PRAVILA PONAŠANJA

PREMA

DUHOVNOM UČITELJU

GADADHARA DAS
PRAVILA PREMA
PONAŠANJA
DUHOVNOM UČITELJU
GADADHARA DAS
uru Prijevod: Nepoznato
Lektura: Ragini
Prijelom: Lila
svibanj, 2014.

Napomena: Kako je ova knjiga iz 1993. godine,

neke odluke GBC–ja su možda promjenje zbog
praktičnih razloga, te preporučamo provjeriti
detalje u vašim lokalnim centrima i hramovima.
 Sadržaj

1. Uvod
2. Identitet duhovnog učitelja
3. Temelj odnosa s duhovnim učiteljem je potpuna predaja
4. Osobno druženje sa duhovnim učiteljem
5. Proces učenja od duhovnog učitelja
5.1 Učenikovo raspitivanje
5.2 Stav poniznosti
6. Obožavanje duhovnog učitelja
6.1 Guru-puja
6.2 Slike
6.3 Odavanje poštovanja
6.4 Pozdravljanje/oslovljavanje
6.5 Asana
6.6 Doček ili ispraćaj
6.7 Nuđenje i prihvaćanje prasadama
6.8 Ostale praktične stvari
7. Kvalifikacije vjerodostojnog učenika
8. Na putu prema inicijaciji
8.1 Značaj inicijacije
8.2 Uvjeti za prvu inicijaciju
8.3 Uvjeti za drugu inicijaciju
9. Odnos prema braći po Bogu i braći po Bogu duhovnog učitelja
10. Duhovni učitelj kao sannyasi
11. Nektarske strofe o duhovnom učitelju
 1. Uvod

Ovaj sastav je napisan na zahtjev mog duhovnog učitelja,

Śrila Śacinandana Maharaja, s ciljem predstavljanja standarda
ponašanja njegovim učenicima u pogledu odnosa između
učitelja i učenika. To bi isto tako moglo biti od koristi učenicima
drugih duhovnih učitelja. Temelji se uglavnom na knjigama i
izjavama njegove božanske milosti A.C. Bhaktivedante Swami
Prabhupada, dopunjenih referencama Śrila Śacinandana
Maharaja i drugih iskusnih bhakta.

Iznad svega, sastav bi trebao pomoći mladim bhaktama da se

pravilno odnose prema svojim duhovnim učiteljima, međutim,
sadrži puno stvari zanimljivih i za starije bhakte. Nadam se da
će naši duhovni učitelji biti pošteđeni mnogih tehničkih pitanja
koja u vezi etike iznova i iznova postavljaju mnogi mladi
bhakte i da će učenici čitajući ovaj tekst biti u stanju izbjeći
uvrede koje bi mogli počiniti zbog neznanja.

Za učenika, odnos sa duhovnim učiteljem je najvažniji faktor

njegovog duhovnog života. Što se učenika tiče, ovaj odnos
prikazuje međusobno blisko povezana tri aspekta:
1. Formalnosti po pitanju pravila etike
2. Osobni stav učenika
3. Djelatnosti učenika

Ovdje se bavimo s ova tri aspekta, koja ćemo kasnije detaljnije

razmotriti. Formalnosti etike ne bi se trebale slijediti radi njih
samih, već radi odgovarajućeg standarda ponašanja prema
duhovnom učitelju. Pravi test učenikovog pravilnog ponašanja
se ogleda u načinu na koji ispunjava upute svog duhovnog
učitelja. Osnova je poznavanje identiteta duhovnog učitelja.

2. Identitet duhovnog učitelja

U svim razotkrivenim spisima duhovni učitelj se priznaje

kao izravni predstavnik Svevišnje Božanske Osobe jer je on
najpovjerljiviji Gospodinov sluga. Zbog toga, odnos prema
duhovnom učitelju se ne razlikuje od odnosa prema Krsni. Kako
bi napredovao u duhovnom životu, učenik mora istodobno
poštivati gurua kao slugu Krsne i kao izravnu manifestaciju
Krsne, tj. nerazličitog od Krsne.

Povrh toga, učenik uvažava uputu duhovnog učitelja jednako

kao onu Gospodina. Služeći i obožavajući duhovnog učitelja,
onako kako bi se trebao služiti i obožavati Bog, učenik vježba
služenje i obožavanje Boga. Učenik mora biti svjestan činjenice
da svoje molitve, obožavanje i službu može ponuditi Krsni
samo zahvaljujući milosti duhovnog učitelja. On vidi Krsninu
milost utjelovljenu u osobi duhovnog učitelja i to je razlog
zašto se duhovni učitelj oslovljava sa “Njegova Božanska
Milost” (Krsna krpa).

Neki praktični zaključci mogu se izvući iz ovoga: parafernalija

koju koristi duhovni učitelj se definira kao tadiya i učenik je
treba tretirati kao Krsninu parafernaliju. Učenik nikad ne smije
koristiti takve stvari. Te stvari su npr. stolica, krevet ili mjesto
za spavanje, žlica, odjeća itd.

Učenik smije nositi samo onu odjeću duhovnog učitelja koju

duhovni učitelj više ne koristi. Cipele, čarape, dhoti i hlače
duhovnog učitelja (drugim riječima, stvari koje su nošene ispod
pojasa) učenik ne bi smio nositi. Duhovni učitelj, naravno,
može dozvoliti korištenje stvari kao što su njegove knjige,
njegov stroj za pisanje, razna pomagala za propovijedanje itd.

U Hari bhakti vilasi je je rečeno:

- Učenici nikada ne smiju nagaziti na guruov garland, krevet,

cipele, sjedalo, sjenu ili posudu za jelo.

- Prije nego učenik obožava božanstvo Gospodina, mora dobiti

dozvolu svog duhovnog učitelja. Druga inicijacija dozvoljava
učeniku obožavanje instaliranih Božanstava. Za vrijeme puje
on u umu pita duhovnog učitelja prije svakog nuđenja nekog
objekta.
- Učenik nikada ne smije uspoređivati duhovnog učitelja sa
drugim vaisnavama (ili duhovnim učiteljima) po pitanju
duhovnog napretka ili duhovnog položaja pošto je guru poput
Krsne, apsolutan i ne smije biti prosuđivan ili ocjenjivan od
strane učenika.

- Položaj duhovnog učitelja za učenika je jedinstven među

braćom po bogu duhovnog učitelja, među ostalim uzvišenim
vaišnavama pa čak i među prethodnim acaryama. Śrila
Prabhupada je bio vrlo žalostan nakon što su ga njegovi učenici
pitali da li bi se nakon njegovog odlaska oni trebali savjetovati
s nekim od njegove braće po Bogu.

Slično tome, učenik ne bi trebao samom sebi određivati

drugog bhaktu za svojeg siksa gurua (duhovnog učitelja koji
daje uputstva) bez odobrenja svog duhovnog učitelja (Śrila
Prabhupada je naravno, siksa guru svih nas) ili čitati po svom
nahođenju knjige drugih duhovnih učitelja.

- Učenik ne bi trebao pokušati zanemarivati duhovnog

učitelja u guru parampara upućivanjem svoje molitve izravno
prethodnim acaryama (osim na dan vyasapuje ili u posebnim
okolnostima kao što su njihova mjesta rođenja) ili mantranjem
npr. ispred slike Śrila Bhaktivinoda Thakura.

- Odnos guru-učenik je vječan. Čak i u duhovnom svijetu

duhovni učitelj ima nadređeni položaj. Učenik mora razumjeti
da je odnos prema njegovom duhovnom učitelju najvažniji
odnos koji je ikada uspostavio i da nikada neće imati važniji
odnos, ali ne bi trebao očekivati isti stav od strane svog
duhovnog učitelja, pošto on sa svoje strane ima vrlo blizak
odnos prema svom duhovnom učitelju.

Zbog toga učenik sebe uvijek smatra vrlo malim i nevažnim

u usporedbi sa svojim duhovnim učiteljem (tj. slično, kao što
vidi sebe u usporedbi s Krsnom).

3. Temelj odnosa sa duhovnim

učiteljem je potpuno predavanje

Śrila Prabhupada piše u smislu u Śrimad Bhagavatamu (ŚB

2.4.13): “Sin ili učenik treba bez oklijevanja prihvatiti riječi
svog duhovnog učitelja i oca. Što god otac i duhovni učitelj
narede mora se prihvatiti bez raspravljanja. Ne bi se smjelo
dogoditi da učenik ili sin kaže: “To nije u redu. Ne mogu to
učiniti.” Ako to kaže, pao je.”

Visvanatha Cakravarti Thakura je izjavio da je uputa duhovnog

učitelja život i duša učenika. Kao što osoba ne može odvojiti
svoj život od tijela, učenik ne može odvojiti upute duhovnog
učitelja od svog života. Duhovni učitelj očekuje od svog
učenika da uvijek spremno prihvati njegove upute sa trenutnim
“Da, Guru Maharaja”.
Ta spremnost očito nije formalnost već prirodan stav učenika
koji sebe isključivo vidi kao poniznog slugu svog duhovnog
učitelja.

Po tom pitanju učenik nema uvjetovanja i spreman je prihvatiti

velike strogosti u izvršavanju uputa svog duhovnog učitelja.
On neprestano drži na umu uputstva svog duhovnog učitelja i
ne dozvoljava da mu bilo što odvrati pažnju od toga. Njegova
usmjerenost na uputstva duhovnog učitelja obeshrabruje misli
o osjetilnom uživanju i on će biti sposoban održati pravilan
stav prema svom duhovnom učitelju.

Śrila Prabhupada piše: “Osoba može u potpunosti ostati u

neposrednom bliskom dodiru sa Svevišnjim Gospodinom
ili primiti uputstva njegovog vjerodostojnog predstavnika,
duhovnog učitelja i izvršiti ta uputstva iskreno kada je odvojena
od djelatnosti tijela.” (ŚB 4.20.1 smisao).

Ako netko nije samoovladan, discipliniran i potpuno poslušan,

ne može uspješno slijediti uputstva duhovnog učitelja, a ne
slijedeći ih, nitko nije sposoban vratiti se Bogu.” (ŚB 1.5.24.
smisao).

Učenik treba smatrati sva njegova posjedovanja vlasništvom

svog duhovnog učitelja, uključujuči svoje tijelo, svoj um,
svoje riječi, svoje vrijeme i rezultate svih svojih napora. Treba
biti spreman ove stvari žrtvovati u služenju duhovnog učitelja.
Uvijek se treba osjećati ovisnim o svom duhovnom učitelju i
ne treba raditi ništa prije nego pita svog duhovnog učitelja ili
bilo što, što bi se sukobljavalo s njegovim uputstvima.

Osobito brahmacari učenik ne bi trebao smatrati bilo kakvo

osobno vlasništvo svojim. Kada uspije u izvršenju svoje
devocijske službe, treba svu korist prepustiti svom duhovnom
učitelju pri tome prihvaćajući na sebe odgovornost za
odstupanja, nedostatke, pogreške itd.

Ne treba nikada uzimati kao gotovu činjenicu da duhovni

učitelj prihvaća službu koju je učinio za njega, već to smatrati
bezuzročnom milošću duhovnog učitelja smatrajući sebe
bezvrijednim i nekvalificiranim da služi svog duhovnog
učitelja. Ne treba očekivati da ga duhovni učitelj nagradi za
njegovu službu, pošto vrši službu iz ljubavi, a ne kao posao.

Učenik treba uvijek težiti da izvrši čak i najmanja detaljna

uputstva svog duhovnog učitelja kako bi razvio traženu
odlučnost za dotične upute. Na primjer, svako jutro treba
koristiti tilak ne smatrajući ovu uputu manje važnom od ostalih
uputa.

Učenik ne treba tražiti od svog duhovnog učitelja savjet ili

mišljenje o svom duhovnom životu, već samo njegove upute.
Treba pitati precizna pitanja o predanom služenju samo u
slučaju kad je odlučan i spreman shvatiti odgovor kao uputu i
izvršiti je striktno i bez proturječnosti.
Duhovni učitelj ima neograničenu inteligenciju za angažiranje
svog učenika. Kad učenik primi uputu od svog duhovnog
učitelja, ne bi trebao tražiti isprike, “Možda Guru Maharaja nije
upoznat sa sljedećim detaljima, mojom osobnom situacijom ili
mojom kvalifikacijom”.

Treba odbaciti ovu dvojbu o duhovnom učitelju, pošto je

duhovni učitelj dajući određenu uputu uvijek potpuno upoznat
sa situacijom u kojoj se učenik nalazi. Pošto je duhovni učitelj
svjestan učenikovog psihofizičkog stanja, on je u najboljem
položaju da ga angažira u praktičnom predanom služenju
Gospodina Krsne.

Naravno, kao član ISKCON-a, duhovni učitelj radi zajedno

sa dotičnim autoritetima hrama. Ipak, njemu je moguće izdati
uputstva svojim učenicima prema vlastitoj prosudbi. Učenik ne
treba sebi ni tumačiti niti špekulirati o uputama svog duhovnog
učitelja, već umjesto toga izvršiti ih doslovno. Mlijeko može
biti bolje od vode, ali kada duhovni učitelj želi malo vode, ne
bismo trebali misliti da on možda više želi mlijeko.

Śrila Prabhupada piše u Śri Caitanya Caritamrti: “Ustvari, sve

djelatnosti koje se povoljno izvode za zadovoljstvo Gospodina,
pod vodstvom duhovnog učitelja, su duhovne, ali za osobu koja
ignorira naredbu duhovnog učitelja i djeluje po izmišljotinama,
smatrajući svoje osjetilne djelatnosti duhovnim, je maya” (CC
Adi 14.2 smisao).
Uvreda je savjetovati ili davati upute duhovnom učitelju i
učenik nikad ne smije kritizirati duhovnog učitelja ili njegove
upute. Što više, nikad ne smije slušati ili tolerirati uvrede ili
kritike usmjerene protiv svog duhovnog učitelja. Pošto je
učenik uvijek svjestan svog položaja u odnosu s duhovnim
učiteljem, nikada ne pretpostavlja da nešto zna bolje ili može
suditi izjave ili djela svog duhovnog učitelja.

Zbog toga on nikada nema nikakav sud o riječima i djelima

svog duhovnog učitelja. Śrila Prabhupada piše: “Osoba ne
može izazivati nadređeni autoritet, već sa velikom poniznošću
može dati svoj prijedlog na prihvaćanje duhovnom učitelju ili
duhovnim autoritetima.” (CC Adi 7.5.354 smisao)

Učenik se uvijek treba smatrati budalom u usporedbi sa

svojim duhovnim učiteljem, ali se ne bi trebao ponašati kao
budala. Duhovni učitelj jako dobro zna kako angažirati svakog
učenika u određenoj dužnosti, ali ako učenik misli za sebe da
je napredniji od duhovnog učitelja, zanemaruje njegove upute
i djeluje neovisno, sam zaustavlja svoj duhovni napredak.

Svaki učenik mora sebe smatrati potpuno neupućenim u znanost

o Krsni i mora uvijek biti spreman izvršiti upute duhovnog
učitelja kako bi postao kompetentan u svjesnosti Krsne. (CC
Adi 7.7. smisao)

Duhovni učitelj može dati neke praktične upute koje mogu

izgledati materijalno, npr. kad je Śrila Prabhupada rekao svom
učeniku Śivanandi prabhuu da održi toplim svoj gornji dio
tijela. Čak i takve upute se moraju izvršiti točno i ne smiju
se smatrati materijalnim (tj. nevažnim). Učenik mora biti
spreman prihvatiti najveće strogosti i pokazati najviši stupanj
predanosti kako bi izvršio upute svog duhovnog učitelja.

Postoje mnogi primjeri gdje je duhovni učitelj testirao učenika

kako bi utvrdio njegov stupanj predanosti u izvršavanju naredbi,
čak i kada su izgledale besmisleno ili pretjerano. Prihvaćanje
teškoća u službi predanosti je učenikova dužnost kojom plaća
dug duhovnom učitelju.

Učenik mora pokušati shvatiti upute prema koncepciji duhovnog

učitelja, a ne prema svom osobnom načinu rasudjivanja. Treba
se pitati: “Što je njegov plan” umjesto: “Kako se ovo uklapa u
moj plan”. Ako to nije jasno učeniku, onda uvijek treba pitati.

4. Osobno druženje s duhovnim učiteljem

Śrila Prabhupada piše: “riječi ‘guru susrusaja’ znače da osoba

treba osobno služiti duhovnog učitelja pružajući mu tjelesne
udobnosti, pomažući mu pri kupanju, odijevanju, spavanju,
hranjenju itd. Učenik treba služiti duhovnog učitelja kao
ponizni sluga i što god posjeduje treba ponuditi duhovnom
učitelju.” (ŚB 7.7.30-31smisao)
Gopala Bhatta Goswami
“Osoba treba osobno služiti i pružiti svaku udobnost duhovnom
učitelju. Bhakta koji tako djeluje je također vjerodostojni
kandidat za primanje ove poruke.” (ŚB 3.32.4 smisao)

Učenik uvijek treba imati jaku želju da služi duhovnog učitelja

(vapu), pošto se na taj način kvalificira da prihvati njegovu
uputu. Ipak služba koja je obavljena izvršavajući upute
duhovnog učitelja (vani) je važnija od fizičkog prisutstva
duhovnog učitelja i službe obavljene u njegovom fizičkom
prisutstvu. Nije uvijek moguće uživati u fizičkom prisutstvu
duhovnog učitelja, ali učenik se uvijek može družiti s duhovnim
učiteljem preko njegovih uputa sjećajući se neprestano
njegovih riječi i pokušavajući ih doslovno slijediti. “Nema
razlike između uputa duhovnog učitelja i duhovnog učitelja.
Zato, u njegovom odsutstvu, njegove riječi i uputstva trebaju
biti ponos učenika” (CC Adi 1.35 smisao)

Rečeno je da učenik koji nije zadovoljan sa vanijem svog

duhovnog učitelja, ne može biti stvarno zadovoljan sa vapuom,
pošto ne shvaća pravu važnost osobnosti duhovnog učitelja.
U vezi s tim, dat je primjer sante leda, koja izgleda mala
neuvježbanom oku, sa 6/7 svog obujma ispod površine vode.
Slično tome, nekako je ograničeno vidjeti samo fizički oblik
duhovnog učitelja i zanemarivati njegovu pravu osobnost koja
je izražena devocijskom službom prema svom duhovnom
učitelju.

Zbog toga učenik treba neprestano meditirati o stvarnoj

važnosti svog duhovnog učitelja, koja je dio njegovog
povjerljivog odnosa sa Krsnom i koja se izražava u njegovoj
predanoj službi. Između ostalog, ova služba se sastoji od
angažiranja učenika u svojoj misiji. Kada učenik uvijek
meditira o uputama duhovnog učitelja koje ga vežu za njegovu
misiju, uvijek je apsorbiran u vani obliku i tako oblik vapu ne
vodi prema neprikladnoj familijarnosti. Bez vani, vapu vodi
ka neprikladnoj familijarnosti, jer ukoliko je osobni kontakt
preblizak, učenik riskira da počne smatrati duhovnog učitelja
običnim živim bićem, što je velika uvreda. Takva neprikladna
familijarnost vodi do omalovažavanja. Ovo nas dovodi do toga
da osoba ne treba prići preblizu nadređenom.

Božanstvo Gospodina i duhovni učitelj trebaju se gledati s

udaljenog mjesta. To se zove maryada. U protivnom, kako
je rečeno, familijarnost uzrokuje omalovažavanje. Ponekad
dolaženje preblizu Božanstvu ili duhovnom učitelju degradira
bhaktu početnika. Osobni sluge Božanstva i duhovnog učitelja
trebaju stoga biti vrlo oprezni kako ih nepažnja ne bi nadjačala
u njihovoj dužnosti. (CC Madhya 12.21. smisao)

Ukoliko učenik ne poštuje pravilno vani oblik duhovnog

učitelja, neće biti u stanju poštovati pravilno ni vapu oblik.
Osobito kada je duhovni učitelj odsutan, učenik se uvijek treba
pitati što bi njegov duhovni učitelj uradio u tom slučaju. Uvijek
treba obavljati djelatnosti kao da ga neposredno promatra
duhovni učitelj. Čak i kada učenik vidi familijarnost između
drugih bhakta i svog duhovnog učitelja, nikada ne bi trebao
doći u iskušenje da oponaša taj odnos.
Śrila Prabhupada očito upozorava bhakte: “Uputa je veda
da se duhovni učitelj ne smije tretirati kao obično ljudsko
biće, čak i ako se ponekad ponaša kao obično ljudsko biće.
Dužnost je učenika da ga prihvati kao duhovnu osobu.” (pismo
Gargamuniju i Brahmanandi, 1970.godine)

Stoga se nalaže, gurusu naramatih, osoba treba prestati

misliti o duhovnom učitelju kao o običnom ljudskom biću s
materijalnim tijelom” (ŚB 8.3.2 smisao). Śrila Satsvarupa
dasa Goswami komentira ovo u svojoj knjizi “ISKCON u
70-ima: “Jayadvaita dasa daje primjedbu kako izgleda da
ponekad acarya pravi greške. Śrila Prabhupada je odgovorio,
“To je tvoje nesavršeno razumijevanje. Ti ne znaš što znači
savršenstvo. Savršenstvo acarye je njegovo propovijedanje.
Samo promatrajte njegovo propovijedanje. Ti imaš pogrešno
shvaćanje njegovog savršenstva”.

Odnos prema duhovnom učitelju je uvijek na stupnju služenja

njega i ne sadrži nikakve elemente prijateljstva na stupnju
jednakosti. Nema prijateljskih razgovora ni rasprava. Učenik
uvijek mora pokazati ponizan stav i razgovori su uvijek
ozbiljnog karaktera. U tom kontekstu Narada muni objašnjava
(ŚB 7.12.1) da brahmacari treba biti ponizan i imati stav čvrstog
prijateljstva prema duhovnom učitelju (sudrdhasauhrdah).
To jest, on vidi duhovnog učitelja kao svog dobronamjernog
prijatelja, ali sebe kao poniznog slugu.

Učenik ne treba zaustavljati ili prekidati duhovnog učitelja dok

govori. Ne smije mu se suprotstavljati. Śrila Prabhupada je
rekao: “Duhovni učitelj ili otac ima pravo ukoriti svog sina ili
učenika... sin se nikada ne ljuti kada ga otac ukori. To je etika,
svugdje, čak i ako otac koristi nasilje, sin to treba tolerirati.“

Kad učenik prilazi duhovnom učitelju kako bi ga oslovio,

ne smije mu odmah početi govoriti, dok je učitelj angažiran
čitanjem, mantranjem, pozivanjem, hranjenjem ili ako je
apsorbiran u razgovoru, već mora ponizno čekati, dok ne
zadobije njegovu pažnju i dobije dozvolu da govori. Pravilo
je da duhovni učitelj ne treba biti nikad uznemiravan u tim
djelatnostima ili dok spava, osim radi vrlo važnih razloga.

Učenik treba prići duhovnom učitelju samo s onim problemima

koji su vrlo važni i koje ne mogu riješiti drugi autoriteti. S druge
strane, ne treba ići u drugu krajnost i zanemarivati duhovnog
učitelja na impersonalistički način ne obavjestavajući ga uopće
o zanimljivim i važnim stvarima.

“Kad guru prilazi, učenik treba okrenuti svoje lice prema

njemu, a kad odlazi, treba ga slijediti. Učenik ne smije napustiti
duhovnog učitelja bez da je dobio njegovu dozvolu da ode.”
(Hari bhakti vilasa)

U prisutstvu svog duhovnog učitelja, učenik se ne treba isticati

pred njim, odgovarati na pitanja ili komentirati, osim ako mu
nije je rečeno da to radi. Pravilo je da u prisutstvu više osobe
ne treba željeti davati uputstva, čak i ako je učenik sposoban i
vrlo učen. (ŚB 3.4.26)
U prisutstvu svog duhovnog učitelja, učenik treba biti uvijek
u potpunosti angažiran u njegovom služenju, tj. treba uvijek
biti praktično angažiran kako bi izbjegavao uvrede. Ako
učenik nije previše željan obavljati službu, izravno druženje
kao što je prethodno spomenuto, lako vodi prema neprikladnoj
familijarnosti i materijalističkom viđenju.

Najvažnija dužnost učenika, kad je u društvu svog duhovnog

učitelja je da uči od njega, iznad svega slušanjem: “Milost
duhovnog učitelja se ne prima nijednim drugim dijelom tijela,
več ušima.” (ŚB 3.22.7 smisao). Na taj način učenik izbjegava
sentimentalan odnos prema svom duhovnom učitelju, stojeći u
njegovoj blizini samo da bi bio fizički blizu njega, bez da ga
služi.

U neposrednom druženju s duhovnim učiteljem služba se

treba izvršavati vrlo spontano uz pažljivo i živo razmišljanje,
tako da duhovni učitelj ne mora izvoditi djelatnosti kao što su
zatvaranje vrata, čišćenje ili podizanje stvari, nošenje prtljage
itd. ili da treba bespotrebno čekati određenu uslugu (npr.
jastuk, maramicu, itd). Śrila Prabhupada piše: “Dok služimo
Śri Krsnu i njegovog predstavnika moramo zadržati stav
pažljive pozornosti. Takvim ponašanjem ćete vrlo brzo razviti
svjesnost Krsne.” (pismo Gopal Krsni, 1970)

Učenik nikada ne smije svojim djelatnostima ili riječima

prinuditi duhovnog učitelja da za njega obavi službu. On treba
uvijek biti svjestan položaja duhovnog učitelja kao Krsninog
predstavnika. Kada učenik osobno radi neku službu za svog
duhovnog učitelja, treba točno znati kako tu službu pravilno
izvesti. Ako ne zna kako to obaviti, onda treba dopustiti nekoj
drugoj osobi koja je u stanju to obaviti. Općenito, osobni sluga
duhovnog učitelja je dobro informiran o svim praktičnim
stvarima i u ovom slučaju se treba posavjetovati.

Većina formalnosti u odnosu prema duhovnom učitelju se

automatski rade pravilnim meditiranjem učenika na duhovnog
učitelja, iznad svega kada on nije osobno prisutan. Na taj način
može shvatiti koliko blisko je guru povezan sa Krsnom i zbog
toga ga uvijek jako želi pravilno poštivati (poštovanje, pravilnim
aranžmanom za sjedenje itd). Pomoću ove meditacije, učenik
ostaje ponizan i uvijek je svjestan svog položaja u odnosu na
svog duhovnog učitelja. Odnos sa duhovnim učiteljem može
biti personalan, kada je učenik vrlo iskren i ne pokušava se
pretvarati.

5. Proces učenja od duhovnog učitelja

Bhagavad Gita (4.34) pokazuje učeniku način kako postići

duhovno znanje: prvo se treba potpuno predati duhovnom
učitelju (pranipatena), zatim mu treba ponizno postavljati
pitanja (pariprasnena) i konačno ga treba služiti (sevaya). U
sljedećim paragrafima želimo se pobliže upoznati s procesom
pariprasnene, gdje su dvije stvari vrlo važne, a to su:
1) učenikovo raspitivanje
2) stav predanosti

5.1 Učenikovo raspitivanje

Što se tiče učenikovog raspitivanja, Śrila Prabhupada piše u

Śrimad Bhagavatamu: “Duhovni učitelj je uvijek spreman
prenijeti znanje na svog učenika, posebno kada se učenik jako
raspituje. Radoznalost učenika je izuzetno neophodna kako bi
napredovao.” (ŚB 2.8.24 smisao)

“Student i učenik ima pravo pitati gurua o svakoj povjerljivoj

službi, a dužnost gurua je da svom učeniku objasni te povjerljive
stvari.” (ŚB 10.12.43 smisao)

Pitanja koja učenik može postaviti trebaju biti unaprijed dobro

promišljena. U Bhagavd Giti Prabhupada osuđuje i slijepo
slijeđenje i glupa pitanja. On isto piše: “Nemoj se usuđivati
postavljati duhovnom učitelju nepromišljena pitanja.” (pismo
Niranjani 1972. godine)

Kako bi izbjegao uvrede na putu predanog služenja, učenik

mora ispitivati učitelja o procesu: “Čak i ako smo postojani
u službi predanog poštovanja poput Maharaja Pariksita, još
uvijek moramo postavljati pitanja o tome samospoznatom
duhovnom učitelju. (ŚB 2.8.7 smisao)
Učenik treba otkriti duhovnom učitelju sve svoje sumnje pošto
ih je on uvijek spreman i sposoban raščistiti. Učenik treba
biti čvrsto uvjeren da njegov duhovni učitelj može razjasniti
sve sumnje i zato ne bi trebao oklijevati da ih izrazi: “Kad
god postoji sumnja o bilo čemu, trebao bi stvari izložiti svom
duhovnom učitelju radi razjašnjenja...”.

Tako u svakom stanju, čak i oslobođeni, ne trebamo nikada

sebe smatrati neovisnim od duhovnog učitelja, već se trebamo
povjeriti njemu odmah čim se pojavi neka sumnja koja se tiče
našeg napretka u duhovnom životu. (CC Adi 7.80 smisao)

Druženje sa duhovnim učiteljem prisutstvom na njegovim

predavanjima je način izravnog osobnog druženja koje bi
učenik trebao jako koristiti. Učenik treba prihvatiti upute
koje duhovni učitelj daje na svojim predavanjima uvijek kao
osobne upute. Kada učenik ima pitanja treba ih postaviti na
kraju predavanja. Samo kada tamo ne mogu biti odgovorena,
može ih pismeno postaviti ili pitati duhovnog učitelja. Učenik
treba slušati snimke predavanja svog duhovnog učitelja i
treba koristiti svaku priliku da osobno prisustvuje njegovim
predavanjima.

Najbolje pitanje koje učenik može pitati svog duhovnog učitelja

je: “Kako te mogu služiti?”. Ovo pitanje treba biti osnova svih
ostalih pitanja koja se postavljaju duhovnom učitelju.
 5.2 Stav poniznosti

Učenik nikad ne treba prići svom duhovnom učitelju s

izazivačkim stavom, već postavljati pitanja s poniznim i
predanim stavom, tj. voljan da odmah prihvati svaki odgovor
duhovnog učitelja bez proturječnosti i nepotrebnog protivljenja.
Treba biti jako odlučan da prihvati svaku riječ svog duhovnog
učitelja kao svetu i uvijek zapamti ono što je čuo.

Učenik treba slušati svog duhovnog učitelja o bilo kojoj

temi bez da je to prethodno odlučio i ne bi trebao postavljati
pitanje na koje otprije možda zna odgovor, jer je možda već
prije nekoga pitao isto pitanje. Učenik se uvijek treba smatrati
potpuno nesposobnim da shvati određenu stvar bez milosti
svog duhovnog učitelja.

Učenik ne treba praviti planove neovisno od uputa svog

duhovnog učitelja, samo kako bi ih on potkrijepio. Učenik ne
treba pokušavati objašnjavati riječi svog duhovnog učitelja
ili ih ispravljati ili komentirati javno. Npr. ako se sjeća strofe
za koju izgleda da se duhovni učitelj u tom trenutku ne može
sjetiti, onda treba govoriti samo kada se to od njega izričito
zahtijeva.

Duhovna informacija u vezi sa filozofijom ili praktičnog

izvršavanja svjesnosti Krsne, koju na neki način učenik čuje
iz drugih izvora (čak i od vedskih autoriteta) koja sadrži novo
znanje, treba biti potvrđena izravno od duhovnog učitelja.
Izuzetak su knjige Śrila Prabhupada. Učenik nikada ne treba
misliti da je naučio bilo što neovisno od svog duhovnog
učitelja. Duhovni učitelj je prozirni medij preko kojeg se
duhovno znanje prenosi do učenika.

Za učenika je preporučljivo proučavati vyasapuju svog

duhovnog učitelja Prabhupadi. Na taj način učenik uči kako
njegov duhovni učitelj zadovoljava svog gurua i kako on sam
može zadovoljiti njega pomažući mu u njegovim nastojanjima.
Kako bi se zahvalio za transcendentalno znanje koje učenik
dobija od svog duhovnog učitelja, njegova je dužnost da mu
da guru-daksinu (poklon, npr. za inicijaciju, za vyasa puju itd.)

6. Obožavanje duhovnog učitelja

Ovo poglavlje je prije svega posvećeno praktičnim uputama

o obožavanju duhovnog učitelja. Učenik mora uvijek imati
na umu da bi se, kad bi bio u izravnom druženju sa Krsnom,
odnosio prema Krsni na isti način kako sa odnosi prema svom
duhovnom učitelju. Po tom pitanju Śrila Prabhupada piše:

“Preporučuje se da duhovnom učitelju ukažemo jednako

poštovanje kao Svevišnjoj Božanskoj Osobi...Ako netko
uprkos svim tim uputstvima smatra duhovnog učitelja običnim
ljudskim bićem, biva osuđen.” (ŚB 7.15.26 smisao)
Rupa i Sanatana Goswami
Što se tiče obožavanja duhovnog učitelja, postoje dva temeljna
aspekta, unutarnji i vanjski. Nema ograničenja za unutarnje
obožavanje pošto učenik smatra svog duhovnog učitelja
predstavnikom Svevišnje Božanske Osobe. Što se tiče vanjskog
obožavanja, slijedimo standardna pravila koja postavlja GBC.

6.1 Guru-puja

* Svaki dan učenik mora ponuditi guru-puju svom duhovnom

učitelju (ne samo Śrila Prabhupadu). To jest, treba svakog
jutra ponuditi svom duhovnom učitelju barem cvijet i pjevati
ili izgovarati molitve koje slave duhovnog učitelja (Śri guru-
vandana ili Śri gurvastaka).

* Čak i ako je učenik sam, mora slijediti ovo pravilo. Obožavanje

duhovnog učitelja i meditiranje na njega su aktivni principi u
duhovnom životu.

* Prema rezoluciji GBC-a, guru-puja za sadašnjeg duhovnog

učitelja treba se izvoditi izvan hramske prostorije i ne smije se
izvoditi istovremeno sa guru-pujom Śrila Prabhupada.

* Novim bhaktama koji još nisu odabrali diksa gurua ne

preporučuje se sudjelovati u guru-puji za sadašnje duhovne
učitelje za vrijeme prvih šest mjeseci. Prema odluci GBC-a od
ožujka 1992.g. za vrijeme prvih šest mjeseci i prije prolaska
obaveznog testa inicijacije oni ne smiju obožavati niti jednog
duhovnog učitelja osim Śrila Prabhupada.
* U slučaju da novi bhakte ipak žele sudjelovati u kirtanu za
vrijeme ceremonije guru-puje (što nije zabranjeno) ne trebaju
nuditi cvijeće slikama duhovnih učitelja.

6.2 Slike

* Slike koje su obješene ili se obožavaju u hramu moraju

prikazivati duhovnog učitelja u stavu i situaciji koja dolikuje
njegovom položaju. Slike kojima učenik nudi bhogu trebaju
prikazivati gurua u situaciji u kojoj će on prihvatiti ponudu.
Slika npr. koja se obožava za vrijeme guru-puje ili na oltaru
treba biti tipična “guru slika”, na kojoj se treba vidjeti cijelo
tijelo duhovnog učitelja kako sjedi na vyasasanu i ukrašen je
cvjetnim garlandom.

* Učenice ne bi trebale presvlačiti odjeću i stavljati tilak po

cijelom tijelu ispred slike duhovnog učitelja, dok se učenicima
preporuča stavljati tilak ispred guruove slike. Učenici trebaju
uvijek biti svjesni da se slika duhovnog učitelja ne razlikuje od
njega i trebaju ju poštovati kao i njega osobno.

* Slika sadašnjih duhovnih učitelja ne bi se trebala vidjeti u

hramskoj prostoriji.
 6.3. Odavanje poštovanja

* Śrila Prabhupada piše: “Učenik treba duhovnom učitelju

ponuditi dandavat, ne samo namaskaru. Što netko više vježba
odavanje poštovanja duhovnom učitelju, to više napreduje u
duhovnom životu” (pismo Raya rsiju 1974.g.). Odavanjem
poštovanja (dandavat duhovnom učitelju) i pomnim slijeđenjem
njegovih uputa učenik postaje napredan” (ŚB 5.1.36 smisao)

* Učenik treba odmah ponuditi svoje puno dandavat poštovanje

(tj. sa osam dijelova tijela na podu) barem kada vidi prvi
put duhovnog učitelja taj dan. Učenice ne nude ispruženi
dandavat. U bilo kojoj drugoj prigodi (vidi ispod) učenik
mora ponuditi najmanje obično odavanje poštovanja čak i u
hramskoj prostoriji i ispred božanstava Gospodina, čak i ako
je pod prljav ili dok uzima prasadam.

* Vaišnavska etika zahtijeva da osoba mora odati poštovanje

svetoj osobi bez oklijevanja, čak i sa udaljenosti ili ako nije
primijećena. U prikladnije vrijeme može ponoviti poštovanje
sa manje udaljenosti kako bi omogućio osobi vrijednoj
poštovanja da primi k znanju odavanje poštovanja.

* Učenik treba odati svoje ponizno poštovanje duhovnom

učitelju u sljedećim prigodama:

1. Kad god ga vidi (a nije ga vidio istog dana tj. kad primijeti
gurua u skupini ljudi ili u daljini na otvorenom prostoru)
2. Kad god guru ulazi ili izlazi iz prostorije
3. Kad god učenik sam ulazi u prostoriju, gdje sa nalazi guru
ili kad napušta gurua
4. Kad god ga njegov guru primijeti (kada ga prije nije
primijetio, čak i ako je prije odao poštovanje, ali ga je guru tek
sad primijetio);
5. Kad god mu se guru obrati ili ga pozdravi (kada učenika
pozdravi guru, on ne treba samo odgovoriti Hare Krsna i stajati
zato što je već prije uputio poštovanje)
6. Kad god primi uputstvo ili poklon od svog gurua
7. Kad god ulazi u sobu svog gurua, čak i ako guru nije prisutan
8. Kad guru odaje poštovanje nekom drugom
9. Kad god guru naredi učeniku da oda poštovanje

* Postoji jedna iznimka: kada je učenik kao pujari angažiran

u nuđenju aratija božanstvu Gospodina. U tom slučaju treba
potvrditi da zna za guruovo prisutstvo, ali se od njega ne
očekuje da prekine arati kako bi odao poštovanje, pošto već
odaje poštovanje svom guruu slijedeći uputstvo da obožava
božanstvo.

Ipak, kada učenik vrši različite vrste obožavanja u ceremoniji

aratija, prikladno je prekinuti obožavanje i dostojno pozdraviti
svog duhovnog učitelja (kao što je Śrila Prabhupada jednom
spomenuo na predavanju). Sljedeći izuzetak se može napraviti
kada učenik prisustvuje predavanju baziranom na Śrimad
Bhagavatamu ili Bhagavad Giti ili kad guru ulazi ili izlazi iz
hramske prostorije. U tom slučaju učenik treba odati poštovanje
u umu kako bi izbjegao uznemirenja.
Eventualno, učenik ne bi trebao odavati poštovanje kada
to duhovni učitelj izričito zabranjuje, kao npr. u prisutstvu
novih gostiju za vrijeme nedjeljnog festivala, u posjetima
propovjednika ili javnim propovjedačkim programima itd.

* Nadalje, učenik treba odati svoje poštovanje prije i nakon

vršenja sljedećih djelatnosti:

1) spavanja
2) jela (samo prija jela, pošto osoba nakon jela nije čista, ne
treba u tom stanju odati poštovanje, već samo u umu, sjećajući
se uvijek da je samo milošću gurua mogla dobiti prasadam)
3) davanja predavanja
4) mantranja kruga na japa mali (poštovanje recitiranjem
pranama mantre)
5) čitanja Śrila Prabhupadovih knjiga

* Poštovanje se ne treba odavati samo fizički, već isto tako i

duhovno. To jest, učenik treba svjesno i glasno izgovarati cijelu
pranama mantru, dok čelom dodiruje pod. U tom kontekstu
Śrila Prabhupada piše: “Odavati poštovanje duhovnom učitelju
znači sjećati se nekih njegovih djelatnosti… on jednostavno
propovijeda poruku Śri Caitanye Mahaprabhua”. To je razlog
zašto pranama mantra mnogih duhovnih učitelja daje opis
njihovih osobnih djelatnosti.

* Ispred slike ili vyasasana učenik uvijek odaje dandavat

poštovanje svom duhovnom učitelju okrećući desnu stranu
svog tijela prema njemu (obratno od poštovanja koja se odaju
božanstvu Gospodina, Śrila Prabhupadu ili drugim vaisnavama
koji više nisu prisutni - lijevom stranom). Kada sretne svog
duhovnog učitelja, on odaje dandavat poštovanje glavom
okrenutom prema duhovnom učitelju.

* Učenik nikad ne smije ispružiti noge prema duhovnom

učitelju i ne smije to učiniti čak i ako odaje poštovanje
božanstvu Gospodina ili Śrila Prabhupadu.

* Kada učenik ulazi u prostoriju gdje su pored njegovog

duhovnog učitelja prisutni drugi gurui ili sanyasiji, prvo mora
odati poštovanje svom guruu.

* Strogo govoreći, učenik mora odati svoje poštovanje

duhovnom učitelju uvijek, bez oklijevanja, kada misli o
njemu, vidi njegovu sliku ili čuje njegov glas. Uz to, savjetuje
se da u obzir uzme praktičnu situaciju. U nekim slučajevima
bolje je odati poštovanje u umu. Međutim, učenik treba odati
poštovanje svom duhovnom učitelju najmanje tri puta na dan.

* Učenik treba uvijek biti u potpunosti svjestan činjenice da se

duhovne učitelj, njegova slika, njegove riječi, njegova uputstva,
meditacija na njega itd. ne razlikuju, pošto je duhovni učitelj
poput Krsne, apsolutan i njegovo tijelo je duhovno, pošto je on
angažiran u predanoj službi 100% vremena. Vrlo je važno da
se poštovanje odaje sa velikim entuzijazmom i blaženstvom
koji su rezultat poštovanja i cijenjenja duhovnog učitelja, a ne
kao obična formalnost.
 6.4 Pozdravljanje/oslovljavanje

* Kada izravno oslovljava duhovnog učitelja, učenik ne bi smio

koristiti ime duhovnog učitelja, već titulu koju je duhovni učitelj
prihvatio za pozdravljanje (kao Gurudeva i Guru Maharaja)

* Ova titula se također koristi za istog duhovnog učitelja u

razgovoru među braćom po Bogu.

* U razgovoru sa učenicima drugih duhovnih učitelja, koristi

se ime sa dodatkom Maharaja odnosno prabhu (ne koristiti
swami ili dasa)

* Kada se spominje puno ime duhovnog učitelja u formalnom

kontekstu, dodaje se naziv “Njegova Božanska milost” (krsna
krpa). Primjer: adresa na pismu za duhovnog učitelja, naslov
na kazeti s predavanjima, na knjizi vyasapuja itd.

* Za određenje autorstva članka ili predavanja u časopisu,

namijenjenog ne samo učenicima duhovnog učitelja, po tom
pitanju treba se koristiti naziv “Śrila” ili (ako je sannyasi)
“Njegova svetost”. U službenim izdanjima naziv “Njegova
Božanska milost” je rezerviran za Śrila Prabhupada.

* Pozdrav u pismu: “Dragi Guru Maharaja, molim te primi

moje ponizno poštovanje. Sva slava Śrila Prabhupadu.” (ne
koristiti skraćenice kao “pamho” itd)
* Pozdrav u razgovoru telefonom: “Molim te primi moje
ponizno poštovanje. Sva slava Śrila Prabhupadu.”

* Kada se braća po Bogu pozdravljaju međusobno (na

telefonu, u pismu ili osobno) trebaju, nakon osobnog odavanja
poštovanja slaviti svog duhovnog učitelja: “Sva slava (ime
duhovnog učitelja).” Trebaju se i oprostiti na sličan način.

* Kada se učenik predstavlja na službenom skupu među

vaisnavama, prije nego kaže svoje ime, treba reći ime svog
duhovnog učitelja.

* “Učenik ne bi trebao nepažljivo izgovarati ime svog gurua,

već uvijek s poštovanjem.” (Hari bhakti vilasa)

6.5. Asana

Učenik nikada ne bi trebao sjesti na istu ili višu razinu od one

na kojoj je duhovni učitelj: već uvijek primjetno niže. Čak i
ako duhovni učitelj zatraži od učenika da sjedne na istu razinu
ili sjedne pokraj Njega, učenik treba ponizno sjesti do njegovih
lotosolikih stopala, osim ako ne postoje neki važni razlozi kao
što su npr. u javnosti, u avionu, u automobilu itd. Duhovni
učitelj može na ovaj način testirati poniznost ili etiku učenika.

* Duhovni učitelj treba uvijek biti počašćen sjedalom koje

odgovara njegovom rangu kao predstavniku Krsne (postoje
posebni “guru jastuci”).
* Učenik nikad ne smije dopustiti da njegov duhovni učitelj
mora sjesti na pod, već uvijek treba pripremiti jastuk u slučaju
da duhovni učitelj želi sjesti (npr. za Nrsimhadeva molitve u
hramu, nakon obožavanja ili za vrijeme predavanja). U slučaju
da duhovni učitelj živi u sannyasa asramu, njegova danda treba
uvijek imati asanu i nikad ne smije biti stavljena na pod.

* Učenik ne bi trebao sjesti na krevet ili na asanu u prisutstvu

svog Gurua. (Hari bhakti vilasa)

6.6 Doček ili ispraćaj

* Učenik se uvijek treba potruditi da počasti svog duhovnog

učitelja cvjetnim garlandom, kad guru dolazi ili kada daje
predavanja itd.

* Učenik treba dočekati i ispratiti svog duhovnog učitelja

kirtanom.

* Kada duhovni učitelj posjećuje hram ili neko drugo mjesto

gdje žive neki od njegovih učenika, učenici se trebaju pobrinuti
da guruova soba bude u besprijekornom stanju, da je put od
ulaza u hram do sobe čist i uređen (cipele itd. na smiju biti
razbacane) i da se guruu može odmah ponuditi prasadam i
nešto za piće.
 6.7 Nuđenje i prihvaćanje prasadama

* Što se tiče pitanja kako treba učenik nuditi bhogu svom

duhovnom učitelju u njegovom prisutstvu (da li prvo njegovom
vapu obliku ili njegovoj slici), učenik treba pitati svog učitelja.
Općenito, duhovni učitelj će dati prednost tome, ako je to
moguće, da se bhoga ponudi božanstvu na oltaru na uobičajen
način.

* Općenito učenik treba biti svjestan činjenice da je guru

prisutan u bilo kojoj djelatnosti koju izvodi i da je guru taj
koji obožava Krsnu na različite načine, tj. nuđenjem hrane
(catur vidha sri bhagavat prasada...), dok kuhamo mi ustvari
pomažemo našem duhovnom učitelju u njegovoj službi kuhanja
za Krsnu. Nakon nuđenja na oltaru, on prvi prihvaća ostatke, a
nakon što je jeo, mi uzimamo njegove ostatke.

* Pravilni redoslijed mantri za nuđenje je: prvo tri puta molitva

svom duhovnom učitelju (nama om visnupadaya Krsna prestaya
bhutale...), zatim tri puta molitva Śri Caitanyi Mahaprabhuu
(namo maha vadanyaya Krsna prema pradayate...), zatim
tri puta molitva Śri Krsni (namo brahmanaya devaya go
brahmana hitaya ca...), ne sve molitve za redom po tri puta.

* Osoba treba ponuditi svoje poštovanje Gospodinovom

prasadamu prije, a ne poslije jela. Nakon jela osoba nije čista
i u tom stanju treba odati poštovanje samo u umu, sjećajući sa
da nam je dozvoljeno uzeti Krsna prasadam samo zahvaljujući
Visvanath Cakravarti Thakura
guruovoj milosti. Ovo pravilo se treba isto tako slijediti kada
se prasadam uzima u hramskoj prostoriji.

6.8 Ostale praktične stvari

* Za vrijeme odsutnosti duhovnog učitelja, učenik se treba

osjećati odgovornim za vlasništvo svog duhovnog učitelja
i treba se pobrinuti da se ništa ne iznese iz sobe duhovnog
učitelja.

* Učenik se treba pobrinuti da se prasadam za duhovnog učitelja

servira na osobnom tanjuru duhovnog učitelja ili tanjuru koji
je rezerviran posebno za gurue i da taj tanjur ne koriste drugi
bhakte.

* Mahaprasadam duhovnog učitelja treba se prvenstveno

podijeliti učenicima tog gurua, ne javno. Učenik treba jako
željeti da dobije maha prasadam svog duhovnog učitelja, ali ga
treba podijeliti sa svojom braćom po Bogu.

* Samo iniciranim učenicima se treba dopustiti da dotaknu

lotosolika stopala svog duhovnog učitelja.

* Učenik treba uvijek sjediti u ispravnom stavu poštovanja ispred

svog duhovnog učitelja, prekriti svoje noge i ne dirati ih rukama:
“Učenik ne bi smio ispružiti noge ispred duhovnog učitelja,
niti bi smio zijevati, smijati se ili izazivati buku ili zvukove
nepoštovanja u njegovom prisutstvu.“ (Hari bhakti vilasa)
* Kada duhovni učitelj ostavi negdje svoje cipele, učenik se
treba odmah pobrinuti za njih tako da su u svakom trenutku
dostupne duhovnom učitelju.

* Sve objekte kao što su lampa sa ghijem, voda, cvijeće, mirisni

štapići itd. trebaju se prvo ponuditi duhovnom učitelju, a onda
ostalim vaisnavama.

* Sva hrana donešena pred duhovnog učitelja treba biti

ponuđena prema pravilima.

* Učenik ne treba nikad obožavati druge osobe ispred gurua.

Učenik se treba odnositi prema guruovom guruu s istim
poštovanjem. Učenik se treba odnositi prema ženi, sinu i
rođacima gurua kao prema samom guru, ali ne treba čistiti tijelo
sina, jesti ostatke hrane sina ili prati njegove noge. Učenik ne
bi trebao oponašati guruov hod, djelo ili glas.” (svi navodi su
iz Hari bhakti vilase)

Cilj svih ovih pravila i izvođenja djelatnosti u svjesnosti

Krsne je zadovoljiti duhovnog učitelja. Iako se ova etička
pravila moraju strogo slijediti, još je važnije odnositi se prema
duhovnom učitelju ne samo kao predstavniku guru tattve, već
kao osobi koja se po svojim osobinama i prednostima i po
načinu na koji obavlja stvari i želi da stvari budu obavljene,
razlikuje od ostalih duhovnih učitelja.
Zbog toga je važno razumjeti, što je više moguće, kako se
odnositi prema praktičnim pitanjima kako bi zadovoljili
duhovnog učitelja. Jedan duhovni učitelj može prihvatiti
srebrni tanjur, drugi na mora. Jedan guru može dozvoliti svojim
učenicima da mu pomognu oko cipela, drugi ne mora i isto
različiti stavovi se mogu naći pri doticanju njegovih lotosolikih
stopala i mnogim drugim pitanjima. Učenik se treba pokušati
upoznati sa osobnim navikama svog duhovnog učitelja.

7. Kvalifikacije vjerodostojnog učenika

Hari bhakti vilasa navodi sljedeće odlike iskrenog učenika:

- Treba biti predan lotosolikim stopalima duhovnog učitelja

- Treba biti sposoban održati zavjete izrečene pred duhovnim
učiteljem
- Treba biti angažiran u predanoj službi za Gospodina tijelom,
umom i riječima, danonoćno.
- Treba jako željeti spoznati Apsolutnu Istinu
- Treba imati besprijekoran karakter i biti pošten, plemenit i
prijateljski naklonjen, prijatne pojave i inteligentan
- Treba uvijek propisno poštivati starije osobe, inicirane
vaisnave i Gospodina
- Ne smije razgovarati o materijalnim temama
- Treba kontrolirati svoja osjetila
- Ne smije osjećati nikakvu privlačnost prema vršenju grješnih
djelatnosti

Nadalje: vjerodostojan učenik treba posjedovati sljedeće

karakterne osobine:

- Ne smije biti lijen, prljav, nezdrav, uvijek depresivan i

jadikujući, ljut, ponosan, požudan i imati materijalne želje.
- Ne smije pokazivati stav želje za uživanjem
- Ne smije vršiti grješne djelatnosti kao što su jedenje mesa,
intoksiciranje, kockanje ili nezakoniti seks.
- Ne smije zarađivati za život na nepravedan način
- Ne smije pričati na vulgaran i neuljudan način
- Ne treba pokušavati nalaziti nedostatke drugim ljudima
- Ne smije biti jadan, zloban, bezvjeran ili zavidan
- Ne smije povrijediti druge ljude i ne treba biti privučen
okrutnim djelatnostima
- Ne smije biti u neznanju niti ponosan na materijalnu izobrazbu
- Ne smije nalaziti zadovoljstvo u avaisnavskim filozofijama
- Ne smije biti sklon prejedanju

U Śrimad Bhagavatamu (Uddhava giti), Śri Krsna

spominje sljedeće odlike vjerodostojnog učenika:
“Sluga ili učenik duhovnog učitelja treba biti oslobođen
lažnog ugleda, ne smatrajući sebe nikad vršiocem. Treba biti
aktivan, nikad lijen i treba napustiti sav osjećaj vlasništva
nad objektima osjetila, uključujući svoju ženu, djecu, dom i
društvo. Treba biti obdaren osjećajima ljubavi i prijateljstva
prema duhovnom učitelju i na treba nikad odstupati i biti
zbunjen. Sluga ili učenik treba uvijek jako željeti napredak u
duhovnom razumijevanju, ne treba nikome zavidjeti i uvijek
treba izbjegavati bespotrebne razgovore.” (ŚB 11.10.6.)

Śrila Prabhupada piše u detaljnom objašnjenju o ovoj temi:

“Učenik mora napustiti interes za materijalnom tjelesnom
koncepcijom života. Mora napustiti požudu, gnjev, pohlepu,
iluziju, ludilo i zavist. Treba biti zainteresiran samo za
razumijevanje nauke o Bogu i treba biti spreman prihvatiti sve
činjenice u vezi toga. Ne treba više misliti “ja sam ovo tijelo”
ili “ova stvar pripada meni.”

Osoba mora voljeti duhovnog učitelja s nepokolebljivom

vjerom i mora biti vrlo odlučna i utemeljena. Vjerodostojni
učenik se treba raspitivati kako bi razumio transcendentalne
sadržaje. Ne smije tražiti greške među dobrim odlikama i ne
treba biti više zainteresiran za materijalne teme. Njegov jedini
interes treba biti Krsna, Svevišnja Božanska osoba.”

Što se tiče uzajamnog testiranja duhovnog učitelja i učenika,

Śrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura objašnjava da
vjerodostojan učenik treba jako željeti da se raspituje o
transcendentalim temama.

“tasmad gurum prapadyeta jijnasuh sreya uttamam - onaj tko je

zainteresiran za razumijevanje najvišeg cilja i dobrobiti života
mora prići vjerodostojnom duhovnom učitelju i predati mu se”
(ŚB 11.3.21)
“ Ozbiljan učenik mora biti oprezan pri odabiru vjerodostojnog
duhovnog učitelja. Mora biti siguran da ga duhovni učitelj
može opskrbiti svim transcendentalnim neophodnostima.
Duhovni učitelj mora promatrati koliko je učenik radoznao i
koliko je željan razumjeti transcendentalno gradivo. Duhovni
učitelj treba proučavati učenikovu radoznalost ne manje od
šest mjeseci ili godinu dana. Duhovni učitelj se ne treba bojati
prihvatiti učenika zbog njegovih materijalnih obilja.” (CC
Madhya 24.33 smisao)

8. Na putu prema inicijaciji

8.1 Značaj inicijacije

U odnosu sa duhovnim učiteljem, formalna inicijacija (diksa)

se ne obavlja odmah, već se dopušta vrijeme za obje strane
da testiraju jedna drugu. Potencijalni učenik testira duhovnog
učitelja ima li transcendentalno znanje, “inspirira li me za
izvršavanje predane službe”, da li se predao svom duhovnom
učitelju i Krsni. Ovaj test se ne treba vršiti sa izazivačkim
stavom, već ponizno služeći i predano postavljajući pitanja.

Isto tako duhovni učitelj testira nestabilnost kandidata, je li

stvarno zainteresiran za napredovanje u duhovnom životu, da
li stvarno shvaća što znači inicijacija, ima li stvarno ponizan i
predan stav?
Nakon što su poslije određenog vremena obostranog testiranja
obje strane zadovoljne, može se obaviti formalna inicijacija.
Konačno, inicijacija je stvar srca i nije ovisna o vanjskim
ceremonijama, ali u formalnoj inicijaciji učenik treba obećati
da će izvršavati odredjena uputstva svog duhovnog učitelja.
Sa svoje strane, duhovni učitelj obećava da će odvesti učenika
natrag Krsni i da će održati učenikov položaj u parampari.

Kada učenik slijedi ova uputstva, njegov položaj je osiguran.

Povrh toga, inicijacijom duhovni učitelj preuzima karmu
učenika i radi to sve dok se učenik iskreno trudi slijediti principe
duhovnog života. Ukoliko učenik prestane slijediti vodstvo
duhovnog učitelja, on se dobrovoljno odvaja od guruove
milosti. Spisi opisuju ovo kao duhovno samoubojstvo.

Śrila Prabhupada nas upozorava na lažnu koncepciju da

je formalna inicijacija sama po sebi dovoljna i da se nakon
inicijacije ne trebamo truditi kako bi smo dobili milost
duhovnog učitelja. Trebali bismo prethodno razumjeti da smo
stalno i trajno ovisni o milosti našeg duhovnog učitelja kako
bismo ostali u duhovnom životu.

Kada duhovni učitelj prihvati učenika on prvenstveno obećava

da će se brinuti za duhovni život učenika. On ne obećava da će
praviti ikakve aranžmane za dobrobit učenika kao npr. plaćanje
učenikovih računa itd. To nije njegov zadatak. Duhovni
učitelj daje Krsnu učeniku i ne treba biti uznemiravan drugim
stvarima. To ne znači da on nije zainteresiran za vanjski život
svog učenika. Osoba treba uvijek pitati svog duhovnog učitelja
za dozvolu prije neke važne promjene, pošto vanjske okolnosti
mogu utjecati na naš duhovni razvoj.

Osoba ne treba očekivati da duhovni učitelj ima određenu

službu ili određenu titulu. U instituciji varnasrame su uglavnom
grhastha-brahmane u ulozi gurua, ali u našoj sampradaji nema
čvrstih pravila i propisa. Naprotiv:

kiba vipro: kiba nyase sufra kena naya

yee krsnatattvavette: see guru haya

Bez obzira na to je li netko brahmana, sannyasi ili sudra, može

postati duhovni učitelj ukoliko poznaje znanost o Krsni “ (CC
Madhya 8.128)

8.2. Uvjeti za prvu inicijaciju

Novi bhakta koji slijedi četiri regulativna principa i mantra

šesnaest krugova Hare Krsna svaki dan treba isključivo
pjevati Śrila Prabhupadovu pranama mantru i obožavati Śrila
Prabhupada kao osnivača acaryu ISKCON-a i svog siksa gurua
za vrijeme prvih šest mjeseci.

* Najranije nakon isteka ovog šestomjesečnog perioda i nakon

prolaženja obaveznog testa (vidi dolje) kandidat je slobodan
izabrati svog budućeg diksa gurua između trenutnih duhovnih
učitelja u ISKCONu. Nakon pitanja za prihvaćanje verbalno ili
u pismu i nakon prijema njegovog pristanka može obavijestiti
mjerodavnog predsjednika hrama i tada može početi obožavati
tog duhovnog učitelja kao svog gurua i izgovarati njegovu
pranama mantru (odluka GBC-ja od ožujka 1992. godine)

* Formalna inicijacija može se dati najranije nakon šest mjeseci

i onda tek po izričitoj preporuci zaduženog predsjednika hrama
(odluka GBC-ja od rujna 1992. godine)

* Prije nego bhakta može biti predložen za prvu inicijaciju

ili službeno potaknut za uzimanje utočišta inicirajućeg
duhovnog učitelja u ISKCONu, mora prvo dokazati osnovno
razumijevanje Śrila Prabhupadovih učenja odgovarajući na
sljedećih trinaest pitanja na pismenom ili usmenom testu pod
nadzorom zaduženog predsjednika hrama (prema odluci GBC-
ja od veljače 1990. godine):

1. Koje su kvalifikacije vjerodostojnog duhovnog učitelja?

2. Zašto si ostatak svog života i život za životom odlučio
slijediti uputstva duhovnog učitelja?
3. Zašto se duhovni učitelj obožava poput Boga?
4. Jesi li uvjeren da duhovni učitelj govori apsolutnu istinu?
Ako jesi, zašto?
5. Kakve okolnosti zahtijevaju odbacivanje duhovnog učitelja?
6. Koje su učenikove kvalifikacije i koje su njegove dužnosti?
7. Kakav je Śrila Prabhupadov jedinstveni položaj u
ISKCON-u?
8. Zašto prihvaćaš Śri Krsnu kao Svevišnju Božansku osobu?
9. Zašto slijedimo regulativne principe?
10. Zašto pjevamo Hare Krsna?
11. Koji je položaj tjela GBC unutar ISKCON-a?
12. Objasni razliku između tijela i jastva.
13. Što je ISKCON i zašto trebamo uvijek ostati u ISKCON-u?

8.3 Uvjeti za drugu inicijaciju

* Druga inicijacija se obično daje dvije godine nakon prve

inicijacije. Može se izvršiti nakon isključive preporuke
mjerodavnog predsjednika hrama. Prije druge inicijacije svaki
učenik treba proći pismeni brahmana test koji je detaljno
sastavio Harikesa prabhu (predstavnik GBC-ja, odluka GBC-
ja od travnja 1991. godine)

9. Odnos prema braći po Bogu

i braći po Bogu duhovnog učitelja

* Braći po Bogu duhovnog učitelja treba biti iskazan isti nivo

poštovanja kao i svom duhovnom učitelju. Ukoliko su oni isto
gurui ili sannyasiji, poštovanje im se treba ukazati tri puta
dnevno: kada ih se vidi prvi put u danu, kada oni vide nas prvi
puta u danu i kada nas oni pozdrave.
Raghunatha das Goswami
* Poštovanje se sannyasijima, drugim guruima i vaisnavama
općenito može isto odati u hramskoj prostoriji ukoliko je oltar
zatvoren zastorom od pogleda. (Śrila Prabhupada je osobno
uveo standard da bhakte međusobno odaju jedni drugima
poštovanje svako jutro nakon Tulasi puje uz molitvu Vanca
kalpa tarubhyas ca...) Dok je zastor otvoren, poštovanje se
treba odati samo osobnom duhovnom učitelju.

* Učenik ne smije smatrati povremene razlike u mišljenju

između duhovnog učitelja i njegove braće po Bogu svjetovnim
ili na svjetovnom nivou. Uvreda je stati na stranu jednog
vaisnave. Oni mogu imati različita mišljenja u pogledu kako
najbolje zadovoljiti Śrila Prabhupada.

* Učenik nikada ne treba vršiti službu za svog duhovnog

učitelja na štetu drugih vaisnava. S tim nikada neće biti u stanju
zadovoljiti duhovnog učitelja.

* Śrila Prabhupada je rekao svojim učenicima kako će biti

najzadovoljniji njihovom međusobnom uspješnom suradnjom.
Slično tome, učenici istog duhovnog učitelja trebaju surađivati.
Važno je da se u odnosu na učenike drugih duhovnih učitelja
ne formiraju nikakve sektaške grupe, pošto je ISKCON Śrila
Prabhupada jedna velika obitelj.

* Naprednije učenice duhovnog učitelja trebaju se osjećati

odgovornima za svoju manje iskusnu braću i sestre po Bogu,
tako da nova pridošlica ne mora pitati svog duhovnog učitelja
pitanja na koja mu lako mogu odgovoriti neki iskusniji učenici.
* Učenik ne smije pokušati manipulirati novim bhaktama koji
se još nisu odlučili za duhovnog učitelja usmjeravajući njihovu
pozornost na svog duhovnog učitelja.

* Učenik treba uvijek biti svjestan činjenice da u odnosu sa

drugim vaisnavama ili abhaktama predstavlja svog duhovnog
učitelja. Kada učenik radi nešto posebno za Krsnu i ističe se
među vaisnavama idealnim stavom svjesnosti Krsne, on najprije
slavi svog duhovnog učitelja pošto samo milošću duhovnog
učitelja on može uraditi bilo što za Krsnu. Kada netko čuje za
neuobičajene aktivnosti vaisnava odmah se spontano pita tko
je njegov duhovni učitelj, kako bi znao odakle je dobio snagu
i inspiraciju.

S druge strane, duhovni učitelj je odgovoran za uvrede svojih

učenika pošto je on taj koji dopušta službu predanosti i
druženje sa vaisnavama. Kako bi netko pravilno slavio svog
duhovnog učitelja, treba pitati u svim djelatnostima kako bi
njegov duhovni učitelj djelovao u toj situaciji. Ovo je posebno
važno kada se govori o predmetima svjesnosti Krsne, kao što
je npr. za vrijeme predavanja o Śrimad Bhagavatamu. Pri tom
osoba uvijek treba potvrditi da se tema koju prenosi slaže sa
učenjima njenog duhovnog učitelja.

U Śri Caitanya caritamrti nalazimo primjere da se vaisnava

jednostavno poštuje jer je učenik znamenitog duhovnog učitelja
(npr. Ramacandra puri). Slično tome poštujemo iniciranog
vaisnavu jednostavno jer cijenimo njegovog duhovnog učitelja.
Brat Krsnadasa kaviraja Goswamija se našao u nevolji jer je
njegov svećenik uvrijedio Śri Nityanandu ne odavši propisno
poštovanje njegovom učeniku Ramadasi.

Kada komuniciramo s abhaktama, npr. propovijedajući,

trebamo uvijek biti svjesni činjenice da je stvarni propovjednik
naš duhovni učitelj i da on proširuje svoju službu Śrila
Prabhupadi šaljući nas uvjetovanim dušama kako bi im mogli
dati dar svjesnosti Krsne u njegovo ime. Učenikov stupanj
uspjeha u predstavljanju duhovnog učitelja odgovara stupnju
do kojeg je sposoban obavljati službu za njega.

10. Duhovni učitelj kao sannyasi

* Sannyasi nikada ne smije biti sam sa ženom u prostoriji.

Učenice duhovnog učitelja koji je u sannyasa asramu, trebaju
vrlo strogo slijediti ovaj propis, a učenici se moraju brinuti
da dok duhovni učitelj razgovara sa učenicom uvijek bude
prisutan muški učenik. U tom slučaju on ne smije napustiti
prostoriju, a kada to od njega zatraži duhovni učitelj npr. radi
nekog aranžmana, mora ga zamijeniti drugi bhakta.

* Učenice posebno trebaju paziti da zadrže propisno rastojanje

od svog duhovnog učitelja, prije svega u izravnom razgovoru s
njim i pri odavanju poštovanja. Ako nešto trebaju dati duhovnom
učitelju kao odjeću, pismo, poklon, prasadam itd. trebaju to dati
muškom bhakti kako bi to dao duhovnom učitelju. Ne smiju
posjećivati duhovnog učitelja samo kako bi bile u njegovom
prisutstvu, pošto ova želja druženja na osobnom nivou sa
duhovnim učiteljem dolazi od sentimentalnog shvaćanja
duhovnog učitelja. (strogo govoreći, u prisutstvu sannyasija ne
smije se čak ni spomenuti žensko ime.)

* Śrila Prabhupada piše: “Sannyasija se ne treba pitati za njegov

svjetovni indentitet, pošto je on prekinuo sve odnose sa svojom
obitelji. Ne treba mu s tim dosađivati. To je protiv etike. Ako
ga netko pita, treba ga pitati za njegovu purvasramu: “Koja
ja Vaša purvasrama, Vaš identitet prije nego što ste prihvatili
sannyasu?”

11. Nektarske strofe o duhovnom učitelju

tad viddhi praṇipātena

paripraśnena sevayā
upadekṣyanti te jñānaḿ
jñāninas tattva-darśinaḥ

Śri Krsna je rekao: “Samo pokušaj saznati istinu prilazeći

duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga.
Samospoznate duše ti mogu prenijeti znanje, jer su vidjele
istinu (BG 4.34)
 tasmād guruṁ prapadyeta
jijñāsuḥ śreya uttamam 
śābde pare ca niṣṇātaṁ
brahmaṇy upaśamāśrayam

tatra bhāgavatān dharmān

śikṣed gurv-ātma-daivataḥ 
amāyayānuvṛttyā yais
tuṣyed ātmātma-do hariḥ 

sarvato manaso ’saṅgam
ādau saṅgaṁ ca sādhuṣu 
dayāṁ maitrīṁ praśrayaṁ ca
bhūteṣv addhā yathocitam

“Prabhuda, jedan od devet yogendra je rekao: “Zbog toga svaka

osoba koja ozbiljno žudi za stvarnom srećom mora potražiti
vjerodostojnog duhovnog učitelja i inicijacijom uzeti njegovo
utočište. Kvalifikacija vjerodostojnog gurua je da je spoznao
zaključke spisa oslobođenjem i sposoban je uvjeriti ostale
u ove zaključke. Takve velike osobe, koje su uzele utočište
Svevišnjeg Boga, ostavljajući po strani sve materijalne obzire,
trebaju se smatrati vjerodostojnim duhovnim učiteljima.
Prihvaćajući vjerodostojnog duhovnog učitelja kao svoj život
i dušu i obožavajuće božanstvo, učenik od njega treba učiti
proces čistog predanog služenja. Svevišnja Božanska Osoba,
Hari, duša svih duša, naklonjen je davanju sebe svojim čistim
bhaktama. Zbog toga učenik treba od duhovnog učitelja naučiti
služiti Gospodina bez pretvaranja i na tako vjeran i povoljan
način da će Svevišnji Gospodin, postavši zadovoljan, ponuditi
sebe vjernom učeniku. Iskren učenik treba naučiti odvojiti um
od svega materijalnog i pozitivno razvijati druženje sa svojim
duhovnim učiteljem i ostalim svetim bhaktama. Treba biti
milostiv prema onima na nižem položaju, razvijati prijateljstvo
s onima na jednakom nivou i skromno služiti one na višem
položaju. Tako treba učiti kako se pravilno odnositi prema
svim živim bićima.” (ŚB 11.3.21-23)

tadvijñānārthaṁ sa gurumevābhigacchet
samitpāṇiḥ śrotriyaṁ brahmaniṣṭham

Da bi naučila transcendentalnu znanost osoba mora prići

vjerodostojnom duhovnom učitelju u učeničkom naslijeđu, koji
je utemeljen u apsolutnoj istini. (Mundaka upanisad 1.2.12)

sarva-deśa-kāla-daśāya janera kartavya

guru-pāśe sei bhakti praṣṭavya, śrotavya

Zbog toga je dužnost svakog čovjeka, u svakoj zemlji, u

svim okolnostima i u svako vrijeme prići vjerodostojnom
duhovnom učitelju, pitati ga o predanom služenju i slušati ga
dok objašnjava proces. (CC Madhya 25.122)
 acaryavan puruso veda

“Osoba koja je u društvu velikih acarya, čak i ako nije

obrazovana niti je ikad proučavala vede, može biti upoznata sa
svim znanjem potrebnim za spoznaju.” (Chandogya Upanisad
6.14.2)

guru-pādāśrayas tasmāt
kṛṣṇa-dīkṣādi-śikṣaṇam
viśrambheṇa guroḥ sevā
sādhu-vartmānuvartanam

“Četiri osnovne potrebne stvari za napredovanje iskrenog

učenika su:

1) uzimanje utočišta lotosolikih stopala vjerodostojnog

duhovnog učitelja
2) dobijanje inicijacije od duhovnog učitelja i učenje od njega
kako primjeniti predano služenje.
3) izvršavanje uputa duhovnog učitelja sa vjerom i devocijom
4) slijeđenje stopa velikih acarya pod vodstvom duhovnog
učitelja.” (Rupa gosvami, Bhakti rasamrta sindhu 1.2.74)

yasya deva para bhaktir

yatha deva tatha gurau
 tasyaita kathita hù arthah
prakasanta mahatmanah

“Samo onim velikim dušama koje imaju bezuvjetnu vjeru i

u Gospodina i u duhovnog učitelja automatski se otkriva svo
značenje vedskog znanja.” (Śvetasvatara upanisad 6.23)

yatsevaya bhagavatah
kutasrhasya madhuidvisah
raterasa bhavet tivrah
padayor vyasanardanah

Vidura je rekao: “Služeći stopala duhovnog učitelja, osoba

postaje sposobna razviti transcendentalni zanos služenja
Božanske osobe, nepromjenljivog neprijatelja Madhu demona,
čije služenje uništava materijalne nesreće.” (ŚB 3.7.19)

srutasya punisam sucirasramasya

manv anyasa suribhir idito rthah
tattadgunanusravanam mukunda
padaravindam hrdayesu yesam

Vidura je rekao: “Osobe koje slušaju duhovnog učitelja i jako

se trude dugo vremena, moraju slušati iz usta čistih bhakta
o prirodi i djelatnostima čistih bhakta. Čisti bhakta uvijek u
svom srcu misli na lotosolika stopala Božanske Osobe, koja
svojim bhaktama dodjeljuje oslobođenje.” (ŚB 3.13.4)
 prasangam ajaram pasam
atmanah kavayo viduh
sa eva sadhusu krto
moksadvaram aoavrtam

Śri Kapiladeva je rekao: “Svaka učena osoba vrlo dobro zna da

je vezanost za materijalno najveća zapletenost duhovne duše.
Kad je ta ista vezanost usmjerena na samospoznate bhakte,
otvara vrata oslobođenja.” (ŚB 3.25.20)

brahmanda brahmita kona bhogyavan jiva

gurukrsnaprasada paya bhaktilatabya

Śri Caitanya Mahaprabhu je rekao: “Prema svojoj karmi, sva

živa bića kreću se po cijelom svemiru. Neka se uzdižu na
više planetarne sustave, a neka se spuštaju na niže planetarne
sustave. Od mnogo milijuna lutajućih živih bića, ono koje je vrlo
sretno, milošću Krsne dobija priliku družiti se s vjerodostojnim
duhovnim učiteljem. Milošću Krsne i duhovnog učitelja, takva
osoba dobija sjeme biljke puzavice predanog služenja.” (CC
Madhya 19.151)

sadhu sanga sadhusanga sarvasastra kaya

lavamatra sadhusange sarvasiddhi haya

Śri Caitanya Mahaprabhu je rekao: “Zaključak svih otkrivenih

spisa ja da se čak i trenutkom druženja s čistim bhaktom može
dostići sav uspjeh.” (CC Madhya 22.54)

tulayama lavenapi
na svargam napunarbhavam
bhagavatsangisangasya
martyanam kim utasisah

Mudraci su rekli: “Vrijednost trenutka druženja s Gospodinovim

bhaktom ne može se usporediti ni sa dostizanjem rajskih
planeta ili oslobođenjem od materije, a što reći o svjetovnim
blagoslovima u obliku materijalnog blagostanja, koji su
namijenjeni onima koji su predodređeni da umru.” (ŚB 1.18.13)

tarko pratisthah srutayo vibhinne

nasav rsir yasya matam na bhinnam
dharmasya tattvam nihitam guhayam
mahajino yena gatah sa panthah

Maharaja Yudhistira je rekao: “Suhi argumenti su neuvjerljivi.

Velika osoba čija se mišljenja ne razlikuju od ostalih se ne
smatra velikim mudracem. Samo proučavanjem veda, koje su
raznolike, osoba ne može doći na pravi put kojim se razumiju
religijski principi. Sva istina religijskih principa je sakrivena
u srcu neiskvarene samospoznate osobe. Prema tome, kao što
sastre potvrđuju, osoba treba prihvatiti bilo koji napredni put
koji mahajane zastupaju. (Mahabharata, Vana Parva 313.117)
Jiva Goswami
 yad yad acarate srestas
tad tad evetaro jainah
sa yat pramanam kurute
lokas tad anuvartate

Śri Krsna je rekao: “Što god veliki čovjek uradi, obični ljudi
slijede. Kakav god uzor postavi svojim primjernim djelovanjem,
čitav svijet ga slijedi” (BG 3.21)

adiksitasya vamoru
krtam sarvam nirarthakom
pasuyonim avapnoti
diksavirahito janah

“Sve dok osobu ne inicira vjerodostojni duhovni učitelj sve

njene devocijske djelatnosti su beskorisne. Osoba koja nije
pravilno inicirana ponovno može pasti u životinjske vrste.”
(Sanatana goswami, Hari Bhakti Vilasa 2.6)

atom gurum pranamyaivam

sarvasvam vinivedya ca
grhniyad vaisnavam mantram
diksapurvam vidhanatah

“Dužnost je svakog ljudskog bića predati se vjerodostojnom

duhovnom učitelju. Dajući mu sve tijelo, um i inteligenciju
osoba od njega mora primiti vaisnavsku inicijaciju.” (Sanatana
goswami, Hari Bhakti Vilasa 2.10)

yatha kancanatam yati

kasyam rasavidhanatah
tatha diksavidhanena
dviyatvam jayata nrnam

“Kemijskom manipulacijom, bakar se pretvara u zlato dodirom

sa živom. Slično tome, kada je osoba pravilno inicirana, može
steći odlike brahmane.“ (Jiva goswami, Bhakti sandarbha 298)

visesatah svottamesh
vina sangam na mucyate
sva nicesutu devesu
vina sangam na puryate

“Osoba ne može biti oslobođena bez druženja s čistim

Gospodinovim bhaktom, a bez ukazivanja milosti onima na
nižem položaju, njen život će biti površan.” (Garuda purana)

tata krsna bhaje kara gurura sevana

mayajala chute paya krsnera carana

Śri Caitanya Mahaprabhu je rekao: “Ukoliko se uvjetovana

duša angažira u služenju Gospodina i istovremeno izvršava
upute svog duhovnog učitelja, može se izvući iz okova maye i
postati dostojna utočišta na lotosolikim stopalima Krsne.” (CC
Madhya 22.25)

yara dekha tara kaha krsnaupadesa

amara ajnaya guru kana tara ee desa

Śri Caitanya Mahaprabhu je rekao: “Uputi svakoga da

slijedi upute Gospodina Śri Krsne iz Bhagavd Gite i Śrimad
Bhagavatama. Na taj način postani duhovni učitelj i pokušaj
osloboditi svakoga u ovoj zemlji.” (CC Madhya 7.128)

kiba vipra kiba nyasi sudra kena naya

yee krsnatattvavetta see guru haya

Śri Caitanya Mahaprabhu je rekao: “Bilo da je osoba brahmana,

sannyasi ili sudra bez obzira što je, može postati duhovni učitelj
ako poznaje nauku o Krsni.” (CC Madhya 8.128)

vaco vegam manasah krodhavegam

jihvavegam udaropasthavegam
etam vegam yo visaheta dhirah
sarvam apimam prthivim sa sisyat

“Razborita osoba koja može tolerirati nagon za govorom,

zahtjeve uma, bijesa i porive jezika, želuca i genitalija,
kvalificirana je imati učenike širom svijeta.” (Rupa goswami,
Śri Upadesamrta, strofa 1)

kalekalera dharmakrsnanamasankirtana
krsnasakte vina naha tara pravartama

Vallaba bhatta je rekao: “Temeljni religijski sustav u dobu Kali

je pjevanje Svetog imena Krsne. Bez Krsnine punomoći, osoba
ne može širiti sankirtana pokret.“ (CC Antya 7.11)

acaryam mam vijaniyan

na vamamyeta karhicit
na martyabuddhyasuyeta
sarvadevamayo guruh

Śri Krsna je rekao: “Acaryu treba smatrati poput Mene i

nikada ga ne treba omalovažavati na bilo koji način. Ne treba
mu zavidjeti, misleći o njemu kao o običnom čovjeku, jer on je
predstavnik svih polubogova.” (ŚB 11.17.27)

naiyapayantù apacitim kavayas tavesa

brahmayusape krtam rddhamudah smarantah
yo’ntar bahis tanubhrtam asubham vidhunvan
acaryacaittyavapusa svagatim vyanakti
Uddhava je rekao: “O moj Gospodine, transcendentalni pjesnici
i stručnjaci u duhovnoj znanosti ne mogu potpuno izraziti
svoju obavezu tebi, čak i da su obdareni dugotrajnim životom
Brahme, pošto se Ti pojavljuješ u dva vida, izvana kako acarya
i iznutra kao nadduša kako bi oslobodio utjelovljeno živo bića
pokazujući mu kako da dođe k Tebi.” (ŚB 11.29.6)

krsna yade krpa kara kona bhagyavane

guruantaryamrupa sikhaya apane

Śri Caitanya Mahaprabhu je rekao: “Krsna se nalazi u svačijem

srcu kao caitya guru, unutarnji duhovni učitelj. Kada je
milostiv prema nekoj sretnoj uvjetovanoj duši, On joj osobno
daje upute kako napredovati u službi predanosti, izdajući
joj uputstva kao Nadduša iznutra i duhovni učitelj izvana.”
(CC Madhya 22.47)

yasya saksad bhagavati

jnanadipaprada gurau
martyasaddhih srutam tasya
sarvam kunjarasaucavat

Narada muni je rekao: “Učenik treba smatrati da je duhovni

učitelj neposredno Svevišnji Gospodin, jer prosvjetljuje
učenika transcendentalnim znanjem. Zato je onaj tko održava
materijalno shvaćanje da je duhovni učitelj obično ljudsko biće,
u svemu neuspješan. Njegovo prosvjetljenje i proučavanje
veda i znanja su kao kupanje slona.” (ŚB 7.15.26)
 guru krsnarupa kana sastrera pramane
gururupa krsna krpa karena bhakta gane

“Prema osobitom mišljenju svih razotkrivenih spisa, duhovni

učitelj se ne razlikuje od Krsne. Gospodin Krsna u obliku
duhovnog učitelja oslobađa Svoje bhakte.” (Krsnadasa kaviraja
Goswami, CC Adi 1.45)

mukham karoti vacalam

pangum langhayate girim
yat krpa tam aham vande
sri gurum dina taranam

“Milošću duhovnog učitelja, čak i nijemi mogu progovoriti i

hromi mogu prijeći preko planina. Njegovom milošću, ništa
nije nemoguće. Stoga mu odajem svoje ponizno poštovanje.”

om ajnanatimirandhasya
jnananjanasalakaya
caksur unmilitam yena
tasmai sri gurave namah

“Rođen sam u najgušćoj tami neznanja i moj duhovni učitelj

mi je otvorio oči bakljom znanja. Odajem mu svoje ponizno
poštovanje.” (Gautamiya tantra)
 tvam mah sandarsito dhatra
dustaram nistitirsatam
kalim sattvaharam pumsam
karnadhara ivarnavam

Mudraci su rekli: “Mislimo da smo voljom proviđenja susreli

tvoju božansku milost samo da bi te mogli prihvatiti za kapetana
broda onih koji žele prijeći neprebrodivi ocean Kali koji kvari
sve dobre osobine ljudskog bića.” (ŚB. 1.1.22)

ucchistalepan anumodito dvijaih

sakrt sma bhunja tadapastakilbisah
evam pravrttasya visuddhacetasas
tad­dharma evatma rucih prajayate

Narada muni je rekao: “Samo sam jednom s njihovim

dopuštenjem uzeo ostatke njihove hrane i pošto sam to uradio,
moji grijesi su bili odjednom iskorijenjeni. Tako radeći, postao
sam pročišćen u srcu i u to vrijeme postala mi je privlačna
sama priroda transcendentalista.” (ŚB 1.5.25)

bhavadvidha bhagavatas
tirthabhutah scayam vibho
tirthikurvante tirthani
svantahsthena gadabhrta
Maharaja Yudhistira je rekao: “Gospodine moj, bhakte kao
tvoje dobro biće su zaista otjelovljena sveta mjesta. Pošto
nosiš Božansku osobu u srcu, pretvaraš sva mjesta u mjesta
hodočašća.”

distya ma bhagavan drsto

durdarso yo krtatmanam
distyapadarajah sprstam
sirsna ma bhavatah sivam

distya tvayanusisto ham

krtas canugraho mahan
apavrtaih karnarandhrair
justa distyosatir girah

Manu je rekao: “Moja je dobra sreća da sam te mogao vidjeti,

jer te osobe neovladana uma i osjetila ne mogu lako vidjeti. Još
sam sretniji što sam svojom glavom dodirnuo blagoslovljenu
prašinu sa tvojih stopala. Srećom ti si me poučio i tako mi
podario veliku mudrost. Hvala Bogu što sam otvorenih ušiju
slušao tvoje čiste riječi. “(ŚB 3.22.67)

bhavan bhavato yatra

svastaya sarvadehinam
krpan anam yatha pitror
uttamaslokavartmanam
Vasudeva je rekao: “Gospodine moj, tvoj posjet, poput oca
svojoj djeci, je za dobrobit svih živih bića. Ti posebno pomažeš
najpalijima od njih, kao i onima koji su napredni na putu ka
Svevišnjem Gospodinu, Uttamasloki.” (ŚB 11.2.4)

etadeva he sacchisyaih
kartavyam guru niskrtam
yad vae visuddha bhavena
sarvarthatmarpanam gurau

“Kako bi vratio dug guruu, jedina stvar koju iskreni učenik

treba uraditi je ponuditi sve što ima, uključujući samo svoje
biće, pogodno služenju svog gurua.”

guruprasado balavan
na tasmad ballavataram

“Bezuzročna milost duhovnog učitelja je najmoćnija. Nema

ništa jače od te guru prasade.”

ta sam vicaratam padbhyam

tirthanam pavane haye
bhitasya kim na raceta
tavakanam samacyamah
Pracete su rekli: “Dragi Gospodine, Tvoji osobni pratioci
bhakte putuju po cijelom svijetu kako bi pročistili čak i sveta
mjesta hodočašća. Zar takva djelatnost ne pruža zadovoljstvo
onima koji se plaše materijalnog postojanja?” (ŚB 4.30.37)
uru
“Milošću duhovnog učitelja, čak i nijemi
mogu progovoriti i hromi mogu prijeći
preko planina. Njegovom milošću, ništa
nije nemoguće. Stoga mu odajem svoje
ponizno poštovanje.” (Bhavartha-dipika)