Karakteristike poslanika i vjerovjesnika a,s,
Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne
Svemogući Allah dž,š, je odabrao svoje
poslanike i vjerovjesnike između ljudi,
pozivajući ljude na monoteizam/jednoću i
obožavanje Allaha dž,š, i objavljujući im svoju
vjeru i ono što želi od njih, a Allah dž,š, je za
svoje poslanike i vjerovjesnike prikupio sve
zasluge, i odlikovao ih iznad svojih stvorenja
prije poslanstva i poslanice/risale, tako da niko
ne može doći do njihovog stepena i deredže.
To je Allahova dž,š, dobrota i milost koju daje
kome On hoće. Rekao je Uzvišeni: Allah
odabire poslanike među melekima i ljudima.
– Allah sve čuje i sve vidi; (Al-Hadž: 75).
.ٌ‫ِإنَّ هَّللا َ َسمِي ٌع بَصِ ير‬ ۚ ‫اس‬
ِ ‫هَّللا ُ َيصْ َطفِي م َِن ْال َماَل ِئ َك ِة ُر ُساًل َوم َِن ال َّن‬  a,s, a oni su poricali njegovo poslanstvo, i oni
Imam Ibn Kasir r,h, je rekao: “Allah dž,š,
obavještava da od meleka
glasnike/poslanike u skladu sa onim što želi u
svom zakonu i odredbi, i od ljudi bira isto tako
poslanike da prenesu Njegove poruke, ''Zaista
Allah sve čuje, sve vidi'' što znači: Čuje govor
svojih robova, On ih vidi, znajući ko to
zaslužuje od njih, kao što je rekao: A Allah
dobro zna kome će povjeriti poslanstvo
Svoje..” (El-An’am: 124).
ُ ‫هَّللا ُ َأعْ لَ ُم َحي‬
.ُ‫ْث َيجْ َع ُل ِر َسالَ َته‬
Vjerovanje u Božije poslanike i sve njegove
vjerovjesnike jedan je od postulata vjere, i to je
jedan od šest stubova vjere/imana koji su došli
u hadisu koji prenosi Imam Muslim u svom
Sahihu kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, upitan o imanu/vjerovanju pa je rekao
a,s: Da vjeruješ u Allaha, u Njegove Meleke,
u njegove Knjige/Kitabe/Ćitabe, u Njegove
Poslanike, u Sudnji Dan, da vjeruješ u
Kader, da sve što se zbiva i događa da je s
Božijom voljom i Božijim određenjem.
A muslimani vjeruju u sve poslanike i
vjerovjesnike, ne odvajaju ni jednog od njih, niti
prave razliku među njima i vjeruju u ne
vjerovanje onih koji poriču poslaništvo onih
kojima je Uzvišeni potvrdio njihovo poslanstvo,
jer ne vjerovanje/kufr u poslanika ili
vjerovjesnika samo jednog od njih, postaje ćafir
ili nevjernik u sve njih. Kaže uzvišeni: Poslanik
vjeruje u ono što mu se objavljuje od
Gospodara njegova, i vjernici – svaki
vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige
izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.
(El-Bekara: 285).
‫هلل َو َماَل ِئ َك ِت ِه‬ َ ‫َآ َم َن الرَّ سُو ُل ِب َما ُأ ْن ِز َل ِإلَ ْي ِه مِنْ َر ِّب ِه َوالمُْؤ ِم ُن‬
ِ ‫ون ُك ٌّل َآ َم َن ِبا‬
285:‫َو ُك ُت ِب ِه َو ُر ُسلِ ِه اَل ُن َفرِّ ُق َبي َْن َأ َح ٍد مِنْ ُر ُسلِهِ}(البقرة‬
Imam El-Taberi r,h, je rekao: “A svi vjernici
vjeruju u Allaha dž,š, Njegove meleke, Njegove
Knjige i Njegove poslanike, ne razlikuju jednog
od Njegovih poslanika, pa u neke vjeruju, a u
neke ne vjeruju, vjeruju u sve njih a,s, i
razlikuju se po svojim postupcima od Jevreja
koji su priznali Mojsija/Musa’a a,s, a odbacili
Isusa/ Isa’a a,s, i kršćana koji su priznali
Musa'a a,s, i Isusa'a a,s, i odbacili Muhameda
slični njima iz reda naroda koji su poricali neke
od Božijih poslanika, a neke od njih priznavali.”
bira
Ibn Tejmijje je rekao: “A muslimani su vjerovali
u sve poslanike, i nisu pravili razliku između
nijednog od njih, jer vjerovanje u sve Poslanike
su stroga obaveza, a ko ne vjeruje u jednog
od njih, on ne vjeruje niti u jednog od njih."
Allah dž,š, je izdvojio svoje poslanike i
vjerovjesnike sa mnogim karakteristikama i
 
vrlinama koje nisu jedinstvene za druge ljude,
uključujući:
1 Objava, Vahj:
Vahj ili objava pravno šerijatsko značenje je:
Allahovo dž,š, obavještenje svojim poslanicima
o tome šta im želi prenijeti iz zakona/šerijata ili
Knjige, preko meleka Džibrila a,s, koji je jedan
od najpoznatijih i najbrojnijih vrsta objava, ili
bez posrednika bez meleka. Većina onoga što
se spominje u riječi (vahj) u Plemenitom
Kur'anu znači obavještavanje i obznanjivanje
od Allaha dž,š, o onima koje je odabrao među
Svojim robovima o svim vrstama uputa i znanja
o kojima je želio znati. El-Sam'ani je rekao:
“jezičko značenje objave/vahja je: bacanje
nečega u dušu u tajnosti, a to je u običaju ljudi
islama/muslimana izraz onoga što je
Svemogući Allah objavio Poslanicima.” Šejh
Ibn Usejmin je rekao: “Objava je: brzo i tajno
obavještavanje... i u šerijatu riječ vahj/objava
znači: obavještavanje i objavljivanje od strane
Allaha dž,š, o zakonu/šerijatu.”
Objava je jedna od najvećih posebnosti
poslanicima i vjerovjesnicama a,s, kaže
Uzvišeni u suri Nisa 163: Mi objavljujemo tebi
kao što smo objavljivali Nuhu i od njih.
vjerovjesnicama poslije njega, a objavljivali
smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu
i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i
Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali
Zebur.
‫ِّين مِنْ َبعْ | ِد ِه َوَأ ْو َح ْي َن||ا ِإلَى‬
َ ‫|وح َوال َّن ِبي‬
َ ‫يس||ى َوَأي‬
‫ُّوب‬ ‫َأْل‬
َ ِ‫||وب َوا ْس||بَاطِ َوع‬
َ
)163:‫ان َوآت ْينا دَاوُ و َد زبُورً ا}(النساء‬
Imam Al-Taberi je rekao: “Zaista, mi smo ti, o
Muhammede, poslali poslanstvo/risalu kao što
smo poslali Nuhu i svim drugim poslanicima
koje sam ti spomenuo, i koje ja nisam
imenovao/spomenuo.”
Al-Sa'di je rekao: “Uzvišeni obavještava da je
objavio Svome robu i Svome Poslaniku iz
šerijata i istinitih vijesti ono što je objavljeno
ovim poslanicima.” Zatim Gospodar reče:
Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah
obraća osim na jednom od tri načina:
nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje
izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje
ono što On želi. Sura Šura 51.
‫ب َأ ْو يُرْ ِس | َل‬
ٍ ‫ان لِ َب َش ٍر َأن ُي َكلِّ َم ُه هَّللا ُ ِإاَّل َوحْ يًا َأ ْو مِنْ َو َرا ِء ح َِج| ا‬
)51:‫َرسُواًل َفيُوح َِي بِِإ ْذ ِن ِه َما َي َشا ُء ِإ َّن ُه َعلِيٌّ َحكِي ٌم}(الشورى‬
Imam El-Taberi je rekao: “Uzvišeni kaže: Ne
dolikuje ljudskom biću od potomaka Ademovih
da mu njegov Gospodar govori osim kao
objava koju mu Allah objavljuje kako hoće, bilo
kao inspiraciju, ili nekako drugačije, ili iza
vela/zastora/hidžaba, da mu Gospodar govori
a da Njegov rob čuje ali ga ne vidi, isto kao kad
je govorio sa Musaom a,s, ili pošalje glasnika
od svojih meleka plemenitih ili pošalje Džibrila
a,s, ili na neki drugi način pa mu tako objavi
ono što želi.
2 Nepogrješivost Poslanika a,s: Ummet se
složio da su poslanici i vjerovjesnici
nepogrešivi u prenošenju poruke/risale, tako
da ne zaboravljaju ništa od onoga što im je
Allah dž,š, objavio, jer su nepogrešivi u
izvještavanju o Gospodaru, Uzvišenom, i
nepogrešivi su u činjenju velikih grijeha, tako
da oni nikada ne dolaze od njih - prije ili poslije
njihovog poslanstva i misije/risale -, a što se
tiče manjih stvari, mogu se dogoditi, njih ili neki
Rekao je El-Kadi Ijad u “El-Šlifa”: “Muslimani
se jednoglasno slažu oko nepogrješivosti
Poslanika od nemorala i velikih grijeha.” Ibn
Tejmije je rekao u Majmoo’ al-Fatawa: "Govor
da su poslanici nepogrešivi od velikih grijeha, a
‫َأ‬
ٍ |‫ْك َك َما ْو َح ْي َنا ِإلَى ُن‬
َ ‫{ِإ َّنا َأ ْو َح ْي َنا ِإلَي‬ ne od manjih je govor većine učenjaka islama i
َ ُ‫اق َو َيعْ ق‬َ ‫ْ||راهِي َم َوِإ ْس||مَاعِ ي َل َوِإ ْس|| َح‬ َ ‫ِإب‬ svih sekti. Poslanici nisu nepogrešivi po pitanju
َ َ َ
َ ‫ُون َو ُسل ْي َم‬
َ ‫س َو َهار‬ ُ
َ ‫َويُون‬ malih grijeha, i ako učine neke od njih, oni ih
ne potvrđuju ili opravdavaju, nego ih Allah dž,š,
upozorava na njih, pa požure da se pokaju za
to.”
Neki učenjaci su rekli da su poslanici i
vjerovjesnici nepogrešivi čak i u manjim
stvarima koje uključuju svjetovne i trivijalne
stvari, a ovo je dobar govor iz poštovanja
prema položaju poslanstva i u čast poslanika.
Onaj ko smatra da su Poslanici sačuvani od
svih grijeha je ispravno mišljenje, jer je to
pitanje ne jedinstvenog mišljenja/dakle
nijekoncenzus, dakle postojni razilaženje po
tom pitanju te stoga je ispravno imati mišljenje
da su Poslanici svi bezgrješni.
Ibn Hadžer je rekao u “Fath al-Bari”: “Poslanici
َ ‫{و َما َك‬
َ su jednoglasno nepogrešivi u pogledu velikih
grijeha, i postoji razlika u mišljenju u pogledu
dopuštenosti manjih grijeha.” Ovim manjim,
nije dozvoljeno da se koristi kao sredstvo za
njihovo klevetanje, ili omalovažavanje njih ili
nekog od njih, jer su to male stvari - prema
riječima onih koji su ih rekli - i poštovanje.
3- Poslanici čije oči spavaju, ali njihova
srca ne spavaju: Ono što je Svemogući Allah
izdvojio za svoje poslanike i vjerovjesnike jeste
da njihove oči spavaju, a njihova srca ne
spavaju. Od Enesa bin Malika, radijallahu
anhu, on je rekao: I Poslanikove oči spavaju,
ali njegovo srce ne spava, kao i poslanici
čije oči spavaju, ali njihova srca ne spavaju.
Prenosi El- Buhari. I ovo, iako je to od onoga
što je rekao Enas, radijallahu anhu, ali takve
riječi nisu izgovorene po mišljenju, kao što je
rekao Ibn Hadžer u “Fath al-Bari”. Ibn Sa`d
prenosi u El-Tabaqatu, a al-Albani je to
potvrdio na osnovu Attaove predaje od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je
rekao: “Mi smo poslanici čije oči spavaju, ali
naša srca ne spavaju.” Od Aiše, radijallahu
anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Moje oči spavaju, ali moje
srce ne spava.” Prenosi El-Buhari. Al-Nawawi
je rekao: “Ovo je jedna od karakteristika
poslanika, alejhim salatu ve selam.”
4 Poslanicima su, u vrijeme smrti, dat izbor
između boravka na ovom svijetu i smrti:
Nema Poslanika koji se razboli od bolesti svoje
smrti osim što ima izbor između ovoga svijeta i
onoga svijeta. Od Aiše, neka je Bog zadovoljan
njom, rekla je: Čula sam Božijeg Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Nema
poslanika koji se razboli, a da nema izbor
između ovog svijeta i ahiret. Njegova žalba
kada se razbolio i preselio čuo se uzdisaj
pa sam ga čula da je rekao; u društvu
vjerovjesnīkā, i pravednīkā, i šehīdā, i
dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju
darovao. A kako će oni divni drugovi biti!.”
(En-Nisa’: 69), pa sam znao da je dobro)
Prenosi El-Buhari.
ُّ ‫ِين َو‬
‫الش|||||| َهدَ ا ِء‬ َ ‫الص|||||| ِّديق‬ َ ‫ِين َأ ْن َع َم هَّللا ُ َعلَي ِْه ْم م َِن ال َّن ِبي‬
ِّ ‫ِّين َو‬
)69:‫ك َرفِي ًقا}(النساء‬
َ ‫ِ َ َ َ َ ِئ‬
Ibn Hadžer je rekao: “Jedna od karakteristika
poslanika je da nijedan poslanik nije
preselio na ahiret dok mu se ne da izbor
između ostanka na ovom svijetu ili smrti.”
5- Poslanici se ukopavaju tamo gdje
presele: Ono što je Svemogući Gospodar
izdvojio i učinio posebnim, poslanike i
vjerovjesnike, a,s, jeste da se nijedan poslanik
ne ukopava osim na mjestu gdje je i preselio ili
umro. Od Ebu Bekra, radijallahu anhu, se
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Nijedan poslanik nije
pokopan (sahranjen) osim tamo gdje i
umre.” Ahmed.
Zato su ashabi, radijallahu anhum, sahranili
Poslanika, a.s., u sobi Aiše, radijallahu anha,
gdje je on i preselio. Od Aiše, r,a, se prenosi
da je rekla: Kada je Božiji Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, bio preselio na Ahiret, Ebu
Bekr r,a, je rekao: Čuo sam Allahovom
Poslanika a,s, nešto da je rekao i to nikada
nisam zaboravio. Kad god Allah dž,š, usmrti
nekog od svojih poslanika, oni bivaju
ukopavani na mjestu gdje su i preselili (ili na
mjestu na kom su preselili).” El-Tirmizi.
6- Zemlja ne jede tijela Poslanika nakon
njihove smrti: Princip je da se tijela svih ljudi,
dobrih i zlih, nestanu i istrunu, osim tijela
Poslanika a,s, i Vjerovjesnika, Allah dž,š, ih je
počastio time da zemlje ne jede ne uništava
tijela Poslanika a,s, bez obzira na to koliko
dugo i koliko vremena prolazi, njihova tijela
ostaju očuvana i sačuvana. Od Evsa bin Evsa
r,a, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: Jedan od vaših najboljih
dana je dan džume (petka), u kojem je
stvoreno Adem a,s, a u njemu je i preselio, i
u njemu (petku) je i puhanje u rog, i u tome
danu je krik (zvuk zastrašujući) zato puno
donosite salavata i selama na mene u tom
danu, jer vaši selami i salavati se
prestavljaju i pokazu meni, rekoše; O
Allahov Poslaniče kako će se tebi
prezentirati naši salavati i selami na tebe,
kad ti tijelo istrune? Rekao je Poslanik a,s,:
Zaista je Allah dž,š, zabranio zemlji da jede
َ ‫||||||ع الَّذ‬
َ ‫{ َم‬ tijela Poslanika. Imam Ebu Davud.
َ ‫ل‬ ‫و‬‫ُأ‬ ‫ُن‬
‫س‬ ‫ح‬ ‫و‬ ‫ِين‬ ‫ح‬ ‫ل‬ ‫َّا‬
‫ص‬ ‫ال‬ ‫َو‬
7- Poslanici su živi i obavljaju namaz u
svojim kaburovima: Od Enasa bin Malika,
radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Poslanici su
živi u svojim kaburovima, i klanjaju u njima.
Prenosi El-Bezzar, Ebu Ya' la i Al-Bayhaqi. A
Muslim u svom Sahihu prenosi hadis Enesa,
radijallahu anhu, koji je rekao da je Božiji
Poslanik, a.s., rekao: „Prošao sam pored
Musa'a u noći mog noćnog putovanja, a on
je stajao i klanjao u svome kaburu.” Od Ebu
Hurejre, r,a,- u kazivanju i čudu o noćnom
putovanju (isra i Mi'radžu) - rekao je a,s,: I
vidjeli ste me u grupi poslanika, pa ako je
Musa a,s, stajao u svome kaburu klanjao, i
Isa a,s, sin Marijin stajao je u svome kaburu
i klanjao namaz, i Ibrahim a,s, je stajao i
klanjao u svome kaburu. Bilježi ga imam
Muslim.
Imam El-Kurtubi je rekao: "Ako se kaže: Kako
oni klanjaju nakon smrti, a to nije slučaj kada
im je naređeno niti obavezno? Odgovor je: To
nije na osnovu stroge naredbe, već radije na
osnovu poštovanja prema njima a,s. a to je
zato što su na ovom svijetu/dunjaluku bili
obdareni ibadetom Uzvišenog Allaha i
molitvom/salatom i namazom tako da to rade i
nakon smrti. I na tome su i ostali, pa ih je
Uzvišeni Allah dž,š, počastio nakon njihove
smrti čuvajući im ono što su voljeli i po čemu
su bili poznati.”

Ibn Taymiyyah je rekao: “Ovaj namaz i slično

su među stvarima u kojima umrli uživa, kao što
ljudi u Džennetu uživaju u Slavljenju i tesbihu
Allaha dž,š, jer oni su nadahnuti veličanjem
kao što ljudi na dunjaluku nadahnjuju dušu,
tako da ovo nije od djela koja su naređena koji
traži posebnu nagradu, radije je isti posao iz
blaženstva u kojem uživate.

8- Poslanici se ne nasljeđuju, a ono što

ostavljaju nakon svoje smrti je sadaka:
Imam El-Buhari i Muslim prenose u svojim
Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Uistinu, mi poslanika se ne nasljeđujemo. ”
A od Ebu al-Dardaa, radijallahu anhu, se
prenosi da je Poslanik a,s, rekao:
Učenjaci/ulema su nasljednici poslanika, jer
poslanici nisu naslijedili ni dinare ni
dirheme, ali su ostavili znanje iza kao
naslijeđe, onaj ko ga uzme uzeo je veliko
dobro. Al-Nawawi je rekao: “Većina učenjaka
je mišljenja da svi poslanici, a,s, nisu
naslijeđeni (ne nasljeđuju se).” Ibn Al-Mulqen
je rekao: “Mudrost činjenice da poslanici a,s,
ne nasljeđuju: neke od tih mudrosti: da njihov
srodnik ne poželi njihovu smrt i time ih ne ubiju,
i od toga da ne bi ljudi se okrenuli od njih i tako
pomisle da žele ovaj svijet/dunjaluk i da ga
sakupljaju za svoje nasljednike, i da ne bi ljudi
pali u iskušenje oni koji su prihvatili islam i
njihovi sljedbenici sa željom za ovim svijetom i
njegovim dobrima"