LJEKOVITI OBLICI ZA LIJEČENJE KRONIČNIH

KOŽNIH OBOLJENJA (ROSACEA, PSORIJAZA)

SADRŽAJ:
UVOD....................................................................................................................3

1. KOŽA..............................................................................................................4

1.1. Dijagnosticiranje stanja kože...................................................................5

1.2. Kronicne kožne bolesti............................................................................6

1.3. Lokalna primjena lijekova na kožu..........................................................6

1.4. Lijekovi za lokalnu primjenu...................................................................7

2. PSORIJAZA....................................................................................................9

2.1. Liječenje psorijaze....................................................................................10

3. ROSACEA....................................................................................................13

3.1. Liječenje rosacee......................................................................................15

4. ZAKLJUČAK...............................................................................................17

LITERATURA.............................................................................................18

PRILOZI.......................................................................................................19

1
 UVOD

Koža je ogledalo unutarnjeg zbivanja u organizmu i prvi pokazatelj nekih bolesti. Sve
što oštećuje funkciju kože ili izgled može imati ozbiljne posljedice za fizičko i duševno
zdravlje. Kronične kožne bolesti kao što su rosacea i psorijaza važan su i čest zdravstveni
problem. Ove bolesti utječu na kvalitetu života bolesnika zbog svoje vidljivosti kao i potrebe
svakidašnje provedbe njege kože i terapije. Suvremeni i užurbani način života, konzumacija
začinjene hrane i alkoholnog pića, pogrešni kozmetički preparati kao i sve veća zagađenost
okoliša, vode i zraka pridonosi razvoju različitih kožnih bolesti. Glavna sredstva za čišćenje
kože su sapuni, deterdženti i otapala. Primjena krivog lijeka može pogoršati stanje kože ili
može prikriti simptome otežavajući kod postavljanja dijagnoze. Zato je nužno upotrebljavati
odgovarajuće kreme i losione. Liječenje rosace i psorijaze dugotrajan je i zahtjevan proces,
također, proces je individualan te ovisi o godinama, spolu, sposobnostima i zanimanju
bolesnika, tipu bolesti, zahvaćenosti kože i zglobova, ali i trajanju i povijesti bolesti.

2
 1.1. KOŽA

Koža (grč.dermis, lat. Cutis), osim što pokriva tijelo, ona je i najveći organ u našem
tijelu. Površina kože iznosi između 1,5 i 2m². Ona štiti organizam od raznih vanjskih utjecaja
(fizikalnih, kemijskih, bioloških) i ima obrambene, termoregulacijske, metaboličke,
ekskretorne, resorpcijske i osjetilne uloge. Sve što oštećuje funkciju kože ili izgled može imati
ozbiljne posljedice za fizičko i duševno zdravlje.

Iako se kaže da je koža ogledalo zbivanja u organizmu, to je samo djelomično točno.

Koža je od vanjskih utjecaja zaštićena nizom protektivnih mehanizama: na površini ima tanku
opnu građenu od lipida i slobodnih masnih kiselina koja štiti epidermis od isušivanja. Na dnu
epidermisa su melanociti, stanice koje proizvode melanin― tamno obojeni kožni pigment.
Rožnati sloj (Stratum corneum) se stalno obnavlja i u njegovom najnižem sloju nalazi se
nepropusna membrana za vodotopive tvari. Ispod toga se nalazi kolagen i elastično tkivo
dermisa, koji dodatno štite kožu, tako da se ona može oduprijeti brojnim i snažnim nasrtajima,
kao što su pritisak, udarac, trljanje, vrućina, hladnoća, niz kemikalija i zračenja. Ipak, ako je
podražaj dovoljno jak i traje dovoljno dugo, nastat će oštećenja. Unutar dermisa leže i krvne
žile koje koži priskrbljuju hranu i čine je toplom i živce koji se granaju po svim slojevima
kože.

Koža je građena od tri osnovna sloja:

1. Vanjski sloj ili epidermis

2. Srednji sloj– dermis ili corium
3. Duboki sloj – potkožni sloj ili subcutis.

Slika 1.: Građa kože

3
 Potkožnim masnim tkivom vezana je za podlogu, a njena barijera osigurava organizmu
cjelovitost i kontrolira izmjenu tvari s okolinom. Gotovo 90% funkcija kožne barijere počiva
na površinskom sloju epidermisa. U sastavu rožnatog sloja kože nalaze se ceramidi, kolesterol
i esteri kolesterola, te slobodne masne kiseline.

Regulatorni mehanizmi važni za održavanje homeostaze kožne barijere uključuju:

1. Vlaženje (hidraciju) rožnatog sloja kože (Voda je od ključne važnosti za

fiziološke procese koji se odvijaju u organizmu, a njen nekontroliran izlazak iz
organizma ovisi o cjelovitosti rožnatog sloja epidermisa, što se obično događa
u zimskim mjesecima kada su česte pojave upalnih kožnih bolesti uzrokovanih
suhim vremenom).

2. Gradijent iona kalcija u epidermisu (Poremećaj gradijenta iona kalcija ima

kliničko značenje. Tako se, npr. u psorijazi može primijetiti poremećaj u
gradijentu kalcijevih iona istodobno s oštećenom funkcijom kožne barijere).

1. Kiselost površine kože kao regulatorni mehanizam (Važan je za obrambenu

ulogu epidermalne barijere i održavanje njene cjelovitosti).

Zagađenja okoliša koja nastaju djelovanjem čovjeka na okolinu te suvremeni način života
dovode do porasta broja bolesti kože prvenstveno alergija, infekcija te raka kože.

1.2. Dijagnosticiranje stanja kože

Liječnici mogu prepoznati mnoga stanja kože jednostavnim promatranjem. To
uključuje veličinu, oblik, boju i smještaj nenormalnosti kao i prisutnost ili odsutnost drugih
znakova ili simptoma. Liječnik postupkom biopsije ukloni mali komad kože te ga
mikroskopski pregleda. Kada liječnici smatraju da je koža zaražena, ostružu nešto materijala s
kože, pošalju u laboratorij i dobiju uzorak koji se stavi u hranjivu podlogu. Ako uzorak sadrži
bakterije, gljivice ili viruse oni u hranjivoj podlozi rastu i može ih se prepoznati. Koža može
ukazivati i na zdravstveno stanje cijeloga tijela.

1.3. Kronične kožne bolesti

4
 Kronične kožne bolesti važan su i čest zdravstveni problem. Ove bolesti utječu na
kvalitetu života bolesnika zbog svoje vidljivosti kao i potrebe svakidašnje provedbe njege
kože i terapije. Suvremeni i užurbani način života, sve veća zagađenost okoliša, vode i zraka
pridonosi razvoju različitih kožnih bolesti. Mnogi su čimbenici koji pridonose nastanku i
razvoju bolesti:

- Stres,

- Loša i neredovita prehrana,

- Loša higijena,

- Alkohol,

- Duhan,

- Ispušni plinovi,

- Pesticidi i sl.

Sve više dokaza upućuje na to da današnji način života, užurbanost, loše navike i stres
pridonose razvoju kroničnih bolesti kao što su psorijaza i rosacea, osobito u osoba s
genetskom sklonošću za razvoj istih. Cilj suvremenog načina življenja treba biti primarna
prevencija alergijskih bolesti i psorijaze kao čestih kroničnih kožnih bolesti, što pridonosi
poboljšanju kvalitete života tih bolesnika.

Kvaliteta života (Health Related Quality of Life - HRQL) definira se kao:

“funkcionalna djelotvornost bolesti i njezino posljedično liječenje nakon što bolesnik sazna da
je bolestan. “Bitno je naglasiti da se pod pojmom zdravlja ne podrazumijeva samo odsutnost
bolesti, nego i sposobnost pojedinca da vodi ispunjen život.

1.4. Lokalna primjena lijekova na kožu

Liječenje kože se provodi lokalno ili sistemski. Lokalnim liječenjem lijekovi se
primjenjuju izravno na zahvaćeno područje kože, a sistemskom terapijom daju se na usta
(peroralno) ili injiciraju (parenteralno) raspodjeljujući se po čitavom tijelu.

5
 Neki se lijekovi mogu dobiti jedino na liječnički recept; drugi se mogu kupiti bez
njega. Smatra se da su lijekovi u slobodnoj prodaji zdraviji od lijekova na recept, ali ih treba
rabiti oprezno. Primjena krivog lijeka može pogoršati stanje kože ili može prikriti simptome
otežavajući kod postavljanja dijagnoze.

1.5. Lijekovi za lokalnu primjenu

Lijekovi u preparatima za lokalnu primjenu pomiješani su s inertnim sredstvom koje
veže lijek ( nosač). Možemo ih razlikovati prema nosaču odnosno sastavu i konzistenciji jer
nosač određuje gustoću proizvoda i ostaju li aktivni sastojci na površini ili prodiru u kožu.
Ovisno o vrsti nosača, pripravak može biti mast, krema, losion, otopina, prašak ili gel. Pa
tako, pripravak može biti mastan i gust ili vodenast i lagan.

Masti, koje sadrže mnogo gustog ulja i vrlo malo vode, su masne i teško ih je isprati.
Mast služi podmazivanje i vlaženje kože i za opskrbu kože aktivnim sastojcima.

Kreme su emulzije ulja u vodi. Jednostavne su za upotrebu i imaju laganu teksturu.

Losioni su suspenzija fino raspršenog prašnjavog materijala u temeljnu tvar

sastavljenu od vode ili ulja i vode. Slični su kremama, ali sadrže više vode, lako ih se
primjenjuje i naročito su korisni za hlađenje ili sušenje kože.

Otopine su tekućine u kojima je otopljen lijek.. Najčešće tekućine koje se koriste su

alkohol, propilen glikol, polietilen glikol i obična voda. Služe za isušivanje kože.

Praškovi su suhi oblici tvari koji se rabe za zaštitu područja u kojima se koža o kožu
trlja (npr. između nožnih prstiju, pod pazusima i sl). Praškove se može staviti u zaštitne
kreme, losione i masti jer upijanjem vlage smanjuju trenje.

Gelovi su guste hidrofilne tvari temeljene na vodi. Oni ne sadrže ulja ili masti., pa ih
koža ne apsorbira kao što apsorbira pripravke koji sadrže ulje ili mast.

Glavna sredstva za čišćenje kože su sapuni, deterdženti i otapala. Sapun je

najpoznatije sredstvo za čišćenje, ali neki sapuni isušuju kožu. Šamponi za djecu su odlična
sredstva za čišćenje i blagi za kožu, pa su dobri za čišćenje rana, ogrebotina i porezotina.
Dječje šampone mogu rabiti i osobe sa psorijazom i drugim bolestima kod kojih se koža ljušti.
Unatoč tome, oštećenja iz kojih se polako cijedi tekućina treba čistiti samo s vodom jer i

6
blagi šamponi mogu nadražiti kožu. Šamponi i losioni protiv peruti mogu sadržavati mnoge
kemikalije (cinkov dipirition, selenov sulfid, ekstrakte katrana) kako bi što učinkovitije liječili
ljuskavu kožu, pa ih treba primjenjivati s oprezom, pogotovo kod osjetljive i već vidno
nadražene kože.

Kod kožnih bolesti se često javlja i svrbež. U tom slučaju, jedan lijek je propisuje za
ublažavanje svrbeža, a drugi za liječenje bolesti. Za sprečavanje i ublažavanje svrbeži i blage
boli mogu se koristiti kamilica, mentol, eukaliptus, glicerin, kamfor, cinkov oksid, talk i
kalamin (kožni losion na bazi cinka).

Kortikosteroidi za lokalnu primjenu proizvode se kao losioni, kreme i masti. Kreme su

najučinkovitije ako se nježno utrljaju sve dok ih koža ne upije. Općenito, masti imaju najjači
učinak. Vrsta i koncentracija kortikosteroida u pripravku određuje sveukupnu jakost, a jači
pripravci mogu se dobiti samo na recept. Okluzivni zavoji povećavaju rizik od nastanka
nuspojava na kortikosteroide pa se općenito čuvaju za teške oblike psorijaze.

Tablica 1.: Kortikosteroidi za liječenje kožnih bolesti

LIJEK SASTAV UČINAK

Klobetazol propionat Krema ili mast 0,05%

Halobetazol propionat Krema ili mast 0,05% VRLO VISOKI

Betametazon dipropionat Krema ili mast 0,05%

Betametazon valerat Mast 0,1%
Fluocinolon acetonid Krema 0,2% VISOKI
Halcinonid Krema ili mast 0,1%

Betametazon valerat Krema 0,1%

Fluocinolon acetonid Krema ili mast 0,025%
Hidrokortizon valerat Krema ili mast 0,2% SREDNJI
Triamcinolon acetonid Krema, mast ili losion 0,1% ili
0,025%

Krema, mast ili losion 2,5% ili

Hidrokortizon SLAB
1%

7
 1.6. PSORIJAZA

Psorijaza je kronična upalna kožna bolest koju karakterizira ljuštenje kože. U njenom su
nastanku bitni genetski i imunosni čimbenici. Možemo ju prepoznati po nakupinama koje se
srebrnasto ljušte i po plakovima različitih veličina.

Od psorijaze boluje 1- 4% populacije, a starosna dob oboljelih je između 20. - 30. i 50.
- 60. godine života. 70- 80% bolesnika ima karakteristične promjene na noktima, dok kod njih
17% pojavljuje se seronegativni artritis. Psorijazu u Hrvatskoj ima 1,6 % stanovništva. U
skandinavskim zemljama pojavnost psorijaze je veća, u osoba žute rase je rijetka, dok u
američkih Indijanaca i Eskima gotovo je nepoznata. Ova kožna bolest ima tendenciju
vraćanja. Osobito je velik utjecaj stresa koji u osoba s genetskim preddispozicijama uzrokuje
pojavnost bolesti.

Kronični tijek bolesti s čestim pogoršanjima, vidljive promjene na koži, noktima i

zglobovima dovode do smanjene radne sposobnosti. Kod ove bolesti je potrebna stalna
lokalna, ali i sustavna terapija. Sve ovo bitno utječe na kvalitetu života bolesnika, pogotovo
spoznaja da je bolest doživotna, ali i strah od nastanka bolesti u potomaka. Djeca čiji jedan
roditelj ima psorijazu, u 10 do 20 % slučajeva obole od psorijaze. Ukoliko oba roditelja imaju
psorijazu, ta je vjerotnost 50 %. Psorijaza je nasljedna bolest, ali uz genetske čimbenike važnu
ulogu imaju i okolišni čimbenici. Sklonost oboljevanju od psorijaze prenosi se poligenskim
načinom nasljeđivanja.

Psorijaza tipično zahvaća kožu glave, laktove, koljena, leđa i stražnjice, a obično
uzrokuje samo ljuštenje Podloga tipičnog plaka je ružičasta (boja lososa), a na površini su
tanke, sjajne, voštano-srebrene ljuske. Promjene noktiju javljaju se u oko 25-50% svih
bolesnika sa psorijazom i teže se liječe. U teškim kliničkim oblicima psorijaza zahvača
zglobove ( 40% slučajeva). Psorijatični artritis, osim što je kroničnog tijeka, zahvaća i tetive i
ligamente te može dovesti do invaliditeta.

Opaženo je da bolesnici sa promjenama na vlasištu, licu, vratu i noktima imaju

promjene mentalnog zdravlja, jaču osjetljivost na stres i osjećaj nelagodnosti u svakidašnjem
životu. Osim genskih, važnu ulogu u nastanku psorijaze imaju i provocirajući čimbenici –
fizičke ozljede, infekcije, psihički stres i lijekovi. Mehaničke ozljede, ubodi kukaca,
intradermalne infekcije, supkutane infekcije, opekline, rendgensko i UV zračenje te razni

8
iritansi mogu izazvati psorijazu. Od unutarnjih ili endogenih čimbenika ističu se akutne
bakterijske, virusne i gljivične infekcije te neki lijekovi. Od lijekova koji mogu izazvati ili
pogoršati psorijazu izdvajaju se: litij, betablokatori, antimalarici i inhibitori enzima konverzije
angiotenzina. Psorijaza se može pogoršati od gotovo svake medicinske kreme ili masti.

Tri čimbenika utječu na pogoršanje, odnosno poboljšanje bolesti:

− Stres,

− Liječenje,

− Prirodni tijek bolesti.

U kliničkoj slici oboljelih osoba postoje velike razlike, od izgleda do oblika i smještaja
psorijatičnih promjena. Najučestaliji je kronično stacionarni klinički oblik psorijaze ( 80 -85%
oboljelih ima ovaj oblik). Ako je zahvaćeno više od 90% kože govorimo o eritrodermiji. U
širem smislu može se smatrati jednim dijelom posljedicom oštećenja kožne barijere, iako se
radi o vrlo složenoj bolesti, koja je, poput atopijskog dermatitisa multifaktorijalno uvjetovana.

Bolesnici sa psorijazom stigmatizirani su, osjećaju sram i krivnju, imaju nisko

samopouzdanje, što je dodatni izvor kroničnog stresa koji može dovesti do pogoršanja bolesti.
Psorijaza, kao dugotrajna i iscrpljujuća bolest, imaj velik utjecaj na kvalitetu života bolesnika,
ali i njihove obitelji. Bolesnik sa psorijazom mnogo vremena provodi u liječenju svoje bolesti,
izbjegava izlaziti iz kuće ili odlazak na javna mjesta poput bazena, plaže i sl..

2.1. Liječenje psorijaze

Iako na početku psorijazu se može zamijeniti s drugim kožnim poremećajima, s

vremenom, kako se ona razvija, znakovi ljuštenja su sve jasniji. Međutim, biopsijom kože se
može i potvrditi dijagnoza. Na početku razvoja bolesti ona se lako liječi uz pomoć masti i
krema. Potrebno je koristiti masti i kreme koje podmazuju kožu jednom ili dva puta dnevno,
što će kožu održavati vlažnom. Masti koje sadrže kortikosteroide ali i krema s vitaminom D
učinkovito pomažu smanjenju simptoma psorijaze. Također se mogu upotrebljavati i masti
koje sadrže salicilnu kiselinu ili ugljeni katran, dva puta dnevno u tankom sloju na zahvaćeno

9
područje. Pacijenta treba podučiti o njegovoj bolesti i o važnosti sunčanja, redovitog kupanja,
odmora te prevencije oštećenja kože. Liječenje se provodi izlaganjem UV zrakama,
retinoidima, katranom, kortikosteroidnim mastima s dodatkom salicilne kiseline i nizom
drugih mjera. Izbor liječenja treba povjeriti dermatologu.

Slika 2.: Početak

psorijaze

Slika 3.: Početak psorijaze kod djece

Šamponi s aktivnim sastojcima su poželjni za liječenje zahvaćene kože glave.

Psorijazu vlasišta katkad je klinički teško razlikovati od seboreičnog dermatitisa, osobito ako
na koži nema drugih znakova psorijaze. Diferencijalnodijagnostički treba razlikovati i
dermatomikoze vlasišta.

10
 Liječenje bolesnika s umjerenom do teškom psorijazom obvezno se provodi pod
nadzorom dermatologa. Liječenje može biti lokalno (kreme, losioni) i sistematsko. Lokalno se
primjenjuju keratolitici za uklanjanje ljusaka, obično na bazi salicilne kiseline, lokalni
kortikosteroidi (imaju jako protuupalno djelovanje), analozi vitamina D (kalcipotriol,
takalcitol), lokalni retinoidi i naftalanska ulja i kreme. Lokalni kortikosteroidi mogu imati
nuspojave u obliku atrofije kože i crvenila. Dok, u teškim oblicima psorijaze potrebna je
sistematska terapija. Sistemska terapija je konvencionalna, obuhvaća retinoide (npr.
Neotigason), metotreksat, ciklosporin i biološke lijekove. U biološkoj terapiji se primjenjuju
2 skupine lijekova (antagonisti TNF-a i antagonisti IL12/23). Biološki lijekovi su protutijela i
fuzijski proteini sintetizirani rekombinantnom DNA tehnologijom koji blokiraju specifične
molekularne ciljeve. Biološki lijekovi se daju u infuziji ili supkutano. Kod opsežnije bolesti u
obzir dolazi primjena fototerapije i fotokemoterapije.

Kod teških oblika psorijaze, kada su sve ostale mogućnosti iscrpljene, liječnici mogu
propisati metotreksat i ciklosporin, no ovi lijekovi izazivaju teške nuspojave. Etretinat i
izotretinat se smatraju za dva najučinkovitija lijeka u borbi s teškim oblicima psorijaze. A
smanjenju psorijaze u ljetnim mjesecima može pridonijeti i sunčeve zrake, pa se tako nekim
bolesnicima koža spontano očisti.

Liječenje psorijaze dugotrajan je i zahtjevan proces, također, proces je individualan te

ovisi o godinama, spolu, sposobnostima i zanimanju bolesnika, tipu bolesti, zahvaćenosti kože
i zglobova, ali i trajanju i povijesti bolesti.

11
 1.7. ROSACEA

Rosacea je kronična upalna bolest kože obilježena crvenjenjem lica, eritemom,

rinofima ( izražajno zadebljanje nosa), papulama (upalne lezije kože karakterizirane malim
čvorićima) i pustulama (gnojni čvorići). Uzrok rosacee je nepoznat, obilježena je remisijama i
pojavom teleangiektazija (sitne, proširene intrakutane vene). Javlja se u odrasloj dobi a
najčešće pogađa osobe u dobi od 30 do 50 godina i svijetle puti. Rosacea je nešto češća u žena
nego u muškaraca. Procjenjuje se da učestalost u općoj populaciji varira od 0.09% do 10%.

U prošlosti su povezivali rosaceu s poremećenim venskim odvodom krvi iz lica,

povećanjem broja grinja u kosi i infekcijom s Helicobacterom pylori. No, čini se kako
osnovni poremećaj leži u vazomotornom nadzoru. Čimbenici rizika za pojavu bolesti su
genetska predispozicija, svijetli fototip kože, izlaganje sunčevoj svjetlosti, začinjena hrana,
konzumacija alkoholnih pića, kofeina i toplih napitaka. Pravi uzrok bolesti još uvijek nije
pronađen. Međutim, neka istraživanja ukazuju na to da određeni lijekovi i vitamini također
mogu biti provocirajući čimbenici u nastanku rozaceje ili pogoršanju već postojeće bolesti.
Smatra se da su vrlo važni konstitucijska labilnost malih krvnih žila, poremećaji u
neurovegetativnom živčanom sustavu koji dovode do hiperemije medijalnog dijela lica te
hormonalne promjene u menopauzi. Izloženost toplini ili jakoj hladnoći može pogoršati
bolest. Rosacea se postupno razvija, a u nekim slučajevima može izgledati slično kao kad je
riječ o aknama.

Razvoj rosacee prolazi kroz 4 faze:

1. Pre- rozacealna faza

2. Vaskularna faza

3. Upalna faza

4. Kasni stadij rosacee

Rosacea je ograničena na lice i vlasište, zahvaća čelo, nos, obraze i bradu. U prvoj fazi
se pojavljuje crvenjenje kože praćeno neugodnim bockanjem. Okidači za pojavljivanje ove
kronične bolesti su izlaganje suncu, stres, hladno ili toplo vrijeme, vjetar, kozmetika, alkohol,

12
vježbanje i sl. Rijetko može biti popraćena pojavom većih fluktuirajućih upalnih čvorova i
induriranih plakova koji nalikuju na najteži oblik acne (rosacea conglobata).

U drugoj fazi razvija se edem i eritem lica uz brojne teleangiektazije, a nakon ove faze
često slijedi upalna faza. U upalnoj fazi pojavljuju se sterilne papule i pupile što nas može
asocirati na akne. U kasnom stadiju rosacee dolazi do grube hiperplazije tkiva obraza i nosa
koja je uzrokovana upalom u tkivu, hiperplazijom žlijezda lojnica i odlaganjem kolagena.

Ove faze se obično nižu jedna za drugom, ali kod nekih bolesnika se može odmah
javiti upalna faza.

Slika 4.: Rosacea

Slika 5.: Rinofima

13
 3.1. Liječenje rosacee

Liječenje rosacee ovisi o izraženosti simptoma i bolesti i uključuje lokalnu primjenu

metronidazola, lokalnu i peroralnu primjenu antibiotika, rijetko izotretinoina te, kod izražene
rinofime, operaciju. Nužno je educirati bolesnike o pravilnoj njezi kože kao i odgovarajuće
liječenje. Bolesnici u pravilu imaju osjetljivu kožu lica pa je njihova educiranost pri odabiru
kozmeceutskih pripravaka iznimno važna.

Liječenje se provodi peroralnom primjenom oksitetraciklina u razdoblju od 3 do 4 mjeseca,

početna doza je 1 g, a postupno smanjuje do 250 mg dnevno. Kod vrlo teških oblika može se
dati izotretinoin. Lokalno liječenje obuhvaća metronidazol u obliku losiona, kreme ili gela
(0,75 – 1%), azelaičnu kiselinu (15 % - tni gel ili 20%-tna krema za liječenje upalnih lezija),
ivermektin ( u obliku 1%- tne kreme) i lokalne imidazole - ketokonazol (2%), te lokalna
primjena brimonidina u obliku 0,33%- tnog gela za simptomatsko liječenje crvenila. Česte su
nuspojave pečenja, boli, suhoće i svrbeža na mjestu primjene.

Tvrdokorne oblike valja liječiti u suradnji s dermatologom. Sustavno liječenje

podrazumijeva primjenu tetraciklina (doksiciklin ili minociklin) tijekom nekoliko mjeseci uz
postupno snižavanje doze ili metronidazola u dozi od 250 – 500 mg tijekom 3 – 6 tjedana uz
strogu apstinenciju od alkohola ili izotretinoin u dozi od 0, 2 – 1 mg/ kg/ TT tijekom 3 – 4
mjeseca. Potrebno je lokalno izbjegavati sredstva koja iritiraju, kao što su alkohol i agresivna
sredstva za čišćenje te kortikosteroide. Dobro djeluju lokalno primijenjen sumpor (0,5- 2%-
tni) i girodal (3-5%-tni) u tekućem puderu ili pasti te lokalno primijenjeni antibiotici. Budući
da se antibiotici koriste u liječenju rosacee, smatra se da bi bakterije mogle biti njen uzročnik.
Teleangiektazije se mogu odstranjivati elektrokoagulacijom i IPL- om (intense pulsed light;
svjetlosna terapija), a terapija rinofime kirurška je i laserska. Izotretinoin je jedini uspješan
lijek za rane i teške oblike rozaceje.

Lokalno se može primjenjivati i Macerat nevena (Calendula officinalis L.). Ulja

noćurka, jojobe, boražine i karite maslac u lokalnim pripravcima iskustveno su odlični
emolijensi, održavaju vlažnost kože. Proizvodi poput hamamelisa te ekstrakta ginsenga i
crvene alge preporučeni su radi jačanje stijenki krvnih žila.

Cilj je ublažiti simptome bolesti, pokušati spriječiti ili odgoditi teži stadij bolesti.
Prevencija uključuje primjenu krema za zaštitu od sunca s UVA i UVB filterima sa SPF-om

14
minimalno 30, odgovarajuća odjeća i izbjegavanje sunca. Kreme sa zaštitnim faktorom
trebaju biti lagane i bez uljnih sastavnica. Nužno je izbjegavanje iritativne kozmetike koja
uzrokuje bockanje, svrbež ili žarenje. Pacijenti bi se trebali umivati mlakom vodom, čistiti
lice preparatima bez sapuna i posušivati ga tapkanjem mekanim ručnikom.

15
 1.8. ZAKLJUČAK

Koža može ukazivati na zdravstveno stanje cijeloga tijela. Zagađenja okoliša koja
nastaju djelovanjem čovjeka na okolinu te suvremeni način života dovode do porasta
broja bolesti kože prvenstveno alergija, infekcija te raka kože. Sve više dokaza upućuje
na to da današnji način života, užurbanost, loše navike i stres pridonose razvoju
kroničnih bolesti kao što su psorijaza i rosacea, osobito u osoba s genetskom sklonošću
za razvoj istih. Cilj suvremenog načina življenja treba biti primarna prevencija
alergijskih bolesti i psorijaze kao čestih kroničnih kožnih bolesti, što pridonosi
poboljšanju kvalitete života tih bolesnika. Masti i kreme treba koristit kao prevenciju
širenja psorijaze. Liječenje se provodi izlaganjem UV zrakama, retinoidima, katranom,
kortikosteroidnim mastima s dodatkom salicilne kiseline i nizom drugih mjera. Izbor
liječenja treba povjeriti dermatologu. Liječenje rosacee ovisi o izraženosti simptoma i
bolesti i uključuje lokalnu primjenu metronidazola, lokalnu i peroralnu primjenu
antibiotika, rijetko izotretinoina te, kod izražene rinofime, operaciju. Bolesnici u pravilu
imaju osjetljivu kožu lica pa je njihova educiranost pri odabiru kozmeceutskih
pripravaka iznimno važna.

Liječenje kože se provodi lokalno ili sistemski.. Cilj je ublažiti simptome bolesti,
pokušati spriječiti ili odgoditi teži stadij bolesti. Prevencija uključuje primjenu krema za
zaštitu od sunca s UVA i UVB filterima sa SPF-om minimalno 30, odgovarajuća odjeća
i izbjegavanje sunca. Kreme sa zaštitnim faktorom trebaju biti lagane i bez uljnih
sastavnica. Nužno je izbjegavanje iritativne kozmetike koja uzrokuje bockanje, svrbež
ili žarenje. Pacijenti bi se trebali umivati mlakom vodom, čistiti lice preparatima bez
sapuna i posušivati ga tapkanjem mekanim ručnikom.

16
 LITERATURA

1. Kožne bolesti. MSD priručnik. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-

pacijente/kozne-bolesti Očitano: 28.1.2022.

2. Lipozenčić, J. I  Pašić, A. (2009). Najčešće kronične dermatoze i njihov utjecaj

na kvalitetu života. Kronične kožne bolesti. Medicus. 9/1, str. 17-23.

3. Maleš, Ž. (2016). Pripravci ljekovitih biljaka u liječenju kožnih bolesti.

Farmaceutski glasnik. 72 /11, str. 761-776.

4. Rumboldt M., Petrić D i Giljanović Perak J.,. (2015) Obiteljska medicina.

Drugo, preuređeno i prošireno izdanje udžbenik za studente, Split.

5. Šitum, M. i sur. (2018). Dermatovenerologija. Medicinska naklada.

17
 PRILOZI

Slika 1. https://ljekarna-cakovec.hr/grada-i-funkcija-koze/

Slika 2. i 3. https://hr.psorimilk.eu/%C4%8Dlanak/7_po%C4%8Detni%20psorijaza

Slika 4. https://www.msdmanuals.com/professional/dermatologic-disorders/acne-and-
related-disorders/rosacea

Slika 5. https://www.rimozionerinofima.it/

Tablica 1. www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/kozne-bolesti/lokalna-
primjena-lijekova-na-kozu/vrste-lijekova-za-lokalnu-primjenu

18