Hrvatsko katoličko sveučilište

Odjel za povijest

Predmet:
Stara povijest istoka

Ivan Buljan

Davidovo kraljevstvo

SEMINARSKI RAD

Profesor:
doc. dr. sc. Siniša Bilić-Dujmušić

Velika Kopanica, prosinac 2020.

Sadržaj:

1. Uvod
2. Davidov dolazak na vlast
3. Davidova vladavina do smrti
4. Zaključak
5. Popis izvora i literature
1.Uvod

U pregledu povijesti židovskog naroda, vladavina kralja Davida zauzima

ključno mjesto. Naime, osim što je ujedinio sjeverna i južna plemena i uspješno
proširio teritorijalnu vlast,1 već je i jednako uspješno utvrdio, za izraelski narod
relativno novu, monarhijsku vlast naslijedivši kralja Saula2 u 10. st. pr. Kr.3 O tome
kako je David pomazan za kralja, o njegovoj vladavini i o njegovim ratovima
primarni su izvor I. i II. knjiga o Samuelu, proroku u vrijeme Davidovog
kraljevstva, a ujedno se za izvor mogu koristiti Psalmi, za koje se smatra da su
djelo kralja Davida.4 Uz navedene starozavjetne izvore i na temelju dodane
relevantne literature, seminar će dati kronološki pregled dolaska Davida na mjesto
kralja, na koji način je formirana ta funkcija i koje su bile njegove obveze, te na
koja sva područja je proširio svoju vlast.

1
“David,” J. Coert Rylaarsdam, Encyclopædia Britannica, pristupljeno 20. 12 . 2020.,
https://www.britannica.com/biography/David
2
Biblijski izvori nude i ime Šaul
3
Massimo L. Salvadori, Enrico Cravetto, ur., Povijest 1: Prapovijest i prve civilizacije, prijevod: Morana Čale,
(Zagreb: Europapress hodling d.o.o., 2007), 478.
4
J. Coert Rylaarsdam, “David.”
2. Davidov dolazak na vlast
Kako navodi I. knjiga o Samuelu, prorok Samuel Davida je pomazao za
kralja još za vrijeme vladavine kralja Saula. Nedugo zatim David je pozvan na
dvor kralja, gdje je postao štitonoša. U jednom od mnogih sukoba između Izraelaca
i Filistejaca, David je trijumfalno pobijedio filistejskog prvaka Golijata, zbog čega
je stekao veliku popularnost među Izraelcima, no to je uzrokovalo da mu Saul više
ne bude sklon. Želeći se riješiti Davida, kralj Saul mu ponudi svoju kći Mikalu za
ženu, a od Davida zatraži da se nastavi boriti s Filistejcima, nadajući se da će
poginuti u boju. Nakon niza Davidovih pobjeda protiv Filistejaca, Saul odluči
pogubiti Davida, no on, uz pomoć Mikale i Saulova sina Jonatana, uspješno bježi.
Naime, treba imati na umu da David nije priželjkivao Saulovu smrt i njegovo
prijestolje, već mu je više puta iskazao milost ne ubivši ga. Bježeći od Saula,
David okupi oko sebe nezadovoljnike s kojima odlazi u Gatu pred kralja Akiša i
stupa u službu vazala za koju dobiva grad Siklag. Nakon dvije godine Davidove
službe Filistejcima, kralj Akiš i filistejski knezovi krenu na pohod protiv Saula.
Usprkos činjenici da je Akiš imao povjerenja u Davida, pod pritiskom ostalih
filistejskih knezova, koji su se bojali Davidove izdaje, zapovjedi mu da ne ide u rat
protiv Izraelaca i da se vrati u Siklag. Filistejska vojska i vojska kralja Saula
sukobile su se kod brda Gilboe, gdje je poginuo sam Saul i trojica njegovih sinova.

Prema II. knjizi o Samuelu, nakon što je David doznao za Saulovu smrt,
uputio se prema Hebronu, gdje je proglašen kraljem Jude. Naime, činjenicu da je
David, filistejski vazal, ubrzo postao kralj južnih plemena može se objasniti kroz
dobre odnose koje je David održavao sa starješinama Jude; tako što im je podijelio
svoj plijen nakon pobjede nad Amalečanima. Osim što je imao naklonost Jude,
također je i Filistejcima bilo u interesu da njihov vazal upravlja južnim
plemenima.5 U Izraelu, zapovjednik vojske Abner postavio je posljednjeg Saulovog
5
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 479.
sina Išbaala za kralja Izraela. Pomazanje Išbaala izazvalo je novi sukob između
sjevernih i južnih plemena. Nakon što je Davidova vojska, koju je predvodio Joab,
potukla Abnerovu vojsku kod Gibeona, Abner se pokušao nagoditi s Davidom.
David je prihvatio Abnerovu pomoć oko pridobivanja sjevernih plemena, no tu
nagodbu je prekinuo Joab koji je ubio Abnera iz osvete. Kao što je Abner ubijen
bez Davidova znanja, tako je ubijen i Išbaal, no David je odlučio kazniti njegove
ubojice smrću.

3. Davidova vladavina do smrti

Nakon što je preminuo posljednji Saulov sin i nakon što je završen

sukob, David je sklopio savez sa svih dvanaest plemena i pomazan je za kralja
Izraela. Nakon što je vladao šest godina u Hebronu, osvojio je Jeruzalem, koji je
bio u vlasti Jebusejaca, i učinio ga novom prijestolnicom prenijevši u njega
Kovčeg Saveza.

Monarhijsku vlast u shvaćanju biblijskog konteksta određuju Bog, koji šalje

svojega pomazanika na zemlju, te narod, koji zahtjeva pomazanika od Boga. 6 Iako
David nije prvi kralj, u njegovoj vlasti se savršeno prikazuje ova dualnost; Bog ga
vodi kroz mnoge bitke kako bi postao kraljem; a plemena stupaju u savez s njim. 7
Iako se kod mnogih naroda prije Izraelaca vlast monarha blisko povezivala s
božanstvima, kod Davida, a tako i njegovih nasljednika, se ne govori o njihovom
božanskim osobinama, već da Bog uvijek izabire one koji će nabolje voditi njegov
narod.8 Nadalje, budući da je monarhijska vlast bila relativno nova, za vrijeme
Davida definira se položaj kralja. Kralj je dobio određena dobra i upravu nad
6
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 489.
7
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 489.
8
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 489-490.
hramom, a te su se privilegije nasljeđivale s kralja na kralja, a ne obiteljski. Kako
bi se olakšalo upravljanje, kralj je bio okružen savjetnicima i činovnicima. 9 Po
pitanju zakonodavstva, kraljeva zadaća bila je provoditi propisani Božji zakon, a
ne donositi nove zakone, te je ujedno obnašao i službu arbitara, službu koju su
tradicionalno izvršavali sudci10. Na koncu njegove vladavine, može se primijetiti
egipatski utjecaj na organizaciju vlasti, uveden je činovnički centralizam, u kojemu
su najvažnije funkcije bile prefekt palače, kraljev vezir i glasnogovornik palače.11

Kada je David proglašen kraljem Izraela, Filistejci su krenuli u rat protiv

njega. Zahvaljujući znanju koje je stekao u službi kralja Akiša, David je iskoristio
filistejsku taktiku protiv njih samih i porazio ih dva puta 12: u Baal Perasimu i
Refaimskoj dolini. Jednako uspješne ratove vodio je i s ostalim plemenima koja su
okruživala njegovo kraljevstvo: Moapci, Aramejci, Amonci i Edomci.13 Davidova
vlast nije bila kratkotrajna na tim područjima, već ju je uspio učvrstiti i vladati nad
tim narodima putem namjesnika, što je bila česta praksa.14 Razlog uspješnog
vođenja ratova može se pronaći u dobro organiziranoj plaćeničkoj vojsci koju je
vodio, već spomenuti, general Joab.15

Posljednje godine vladavine obilježili su nasljednički sukobi i ustanici, koje

je protiv Davida vodio njegov sin Abšalom. Naime, nakon što je usmrtio svojega
polubrata Amnona, Abšalom je, unatoč oprostu, odlučio se za pobunu. Iako je
Abšalom imao veliku podršku, Davidova vojska pobijedila je izraelsku u
9
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 490.
10
“karizmatični poglavari koji se nisu birali kao činovnici, nego ih je po njihovim junačkim pothvatima zajednica
priznavala kao bogomdane” prema Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 477.
11
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 491.
12
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 479.
13
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 480.
14
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 481.
15
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 480.
Eufrajimovoj šumi, a Abšaloma je pogubio general Joab, iako se to protivilo
kraljevoj volji. Pred kraj svojega života, David je pokušao spriječiti daljnje sukobe
tako što je odredio svoga sina Salomona za nasljednika kralja Jude i Izraela.16

4.Zaključak

Dugogodišnja Davidova vladavina povezala je Izrael i Judu u personalnu

uniju i stvorila čvrstu upravu, ne samo u tim kraljevstvima, već i nad okolnim
plemenima. U Davidovoj vlasti najbolje se manifestirala dualno poslanje izraelskih
kraljeva, a zahvaljujući organiziranoj upravi i vojsci, postavio je odrednice koje će
slijediti prvo Salomon, a zatim i njegovi nasljednici. Jedini nedostatak u
Davidovom kraljevanju bio je pokušaj povezivanja različitih naroda putem vlastite
obitelji, što je na koncu dovelo do sukoba za prijestolje.17

16
Salvadori, Cravetto, Prapovijest i prve civilizacije, 481.
17
Do istog zaključa dolazi i J. Coert Rylaarsdam, u enciklopedijskom članku o Davidu u Encyclopædia Britannica
5.Popis izvora i literature
Biblija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost: 1983.
Rylaarsdam, J. Coert. „David.“ Encyclopaedia Britannica.Zadnji put promijenjeno 
10. 12. 2020.                                                     
Salvadori, Massimo L, i Cravetto, Enrico. ur. Povijest 1: Prapovijest i prve c
ivilizacije. Prijevod: Morana Čale. Zagreb: Europapress holding d.o.o: 2007.