također zatekao unutar zdanja tijekom potresa neće nam
čuđenje F. Wahnera biti neosnovano. Kako sam župan Mikšić pripovijeda „bio sam u šetnji
na prvom katu dvorca kada je započeo potres. Jugozapadna se strana uzdigla najmanje 20
centimetara, u tom trenu sam bio bačen na zid te sam potom pao na koljena. Zidovi su užasno
popucali. Držeći se rukom o zid osjetio sam kako se zidovi razdvajaju i međusobno udaljuju.
U taj čas srušio se zid koji me napola zatrpao. U drugoj prostoriji županov sin stajao je u kutu
sobe točno u času kada mu se strop urušio tik ispred njega. Ostali pojedinci koji su se u tom
trenutku zatekli unutar dvorca uspjeli su izaći neozlijeđeni“ (Wahner, 1883:80-81). U svom
izvješću Prudnik nadodaje da je „izdužena gospodarska zgrada (kuća za poslugu), udaljena
samo 30 koraka od vlastelinstva u smjeru sjeverozapada imala vrlo mala oštećenja“ (Prudnik,
1882:85). SL. 12
Osim spomenutih izvještaji o potresu donose nam i opise stanja iz drugih naselja u okolici
Svetog Ivana Zeline. Torbar nam prenosi zatečeno stanje u Bedenici gdje je starinska u

7
gotičkom stilu sagrađena crkva ispucala je na sve strane. Župnikova kuća popucala je na
gornjem dijelu tako da u njoj više nije moguće živjeti. Najjače su popucale stijene s istočne i
južne strane26. Nešto detaljniji prikaz donosi nam Wahner – “Crkva u Bedenici čija os leži u
smjeru ZJZ-ISI prilično je oštećena. Svodovi i lukovi pomakli su se u oba smjera osi crkve.
Samo svetište (sakristija) značajno se pomaknulo, dok njegovi kontrafori nisu zadobili
oštećenja. Na vanjskoj strani župnog dvora ima relativno malo oštećenja, najvidljivije su
okomite pukotine koje se pružaju između prozora. Dimnjak je oštećen, ali nije otpao. Za
razliku od vanjske strane, unutarnja strana zidova ima jače vertikalne pukotine“. (Wahner,
1882:83-84). O ozbiljnosti oštećenja na samoj crkvi piše nam i bedenički župnik. „Crkva je
od potresa silno stradala. Zidine su se od temelja raspucale. Sljedeće godine su kolatori dali
zidine zapeti željeznim sponama, ali se uza sve to nastale pukotine s nova sve jače otvaraju“
(Marenčić, 1913-1970:38).
U Kašini je od potresa popucala crkva, naročito svod te župnikov dvor. Toranj je popucao
najviše s južne i zapadne strane, dok crkva ponajviše sa sjeverne strane. Sa zvonika je pao
križ. Ulazeći s dvorišta k crkvi puknula je na putu zemlja, ali se za dva dana zatvorila. Kapela
sv. Vida nedaleko župne crkve je gotovo ruševina. Toranj se nagnuo prema jugu, a sa sjeverne
strane srušio se sav krov na crkvi. “Sjeverno od Kašine leži mjesto Planina. Ovdje se potres
osobito žestoko osjetio. dvorac zagrebačkog nadbiskupa, starinska na kat zidana kuća
skrozimice je raspucan, te su sve zidine seljačke kuće u veliko oštećene, gdjekoje upravo
porušene.“ (Torbar, 1882:41)

Zabilježeni potresi u Svetom Ivanu Zelini i okolici između 1881-1904. godine

U razdoblju između 1880-1882. godine u kronici potresnih izvještaja zabilježen je velik
broj manjih potresa na području Zagreba, njegove okolice, pa tako i Svetog Ivana Zeline. Prvo
potresno izvješće za 1883. godinu navodi nekoliko potresa manjeg i većeg intenziteta na
području Zagreba i Kraljeva Vrha. Samo izvješće ne navodi poimenično Sveti Ivan Zelinu
kao područje gdje se potres osjetio, ali nije isključeno i ne bi bilo pogrešno pretpostaviti da se
podrhtavanje tla osjetilo i na ovom području. Godine 1886. te 1887. također su se osjetili
manji potresi na području Svetog Ivana Zeline. Marija Bauch javlja brzojavom o potresu koji
se zbio 22. siječnja 1886. godine sljedeće: “U 11:12 po podne u Svetom Ivanu Zelini osjetilo
se valovito kolebanje uz podzemni prasak. Gibanje je trajalo 3 sekunda, a pravac mu je bio S-
J. Od trešnje su se u drvarnici rušila drva, a u stajah se konji uznemirih” (Kišpatić, 1887:2).
Potres od 13. rujna 1887. godine imao je svoj epicentar upravo u Svetom Ivanu Zelini,
26
Torbar, J., 1882., Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880., str. 48

8
nažalost nije zabilježen u lokalnim kronikama, ali zato u Narodnim novinama pronalazimo da
se 13. rujna u 8 sati prije podne u Svetom Ivanu Zelini osjetio potres koji je trajao više
trenutaka sekundi. Smjer potresa bio je sjever-jug 27. Šesto i sedmo potresno izvješće donosi
nam evidenciju o dva potresa koji su zabilježeni na području Sv. Helene – 27. i 28. travnja
1889. godine. O njima izvješće donosi sljedeće: „Već nekoliko dana zemlje je nemirna, te
zadrhće svaka 2-3 sata i zatutnji, a 27. travnja u 8:50 h. navali ojači potres“ (Kišpatić,
1891:29). U godina koje slijede između 1890. i 1892. ne postoje zabilješke o potresnim
aktivnosti na području Svetog Ivana Zeline, ali se zato javlja niz manjih podrhtavanja
zabilježenih na području Kašine28.
U godini 1893., dana 11. listopad u „5:26 prije podne dogodio se znatan potres smjera
zapadno-istočna, te je potrajao 15 sekunda“ (Kišpatić, 1894:23). Ovaj potres osjetio se i na
području Omilja. Trinaesto potresno izvješće spominje nam značajniji potres koji se zbio 14.
travnja 1895. godine s epicentrom u Ljubljani. Potres se osjetio u Sv. Ivanu Zelini gdje se
navodi da „u 11:25 po podne oćutismo prvi slabiji potres, dvije minute kasnije drugi jači uz
silna trešnja i s udarcem, tako da su predmeti s ormara popadali, a ure njihalice stale; oko 12h
navalio je iznova slabiji potres. Ovaj drugi mogao je 23 sekunde potrajati
(Kišpatić,1896:173). Sljedeći dan osjetio se niz manjih podrhtavanja tijekom cijelog dana.
Osim službenih izvješća o potresu i kronika škole u Omilju bilježi spomenuti potres: „Potres
se zbio u 11 sati i 18 minuta u noći, bio je vrlo žestok, ali na svu sreću školska zgrada nije
oštećena značajnije, samo su joj ponegdje popucali zidovi.“ (Spomenica škole u Omilju,
1885-1918:28). Isti se osjetio u Bisagu gdje je oko pola 12 jak potres potrajao 20 sekunda te
se dvor grofa Draškovića raspucao se na više mjesta Srušila su se tri dimnjaka 29.“. Godina
koja slijedi na bilježi podrhtavanja tla na području Svetog Ivana Zeline. Sljedeće 1898. godine
bilježi se manje podrhtavanje tla oko 11:15 h. na području Svetog Ivana Zeline i to 12.
siječnja30. Dana 19. siječnja 1900. godine dogodio se u „0:43 h. po podne osobito žestok
udarac s jakom tutnjavom. Potres je išao SI-JZ, a trajo je 3 sekunde“ prenosi nam tako učitelj
Šivoš (Kišpatić, 1901:194). Potres koji je po svojem intenzitatu bio odmah iza onoga iz 1880.
godine31. Kako je to ustvrdio Agramer Zeitung, zbio se na području Kašine i Donje Zeline 17.
prosinca 1901. godine, kada je i prouzročio dodatne štete na već ionako oštećenim sakralnim

27
Narodne novine, god. LIII., br. 209., U Zagrebu, u četvrtak 15. rujna 1887.
28
Kišpatić, M., 1891., Osmo izvješće potresnog odbora za godinu 1890., str. 5., 8.; Kišpatić, M., 1893., Deveto
potresno izvješće za godinu 1891., str. 2., 4.; Kišpatić M., 1894., Deseto potresno izvješće za godinu 1892., str.
1., 3.
29
Kišpatić, M., 1896., Trinajsto potresno izvješće: za godinu 1895., str. 157.
30
Kišpatić, M., 1899., Šestnajsto potresno izvješće: za godinu 1898., str. 80.
31
Agramer Zeitung, god. 76., br. 292., Donnerstag, 19. Dezember 1901., str. 4

9
objektima. Potresno gibanje koje je započelo 17. prosinca ponavljalo se sve do 1. siječnja
iduće godine u više navrata 32. Svet Ivan Zelina podrhtavao je i sljedeće godine, točnije 4.
studenog 1902. kada se javlja „u 11:30 h. po podne dosta jak potres“, kako to javlja Brzojavni
ured u Svetom Ivanu. Dvadeset i prvo potresno izvješće javlja da se podrhtavanje tla
uzrokovano potresom od 17. kolovoza 1903. godine osjetilo i na području Svetog Ivana
Zeline, ali o tome ne donosi detaljnije podatke.33

Posljedice niza potresa 1905-1906. godine

Niz intenzivnijih potresa zbio se krajem 1905. i početkom 1906. godine. Naime, 17.
prosinca 1905. godine zbio se potres s epicentrom u Medvednici, magnitude 5.6 , na dubini od
7 kilometara34 (Prelogović, Cvijanović, 1981:138). Prije spomenutog potresa tijekom 1905.
dogodila su se još dva – 28. travnja i 29. svibnja. O prvome za potresno izvješće piše Stjepan
Canki iz Novog Mjesta, te kaže „u 10:03 h. po podne osjetio sam potres koji je išao smjerom
SI-JZ, a trajao je 5 sekunda. Trešnja je bila dosta jaka i to valovita s podzemnom tutnjavom.
Štete nema.“ (Kišpatić, 1906:135). Za razliku od njega Fran Petelić javlja iz Bedenice o
potresu mjesec dan kasnije „u 0:15 h. po podne oćutismo uza silnu podzemnu tutnjavu strašan
udarac potresa, koji je išao od Z-I… i to tako jako, da su zidovi popucali. Sa stropa počela je
zamaz padati na narod, koji je došao s djecom da obavi cijepljenje boginja. Potres je trajao 3
sekunda“ (ibidem:140). Ljudevit Rac, ravnajući učitelj Pučke škole u Svetom Ivanu Zelini
javlja Odboru za proučavanje potresa da se osjetio valovit udar uz podzemnu tutnjavu, pa tri
vertikalna udarca, trajao je 5 sekunda, a imao pravac S-J 35. Sličan opis iz Novog Mjesta daje i
Stjepan Canki36.
Općinsko poglavarstvo grada Svetog Ivana Zeline javlja o potresu koji se dogodio krajem
1905. godine, točnije 17. prosinca sljedeće „u 11:18 h. bio je ovdje jak potres da su svodovi
popucali, a žbuka s njih pada, ure su se zaustavile, a slike nakrivile. Trajao je 5-10 sekunda.
Iza njega bilo je do jutra 7 valovitih potresa, koji su trajali po 6 sekunda, ali su bili mnogo
slabiji od prvoga“ (Kišpatić, 1906:156). Isti dan na području Svetog Ivana Zeline osjetila su
se još dva manja potresa u 11:25 h. i 11:50 h. po podne. 37 Dan nakon Općinsko poglavarstvo
Svetog Ivana Zeline zabilježilo je pet naknadnih podrhtavanja. 38 O spomenutim potresima

32
Kišpatić, M., 1902., Dvadeseto potresno izvješće za godinu 1901.
33
Kišpatić, M., 1904., Dvadeset i prvo potresno izvješće za godinu 1903., str. 232.
34
Prelogović, E., Cvijanović, D., 1981., Potres u Medvednici 1880., str. 138.
35
Kišpatić, M., 1906., Dvadeset i teće potresno izvješće za godinu 1905., str. 140.
36
ibidem.
37
Kišpatić, M., 1906., Dvadeset i teće potresno izvješće za godinu 1905., str. 167.
38
Kišpatić, M., 1906., Dvadeset i teće potresno izvješće za godinu 1905., str. 169.

10
imamo i zapisnik iz Spomenice škole u Omilju: „Dana 17. prosinca osjetio se u noći žestok
potres smjera ZJ koji se – samo slabije – sljedećih dana često ponavljao“ (Spomenica škole u
Omilju, 1885-1918:86). Za razliku od njega „Dana 2. siječnja 1906. godine u 5:30 h. sati u
jutro osjetio se ovdje vrlo jak potres, koji je nanio mnogo štete. Gornji dio škole je mnogo
stradao. Dimnjaci i toranj su sasvim rasklimani. Žbuka u školskim sobama, hodnicima, a i u
učiteljskim stanovima je djelomice popadala… Privatne su i javne zgrade sve, što više, što
manje oštećene. Sveta misa služi se pod otvorenim nebom, a narod k njoj dolazi u
procesijama. Potresi se javljaju svaki dan po 20 puta sad veći, sad manji. Školska zgrada je
nakon naknadnog pregleda zatvorena do danjega“ (ibidem:87). Za isti potres 1906. godine
spomenica škole u Svetom Ivanu Zelini također navodi njegovu razornu moć, te posljedice
koje je ostavio. Tako spominje značajnija oštećenja kraljevske kotarske oblasti, općinskog
poglavarstva, školske zgrade, te mnogih privatnih kuća. Napominje da su se manji potresi
sjetili kroz nekoliko mjeseci39. Spomenuti potres bio je magnitude 6.1, na dubini od 5 km.
Ravnajući učitelj Pučke škole u Svetom Ivanu Zelini Ljudevit Rac javlja za potrebe potresnog
izvješća sljedeće: „u 5:28 h. prije podne bio je vrlo žestok valovit potres s više udaraca u
smjeru JZ-SI. Trajao je 10-12 sekunda, strah među narodom velik i sve se zaklanja u
sigurnije, a poglavito drvene zgrade“ (Kišpatić, 1907:10).
Spomenuti potres zabilježila je u svojim opservacijama te poslala za potresno izvješće i
učiteljica u već spomenutoj pučkoj školi Mira pl. Šoštarić – „ja sam točno promatrala početak
i svršetak i trajanje potresa, jer sam bila budna, pošto su mi psi lajanjem i kokoti neobičnim
složnim kukurikanjem najavili nešto izvanredno. I tako sam budna pri svjetiljki zamijetila iza
svoga kreveta silan šum i za tim okomit udarac, gibanje kuće, trešnju, što je jenjalo, a iza 4
sekunde drugi jači okomiti udarac i onda su istom počeli zidovi pucati, žbuka padati što je u
svem 10 sekunda trajalo. Svi zidovi prema sjevero-zapadu i jugo-iztoku jako su oštećeni.
Pravac potresa od SZ-JI pokazuju sve stvari, cigle i vijenci od dimnjaka, što su u tom pravcu
popadali… Po kućah se vide silne pukotine, a iz pojedinih su zidovi i cigle izpadale. Neki
ljudi pripodvjedaju, da su čas prije potresa zamietili oštar bljesak. Pripovjedali su mi seljaci,
koji su prije potresa pošli k blagu u staje, da su iznenada čuli silno zujanje u zraku i da se je
digao vjetar, koji im nije dao s mjesta, a odmah za tim čuli su jaku tutnjavu i udarac ispod
zemlje, pa su ćutjeli, da im noge od zemlje odskakuju. U potoku je led popucao, a voda u vis
štrcala i na obalu se izlijevala. Pred očima im je zabljesnulo i tek što su se ogledali, od kuda
to, već je i prestalo, samo je šum i tutnjava još i dalje trajala“ (Kišpatić, 1907:10-11).

39
N.N., 1875-1944., Spomenica Pučke škole u Svetom Ivanu Zelini, str. 81.

11
 Posljedice ovog potresa uvidjele su se i na području Donje Zeline gdje su se na župnom
stanu porušili krovovi od dva dimnjaka, dosta crijepa je opalo s krova, kapela Sv. Jane dosta
se raspucala, a u župnoj crkvi Sv. Nikole raspucao se svod, te je pukao zid na tornju – javlja
to Vjekoslav Tkalec župnik za časopis Hrvatstvo. 40 U razdoblju od 2. siječnja do 31. ožujka
iste godine zabilježila je Mirka pl. Šoštarić sveukupno 37 naknadnih podrhtavanja tla na
području Svetog Ivana Zeline. U istom razdoblju na području Kašine zabilježeno je
sveukupno 158 naknadnih podrhtavanja41.

Potresna situacija nakon 1906. godine

Cijela 1906. godina obilježena je manjim podrhtavanjima tla, ali veći potresi na području
Svetog Ivana Zeline i njegove okolice nisu zabilježeni. Sljedeće godine župnik Tkalac i učitelj
Rac također javljaju o dvije slabije tutnjave jedne na području Svetog Ivana Zeline 13.
listopada oko 8:00 h., te druge 12. prosinca. (Kišpatić, 1907). Godine 1909. i to 08. listopada
spomenica škole u Novom Mjestu bilježi manji potres koji je trajao 10 sekunda – „bio je s
valovitom trešnjom, te je prošao, hvala Bogu, bez oštećenja!“ (Spomenica škole Novo Mjesto,
1893-1946:38). Općenito nakon spomenutog razdoblja podrhtavanja tla i seizmička aktivnost
na području Zagreba i njegove šire okolice se smiruje. Cvijanović u svom radu navodi
sveukupno 8 intenzitetom značajnijih potresa (VI° MSC ili jače) između 1910. i 1964.
godine42. Tek je 3. rujna 1990. godine u 10:48 h. Zagreb zadesio jači potres magnitude 4.8. s
epicentrom u Kraljevom Vrhu43. Sam potres prouzročio je manja oštećenja na stambenim
objektima. Nakon sto i četrdeset godina od velikog zagrebačkog potresa 1880. godine u
nedjelju 22. ožujka 2020. godine u 6:24 h. zadesio je Zagreb i njegovu okolicu razorni potres
magnitude 5.5 stupnjeva44. Nedugo nakon glavnog potresa slijedila je i prva naknadna trešnja
magnitude od 4.9 u 7:01 h. Potres je izvorište imao u zoni Medvednice, točnije u Markuševcu.
usprkos činjenici što je seizmološki gledano bio umjerene jačine njegove posljedice bile su
tragične – gubitak ljudskog života i nebrojene materijalna oštećenja. Procjenjuje se da je
otprilike 25 000 oštećenih objekata 45. Među oštećenim objektima značajniju devastaciju
pretrpjeli su zaštićeni spomenici kulturne baštine, te pojedini primjerci pokretne kulturne
baštine. Među njima posebice su bile pogođene muzejske institucije to jest objekti unutar

40
Kišpatić, M., 1907., Dvadeset i četvrto potresno izvješće za godinu 1906., str. 11
41
ibidem.
42
Cvijanović, D., 1965., Jači potresi (≥ VI° MCS) u SR Hrvatskoj, str. 159-167.
43
Markušić, S., Herak, M., 1993., Seismicity in Croatia in the period 1990-1992., str. 23
44
Šavor Novak, M., i sur., 2020., Potres u Zagrebu 22. ožujka 2020. – preliminarni izvještaj o seizmološkim
istraživanjima i oštećenjima zgrada, str. 844.
45
ibidem.

12
kojih su smještene. Osim samog Zagreba posljedice potresa bile su vidljive i u njegovoj bližoj
okolini, pa tako i u Svetom Ivanu Zelini. Značajnija oštećenja, kada se govori o zaštićenim
kulturnim dobrima pretrpjeli su Muzej Sveti Ivan Zelina, te srednjovjekovna utvrda Zelingrad
u vlasništvu Muzeja.
Potres je na Muzeju prouzročio određene strukturne pukotine koje su najvidljivije u
podrumskim prostorijama Muzeja. Na spomenutom mjestu došlo je do signifikantnih
napuknuća stropnih nosivih nadvoja, te pojedinih zidova. Također je jedan od nosivih zidova
u hodniku podruma puknuo, te je nastala pukotina širine nekoliko centimetara koja se proteže
od podnog dijela, preko cijelog zida i stropa do suprotnog zida. U izložbenom dijelu zgrade
značajnije je oštećen jedan zid, te su manje pukotine vidljive gotovo na svim zidovima u
Muzeju. Tavanska konstrukcija građena je od drveta, te kao takva nije imala vidljivih
oštećenja. Srećom od muzejskog inventara te predmeta u zbirci nije oštećeno ništa. Na
srednjovjekovnoj utvrdi Zelingrad, koja je u vlasništvu Muzeja, potres je također uzrokovao
oštećenja, prvenstveno pukotine na zidovima, te urušavanje dijelova konstrukcije na gornjim
predjelima zidova. Posljedice ovoga potresa još više je naglasio potres koji se dogodio 29.
prosinca u 12 sati i 19 minuta iste godine s magnitudom od 6.2 stupnjeva, te epicentrom 3
kilometara jugozapadno od Petrinje46.
Spomenuti potres imao je još razornije posljedice, posebice za područje Petrinje, Siska i
okolnih naselja. Kao i u zagrebačkom potresu i u ovom je bilo ljudskih žrtava, točnije 7
poginulih i 26 ozlijeđenih. Također, materijalna šteta na kulturnim dobrima bila je značajna,
ne samo na području Siska, Petrinje i bliže okolice, već i na području Zagreba i Zagrebačke
županije47. U slučaju Muzeja Sveti Ivan Zelina spomenuti potres dodatno je proširio već
ionako načete pukotine po cijeloj zgradi Muzeja, te je prouzročio nekoliko novih. Kao i
Muzej tako je i Zelingrad doživio dodatna oštećenja u vidu urušavanja ionako nestabilnih
dijelova vršnih zidova mjestimično i do metar. Pukotine nastale tijekom prvog potresa u
ožujku također su se proširile.
Spomenuti valja i druge objekte na području Svetog Ivana Zeline i njegove bliže okolice
koji su pretrpjeli različite stupnjeve oštećenja prouzročene dvjema potresima. U popisu
oštećenja prijavljenih od potresa 23. ožujka 2020. godine na kulturnim dobrima u Svetom
ivanu Zelini koji je sastavio konzervatorski odjel u Zagrebu nalaze se objekti na sljedećim
adresama: Braće Radića 4., 6., 7., Zgrada stare škole na adresi Braće Radića 8., Zgrada starog
suda na adresi Vatrogasna 1., Zgrada gradske uprave na Trgu A. Starčevića 12., objekti na

46
Izvor: https://blogs.egu.eu/divisions/sm/2021/01/25/earthquake-watch-december-2020/
47
Damjanović, D., 2021., Petrinjski potresi i baština Zagreba, Vijenac, 701,14.01.2021., 16

13
adresi Pavle Miškina 1., Vladimira nazora 17., 19., 22., 24., 29., 50., 56a., 60., zatim kapela
Sv. Duha na Vrtačama u Kalinju, kapela Sv. Ane u Bukovcu Zelinskom, kurija Švarcovina u
Nespešu, kurija Omilje u Donjoj Drenovi, kapela Sv. Antuna Padovanskog u Blaškovcu,
kapela Sv. Juraja u Gornjem Psarjevu. Potres je uzrokovao oštrećenja i na širem području
Svetog Ivana Zeline, tako je na području Bedenice oštećena župna crkva Svih Svetih, a na
području Komina crkva Sveta Tri Kralja.

Literatura:

14
Cvijanović, Dragutin., 1965., Jači potresi (≥ VI0 MCS) u SR Hrvatskoj. Geološki vjesnik 19
(1965), 139-167.
Damjanović, Dragan., 2021., Petrinjski potresi i baština Zagreba, Vijenac, br. 701.,
14.01.2021., 16.
Desović, I., Herak, D., Herak, M., Latečki, H., Mustać, M., Tomljenović, B., 2020., O
potresima u Hrvatskoj. Vijesti Hrvatskog geološkog društva, 57/1 godina XLVII, lipanj
2020.
Gusić, D., Landeka, J., Lukić, A., Prša, M., Vidić, I., 2016., Seizmička aktivnost na području
Hrvatske, Ekocentar, br. 19, 84-90
Houška, M., Pažić, J., Dragija, S., Houška, J., 1994., Zelinska kronika., Matica Hrvatska
Organak Sveti Ivan Zelina
Kišpatić, Mijo., 1888., Peto izvješće potresnog odbora za godinu 1887., Tisak Dioničke
tiskare, Zagreb
Kišpatić, Mijo., 1891., Šesto i sedmo izvješće potresnog odbora za godinu 1888-1889., Tisak
Dioničke tiskare, Zagreb.
Kišpatić, Mijo., 1891., Osmo izvješće potresnog odbora za godinu 1890., Tisak Dioničke
tiskare, Zagreb
Kišpatić, Mijo., 1893., Deveto izvješće potresnog odbora za godinu 1891., Tisak Dioničke
tiskare, Zagreb.
Kišpatić, Mijo., 1894., Deseto izvješće potresnog odbora za godinu 1892., Tisak Dioničke
tiskare, Zagreb.
Kišpatić, Mijo., 1891., Potresi u Hrvatskoj., P.o.: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti ; knj. 107., str. 81-164.
Kišpatić, Mijo., 1894., Jedanaesto izvješće potresnog odbora za godinu 1893., Tisak Dioničke
tiskare, Zagreb
Kišpatić, Mijo., 1896., Trinajsto potresno izvješće: za godinu 1895., P.o.: Rad Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 128., str. 155-192.
Kišpatić, Mijo., 1899., Šestnaesto potresno izvješće: za godinu 1898., P.o.: Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 137., str. 80-124.
Kišpatić, Mijo., 1901., Osamnajsto potresno izvješće: za godinu 1900. uz dodatak za god.
1838., 1849., 1850., 1893., 1896., 1897., 1898. i 1899., P.o.: Rad Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 147., str. 192-247.
Kišpatić, Mijo., 1902., Devetnaesto potresno izvješće: za godinu 1901., P.o.: Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 151., str. 140-177.
Kišpatić, Mijo., 1902., Dvadeseto potresno izvješće: za godinu 1902., P.o.: Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 151., str. 140-177.
Kišpatić, Mijo., 1904., Dvadeset i prvo potresno izvješće: za godinu 1903., P.o.: Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 158., str. 222-238.
Kišpatić, Mijo., 1906., Dvadeset i treće potresno izvješće: za godinu 1905., P.o.: Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 163., str. 131-180.
Kišpatić, Mijo., 1907., Dvadeset i četvrto potresno izvješće: za godinu 1906., P.o.: Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 169., str. 1-54.
N.N., 1908., Godišnje izvješće Zagrebačkog meteorološkog opservatorija za godinu 1907.,
Godina VII., dio IV., Potresi u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1907., (Dvadeset i peto potresno
izvješće)., Nakklada Kr. Hrv.-Slav.-Dalm. Zem. Vlade, odsjek za bogoštovje i nastavu.,
Tiskara C. Albrechta, Zagreb
Markuš, Davor., 2011., Potresi i analiza seizmičnosti., diplomski rad., Sveučilište Josipa
Juraja Strossmayera u osijeku, Odjel za fiziku, Osijek
Markušić, S., Herak, M., 1993., Seismicity of Croatia in the period 1990-1992., Geofizika,
vol.10., str. 19-34.

15
Markušić, S., Herak, M., 1998., Seismic Zoning of Croatia., Natural Hazards 18:269-285.,
Kluwer Academic Publishers, Netherlands, 1999.
Mokrović, J., 1930., Zagrebački potresi., u: Priroda – popularni ilustrovani časopis Hrvatskog
prirodoslovnog društva u Zagrebu, god. XX., br. 9. i 10.
Prelogović, E., Cvijanović, D., 1981., Potres u Medvednici 1880., Geološki vjesnik., br. 34.,
str. 137-146.
Prudnik von, Max H., 1882., Das Erdeben von Agram im Jahre 1880., Bericht an das K. Ung.
Ministerium fur Ackerbau, Industrie, und Handel., Budapest
Simović, Veselin., 2000., Potresi na zagrebačkom području., Građevinar 52 (2000) 11, 637-
645
Šavor Novak, M., Uroš, M., Atalić, J., Herak, M., Demšić, M., baniček, M., Lazarević, D.,
Bijelić, N., Crnogorac, M., Todorić, M., 2020., Potres u Zagrebu 22. ožujka 2020. –
preliminarni izvještaj o istraživanjima i oštećenjima zgrada, Građevinar 72 (2020) 10,
843-867
Torbar, Josip., 1882., Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880., Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Tiskara dioničke tiskare, Zagreb
Wahner, Franz., 1883., Das Erdbeben von Agram am 9. November 1880., Staadsdruckerei
Wien

Izvori:

Agramer Zeitung, god. 76., br. 292., Donnerstag, 19. dezember 1901. s
<https://anno.onb.ac.at/cgicontent/anno?aid=apz&datum=19011219&query=
%22erdbeben%22+%22kasina%22&ref=anno-search>
EGU Seismology ECS Team Eartquaqe watch December: Petrinja Mw. 6.4.,
https://blogs.egu.eu/divisions/sm/2021/01/25/earthquake-watch-december-2020/
Pristupljeno 15. veljače 2021.
Marenčić, pl. Mirko., 1913-1970., Spomenica župe bedeničke ili sesvečke, rukopis se nalazi
Župnom dvoru crkve Svih svetih u Bedenici
Markušić, S., Potresi u okolici Zagreba, povijesni pregled.,
<https://www.pmf.unizg.hr/geof/seizmoloska_sluzba/o_potresima?@=1lpze>
Pristupljeno: 21. svibnja 2020.
Narodne novine, god. LIII., br. 209., U Zagrebu, u četvrtak 15. rujna 1887., s
<http://dnc.nsk.hr/Newspapers/LibraryTitle.aspx?id=c7c83bb6-e9df-4ee4-90ba-
870dee5f99eb>
N.N., Seizmiološki pojmovnik.,
<https://www.pmf.unizg.hr/geof/seizmoloska_sluzba/seizmoloski_pojmovnik>
Pristupljeno 21. svibnja 2020.
N.N., 1875-1944., Spomenica Pučke škole u Svetom Ivanu Zelini, rukopis se nalazi u arhivi
Srednje škole Dragutin Stražimir, Sveti Ivan Zelina
Pucak, Gjuro., n.d., Sjećanja na život u Svetom Ivanu Zelini oko godine 1880., rukopis,
Muzej Sveti Ivan Zelina
Sriemski Hrvat, god. III., br. 46., U Vukovaru, četvrtak 11. studenog 1880., s
<http://dnc.nsk.hr/Newspapers/LibraryTitle.aspx?id=8806b4cd-f33d-4d69-b928-
bb166a151b22#>
Sriemski Hrvat, god. III., br. 47., U Vukovaru, četvrtak 18. studenog 1880., s
<http://dnc.nsk.hr/Newspapers/LibraryTitle.aspx?id=8806b4cd-f33d-4d69-b928-
bb166a151b22#>

16