Tanja Radionov

GESTALT TERAPIJA

NAI(LADA SLAP
 SADRZAJ

Predgovor tx

I. NASTANAK I RAZVOI TEORIIE

GESTALT TERAPIJE
1.1. Povijesni, filozofski i psiholoiki utjecaji na
nastanak i razvoj geitalt terapije
'1.2. Zaietnici geitalt terapije - Fritz i Laura Perls
i Paul Goodman 59

2. GESTALT KoNcEPTt 65
2.1 Holistiiki koncept iovjeka 67
2.2 Polje organizam/okolina 69
2.3 Kontakt i granice kontakta 71

2.4 Svjesnost i odgovornost 79

2.5 Proces kontakta - formacije i destrukcije
geStalta - organizmiike samoregulacije 85
2.5.L Formaciia i destukciia geitalu- figwe/pozadine 85
2.5.2 Faze kontakta - formaciie i destrukciie
geitalta - OSR B6
2. 5. 3 Z akon homeostaze (proces samorcgulacii e) 92
2.5.4 Nezawieni (nezaworeni) geitalt - nedowieni
posao 93
5 Fiksirani geitalt
2. 5, 96
2.6 Metabolizam hrane i mentalni metabolizam 99
2.7 Paradoksalna teorija promjene 104
2.8 lmpass 107
2.9 Polariteti 109
2.9.1 "Top dog / under dog" 1L2
2.9.2 Rad s polaitetima 113

v
Sadriaj

3. TEoRttA LteNosrt 117

3.1 Zdrava i patoloika samoregulacija 119
3. 1. 1 Zdrava samoreguJacii a 1.19
3. 1. 2 Patoloika samoregulacii a (teorii a neuro ze) 120
3.2 Poremetaji granice kontakta - mehanizmi
otpora 124
3.2.1 Desenzitizaciia 125
3.2.2 Defleksiia 126
3.2.3 Introiekciia L27
3.2.4 Proiekciia 1.30
3.2.5 Retrofleksiia 133
3.2.6 Egotizam 136
3.2.7 Konfluencija 137
3.2.8 Ul<ratko o mehanizmima otporu 140
3.3 Slojevi liinosti 144
3.4 Self i strukture selfa u geitalt terapiji 147
3.a.1 Self 147
3.4.2 Strukture selfa: ego, id i liinost 150
3.5 Zrelost 154

4. TEoRuA PstHoTERAPtJE 159

4.1 Ciljevi geitalt terapije 161
4.2 Terapijska (dijag nostiika) procjena 164
4.3 Razvoj terapijskog odnosa 170
4.3.1 Terapiiski [a-Ti odnos 170
4.3.2 Kliient 183
4.3.3 Terapeut 184
4.3.4 Tlansfer i kontratransfer u geitalt terapiii 191
4.4 Pristup teorije polja u ge5talt terapiji 202
4.5 Fenomenolo5ko-egzistencijalni pristup u
geitalt terapiji 210
4.6 "Ovdje i sada" pristup u ge5talt terapiji 215

vi
 SadrZaj

4.7 "Sto i kako" pristup u geitalt terapiji 219

4.8 Pravila, tehnike i metode ge5talt terapije 221
4. B. L Terapii ska pravila 221
4.8.2 Terapiiske tehnike i metode 226
4.9 Moguinosti primjene geitalt terapije 246
4.10 Znanstveni pristup u geitalt terapiji 250

5. zAKUUeNo o GESTALT TERAPrII 253

5.1 Osnovne postavke geitalt terapije 2s5
5.2 Zivotna filozofija geitalt terapije 256
5.3 Ukratko o geitalt terapiji 257

Literatura 263
Kazalo autora 281

Kazalo pojmova

vI
 PREDGOVOR

9deia zanastartak knii*e "Ge5talt terup1ia" kao sveobuhvatnog udZbe-

ge5talt
nika'koii bi obuhvacao iitozofsko i psiholo5ko ishodi5te tarvoia
,.irpii., temelfne koncepte, teoriie lidnosti, sve do teorife i istraZiva-
,ri, ptitt*.r"piirkog ,^i^, n ",^1a 1e ios tiiekom edukaciie iz gestalt
,.rrpli" Kraiem edrikaciie, prilikom pripreme zazaw1ni ispit i zavr5ni
rad prionula sam n, t"*.iiitiie proudavanie ge5talt literature'
eitaiuii
prikupliala razli-
U.oi"" kniige iz podrudfa ge5iali terapife polako sam
0lta znanii slaLuciih u ledan Siri i ve6i mozaik. ono Sto
mi ie tada
odmah biio,,u figuri,, iest nedostatak knjige na hrvatskom ieziku koja
bi u sebi obuhva=6a1a sva potrebna znania. No, treba uzeti u obzit
da
nastala 40-ih godina pro5log stolfe6a,
ie prva kniiga iz ge5talt teiapiie
i. s. t.rapiia teorilski i praktidno nastavila rawriati u sliededim deset-
ipei-, *. do dana5nieg dana, a tai tawoi nastavlia se i dalie' Svake
godineiavliaiuSenovekniige,noveideieiteoriiaiterapiia'neprestano
Yontefa, gdie
rastu. poseban poticai bio'riri ie pregledni dlanak Garyla
obliku prlkazao temelie gestalt
ie autor na izvrstan nadin u saZetom
llrrpii.. Iztogcfelokupnog nadahnueaproizalla je i podela se ostva-
rivaii'idela o trriiri kol.t ,rpravo dt1ite u ruci' Ihiiga ie koncipirana
u pet poglavlia. U prvom se pogla,vl-iu heliela prrkazati ditava Sirina
i
iz koiih
UogrtrwJ ideia razil(itih psiholo5kih i filozofskih prav^ca ie
proiza5la
'za
koncepciia * g.it4t terapiiu' To je neophodan i vaLantemeli
te se tome
razimrievanie same gestalt terapiie kakvu danas zn;amo
pristupilo'detalino i s p"osebnom paZniom. Nadalie se iznose i obia5-
koii
,rirrri, temelini teoriiici konceptige5talt terapiie i teoriie lidnostiNeki
su u osnov r ranrmlie,a..ia i koncepta ge5talt terapiie'
od temeljnih koncepata su
'i*oi^
holizam, polie or+anizam/okolina, kontakt,
paradoksalna
glanice, wjesnost, odgoror.rort/ mentalni metabolizam,
a, mehanizmi
teorij a promj ene, pola"riteti, organizmidka samoregu|ac|j
otpora,'sloievi lidnosti i self. Posebna se paLnia pridala
proudavaniu
kao temelinog principa
koncepta egzistencijalnog terapiiskog diialoga
na kofem podiva geitalt terapila i odnos terapeuta i kliienta'
Buberova
stvar-
postavka na koioitemelii svoia filozofska razmi5lf ania iest: "Sve
preko
no ZMjenie je susret". fuivotie relaciiski i liudi sebe doZivliavaju
tome,
sfozn4e kako sebe do1ivliavaiu u odnosu s drugima. Sukladno

ix
GESTALT TERAPIJA

razlldita istrazivanja, a i sama psihoterapijska praks a, pokazali su da

ono Sto je najlfekovitije u terapijskom radu iest upravo sam terapiiski
odnos, a ne primjena pojedinih znania i tehnika. Stoga se to i nesto
detaljniie obrazlahe u knfizi. To je temelj na kojem se moze graditi
efikasna terapija, dwst temeli za gradniu kuie koja ie moii odolijeva-
ti raznim vjetrovima i neverama. U protivnom, ako nemamo dobar
temeli, bez obzira na znanie i tehnike, bez obzira na izgled kuie, ona
bi se mogla s prvim vjetrom sruSiti. U knjizi se obja5njavaju i drugi
koncepti terapijskog rada poput teorije polj a, fenomenolosko-egzisten-
cijalnog pristupa, "ovdje i sada,, i ,,Sto i kako,, pristupa, takoder vaLnlh
za runroj efikasnog odnosa terapeuta i klijenta. Osim toga, daje se i
pregled terapijskih metoda i tehnika koje nam omoguiuju efikasnu
provedbu same terapije. Nije se htjelo izostaviti ni podrudje znansrve-
ne primiene i istraZivanja u podrudju ge5talt terapije, koie ie takoder
raniieno, dime ie gestalt terapija dobila i znansrvenuvalidaciiu. I(njiga
zawsava saZetim pregledom temelja gestalt terapiie. Njezina je nada
da doprinese Sirenju spoznaia i znanja o gestalt terapiji te da bude od
pomoii tragaocima na tom putu udenja i saznavanja, a ujedno i poti-
cai za nastanak nekih novih poudnih Stiva iz bogatog podrudja teorije
i primjene gestalt terapije i njoj srodnih podrudja. Buduii da teorija i
primjena ge5talt terapiie neprestano raste i ranija se, ova kniiga nije
konadan odgovor zasveLeljneznanja, no moZe biti dobar podetak i po-
ticaj drugima. Moia davna Leljai san o knjizi sada je postao srvarnost.
Usudite se sanjati, jer svi smo stvoreni za dudesna djela.

Zagreb, 25.1.2013. Tania Radionov

 NASTANAK I
RAZVOJ
TEORIJE
crSraLT TERAPTJE

liltNtlAtill ;t: I
t|,!,titlr' r.Ll..l.,!llg
 I I Nastanak i razvojteorije geitalt terapiie

t.t
POVIJESNI, FILOZOFSKI I PSIHOLOSTI UTJECAJI NA
NASTANAK I RAZVOJ CESTNIT TERAPIJE

-feoriju i terapijski pravac geStalt terapiie (GT) utemeliili su Frede-

rick (Fritz) salomon Perls {1893-19701, Lalua Posner Perls (1905-
I99Ol i Paul Goodman (l9ll'1972) 40-ih godina 20. st. Pojavu i ra-
zvoj teoriie GT moZemo promatrati kao novinu u podrudiu tadaSnie
psihoterapij e, kao novonastal i geitah (obr azac, ci elina, konfiguracii a),
iako ona dini jedinstvenu i kreatirmu sintezu nekihvei postoieiih kon-
cepata. SadrLi postavke, ideie i elemente ruzllilt|h psiholo$kih i filo-
zofskih pla-vaca i disciplina orgatrzfuanih u novonastalom teoriiskom
konceptu lidnosti i psihoterapiie. Prvotno ie zapodela kao revizija i od-
govor na klasidnu psihoanalizu, no GT ie ubrzo postala cielokupan i
autonoman teorijski i terapiiski sistem koii na nov i iedinstven nadin
u sebi integrira postavke razliditih ptayaca i inroru uiedinienih u au-
tentidnu klinidku metodologiju i psihoterapiiu, koja se uvelike razlll<t-
je od dotada5njih psihoterapiiskih pt^Yaca.
GT ie vrsta psihoterapiie koia ie u svoiim temeliima:
o Humanistiika
s Holistiika
s Fenomenolo5ko-egzistenciialistidka
o Diialo5ka
@ Procesna
o Tbmeliena na teoriii polia.
U svojoj prvoj knf izi, "Ego, glad i
agteslia", koiu je obiavio L942.,
Perls je objasnio teoriiu i tehnike integracife lidnosti (Perls, 19471, dok
ie naziv "ge$talt teraplia" prvi put upotriiebio u svoioi iduioj kniizi iz
lg5l., koju je obiavio u suradnii s Ralphom Heffetlineom i Paulom
Goodmano,m (Perls, Hefferline i Goodman,lg1l). Na sam razvoi CT
tijekom godina vaLanutiecaj imali su i mnogi drugi ge5talt autori, po-
plutt Isadorc Fromm, Paula i Lotte Weisz, Erva i Mitiam Polster, Elliota
Shapfua, [amesa Simkina, losefa Zinkeru, Roberta Resnika, Claudiia
Narania, Waltera Kemplera, Lymne lacobs, GaryiaYontefa i dt.
Za6to bolje razumijevanje teorije GT vaZno iepoznavati kulturalne
i povijesne okolnosti u koiima je teorija nastaiala i tanrliala se. VaZno
GESTALT TERAPIJA

je istaknuti i direktne susrete i utjecaje pojedinih osoba, psiholoskih i

filozofskih teorija i pravaca na osnivade Gt i to prvensweno na perl-
sa. Dio autora bavio se upravo analizom tih povifesnih, filozofskih
i psiholo5kih okolnosti i pravaca, Sto ie biti razmatrano u nastavku
(Bowman i Brownell, 20Oq Brooks, I986j Cohen i Daniels, ZOOI)
Clarkson, 1999; Crocker, 2005i Fitzgerald s.a.; Ginger,200Si Gregory
2001, Holdrege, 1999i Kirchner, 2000, Knapp, 1997; Kogan, 1976,
Litt, s.a.a; Litt, s.a.b; Mille4 1998, Parlett, 1991, perls, 1981; Sherril,
I986i Spagnuolo Lobb, s.a.; Stanford enciklopedija filozohje, ZOIO;
Wall, 2003; Weaveq, 2004j Wikipedia, z}l}j Wulf, l996,yonte{., lg9},
reesl:

Eksperimentalno kazali5te
L{ svojim studentskim danima Perls je u Berlinu radio u eksperimen-
talnom kazali5tu kao glumac, gdje je na njega zna(ajno utjecao Max
Reinhard i njegovo nagla5avanje neverbalne komunikacije. Eksperi-
mentalno kazali5te naziv je za velik broj kazalisnih stilova i pokreta
koji su nastali rranrliali se krajem 19. st. i posebice podetkom 20. st.
|avili su se kao reakcija na tada dominantan stil kazalisnog rada i kul-
turnu krizu koja je vladala. ova wsta kazalista dovodila je u pitanje
tradicionalni kazali5ni stil i pokusavala u kazaliste ukljuditi drugadiji i
nov nadin kori5tenja govora, tijela, doZivljavanja percepciie, kreativnu
slobodu interpretacije umjetnika i aktivniji odnos s publikom. pose-
ban naglasak stavlf a na improvizacijui eksperimentiranje ulogom. ee-
sto se naziva i avangardno kazali5te. Eksperimentalno kazaliste imalo
je jako velik utiecaj nal. Morena i njegov kasniii ranroi psihodrame i
grupne psihoterapiie (Moreno, 19 53, 19 59lr. Utjecaj eksperimentalnog
kazali5ta na Perlsa vidljiv je u njegovu nagla5avanju neverbalne komu-
nikacije, kori5tenju tehnike igranja uloga, te posebice ,,'trruie stolice,,,
gdje provodi terapiju s klijentom na pozornici dok ostali promatraiu iz
publike. Primarna funkcija "vruie stolice,' bila je edukacij sko-demons-
tracijska, a Perls ie postao pozrLatpo njezinoj primfeni za wijeme svog
boravka i rada u Esalen institutu.
 | | Nastanak i razvoi teoriie geltalt terapiie

Psihoanaliza
Fsihoanaliza je imala znadaian utiecai na ranroi teoriie cT ier su
se i Fritz iLauraPerls Skolovali 20-ih i 30-ih 8. 20.st. u okviru psiho'
analitiEkog pristupa u Berlinu, Frankfurtu i Bedu. Fritz Perls zapo(eo
je psihoanalizu rade6 s K. Horney, a nakon toga s w. Reichom, a bio
ie ipod znadajnim utjecaiem rada O. Ranka i S. Ferencziia,
dok ie La-
,rra perls udila od F. Fromm-Reichmann i K. Landauera, a bila ie pod
superviziiom O. Fenichela.
Karen Horney (1885-1952) fe, nakon zavrsenog Medicinskog fa-
kulteta (Sveudili$ta u Freiburgu, Gottingenu i Berlinu), godine 1913.
zapo(ela svoiu edukaciju u psihoanalizi. od t920. bila 1e medu pi-
onirima psihoanalize, radeei u Psihoanalitidkom institutu u Berlinu
te postav$i ubrzo jedan od vaZniiih niemadkih analitidata i profesora
psihoanalize. Emigrirala ie u Ameriku 1930. i prvotno se smiestila u
NewYorku, gdfe se sprijateliila s E. Frommom i H. S. Sullivanom. Vrlo
brzo postala ie pomoini direktor Psihoanalitidkog instituta u Chicagu,
a odlgqt i dekan Ameridkog psihoanalitidkog instituta. Osnovala ie
DruSWo za rawoi psihoanalize kao edukacijski centar za sYe one koii
su bili zainteresir ani za niezin nadin rada i pristupa u psihoanaltzi, ier
ie bila nezadovolina strogom i ortodoksnom psihoanalitidkom
zaied-
nicom. To je dovelo i do niezina odvajanja od Freudove psihologiie, te
prelaska na Medicinski koledz u New Yorku. Thda ie osnovala i Ame-
ridki psihoanalitidki dasopis, gdie je radila sve do svoie smrti, 1952.
godine. Neke od njezinih vaZniiih kniiga su "Neurotska lidnost na$eg
doba" (Horney, tg37l i "NaSi unutarnii konflikti" (Horney, 19451, te
kapitalno dielo "Neuroza i liudski rast" (Horney 1950)'
ved fe 10-ih god. 20. st. medu psihoanalitidarima doslo do nesla-
gatjas Freudovom instinktivistidkom teoriiom i libido-psihologiiom,
psihoana-
Sai. ,. medu prvima bio A. Adler. U sliededa dva desetlied-a
lir t, mif eniala i ranrlia1a, a 40-ih god. yavlia se socioloSka oriienta-
cija unutar psihoanalize,koioi pripada i Horney. Zaiedno s Adlerom,
Sullivanom i Frommom osnovala ie neo'freudovsku disciplinu koia
u fokus interesa stavlia samorealizaciiu iovieka kao poiedinca. BlIa
ie i prva autorica koja ie pisala o {emininoi psihijatriii. U mnogim
se
temama slagala s Freudom, no u mnogima ga ie rfuitizfuala. Zna(aina
je po tome Sto je ruzuila svoiu teoiiu neuroze i liinosti. Smatrala je
da patolo$ke promjene u lidnosti ne uzrokuiu poremeeaii u seksual-
noj sferi, vei obrnuto, te da se sukladno tome seksualne pote$kode ne
GESTALT TERAPIJA

mogu smatrati dinamidkim centrom rrertroza. Odlaskom iz Europe u

Ameriku uodila ie razlike u strukturi neuroze u razliditim zernljama i
zakljudila da razkke u kulturama utieiu na razlike u neurozama (tnr.
kulturistitka psihoanalitidka Skola). Nadalje, imala ie optimistiiku
flozofiiu iovieka koii ie po svoioi prirodi konstruktivan, a postaie de-
struktivan tek kad se na niegov put k prirodnom rustu i razvoiu stave
poteikoCe. Niezina teoriia lidnosti temelii se na ideii cielouite liinosti,
iovieka prcmatta kao holistiiko biie i pri tome nema ruzllka izmedu
tijela i uma, poiedinca i okoline, konstruktivnog i destruktivnog, navo-
deii pri tome i medukulturalne i medudruSwene razlike. LJ terapiii se
bavila cielokupnom liinosti paciienta uzimajudi u obzir bolest i zdrav-
lie, nfegove fizidke i psiholoSke osobine, socijalne i duhovne karakte-
ristike. Isto tako, u prvi plan stavlja i moralne karakteristike osobe i
dovodi u vezr dovjekovu esencijalnu prirodu i njegovu moralnost. Ne
slaZe se s wrdnjama da samo iskusWa iz djetinjsWa swaraju uvjete
za neuroztr odraslih, da svaka infantilna anksioznost mora prethoditi
kasnijoj neurozi, te tvrdi da ne postoji repeticiia izoliranog infantilnog
iskustva, a ftenutnu sftukturu liinosti vidi kao posliedicu razvoia, a
ne kao rcpeticiiu. Smatrala ie da ie neuroza kontinuirani proces, a ne
povremeno javljanje u Zivotu pojedinca. VaZnu ulogu u ruzvoiu ne-
uroze pridavala ie utiecaiima u dietinistvu, pri iemu ie naglaiavala
odnos roditelia prema dietetu i dietetov doZivliai tog odnosa i dogada-
ia iz dietinistva. rsticala jevaLnost utjecaja roditeljske indiferentnosti
prema djetetu, vjerujudi da djetetov doZivljaj dogad,aja, za razlllcu od
roditeljskih namjera, ima kljudnu ulogu u razumijevanju ljudske neu-
roze. Psihoanalizttje vidjela kao disciplinu kof a ispituje konstruktivne
moguinosti za pomo1,lidnosti. Odnos analitiiar-paciient stavila ie u
centil terapiiskog procesa, gdie se terupeut aktivno uHiuiuie u terapii-
ski proces, Sto je velika novina unutar psihoanalize.
U sklopu svoje teoriie neuroze navodi da neuroze rude ruzne pri-
tiske i da se wlo lako konstruktivna energiia moZe usmieriti destruk-
tivno, a rieienie desftuktivnih snaga ona vidi u stalnom poveianiu
sviesnosti osobe o samoi sebi. Horney prcmatra unutarnie konflik-
te kao srcdiinii problem neuroze, a konflikt opisuje kao postojanje
kontradiktornih neurotidnih crta koje se javliaju iz potrebe lidnosti za
sigurnosti, fer se u svijetu u koiem Livi osjeea bespomoino i izolira-
no. ioviek pokuSava rije5iti te svoje konflikte na nekoliko nadina te
ide ka, protiv ili od drugih ljudi, stvarajuii umjetnu harmoniju i time
samo produbljuje unutarnji konflikt i ponovo teZi novim rjedenjima.

6
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

Horney navodi deset obruzaca neurotskih potreba, koje su bazirane na

stvarima koje smatra da svi ljudi trebaju za uspjeh u Zivotu. Te potrebe
je promijenila suldadno neurozi pojedinca. Naiieiie nekoliko od tih
potreba tvori osnovu neuroze poiedinca.
Tih deset potreba klasificirala ie sukladno strategijama rje5avanja
unutarniih konflikata i svrstala ih u rn kategoriie, koje ie posliie opisa-
la kao tri neurotska rje5enfa za stresove u Zivotu:
I. Pristanak ili fuetania prema liudima
Uldjuduje potrebu za liubavliu i prihvaianiem, za partnerom i
za ograniienim Zivotnim akciiama. Ova kategorija promatra se
kao proces kretania prema ljudima ili brisanje samoga sebe (sa-
mo-nestaianje) kao rie5enie. Smatra da djeca koja imaiu pote5-
koie sa svojim roditeljima koriste ovu strategiju, jer se kod njih
javljaju strahovi od bespomoinosti i napu5tanja, koje Horney
opisuje kao bazidnu anksioznost. Osobe iz ove kategorije imaju
tendenciju prema potrebi za liubavlfu i prihvadanjem od vr5nja-
ka, partnera, nekoga kome bi se povjerili, vjerujudi pritom da ie
svi njihovi Zivotni problemi biti rijeSeni tom novom zajednicom.
Thkvim osobama nedostaje zahtjevnosti i imaju teZnju k neu-
padljivom Zivotu.

2. Agresiia ili kretanie protiv liudi

Uldluduje potrebu za moCi, za iskoiitavaniem drugh, za sociial-
nim priznaniem, za osobnim divlieniem i za osobnim uspiehom.
U ovoi kategoriji ljudi koriste agresiju, kretanje protiv liudi i ek-
spanzivno rje5enje. Neurotidna djeca ili odrasli unutar ove katego-
rije desto doZivljavaju ljutnju i bazidnu hostilnost prema drugima
i imaju potrebu za mo(i, kontrolom, iskori5tavanjem, manipu-
lacijom i odrLavaniem fasade omnipotencije. Isto tako, imaju i
potrebu za socijalnim priznaniem, da budu poznati i da ih se boie
podredeni ili wsnjaci. Zele daim se dive osobe iz niihova druSwe-
nog kruga i teZe osobnom uspjehu. Sveukupno, to je agresirmi ne-
urotidni tip lidnosti. Thkve osobe drZe druge liude podalje od sebe
i zanima ih samo ono Sto oni sami Zele i trebaju, te ie udiniti sve
kako bi do toga i do5li, ukljudujudi i povredivanie drugih.

3. Povlaienie ili l<retanie od liudi

Uldjuduje potrebu za samodostatnosti i za sawienstvom. Povla-
denje se desto oznaduje kao okretanje od ljudi ili napu5tanf e kao
GESTALT TERAPIJA

rje5enfe. Ako agresija ili pristanak ne rjeSavaju problem, dieca se

mogu odluditi da postanu samodostatna. Osoba koia se povladi
pokazuje svoje neslaganfe s drugima na neagresivan nadin, traLe-
ii samodu i neovisnost kao put prema naprijed. U ovu kategoriiu
spada r teLnja k savr5enstvu iznad svega, sve do razine kada je
manjkavost neprihvatliiva. Thkve osobe potiskuju ili negiraiu sve
emocije prema drugima, posebice liubav irmLnfi.

Prema Horney, cilj psihoanalitidke terapiie jest stvaranje uvjeta koii

ie iskliuditi unutarnie konflikte i time saduvati energiju koiu osoba
tro5i na njihovo rje5avanje. Smatrala fe da se konflikti mogu riieiiti
promienom uvieta koii su do niih doveli. Slagala se sa pogledom A.
Maslowa o samoaktualizaciii kao l<rainiem ciliu liudskog postignu1a.
U sklopu teoriie liEnosti navodi da ie self srZ bivania i potenciiala oso'
be, i ako osoba ima toinu predodlbu o samoi sebi, ona ie tada slobodna
realizirati svoie potenciiale i posilAi ono ito Zeli u razumskim granica-
ma. Nadalie, samoaklnralizaciia jezdravi cilj tiiekom Zivota osobe, za
razlll<t od neurotidnog drZanja grupa temeljnih potreba. Svaka osoba
Zeli rasti, razviiati se i postiC,i samorcalizaciiu, i to ie konstuktivan i
optimistiian pogled Horney na iovieka i liudsku prirodu, za razlll<u.
od Freuda. S druge strane, neurotiine teZnie i destruktivne snage u
liinosti rezultat su anksioznosti i neurotiinih unutarniih konflikata.
Smatrala je da u osnovi lidnosti postoje dva pogleda na samoga
sebe:
1. Realni self
2. Idealni sel{.

"Realni self" je ono tko i Sto swarno jesmo i sadrZi potenclialza

rast i ra loj, sreiu, snagu volie, talente i sl., te teLi razroiu liudskih po-
tenciiala. Diiete ima urodeni kapacitet za razvoi zrele lidnosti i ako ga
okolina prihvati t podrLi, ono ie se uspjeti samorealizirati. No, ako ie
okolina neprijateliska ili indiferentna, dijete ie svoiu energiju usmie-
riti k rie5avanju tih pote5koia. Time ie umiesto konstruktivnog rasta
njegova teZnja postati traganie za sigurnosti i razvit de kompulzivne
neurotske obrambene mehanizme koji dine niegovu neurotsku orijen-
taciju prema drugima. Svaki korak neurotskog razvola udaljava osobu
od niezina realnog selfa, gubi se konstruktivna swaraladka energija i
sposobnost runroja vlastitog i zdravog identiteta. Tada dolazi do sa-

8
 I I Nastanak i razvoi teoriie geitalt terapiie

moidealizacije i iavljanla "idealnog selfa", koii ie vrsta lidnosti koia

smatramo da bismo trebali biti i koiu koristimo kao model kako bismo
r azv th svo j e potencii ale i po s tigli s amo aktuahzacliu. I dealizirana slika
je kompenz aclyazanesawsen swarni self i ta je slika samoga sebe kon-
tradiktorna i nerealna. Lidnost se sve vi5e udaljava od realnog selfa,
koji odbacuje i time odbacuje samu sebe. MrZnia samoga sebe f avlia se
svaki put kada realni self ne Zivi po zahtievrma idealizirane slike samo-
ga sebe. Postupno dolazido slabljenja funkcija realnog selfa, 5to dovodi
do "aliienaciie" (otrdenia), Sto ie sredi$nii poremeiai u neurozi, a Hor-
ney to naziva "aktivno bieianie od rcalnog sebe". Kod neurotske osobe
postoji rascjep izmedu idealnog i realnog, prezitanog selfa, te osjedaia
da tjezinZivot ne ispunjava Zeljene ideale, odnosno da negdie postoii
gre5ka u odnosu na ono Sto bi ona morala biti. Cilleve koie si neurot-
ska osoba postavlja nisu realistidni, osoba teZi idealnom i moraniima,
te oscilira izmedu perfekciie i mrZnje prema sebi. To ie Horney opisala
terminom "tiraniia morania" i neurotskim beznadnrrn "traganiem za
slavom". To sprjedava potenciiale osobe i niezinu samoaktualizaciit, a
moZe se riie5iti jedino prekidanfem tog neurotskog ciklusa.
wilhelm Reich '1897-1957) ie austrijsko-ameridki psihijatar i psi-
hoanalitidat, poznatkao jedna od nairadikalniiih i kontroverzniiih oso-
ba u psihiiatriji. Vedinu svog Zivota posvetio ie proudavaniu karakterne
strukture, a ne poiedinim neurotskim simptomima, te ie tim svojim
radom uvelike utieco na A. Lowena, F. Perlsa i P. Goodmana. Tiiekom
studiia upoznao je Freuda i privukao ga ie niegov rad, te ie podeo ra-
diti s analitidkim pacijentima. Od 1920. dlan je Bedkog psihoanalitid-
kog dru56a. Radio ie na internoj medicini Sveudili$ne bolnice u Bedu
od t922. do 1924., gdje ie na ldinikama za rg;Ulroiogiju i psihiiatriju
proudavao neuropsihijatriiu. Od 1922. imao ie svoju privatnu praksu,
portro prvotno asistent te poslije i voditelj Freudove Psihoanalitidke
poliklinike , a 1924. se prildiudio kao profesor Bedkom psihoanalitid-
kom institutu.
Njegova kniiga "Analiza karakteta" , iz 1933., vaLan ie korak u ra-
woitt onoga Sto se danas naziva "ego psihologlia" (Reich, 19451. Reich
smatra da se ciieli karakter osobe, a ne samo poiedinadni simptom,
moLepromatrati i liiediti kao neurotski fenomen. U kniizi iznosi svoiu
teoriju "tielesnog oklopa", navode6i da neotpuitena psiho-seksual'
na eneryiia mo\e prouzroiiti fiziike blokade u miiiAima i otganima
u obliku "tielesnog oHopa", koii pak spteiava otpuitanie te eneryiie'
Smatrao ie da ie orgazam jedan od nadina za prolazakl<roz tai oklop.
GESTALT TERAPIJA

Po njemu, sposobnost doZivljavanja seksualne ljubavi ovisi o sposob-

nosti fizidkog vodenia ljubavi Sto je na rao ,brgastidkim potencija-
lom", koii je vidio kao naivaLniji kriterij psihofizidkogzdravria osobe.
osoba koja nema orgastidld potenciial u stalnom je stanju napetosti,
ranrijajuci tjelesni oklop koji drzi tu napetost. Te njegove ideje dovele
su do ranroia op6e teoriie o vaLnosti zdravog seksualnog Livota za
op(e zdravlje pojedinca. slagao se s Freudom u tome da je seksualni
ranroj uzrok mentalnim poremeiajima, da je veiina psiholoskih sta-
nja upravljana nesvjesnim procesima, te da se infantilna seksualnost
ranrria vrlo rano, ali je potisnuta, te da ona rrnavaLntt posljedicu za
mentalno zdravlie osobe. Kao uzroke seksualnog potiskivania vidio ie
burzoaski mentalitet i socio-ekonomsku strukturu koja rz njega pro-
izlazi. Seksualno potiskivanje ie po njegovu mi5lienju uzrok rr.rror.,
a kao najbolli lijek vidio ie zdravi seksualni Livot, osloboden osjeiaja
krivnie. Thkva llberuhzacija moLe do6i samo kroz moralnost koja nije
nametnuta od strane represivne ekonomske strukture. Zbog takvih se
stavova 1928. ukljudio u Austrijsku komunistidku partiju i osnovao je
sociialistidko dru5wo za seksualno savjetovanje i istrazivanje. Svoj rad
seli u Berlin i 1930. udlanjuje se u Njemadku komunistidku partiju,
no vei 1933. izba(en ie iz partrje zbog svoiih preotvorenih stavova o
seksualnosti.
Nakon dolaska Hitlera na delo Njemadke, Reich odlaziiz Njemadke
i 1934. emigrira u skandinavske zemlje (Danska, Svedska, Norveska).
Zbog politidke ie militantnosti 1934. izba(en i iz Medunarodnog psi-
hoanalitidkog druSwa. Na psiholoskom institutu Sveudilista u oslu,
u Norve5koj je prvi put prezentirao principe ,,vegetoterapiie,,, u koioj
pacijent fizidki simulira udinke odredene emocije u nadi da ie ih i
potaknuti. U periodu od 1934. do 1939. provodio je tnr. "Bioniike
eksperimente", LL kojima je poku5ao prona6i vegetativnu energiju u
tijelu, posebice galvansku reakciju koZe, koji su doveli do istraZivanja
porijelda Livota. u svom terapiiskom radu od r930-ih nadalie zanima-
le su ga fizidke reakcije tiiela njegovih pacijen ata, teje prekrsio sve psi-
hoanalitidke tabue i granice time Sto ie sjedio blizu pacijenata, fizi(ki
ih dodirivao, traLio da se skinu u donje rublje ili dak goli. Isticao je da
je, kada je seansa i5la u zeljenom smjeru, vidio kod svojih pacijenata
valove ugode koji se kredu po njihovim tijelima u obliku serije sponta-
nih pokreta koje je nanrao'brgazmidki refleks,,.
u Norveskoi ie Reich doZivio mnoge napade i kritike zbog svojih
stavova r rada, te 1939. odlazi u Ameriku na poziv Nove skole u New

10
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

Yorku, gdje je podeo predavati, Sto je sve organizirao ameridki psihi-

jatar i njegov udenik T, P. Wolfe. Tu ie nastavio sa svoiim radom i
istraZivanjima. Smatrao je da ie otkrio wstu energije koja omoguiuje
atmosferu i svu Zivu tva4 primordijalnu kozmidku energiju, a koiu je
na:ltao "orgonskom energiiom" ili 'brgonima". Godine 1940. izgra-
dio fe kutije koje ie rrazrrao "orgonskim akumulatorima", akoii su slu-
Llli za koncentriranje atmosferskih orgona. U svojim istraZivanjima
i lijedeniima njegovi bi pacijenti sjedili u orgonskim akumulatorima
kako bi dobili energiju koja ima zdravswene udinke i izlijedili te5ke bo-
lesti. Bolest je promatrao kao blokadu orgonske energiie u tiielu. Godi-
ne L944. provodio je i seriju bionidkih eksperimenata, a dizajnfuao ie t
"razbiiai oblaka", stroj kojim je htio manipulirati orgonskom energi-
jomiz atmosfere kako bi inducirao ki5u preko utjecaja na oblake. Th je
istraLivanja rlazvao "Kozmiiki orgonski inZeniering". Na velikoj farmi
koju je kupio 1945. sagradio f e svoj laboratorii, a godine 1948. zapodeo
ie gradnju Opservatorija orgonske energiie. Nakon 1947. niegova se
reputacija naglo pogor5ala t zapo(ele su kritike i napadi na njega i u
Americi. Posebno ga je ispitivala Agencijazahraru i liiekove od 1952.,
te ga je optuZila zapiievaru, zabranllaprodaju orgonskih akumulato-
ra, (,akih i uni5tila zaiedno s Reichovim knjigama i drugim materijali-
ma, sve do Reichova odlaska u z^t.1c.1 1957 ., gdje je i umro iste godine.
Perls fe od Horney i Reicha preuzeo aktivnu terapeutsku poziciiu i
staiali5te o okolinski uvjetovanom razvoju neuroze. U radu s Horney,
Perls je prihvatio holistidki pristup dovieku i podeo proudavati zen-
budizam. Na njega fe utjecala i optimistidna i konstruktivna frlozoflia
dovjeka u kojoj svaki dovjek ima kapacitet za rast i ranroj i teZi samo-
aktualizaclii. Nf egov rad s Horney bio je temeli zaranroi postavki /'top
dog/under dog" i osvje5tavanie "tirarrrie morania" .
Reichov rad na "tielesnom oklopu" utjecao ie na ranroi rada na tiie-
Iu u sldopu GT U radu s Reichom, Perls je iskusio pristup orijentiran
na disanje i tijelo, te razll(ite metocle rada s otporima. Reichovo ot-
kriie da liudi "pohranjuju" svoia emocionalna sjeiania i svoje obrane
u tijelu - mi5i6ima, unutarniim organima, te da je fizldka napetost
povezafla s psihidkom, odnosno da je tijelo istovremeno ekspresor i
spremnik problema i iskustava osobe, zna(,aino je utiecalo na Perl-
sa. Ge5talt terupiia naglasak stavlja na osvje5tavanje tijela kao vaZnog
puta do psiholo5ke integracije i oslobodenia blokirane energije. Fokus
u terapiiskom procesu rra "kako" , a ne na "za\to", takoder je ne5to Sto
ie Reich nagla5avao , a nalazi se u osnovama terapiiskog rada GT

11
GESTALT TERAPIJA

Medu psihoanalitidarima koji su imali znadajan utjecaj ra ranroj

GT iest i Otto Rank (1884-1939), koii je 20-ak godina bio fedan od
najbliZih suradnika Freuda i njegova desna ruka. Rank ie 1905. podeo
svoju suradnfu s Freudom, te je ubrzo postao tainik Bedkog psihoana-
litidkog dru5wa, koje se tada rantlialo. Bio je jedan od Sest Freudovih
suradnika koji su zajedno dinili tajno dru5wo ili prsten kako bi branili
psihoanalitidku srednju struju od razmirica kofe su imali s A. Adlerom
i C. G. |ungom. Uz Freuda, Rank je bio jedan od najproduktivnijih
austriiskih psihoanalitidkih autora, koji ie pro5irio psihoanalitidku te-
oriju na proud,avanje legendi, mitova, umjetnosti i drugih kreativnih
aktivnosti. Izmedu 1915. i 1918. bio je glavni tajnik Medunarodnog
psihoanalitidkog dru5tva koje ie utemeljio Freud 1910.
U svojoj knjizi "Tratma rodenja" iz 1924. istraZuje kako umiet-
nost, mitovi, religiia, f 'tlozofiia i terupiia obiainiavaiu separaciisku ank-
sioznost u fazi priie Edipova kompleksa, koja ne postoji u Freudovoj te-
oriji (Ran( 1924ll. Time se prvi put netko iz naiuLeg kruga Freudovih
suradnika usudio ustvrditi da Edipov kompleks moLda rrlje najvaLnrii
uzrodni faktor neuroze u psihoanalizi. Rank ie termin "pre-Edipalan"
upotrijebio na psihoanalitidkom forumu 1925., te upozorio na posto-
janje "pre-Edipova" kompleksa. Ubrzo se Freud distancirao od Ranka
i niegovih teza iz kniige "Tiauma rodenja" , nakon dega ie Rank podnio
ostavku na svoju moinu poziciju potpredsjednika Bedkog psihoanali-
tidkog dru5wa i direktora Freudove izdavadke kuie. Rank ie s bliskim
priiateljem i suradnikom S. Ferencziiem u 20-im god. 20. st. radio na
novom eksperimentalnom, obiektu-usmjerenom, "ovdie i sada" pri-
stupu psihoterapiii. Prema Freudu, analitidar treba biti bez emociia,
zaito Rank navodi da ie dovelo do neprirodne eliminacif e svih lludskih
faktora, emocionalnog doZivlj ai a intersubj ektivnog odnosa, iskuswa u
prvom licu dviju osoba iz analitidke situacije. Nadalje, Rank smatra da
takva terapija koja izolfua individualnu emocionalnost poku5ava negi-
rati emocionalni Zivot osobe. Kao najveiu Freudovu pogre5ku navodi
to Sto ie cijelo emocionalno iskusfvo, doZivljavanie, mi5ljenje i Zelie
reducirao na seksualnost. Negiranje emocionalnog Livota dovodi i do
negiranja 2,elia i kreativnog Livota, te do negiranja interpersonalnog
odnosa u analitidkoi terapiii. Stavovi Ranka zna(ajno su utjecali na
razvoi teoriie emocionalnosti u psihoanalizi. On je doveo liudski odnos
direktno u terapiisku situaciiu u koiojie naglasak na sadainiem odno-
su terupeuta i Hiienta.
Rank ie 1926. oti5ao t Parrz, gdje 1e predavao na Sorboni i upo-
znao mnoge zna(,airre umjetnike. Ne5to kasniie, vrhunac svoga rada

12
 I I Nastanak i razuoj teorije geitalt terapije

kao terapeut i autor doZivio je u Americi u periodu do 1939. Neko

vriieme je putovao na relacifi Pariz-Amerika. Predavao je na mnogim
sveudili5tima, poput Hawarda, Yalea, Stanforda i Pennsylvanif e, i to o
obiektu-usmierenoi, eksperimentalnoi i'bvdie i sada" psihoterapi-
ji, o umietnosti i kreativnosti, te neurozil<ao neuspiehu kreativno-
sti. Smatrao je da je cileli emocionalni Livot uzemljen u sada5njosti i
1929. prvi f e put u psihoterapijskoj literaturi upotriiebio termin "ovdie
i sada". Navodi da neurotidna osoba previSe Zivi u pro5losti, do mjere
u kojoj vi5e zapravo i ne Livi. DrZi se pro5losti kako bi se za5titila od
emocionalnog iskustva u sada5niosti. Bio ie prvi autor koji je smatrao
da ie separacija od vanjskih misli, emociia i pona5anja od presudne
vaZnosti za psiholo5ki rast i ranroj, te kreativnost osobe. Liudski ra-
zvoi ie promatrao kao cjeloZivotni proces pregovarunja izmedu Zelie za
individualnosti i ielie za pripadaniam. Anksioznost je promatrao kao
pofavu dviju teZnji koje idu u suprotnim smjerovima, jednu prema
separaciji i individualizaciji, a drugu prema pripadanju i kolektivitetu.
Neuroza se javlja u trenutku kada se iavliaiu obie teZnie, koje laziva
"strah od Zivlienja" i "strah od umirania" , strah od kretania prema
naprijed i prema nazad. Kriza se javlia kada se strah od Zivljenja koii
kodi osobni raaroi, susreie sa strahom od smrti koii raste s razvojem
i zrelosti. Strah od Livota je strah od separacije i individualizaclje, a
strah od smrti je strah od zajedni5wa i spajania odnosno od gubit-
ka individualnosti. Osoba teZi i separaciji i povezanosti fer ie teLnja
k separaciji povezana s kreativnim impulsom, a teLnia k spaianju fe
povez^na s potrebom za ljubavlju. U odgovoru na samo jednu teZnfu
odabirom separaciie ili spaianja i druga se osoba u odnosu treba susre-
sti sa svoiim selfom. Terapiiu je promatrao kao proces udenja kako dati
r nzeti, predati se i traZiti, spojiti se i odvoiiti, a da se ne bude zaro-
bljen u borbi polariteta. Terapeut i Hiient teZe razvoiu dobre ravnoteZe
izmedu separaciie i spaiania, na granici kontakta koia povezuie "ia"
i "ti", harmoniino se dodiruiu, a da pritom ne izgube sebe, veC da se
ponovo otkrivaiu i ponovo kreiraiu u tom odnosu.
Carl Rogers, koji ie tada bio jedan od utiecainiiih psihologa u Ame-
rici, ponrao je Ranka da odrLi seriju predavanja u New Yorku o post-
Freudovu modelu eksperimentalne i relacifske terapije. To je imalo
vrlo velik utjecai na C. Rogersa, njegov kasniji rad i ranroi "ldijentu-
usmjerene" terapije, te na R. Maya, pionira egzistencijalne terapiie.
Isto tako, velik fe utjecaj imao i na S. Grofa, zadetnlka transpersonalne
psihologiie, diii se rad uvelike temeliio na "Tiaumi rodenja". Ranka se

13
GESTALT TERAPIJA

smatra pionirom u podrudju humanistidke psihologiie, egzistenciial-

ne, ge5talt i transpersonalne psihoterapiie.
Zna(,ajan utjecaj imao je i na Goodmana i Perlsa , te flaranroj GT, i
to upravo u tome Sto se njegova teraplja usmieravala na ego-funkcije i
autonomnu organizmidku snagu unutar pojedinca, te na ponovno do-
Livliavanje i ponavlf anie umjesto siedanja. Nagla5avao je vaZnost um-
jetnosti i kreativnosti i njegov pristup u terapiii ponovna je uspostava
terapiie 'bvdie i sada". Sve se to rralazi i u osnovama GT
YaLno je spomenuti jo5 iednoga psihoanalitl(,ara koli je irnao zna(a-
jan utjecai na Perlsa rranroj GT To je madarski psihoanalitidar Sandor
Ferenczi ( I 8 73- 1 933 ) . Ferenczi ie diplomirao na Medicionskom fakul-
tetu u Bedu i specijalizirao se u podrudju neurologije i neuropatologiie.
Prvotno se zaposlio u bolnici za siroma5ne i to ie iskustvo na njega
zna(,aino utjecalo, te se podeo zalagati za promjene u radnim uvjetima
u bolnicama i protiv horizontalnog odnosa izmedu lijednika i pacijen-
ta. Godine 1908. susreo se s Freudom i zapodeo 25 godi5nie prijatelj-
stvo s njim. Bio je vrlo blizak Freudov suradnik i dio "unutarnjeg kruga
ili prstena" Bedkog psihoanalitidkog dru5wa. U periodu od 1908. do
1933. Ferenczi i Freud razmjenjivali su bogatu korespondenciju, koja
je objavliena u tri volumena. Godine 1913. osnovao ie Madarsko psi-
hoanalitidko dru5tvo, a 1919. postao stalni profesor psihoanalize na
Madarskom sveudiliStu. Sudjelovao ie u osnivanju Medunarodnog da-
sopisa za psihoanalint i jedno vrijeme bio predsjednik Medunarodnog
psihoanalitidkog druSwa (19 l8/ 19 l9l.
Ferenczi se u svojim postavkama i radu udaljio od srednje struie u
psihoanalizi i od Freuda.Kritizirao je Freudovu klasidnu psihoanalitid-
ku metodu pasivne, neutralne pozicije terapeuta i preveliku intelektu-
aliziranost psihoanalitidara u svom radr. Za razliku od toga, Ferenczi
je smatrao da terapeut treba imati aktivniiu ulogu umiesto pasivnog
slu5anja ldiientovih slobodnih asocijacifa. Zalagao se za razuiianie te-
rapiiskog odnosa u koiem bi terupeut bio emocionalniii i empatidniii
prema Hiientu, a fie za ramijanie dominantnog, obiektivnog terapii-
skog odnosa koji se protivi bilo koiem emocionalnom angaZmarLrl tz-
medu terapeuta i klijenta, kako je to prisutno u klasidnoj psihoanaizi.
Vierovao je da je potrebno ranriti iskren, autentidan,blizak, emoci-
onalan odnos izmedu terapeuta i kliienta kako bi se Hiient mogao
otvoiti i kako bi moglo doii do ozdravlienia. Kao temeli terapiiske
interakciie vidio ie empatiiski odgovor tijekom terapije. Intervenci-
je je temeljio na odgovoru na subjektirmo iskustvo klijenta. Htio ie

14
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

da Hiient postane su-stvaruteli sul;,eta koii se razuiia u terapiiskom

odnosu. Osim empatiiskog odgovora, smatrao je da ie vaLno osobno
ukliudivanie terapeut a, niegove liinosti i iskustva, ito sve ima vaZnu
ulogu u liieieniu i stvaruniu obostranog terapiiskog susreta. Na tom
podrudju vaLna je niegova suradnia s Rankom i obiava knjige "Ra-
zvoi psihoanahze" 1924. (Ferenczi i Rank, 1986). Zaledno s Rankom
razvljao ie "ovdie i sada" pristup u psihoterapiji, Sto je pak preko
osobnog utjecaja Ranka imalo odraza na Rogersa, koii je konceptuali-
zirao terapiiu usmierenu na dovjeka. Naipoznatiii ie po svom pristu-
pu zlostavlianiu diece i 1932. ie prezentirao svoi naizanadinif i rad na
Medunarodnom psihoanalitidkom kongresu u Nj amadko i (Fercr,cz|
lg49l. Smatrao je da zlostavlianje moLebiti fizidko i psihidko i da su
desto medusobno isprepleteni. Traumatidni utjecaj kronidne preveli-
ke stimulacije, deprivaciie ili izostanka empatije tiiekom dietinjswa
kod osobe u odrasloi dobrizaziva neurotidne poremeiaie, poremeiaf e
lidnosti ili psihotidne poremedaje. Nadalie, smatrao je da klijentova
sfedanja na seksualno zlostavlianfe nisu samo nagonski uvietovane
Iantazlie, kao Sto ie to tvrdio Freud, vei da su vrlo desto sieiania na
stvarna iskustva zlostavljania. U svoioi teoriii traume "konfiziia
govota" navodi da se traumarazviiakao rezultat seksualnogzavode-
nja djeteta od strane roditelja ili {igure autoriteta, nakon dega se diete
podinje ponaSati kao da ie bradni partner svome roditeliu, pri demu
dolazi do konfuziie govora izmedu roditelia i dieteta, Patolo$ki rodi-
telj interpretira tu infantilnu igru s obzirom na govor strasti odraslih
navodeii diiete da mu na to odgovori. Preporudivao ie podrL,avaitdtt,
obazrivu i tolerantnu atmosferu temelienu na liubavi tiiekom tera-
pije, u kojoj terapeut balansira odbacivanie i zlostavljanie koie je kli-
jent doZivio od roditelja ili drugih odraslih u svoioj okolini.
Ferenczi je imao velik utiecai na mnoge psihoanalitidare i niihov
rad, medu kojima su M. Klein i niezini interpersonalni dinamizmi,
posebice izmedu maike i djeteta, C. Tompson i niezin interpersonalni
pristup psihoterapiii, M. Balint i njegova idefa o primarnom obiektu
liubavi t | . Lacan, te na relacijske ameridke psihoanalitidare. Smatra se
i pionirom humanistidkog pristupa u psihoanalizi. Smatra se da ie
sa svoiim idejama bio mnogo ispred svog vremefia, te ga se promatra
kao prethodnika rawoja humanistidke psihologiie i autora poput E.
Fromma i C. Rogersa. Osim toga, niegov tad, tz radove vei spome-
nutih psihoanalitidara, iznimno snaZno ie utiecao i na Perlsa i kasni-
ir ranroi GT Ideje za koie se zalagao Ferenczi, a koje su vidlfive i u

15
GESTALT TERAPIJA

osnovama GT jesu: orijentacija na tijelo, intonaciju, geste, facijalnu

ekspresiju i nesvjesna vjerovanja, rad na emocijama i njihovim psiho-
somatskim manifestac ljama, koncept introiekcije, v aLnost trenutnog
Livota kliienta, doLivljaj procesa koji se dogada u ,bvdje i sada,,u tera-
pijskoj seansi, mi5ljenje da fenomeni imaju mnoge uzroke, Sto obja5-
niava sistemskom medupovezanosti i naglaiavanjem vaZnosti yasnog
pogleda na cielinu, osvjestavanje kontratransfera terapeuta i diyelyenje
vlastitih emocija i doLivliaja s klijentom , ranroj autentidno g, hofizon-
talnog odnosa izmedu terapeuta i kliienta, iskustvo osobne terapije
svakog terapeuta i vaZnost supervizije , razvoj toplog i empatijskog sta-
va prema klijentu, kori5tenje aktivnih tehnika i naglasak na tehnidkoj
elastid,nosti i prilagodbi svakom ldijentu posebno.
GT se diielom razuila kao reakciia na ograniienia klasidne psi-
hoanalize. suprotstavila se redukcionizmu i determinizmu klasidne
psihoanalize i psihoanalitidkoj tendenciji minimaliziranja ldijentove
osobne perspektive na vlastiti Livot i zivotne probleme, te minimali-
zir ani a psiholoskog uti ecai a ldi j entova Zivotnog iskusrva. psihoanaliza
u terapijskom procesu stavlja veii naglasak na transfer nego na stvar-
ni odnos terapeuta i klijenta, te vi5e na interpretaciju nego na stvar-
no iskusfvo. Nadalje, u psihoanalizr je terapeut u neutralnoj poziciji
i ograniden ie u osobnom owaranju prema klijentu, dok je kiijent u
pasivnoj poziclii i tlr:,a zadatak davania svojih asocijacija bez cenn-Le.
S druge strane, GT stavlja naglasak: vi5e na cijelu osobu nego na poje-
dine mehanizme poput rda, ega i superega, na iskustvo, proces doziv-
l)avania, na prihvadanje utjecaja Zivotnih dogadaja na ranroj lidnosti
(poput zlostavljanja u djetinisrvu), na vjerovanje da su ljudi motivirani
za rast i ranroj umjesto za regresiju, na vjerovanie da se bebe radaiu s
bazidnom motivacijom "prema" i kapacitetom za interakciju i privr-
Zenost, na vjerovanfe da nema organtzma bez okoline/ nema ,selfa,,
bez "drugog" i na vjerovanje da su struktura i sadrL,ai uma oblikovani
kroz interakcije s drugima umjesto pomodu instinktivnih nagona. Za
ge5talt terapeute jedini terapijski smisao ima osobn a interakcija iz-
medu terapeuta i ldijenta u 'bvdfe i sada,,, s naglaskom na svjesnost i
kontakt, Sto pak dovodi do promjene i rasta. perls je iznio svoi koncept
instinkta gladi u ranom rantoju i povukao analogiju s mentalnim me-
tabolizmom povezujuii nadin hranjenja i psiholosko funkcioniranfe
osobe. U osnovi instinkta gladi je agresija i posezanje prema van/ pre-
ma nedemu . Za ru2111<t od psihoanalitidke teorije, koja gleda na lidnost
l<oz rd, ego i superego, Perls ie naglasavao cjelovitost i integritet lid-

16
 I / Nastanak i razvoj teoriie geitalt terapije

nosti/ promatraiuii self kao cielinu I a ego kao iskusWo osobe u "sada i
ovdie,,. Anksioznost je promatrao kao napetost izmedu sada i posliie,
a ne kao borbu ida i suPerega.

Kreativna indiferencija, organizmitka

samoregulacija i holizam
Ferls se u svojoi mladosti kretao u drustvu lijevo oriientiranih
intelektualaca i medu pripadnicima Bauhaus pokreta. Tu je 1918.
upoznao frlozofa Salomona Friedlanderu, ilii ie koncept "kreativne
indiferenciie" i diferencijalnog miSlienia (mi$lienje u polaritetima)
zna(ajno utjecao na Perlsa. Friedlander u obja$nieniu svog koncepta
kreativne indiferenciie navodi da, kako bi fenomen bio perceptibilan,
on mora biti u polarnoj (suprotnoi) poziciii u odnosu na neito drugo,
mora biti razliiit od neiega drugoga, Ta tazlika iJi diferenaiiaciia iini
frgure u suiietu, oblike fenomena. Temelini princip }<reaciie koii tvori
ovu razliku medu fenomenima iest polarnost, temeljna Suprotnost,
poput dana i no6i, gdie nema referenidne todke za definicii:u danabez
nodi, ier bezno(iostaie odredenje dana kao nesto sto iednostavno jest.
Kada se polarne suprotnosti spoie, nestaie te diferenciiaciie, a cielovi-
tost tih polarnih difercnciiaciia iest srednia toika iJi indiferenciia. To ie
miesto gdie se diferenciiaciia ruzrieiava, smatrao je da je mi$lfenje u
polaritetima temeljna kvaliteta liudskog mi$ljenia r Livota uopie (Fri-
edlander, 1918).
U GT kreativna indiferenciia ukliuduie interes terapeuta koji ba-
lansira izmedu dva suprotna pola ldijenta bez odabiranja bilo koie od
strana. Miesto l<reativne indifetenciie lili plodna ptaznina ili toika ba-
lansa, kako ju je Perls nazivaol, miesto je s koieg podinie diferencijacija
na opoziciie jer je sve determinirano polaritetima. Svaki je dogadai
por"rrn s nultom todkom iz koie kreie diferenciiaciia na polarnosti.
Te polarnosti pokazuiu veliki interes iedna za drugu. Bivajudi budni
u centru, moZemo sWoriti kreativnu sposobnost sagledavania obiju
pozictja r zatvaranja nezatvorene polovine. Izbiegavaiuii pogled samo
jedne strane dobivamo puno dublii uvid u strukturu i funkciiu otgan17'
ma i poia$njava se paradoksalnaveza izmedu polariteta. Ako ostajemo
samo na iednoi strani/ mi smo zapravo zaroblieni, dok smo ostaianiem
u nultoj poziciji dobro balansirani u perspektivi. Kada postignemo mi-
Slienje u polaritetima (diferenciialno mi$lienie), tada imamo interes

17
GESTALT TERAPIJA

Sirenja prema objema stranama diferencijacije, a to ie kreativna in-

diferencifa. Osnovna ie pretpostavka da podjelu koju dovjek swara u
svijetu radi kroz svoju svjesnost, i da ju doZivljava kao neminovnu i
bolnu, dok ie podjela izmedu dovjeka i svijeta, subjekta i objekta zapra-
vo samo rhulja. To moZe biti uklonjeno jedino kroz shvaianje svijeta
iz nulte poziclje, apsoluta, kreatora, izvori5ta. Nulta poziclia je stanje
mogudnosti za razllke. Suvremenim rjednikom redeno: ja rudim ruzli-
ku koja radi razliku . Iz toga proizlazi da je svijet akcija od "ja" .
Perls je Friedlanderovu filozofiiu smatrao zapadnim ekvivalentom
istodnjadkog udenja zena. Temelieii se na Friedlanderovoi filozofifi i
Goldsteinovoj organizmidkoj teoriji, Perls je postavio temelje koncep-
ta homeostaze, "top dog/under dog", kontakta i povladenia, figure i
pozadine.
Fritz iLaua Perls upoznali su se u Frankfunt 1925., gdje je ona
studirala psihologiju (iz dega je i doktorirulal t filozofiju. Medu njezi-
nim uditeljima bili su A. Gelb, K. Goldstein, M. Wertheimel, P. Tillich
i M. Buber. Perls je zajedno s Goldsteinom radio kao lijednik u Institu-
tu za vojnike s organskim moZdanim o5tedenjima, a udio je i od Gelba.
Tir je Goldstein znanie ge5talt psihologije primijenio u radu s ljudima
promatraiuii liudski organizam kao cielinu, pro5irujuii pritom ge5talt
psihologiju kao proudavanje percepciie, na geitalt psihologiiu kao pro-
uiavanie ciiele osobe. U radu s pacijentima koristio je fenomenolo5ki
pristup i holistidku perspektivu. Njegova organizmidka teorija nagla-
sak stavlia na organizmiiki integritet ponaiania poiedinca i niegova
teZnju k samoaktualizaciii kao osnovni motiv u ponaianiu organizma.
Sve fe to zna(,ajno utjecalo na Perlsa, koji u sredi5niu pozicifu teorife
GT stavlja upravo postavke organizmidke teorije i to organizmidku sa-
moregulaciju, te holistidku perspektivu dovjeka.
Holizam ukljuduje ideju da se sya karakteristike nekog sistema ne
mogu odrediti ili obiasniti samim zbroiem tih diielova od koiih se si-
stem sastoii. Umiesto toga, sistem kao cielina u znaiainoi mieri odre-
duie kako se ponaiaiu niegoui diielovi, Ponekad se kao suprotnost ho-
lizmu navode redukcioni zam i mehanicizam.
Kurt Goldstein (I878-L955) fe njemadki neurolog i psihijata4 koji
se smatra pionirom moderne neuropsihologiie. YaL,an je po razvoju
holistidke organizmidke teoriie organizma, koju bazkana osnovnim
postavkama ge5talt psihologiie i to posebice principu fiigra-pozadina,
a opisao iu je u kniizi "Organrzam" iz 1934. (Goldstein, 19391. Gold-

18
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

steinova teorija napravila je velik utjecaj na ranroi GT Razvio ie zna-

dajnu holistidku metodologiju u znanosti koiu, takode4 obja5niava u
knjizi. Mnogi ga smatraju i vaZnim geStalt psihologom, dok se on sam
tako nije odredivao. Prouiavao ie organizam kao cieknu, kao sistem
koii se bori kako bi se suoiio sa zahtievima i izazovima okoline i sebe
samog, odnosno prcmaftao ie iovieka kao cielinu u kontekstu okoline
u koioj se nalazi i s kojom ie u kontaktu. Smatrao ie da se organizam
ne moZe podiieliti na um i tijelo jer je sve u organizmu medusobno
povezano i ni5ta u organizmu nije nezavisno. Cielina ie ta koia rea-
gira na okolinu, a simptom ie promatrao kao odgovor/naiine noienia
organizma kao cieline na odredeno pitanie i zahtieve okoline. lsticao
ie i holistiiki pristup lijeieniu fuoz prilagodbu, a ne l<roz "popravak".
Organizam se ne moie watiti u stanie priie nego Sto ga ie neki dogadai
promiienio, vet naprotiv, fteba se prilagoditi novim uvietima izazva-
nim nouim staniem. Nagla5avao ie i sposobnost organizma za reakciiu
i prilagodbu mentalnih i fizidkih funkciia katastrofidnim situaciiama.
U svojoj organizmidkoj teoriji posebno fe isticao sposobnost organiz-
ma za reagiranje i prilagodbu, te njegovu teLniu k samoaktualizaciii.
Goldstein ie 1903. diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveudili-
Sta u Breslauu. Tifekom studiia na njega ie velik utjecai imao C. Wer-
nicke, koji ga ie potaknuo na proudavanje afazlie. Nakon studiia i na-
kon Sto ie doktorirao, radio je kao asistent u Neurolo5kom institutu u
Frankfurtu u laboratoriju L. Edingera.Prelazi u Konigsberg 1906., gdie
ie radio na psihiiatriji i neurologiji, te se upoznaje i sa Skolom eksperi-
mentalne psihologije. Nakon toga se 1914. ponovo vra(,a u Frankfurt
kao Edingerov prvi asistent. Tiiekom 1. svi. rata osnovao ie i vodio
Institut za rsfiaLivanf e posliedica o5teienia mozga kod voinika. U tom
periodu vaLna je njegova suradnia s eksperimentalnim psihologom
Gelbom, koii je inklinirao i ge5talt psihologiii i u svojim se istraZi-
vanjima bavio vizualnom percepcijom i vizualnom agnozijom. Godi-
ne 1930. Goldstein napu5ta Frankfurt i odlazi u Berlin, gdie postaie
direktor velike neurolo5ke klinike i sveudili5ni profesor na odsjecima
za neurologiju i psihijatriju. S jadaniem nacizma u Niemadkoi, 1933.
odlazi u Amsterdam, gdje je sljedeie godine napisao svoju naipozna-
tiju kniigu, "Organizam" (Goldstein, 19391. Nakon toga, 1935. odlazr
u Ameriku, gdje radi na Psihijatrijskom institutu u New Yorku, Sve-
udili5tu Columbia i Bolnici Montefiori, u kojoi osniva neurofiziolo5ki
laboratorij, na dijem je delu do 1940. Godine 1938. drL,ao je gostujuia
predavania na Sveudili5tu Tufts u Bostonu, a od 1940. do 1945. bio je

19
GESTALT TERAPIJA

redovni profesor neurologiie. Nakon toga se vra(,a u New Yorlg gdie

vodi privatnu praksu. Njegovi broini radovi ukljuduju istraZivanie od-
nosa kortikalnih povreda i senzornih i motoridkih o5teienia, problema
perceptivnih poreme6ajai agnozije, funkcija malog rrrozga i utjecaf a na
tonus, lokalizacije velikog rnozga i problema afazlje.
Obja5niavajuii holistidku prirodu fenomena i organizma Goldstein
je opisao tri metodoloika postulata, koia su bazirana na niegovu prou-
davanju pacijenata s o5teienjim a rrrozga'.
1. Pri opaLanju nekog fenomena ne treba davati posebnu preferen-
ciju bilo kofem aspektu tog fenomena,ved se treba ostati oworen
i primiti sve impresije u potpunosti, i to Sto ie god moguie pre-
ciznije.
2. Fenomene treba opisivati jasno, sveobuhvatno i razumliivo kako
bi se izbfeglo da ne5to podrazumijevamo ili pak previdimo.
3. Svaki fenomen treba promatratiu odnosu na organizam kao cje-
linu i situaciju u kojoi se poiavliuie. Ne gradi se arhitektura or-
ganrztlapukim dodavaniem cigle na ciglu, vei nastojimo otkriti
stvarni ge5talt ili intrinzidnu strukturu ciiele gradevine, ge5talt
bez kojeg fenomen, koji je prethodno bio neiasan, ne bi bio iasan
i razumliiv.

Suldadno postavl€ma holistidkog pristupa i teorije polfa (koia ie

poslije biti obja5niena), u okviru GT doviek se promatra kao cielovito
biie tiiela, du5e i uma odnosno tjelesnog, emocionalnog i kognitivnog
diiela, avaLna ie i niegova ekolo5ka cielovitost s okolinom (intrapsi-
hidka i interpsihidka cjelovitost i meduzavisnost dijelova). Osoba se
promatra kao cjelina, rjezino ie pona5anje u odredenom kontekstu,
naglasak je na svjesnosti razliditih modaliteta cjelovitog iskuswa oso-
be, te postof i usmjerenost prema integraciji lidnosti. Telnia k samore-
alizaclii na optimalan nadin u odnosu na sviiet u koiem iest bazidan ie
motiv aktivnosti orgar:,zrua To se uvelike razllltrie od motivaciie za
zadovoljenje svojih Zelja, potreba i interesa na najbolii mogu6i nadin.
Umjesto toga, naglasak je na samorealizaciji svog identiteta i sebe kao
pojedinca u odnosu na sviiet u kojem iesam. Goldstein ie posebno isti-
cao veliku potrebu osobe za realizaciiom svojih kapaciteta, te ie Perls
upravo telnju prema samoregulaciji stavio u srZ geStalt teoriie lidno-
sti. Zadovoljenfe neke specifidne potrebe postaje figura kada ie ono u
o dredeno m trenutku neopho dno z a s arflor e aliz aciitt ci j elo g or ganizrna.

20
 | / Nastanak i razvoi teoriie geitalt terapiie

Perls ie teoiiu GT temeliio na nekoliko aspekata Goldsteinove or-

ganizmitke teoriie:
1. Goldstein je promatrao simptom kao odgovor organizma kao
cfeline na odredent zahtiev. Thko se depresiia moLe promatrati
kao odgovor na gubitak bliske osobe' Zantmalo ga ie na koii na-
din simptom sluZi oduvaniu organizma t realizaclie osobe kao
pojedinca, dime ie istaknuo adaptivnu funkcifu simptoma' Na
isti nadin promatrao je i sve druge fenomene u organizmu, Po-
put otpora , a fle samo simptome. otpor ie mehanizam koii Stiti
osobu od anksioznosti i povrede, te stoga i od gubitka identiteta
i integriteta. Prema tome/ otpor sluZi oduvaniu ego granice. L.
perls navodi da ako osoba Leli t6 u kontakt s nekim diielom
sebe gdie nedostaie temelina samopodr$ka, to de rczvltitati ank-
sioznosiu i katastrofidnim reakcliama, dime se ugroZavaju ego
granice. To su uvieti koii dovode do poremeiaia kontakta, koie
je pak u terapiii nemogude promatrati bez promatrania i pitania
podr5ke.
2. Goldstein je proudavao utiecaie tzolaclle poiedinih funkciia moz-
ga od ostatka na ponasanie osobe kao cieline. Gestalt terapiia
se upravo bavi tretmanom podiela u lidnosti i pita se koji su
diielovi lidnosti izolirani od ostatka i kako se to mani{estira na
cjelokupnom pona5anju i doZivliavaniu osobe. Sto ;e ve6i dio lid-
nosti izoliran, to ie fragilnif i osieiai identiteta te osobe. |edan od
temelinih cilieva u GT ie upravo rad na polaritetima u lidnosti i
njihovof integraciii u lidnosti kroz poticanie toga da svi aspekti
orgattzrrrr ponovo budu u interakciii kao cielina.
3. Dezintegraciiu ie Goldstein promatrao kroz rzolacliu funkciia
koie su u figuri od organizmidke pozadine, pri demu ie pricip fi-
gxa-pozadLna primijenio na ciieli organtzam t lidnost. Sukladno
tome, L. Perls navodi da ie kontakt uvijek u figuri i moZe postati
gestalt i dio procesa formaciie gestalta samo ako ie i stalno pri-
iutna podrska. Gestalt formaciia u figuri postaie zna(,aita preko
organizmidke pozadine. Rad na integlaciii lidnosti kroz poticanie
funkcionirania kao cieline rad ie na poreme(,aiima u odnosu iz-
medu funkcija figure i Pozadine.

Laua iFrrtz Perls su se poslije, za vrijeme boravka u fuZnoi Africi

upoznali i s holistidkim postavkama |. Smutsa i niegovim radom, koii
je na njih snaZno utjecao. |an smuts (1870- 1950) iedan ie od naizna-

21
GESTALT TEMPIJA

dajnijih |uZnoa{rikanaca, znadajan kao vojni dasnik i kao filozof. Bio

je ministar vanjskih poslova ltLne A{rike od 1919. do L924. i sudje-
lovao ie kao britanski voini dasnik u 1. i 2. svi. ratu, gdie je imao vrlo
zna(ajnt ulogu i yedini je koji je sudjelovao u porpisivanju sporazuma
o miru nakon oba svjetska rata. Nakon 2. svj. ruta zalagao se protiv
segregacije i apartheda u fuZnoj Africi. Njegov zna(,ajan doprinos ie
osnivanje Lige naroda, te poslije inicijativa za osnivanje nove medu-
narodne organizaclje za mir, UN-a. Sudjelovao ie, takodeq, u pisanfu
preambule UN-a, a osnivanjem Commonwealtha utiecao ie na redefi-
niranje odnosa Ujedinjenog Kraljevswa i njegovih kolonija. Danas ga
se smatra jednim od 10 nafvedih lidnosti u povijesti |uZne Afrike.
Smuts se smatra pionirom holizma. Prvi je uveo termin,,holizam,,
u svojoj kniizi "Holizarn i evolucija" tz 1926. (Smuts, 1926). Pod poj-
mom holizma Smuts podrazumiieva tendenciiu prirode da fuoz l<rea-
tivnu evoluciiu formira cieline koie su viSe nego zbroi diielova. Su-
ldadno tome, svako biolo5ko istraZivanje treba uzimati u obzir organ-
sko jedinswo Zivog biia, koje je kao cjelina vi5e nego njegovi dijelovi.
Cjelina je ta koja ima funkciju usmjeravaniafizlkalno-kemijskih pro-
cesa na kojima se osnivaju Zivotne poiave. U Sirem smislu, holizam
podrazumijeva svaku tendenciiu koia znanstveno istraZivanje usmye-
ruje prema cjelini. Postoji paralela izmedu Smursove filozofiie holizma
i politidkih vizlia o udruZivaniu. Smatrao je da se male jedinice moraju
udruZivati u veie cjeline i one onda u joS veie i vede cjeline, kao Sto
se zalagao u idejama udruZivanja pojedinih provincija u |uZnoj Africi,
Commonwealthu, Ligi naroda i sl., a najveiu cjelinu dine svi ljudi na
kugli zemaljskoj u velikoj ligi naroda.
Osim holistidkog koncepta koii je prenio na temelini pogled na do-
vjeka i njegovu lidnost, Perls je ideje Smutsa uldopio u koncept ho-
meostaze i organizmidke samoregulacije prema kojoj potreba osobe
poremeiuje homeostazu, a zdrava osoba, kada postane svjesna svoje
potrebe ide k njezinu zadovoljenju kako bi se ponovo vratila u ravnote-
Zu. S druge strane, neurotidna osoba vrlo desto ne moZe uspostaviti tu
ravnoteZu. No, svaka osoba ima automatski samoregulacijski mehani-
zam koji joj osigurava povratak u homeostazlr, na demu se temelii GT

22
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

GeStalt psihologija
-IijeLo* studija psihologije u Frankfurtu, Laura Perls bila fe u bli-
skom kontaktu s ge5talt psiholozima, ilji su koncepti na nju znadaino
utjecali. Tada se i Efitz Perls susreo s bazidnim otkriiima i postavka-
ma ge5talt psihologije, Sto ie na njega takoder zna(aino utjecalo, te su
upravo naziv ge5talt upotriiebili u imenu psihoterapijskog pravaca koji
su poslije ranrlli.
Poiam "geltalt" u suvremenu filozofiju prvi ie uveo austriiski filo-
zof Christian von Ehrenfels (koli je bio udenik F. Brentana i A. Me-
inonga, a medu njegovim udenicima bio je M. Wertheimer), u svom
djelu "O kvaliteti ge5talta" iz 1890. (Ehrenfels, 1890). Time se smatra
prethodnikom ge5talt psihologije. Prema niemu, ge5talt je fizl(ka cje-
lina koju dini struktura perceptivnog polia. Revolucionarna ie ideja da
analiza elemenata ne omoguCuie dobivanie novog znania, vei naSa
svjesnost formira cielovite iedinice odnosno geitahe. Ehrenfelsova ide-
ia da percipiramo cieline i da je cielina ruzliiita od niezinih diielova
dalie se ruz.'{jala u Berlinskoj Skoli ge5talt psihologije.
Ge5talt psihologija (ge5talt teorija Berlinske Skole) ie psihologij-
ska Skola koja ie nastala 10-ih godina 20. st. kao reakciia na tada5nju
strukturalistidku i bihevioralnu psihologiju. Vodeie i nafpoznatije oso-
be u pravcu ge5talt psihologiie bili su Kurt Koffl<a.(193511, Max Wer-
theimer (1938a, 1938b, 19451 i Wolfgang Kohler (1947 , 19691 20-ih
i 30-ih god. 20. st. (svi su udenici C. Stumpfa), pri demu se Werthe-
imera smatra osnivadem . Bazl(na istraLivanja ge5talt psihologiie bila
su u podrudju vizualne percepciie oblika. Uodili su da dovjek podraZaie
percipira organizfuano, odnosno da je opaLanje organizirano. Nadalje,
objekt u okolini se percipira suldadno svim njegovim elementimatze-
tim zajedno kao fedan globalni konstrukt (kao cielina, kao ge5talt).
Ge5talt efekt se odnosi na sposobnost na5ih osjetila za swaranie for-
mi, posebno u vizualnom prepoznavaniu figura i cjelina umjesto pu-
kog zbroja linija. Postavili su temelinu postavlan geStalt psihologije,
po kojoj Livabi(,a percipiraju neki oblik kao cjelinu t a ne kao pojedine
dijelove od kojih se on sastoji, kojoj pripisuju zna(enie odnosno orga-
nrziraitt svoje percepciie u smislene cjeline. Iz svega prorzlazi glavno
geStalt nadelo, koje kaZe da je cielinavaLniia od dijelova. DoZivllaji
se ne promatraju kao perceptivni elementi koji se strukturiraiu u odre-
dene sadrZaje i pona5anje se ne promatra kao kombinaciia nagona i
uvjetovanih refleksa, vei psihidke fenomene moZemo razumjeti samo

23
GESTALT TERAPIJA

ako ih promatramo kao organizirane i strukturirane cjeline. Formira-

nje ge5talta primarno je karakteristika organizmidke funkcije i teLnje
pojedinca k zattraraniu/zadovolieniu i waianju u stanje ravnoteLe.
Najjednostavnija organizacija u diferenciranom polju je poiava fi-
gure i pozadine, pri demu se iedan aspekt onoga Sto se opaL,a doZiv-
ljava kao figura, a drugi kao pozadina. Ako se pogleda ispruZena ruka,
ona se jasno odvaja od okoline, ili ako na biielom papiru napravimo
crnu mrlju, polie ie se razdvojiti na dva dijela, koji su fenomenolo5ki
razhditt.
a Figura je nebto jednostavno i cjelovito, s visokom unutra5njom
organizacljom, desto ima plastidan izgled, rub je jasno odvaja od
pozadine, u sredi5tu jepaLnje, vi5e zanimaprorr,atrada i proma-
tra(, ie je lak5e zapamtiti.
a Pozadina je vi5e dlfuzna, slabije organizirana, osoba je ne shvaia
jasno i ruzgovlietno, nema prave povr5ine i dini se daleLi raspli-
nuta iza figure.

No, lik i pozadina nisu ograniceni samo na vidno opaL,anie vei se

javljaju u svim osjetilnim podrudjima (sluh, opip itd.), iako su u vi-
zualnom modalitetu najvi5e istraZivani. Pojava lika i pozadine ovisi
o broinim faktorima poput ruba izmedu njih, velidine dijelova polia,
shvaianja, pripremljenosti/ interesa i poznatosti. Poseban interes pri-
vlade dvosmisleni qteLi na kojima se figura i pozadina mijenjaju, pri
demu kontura pripada das jednoj, a das drugoj figuri. Najpoznatiii pri-
mjer je Rubinova dvosmislena slika, na kojoj se kao figura lavlja ili
vaza lli dva ljudska profila lica.
Glavni principi ge5talt sistema jesu:
1. Pojavliivanje: na slici se neki lik ne doZMjava dio po dio ved se
pof avljuje doLivljai cjeline odiedanput.
2. Konkretizaciia: odnosi se na konstruktivni ili generativni aspekt
percepcije, prema kojem doZMjena percepcija sadrLivi5e ekspli-
citnih spacijalnih informacija nego sam senzorni podraLaj na
kojem se bazira.
3. Multistabilnost: odnosi se na tendenciju nejasnih perceptivnih
iskustava prema izmjeni izmedu dviie ili vi5e alternativa, npr.
Neckerova kocka ili Rubinova dvosmislena slika vaze/proflla.
4. Nepromj enjivost: j ednostavni geometrii ski oblici doZivlj avaju se
istima neovisno o poloZaju, rotaciji, pomaku, osvjetlienju i sl.

24
 | / Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

Ovi opisani principi nisu odvojeni modaliteti, ved predstavliair ru-

zhdite aspekte j ednog unificiranog dinamidkog mehanizma.
Ge5talt, cjelina, oblik, konfiguraciia, figura ie organizirani sistem
i nadin na koji osoba doZivliava podraL,aie. Kada doviek opaZa neke
podraL,aje, kod njega se javlia tendenciia da se oni fenomenolo5ki or-
ganizirajt i da zauzmu neki oblik. Ta organizacif a se odvija sukladno
princip ima or ganizacije.
Temelini princlp ge{tah percepciie iest:
a princip prangnantnosti (Pragnanz) ili Wlncip dobrog oblika, pre-
ma koiem de dovjek organiziratipodraZ,aje kao dobre figure Sto je
god vi5e mogu6e. To znadi da ima tendenciiu organizirania svoie
percepcije na nadin da ona bude potpuna, idealna, pravilna, si-
stematidna, simetridna i iednostarrna. iine ga detiri ge5talt prin-
cipa, r to principi kontinuiranosti, simetridnosti, zatvorenosti i
kretanja.

Definirani su i ostali principi percepciie:

I . Princip blizine : dovy ek organLizir a podr at aie s obzirom na ni ihovu
medusobnu udalienost na nadin da & podraL,aie koii su blizu
jedan drugome opaZ,atr zaiedno kao jedan konkretan obiekt.
2. Princip zatvorcnosri: dodek doLivliava zarrorene likove dak i
kada oni nisu stvarno zafvoreni luoz dodavanie eiemenata kof i
nedostaiu tli zanernarivanje prazntfia kako bi zafilorto figuru/for-
mu.
3. Princip sliinosti:dovjek organrzirapodra1,aie s obzirom na njiho-
vu slidnost na nadin da slidne podraLaie opai,a zaiedno, kao dio
iste forme odnosno grupira ih u cjeline.
4. Princip simetriinosti; dovjek simetridno rasporedene likove opa-
2a zajednobez obzira na njihor,rr udalienost.
5. Princip kontinuiranosti ili istog pravca: doviek zaiedno doLivlia-
va elemente koji idu jedan uz drugi tako da produZuje zapo(eti
smjeq, ti. nastavlja obrazac i to kad su elementi obrasca ustano-
vili implicitni smjer.
6. Princip }<retania ili zaiedniike sudbine: doviek opaL,a diielove
koii se kredu u istom smjeru kao cjelinu.

Na opaZanja utjedu i drugi faktori, kao Sto su iskustvo, interesi,

emocije, lidnost, shvadanje, motivi, stavovi, pripremljenost i sl. SliJ<a

25
GESTALT TEMPIJA

1. prlkanle neke od opisanih temeljnih geStalt principa percepcije koji

su imali valan utiecaj na ranroj teorije GT Ge5talt psiholozi svoja su
istraLivania pro5irili s podrudja percepcije i na druga podrudja, poput
mi5lienja, udenja, rje5avania problema i pona5anja. U geStalt psiholo-

a) Cjelina je puno vi5e/vaZ-

nija od dijelova
Na slici se u poietku ne uo-
iava pas, ve( samo njegovi
dijelovi (noge, uii, nos, rep
itd.), a nakon toga se slaiu
u cjelinu, tj, psa. Psa doiiv-
ljavamo kao cjelinu, a ne
kao zbroj dijelova.

b) Multistabilnost percepcije
princip figure i pozadine
lzmjenjivanje figure i pozadine
s obzirom na fokus gledanja (ne
mogu se vidjeti u isto vrijeme ijed-
na i druga).

rJ\
c) Principi zatvara-
nja, stvaranja smi-
slenih konstrukcija i

'"' )t doZivljavanja cjeline

Primjeri nedovrie-

\:lI
r_ r1
ne forme ili geitalta
koje automatski za-

[i) ') .
vriavamo na naiin
i da za nas imaju smi-
sao, da su smislena
cjelina.

slika 1 . Primieri nekih od geitalt principa

26
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

giji udenje se ne promatra kao asociiaciia medu podraL,ajirna i reakciia-

rna,ve1, kao rekonstrukciia ireorganizacif a cjeline koja desto ukljuduje
uvid u situaciju.
Perls je u svoju teoriju inkorporirao odredene principe ge5talt psi-
hologije, i to princip figure i pozadine, princip zanraranja, jasne figure,
primarnost psiholo5ke potrebe za sntarariem konstrukata kofi imaju
znadenje iz postojedeg polja impresija i tendenciju svih liudi prema
percepciji cjeline dak i kada nedostaju neke informacije u sistemu. Te-
meljna liudska aktivnost ie pridavanje zna(enja onome 5to percipiraju,
doZivljavaju i svojem postojanju. YaLno je proudavati kako se javljaju
lfudske potrebe, kako su osobe frustrirane i kako postaju zadovoljne.
Tu sredi5niu ulogu ima odnos izmedu figure ipozadine, pri demu figu-
ru predstavlja ono Sto ie naivaZnrje za pojedinca u odredenom trenut-
ku, dok je ostalo iskuswo u pozadini. Iskustvo se odreduje percepcijom
iasne figure koja se dobro razlll<le od pozadine i koia pobuduje najiail
interes. Kada se zadovolji ta potreba koja fe u figuri, ona odlazi upoza-
dinu i moLe se pojaviti nova figura. Thj proces fleksibilnog i kreativnog
izmienjivanja figure i pozadine rnoL,e biti poreme1en, a re )ltat je ne-
dovr5eno iskuswo/situaclja, Sto pak utjede na dobar kontakt sa sobom,
s drugima i okolinom. Upravo se unutar GT naglasak stavlja na pro-
radu "nedovr5enih poslova", te ponovnu uspostavu cildusa stvarania
figure i pozadine, Sto ie uviet za zdravlje. Postavke gO5talt psihologije
utjecale su i na K. Lewina r ranroj teorije polia.

Semantika
\)tiecai na Perlsa imali su i radovi engleskog semantidara I. A.
Richardsa i poslije A. Korzybskog, koii su se bavili konfuzijom rifed-
obfekt, te utiecaiem iezlka na mi5lienie i pona5anie.
Ivor Armstrong Richards (1893-L9791 je zna(,ajan engleski knji-
Zevni kritidar i retoridar. Iako se bavio kniiZevno5iu, studirao ie filo-
zofiiu. na Sveudili5tu Cambridge, gdie je posliie i predavao. Smatrao
je da se kniiZevnost ne bi trebala studirati kao zasebna speciializaclja
bez proudavania i srodnih podrudja poput fllozoflie, psihologije, reto-
rike i sl. Zta(,aian utiecai imala je njegova knjiga "Znadenje zna(e-
n1a: IstraZivanje utjecaja jezika na mi5ljenje i znanosti o simbolizrnv",
koju je 1923. objavio u suradnji sa C. K. Ogdenom, a u kojoj se vidi
njegova velika povezanost sa psihologijom (Richards i Ogden, 19231.

27
GESTALT TERAPIJA

U svojoj teoriii semiotike Richards se uvelike oslanjao za psiholo5ke

teorije svoga vremena i psihologija je imala veliku vaZnost u njegovim
kniiZevnim kritikama. Bavio se dubljim ranrmtjevanjem knjiZevne in-
terpretacije iz individualne, psiholo5ke perspektive (anahzfuao je pro-
ces interpretacije pjesama iz perspektive osobne interpretacije svojih
studenata). Alfred Korzybski ( I 879- 1 950) je poljsko-ameridki fllozof
i znanstvenlk, vaLan po razvoiu teorije opde semantike. Studirao je na
TehnoloSkom sveudili5tu u Var5avi, a nakon 2. sd. rata svoj znanstve-
ni rad nastavio je u Americi. Znadajan je po raaroju teorije i discipline
op6e semantike, dije 1e temeljne principe prikazao 1933. u svojoj knji-
zi"Znanostiraztm" (Korzybski, 1933). Nakon toga je 1938. osnovao
i Institut op6e semantike u Lakevilleu, u Connecticutu, koji je vodio
sve do svoie smrti 1950.
Opda semantika je ne-Aristotelovska edukaciiska disciplina, koju
treba razlikovati od semantike, koja se odnosi na podrudie lingvistike.
Naziv op6a. semantika odnosi se na proudavanje onoga Sto Korzybski
naziva "semantidkim reakcijama" odnosno reakcija cijelog organtzma
unutar okoline na neki dogadaj, ne samo doZivlieni simbol vei i re-
akciju sukladnu znadenju tog dogadaja. Ljudi naide5ie koriste ime-
novanje za ozna(,avanje odredenog sistema semantidkih reakcifa koje
su odgodene reakcije, a kao njihovu suprotnost navodi "signalne re-
akclje", koje su trenutne ibez razmi5ljania. Opia semantika se rnoZ,e
promatrati i kao oblik mentalne higiiene koja omoguluie rzbjegavanie
ideacijskih zamki koie su utkane u jezik i "zdravorazumske" pretpo-
stavke, te kao razbijanie mentalnih navika, Sto pak omoguiuie osobi
da razmi5lja jasnije i efikasnije. Cili opie semantike ie razviianie svie-
srosti o apstrakciiama odnosno svjesnost o tome kako se informaciia
izmieniuie u lingvistiikim i fuugim rcprezentaciiama koie koristimo.
To moZemo promatrati i kao vlastito sredstvo protiv manipulativnih
semantidkih poreme6aia. Prcuiava u koiem ie stupniu liudsko isku-
stvo filtrirano i miieniano l<roz obilieZia liudskih senzornih organa,
liudski Ziviani sistem i liudske lingvistiike konstrukciie.
Korzybski u temeljima svoga rada navodi da su ljudska bida ogra-
nidena u onome Sto znaju: 1. strukturom svog Zivdanog sistema i 2.
strukturom svog jezika. Ljudska bi6a nisu u mogudnosti doZivjeti svi-
fet direktno, vei iskliudivo kroz svoje "apstrakcije", koje definira kao
neverb alne impresii e proiza5le iz Liv (atog sistema i verbalne indikato -
re proiza5le iziezika. Na5em razumljevanju onoga Sto se dogada pone-
kad nedostaje slidnosti s onim Sto se zarst^ dogada. Isticao je vaZnost

28
 I I Nastanak i razvoi teoriie geitalt terapiie

vleLbanja svjesnosti apstrakciia koristeii tehnike do kolih je doSao

proudavajudi matematiku i zraarLost, te kao temelini cilf svog sistema
opie semantike navodi tu "sviesnost o apstrakciiama". Thi sistem uk-
liuduje promienu nadina kako pristupamo svijetu oko nas kroz stav
"Ne znam, i idem vidjeti". |edna od tih tehnika ukljuduie postizanie
unutarnie i vanjske tiSine, iskustvo koje ie fiaz\Iao "ti5ina na obiektiv-
letm razirrama", a odnosi se na neverbalno iskustvo unutarnje i vani-
ske okoline. Tu ie vidlfiva slidnost s temelinim ideiama zen-budizma.
Razlidite razine apstrakciie Korzybski ie obiaSniavao Woz glagol
"bttl", dijof se opienitoi upotrebi protivio. Obia5niava da se u nekim
upotrebama glagola "bit7" zamjeniuje niegovo zna(enie sa znadeniem
pojma "identiteta", Lpr. "Ivarr ie pametan" (Sto se kaZe kada ie osoba
napravila ne5to Sto smatramo pametnim), navodedi da ie za prtanie
identiteta valno imati na umu da Ivan niie to kako ga mi nazivamo,
bududi da se tu radi o razlt(itim razinama apstrakciie. Umiesto toga,
prcciznrjabi bila redenica "I.vafl radi swari koie mi se dine pametnim".
Smatrao ie da dio liudske patnie proizlazi upravo iz konfuziie izmedu
lingvistiike rcprezentaciie realnosti i same rcalnosti. Sukladno tome,
s ciliem razlikovania nivoa apstrakciie odnosno vi5ih i niZih stupnieva
apstrakciie ("brt|" i "identitet"l, naipoznatiia premisa Korzybskog je
"Mapa niie teritorii", rtie(, niie ono Sto oznaduie. Dok Aristotel smatra
da istinita definicija pruL,aesenciiu stvari koia se definira, opda seman-
tika negira mogudnost opisa takve esenciie.
Prinupt op1e semantike iesu:
1. Mapa nije teritorii.
2. Mapa ne predstavlja sav teritorii.
3. Mapa je samorefleksivna na nadin da bi idealnarn^pa ukliudiva-
la i mapu mape itd., sve do u beskonadno.

Primiienieni principi opAe semantike na svakodnevni Zivot i iezik

znaie:
1. Riled nije ono Sto oznaduje.
2. Riied ne predstavlja sve dinjenice i sl.
3. lezlk ie samorefleksivan na nadin da iezikom moZemo pridati o
jeziku.

Korzybski i njegov rad imao ie velik utiecai rra ruz'toi Gl racional-

no-emocionalno-bihevioralne terapiie i neurolingivistidko programira-

29
GESTALT TERAPIJA

n;e. Mnoge Perlsove ideie vezane su uz principe opie semantike, pose-

bice podjele i dihotomije, te uzttiecai Aristotelova dvo-wijednosnog
sistema podjele na kogniciju i konotaciiu. Perls razlikuje mi5ljenje od
emocija, te posebno nagla5ava preciznost u znadeniu/ govoru t izra-
Lavanjt, Sto je istaknuto i vidljivo u njegovu nadinu terapijskog rada.
Polsterovi navode da je upravo utjecaj opie semantike udinio da "ovdje
i sada" iskuswo bude vaZno u psihoterapiji puno prije nego su to na-
gla5avali egzistenci j alisti.
Dok je boravila u Frankfurtu, Laura Perls je tijekom studija psiho-
logije i filozo{lje, osim spomenute ge5talt psihologiie, posebno prouda-
vala i egzistenciialne filozofe. Osobno se upoznala s radom teolo5kih
egzistencijalista M. Bubera i P. Tillicha, koii su na niu znadajno utfe-
cali. Bavila se proudavanjem i fenomenolo5kog pristupa i filozofiie.
Uz Bubera i Tillicha, uz ostale autore, posebno je ditala S. Kierkegaar-
da, M. Heideggera, E. Husserla i M. Schelera. Koncepti egzistencijalne
filozofije i fenomenologije preko nie su utjecali i na Fitza Perlsa, te
postali sna2,an filozofski temelji GT

Fenomenologija
Fof am fenomenologiie tiiekom poviiesti je upotrebljavan nekoliko
puta prije E. Husserla, koji se smatra zadetnikom moderne fenomeno-
logiie. U 18. st. fenomenologija se odredivala kao teorija o pojavnosti
kao temelj empirijskogznania, i to posebice senzorne pojavnosti, kada
je termin fenomenologiie uveo |. H. Lambert. Dalie su fenomenologiju
proudavali i obja5njavali I. Kant i I. G. Fichte. Godine 1807. G.WF.
Hegel pi5e o fenomenologiji u svojoj knjizi "Fenomenologija dttha",
dok 1889. g. F. Brentano koristi termin fenomenologije za opis de-
skriptivne psihologiie, te C. Stumpf za opis ontologije. Tifekom prve
polovice 20. st. fenomenologija ie imala znadaianrantoi kao disciplina
i filozofski pravac. Tu se u prvom redu misli na Husserla, koji je pojam
fenomenologiie razvio u okviru svoje teorije svjesnosti.
Franz Brentano (1838-L9l7l je njemadki fllozot i psiholog. Preda-
vao je na Sveudili5tu Wurzburg, gdje mu je udenik bio C. Stumpf, a po-
slije na Sveudili5tu u Bedu, gdje su mu medu udenicima bili E. Husserl,
A. Meinong, G.C. von Ehrenfels, R. Steiner i S. Freud. Temeljne ideie
iznio je u svom glarmom djelu "Psihologija sa empirijskog gledi5ta,,
rz L874. (Brentano, 1924-19281. Fenomene ie definirao kao poiavu,

30
 I I Nastanak i razuoj teoriie geitalt terapije

kao ono ito se pojavliuie t7 t7m71 kao mentalne fenomene koii su akt
sviesnosti (ili niihovi sadrZaii) i kao fiziike fenomene koii su obiekti
ili vaniska percepciia. Fenomeni su sve ono iega smo sviesni, obiekti i
dogadaji oko nas,.drugi liudi, mi sami i naie iskustvo sviesnosti (l<roz
rcfleksiiu), Najpoznatiii ye po svoiem konceptu intencionalnosti, po
koiem se razlikuju mentalni fenomeni od fizidkih fenomena, tj. men-
talni akti od vanjskog sviieta. Fizidki fenomeni postoie intencionalno
u aktu sviesnosti. Svaki mentalni fenomen, svaki psiholo5ki akt ima
svoj sadrZaj, odnosno usmjeren je na neki objekt, a to se naziva in-
tencionalni obiekt. Svako vierovanje ili Lelia odnosi se na ne5to 5to
je vjerovano ili Zelieno. Upotrijebio ie termin fenomenologife za opis
deskriptivne psihologiie, koia definira i ldasificira ruzlldite wste men-
talnih fenomena poput percepciie, vierovanja, emociie i sl. Brentano
je imao velik utjecaf na Carla Stumpfa (1848-i936), diii se pak rad
znadajno odrazio na Husserla, koii ie kasnije razvio modernu feno-
menologiju. Stumpf ie osnovao Psiholo5ki institut u Berlinu, gdje se
kasnije rawila Gestalt psihologiia, a medu njegovim udenicima bili su
Wertheimeq, Koffka, Kohler i Lewin.
Edmund Husserl (1859-19381 ie znadaian nfemadki ftlozof., koji se
smatra zadetnikom suvremene fenomenologiie. Donio je pozitivnu
oriientaciju u znanosti i filozofi;i svoga vremena smatraiuii da je isku-
swo izvor sveg znanja, dok ie istovremeno kritizirao psihologtzam t
historicizam. Svojim radom je utiecao na brojne filozofe, medu ko-
jima su M. Heidegger, l.P. Sartre, E. Levinas, M. Merleau-Ponfy, K.
Godel, A. Schutz, P. Ricoeur i |. Derrida. Studirao ie matematiku na
Sveudili5tima u Leipzigu i Berlinu i doktorirao na Sveudili5tu u Bedu
1883. Tada je, 1886., podeo studirati filozofiiu kod Brentana i Stumpfa
na Sveudili5tu u Bedu. Nakon zavr5enog studiia predavao ie filozofiju
na Sveudili5tima u Halleu, Gottingenu i Freiburgu, kada ga ie 1928.
naslijedio M. Heidegger. YaLno ie spomenuti dviie Husserlove kniige,
"Logidka analtza" iz l9OO., u kojoi ie iznio temeline ideje o suvreme-
noj fenomenologiji (Husserl, 1973iri "Ideje I: Opii uvod u distu feno-
menologiju" (pwa od tri knlige) tz 1913., u koioj ruzradtie fenome-
nologiiu kao znanost o sviesnosti (Husserl, 19821. Prema odredenju
suvremene fenomenologije, fenomenologiia ie pravac u flozofiii koii
s e b avi pr ouiavanj em struktur a iskustv a/ suii esti, prouiav ani em f eno -

mena, poiavnosti stvari, kako se stvari poiavliuiu u naiem iskustvu,

kako mi doiivliavamo stvari, koie znaienie imaiu u naiem iskustvu.
Prouiavaiskustvo sviesnosti kako ie doiivlieno subiektivno, iz osobne

31
GESTALT TERAPIJA

perspektive pruog lica. Ul<ratko reieno, fenomenologtia ie znanost o

esenciii sviesnosti.
Husserl prihvaia Brentanovu te^t o intencionalnosti sviesnih do-
zivliaia. Prema njemu, fenomenologija proudava strukture razli(itih
vrsta iskuswa - od svjesnosti percepcije, mi5ljenja, pamienja, ima-
ginacije, emocija, Z,elja do svjesnosti o tijelu, pona5anja i socijalnih
aktivnosti. struktura svih ovih razliditlh oblika iskuswa uldjuduje
"intencionalnost", Sto znadi usmjerenost iskuswa prema objektima u
okolini. Svjesnost je uvijek intencionalna; kada smo svjesni, uvijek
smo sviesni nedega, svaki mentalni din je usmjeren na ne5to, neki
objekt, dime se mentalni fenomeni razlikuiu od fizidkih fenomena.
Thj objekt se naziva "intencionalnim obiektom", a strukture svjesnosti
(percepcija, pamienje, fantazlja i sl.) nazivaju se "intencionalnosti".
Na primjer svako vjerovanje ih Lelja ima objekt na koji se odnosi. To
znadr da objekt svjesnosti ne mora nuZno biti fizidki objekt, ve(, mol,e
biti fantaziia ili pamienje. NaSe iskustvo je usmjereno prema nedemu
preko odredenih koncepata, misli, ideja, i to daje zna(enje lli sadr?,aj
odredenog iskustva. sviesno iskustvo ima iedinstveno svoistvo, a to ie
da ga mi dolivliavamo, ito pak podrazumiieva da ga mi Ziuimo, pro-
zivliavamo ili izvodimo. (Jpravo ie to osobno iskustvo dozivliavania
("la uidim, mislim, Zelim, hodam" i s1.), centratno obilieZie prirode ili
strukture svjesnosti.
Husserl polazi od Brentanove "deskriptivne psihologije,,, koja se
temelji na metodama opisa r analize pojava svijesti, te analizira in-
tencionalne strukture mentalnih akata ier je smatrao da moZemo oz-
biljno i sistematski istrazivati iskustvo na osnovi toga kako se javlja u
sviesnosti osobe. Prema Husserlu, fenomenologiia ie reflektivno ispi-
tivanie i analiza biti (esenciie) sviesnosti, fenomena koii se iavliaiu u
aktu sviesnosti l<roz subiektitmo is-kustvo osobe. opisuie se struktura
dozivliaia onakvih kakvi se iavliaiu u sviiesti. Thko se fenomenoloi-
kom metodom, l<ao osnovnom znanstvenom i filozofskom ar'alizom,
dolazi do biti nairazliiitiiih poiava odnosno esencije fenomena suiiesti
od koiih svaka ima svoi intencionalni obiekt s vaniskim korelatom,
Metoda fenomenolo5ke redukcije, promatraitei objekte kao korelate
sviiesti, ispituie tu distu svijest samu. Fenomenologija uzima intui-
tivno iskustvo fenomena (koji nam se prezefitfta u fenomenoloskoj
refleksiji) kao podetnu todku i pokusava iz njega odvoiiti esencijalna
oblljeLja iskustva i bit onoga Sto dozivljavamo. To se naziva t "fian-
sc endentalnom f enomenologii om " .

32
 I I Nastanak i razvoi teoriie geitalt terapiie

Prema Husserlol,g gledi$tu, iskusgo ukljuduie i konkretnu situa-

ciju u 'bvdfe i sada" kofu osoba doZivljava te kategoriie znadenia ko-
jima pripada. Te kategorije znadenia su strukture sviesnosti koje su
nepromieniive i esencijalne. Razlikuiuii "noezis" i "noemu", Husserl
razlikuje sam akt sviesnosti od sadrLaia sviiesti, ti. fenomena na koii
se odnosi, koii se medusobno uvjetuju. Prema tome, zadatak fenome-
nologiie sastoji se u deskriptivnoi znanosti o biti (esenciii) imanentnih
oblikovania sviiesti odnosno o istinskom i apsolutnom bitku uop(e,
Smatrao je da fenomenologija moLe omoguiiti temeli za sve ljudsko
znanie, ukljudujudi i znansfveno. Husserl koristi termin esenciia, bit,
dime ie utro put za poz1,at.,J- Sartreovu egzistenciialnu izreku "egzi-
stenciia prethodi esenciji". Husserlov pogled vidlliv ie i u radovima
M. Merleau-Ponfya, M. Schelera, H. Arendt, D. von Hildebranda,. N.
Hartmana i E. Levinasa.
Brentano, Stump{ i Husserl zadr|a\ su stajali$te da ie odgovara-
iuia subj ektivna materii a psihologiie netaknuto, smisleno psiholo5ko
iskustvo. Thj fenomenolo5ki stav se kasnije javio i u egzistencilalnoi i
ge5talt psihologiii.
Znadajan utjecaj La rawoi GT imao ie fenomenoloSki pristup Hu-
sserla, i to niegove postavke da frlozoltia treba proudavati liudsko biie
izntttra, svjesnost i njegovu strukturu, te nadin kako se obiekti doZiv-
ljavaiu i prezentiraiu sviesnosti. Nadalie, on smatra da ie svjesnost
uvijek svjesnost o nedemu i uviiek ie povezana sa sryarnim sviietom
u pokr$aju da se smisleno interpretira. Poku$ao ie zahvatrti intrapsi-
hidko, odnosno djelovanje same sviesnosti. Poku5ao je svesti intrap-
sihidko na disto subjektivno i odvofiti ga od obiektivnog, ti. ono $to se
osobi dogada samo je fenomen, dista sviesnost, disto iskustvo. Prona-
Sao je kliud za oslobadanie subiektivnog: kada se osoba oslobodi thtziie
o sebi, onda pronalazi sebe odgovornu za orro Sto ie pretpostavila da je
'bbjektivno". Prema tome, nema obiektivnog bez subjektivnog, nema
sviieta bez selfa i nema postoiania bez selfa. Fenomenolo$ki pristup
traZi istinu ili izvor znania fokusiraiudi se na trenutno iskusfvo, na
ono Sto je odito u odredenoi situaciji bez predtasuda, interpretaciia
i odekivanja. Dopu$ta se osobi da Woz sviesnost otkriie ono Sto ie
odito/dano odnosno ono Sto iest, a ne ono Sto je bilo ili bi moglo biti.
Osoba se moZe razurrr1ieti samo u terminima odnosa prema okolini i
to iskustvo ie fizidko (tiielo) u nekom vremenskom okviru (vrijeme).
Naglasak se stavlia na aktualno, subjektivno i sviesno iskusWo osobe,
na dinamidnu strukturu tog doLivliaia i na osobno znadenie tog isku-
swa za tu osobu.

33
 GESTALT TERAPIJA

upravo su neki od temeljnih ciljeva GT svjesnost, proces osviesta-

vania, prorada kroz 'bvdje i sada" i eksperimentiranje, kako bi osoba
prosirila svjesnost, dosla do uvida, promjene i rasta. osim na Gt fe-
nomenologija je utjecala i na c. Rogersa i njegovu terapiju usmjerenu
na ldijenta.

Egzistencijalna fi !ozofija
Ggzistenciializam je pravac u filozofiii koii smatra da svako liud-
sko bite ima potpunu odgovornost za stvaranie smisla od svog zivota
l<roz slobodu i izborc. Termin "egzistenciiarizam" prvi je upotrijebio
francuski fllozof. G. Marcel 40-ih god. 20. st. objasnjavalu8i lludsko
individualno traLenje harmonije u prolaznom Zivotu, a prihvatio ga je
i dalje ruztliao |.P. Sartre. Svoje korijene egzisten cijali,zamima u 19. st.
u radovima S. Kierkega arda iE Nietzschea, koii se smatraju prethodni-
cima egzistencijalizma, iako u svojim radovima nisu upotrebljavali taj
termin. Egzistenciializam se dalje ranrliao tijekom 20 st. u radovima
E. Husserla i M. Heideggera. Svoju popularnost
ie stekao 40-ih i s0-
ih godina 20. st. kroz radove |.p. sartrea, s. de Beauvoir i A. camusa.
Medu valnije egzistencijaliste uvrstavaju se i K. |aspers, F. Fanon, M.
Merleau-Ponty i M. Foucault. posebno mjesto zauiirnaiu radovi teo-
loskih egzistencijalista p. Tillicha, R. Bultmanna, M. de LJnamunoa,
T Hora i M. Bubera. zna(ajan produkt egzistencijalne filozofije je eg-
zistencijalna psihologi ja i ranroi egzistenciialne psihoterapiie i to Fran-
ldove logoteruplje, u kojoj je naglasak na izboru, srobodi, odgovornosti
i traZenju smisla u Zivotu (Franld, 2001).
U osnovi egzistencijalizma nalazi se pitanie liudske egzistenciie,
dok je po njima liudska esencija odredena Zivotnim izbo-rima. Egzi-
stencif alisti su proudavali ljudsku borbu s besmislenim sviietom i bijeg
od dosade. Posebno su isticali ulogu slobode izbora i kako tai izboi
mijenja prirodu i identitet onoga koii bira. Svaka je osoba sama odgo-
vgrna za znaienie i smisao koji daje svome Livottt, svatko sam odre-
duje prirodu svoie egzistenciie usprkos raziiditim egzistencijalnim pre-
prekama poput odaja, anksioznosti, apsurda, alijenacije, nistavnosti i
dosade, i za te svoie izbore i niihove posliedice preuzima odgovornost.
Ssren Kierkegaard (1818-r855) je danski fllozof i teolog. studirao
ie teologiju na sveudiliStu u Kopenhagenu 1g80., gdje su ga zaintere-
sirale fiiozofija i knjizevnost, a doktorirao je lg4l. Neka od nyegovih

34
 I I Nastanak i razuoi teoriie geitalt terapiie

vaZniiih djela u kojima iznosi svoie temeline ideie su "strah i drhtanje"

rz 1843. (Kierkegaard, 2000) t "Zaulu(ni nezavisni epilog filozofskim
fragmentima" lz 1846. (Kierkegaard, 19921. Kao i Nietzsche, bavio se
osiedaiem duboke Anksioznosti liudske egzistencije, odaiem i osieia-
iem da ne postoji smisao i swha. Nadin no$enia s tom ni$tarmosti iest
prihvadanje egzistencije, (to znadi da svatko traZi znaienie i smisao u
svom \ivotu l<roz prihvaianie vlastite egzistenciie. Ya|an dio niegova
rada bio ie u podru$r teoloike misli. Prema Kierkegaardt, temelino
egzistenciialno pitanie ie pitanie ioviekova odnosa prema Bogu. Sma-
trao je da f e univer4)rnfundamentalno paradoksalan, a tai se paradoks
oditufe u transcendentnom jedinstvu Boga i dovieka u Isusu Kristu.
Thkoder ie isticao vaZnost osobnog odnosa s Bogom, koii nadilazipro-
pisane moralne i druSWene norme. Smatrao ie da svaka osoba treba
udiniti osobni izbor koji obuhvaia niezinu egzistenciiu . Svaka ie osoba
suoiena s odgovornoiiu svoie slobodne volie i iinienicom da mota iz-
wiiti izbor kako bi iiviela autentiino. Isto tako, svaka osoba moru biti
sviesna potenciialnih posliedica svoiih akciia i izbora. Opisuie tri sfere
liudske egzistenciie: 1. - estetidka, u koioi Zivi najvi$e liudi, a ukljuduie
ugodu, sredu i socijalne norme, 2. - ettdka, u koioi Zivi manii broj lfudi,
a ukliuduf e teLnfu da se Zivi suldadno s nadelom dobra i 3. - sfera viere,
u kofoj se osoba u potpunosti predaje Bogu. Kritizirao je dansku naci-
onalnu kr$iansku crkvu 19. st. navodeii da se odvoiila od temelfnih
udenja Isusa Krista o milosti, poniznosti i liubavi, kao sto ie to bilo
u ranom kr56anspu. Ikitizirao je takoder kon{ormizam i asimilaciju
pojedinca u indiferentnu masu, dok je podrZavao teLnlt poiedinca za
individualnosti i jedinstvenosti. Smatrao ie da viera uldiuduie osoban
izbor i obvezivanie osobe, a uz vieru je uviiek prisutna i sumnja i po-
traga za odgovorima.
Friedrich Nietzsche (1844-1900) fe nfemadki filozof i klasidni fi-
lolog. Pisao je brojne kritidke tekstove o religiji, kr$fanstvu 19. st. u
Europi, tradicionalnom moralu i vriiednostima Zidovsko-kr$danskog
sviieta, modernoj kulturi, {llozofl1t i znanosti. Ostavio ie velik utfecai
unutar t izvan filozofife i to prvenstveno na egzistenclializam i pos-
tmodernizam. zapodeo je studii teologiie i ldasidne filologiie 1854. na
Sveudili$tu u Bonnu, no nakon samo iednog Semestra odustao ie od te-
ologije i izgubio vjeru. Ve6 ie tada pisao kritidke tekstove o kr$ianskoi
crkvi i niezinim udeniima. Pod utiecaiem radova A. Schopenhauera i
F. Alberta 1866. Siri svoie zanrmanie na frlozofilu. U dobi od samo 24
g. podinfe predavati klasidnu filologiiu na Sveudili5tu u Baselu. Autor
le broinih knjiga i radova.

35
GESTALT TERAPIJA

U svoiim djelima "Vesela zttartost,, iz LBBZ. (Nietzsche, Ig74) i

je
"Thko govorio Zarattstra" iz 1883.-1885. (Nietzsche, l98B), zara-
zliku od Kierkegaarda, Nietzsche svojom tezom "Bog ie mrtav" za-
stupa nihilistiiku poziciiu po kojoj vanjski svijet, univerzalni okvir
moralnosti i sustav vrijednosti ne daje smisao i univerzalni pogled na
stvari, vei je svatko prisiljen okrenuti se sam sebi, vlastitom odredeniu
moralnih normi i vrijednosti. (J susretu s nihilizmom i besmislom
ioviek ima moguinost pasti u oiai i prihvatiti da zivot nema smisla,
ili s druge strane fuoz nihilizam prihvatiti oslobadaiulu moguinost
preuzimania odgovornosti za znaienie i smisao koii sam daie svom
zivotu. To Sto nema vanjskog univerzalnog odredenja moralnih stan-
darda ne podrazumijeva stanie bez zakona, pravila, reda i impulzivno
pona5anje, vei da sam dovjek ima sloboduizbora i odgovornost za svo-
ie izbore, kako 6e se pona5ati, kako 6e livjetr svoju egzistenciju. Nema
univerzalnih wiiednosti, vei postoje vlastite wijednosti koje svatko
bna, svatko ima slobodu izbora i sam odluiuie tko on iest i kakvo zna-
ienie daie svom iivotu te preuzima odgovornost za posliedice svoiih
izbora. U podetku postoji niSta, a tek onda moLe biti nesto i doviek
sam radi to Sto 6e biti. Gubitak smisla odnosno doZivljai sebe i svijeta
kao besmislenog i ni5tavnog stvara osjedaj anksioznosti i apsurdnosti
egzistenciie, a moLe dovesti i do gubitka nade ili oiaia. Apsurd je po-
vezat s osjeiajem da svijet nema smisao ako mu ga sami ne pruZimo,
te s osjeiajem nepravde u svijetu (u svakom trenutku se bilo sto moZe
dogoditi bilo kome). Tiagidni dogadafi desto kod osobe dovode do osje-
iaja apsurdnosti sviieta. Buduii da ie moj praktidni identitet odreden
kroz moje izbore, odluke i ponasanje, kada se to srusi, ia nisam nista.
Kroz to se osoba susreie s vlastitim osjeiajem ni5tavnosti, ogranideno-
sti, konadnosti, smrtnosti, da nije u moguinosti biti netko .rkoz susret
s tom spoznaiom, osoba moZe shvatiti da ona niie netko, vei da ona
sama mora odabrati biti netko, mora prcuzeti odgovornost za to. To
ie temelj koncepta slobode. sam susret sa slobodom i odgovornosdu
moZ,e izanr ati anksioznost.

fean-Paul Sartre (1905-1980) ie francuski filozof, romanopisac,

esejist, dramaturg, knjiZevni kritidar i vodedi francuski intelektualac
svog vremena (godine 1964. dobio fe Nobelovu nagradu za raiiLev-
nost). studirao je i doktorirao filozofiiu u parizu, gdje je bio po utjeca-
iem radova Kanta, Hegela, Kierkegaarda, Husserla i Heideggera. Godi-
ne 1929. upoznao ye S. de Beauvoil, koja ie tada studiralana sorboni i
poslije postala znadaina filozofl<inja, knjiZerrnica i feministkinja, te su

36
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

njih dvoie bili povezani tijekom cijelog Livota. Kritidld se osvrtao na

burZoaski nadin i pogled na Livot, preferiraiuii socijalistidke ideje. )ed-
na od destih tema njegovih radova bio fe konllikt izmedu opresirrnog,
duhovnog destruktivnog konformizma i autentidnog nadina bivanja.
Te ideje iznio je u svom temelinom filozofskom dielu "Bitak i ni5ta-
vllot' iz 1943., koie je temeli za niegovu {ilozofiiu egzistenciializma
(Sartre, 1958). Svoju inspiracifu Sartre ie crpio izrudova Heideggera i
to posebice njegove knjige "Bitak i vrijeme", koli je iznio deskriptivnu
znanost o svjesnosti kroz transcendentalno polje intencionalnosti koie
podrazumijeva da na5e iskustvo ima zna(enie i da se uvijek odnosi
na neSto. Posebno ga je zanrmalo zna(enie bitka/bivania kao takvog
istiduii da ie bivanje uvijek "bivanie u sviietu". |edno od najpoznatiiih
Sartreovih diela, novela "Mudnina" iz 1938. smatra se manifestom
egzistencijahzma (Sartre, L9 52l'.
Poznat Sartreov slogan i sredi5nia egzistencijalna teza iest "egzi-
stenciia Wethodi esenciii", ti. ioviek ie biie koie nastaie kao uviiek
novo i neodredeno. ito ie biti niegova "suitina" (esenciia, bit) niie
unapriied dano i odredeno za sve liude i wemena, veC, ie dielo samog
poiedinca i ovisi o niegovim izborima (biranie izmedu ahernativa, slo-
boda). Nema nekog opC,eg znaienia egzistenciie, veA se do znaienia
dolazi upravo fuoz egzistenciiu, odnosno egzistenciia se sama stvara u
situaciii. Konl<retan Zivot poiedinca, egzistenciia, iest ono ito odreduie
niegovu esenciiu, Sto se uvelike razlikuie od shvaiania predetermini-
rane esencije kola definira ljudsko biie kroz tezu "esencija prethodi
egzistenciji". Svaka osoba kroz svoiu svjesnost kreira svoje vriiedno-
sti i odreduie smisao svog Zivota. Osoba definira samu sebe, odnosno
osoba ie definirana svoiim akciiama i odgovorno\Au za svoie akciie i
posliedice tih akciia. ioviek prvo egzistira, a tek onda sebe definira i
daie znaienie. Egzistenciia ie esenciialna svakom liudskom bifu ier
odreduie tko jest ono ito iest, upravo l<roz to da ioviek sam odreduie
tko on iest. Identitet osobe ne odreduie niti nasliede niti kuhurq vet
iinienica da egzistira. Svatko ie slobodan ponaiati se neouisno o odre-
deniima vaniskih utiecaia i l<roz tu slobodu izbora l<reira svoiu liudsku
prirodu, svoie wiiednosti i smisao, To znaii da ie ioviekbaien u svoiu
egzistenciiu bez unapriied odredene prirode i odredenia, i nakon toga
fuoz vlastite akciie odreduie vlastitu prirodu i esenciiu.
Neki od temeljnih egzistenciialnih poimova su fakticitet, transcen-
dentnost, aliienacija i autentidnost (uz spomenutu slobodu, izbo1, ank-
sioznost, apsurd, odaj):

37
GESTALT TERAPI.,A

Fakticit et uldjuduj e frzidka obrljeLj a, socij alne faktore, psiholo5ka

obiljeLja, povijesne dinjenice i sl., veiim diielom ono Sto osoba sama
ne moze birati i oni sami po sebi ne odreduju temeljni identitet osobe.
Fakticiteti dijelom ograniduju slobodu jer se velikim dijelom sastoje
od onoga Sto osoba nije mogla birati, a dijelom su uvjet slobode jer o
njima ovise vriiednosti osobe. Tek kroz vlastiti stav prema tim fakti-
citetima, prema svojim karakteristikama praktidnog bivanja u svijetu,
Sto se naziva transcendentnostt oni postaju "moj|,, i odreduju moiu
egzistenciju. Fakticitet u sebi podrazumijeva moguinost, a moguinost
je funkcija izbora i odluke, i tako dobivaju znadenjeu odredenoj sada5-
njoi situaciji. sukladno tome, self ie odreden l<roz zaiedniSwo faktici-
teta i transcendentnosti, te time u sebi sadrZi tenr,,bivania u svijetu,,,
stvaranja samog sebe, svoje egzistencije u situaciji. No, znaden ja vla-
stitih izbora nisu uvijek transparentna osobi i egzistencijalisti smatra-
ju da se vlastiti identitet moZe otkriti kroz egzistencijalnu psihoterapi-
ju. vazno je rantmjeti obrasce pona5anja osobe kroz rekonstrukciju i
otkrivanie zna(enia tih ponaSanf a, budu6i da temeljne odluke i izbori
oblikulu Zivoc pojedinca.
Pojam aliienacije se odituje u pogledu na self kao alijenacijski self,
Sto podrazumijeva otudenje selfa od sebe samoga i od okoline. Svijet
oko mene nema smisla (budu6i da nema Boga ni vanjskih normi i
standarda), svijet je otuden i sam po sebi nema smisla, i tek kroz pri-
davanje znadenja od strane dovjeka on dobivao smisao. Osim toga,
svijet uldjuduie druge lyude i ja nisam netko tko otkriva svijet, vei
netko tko ie otkrivan od strane drugih. Tek kada spoznam da me netko
promatra (kad se moja subiektivnost susretne sa subjektivnosti druge
osobe koja takoder postoji u svijetu kao i ja), ja postajem sviestan da
imam odredenu prirodu, obiljelja ili da radim ne5to. DoZivijaiem sebe
kroz pogled drugoga, ja nisam vi5e nitko, nego posrajem netko. Zbog
toga sto postoje drugi, ja mogu zatzeti stav i pogled prema sebi i svo-
jim obiljeZjima, tako otkrivam sebe i<roz druge, Sto pak znadi da sam
bez drugih otuden i od sebe.
Autentiinost podrazumijeva ponaSanje koie sama osoba bira kao
svoie i time preuzima odgovornost za to tko ona iest. Kljudni dio au-
tentidnosti iest ponasanje, i autentidna osoba se ponaia suHadno sa-
moi sebi, suHadno vlastitoi slobodi. za razlilu od toga, neautentidna
osoba ponaSa se suldadno vanjskim pravilima, normama, moranjima,
ulogama, sludajnim izborrma, odnosno neslobodna ie. Kroz slobodu
izbora osoba brani sebe od alijenacije i gubljenja u anonimnosti svijeta

38
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

koji ie okruZuje. Autentiinost ie obilieZie slobode, a sloboda i odgovor-

nost su meduouisne.
Egzistencijalisti fundamentalnima smatraju akciiu, slobodu i izbor.
Ne slaZu se sa definiciiom dovjeka kao primarno racionalnog biia.
Smatraju da liudi donose svoje odluke s obzirom na ono Sto im ima
smisla, a ne s obzirom na ono Sto je racionalno. Kierkegaard je proma-
trao racionalnost kao mehanizam koii ljudi koriste kako bi se suodili
s egzistencijalnom anksiozno5iu, svojim strahom od bivanja u sviietu
(ako vjerujem da sam ja racionalan i da su svi drugi racionalni, onda
se ne moram bojati niti osjeiati anksioznost zbog slobode). Sartre je
pak promatrao racionalnost kao pokuSaj selfa za strukturiraniem svi-
jeta fenomena koji je fundamentalno iracionalan i nepredvidljiv. Ra-
cionalnost moLe udaljiti ljude od pronalaska smisla u slobodi. Kako
bi suspregnuli tai osjeiai anksioznosti, ljudi odbacuju svoju slobodu
i podreduju se svakodnevnom iskustvu. Ljudsko bide promatraju kao
subjekt u indiferentnom, objektivnom, desto nejasnom i apsurdnom
svijetu u kojem smisao nije pruZen u nekom prirodnom poretku, vei
se moZe swarati kroz ljudsko pona5anje i interpretacije. iovjek je sam
odgovoran za to ito postaie u svom iivotu, za sve svoie odluke i poslie-
dice svoiih odluka koie ie slobodno izabruo,
U proudavanju odnosa prema Bogu egzistencijalisti smatraju da je
vjera u Boga osobni izbor pojedinca, tako da teistidki egzistencijalisti
odabiru vjerovati u Boga, dok ateistidki egzistencijalisti biraju ne vje-
rovati u Boga. Tieda skupina su agnostidki egzistencijalisti, koji se ne
izialniavaju o tome daznajtt ima li Boga ili ga nema. Kao Sto je redeno,
e gzist encii aliz am sv oi u t e ol o iku dim enzii u im a u teolo Skom egzis ten-

cii alizmtr. Medu teolo Skim egzistenci j ali stima, o sim ved spomenutog
Kierkegaarda, teba istaknuti druge vaLne autore: Paul Tillich, Gabriel
Marcel, Martin Bube4 Maurice Merleau-Ponty, Rudolph Bultmann,
Miguel de Unamuno, Karl |aspers, Karl Barth, Reinhold Niebuhrom,
fohn Macquaruie, Pierue Boutang, Nikolai Berdyaev. VaZnost i djelo
Bubera bit ie zasebno detaljnije obja5njeno.
Paul Tillich (1886-1965) ie vrlo zna(,ajan njemadko-ameridki teo-
log i kr5ianski teolo5ki egzistencijalist. Zaiedno s R. Bultmannoffi, K.
Barthom i R. Niebuhrom smatra se jednim od naiutiecainiiih prote-
stantskih fuiCanskih teologa 20. st. Svojim mnogobrojnim radovima i
knjigama uveo je brojne teolo5ke teme u modernu kulturu opdeg dita-
teljswa. Doktorirao je filozofiju 1911. na Sveudili5tu u Breslauu i teo-
logiiu 1912. na SveudiliStu u Halleu (tijekom obrazovanja susreo se s

39
GESTALT TERAPIJA

radovima Fichtea, Kanta, Schleiermachera, Hegela i Shellinga, koji su

utjecali na njega). iste godine, I9L2., postavlien je kao svedenik evan-
gelidke luteranske crkve, a 1914. pristupio je niemadkoj voisci kao voj-
ni kapelan. Nakon 1. svj. rata, od 1914. do 1924. predavao je teologiju
na Sveudili5tu u Berlinu, gdje je iznosio teologiiu kulture koja povezuie
religiju s politikom, umietnosti, filozofiiom, dubinskom psihologijom
i sociologijom. Tijekom 1924/25. predavao je na Sveudili5tu u Marbur-
gu, gdie je predavao i Barth, koji ie u to vriieme bio vrlo istaknut. Tu je
susreo i Heideggera, koji je na njega zna(ajno utjecao, a pod utjecajem
Schellinga, Kahlera, Kierkegaarda i Husserla pribliZio se idejama eg-
zistencijalizma. U periodu 1925.-1929. predavao je na Sveudili5tima
u Dresdenu i Leipzigu, kada je zapodeo raz,ijati svoju sistemsku te-
ologiiu, a do 1933. predavao je na Sveudili5tu u Frankfurtu. Tillich je
drL,ao brojria predavanja diljem Njemadke, te je tako do5ao u sukob s
nacistidkim pokretom. Dolaskom Hitlera na vlast Tillich je smijenjen.
Iste je godine Niebuhr gostovao u Niemadkoj i pozvao Tillicha da se
pridruZi Teolo5kom siemeni5tu u New Yorku, Sto on i prihvaia, te je
emigrirao u Ameriku. U New Yorku je predavao od 1933. do 1955. Pri-
druZio se Teolo5koj diskusijskoi grupi, Ameridkom teolo5kom dru5tvu
i Filozofskom ldubu. Bio je usko povezan i s pokretom dubinske psiho-
logiie na Sveudili5tu Columbia, gdje je tijekom L933/34. bio gostujuii
profesor. Objavio je broine knjige i stekao reputaciju jednog od vaZniiih
protestantskih kr5danskih teologa. Niegova naipoznatlia kniiga je "Si-
stemska teologija", iz L95I-63., koja se sastoii od tri volumena, te je
njome postigao zna(ajno akademsko priznanje (Tillich, 195I-19631.
Njegov ga je rad doveo do pozicije profesora na Sveudili5tu Harvard
1955. Od 1962. pa do svoje smrti 1965. predavao je na Sveudili5tu u
Chicagu. Odana mu je velika podast L966., kada ie niegov pepeo po-
kopan u parku imenovanom po njemu u New Harmonyiu, u Indiani.
|edan od njegovih udenika bio ie i R. May, s kojim je zaiedno bio u
samim podecima Esaien instituta, gdje je posliie predavao i Perls.
VaZnost u razumijevaniu Tillichove kr5danske teologiie ima "me-
toda korelacije", pristup koreliranja uvida iz krSianske BoLie objave s
pitanjima iz egzistencijalno-filozofske analize. Tu metodu je koristio
i obf asnio u svojoj "Sistemskoj teologiji". Smatrao ie da su egzisten-
ciialna pitania povezana s podruiiem filozofiie, toiniie ontologiie, a
korelaciia s tim pitaniima su teoloiki odgovori proizaili iz fuiCanske
BoZie obiave. Thko je zadatak teologije prtZ,anie odgovora na ta pita-
nja. Teolo5ki odgovori se moraju usporedivati, korelirati i biti odgovori

40
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

na opea ontolo5ka pitanja, koja se moraiu postavliati neovisno o odgo-

vorima. Tako, na iednoi ie strani korclaciie ontoloika analiza liudske
egzistenciie, dok ie na drugoi suani kr{Canska poruka kao odgovor na
egzistenciialne dileme, U tome se odituie niegov egzistencijalni pri-
stup teologiji, te ie filozofiju i teologiju vidio kao medusobno usko
povezane. Razlikovao je formu r sadrL,aj teolo5kih odgovora. Priroda
kr56anske obiave odreduje sadrZ,aj teoloSkog odgovora, dok niegova for-
ma ovisi o priiodi pitanja. U "sistemskoi teologiii" iznosi niezinu me-
todu i strukturu i obja5njava da ie teoloiki odgovor odreden: I. rzvort-
ma sistemske teologije, Sto su Biblija, povijest Crkve i povijest religiie i
kulture, 2. iskuswom, koje je medij preko kojeg progovaraiu i obraeaiu
nam se tzvorr teologije i 3. normom teologije, koja procjenjuje izvo-
re i iskuswo sukladno kr5danskoj vjeri i vodilja ie teolozima. Metoda
korelaciie je nadin povezivanja pitanja i odgovora, situaciie i poruke,
ljudske egzistencije i boZanske objave. Tom metodom se objaSnjava
sadrL,aj kr5ianske vjere kroz meduovisnost egzistenciialnih pitania i
teolo5kih odgovora. Imao ie ontoloiki pogled na Boga smatraiuii ga
samim Bivaniem/Bitkom, temelinim odgovorom teologiie i temeliem
bivania i egzistenciie svih bi6a, iime se prevladava besmisao i anksio'
znost, te razlikuie bivanje od ne-bivania.
Martin Heidegger (1889-1976lrje jedan od najutiecalniiih njemad-
kih filozofa, a njegova knliga "Bitak i vrijeme" iz 1927., u kojoj ierznio
svoie poimanje fenomenologiie kao ontologije, smatra se jednim od
naivaLnljlh filozofskih djela20. st. (Heidegget, 1985). Nakon studira-
nia teologije na Sveudili5tu u Freiburgu u periodu 1909.-1911., pre5ao
je na studil filozofije gd,e je doktorirao 1914. Nakon zaw5etka 1. sv.
rata postao je asistent Husserla na Sveudili5tu u Freiburgu od 1919.
do 1923. 'fada odlazi predavati filozofiiu na SveudiliStu u Marburgu.
Godine 1928. vra(a se na Sveudili5te u Freiburgu, gdie ie naslijedio
profesorsko mjesto Husserla i gdje je ostao do kraia svoga rada.
Heidegger je Witizirao Husserlovu teoriju fenomenologije, od koje
se odmaknuo zbog njezinih subjektivnih obilieZia i pro5irio fenomeno-
lo5ko istraZivanie s kori5tenia refleksiie za rantmrjevanie procesa svje-
snosti na koriitenie naieg iskustva za razumijevanie prirode liudskog
bitka kao takvog. Time je Heidegger fenomenologiju udinio metodom
proudavanja bitka (smisla bi6a) odnosno ontologiom. Smatrao ie da
se dotada5nja povijest filozofije "zaboravrla" bavrti tim pitanjem bitka
kao takvog. Husserl je ljude promatrao kroz stupnjeve svjesnosti, a
Heidegger je smatrao da ie sdesnost periferna u odnosu na dovjekovu

41
GESTALT TERAPIJA

egzistenciju. Dok je Husserl bio zainteresiran zanaie iskusfvo bivanja,

Heideggera je zanimalo na5e iskuswo bivania u svijetu jer je smatrao
da su na5e akcije uvijek "u svijetu", u svijetu moguinosti i svatko je
odgovoran za svoju egzistenciju. NaSe aktivnosti iznadenje koje swari
imaju za rLas interpretiramo proudavajudi naS kontekstualni odnos sa
stvarima u sviietu. Razvio je koncept pozadine bitka i smatrao ie da su
razllditi modaliteti bitka fundamentalniji od svjesnosti, te da je svje-
snost manifestaciia bitka. Heidegger svojim radovima stvara most s
egzistenciialne filozofij e na egzistencii alnu psihologiju.
Poseban utjecaj na Perlsa imao je Heidegger i njegove postavke da
ie poiedinac moguinost svojih potencijala. Pojedinac je baden u sviyet
u koiem se nalazi. |edan od velikih zadataka Livota svake osobe jest da
stvori znadenje svog Zivota kroz to kako Zivi u konkretnim Zivotnim
situacijama. Svatko ima slobodu izbora izmedu svih moguinosti iz
trenutka u trenutak.Ikoz te izbore osoba konstruira sebe i daie zna(e-
nje svom Zivotu. Moguinost slobode kon{rontira nas s anksiozno5du.
U odredenju na5ih akcija i njihova doLivliavanja mi smo autentidna
biia. Sloboda mi5ljenja i vjerovanja vodi do subiektivne odgovorno-
sti. Naglasak stavlja na"egzistencijalni izbor", koji je osnova ljudskog
bi6a. To znadi da svatko bira ono Sto prihvada, odbija, misli, osjeia i
kako se ponaSa.
Ukratko redeno, egzistencii alizarn nema tendencif u interpretiranj a
stvari, vei ih uzirrra onakvima kakve one jesu (autentidnost), po5tuju-
ii subjektivne razlike i svaka osoba je slobodna i odgovorna za svoje
izbore i posljedice svojih izbora (odgovornost) - dovjek je slobodno,
svjesno biie i ima punu odgovornost za svoje izbore i stvaranje znate-
nja i smisla u svom Livotu. Perls je suldadno tome naveo da svjesnost
o, i odgovornost za cijelo polje, sebe i druge daje smisao i oblik Zivotu
pojedinca. Sto neka osoba postaje svjesnija tko ie ona i Sto i kako radi
u svakom trenutku, to doZivljava vi5e slobode za promjenu i u vedoj ie
moguinosti izabrati svoju autentidnu reakciju, te je sama odgovorna
za svoje izbore.

Buberova dijalo5ka filozofija

-\/V\ artin Buber ( I S 7 8- 1 96 5
| ie znadaian austrij sko -Zidovski filozof,
mislilac, prevoditeli i profesor diii se rad odnosio na teistidke ideale
religijske svjesnosti, meduljudske odnose i zajedni5wo. Teme niegovih

42
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

radova odnosile su se na hasidizam, Bibliju i rnetafrzldki dijalog. Nje-

gov utiecaj Sirio se na humanistidke znanosti i to posebice na podrudje
socijalne psihologije, socijalne lllozoflje i religiiski egzistenciializam,
a zna(ajan utjecaj imao je i ta ranroi GT Na njega su uvelike utiecali
filozoflia I. Kanta, S. Kierkegaarda i F. Nietzschea, poezlja S. Georgea,
psihologija W Wundta, sociialna fllozoflia G. Simmela, psihologija C.
Stumpfa, humanizam W Diltheya i misli o etidkoj kulturi Lasallea i F.
Tonniesa. U svojim radovima pisao je tekstove o fllozofiji, diialo5kom
principu, Bibliii, hasidizmu i Zidovstvu. Smatra ga se i pionirom u po-
drudju socijalne misli, pri demu je imao socijalno-psihologijski pristup
u proudavanju socijalnih fenomena.
Nakon zavr5ene gimnazije 1896. Buber zapodinie studij povije-
sti umjetnosti, filozofiie i filologije na Sveudili5tima u Bedu, Berlinu,
Leipzigu t Zurrchtt, a doktorirao je u Bedu 1904. Prildjudio se cionistid-
kom pokretu I 898., no ubrzo je iz niega izaiao zbog razllditih pogleda
na politidki i kulturalni smjer cionizma. Buber ie htio transformira-
ti cionizam vieruiuii da ima potenciial za socijalni i duhovni ranroi.
Nakon toga se 1903. prildjudio Zidovskom hasidistidkom pokretu. U
hasidizmu ie vidio liekoviti potencijal za nadlla?,enje slabosti Zidov-
stva, tada5nie vrijeme otudenja dovieka i potenciial za fit vitalna liud-
ska odnosa: izmedu dovjeka i Boga, dovjeka i drugog dovjeka i dovjeka
i prirode. Prema njemu, hasidistidki ideal nagla5ava Zivljenje Zivota
u neuvietovanoi prisutnosti Boga, u kofoj nema jasne odvoienosti iz-
medu dnevnih navika i religioznog iskustva. Th je filozoflja zna(aino
utiecala na Bubera i njegov koncept temeline liudske egzistenciie kao
diialo5ke. Od 1910. do 1914. proudavao je mitove i obiavio vi5e tek-
stova na tu temu. Godine 1916. doZivio je veliku kritiku od strane
svog bliskog prijatelf a G. Landauera, Sto ga f e joS vi5e usmjerilo pre-
ma filozofiji diialoga. Tijekom 1. svl. ratabavro se poloZajemZidova
u istodnoj Europi. Thda ie postao i urednik dasopisa o Zidovima (od
i916. do L924.l.YaLno je istaknuti podetak njegove suradnje s prila-
teljem F. Rosenzweigom 1922. Godinu dana posliie, 1923. objavljuje
svoj poznati filozofski esej "la i -li" , a 1925. zapodinje prijevod Biblije
s hebreiskog na njemadki jezik. Godine 1930. postaje podasni profesor
:rdovske religije i etike na Sveudili5tu u Frankfurtu i Mainu t no tz pro-
testa zbog dolaska Hitlera na vlast u Njemadkoi oti5ao je s tih funkcija,
a 1933. je dobio zabrantpredavanf a. Kao reakciiu na to 1,934. je osno-
vao Centralni ured za Zidovsko obrazovanie odraslih, koje je postalo
ralna institucija u vrijeme kada je njemadka vlada zabrantla Zidovi-

43
GESTALT TERAPIJA

ma obrazovanie u drZalmim institucifama. Emigrirao je u leruzalem

1937 ., u tada5nju Palestinu, gdje je postao profesor socijalne filozofije
na Hebrejskom sveudili5tu i predavao do 195I. Thmo je sudjelovao
u socijalnom i intelektualnom Zivotu Palestinske Zidovske zajednice.
Ukljudio se u diskusiju o problemu odnosa Arapa iZidova u Palestini
zalaht(i se za binacionalnu Zidovsko-arapsku konJederaciju umjesto
zasebne Zidovske drZ,ave. Bio ie prvi predsjednik Izraelske akademije
znanosti i umjetnosti. Nakon uspostave Izraelske dtL,ave, L949. ie t
|eruzalemu osnovao i vodio Uditeljski centar za obrazovanfe odraslih.
Nakon 2. svl. rata drL,ao je predavanja po Europi i Americi. Dobitnik je
brojnih nagrada: Goetheova nagrada, Nagrada za mir, Nagrada lzraela
i Erazmusovanagtada.
Najpoznatili je po svoioj knjizi "la-Ti" iz 1923. (Bubeq, I 990 ), u ko-
joi je iznio koncept o diialo5koi egzistenciii. Prouiavaiuiiljudsku eg-
zistenciiu uvodi tezu o egzistenciii kao susretu. Liudski Zivot pronalazi
svoi smisao u odnosu, a svi nas odnosi vode k odnosu s Bogom kao
viednim "Ti".la-Ti i )a-Ono odnosi oznaduju modalitete egzistencije,
svjesnosti, interakcije i postojanja kojima je pojedinac ukljuden s dru-
gim ljudima, stvarima, prirodom i opdenito cijelom realno5iu. Kroz te
dviie vrste odnosa Buber opisuje svoju sloZenu ideju o modalitetima
postojanja i nadinu kako osoba egzistira i aktualizira svoju egzisten-
ciju. Svaka je osoba neprestano u jednom od ta dva modaliteta koji se
izmjenjuju.
1. |a-Ti odnos
|a-Ti odnos je onaj odnos koii uHiuiuie obostranu, holistiiku
egzistenciiu dvaiu biia. Ta se dva biia susretu u svoioi autentii-
noi egzistenciii bez ikal<ve kvalifikaciie ili obiektivizaciie iedan
drugoga. Ova se wsta odnosa moZe opisati i fiieiima susrct, di-
ialog, zaiednidtvo i medusobno ruzmieniivanie. Kao uhimativni
la-Ti odnos Buber uidi odnos iovieka i Boga. Smatra da je |a-Ti
odnos jedina vrsta odnosa u kojem je moguia interakcija s Bo-
gom. Buduii da u |a-Ti odnosu nema banjera, dodek moLe imati
direktan odnos s Bogom. Svaki |a-Ti odnos izmedu dviie osobe
povezan je na neki nadin i s vjednim odnosom s Bogom. Onaj
tko se istinski susretne sa sviietom ulaziu susret i s Bogom.

2.la-Ono odnos
|a-Ono odnos je gotovo suprotan |a-Ti odnosu. To je odnos u
koiem se osobe zapravo i ne susreiu. tJmiesto toga, "la" se kon-

44
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

frontira s ideiama ili konceptualizaciiama o drugoi osobi (men-

talnim rcprczentaciiama vlastitog uma) i odnosi se prema toi
drugoi osobi kao prema obiektu. U stvari ie to odnos sa samim
sobom, i niie diialog, ve( monolog. U tom odnosu drugo se osobu
tretira kao objekt koji se moLe koristiti, manipulirati ili ekspe-
rimentirati.Iz tog objektiviziranog odnosa s okolinom osoba se
jedino pita kako neki obiekt moLe posluZiti njezinim interesima.
"Ono" je ograniden drugima i moZe egzistirati iedino kroz vezu s
drugima, dok s druge strane "T7" rterrra ogranidenia. Smatrao ie
da se u odnosu prema Bogu treba rzbiegavati |a-Ono vrsta odno-
sa u kojoj bi se Bog tretirao kao obiekt dogmi, onaj koji odreduie
pravila ili bi ga svodili rla orgar'rzaciie i crkve.

Prema Buberu, isftustvo u sviietu ima dva aspekta: aspekt iskustva

koii omoguduie la-Ono odnos i aspekt relaciie koii se ostvaruie luoz
|a-Ti odnos. Zivot se sastoii u izmieniivaniu la-Ti i [a-Ono odnosa'
la-Ti odnos ie pravi odnos, gdie se iedna osoba obruia dtugoi kao sebi
iednakoi, dok se fuoz la-Ono odnos formira naie znanie o sviietu.la-Ti
odnos se gotovo i ne moZe obiasniti, on naprosto jest. Isticao je ideju
da |a-Ti odnos treba ostvariti kad god ie to mogude i pristati na |a-Ono
odnos samo kad fe to potrebno.
Koncept i postavke Bubera o difalo5koi filozofiii i |a-Ti odnosu u
velikoj mjeri utjecali su na Lauru rFrrtza i to posebice postavka da ne
postoji "ia" bez tttit'/ttto". Temelina dinienica ljudske egzistenciie jest
bivanie ljudskog biia s drugim ljudskim biiem, Sto znadi da ie dovjek
uvijek u odnosu prema nekomu ili nedemu. Komunikaciia iest ono
sto liudsko biie dini l;udskim biiem. Istinski diialog zapodinie kada
"ja" rlazru prisutnost"tT". Odnos seranriia kada dviie osobe, svaka
sa svojim iskuswom i osobnim potrebama, ulaze u medusobni odnos,
pnznaju(i i dopu5taju1i razlike medu sobom. Pri tome je svaka osoba
odgovorna za sebe t za to kako 6e utiecati na drugu osobu, a i kako
de druga osoba utjecati na niu. |a-Ti odnos moZe se promatrati kao
specifidan oblik procesa kontakta. Sredi5nii koncept GT iest self kao
sistem kontakata. Bubeg, a posliie i Perls, naglabavali su autonomnost/
slobodu, podraZ,aj i reakciju kao ono 5to dini istinski diialog. Odnos
terapeut-klijent u GT kao kontakt koii u sebi ujediniuie autentidnost
i odgovornost, uvelike se temelii na Buberovu razumiievanju diialoga,
koji prelazi s transfera na kontakt i dilalog.

45
GESTALT TERAP]JA

Teorija polja
lrlo znataianutjecaj na Perlsa imao ie K. Lewin i niegov rad. Kurt
Lewin (1890-1947) je niemadko-ameridki psiholog i iedan od pionira
i zadetnika socijalne, organizacijske i primijenjene psihologije. Domi-
nantno ga se promatra kao tvorca sociialne psihologiie i jednog od pr-
vih istraZivada grupne dinamike i organizaciiskog razvoia. Zapo(eo
je studij medicine na Sveudili5tu u Freibergu, no prebacio se na studij
biologije na SveudiliStu u Mrinchenu. Doktorirao je L916. na Sveudili-
Stu u Berlinu, gdje je raztio svoj interes za frlozofij:u znanosti. U svojim
podecima radio je sa Skolom bihevioralne psihologije, no vrlo brzo se
preusmjerio na tstraLivanja s psiholozima iz Skole ge5talt psihologije,
medu kojima su bili Wertheimeq, Kohler i Koffl<a. U svom daljniem radu
proiiio ie principe geitah psihologiie na motivaciiu, liinost i grupnu
dinamiku, Godine 1921 . predavao ie psihologiju i filozofiiu na Psiholo5-
kom institutu Sveudili5ta u Berlinu. Njegov rad vei ietadabio poznat i u
Americi, te ie 1930. kao gost predavad predavao na Sveudili5tu Stanford.
Povezivan je s ranom Frankfurtskom Skolom, koiu je osnovala grupa
autora s Instituta za sociialno istraLivanje. Dolaskom Hitlera na vlast u
Njemadkoj 1933., dlanovi tog instituta su protjerani. Lewin tada odlazi
u Englesku te potom u Ameriku, gdje je radio do svoje smrti. Prvotno
je predavao na Sveudili5tu Cornell, a od 1935. do 1944. na Sveudili5tu
Iowa, gdje ie randjao svoj interes za tstraLivanje socijalnih procesa. Go-
dine 1 93 5. obiavljuje knjigu "Dinamidk a teorlj alidnosti" Lewin, I 9 3 5),
(

a godinu dana poslije knjigu "Principi topolo5ke psihologije" (Lewin,

L9361. Posliie je postao voditeli Centra za grupnu dinamiku na MIT-u.
Godine 1946 istraLivao je procese promjene i proveo svoj eksperiment
"promiene", koji ie udario temelj onome Sto danas zrramo kao trening
senzitirrnosti. U to vrijeme je prvi put upotrijebio i termin "akciisko
isffaLivanie". Bavio se i istraZivaniima stilova rukovodenja u organi-
zacljarna t orgatatzacif skim ldimama. Godine 1947. :utemeljio je Naci-
onalni istraZivadki laboratorij na Bethelu, u Mainu. Nakon 2. svj. ruta
Lewin je bio ukljuden u psiholo5ku rehabilitaciju izbjeglica zajedno s
dr. |. Fineom na Harvardskoj medicinskoj Skoli. Zajedno s Institutom
Thvistok, on i nfegova grupa osnovali su dasopis "Ljudski odnosi". |edno
wijeme Lewin je predavao i na Sveudili5tu Duke. Njegov rad imao je
snaLan i nezamjeniiv utfecaj na socijalnu psihologiju, eksperimentalno
udenie, grupnu dinamiku i akcijsko istraZivanje.
Njegov najzna(,ajniji doprinos je proudavanje sila unurar polja i ra-
zvoj teoriie polia, Sto je iznio u svojoi kniizi "Teoiia polia u dru5tve-

46
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

nim znanostima" (Lewin, 1951). Pojam "polia" i "sila polia" dolazeiz

podrudia fizike od elektridnog ili magnetskog polja. Magnetsko polie
dine sile rasporedene oko magneta koje su u rarrnoteZi, a ako se ta
ravnotela naruSi, ona ie se poku5ati ponovo uspostaviti. Poiam polia
iz fiizike koristi se kao metafora i opisuie ono ito se dogada iednom
dijelu unutar sila polia kao funkciiu ukupnosti suih elemenata polia
prcmaftanih zaiedno kao interaktivnu dinamiiku cielinu. Polieie kon-
tinuirano i svaka pojava u iednom diielu polia utjeie na druge dijelove
polia, a i polie kao cielina takoder se miienia kod promiene nekog od
niezinih diielova. Lewin ie polie definirao kao ukupnost koegzistiraiu-
iih faktora koii su medusobno povezani i meduovisni, Sukladno tome,
polje je ukupnost svih karakteristika pojedinca ili grupe i svih drugih
zna(ainlh osoba, $upa ili svojstava okoline. Lewinovo nadelo glasi
"promatai ukupnu situaciiu" kao cielinu umiesto rcducirania kom-
pleksnih interakciia na zasebne d4jelove.
Kako bismo razumjeli ljudsko pona5anje, Lewin navodi da mora-
mo promatrati cjelokupno psiholo5ko polie unutar kojeg osoba dieluie
fer ie pona5anfe odredeno ukupnom situacijom pojedinca kofa je pri-
sutna u trenutku iavljanla tog ponasanja. Pretpostavio je da potreba
osobe organizira percepciju polja te njezino pona5anje unutar polja.
Promatrao je ljudsko pona5anie kao interaktivno i dijelom kao reakci-
ju na doZMjene uvjete polja. Teoriia polia istiie da ioviek egzistira iedi-
no u kontekstu okoline s koiom ie u reciproinom odnosu, a ponaianie
poiedinca promaua se l<roz dinamiino meduzavisno dielovanie sila u
iednom diielu polia i ostatku tog polia. Polie ie zapravo cielina u kojoi
su sw diieloui u medusobnom odnosu. Naglasak se stavlja La prcces
unutar polia, vi5e nego na njegol.u struktunr.
Smatrao je da se pona5anje i lidnost ne mogu objasniti iskliudivo
urodenim karakteristikama ili iskljudivo okolinom, ved da i jedno i
drugo oblikufe svaku osobu. U svojoj jednadZbi ponaSanja navodi da
ie ponaianie funkciia interakciie poiedinca i okoline. Pona5anje osobe
ne moZe se promatrati neovisno o situaciii u kojoj se nalazi. Polie se
odnosi na polje organrzam/okolina odnosno na cjelokupnu situaciiu
osobe (organizaml u kontekstu (okolina).

Lewinova iednadlba ponaianja glasi B : f (P, E).

B - pona5anfe (engl. behavior)
P - pojedinac (engl. perconl
E - okolina (enfl,. environmentl
/- funkcija (engl. functionl

47
GESTALT TERAPIJA

Lewinova fednadZba pona5anja najpoznatlia je formula u socijalnof

psihologiji, aprezentirao ju je 1935. u knjizi "Principi topolo5ke psi-
hologije" (Lewin, 19351. SrZ teorije polja je u holistidkom proudavanju
dovjeka koje se Siri na okolinu, dru5tvo, organizaclju, kulturu.
U sklopu teorije polja navodi se pet principa teoriie polia:
1. Princip organizaciie i povezanosti
Sve u polju medusobno je povezano r znadenie svakog dijela
polja proizlazi iz cjelokupne situacije, konstelaciie svih sila u
cjelovitom polju. I GT je preuzela postavke da znatenje svakog
poiedinog elementa ovisi o njegovoj poziciji u polju, odnosno
ovisi o Sirem kontekstu, cjelokupnoi situaciji. Pona5anje i fe-
nomenolo5ko iskuswo koje se promatra kao dio cielokupnog
polja je organizirano, medusobno povezano, meduovisno i ima
znadenje.

2. Princip sadainiosti
Konstelacija utiecaia u sadaSnjem polju jest ono Sto obja5nja-
va pona5anje. VaZnost je u tome Sto se dogada "sada". Karakte-
ristike situacije u odredenom trenutku, koje mogu ukljudivati
sjeianja i buduie anticipacije (L,alienja, odekivanja, Lelje, stra-
hove, planove, tantazije), nemaju poseban uzrodni status, ve6
se promatrai:uWoz ono Sto se dogada sada. Sada5nia situaciia,
te psiholo5ka pro5lost i buduinost istovremeno dine psiholo5ko
polie u sada5njosti. Stoga je i naglasak u GT na onome "Sto jest",
a ne na onome Sto je bilo ili Sto ie biti. GT kao fenomenolo5ki
pristup temelji se na proradi dogadaja u terapijskoj situaciji u
'bvdie i sada".
3. Princip jedinstvenosti
Svaka situaciia i svako polje poiedinac/okolina je jedinsweno i
posebno. Okolnosti nikada nisu iste i svaka osoba ima drugadiji
pogled na swari dak i ako se dvije osobe nalaze na istom mjestu
u isto vrijeme. Znadenja i zakljudci koji se donose uvijek su in-
dividualni i zbog toga su generalizacije upitne. Ge5talt terapeut
vaZnost pridaie individualnim okolnostima, klijentovoj razini
samopodr5ke, stupnju wjesnosti, vrsti otpora, vaLnosti sada5nie
potrebe, nadinu kako ldijent onemoguiuie kontakt, te mnogim
aspektima sada5nje situacije, koji svi mogu imati vaL,an utjecai
na klijenta i samu terapijsku situaciju.

48
 I I Nastanak i razvoi teoriie geitalt terapiie

4. Princip procesa koii se miieniaiu

Polje prolaziwoz stalne promjene i nikada niie statidno/ u ne-
prestanom je i kontinuiranom procesu promiene. cak ni ista
osoba nema dva puta identidno iskustvo. )edan od aksioma u cT
f est da
t
je sve timingu. Terapeuti imaiu iskustva situaciia u ko-
jima su se odredene intervenciie dinile potpuno "na mjestu", dok
imaju iskusrva i kada je nesto doslo prerano ili prekasno. Sire
gledajudi, Livotnadogadania se ne mogu u potpunosti predvidieti
i u stalnoj su promjenr, te ie vaLno da se osobe u terapiji naude
prilagoditi novim situaciiama suldadno stalnim promjenama, te
da se naude nositi sa stalno prisutnim problemima. U GT se po-
sebno pazi na sistematiziranie i da se osobama ne pridaiu traine
etikete i fiksirane definicife. Umjesto da se nekoga stavi u kate-
goriju "retroflektora",lJ sklopu GT se na retrofl-eksiiu gleda kao
pro.", koia se iavliau odredenim okolnostima. eak i kada netko
desto retroflektira, to ne zna(i da on to stalno dini.

5, Princip moguee vaZnosti

Nijedan dio polja unapriied se ne iskliullebez obzira na to ko-
liko se nevaZnim, upitnim, obidnim ili neopipljivim dinio' Sve
unutar polia dio je cijele organizaclie i sve fe potenciialno znadai-
no. Gestalt terapeuti desto su zainteresiraniza ono Sto je odito,
Sto postaje nevidliivo i automatsko ponaSanf e ili se :uzirnazdtavo
za goto.vo, ili se tome uop6e ne pridaje nikakva vaZnost. Nista se
a priori ne isldiuduie tz terapliskog istraZivanja'

Svi spomenuti principi teoriie polia te osnovna nadela i postavke

teorije polia medusobno su isprepleteni i duboko sadrZani u teoriji GT
Osoba stvara doLivliai i iskustvo kroz organizacliu polia s obzirom na
odredeni osobni proces u koiem neki diielovi ukupnog iskuswa posta-
pozadina. Ti
fu figure, dok su drugi diielovr organizirani oko njih kao
procesi mogu se promatrati kao self na djelu ("self ie sistem kontakata
u svakom trenutku", Perls. i sur. 1951., str. 235). Self ie prema tome
proces, a ne statidni entitet, $to ie kasniie biti detaljniie obja$nieno.
Omoguduje nadin opisa procesa koii je stalno prisutan, koji se rantlia i
mijenja, u kojem osoba neprestano stvara polje ili bira svoiu realnost'
Kada postoji odnos dvole ljudi, tadaje ono Sto se dogada izmedu
njih funkcija niih oboje zaiedno, odnosno zajedno stvaraju realnost,
srvaraiu zafednidko polje koje uklfuduje polie svakog od nlih u medu-

49
 GESTALT TERAPIJA

sobnoj interakciji (sukreiranje, suswaranje). u trenutku kada

se oni
susreiu, polje joS nije diferencirano. upravo s kontaktom dolazi
do
interakcije i polje se podinje strukturiraii i organiz irati, te
s razvojem
kontakta i polje postaje formirano. Self ima frinkciju swaratiagestal-
ta, snraranja individualnog realiteta u svakom trenutku. Kroz
krJiranie
zajednidkog polja jedna osoba pomaZe u kreiranju realrrosti
druge oso-
be i obrnuto. upravo terapijsku situaciju karakterizira ta
interakcija
terapeuta i ldijenta i njihovo medusobno utjecanje jedan na
drugog.
Thj odnos i utjecaj je dvosmjeran odnosno reciproda n jer
zajedno r.r.I-
raju terapijsko polje. sve sto se nalazi u nasem poiju postaje
dio matri-
ce iz koje mi zajedno kreiramo polja s drugima. Kada postoyi jasnoia
u
sadasnjem polju, minimum nedowsenih
foslova i dobra samopodrska
tada imamo vi5e kreativnosti i centriranosti u nasim interakcilama
s
drugim ijudima.
fedan od Lewinovih udenika bio je L. Festingel, koji 1e poznat po
teoriji kognitivne disonance, te R. Baker, B. zeigarnik i M. Deutsch,
tvorci moderne teorije rjesavanja konflikata. iewinova asistentica
Bluma Zeigarnik oti<rila je da se nedovrsene akcije i, situacije bolje
pamte nego one kgj: dovrsene uspiesno i na vlastito zadovoljswo
(tzv. Zeigarniiin efekt).:" rstraLlanja
su pokazala da su nedovrsena ili
nerazrijesena iskustva prac,ena psiholoskom napetosiu, te
da postoji
ljudska potreba da se zafvori talva nedovrsena situacila. ;Ib perls.,,
1e
uz gestalt principe percepcije, bilo osnova za koncept ,,nedovrsenih
po-
slova" unutar teorije GT Nerazrijesene situacije iz dletinlsw a
d,oLiv-
ljavaitt se kao nedovrsene situacije ko je posii je utjedu 'na L,wotodrasle
osobe. utjedu na ponasanje, percepciju, misljenje iefikasno
funkcioni-
ranje os-obe u 'bvd1e i sada" situacijama oduzimafuii im energiiu
koja
je potrebna u sadasnjoi situaciji, a osoba je
koristi za zavrlavinje sta-
re situaciie. Patologija mol,e nastati kada se nedovrseni gestalt
nepri-
ldadno ili prijevremeno zarvori t a to zatvaranie moL,e imaii psiholoikl,
emocionalni, kognitivni ili bihevioralni oblik.
vidljiva je duboka ukorijenjenost teorijskih postavki i karakteristi-
ka teorije polja u po.stavke i terapijski pristup GT osoba se promatra
i
moZ,e raztrnieti isldjudivo u okviru svoje relacije s
okolinom odnosno
unutar Sireg sociokulturalnog sistema kojeg pojedinac znadajat
ie dio.
Medusobna interakcija osobe i okoline (a ne osoba i okolina
zasebno)
stvara psiholosku situaciiu. GT se moZe smatrati i kontekstuainom
te-
rapijom koja sadrZi sistemsko glediste na dodeka i njegove probleme.
Postavke grupne dinamike uvelike su utjecale ,^ r^^u:i
grupnog rada
u GT koji je Perls posebno preferirao.

50
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

Rad Paula Goodmana

Ferls se ubrzo po dolasku u Ameriku upoznao s P. Goodmanom,
koji ie odmah postao niegovim udenikom, te poslije vaLnirn suradni-
kom. Paul Goodman (l9LI-1972) bio je svestran u svom stvaralaStvu,
studirao fe knjiZevnost, bio zna(,aian ameridki pisac i piesnik, intelek-
tualac i dru5weni kritidar, te suosnivad GT Doktorirao ie kniiZevnost
na Sveudili5tu Chicago, gdie ie i predavao. Svoja dru5wena i politidka
stajali5ta opisivao je kao anarhistidka i pacifistidka, a svoje stavove
izraLavao jeu prozi, poeziji i dru5wenoi kdtici. Posebno ie bio aktivan
u studentskim pokretima i utiecao na ranroi doktrine Nove lievice.
Zalagao se za osobnu i seksualnu slobodu, javno iskazivao svoiu bisek-
sualnost, zalagao se za prav a homoseksu alaca i vjerovao da druSwene
institucije inhibiraju liudsku kreativnost, brigu i nenasilje, sve ono za
Sto se sam zalagao.
Pisao je kratke pride ipoeziiu od 30-ih godina 20. st., a prvi ro-
man mu je objavljen tek 1942., nakon dega je objavio mnoge knjige
i kratke pride. U to vrijeme susreo se s Perlsom i njihove ideie su se
medusobno ispreplele te su uskoro zapodeli suradnju. Goodman je bio
jedan od sedam dlanova najtLegkruga koii su osnovali Ge5talt institut
u New Yorku. Perls ga je krajem 40-ih godina 20. st. zarnolio da na
osnovi njegovih bilje5ki napi5e rad koji je poslije objavljen kao drugi
dio knjige "Ge5talt terapija" izl95l. (Perls i sur., 1951). To se snaZno
odrazilo na Goodmanovu karijeru, te se odmakao od kniiZevnosti i sve
vi5e usmjeravao k druSwenoj kritici. Slavu ie postigao 60-ih godina 20.
st. nakon objave svoie knjige'Apsurdno odrastanie: problemi mladih
u organiziranom sistemu", o modernom ameridkom druStvu, 1960.,
koju su neki smatrali utopijskom u svojoj teorif i ifllozoflii (Goodman,
1960). Bio ie jedan od najzna(ajnijih ameridkih druSwenih kritidara
toga vremena. Pisao je o razllditim temama, poput obrazovania, Livota
u gradu, gradskog planirania r drzajna, prava diece, politike, kniiZev-
ne kritike, dru5tvene kritike, lludskih prava i sloboda, psihoterapiie,
ge5talt terapiie. U vedini tih tema zanimalo ga ie kako ie moguie u
druStvu odrasti u ljudsko br1,e, a bez gubitka vlastite prirode. Kitizirao
je neuspjeh tehnolo5kog dru5wa i predlagao stvaranje modernog, hu-
manifeg dru5wa.
Njegov najzna(,ajniji druSwenr angalmanbio ie 60-ih godina 20. st.
kada se povezao sa studentskim pokretom (smatrali su ga "ujakom"
studentskog pokreta), s kojim je imao zaiednidki osjedaj izoliranosti od

51
GESTALT TERAPIJA

dru5fvene srednie struje i Zelju za dru5tvenim promjenama. Zelieli su

sfvoriti novi stil Livota koji ukljuduje susjedske zaiedoice, alternativ-
ne Skole i nenasilne proteste protiv rata i rasizma. Goodman ie imao
vrzliu individualne samorealizaclie kroz ljubav i bio je protiv dehuma-
niziranog pritiska koji su swarali dru5wena birokracija i tehnologija.
Zalagao se za decentralizirane sisteme i male zaiednice kao rje5enie
tada5njih dru5wenih problema, iz dega proizlazi niegovo pisanye o
gradskom planiraniu i gradnji. Th njegova vizija bila je anarhistidko
druSwo u koiem grupe ljudi medusobno djeluju na maloj razini i tako
stvaraiu novo i humanije dru5tvo, bez centrahziratog, masovnog post-
industrijskog poretka. Njegov dru5weni anarhizam niie se oditovao u
tome da uopie ne treba biti pravila, vei u tome da ne treba biti korek-
ciie i nametnute uniformnosti Zivota u dru5wu. Kritizirao ie druSwo
koie liude promatra kao osoblje, a ne kao ljudskabi1a, a za obrazovni
sustav je rekao da stvara konformizam i smanjuje kreativnost poiedin-
ca. Bio je protiv mediokriteta i pasivnosti u druStr,.u. Duboko ie vjero-
vao u osobnu realizaclju i individualizampojedinca. Njegova stajali5ta
bila su anarhistidko-druSrvena, liberalna, antidrZ,avna i antiratna.
Na Goodmana su utjecali Freud, Reich, Horney, Fromm i Rank. Po-
seban utjecaj imao je rad Ranka i njegov'bvdje i sada" pristup psihote-
raplii, te Reichov koncept karakternog oldopa i seksualnosti. Sve je to
u zajedni5tvu s Perlsom i njegovim zamislima rezultiralo novim ideja-
ma o ljudskoj prirodi iranroju lidnosti, te zdravom ljudskom funkcio-
niranju i psihopatologifi, formulirano u rovom pravcu u psihoterapiji
nanranoj geitah terapiia. Smatrao je da je nepotrebna interpretacija
transfera kao Sto je to bilo u psihoanalizi, ve(, da lijedenje proizlazi iz
poku5aja osobe da ponovo zawii staru situaciju u istim uvjetima, te da
u terapiji osoba to proba na nov eksperimentalan nadin u radu "ovdie
r sada". Za njega je dobra psihologif a bila sociialna psihologiia koja
proudava odnos organizma i okoline, a simptomi, ranroj lidnosti i rast
dogadaju se na granici izmedu selfa i drugoga. Tu ;e vidliivo isticanje
koncepta granice kontakta i snage dobrog kontakta u GT Vjerovao
ie da teraplja rnoZe osloboditi ljudsku kreativnu energiju, izgublienu
Zivotnu snagu i spontanost, Sto su po njemu sve obilieZia zdravog ljud-
skog funkcionirania. Nakon toga bi ti oslobodeni pojedinci doveli do
socijalne revolucije i promjene dru5wa. Idealna terapija za Goodmana
nije ogranidena na individualnu terapiju, vei uviiek uklfuduje terapiiu
dru5tva fuoz arralizu, kritiku i akciju. Kada postavlia pitanje o ljud-
skom ranroi:u ili psihopatologiji, uvif ek uldjuduje i "la" i "Ti',, pojedin-

52
 I I Nastanak i razvoi teoriie geitalt terapiie

ca i socijalnu okolinu, u demu ievidl;iv utjecai i teoriie polia, te osnovu

za raztoi koncepta selfa u poliu poiedinac/okolina unutar GT Njegov
rad na tezarn i antitezama pomogao ie Perlsu u kristalizaciii svog rada
na polaritetima. Goodmanova ideja o zajedni5tvu i samoorganizaciii
posluZila je poslife Perlsu za ide|u kibuca koii je osnovao pred krai
Livotau Kanadi. Goodman ie, tz Lauru tEtttza Perlsa, dao velik i zna-
daian doprinos u ranroju teoriie GT

Sensory awareness
Fojam "sensory awareness" prva ie upotiiebila C. Selver oko 1950.
za opis rada E. Gindler od priie 40-ak godina. Elsa Gindler (1885-
19611 Zliela f e i radila u Berlinu. Bila je profesorica gimnastike i u
svojim ranim 20-im oboliela ie od tuberkuloze, pri demu joi ;e kolabi-
ralo jedno plu6no krilo. Liiednici su je savietovali da ostatak Zivota pro-
vede na svjeZem zralu u Alpama. Gindler ie intuitivno osieiala da bi
ona sama mogla osfetiti vlastite unutarnie procese i potaknuti proces
ozdravlienja. Pri tome se usmieril a rLa proces disania ri zdravom dif e-
lu pluia. Mnogi taj proces usporeduju s meditaciiom u zen-budizmu,
iako 1910. Gindler nije o tome ni5ta znala, vei je samostalno eksperi-
mentirala disanjem. Time je u svom tijelu probudila unutarnju fleksi-
bilnost i procese, te probudila cijeli osietilni Lldani sustav, Sto ie pak
dovelo do njezina izlie&nia. Te spoznaie i vjeZbe bile su osnova za ci-
ieli niezin daljnji, vrlo bogat rad. Prva ie radila eksperimente u koiima
su ljudi osvie$tavali svoje tjelesne senzacije u interakciji s okolinom.
Za svoj rad ona je upotrebliavala termin "arbeit am menschen" rli
"rad na liudskom bi6u / rad na ciieloi osobi", istiiuii samoopaZanie
i rast razumiiavania vlastitog fiziikog stania. Navodi da ie smirenost
u poliu fiziikog ekvivalent poviercniu u poliu psihiikog. Zeliela ie da
liudi budu slobodni u neouisnom i individualnom istraZivaniu vlastitog
tielesnog ponaiania u svakodnevnim situaciiama poput siedenia, sta-
iania, hodania, govorenja i sL,, iime bi bili sv1esniii onoga {to se dogada
Ltnutar niihova organizma. Temeli cjelokupnograda bilo ie fokusiranie
na disanje. Posljednjih 30 g. usko ie suradivala s H. |acobyiem, ta-
koder znadainirn pionirom u podrudju ljudskog udenja i kreativnosti.
Gindler i niezin rad imali su velik utiecai na psihoterapiju u Europi.
Supruga O. Fenichela i sam Fenichel bili su niezini udenici. U svojoi
mladosti i Reich fe proudavao ovaj nadin rada iako nikada niie udio

53
GESTALT TEMPIJA

od same Gindle4 dok su njegove obje zene bile njezine udenice. To je

utjecalo na Reicha, koji se u svom nadinu rada s psihoterapilskim kli-
jentima fokusirao na tijelo i disanje. upravo je pomodu dubtle fizidke,
senzorne/ mentalne i emocionalne povezanosti s unutarniim bi6em u
vlastitom tijelu moguie uspostaviti cjelovitost ljudskog biia. Fokusira-
nje na iskuswo u tijelu, osjete i tjelesne elemente svjesnosti podrL,ava
osobu u ostanku u sada5njem momentu i rad na onome sto se stvarno
dogada sada. Sve to dovodi do vraianja unutarniih procesa u prirod-
nu ravnotezu. Gindler se smatra prethodnicom pravca u psihoterapiji
usmjereno g na rad na tijelu (bodyworkl.
charlotte selver (I901-2003) bila je jedna od udenica E. Gindler od
L923., a 1938. odlazi u Ameriku, gdje nastavlja i dalye ranrija njezin
rad. Ona ie skovala i prva upotrijebila termin ,,sensory awarennes,,,
naglasiv5i upravo sviesnost o direktnoi percepciii, za razlrl<u od inte-
lektualne svjesnosti i verbalnog znania. sensory awarcness ie naiin
dolaska u bolii kontakt sa samim sobom preko trenutnog direktnog
iskustva s disaniem, osietilima i energiiama u tiielu, iime dolazimo do
bolieg i dublieg razumiievania samih sebe i naiina kako funkcionira-
mo u sviietu i okolinL u New Yorku su mnogi tadasnji psihoanalitidari
bili Selverini udenici, medu njima E. Fromm, C. Thompson i F. i L.
Perls. Laura Perls je ranih 1930-ih bila udenica i same Gindler dok je
jos Zivjela u Njemadkoj. selver se 1956. povezala s filozofom i orijenta-
listom A. Watsom, koji je njezin rad usporedio sa zenom. preko njega
ona je 1963. odri,ala svoju prvu radionicu u Esalen institutu, dime se
popularizirao njezin rad.
Gindlerin rad i iskuswo u radu sa Selver duboko su utiecali na perl-
sa, koji ga je inkorporirao u temelje nadina rada u GT perls ie u svom
predavanju 1947. istaknuo da jeuzproudavanje ljudske lidnosti vaLno
proudavati, izmedu ostalog, i Gindlerin rad, iz dega je vidljivo koliko je
on to smatrao zna(,ainim. sensory awareness i naglasak na svjesnosti
u "sada i ovdje" integrirani su u osnove terapiiskog dijaloga u GT

Humanistiika psihologija
-Humanistidka psihologiia smjer ie u psihologiji kori se razvio kra-
lem 50-ih i 60-ih godina 20. st. u Americi, a poslije i u Europi, kao re-
akcija na tada prisutne pravce biheviorizam ("prva sila") i psihoanarizu

54
 I I Nastanak i razvoj teoriie geitalt terapiie

("druga sila"). Razvio se u ciieli pokret, odnosno "tredu silu" u psiholo-

gii, koji je proudavao ljudsku dimenziiu u psihologiii i htio dopriniieti
razumijevanju zdravog i kreativnog dielovania lidnosti.
Postulati humanistidke psihologiie iesu:
1. Liudska biia se ne mogu reducirati na diielove.
2. Ljudska bida u sebi sadrZe iedinswen liudski kontekst.
3. Ljudska svijest ukljuduje wiesnost o sebi u kontekstu drugih uudi.
4. Ljudska bida imaju izbore i odgovornosti.
5, Liudska bi6a su intencionalna, traLe smisao, vriiednosti i krea-
tivnost.

Humanistidki pristup ima svoje koriiene u egzistenciialistidkim

ideiama (Kierkegaard, Nietzsche, Heideggel, Sartre). Dio psihologa ie
kraiem 50-ih godina 20. st. imalo holistiiki pogled na iovieka i psiho-
logiiu, za razlil<t od biheviorrzma i psihoanalize. eovjeka promatraju
kao cjelovitost kognitivnih, emocionalnih i tielesnih aspekata, 5to ie
zaol<retu odnosu na dualnu podielu dovieka na du$u i tiielol Toi glupi
psihologa pripadali su A. Maslow C. Rogers i C. Moustakas, koii su
1957 . i 1958. pwi zapodeli razgovore i suradnju u Detroitu. Profesio-
nalno su se zanimah za psihologiiu koja ie usmierena na liudska pi-
tanja i teme kao Sto su self, samoaktualizaciia, zdravlie, nada, liubav,
1<r eativno st, intrinziina priro da, p o stoi ani e, r a zvoi, individualno st,

smisao i razumijevanie i fito sve to znaii liudskom biiu. Tai pokret

su 1961. osnovali kao DruSwo zahumanistidku psihologiju, 1963.
je iza|ao prvi brof dasopisa za humanistidku psihologiiu, a 1964. sts.
odrZ,ahprvu konferenciju. Nedugo nakon toga, godine I97I. Ameridko
psiholo$ko dru$Wo prrznalo ie humanistidku psihologiju kao zasebno
podrudje psihologiie.
Druitvo za humanistiiku psihologiiu podtZava set sliedeCih wiied-
nosti:
1. Vieru u vrijednost osobe i posvedivanie razvoiu ljudskog potenci-
jala;
2. Shvaianie hivota kao procesa, promiena ie teizbieLta;
3. Po5tovanje duhormog i intuitivnog;
4. Obvezivanie na ekolo5ki integritet;
5. Otkrivanie istinskih problema koii utiedu na sviiet i odgovornost
za nad,u i konstruktirmu promienu.

55
GESTALT TEMPIJA

Glavni teoretidari koji su zasluLni za ranroj humanistidke psiho-

logife jesu A. Maslow, C. Rogers i R. May. Abraham Maslow (1954,
!962, l97ll u svojoj ranrojnoj teoriji naglasak stavlja na hiierarhiiu
potreba i motiva, koja istide da tek kad su zadovoljenebazldne potre-
be dovieka (fizioloSke potrebe, potreba za sigurno5iu), moZe doii do
poiave i realizaclie vi5ih potreba i motiva (potreba za liubavlju i pripa-
danjem i potreba za samopostovanjem) , koiivode k samoaktualizaciii.
Carl Rogers (1942, 1951, 196ll ranrio ie terapiiu usmierenu na Hi-
ienta t kojoj je sredi5te smie5teno oko kliientova kapaciteta za samo-
usmieravanje i razumijevanje vlastitog ruzroja. U terapiji je naglasak
na tntrinzldnof tendenciii dovieka k samoaktu alizaciii i postizanju vla-
stitih potencijala,Sto se moZe rzraziti u terapijskom odnosu u koiem
terapeut nudi svoiu osobnu dosljednost, pozitivan stav i empatijsko ra-
zumijevanje. Egzistencijalni psiholog Rollo May (1953, L961, 1983),
istide da svaki ioviek ima izbor. Bavi se pitaniima tragiinih aspekata
liudske egzistenciie poput patnje, prirodom kreativnosti, umjetnosti i
mitologije, te vrijednosti humanizma kao psiholo5kog resursa. GT je
takoder u svojim osnovama humanistidka psihoterapija.
Humanistidka psihologija ima pogled na iovjeka i njegov kapacitet
za samoodredenie kao konstruktivan i onai koii u sebi sadrZi nadu,
Intencionalnost i etidke vrijednosti snaZne su psiholo5ke snage i te-
meljna su odredenia ljudskog pona5ania. Potide liudske kvalitete poput
izbora, l<reativnosti, interakciie tijela, uma i duha, te kapaciteta za
veiu sviesnost, slobodu, odgovornost, Zivotno ispunienie i povierenie,
Priznaie utjecaje dru5wa i nesvjesnog na pojedirtca, a oni mogu biti i
destruktivni. No, bez obzfua na to, nagla5ava osobno dostoianstvo, wi-
iednost liudskog biia i niegov sviesni kapacitet za razvoi osobne kom-
petentnosti i poitovania prema sebi. To se odituje r u humanistiikim
terapiiama koje podrZavaju ruzvoi osobnih vieitina za poboliianie kva-
litete Zivota. Isto tako, naglasavaiu i preuzimanie osobne odgovornosti
za samoga sebe i svoiu promienu. Cielovita sistemska samorcgulaciia
i meduliudski odnosi srediinii su uvieti za zdravlje ili bolest. U tera-
piji se teZi promjenama koie mobiliziraju liudsku kreativnost u savla-
davanju intrapsihidkih i meduljudskih problema. psihiike poteikode
promatraiu se kao poteiko1e ciielog sistema organizam-okolina, te se
u terapiji stavl)a naglasak na osvjestavanje procesa unutar tog sistema
i preuzimanje osobne odgovornosti za bolju kvalitetu meduljudskog
kontakta. Humanistidka psihologija i terapi ja ima tendenciju gledanja
iza medicinskog modela s ciljem owarania i prema nepatologiziraju-

56
 I I Nastanak i razuoj teorije geitalt terapiie

dem pogledu na dovieka. Stoga psihoterapija niie namijenfena samo

osobama s psihidkim pote5koiama, vel i zdravim osobama koje Zele
dublje istraZiti svof e ljudske potencijale . Terapeut se viie usmieruva na
zdrave nego na patoloike aspekte neiiieg Zivota i funkcionirania. Pri
tome ie wlo vaZan susrct i diialogizmedu terapeuta i Hiienta i mogui'
nost za dijalog, a sve s uliem poticania Hiienta za samoaktuakzaciiu
i zdraviii osieiai samoga sebe. Polazi se od glediita da ie svaki ioqek
slobodno, dinamiino i l<reativno bi6e koie ie odgovorno za vlastitu sud-
binu, te mole utiecati na osobni rust i razvoi i ostvarcnie vlastitih po-
tenciiala. Humanistidki pristup i ideie znadaino su utiecale na Perlsa,
koji ih je ugradio u osnovne postavke GT

lstoine filozofije
1Aa kraiu je vaLno spomenuti utiecai koji su na Perlsa i Goodmana i
rawoi GT imali istodne filozofiie, taoizami zen-budizam. Goodman
je bio pod zna(ajnimutiecajem taoistidkih filozofskih principa prirode
("iii s prirodom"), prema koiima mudar dovjek udi znakove prirode i
Zivi u skladu s njezinim zakonitostima. To se ogleda u principima or-
ganizmidke samoregulacije, koja se upravo temelji na prirodnom adap-
tivnom procesu organizma koii teZi za balansom u polju organizan/
okolina. GT se temelii na postavci da svaka osoba posjeduie unutarnie
principe zdravog funkcionirania. Zadatak je terapeuta da potakne kli-
jentov povratak tom zdravom nadinu funkcionirania, koji se odituje u
slobodnom Zivljenju vodenom prirodnim principima organizrna. Osla-
nja se na ldijentove prirodne procese kako bi do5lo do niegova ozdrav-
ljenfa i rasta. Zna(aiat utiecai na GT imao je i zen-btdizam. Perls fe
1955. putovao svijetom i iedno vrijeme udio zen-budtzam u hramu u
Kyotu u |apanu, a poslije ie neko vriieme proveo i u Izraelu. U budistid-
koi duhovnoi tradiciii naglasak je na postizanlu prosvjetlienia i uvidu
kroz direktnu, intuitirmu percepciiu u "sada". Temelina praksa zena
je meditacila koja ukljuduie sdesnost o disaniu i tiielu, a usmjerena
je prema povedaniu svjesnosti osobe. Nagla5ava se vriiednost tiSine i
doZivljavanje onoga Sto jest u "sada i ovdie" , dime se dolazi do nove
wste sviesnosti koia dovodi do oslobadajudeg efekta. Ti utjecaii na GT
vidlyivi su u konceptu svjesnosti, uvida, 'bvdie i sada" i "Sto i kako"
pristupu, koii su sastavni dijelovi razliditih istodnih filozo{ria i udenja.
Ti5ina ili stanie u kojem ie prisutno "rtilta" u GT se promatra kao

57
GESTALT TERAPIJA

plodna praznina iz koje se javlja "ne5to" kroz proces svjesnosti. Kada

prihvatimo i udemo u "niSta" u prazninu, tadataptazninapostaje Ziva
i prefvara se u plodnu prazninu. Plodna ptazflirtavaLan ie dio cildusa
kontakta. U GT se takoder koriste brojne kreativne tehnike obraea-
juii se desnoj emocionalno-intuitivnoj polovici mozg4 poput prida,
fantazlja, crteL,a, paradoksa i sl. kako bi osoba doSla do aha-iskustva,
zaobllazeii r acionalizacij e i intelektualizacii e racionalno - analitidkog
lijevog diiela rriozga. Uvid je iskuswo integraciie racionalnog i intuitiv-
nog dijela, odnosno lidnosti kao cjeline. Istodne filozofije promatraiuii
prirodu uodavaju polaritete svuda oko nas ukliuduiudi i sam ljudski 2i-
vot. U GT vaZna uloga pridaje se prolaritetima u lidnosti ldiienta, te se
pri njihovoj terapif skoj proradi potide klijenta da istraZi i osvijesti obje
strane polariteta kako bi razrife5io taj unutarnii konflikt koji se nalazi
u polarnosti, te tako do5ao do nove kvalitete i integracije lidnosti.
Detalian opis povijesnih okolnosti u kojima le GT nastala i ranri-
jala se, te razliditih filozofskih i psiholo5kih teorija, pravaca i Skola,
te pojedinih osoba koje su imale iztzetno zna(,ajan utjecaj na Gl na
njezinu teoriju i praktidan rad, opisan je kako bi se Sto bolje i f asnije
razumjeli temelji iz kojih je tzrasla GT te Sirina, bogatswo i eldektici-
zam ge5talt terapijskog pravca.

58
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

t.2
ZACETNICI GESTALT TERAPIJE FRITZ I LAURA .
PERLS I PAUL GOODMAN

Zivot u Njemadkoj
?ritz Perls roden je 1893. u Berlinu. U vrijeme gimnazijskih dana
bio je zainteresirat za kazali5te (Reinhart). U vrijeme 1. svj. rata stu-
dirao ie medicinu i L920. diplomirao nakon dega se usmjerio prema
neuropsihiiafilii. Suprotstavljajuii se sve veiem nacionalizmu u po-
slijeratnoj Njemadkoj prildjudio se progresirmim misliocima okuplie-
nim u Bauhaus pokretu u umjetnosti, knjiZevnosti i arhitekturi oko
idefe swaranja manje autoritarnog dru5wa. Laura iEriltz upoznali su
se L926. u Njemadkoi, kada su obofe radili u Frankfurtskom psiholo5-
kom institutu, gdje ie Fritz bio asistent Goldsteina. Goldstein ie na
njega imao velik utf ecaj, a prije toga i ideje Friedlandera, te Richardsa i
Korzybskog. Tir se takoder upoznao i s idejama ge5talt psihologiie (Wer-
theimeq, Koffka, Kohler) i egzistenciialne filozofije. Laura je studirala i
doktorirala psihologiju, proudavala geStalt psihologiju (medu njezinim
uditeljima bili su Gelb, Goldstein, Wertheimer), te egzistencijalistidko-
fenomenolo5ku filozofiju (Bube4 Tillich). I Laura iEritzzanimali su se
za psihoterapiju i u Niemadkoj su se educirali u klasidnoj psihoanalizi.
Frrtz ie od 1926. bio u psihoterapijskom psihoanalitidkom tretmanu
(Horney, Reich), dok je Larraudila kod F. Fromm-Reichmann i K. Lan-
dauera. Vjendali su se 1930. i poslije imali dvoje diece.

Zivot u Juinoj Africi

S iadanjem nacizma u Njemadkoj, u strahu za svoju buduinost
L933. godine Frrtz t Laua Perls otiSli su u Amsterdam. Thmo im je
odbijeno izbjegli5wo u Ameriku, tenz pomoi priiatelja odlaze u |uZnu
AIriku. Tir ie na njih snaZno utjecao Smuts sa svojim radom. Perls
ie 1935. osnovao |uZnoafridki institut za psihoanalizu, gdje je radio
do 1945, a radio je i kao psihijatar u juZnoafridkoj vojsci . Eritz i Lau-
ra su 1941/1942. zaiedno napisali prvu knjigu, 'Ego, glad i agresiia",
Sto se smatra zadetkom GT i podetkom novog pristupa u psihoterapiji

59
 GESTALT TERAPIJA

u odnosu na dotadasniu psihoanahzt, od koje su se uvelike odvojili.

Podnaslov knjige je "Revizija Freudove teorije i metode,, i zapravo je
to reakcija na dotadasnju klasidnu psihoanalian i njezina ogranidenia,
te stvaranje temelja zanovi pristup u psihoterapiii. Iako se Laura ne
navodi kao koautor knjige, napisala je nekoliko poglavlja i imala zna-
dajnu ulogu u njezinu stvaranju. Ihjiga je prvi put obiavljena 1942. u
[rLnoj Africi, 1947. u Londonu, a 1969. u Americi (perls, 19471.

Zivot u Americi
lakon 2. svi. rata, 19 46. jadanjem aparthed a i autoritari zma r luz-
noj Africi, Fril'z iLaura Perls odlaze u Ameriku. smiestili su se u New
Yorku, gdje su bili dio tamosnie radikalne intelektualne zajednice koja
se protivila svemu Sto je imalo obiljeL)a autoritarnog, mehanicistidkog
i nefleksibilnog, te su vodili razle grupe i radionice. Tir Fritz upoznaje
P. Goodmana i I. Fromma, koji su zajedno s p. i L. Weiszom, B. Eas-
tmanom, E. Shapirom, L. Chalfenom, I. Sangulianoffi, K.A. Fisherom
i |. simkinom bili medu prvim Perlsovim udenicima, a poslije bliskim
suradnicima. U to vrijeme na Perlsa je znadaianutjecaj imao i Lewin i
njegova teorifa polia, te ameridki psiholozi Maslow i Rogers.
U sljedeiem desetljeiu Fritz i Laura nastavili su dalie rawijati teo-
riju GT zajedno sa svojim suradnicima. posebno jevaLnaperslova su-
radnja s Paulom Goodmanom i Ralphom Hefferlineom. o Goodmanu
ie ved bilo rijedi. Ralph Hefferline (r9to-t9741 je diplomirao psiholo-
giju na sveudili5tu columbia L941., a doktorirao L947., gdje je posrije
bio i profesor psihologi je. Zapo(eo je kao perlsov klijent L946., dok se
1948. prikljudio manjoj grupi njegovih udenika u New yorku. Th su-
radnja je poslije rezultirala objavom kniige "Geitalt terupiia", lgil.,
u kojoi ie Goodman napisao drugi dio, dok je Hefferline dao brojne
praktidne primjere (Perls i sur., l95l).
Eritz i Laura Perls su L95l/r9sz. zajedno s Goodmanom osnovali
prvi Gestalt institut u Americi, u New yorku, koji je Latra nastavila
voditi do sredine 80-ih. svoj daljnji LivotiradFitzi Laura su nasra-
vili odvojeno. Tijekom 1950-ih Fritz je putovao po Americi i odrLavao
brojna predavanja i radionice. u suradnji s Goodmanom i p. weiszom
1954. Fril.z iLaura osnovali su i Gestalt institut u clevelandu. Tije-
kom 1955. Perls je putovao svijetom i neko wijeme proveo u zen-budi-

60
 I I Nastanak i razvoj teorije geitalt terapije

stidkom hramu u |apanu, a poslije je boravio i u Izraelu. Perls se 1960-

ih smiestio na iednom mjestu - pridruZio se 1964. Esalen institutu u
Big Suru na Kalifornijskoj obali, gdie je radio zajedno s \M Kemplerom
i |. Simkinom sve do 1968. U tada5njem svom radu bio ie poznat po
grupnim radionicama i radu s "'rru6om stolicom", teieznadaino popu-
larizfuao GT To je smatrao vi5e demonstracijskim radom nego pravom
psihoterapijom. Perlsovim odlaskom iz New Yorka u Kaliforniju doSlo
ie do sve veieg razilaLenja i runroja GT "zapadne obale" i GT "istodne
obale". Simkin se odvofio od Perlsa i osnovao svoj edukacijski cetatar
blizu Esalena. Pred kraj svog Zivota, 1969., Perls se preselio u Kanadu,
gdje je osnovao ge5talt komunu (kibuc), odnosno Ge5talt institut Ka-
nade u Lake Cowichanu u Pacifidkom Northwestu. Nekoliko godina
poslije, 1978., izalao je prvi broj dasopisa "The Gestalt lour:Lal", na
engleskom jeziku. Fritz i Laura Livleli su i radili u Americi do kraia
2ivota (Fritz Perls 1970, aLaura Perls 1990).
Zbog nadinl rada do5lo je do 'taskola" fla tar. GT "zapalne oba-
le", predvodenu Fritzom Perlsom (Esalen institut) i GT "istodne obale"
predvodenu Laurom Perls (Newyor5ka i Clevelandska Skola). Sukladno
tome, raztojem teorije GT i njezine prakse profilirale su se tri naipo-
znatiie Skole Gl koje odituju tri trenda terapiiskog rada:
1. Kaliforniiska ikola
Esalen institut u Kali{ornifi je centar za humanistidko alterna-
tivno obrazovanje, neprofitabilna organizacija koia ie posvedena
multidisciplinarnim studijima kofi su desto bili zanemareni u
tradicionalnim akademiiama. Institut se bazka na istraZivaniu
rada u humanizmu i znanosti koji dovodi do rcalizaciie ljudskog
potencijala. Osnovali su ga 1962. M. Murphy i D. Price i uskoro
je postao poznato mjesto gdje su se susretali fllozofi, psiholozi,
umietnici i vferski mislioci, a bio ie poznat i po svoiim radionica-
ma. Perls je 1964. do5ao u Esalen, gdie ie drZ,ao broine terapijske
seminare i radionice.
Perls je u Esalen institutu posliednjih pet godina svog rada ranrio
osebuj an, teatralan, karizmatl(an, autorita r art, katatzlt an., tnt.
kalifornijski stil, fokusiraiuii se na pojedinca u "vruioj stolici"
na pozornici, dok ie ostatak grupe u pozadini kao publika. eesto
se opisuje i kao kratkotraina i epizodna terapiia u koioj ie nagla-
sak na tehnici, a ne toliko na odnosu. Po tom svom nadinu rada
postao ie pozr;Lat, proslavio se i popularvirao GT pristup. Tu ie

61
GESTALT TERAPIJA

radio zaiedno s I. Frommom, Kemplerom i Simkinom. Nakon

Sto fe Perls oti5ao iz Esalena, rad su tijekom 70-ih nastavili I.
Shepard i R. Resnik.

2. Nevvyofika {kola
GeStalt institut u New Yorku prvi ie institut GT u Americi, kofi
su 1952. osnovali Fritz iLarra Perls, zajedno s Goodmanom.
Za razlil<a od Fritza i nf egova terapijskog rada, Laura ie u New
Yorku nastavila vi5e tradicionalni terapijski stil istodne obale tzv.
Newyor5ke Skole, radeii individualno i u grupama u kojima su
svi jednakopravni i svi sudjeluju, imajuii punu vjeru u svjesnost
i proces. Ovaj terapijski stil naglasak stavlja na odnos i kontakt.
Tu je Laura Perls radila sve do sredine 80-ih godina pro5log sto-
ljeea.

3. Clevelandska ikola
Gestalt institut u Clevelandu je 1954. osnovala grupa prvih ude-
nika Fritza i Laure. YaLno ie spomenuti rad I. Fromma, Goodma-
na i P. Weissa. U grupu koja je radila u Clevelandu spadaiu i E. i
M. Polsteq E. Kepne4 E. i S. Nevis il.Zinker. Od 1966. institut
ima zna(,aian edukaciiski program i izdava5wo. Clevelandska
Skola obuhvaia eklektidku oriientaciju i suradniu s drugim te-
rapijskim pristupima, te primjenu GT u razliditim podrudjima,
poput partnerskih odnosa, obitelii, grupa, Skola, organizacije i sl.
Danas je to naiveii institut i f edan od vodeiih za r(enie i izda-
va5tvo teoriie CT

instituta u Americi su u San Franciscu,

foS neki od vaZnijih ge5talt
Los Angelesu i La |olla centar E. i M. Polster. Danas postoji velik broi
ge5talt instituta i trening centara u cijelome svijetu. Popis i linkovi
svietskih ge5talt instituta, dru5tava, trening cefltara i dasopisa moLe
se naii na internetsko j stranici http ://www. gestalttheo ry.ne/ inloI gp a-
ss.html. Tii su ge5talt organizacije koje je vaLno istaknuti: Eurposko
dru5wo ge5talt terapije (The European Association for Gestalt The-
rapy, EAGI http:/iwww.eagt.org), koje je osnovano 1985. i svake tri
godine organizira Europsku konferenciju ge5talt terapliei zatirn DruS-
t-vo za promicanje ge5talt terapije (The Association for the Advance-
ment of Gestalt Therapy, AAGT http://www.aagt.org) i Ge5talt drustvo
Australife i Novog Zelanda, koje dieluie od 1998. (Gestalt Australia

62
 I I Nastanak i razvoi teoriie geitalt terapiie

and New Zealand, GANZ, http://www.ganz'org.au). DruSwo ge5talt i

integratirmih psihoterapeuta Hrvatske osnovano ie 1997 . (http://www.
gestalt-drustvo.hr). Neki od istaknutiiih ge5talt dasopisa su British Ge-
stalt ]ournal, Gestalt Review, Gestalt |ournal, Gestalt, Gestalt Theory
Australian Gestalt |ournal, Nordic Gestalt |ournal, e-dasopis Gestalt
( http :/iwww. g- gej . org) .

Gestalt terapija dozivjela ie svoivrhunac u 70-im i 80-im godinama

20. st. u Americi. Nakon toga se podela runriiati i jadati naipriie u Ve-
likof Britaniji, te posliie po cijeloi Europi. Danas ie niezin utiecaf vrlo
zna(ajan, dakt znadainiii u Europi, posebice u Istodnoj.
Od vremena nastanka GT pa do danas mifeniao se stil i pristup
radu kako su se mijeniale poviiesne i dru$Wene okolnosti, te rasle spo-
znale i znar\au psihologiji i psihoterapiii. GT ie nastala 40-ih i podet-
kom 50-ih godina 20. st., u vremenu nakon 2. sv,. rata kao reakciia
na autoritartzarr;_ i kao reakclia na dotada5niu rigidnost psihoanalize.
Ge5talt terapeuti 50-ih godina priznavali su vaZnost oriientacife na
klijenta i niegove cjelokupne poviiesti, Sto se oditovalo i u terapiii u
kojoj su bili vaZni odnos i proces. Nakon toga, 60-ih godina u Americi
se javlia dru$Weni pokret koji karakterizya pobuna, sociialni protest i
ekspres ivno st, ko j i nagla$ ava protivli eni e intelektual izmu, or ganrzaclii
i strukturi. To se odrazllo na ge5talt terapeute i pojavu antiteorijskog
stava i pristupa terapiii. u to ie vriieme Perls dozivio procvat i popu-
larizacijt svog stila rada u Esalenu, koji ie bio teatralau, katatzTdafl t
tehnidki orijentiran, s brzim promienama. U 70-im godinama raste
humanistidka psihologija i naglasak u terapiii podinje se stavliati na
spiritualnost koristeii tehnike wiesnosti. Poiedinac se tretira kao od-
vojen od okoline i odnosa, te ga Se upuiuf e na okretanie prema unutra/
prema sebi. Za razliku od stila 60-ih, kada se zagovarala ekspresivnost
i eksperimentifanie, 70-ih se ttaLila unutarnia ti5ina. Laua Perls ra-
nrtjala ie drugadili stil od Fritzova u kojem ie naglasak bio na poz&ava-
niu teoriie, svjesnosti, kontaktu, procesu, odnosu te dugorodnoi tera-
piji. To se nastavilo dalie ranrriati kroz 80-e kada je do$lo do sinteze i
balansa izmedu ekspresivnosti i oriientacije na proces i odnos. Terapif a
je sazrijevalafuoz 90-e godine, pa sve do danas. Danas postoie brojni
instituti diliem svijeta gdje se vaZnost pridaie dugogodi$nioi i sveobu-
hvatnoj edukacifi i superviziji terapeuta, te osobnom iskustvu poziciie
kliienta u vlastitoj individualnoj terapiii tifekom edukaciie. Istide se
vaZnost poztavanja temelinih teoriiskih postavki GT a u terapiii ie
prisutna integracija oriientacife na poiedinc I ta terapiiski proces s

63
GESTALT TERAPIJA

upotrebom tehnika koje prirodno proizraze iz tog odnosa i procesa te

klinidkog znania i iskustva terapeuta.

64
 GESTALT
KONCEPTI
,fM, -' "'d'ffs's

""''ttttttlllilW;iii
 Z I Geitalt koncepti

2.1
HOLISTICKI KONCEPT tOVJEKA

Frema holistidkom konceptu, znaiaike cieline ne mogu se odredi-

ti iJi obiasniti preko pukog zbroia niezinih poiedinih diielova, vei sama
ciekna u znaiainoi mieri odreduie ponaianie ikarukteristike poiedinih
diielova. Sukladno tim postavkama, dodek se ne diieli na diielove kako
bi se ti dijelovi tada proudavali ili tretirali, vei je cielina uviiek viSe i
ruzlidito od zbroia niezinih dijelova. Redukciiom cieline na sastavne
dijelove ona gubi neke faktore i svoistva koia su prisutna samo kada
se promatra cjelina. Svaki individualnr livot cjelina je koia oblikuie
bezbrojne produkte Livota u sloZenu i harmonidnu cielinu. Tielesni,
emocionalni, misaoni i mentalni aspekti iovieka ekspresiia su iedin-
stvenog, cielovitogpostoiania te osobe, Svi diielovi osobe funkcioniraiu
na koordiniran nadin u interesu cieline i svi razliditi diielovi medu-
sobno su povezani, tako da promiena u iednom diielu osobe utiede na
ciielu osobu. Iztoga slijedi da promiena u iednom difelu dovodi do
promjene u cielini, a isto tako i promiena u cielini dovodi do pro'
miena u niezinim dijelovima.
Prema ge5taltistidkom holistidkom gledaniu na dovieka,
a ioviek ie ciielo wiieme cielouita osoba, iiie tiielo, emociie, misli
i percepciia funkcioniraiu meduzauisno kao iedna kompleksna
povezana cielina u poliu organizam/okolina koie ie takoder cieli-
na (Clarkson,1999; Mackewn, 1997,Peils, 1947, 19811.

ioviek je cielovito bi6e koie dine:

1. osieti
2, emociie
3. kogniciia
4. tiielo.
Pristup u procesu GT obrada se dovjeku kao cjelini u niegovoj Livot'
noi situaci ji. Holistiika postavka da je cf elina vi5e od zbroia niezinih
diielova u GT se odnosi na cielovitost liudskog organizma i na cielovi-
tost cielokupnogpolia organizam/okolina. To zna(i da 1e doviek cielina
uma, tijela i duha (intrapsihidka cielovitost poiedinca) i u ekolo5koi
ie cielovitosti s okolinom (interpsihidka cielovitost u poliu orga-

67
GESTALT TERAPIJA

nizamlokolina). eogek se promatra kao cjelina koja sadrZi osfetilni,

emocionalni, kognitirrni, tielesni i pona5afni dio vlastite realnosti. Pri-
hvada se dovfeka kao cjelovitost uma i tiiela odnosno um/psiha i tijelo
dva su aspekta istog fenomena. No, neizbjeLno ie istaknuti i duhovni
aspekt osobnog Zivota osobe. Thko je dovjek fizidko, mentalno, emo-
cionalno i duhormo bi6e. Snaga koja napaia sve akciie osobe snaga ie
emocija. Emociie su jezik organizma, one pretvaraiu osnovno tielesno
uzbudenje u skladu sa situaciiom/okolinom s koiom se osoba suodava.
Uzbudenje se prewara u specifidne emociie, a te emocije se pretvaraiu
u osjetilne i motoridke radnje (pona5anje). Svemu Sto se dogada unutar
polja organizam/okolina osoba pridaje i neko subjektivno zna(enje.
Holizam gleda na dodeka kao na cjelinu i smatra da se nijedan si-
stem unutar osobe ne moZe shvatiti u izoliranom laboratoriju, odvojen
od njegova normalnog funkcioniranja unutar lfudskog organizma. Isto
tako, niiedna se osoba ne moZe runtrnietrkao izoliran organizam, odvo-
jen od svog socio-kulturalnog konteksta, svog funkcioniranja u druStvu.
Te holistidke postavke mogu se promatrati i kao prethodnice teorife po-
lia. Ge5talt terapija prihvaia gledi5te da fe doviek cielovit i nepodijeljen,
te da je vi5e od zbroja niegovih opisa/diielova. U ge5talt-terapijskom
procesu terapeuti shvaiaiu i pristupaiu Hiientima kao osobama koie
Live organizmiiki u vetem broju nerazdvoiiuih i medusobno povezanih
dimenziia, i to naiieiC,e simultano - Zive tjelesno, kognititmo, emoci-
onalno, swhouito, umietniiki, duhovno, interpersonalno, druitveno,
ekonomski itd. Sukladno tome, ne istide se razlika izmedu tijela, uma,
emociia, wijednosti i ciljeva, vei se oni promatraju kao medusobno
isprepleteni aspekti Livljenja liudskog organizrna, koii neprestano i re-
ciprodno utiedu jedni na druge. Terapeut ie voden principom integraciie
nairazliiitiiih diielova koji iine iedinstvenost svake osobe. Odituje se u
iskustl,u cielovitosti, indMdualnog bogatswa i integraciie razliditosti.
To prihvatanie multidimenzionalne cielovitosti iedan ie od cilieva i za
Hiienta. Osnova terapiiskog procesa je u nerazdvoiivoj cjelovitosti tje-
lesnog iskustva, iezlka, emocija, misli i ponaSanja, pri demu se potide
ldiienta da u Sto je veioj mieri mogude bude onaj tko on iest, da bude
svoj, autentidan. Holistidki pristup dovjeku ukljuduie i sjedinjuje kom-
pleksnost, inlduziju i razliditost , za razhl<s od redukcionizma, etiketira-
nja i dijagnostidkog pojednostavljenja.
Kao Sto se ldif ent promatra holistidki, cjelovito, u holistidkom tera-
pijskom pristupu vaZno ie da terapeut bude sviestan i sebe kao cielovi-
te osobe u odnosu s ldijentom , obra1ajtdi paLnju na sve svoje reakcije
i odgovore u tom odnosu i terapijskom procesu.

68
 Z I Geitalt koncepti

2,.2
POUE ORGAN IZAM/OKOLI NA

-Teorija polja promatra sve fenomene medusobno povezanim od-

nosno dijelom rmeL,e interakcija kola se naziva poliem. Primarnost
se stavlia na interaktivno svoistvo polia - svi organizmi postoie u
kontekstu okoline s medusobnim reciprodnim utiecaiima iednih
na druge. Prema tome svi organizmi, obiekti, ideie egzistiraiu u me-
dusobnom odnosu i interakciji, te u odnosu i interakcifi s ostatkom
polja.
Komunikacija se, poput svega ostalog, dogada u polju i upravo ie
polie osnovna iedinica GT Prema postavkama teorije GT naglasak ie
na interakciii organizma i okoline, Sto dini tzv. polie organizam/oko'
lina, pri demu se poiedinac i okolina promatraiu kao nerazdvoiivi.
"Pojedinac i okolina su nerazdvoiivi entiteti koii zaiedno iine funkcio-
nirajud totalnisrstem odnosno polje" (Perls i sur., 1951, str. 73).

Nema smislenog naiina promattania osobe u psiholoikom smislu

bez konteksta organizam-okolina, a isto tako nema &ugog naiina prc-
matrania okoline od perspektive poiedinca u toi okolini (Yontef 1995).
Svi smo dio svemirat a!'Le medusobno razdvoieni. Mi i na5a okolina
smo jedno, ne moZemo gledati, a da nemamo ne5to Sto iemo gledati,
ne moZemo disati bez zraka, ne moZemo Zivieti bez dru5wa. Osoba i
okolina medusobno su povezani i niiedan aspekt pona5ania i doZiv-
liavanla ne moZe postoiati rzvan polja organizam/okolina: kada osoba
diSe, ona di5e zrak koji je oko nje, kada ie ttLna, to je zbog odsutnosti
niezina prijatelja. Bez okoline, na5e emociie, misli i pona5anie, ne bi
se organizirale, koncentrirale i imale usmierenie, a isto tako, bez nas
kao Zivih bi6a sa svoiom sviesnosti, okolina bi za nas bila neposto-
ieda. DoZivliai iedinstva i medusobnog utiecania poiedinca i okoline
iest kontakt, a proces kontakta ie formiranie kontrasu figura/pozadina
(Perlsi sur., 1951).
Organizam ie Zivi zbroi procesa, funkcija, i te funkciie uviiek su u
vezi s nedim iz svijeta koji nas okruZuje, sa sviietom koji poku5avamo
opisati t "sada". "Sada" ie svijet u kof em Zivimo. Nijedan organizam
niie samodostatan, vei mu je potreban svijet/okolita za zadovoljenje
njegovih potreba, iz tega proizlazi neophodnost meduovisnosti orga-

69
 GESTALT TERAPIJA

nizma i okoline. Isto tako, i okolina ima svoje potrebe i zahtjeve (perls,
1947, 1970a).
svaki se organizam u polju razlikuje od drugoga preko energije koju
ima u sebi, koja ga pokreie. Energiju koju srvaramo perls
]o1oal ,'a-
ziva uzbudeniem. TJzbudenje se desto dozivljava kao ritam, vrbraclja,
drhtanje, toplina. ono nije stvoreno samo za sebe, vei u odnosu s
okolinom. Uzbudenje energizira organLzam.

Perls (L97Oal navodi formulu: "Uzbudenie : Zivot : postoianie',

(str. at).

Dva su sistema kojima ulazimo u odnos sa svijetom/okolinom:mo-

toriiki (sistem ponaiania) i senzorni (sistem dozivljavania i osieiania).
Priroda stvara emocije kao sredswo preko kojeg smo u odnosu i nosi-
mo se sa svijetom ruzll(itirn intenzitetima te su one snaga koia napaja
energiiom sve nase akcije. organizam u svojoj mudrosti usmjerava
razll(itebazl(ne energije u razlldrte zad,atke i funkcije. uzbudenje je
prvi znak javljanjapotrebe, te se pretvara u specifidne emocije, potom
se transformira u motoridki sustav odnosno misiie (pot<rete) kojima
onda ulazimo u kontakt s okolinom {perls, l97oal.
Ponaianie organizma ie funkciia cielokupnog poria, koie obuhva-
ia i organizam i okolinu, odnosno funkciia ie prirode niihova odnosa.
okolina ne stvara organizam i organizam ne swara okolinu, vei je
svako ono Sto jest, ima svoja obilieLja, drugadl)a zbogvlastitog odnosa
prema drugome i prema cjelini. odnos organizma i okoline je odnos
uzaiamnosrr. Proudavanje nadina na koji ljudsko biie funkcionira u
svof oj okolini jest proudavanje kontakra odnosno onoga sto se dogada
na granici dodira osobe i okoline, ier su misli, emocije i ponasanje od-
nosno nadini na koje osoba doLivljavaupravo dogadania na toi granici.
Polje je diferencirano granicama. sviesnost i kontakt su aktirrni pro-
cesi granice koji se dogadaju u poliu organizam/okolina. osoba postoji
woz odvaianie sebe od drugih i l<roz povezivanie sebe s drugima (lto
su dvije osnovne funkcije granice). Samo aktivna izmiena unutar polia
omogu(,uie rast i razvoi osobe.

70
 Z lGe;talt koncepti

2.&
KONTAKT I GRANICE KONTAKTA

K-ontakt t)z svjesnost i eksperiment, nalazimedu temeljnim poj-

set
movima u GT (Polster i Polsteq, 1973lr.
Kontakt se definira na sliedede nadine:
s Kontakt je "odnos izmedu sebe i drugoga (okoline ili internalnih
aspekata poput otudenih diielova sebe, blokiranih emociia, mi-
sli, sie(ania odnosno svega ito niie integrirano u liinosti, te se ne
doZivliava kao "ia", vei kao "fuugo")" (Kirchne4 2OOO, str. 4).
o Kontakt je mogud s "drugim osobama, Zivim biAima, predmeti-
ma, sa samim sobom, svoiim emociiama, sieC,aniima, mislima,
osobinama i s1. " (Polster i Polstel, I973, str. 102).
s Kontakt je "iskustvo granice izmedu mene i drugoga i iini isku-
stvo interakcije s drugim odriavaiuCi pritom identitet sebe razli-
iitog od drugoga" (Yontef 1993, str. 1261.
o Kontakt se moZe promatrati r kao susret i iskustvo ruzliiitostil
razlika odnosno kao sviesnost o sebi i okolini, selfu i ne-selfu. -Io
ie iskuswo interakciia s onime 5to "nisam ja", zadrLavajuii pri-
tom identitet o " ja" koji se razlikuje od "drugoga" (Latner, 1992j
Yontef, 19931.

Kontakt fe cjelovit proces spoznavania sebe i drugih kroz kretanje

prema spaf anju i kretnje prema odvajanju i temeljni je proces odnosa.
Uldjuduje razlikovanje sebe od drugih.
Prema Yontef (L993l1, nekoliko ie aspekata kontakta:
1. spaianje (identifikaciia)
2. razdvaianje (alijenacif a)
3. kretanje
4. svjesnost.
Svaki organizam Zivi u polfu organizam/okolina, koje je diferenci-
rano granicama, Te granice nisu statiini entiteti, vei iine proces i to
proces spaiania i razdvaiania. Granice koje razdvajaju osobu i njezinu
okolinu jesu ego granice. Osoba u svoioj okolini odrL,ava svoiu razlidi-
tost i asimilira okolinu s obzirom na svoju razliditost kroz kontakt. Thj

71
GESTALT TERAPIJA

kontakt dogada se na granici organizma i okoline gdje se opasnosti

odbacuju, prepreke savladavaju i ono Sto se moZe asimilirati se selek-
cionira. Ono Sto se asimilira i selekcionira iest novina i organizam
opstaie kroz asimilaciiu novina, kroz promienu i rast. Efikasne gra-
nice su propusne i dopu5taju izmienu izmedu organizma i njegove
okoline, i to dovoljno propusne da dopu5taju ulazak hranjivih tvari i
dovoljno nepropusne za odrZ,avanje autonomije i drL,anie tzvat:.a onoga
Sto je toksi (no za organtzarrr. Za ruzllL<t od toga, imamo zatvorene gra-
nice u izolaclii ili preoworene granice u konfluenciii. Efikasne granice
su fleksibilne i protehu se od dovoline otvorenosti do z^worenostl Ta
regulaciia fleksibilnosti granice zahtiieva sviesnost (Perls i sur., 1951;
Yontef, 1993lr.
Na dimenziii kontakta razlikufu se izolaciia na jednom polu,
kontakt u sredini i konfluenciia na drugom polu. Kontakt je kretanie
izmedu spajanja i razdvajania, izolaclia ie nedostatak kontakta Woz
nedostatak spajaria, dok ;e konfluenciia nedostatak kontakta l<roz
nedostatak razdvajania. U kontaktu osoba zadriava svoi osieCai po-
stoiania, svoiu autonomiiu, a dviie osobe u obostranom kontaktu spa-
iaiu se i istowemeno zadrZavaiu osietai razliiitosti (diialo5ki odnos,
Sto ie poslije biti detalino obia5nfeno). Kontakt ie obostran proces u
koiem se dvije odvojene osobe kreiu u ritmu spaiania i razdvaiania,
pri demu dolazi do dijeljenj a razliditlh aspekata selfa. Bez tog kretanja
neki aspekti selfa postaiu fiksirani i kontakt takoder postaie fiksiran,
nedostaie sviesnosti, te to postaie navika, a ne Zivi proces. Izolaciia ie
povlaienie od granice koie ie luoniino i nauika, ne uHiuiuie kontakt s
okolinom, ved osoba funa zaititni zid izmedu sebe i okoline' Ne postoii
"drugt" od koieg bi se osoba razlikovala. No, bez postoianja odnosa
prema "drugom" osoba ne moZe postoiati, osjeiati se Zivom. Kako bi
osoba zadrL,ala tu izolaciiu i osjeiala se Liva, desto napravi podielu u
sebi i ima odnos izmedu tih difelova (retrofleksiia), u konfluencifi ie
s introiiciranim dijelovima u sebi, prida sama sa sobom, sldona ie in-
trospekciji ili je pak sldona odnosu sa svoiim fantazliama. Samodos-
tatnost je takoder iedan oblik izolaciie. S druge strane, konfluenciia
ie nedostatak razlikovania izmedu sebe i drugoga/okoline (medusobno
stapanie). Tb ie gubitak vlastitog razliiitog identiteta, Kada se izgubi
aspekt razlikovanja u obostranom kontaktu dolazi do trenutka kon-
fluencije, gube se ego granice, dol.azi do fuziie i nema "la-T7" odnosa,
ved postoji "mi". Kako bi se odrZala konfluenciia, osoba mora one sile
koje bi ugrozile tu konfluenciju i dovele do sviesnosti o razliditosti,

72
 2 lOe|talt koncepti

izolirati, odbaciti ili projicirati ier su priietnia konfluenciji. Konfluen-

tna osoba ne osjeia dovoljno samopodrSke za ostvarenie autonomnog
odnosa. Kao ito osoba koia ie u izolaciii istowemeno ima i \udniu i
strah od konfluencije, tako i konfluentna osoba ima i \udniu i strah od
razdvaiania. Ni izolirana ni konfluentna osoba ne dopu$ta ruzlil(itost,
a kao alternativu osoba koia ie u izolaciii vidi konfluenciju, i obrnuto,
konfluentna osoba kao alternativu vidi samo izolaciju. Sredina izmedu
ta dva pola fe izgublfena (Yontef, 1993li.
)o5 neka odredenia kontakta:
o Kontakt se opisuie ikao "sviesnost o, i ponaianie prema asimi-
liranim nouinama, te odbacivanie neasimilirane nouine" (Perls i
sur., 1951, str. 230). Suldadno tome, "ptomiena ie produkt kon-
takta zbog toga ito upruvo asimilaciia ili odbiianie neasimilitane
nouine dovodi do promiena" (Polster i Polste4 1'973, str. 101).
Kontakt ie osnova promiene i rusta te ie promjena sebe i svog
iskustva svijeta.
s Svaki ie kontakt kreativan i dinamidan, te je svako iskusWo kon-
takta "lceativna prilagodba organizma u okolinL' (Perls i sur.,
1951, str. 230). Sva LivabieaLive u okolini i prilagodufu se uvf e-
tima polia, ali isto tako oblikuiu okolinu tako da bude usugla5e-
na s njihovim potrebama i vriiednostima. Tu ie vidliiv kreativan
aspekt kontakta.
Kreativna prilagodba jedna ie od primarnih aktivnosti Zivih bi6a.
Buduii da se na5a situacija neprestano miienia i buduii da mi
staino uspostavljamo kontakt (spaianie i razdvaiarrie) s raznim
aspektima na5e situaclie, za na5 opstanak ie neophodno da se
kreatirmo prilagodavamo na nasu sadasniu situaciju. Poiam kre-
ativna prilagodba nagla5ava aktivnu i spontanu prirodu te ak-
tivnosti. Svakog trenutka mi se kreativno prilagodavamo pro-
mienama u na5oj situaciii. Ono Sto mi prilagodavamo jest na5
kontakt sa situacijom. OdrZavamo podno$ljivu razin[- kontakta
sa situaciiom u koioi se nalazimo u odredenom trenutku. Cili
GT nije identificirati kreativnu prilagodbu i promiieniti je ved,
naprotiv, cili GT jest osvifestiti ie i napraviti odgovorne izbore.
Time se ostvaruie mogu6nost za promienu situaciie u koioi se
nalazimo.
o MoZe se re6i da je kontakt "aktivnostkoia rezultfua asimilaciiom
i rastom, formfuanie figure u odnosu na pozadinu u kontekstu

73
GESTALT TERAPIJA

polia organizam/okolina (formaciia i destrukciia figure/pozadi-

ne)" (Perls i sur., L951, str. 231). To podrazumijeva dvije karak-
teristike kontakta (|acobs, 1978, prema Yontef, 19931:
l. Kontakt neizbjelno dovodi do Zivl;enia i rasta.
2. Kontakt ukljuduje pona5anje koje uspostavlja odnos s figu-
rom interesa (osoba se mora ili pribliZiti ili udalliti od figure)"
(str. 204).
o "Kontakt ie mogui samo uz pomot, podrike koia ie dostupna
(samopodrike iJi podrike okoline). PodrSku predstavlia sve Sto
facilitira prisutnu asimilaciju i integraciiu iskustva osobe, od-
nosa ili dru5tva" (Perls L., !992, prema Yontet 1995, str.264).
Identifikaciia s vlastitim iskustvorrr z^pravo je najvaLniji aspekt
samopodr5ke i zauzirna sredi5nje mjesto u teoriji promjene u
GT. Primierena podrika funkciia ie cijelog polia i za optimalno
funkcioniranie nuZno ie uHiuienie i samopodrike i podrike oko-
line.
o "Svaki kontakt ie cielouita svjesnost, motorui odgovor i emocija
odnosno zaiedniiko dielovanie senzornog, miiiinog i vegetativ-
nog sustava i dogada se na granici unutar polia organizam/oko-
lina" (Perls i sur., L95L, str. 258). "Dobu kontakt ie iedinstvo
svjesnosti, ponaiania i emociie" (Perls i sur., 1 951, str. 27 41.
a "YaLrro obiljeZie svakog kontakta je uzbudenie i energetska re-
akcija koja se pojavljuje u kontaktu" lLatner, L992; Perls i sur.,
1951, str. 118, 233-2341.

Polster i Polster (1973lrnavode modalitete kontakta i vieZbe svie-

snosti za njih.

1. Gledanie
|ako otvoriti te nakon toga zatyoriti odi i tai postupak ponoviti
vi5e puta, nakon dega 6e se odi opustiti i klijent ie biti u boljem
kontaktu s njima; gledanje s jedne na drugu stranu bez pomica-
nja glave; gledanje predmeta u ordinaciji.
2. Sluianie
Slu5anje glasa, tona i drugih karakteristika osim samih rijedi;
osoba moZe reii Sto je dula prije nego da svoj odgovol, a druga
osoba powrduje fe li to rekla priie nego Sto ona njoj odgovori.

74
 2 tceitalt koncepti

3. Dodirivanie
Osvijestiti kroz dodir kako drugi utjedu rl4 rixs; osvijestiti egzi-
stencijalni "rre" i da".
4. Govorenie (glas, disanie, iezk)
Osvijestiti vlastiti glas i ekspresivnost, disanje dok se govori, ie-
zik i rif edi koje se koriste; osoba moLe biti ono Sto govori kroz
ia-redenice raztre igre rijedima: previ5e obia5niavati, ponavliati
i
ono Sto ie redeno, koristiti fraze "da, ali...", "dabar...", "kad
bi samo...'/; postavliati pttania umiesto davania iziava; ldijent
gleda u nas dok nam govori, pokantie prema nama i podinje re-
denicu naSim imenom.

5. Kretanie (pol<ret, govor tiiela)

Skrenuti paLniu na pokret koii se iavlia i postaviti ga u figuru;
eksperimentirati pokretima; osviiestiti nadin kako kliient siedi,
koristi ruke, tijelo, geste; ldijent moZe iskusiti i dublje osvif esti-
ti pokret koji se iavio, zatim rnoLe iskusiti dio po dio pokreta,
moZe pokret usporiti ili ubrzati; tijekom izvodenia pokreta rnoLe
potraLiti izvor podr5ke u tijelu; ldiient moL,e promatrati fleksibil-
nost svoiih pokreta i tiiela.
6. Miris
7. Okus
Kliient mole sam eksperimentirati i osvie5tavati osiete mirisa i
okusa i niihovu diskriminativnost i ulogu u svom Zivotu i funkcioni-
ranju posebice u kontaktu s drugima i tiiekom iela.

TIh sedam procesa zapravo su funkciie kontakta odnosno l<roz niih

se dogada kontakt i suHadno tome, niihovim ometaniem kontakt se
moZe blokirati ili izbieAi (Polster i Polstel, I973ll;
Temelina postavka od koie polazr GT jest da ie svaka osoba spo-
sobna za efikasan i zadovoliavaiuC,i kontakt s drugima u svoioi okolini
kako bi preZiviela, sazriievala, razviiala se i rasla.
Kao Sto je vei navedeno, kontakt ie susret razliiitosti ("ia" i "ne-ia"/
self i ne-self) i dogada se na granici kontakta koja se definira na sliede-
di nadin (Latne4 L992, Perls, 1981; Perls i sur., 1951):
s Granica ie entitet za sebe odnosno ne pripada niiednoi sftani
koia ie u kontaktu.

75
GESTALT TERAPIJA

s cranica pripada sama sebi i predstavlia zaiedniiki napu stvoren

u susrctu.
o cranica prcdstavlia dogadai koii ie stvorcn l<roz susret razliiito-
sti, a sam susrct razliiitosti je kontakt.
o Granica uzima u obzir razlike izmedu dva elementa koii se su-
sreiu te iedinstvo niihova suyeta, ti. cielinu koia ie nastala. Tako
u sebi uHiuiuie dualnost.

Granice kontakta odnosno mjesto gdje se dogada kontakt dini ego.

Samo gdje i kada self susreie "nesto strano',/,,Le-self,,, tada ego podinje
funkcionirati, dolaziu postof anje odredujudi granicu izmedu personal-
nog i impersonalnog "polja" (Perls, l947l, Bto ie poslije biti detalfnije
objaSnjeno.
Prema postavkama Gl osoba egzistira l<roz potrebu za zaiednii-
tvom i potrebu za odvoienoiA,u. Razllkujuii sebe od drugog kroz pro-
cese granice identifikaciie i aliienacije osoba se neprestano orijentira u
svom Zivotnom prostoru rrunrlja osjeiaj o tome tko ona jest.
To su dviie osnovne funkciie granice kontakta (perls, 1969; perls i
sur., 1951; Polster i Polstel, 1973, Yontef l99S):
1. Razlikovanie sebe od okoline (aliienaciia)
2. Povezivanie sebe i drugih (identifikaciia).
"Grattrca kontakta mjesto ie gdje se javlja iskuswo i ona ne razdvaja
organtzarn i okolinu, vei ogranidava organizam i Stiti ga, i u isto vrije-
me dodiruie okolinu" (Perls i sur., 195I, str. ZZ9l.
Ljudi su definirani svojim granicama, odnosno svaka osoba ima
i polstel, lg7B):
svoje granice, koie se nazivaiu ia-granice (Polster
o "Oznaiavaiu dopuitenu razinu kontakta za odredenu osobu"
(str. tos).
o "Sastoie se od iitavog spektra razliiitih granica kontakta, ito
odreduie ponaianie, wiiednosti, ideie, sieiania itd., s koiima ie
osoba slobodna ulaziti u dodir sa suiietom koii iu ofuuZuie i s
onim unutar samoga sebe koii bi tim angaimanom bio probu-
den" (str. L081,

Paradoks izmedu razlikovanja sebe od drugih i povezivanja s drugi-

ma premosiuje se kada granice individualnosti ostaiu dovolino snazne
za osieiai samoga sebe, ali i dovolino propusne za osieiai drugoga. U

76
 2 laeitalt koncepti

tom trenutku dolazi do kontakta, za koii ie wlo vaZno ostati centrfuan

u sadainiosti. Kontakt se dogada na granici kontakta koii istoweme-
no dopuita sebe i drugoga kao odvoiene, ali i interakciiu i izmienu.
Kontakt nije medusobno spajanje, vei je poiaiana sviesnost o razlici
izmedu "ia" i onoga {to ie "izvan mene". DoLivliai samoga sebe stvara
se kroz na5e iskuswo, Sto je odredeno granicama na5eg kapaciteta za
asimilaciju novog iskuswa. Osoba odrL,ava svoj osje6aj sebe Woz ia-
granice odnosno kroz odredenje svojih limita, koji pak odreduju kako
osoba dopu5ta ili blokira svjesnost i pona5anfe na granici kontakta
(Polster i Polster, 1973lr.
la-granice nisu fiksne, veC pokazuiu veliku variiabilnost u stupniu
svoie ekspanzivnosti ili kontaktibilnosti. YaLno je da osoba drZi svoje
granice propusnim kako bi mogJo doti do promiene, ali i iwstim kao
bi osoba bila autonomna, Za ostvarenie dobrog kontakta osoba treba
posegnuti prema svojim granicama i istraZiti ih. Ako osoba ima vrlo
rigidne i dvrste ja-granice, te strah od njihove ekspanzije, rnoLe do6i do
poiave prevelike kolidine uzbudenja koje osoba potiskuje, Sto doZivlia-
va kao osjeiaj ugroZenosti i pojavu anksioznosti. S druge pak strane,
promiena granica moLe dovesti i do znadajne ugode, te rasta i raztroja
osobe. Pomicanie vlastitih granica kod ljudi izaziva strah, i to od gu-
bitka vlastitog identiteta, no ono Sto je potrebno u terapif i istraZiti jest
identitet koji se ranija (Polster i Polste1, 1973lr.
(Jnutm ia-granica dogada se kontakt i ako se dogada bez pote5koia,
dolazi do zadovolienia i rasta, a ako postoji neki rizik za osobu, sma-
niuje se vjeroiatnost zadovoljenja. Osoba moZ,e i prekinuti kontakt ako
se susreie s nedim "Sto ie previ5e zarjtJ", odnosno s nedim Sto prelazi
njezine granice dopu5tenog iskustva. Selektivnost za kontakt koia ie
odredena ia-granicama odreduie Zivotni sr/, ukliudujudi izbor priiate-
lia, posla, f.antazlja i svih drugih iskustava, kof i su psiholo5ki vaLnt za
postojanje osobe. Naiin na koii osoba blokfua ili dopuita sviesnost i ak-
ciiu na granici kontakta iest niezin naiin odrZavania osie1aia vlastitih
granica/limita (Polster i Polste4 19731.
Upravo je eksperiment t G-[ jedan od nadina vielbe u sigurnim te-
rapijskim uvf etima u kojima osoba moLe osjetiti svoje granice, mjesto
uzbudenja i koliko moLe "proSiriti" svoje granice. Novo pona5anje kod
osobe rnoLe dovesti do osjeiaja Sirenja granica i dopu5tanja sebi novog
intenziteta iskustva Livota (Polster i PolsteS 1973l'.
Iskustvo ia-granica rnoLe se opisati iz nekoliko razllditlh kutova
gledanja, a to su (Polster i Polsteq I973lr

77
GESTALT TERAPIJA

1. Tielesne granice
Nekima je svjesnost o senzacijama/osjetima iz pojedinih dijelova
svog tiiela ogranideno ili potpuno ralat:r "dosega", te se terapija
moLe usmjeriti upravo na osvje5tavanje tijela i tielesnih osjeta.

2. Vriiednosne granice
Kod dijela ljudi vrijednosne granice mogu biti vrlo rigidno uspo-
stavljene, te kroz terapiju mogu nauditi pro5iriti svoje wiiedno-
sne granice i udiniti ih fleksibilnijima, i to kroz otvaranie novim
moguinostima i prihv alanie alternative stereotipima.
3. Granice poznatosti
Ljudi desto funkcioniraju u ogranidavajuiim, ahpoznatim obras-
cima zbog straha od nepoznatog i straha od promjene, (irne zna-
dajno smanjuju slobodu vlastitog djelovanja. YaLno je spoznati
svoju osobnu slobodu i odgovornost.

4. Grani c e ekspresivnosti
Vei u djetinjstvu podinju seranrijati tabui o ekspresivnostltLzl.a-
Zajnosti, s puno zabrana i moranja ("nemoj/mora5 ovo", "nemoi/
mora5 ono" i sl.). To ogranidava granice i desto se odraLava na
kasniii Zivot osobe, Sto ie wijedno istraLiti tijekom terapije.
5. Granice izlagania sebe
Neka osoba moZe imati svoje stavove i dak se moZe ponabati
suldadno tome, no Zeli da to bude privatno i anonimno. Thkvim
je osobama iarrno rzlaganje samog sebe potencijalno vrlo opasno,
te je dobro kod nlih kroz terapifuranrliati te granice. Vrlo ie vaZ-
no pri tome naglasiti da je terapija miesto gdje je zagarantirano
slobodno tzraL,avanie i izlaganje koje nede izlaziti iz terapiiskih
okvira, te da im je osigurana povjerliivost podataka (profesional-
na tajna).

Kada granica izmedu selfa i drugoga postane nejasna, gubi se ilije ne-
propusna, tada dolazi do poreme(aja razlikovanja sebe od drugoga,
poreme(aja i kontakta i svjesnosti. Za razliku od toga, kada granica
dobro funkcionira, ljudi se naizmjeniino spajaju i odvajaju od drugih,
kontaktiraju s trenutnom okolinom i odvraiaju svoju paZnju od nje
(Yontef, 1993).

78
 2 I ce:talt koncepti

2.4
SVJESNOST I ODGOVORNOST

Llz kontakt, sviesnost ie sredi5nji poiam GT Kao i kontakt, i s.rie-

snost fe aktivni proces granice koii se iavlia u polju organizam/oko-
lina.
Sviesnost ie:
1. kognitivna
2. emocionalna
3. tielesna/senzorna.

Definiciie sviesnosti su sliedede (Mackewn, 1997'i Perls i sur.,

1951, Yontef, 19931:
o Svjesno st ie oblik iskustva u koiem ie osoba u kontaktu sa svo-
iom egzistenciiom, ti. s onim ito iest.
o Svjesnost ie spontani doiivliai onoga ito nastaie u nama, onoga
ito radimo, osie(amo, planiramo odnosno onoga ito doiivliava-
mo mentalno, emocionalno i fiziiki iz trenutka u trenutak.
o Svjesno st se dogada ovdie i sada, u sadainiem trenutku'
o Sviesno st u sebi uHiuiuie kontakt, primanie osieta, uzbudenie
i formaciiu geitalta. Za svjesnost ie neophodan kontakt i to na
sljededi nadin - primanie osieta odreduie prirodu wiesnosti, uz-
budenje pokriva fiziolo5ku uzbudenost i neodredene emociie, a
sama formacifa ge$talta uvifek prati sviesnost. Samo se zaw$eni
ge$talt moLe organizfuati kao automatski funkcioniraiuia iedini-
ca u funkcioniraiuiem organizmu
o "sviesnost ie uvijek subiektivno isftusrvo"(Perls, 1969, str. 14)'
o "sviesno st ie prcces kontakta s naivaZniiim dogadaiima u po-
liu organizam/okolina l<roz senzo-motornu, emocionalnu, ko-
gnitivnu i energetsku podriku u odredenom trenutku. Sviesnost
omogutuie osobi da u odredenoi situaciii reagira suHadno svo-
joi potrebi i uvietima u okolini. Sviesnost ie integrativna, uHiu'
iuie neiiiu egzistenciiu, cielouitost. Kontinuum sviesnosti vodi
do aha-iskustva, trenutnog zahvaiania oiite cieline elemenata
u poliu. Sviesnost ie uuiiek pra1ena formaciiom geitaha. Nove
smislene cieline se formiraiu sviesnim kontaktom, stoga ie svie-
snost inte$aciia problema" (Yonte{, 1993, str.l79l'

79
 GESTALT TERAPIJA

Yontef (1993) ovu definiciju sviesnosti dalje obiasnjava (str.1g0-

181):
l. sviesnost ie efikasna samo kada ie temeliena i energizfuana u
dominantnoi sadainioi potrebi organizma.
Bez toga je organizam svjestan, ali ne o tome gdje je za njega
hranjivost ili toksidnost. A bez energiie, uzbudenja i emocional-
nosti organizmakoia je uloZena u pojavu figure, ta figura nema
zna(,etie, snagu lli zna(aian utiecai.
2. sviesnost niie cielouita bez direktnog znania o realnosti situaciie
i kako ie netko u toi situaciii,
Ako je situacija negirana, tada je i svjesnost poremeiena. osoba
koja uistinu ztaa da ona osjeia, misli i ponasa se, da ima alterna-
tivu i izbor, iest svjesna osoba. Thda osoba zna da ona ima kon-
trolu, izbor i odgovornost za vlastito osjeianje i ponasanje (engl.
responsability - ability to rcspondl. Funkcijski gledano, svjesnost
je jednaka odgovornosti: kada sam svjestan da jesam, istovre-
ia
meno sam i odgovoran i ne mogu biti odgovoranbez svjesnosti.
Svjesnost ukliuduie i samoprihv alanje i samopriznavanj e.

3 - sviesnost ie uviiek ovdie i sada, i stalno se miienia, razviia i tran-

scendira.
Svjesnost je senzorna/ ona postoji, a sve postoji u ovdje i sada
(i pro5lost i buduinost). Svjesnost je spoznaja da sam ja tai koji
ne5to radi sada u odredenoj situaciji. ukljuduje znanje o tome
Sto jest. "Sada" se miienja svakog trenutka, te svjesnost nije sta-
tidna, vei ie proces koji se mijenja iz trenutka u trenutak.

"Svjesnost je holistiiki proces kontakta sa i povlaienja od drugih u

polju, samoregulacije i stvaranja znaienja koji se dogada unutar cijele
osobe, angaZira cijelu osobu i mijenja ju. To je zamjeiivanje, prepo-
znavanje, bivanje u kontaktu sa, i ukljuiuje cjetokupno pro1ivljeno
iskustvo fiziike, mentalne, emocionalne i duhovne dimenzije nas sa-
mih/naieg selfa" (Mackewn, 1997, str.'l 13).

Simkin (1976l' navodi da svjesnost pruza iovieku moguinost da se

miienia, te da ie neophodna za izwienie izbora ili donoienie odluke.
sto je dovjek svjesniji, ima vise moguinosti izbora odnosno ako ima
vi5e informaciia, vi5e znanja, onda ima puno ve6i izbor moguinosti.

80
 2 I aeitalt koncepti

Stoga u terapiiskom prccesu terupeut potiie osvieitavanie Hiienta

luoz bivanie u "ovdie i sada" (iirenie sviesnosti o trenutnom iskustvu).
Svjesnost se razlikuje od introspekciie. Sviesnost ie spontano doZiv-
ljavanje onoga Sto je u nama, Sto osjedamo, mislimo, radimo. To ie do-
Livljaj fizl(ke, mentalne, emocionalne i duhorrne dimenzije selfa i dini
esencijalnu kvalitetu zdravog Livlienia. To ie energlia za asimilacijom
i rastom na granici kontakta, za samospoznaiom, izborom i kreativ-
nosti. Zarazlilu od toga, introspekciia ie kognitivni proces koiim se
namjerno usmjerava naiapalnia na na5e aktivnosti s ciliem evaluaci-
ie, ispravljania, kontrole, utiecania, dime utiedemo na na5e aktivnosti,
mijenjamo ih i spredavamo nfihovo poiavljivanje u sviesnosti. U in-
trospekciji je osoba podijeliena na opaL,a(a i ono Sto se opaLa (gledamo
na samoga sebe). Tek kada se integtira ta podiela i stopi u iedno, moLe
doii sa samosvjesnosti (|oyce i Sills, 2001, Mackewn, 1997; Perls i
sur., 1951; Yontef L9931.
L. Perls (L973, prema Yontef, 19931navodi da je cilj GT kontinuum
sviesnosti, koji opisuie kao:

"slobodnu neprestanu formaciiu geitalta, u koioiono ito ie od nai-

ve(e vainosti i interesa organizma, odnosa, grupe ili lruitva postaie
geitaltom, dolaziu figuru, gdie se moie u potpunostidoiivieti i nositi
s njime (priznati, proraditi, riieiiti, promiieniti, odbacitiisl.), kako bise
nakon toga mogao stopitisa pozadinom (biti zaboravlien ili asimiliran
i integriran), i ostaviti figuru slobodnu za poiavu novog znatainog
geitalta" (str.139).

Polsterovi (lg73l takoder navode kako ie cili terapiie sviesnost,

koja omoguiuje ponovno uspostavljanje jedinswa osobe, ima integra-
tivnu funkciju i kljudan ie korak u razvoiu novog pona5ania. Sviesnost
je kontinuirano bivanie s onime ito iest i neprestani ie proces, te dovo-
di do promfene i rasta.
Aspekti liudskog iskustva na koie se usmjerava sviesnost iesu
(Polster i Polstel, 19731:

1. Sviesnost o osietima i postupcima

Postoii veza izrnedu bazidnih osjeta i sloZeniiih ponaSania od-
nosno ekspresife. Ekspresiia (motorna komponental ptotzlazi
iz svjesnosti (senzorna komponenta) i zaiedno dine jedinstveno
senzomotorno iskustvo, Sto ie vrlo vaLno osviiestiti u terapiii.

81
GESTALT TERAPIJA

Osoba moZe postati svjesna te'veze osvje5tavajudi svoie disanje

dok ne5to govori, ili svoju fleksibilnost tiiela dok se kreie, ili pak
svoje uzbudenje dok slika. U trenutku postizania jedinswa svfe-
snosti i ekspresije javlia se dubok osjedaj prisutnosti i jedinswa
lidnosti. Vrlo je vaLno u terapijskom procesu usmjeriti se na tu
povezanost svjesnosti i ekspresije, a jedna od destih metoda je
koncentracija i usmjeravanie paLnje na unutarnje senzacije.

2. Sviesnost o osieiaiima
|edan od temeljnih ciljeva GT jest osvje5tavanje emociya u svr-
hu integracije lidnosti. Tijekom terapije vaLno je usmjeriti se na
osvje5tavanje i ekspresiju emocija kako bi do5lo do zatvarunja
ciklusa formacije i destrukcije gestalta, ti. do zatvaranja gestalta
i prelaska na novi cildus formacije i destrukcije ge5talta, Sto pak
omoguiuje integracifu raznih dijelova Livota osobe. U tu svrhu
neka od destih pitanja i uputa terapeuta jesu: ,,Sto sada osjeia-
te?", "Poja(,aite taj osje(,aj", "Ostanite s tim osjedajem i proma-
trajte kuda vas vodi", "Na Sto vas navodi to Sto osje6ate?,, i sl.
Pri tome jevaLno da se osvije5tene emocljeizraZ,avaiu u odgova-
raju6em kontekstu (u originalnom uzroku tih emocija), u kojem
se moZe zavrliti nedow5eni posao, a zadatakje terapeuta da u
sigurnim terapijskim udetima omoguii tai pravi kontekst.
3. Sviesnost o ieliama
-:,.
Zelje imaiu povezujuiu funkciju, integrirajuii sada5nje iskustvo
s bududno5du, ali i s pro5lo5iu.Znanieo tome bto Zelimo u nama
stvara uzbudenje i pokreie nas, te je vrlo vaLno da osoba tiiekom
terapije osviiesti svoje potrebe iz kojih prorzlaze i Lelje, kroz pi-
tanja poput "Sto sada Zelite?" ili ,,Sto vam je sada potrebno /
Koja vam je potreba u podlozi?". |edan od nadina kako se osobe
udaljavaju od svojih Zelja iest da ih uopiavaju, generaliziraju, pa
ih je potrebno svesti na speci{idne, iasne i razumljive termine.
4. Sviesnost o wiiednostima i procienama
Proces osvje5tavanja vrijednosti i procjena desto je povezan s
prosudbama, kontradikcijama i projekcijama. yaLno je da osoba
nanovo osvijesti i reevaluira koliko su joj pojedine vrijednosti i
prociene potrebne i korisne u zadovoljenju njezinih aktualnih
potreba, a koliko su povezane sa starim i pro5lim potrebama.

82
 Z I Geitalt koncepti

Stevens (1997lr ruzllltrie tri vrste sviesnosti i u svof oi knjizi opisuje

mnogobroj ne vieZbe za njrh:
1. Sviesnostvaniskog sviieta: aktualni senzorni kontakt s obiekti-
ma i dogadaiimau sada5niosti - sve Sto osoba doLivliava svoiim
osietilima, vidi, duje, dodiruie i sl.
2, Sviesnost unutrainieg sviieta: aktualni senzorni kontakt s unu-
tra5njim dogadajima u sada5nfosti - sve Sto osoba osieia iz svofe
koZe, unutra5niih orgar.4 emociie koje osieia i sl.
3. Sviesnost aktivnosti fantaziie (saniarenia), imaginaciia; ukliu-
duje sve mentalne aktivnosti rwan sada5nie wjesnosti tekuieg
iskusfva - obi a5nf e nja, zamilliania, nagad'ania, interpretacije,
razmtllianja, predvidania, usporedbe, planirania, prisjeianja
pro5losti, anticipirania bududnosti.

Sviesnost odnosno kontinuum sviesnosti 1e uz diialog i eksperi-

mentt jedan od tri glavna terapiiska alata unutar GT U literaturi
se navode i opisuiu brojne vielbe sdesnosti (npr. Perls i sur., l95li
Rainwater, 1986; Stevens, L997; Tolle, 2003 , 2006lr. Sve se vieZbe svie-
snosti temelje na promatraniu i osvje5tavanju vlastitih misli, emocija,
tielesnih osjeta i reakcif a u odredenom trenutku i okolnostima, bez
anahzfuanja i prosudivanja (bivanie u onome Sto iest ovdie i sada).
Kod razradbe sviesnosti u terapiiskom procesu, Hiienta se upu(uie da
usmieri svoiu paZnju na sebe, na svoiu nutrinu u sadainiem ttenutku,
te da opaZa i postaie sviestan svoiih misli, emociia, tielesnih osieta i
do Zivli avani a, b ez obi aini avani a, analizir ani a, pro sudiv ani a ili int er -
pretirania, kroz upute i pitania poput:

Fokusiraite svoiu paZniu na disanie. Usmierite paZniu na svoiu

nutrinu.
Promatraite kakve misli stvaru vai um, ito osie(ate i kako vam
ie u tiielu. Samo promatraite bez analizirania.
iega ste sada sviesni!
Sto se u ovom trenutku zbiva u vamal
Sto sada mislite!
Kako se sada osieiate!
Kako vam ie ovoga trenutka u tiielu!
Kako ste sviesni poiedinog diiela tiiela! i sl.

83
 GESTALT TEMPIJA

Uvid fe oblik sviesnosti i podrazumiieva:

trenutno zahvabnje jasne cjeline od razriiitih eremenata u polju orga-

nizam/okolina. To je sv/esnost o strukturi polja organizam/okolina koja
se prouiava i ukljuiuje kontakt sa sobom u cijelom polju svog iivota.
Upravo svjestan kontakt stvara nove, smislene cjeline, te kao takav u
sebi ukljuiuje integraciju problema (yontef, tgg3, 1gg5).

svjesnost se moze promatrati kao proces znaniao vlastitoj kontroli,

izboru i odgovornosti za vlastito ponasanje, misli i osjeianje. (Jpravo
GT u terapiiskom procesu stavlia naglasak na proces sviesnosti u "ov-
die i sada" u sHopu la-Ti diialoike interakciie terapeuta i Hiienta, koii
dovodi do uvida, promiene i rusta osobe.
Pojmovi svjesnosti i odgovornosti u meduzavisnom su odnosu. pre-
ma postavkama Gl za osobnu odgovornost je potrebna sviesnost, tj.
osoba ne moze preuzeti odgovornost za nesto sa dime nije u kontaktu
odnosno dega nije svjesna. suldadno tome, osoba koja
ie svjesna, zna
ito rudi, kako rudi, da ima alternatita i da sama bira da bude takva
kakva iest - ima kontrolu, izbor i odgovornost za to kako se osje6a,
misli i ponasa (Yontef, L99Bl. sviesna osoba ie odgovorna osoba.
svaka je osoba odgovorna za svoie reakciie i ponaianie (engr., res-
ponse-able: sposobnost za odgovor), odnosno odgovorna je za svoje
misli, ponasanie i emociie u odredenoj situaciii koie sama bira i
odreduie, te za posliedice svojih izbora (svjesnost o vlastitoj slobodi
izbora). svaka osoba ima aktivnu ulogu u stvaranju svoje psiholoske
realnosti i kako doLivljava svoje iskustvo, svaka je osoba odgovorna za
to kako Zivi svoj Livottt. svojoj okolini. To je sposobnost da bude ono
sto iest, a koja se izraL^val<roz rije( "ia" (,la sam ono Sto jesam,,, ,,fa
sam ja", "la sam taj koji misli, osieia, doLivliava i pona5a se,
ia sam
taj koji ima alternativu i koji bra"l. fa govor ukljuduje egzistenciialnu
odgovornosr. Mi smo odgovorni samo za sebe i ni ni za koga drugoga.
Biti odgovoran ne uldjuduje krivnju koja blokira osobu, vee zna(i od,-
govornost u smislu da je na nama hoie li stvari ostati iste ili 6emo ih
promijeniti (Mackewn, 1997; perls, 1969, 1970a, 19g1, perls i sur.,
ie51).
osobnu odgovornost ne treba mijesati s rijedi obaveza (engl. obtiga-
tion). Postoji semantidka konfuzija oko ta dvapojma. Mnogi smatraju
da odgovornost znadi "la sam se obavezao,,, ali to niie to, kro Sto
le
prethodno obja5njeno (Perls, 1969, 1970a,1991, perls i sur., 1951).

B4
 2 lGeitalt koncepti

2.6
PROCES KONTAKTA _ FORMACIJE I DESTRUKCIJE
G ESTALTA - ORGANIZMIEKE SAMOREGULACIJ E

{, [:3< I

Formacija i destrukciia geitalta - figure/pozadine

T=,ilee gestalt odnosi se na konfigutaciiu ili obtazac i organiziran ie
odnosom izmedu figure i pozadine. Sam kontakt moZe se promatrati
i kao stvaranie figuie u odnosu na pozadinu unutar konteksta/polia
u kojem se osoba nalazi (cNus kontakta ie proces u koiem se ruzviia
naziva formaciia i
frgu|o u odnosu na pozadinu), Tai proces se u GT
dlstrukciia gestalt;, ti. figure/pozadine (princip figure i pozadine),
a odvija ." Lro, nekoliko f.aza Lineei organizmidku samoregulaciiu
(osR).
Kada nema kontakta, polie nije diferencirano, odnosno nema figure
ni pozadine. Polie se organizira s obzirom na na5e interese i interese
polia. Kada postanemo zainteresir attt za nesto (poiava potrebe), pojav-
i;r1. r. figuia u odnosu na pozadinu. iim se promiieni interes osobe,
dolazido izmiene u poliu tako Sto onai prvi interes odlazi u pozadinu
dok ne$to novo postaie figura. Figuta i pozadina se miieniaiu iz tte-
nutka u tlenutak i zapravo su u stalnoi reotganizaciii i dinamiinom
procesu. Thj proces niziva se {ormaciia gestalta, ti. figarclpozadine.
Figura:
g sadrZi ono Sto je centralno, vaLIto, u fokusu interesa i Sto zna-
je
daino u sada5niem tr-enutlcl (Polster i Polsteq l973li
o predstavlja ono Sto se izdvalau nediiem iskustvu i kada ie regula-
ilia organizmidka, onda ie figura regulirana s obzirom na potrebe
osobe i s obzirom na prirodu i potrebe situaciie (Yontef 19951.

Pozadinaz
O sve Sto je izvan na$e trenutne sviesnosti odnosno ciieli kontekst
fenomenoloski vaznih faktora iz kojih se javila figura; dale figu-
ri perspektivu, no ne zahtiieva takav zaseban interes kao figura
(pr1laSnle iskustvo tiiekom Livota, nedow5eni poslovi, sada5nie
iskuswo, mislienje, ideje, sieiania, stavovi, osiedaji) (Polster i
Polster, t97 3i Yontef, 19951.

85
 GESTALT TEMPIJA

Definicija rijedi geStalt uHiuiuie tri elementa: obiekvfiguru, kon-

tekst ili okolinu/pozadinu i odnos izmedu niih. Unutar procesa for-
miranja gestalta, figura rpozadina su polarne. Figura se moze doZivieti
jedino u odnosu na okolinu i bez figure pozadrna je samo dio jedne
veie nejasne figure. Kontekst je dio definiranja objekta. DoZivliena cje-
lina (gestalt) ukljuduie objekt i njezino ztadenie. Znaienie ie povezni-
ca izmedu figure i pozadine. znadenje je uvijek povezano i proizlazi
iz konteksta. Ne poznajuii kontekst, tj. pozadinu ni figura nema zna-
denje, a isto tako,bez figure pozadina nije perceptivno organizuanai
stoga je bez zna(enja. To zna(i da mi mozemo definfuati sebe samo u
terminima odnosa odnosno u terminima naie interakciie s okolinom/
kontekstom, a to pak moZe definirati onaj koji ,,doLivljava,,. Osob_
no iskuswo moZe se razumjeti u terminima figure i pozadine odnosa.
Tienutna situaciia sastoii se od individualne sviesnosti selfa, sviesno-
sti okoline i sviesnosti odnosa izmedu to dvoie. sviesnost o odnosu
koii ie uHiuien u odredenoi situaciii iini ge{tart, obrazac iJi konfigu-
raciiu koia ima znaienie. Geitalti imaiu tezniu k zatvaraniu, tako da
iskustvo koie ie uspieino razriieieno/zadovolieno odlazi u pozadinu.
s druge strane, ona iskustva koia nisu razrifeiena nastavllaiu troiiti
energiiu i pazniu iak i onda kada su izvan naie svjesnosti. Nazivaiu se
"nedowieni poslovi" i mogu poremetiti nase trenutno iskustvo
i nasu
anticipaciju buduinosti. rz toga proizlazi da je ldjudan odnos izmedu
okoline i nas. Mi utjedemo na okolinski kontekst kroz nasu interak-
ciju s njime. Zdravlie se odreduie fuoz integritet obie strane i koz
fluidnost niihove interakciie. Thj standard zdravliamoze se primiieniti
i na organizaclje - od obitelji do zajednica - te na poiedince (wymore,
2002).

#?, F{
N.*.k ->
Faze kontakta - formacije i destrukcije geitalta - OSR
Ferls i sur. (1951)prvotno su opisali 4 fazekontakta:
1. Pred-kontakt
2. Kontakt
3. Finalni kontakt
4. Post-kontakt.

86
 2 lGeitalt koncepti

Tu originalnu teoriju faza kortakta Ge5talt institut u Clevelandu

pro5irio ierraT faza,Sto je integraciiaZinkerova i originalnog Perlsova
modela (Clarkson, 1999t Harris, 1996i |oyce i Sills, 2001; Kirchner,
2000, Mackewn, 19971.
Sam model faza kontakta odnosno ciklus formaciie i destrukci-
ie geStalta moZe se prikazati diiagramom u obliku vala (Slika 2), ito
upuiuje na njegovu ritmidku pulsirajuiu kvalitetu, amoLe se prikazati
i r obliku l<ruga, Sto upuiuje na sistemsku cirkularnost, medusobnu
povezanost i cjelovitost modela. Slika 2 prikazuje faze ciklusa jedne
epizode kontakta izmedu orgaraLzma i okoline, formaciju jedne figure
interesa./potrebe u odnosu na pozadinu ostatka polfa, u cjelokupnom
procesu samoregulacije. Individualni proces kontakta s okolinom ie
stalno ponavliaiuti niz formacija i destrukciia ge5talta. Ovaj model
s amo j e konceptualno sredstvo za r antmTi evan j e unificirano sti priro de

iskustva. Svi ljudski ciklusi ne podinju u istoj todki i f.aze ne impli-

ciraju kauzalitet. Tu se vi5e radi o proudavanju "kako", a rue "zaito"
funkcionira kontakt.

Okolina

Akcija Kontakt

Mobilizacija energije

lntegracija i

Svjesnost asimilacija

Senzacija

Povlaienje Povlaienje

slika 2. Shematski prikaz cMusa kontakta - formaciie i destrukciie ge-

itaha (diiagram u obliku vala) (Obiavlieno s dopuiteniem SAGE Pu-
blications Ltd., London, Los Angeles, New Delhi, Singapore and Was-
hington DC, Mackewen, [., Developing Gesta]t Counseling. [@ SAGE,
1ee7l.)

87
GESTALT TERAPIJA

Faze kontakta - ciklusa formaciie i destukciie geStalta - OSR:

1. Povladenie
Povladenje ili mirovanie prva jefaza, u kojoj
je osoba u ravnoteZi
ilicentrirana izmedu formacije i destrukcije ge5talta. Nema ja-
sne figure i organizam je u stanju homeostaze ili balansa. To je
mirna i opu5tena f.aza, koja je uslijedila nakon zadovoliavajudeg
zatvarurja prethodnog ge5talta odnosno zadovolienia potrebe. U
svjesnosti osobe ne pojavljuje se jasno izraLena nova figura.

2. Senzaciia
Organizam (osoba) ne moZe ostati u mirovanju neodredeno wi-
jeme. Kod osobe se nuZno poiavljuje novi organizmidki manjak
ili vi5ak jer je dovjek kao Zivo biie neprestano u pokretu - tje-
lesno, psiholo5ki, emocionalno, mentalno, fiziolo5ki, endokri-
noloSki, neurolo5ki i sl. |avlja se bilo vanjski bilo unutarnji po-
remedaj u obliku potrebe koja teZi zadovoljenju kako bi se kod
osobe ponovo uspostavio homeostatidki balans osobe i okoline.
Iz nediferencirane okoline pojavljuje se figura. Glavno obilje{e
ove f.aze je pojava senzornih proprioceptivnih informaciia u
organizmu.

Nekoliko je mogudih wsta senzoruih ik proprioceptivnih uzbu-

denia:
a) Povrerneni porivi, nagoni i Lelie koji teZe kontaktu s okoli-
nom, poput gladi i paZnie.
b) Povremena bol ili napetost, npr glavobolja, gdje se kontakt
vi5e odnosi na tijelo.
cl PodraL,aii koii se favljaju kao teZnje, emocije ili boli kofi su
izaz.tani dogadajima iz okoline, poput telefonskog poziva u
kojem nas netko odbija ili pak zagrljaia voljene osobe.
d) Fiziolo5ka prilagodba koja se iavlia kao reakcija na promjene
u okolini poput promjene temperature, buke i sl.
3. Sviesnost
U ovoj fazi osoba polako postaje svjesna Sto se dogada (svjesna
je dogadaja koji izazivaju senzorne ili proprioceptivne podraL,aie
koji se javljaju u niezinoj svjesnosti). Pojavljuje se nova figwa,
koja postaje srediSnji interes u iskustvu osobe u tom trenutku

88
 2 lGeitalt koncepti

(wiesnost o potrebi). Sto je figura ja(a r vahnlja, to 6e odgovor

osobe biti jasniji ibrLi. Svjesnost ie oblik iskustva osobe. To je
proces bivanja u kontaktu s taiznatainijim dogadajem u polju
otganizam/ okolina, sa senzomotornom, emocionalnom, kogni-
tirmom i energetskom podr5kom.
4. Mobilizaciia energiie
Svjesnost o potrebi praiena je uzbudenjem i mobilizacifom selfa
i kapaciteta koje osoba posieduje. U ovom stanju emocionalnog
i fiziolo5kog uzbudenja figura odnosno potreba postaje jo5 ja-
snif a i runrija energiju i ideje o mogudnostima njezina zadovo-
ljenja. Kod zdrave osobe u ovoj se fazi motoridki sustav aktivira
i priprema za pol<ret, a osjetila su otvoren a za primanie informa-
cljaiz okoline. Ovo je f.azatzbudenia i mobilizacije kontakta.
5. Akcifa
Slijedi faza odabira odgovarajude akcije, Sto ukljuduje organi-
zacljl perceptualne, pona5ajne i emocionalne aktivnosti. Osoba
bira ili odbacuf e razrle mogudnosti, aktirmo poseZe prema raznim
moguinostima, poku5ava savladati prepreke i eksperimefitfu a ra-
zliditim oblicima mogude akcije.
6. Kontakt
Kontakt je odabir i provodenje primjerene akciie temeljene na
energetskom uzimanju u obzir ruznlh moguinosti, i u stvarno-
sti i u ma5ti. Senzorne i motoridke funkcije (gledanje, slu5anje,
osjedanje, kretanje, dodirivanje), potencijalne su funkcije preko
kojih se odvija kontakt. Samo slu5anje i gledanje ne odreduje do-
bar i kvalitetan kontakt, ve6 je klfudno kako netko slu5a i gleda.
Kontakt se dogada na granici selfa i okoline. MoZe biti izmedu
osobe i druge osobe, osobe i nekog objekta u okolini ili osobe i
neke njezine nove kvalitete. Finalni kontakt oznaduje zatvaranje
odredenog geStalta. Osoba je u potpunosti angaLfuana u figuri
koia je tog trenutka naivaLnija za osobu u polju organizam/oko-
lina. Dobar kontakt temeljna je idela GT i, paradoksalno, otarura
moguinost promjene.
7. Zadovolienie (integracija i asimilacija)
Odnosi se na zadovoljenie potrebe i zatvaranje geStalta. Osoba
doLivlj av a duboko organizmidko z adovoli stvo. Ukl j udui e proces

89
GESTALT TERAPIJA

probavliania i asimilaciie, pri demu osoba uzima ono Sto joj

je potrebno i odbacuje ono Sto joj nije hranjivo, njegujude. U
ovo) f.azi kroz proces asimilacije dolazi do polaganog smirivanja,
probavljanja iskustva i figura polako izlazi iz fokusa i ulazi u
pozadinu, gdje moZe biti izvor dubokog zadovoljswa r zna(ajrog
udenja.

Ponorrno sliiedi faza povladenja u "plodnu prazninu,, iz koie po-

novno moLe slijediti nova potreba. Osoba ima iskusWo praznine, ne-
utralne tranzicijske zone koja slijedi povladenje i prethodi poiavi nove
senzacije.
Primier: dok osoba sjedi u nasloniadu i dita knyigu , iavljase sljedeie:
Senzacija: suhoia grla, senzorne informacije
Svjesnost: " ja sarn Ledan" , imenovanje potrebe / formacija figure
Mobilizacija energife: paLnja se pomide s ditanja na uzimanje
pr1a, viz:ualizaciia i energiziranje / skupljanje energije
Akcija: ustajanje i odlazak do hladnjaka i uzimanje soka, kori-
Stenje pokreta / kretanje prema cilju
Kontakt: pije sok, psiholo5ki proces kontakta s piiem / puni an-
gaLman za zadovoljenje potrebe ili figure interesa
Zadovolienje: zadovol jenje Ledr, osjedaj punode i probavljanje
Povladenje: opu5tanje i povladenje u mirovanje

Opisani proces kontakta/formacije i destrukcije ge5talta / OSR za-

pravo je proces neprestanog izmieniivania faze kontakta s okolinom i
faze povlaienia od okoline, odnosno faze spaiania i faze odvaiania, pfi
iemu se prilikom svakog kontakta zatvara neki geitah.
Osnovni motivator pona5anja st potrebe, lJ zdravom organizmu
vi5e se potreba javlja u nekom trenutku. One se organiziraiu u hije-
rarhiiu potreba prema vaZnosti, kao dio prirodnog procesa. Thda se
iz pozadine izdvaia naidominantnija potreba, koja postaje figura u
poliu organizam/okolina, te energizfua pona5anje u tom trenutku.
Potreba je funkcija eksternalnih/vaniskih faktora (frzt(ka struktura
polja, drustvena aktivnost, djelovanje prirode i sl.) i internalnih/unu-
tra5njih faktora (glad, umor, interes, prijaSnje iskusrvo i sl.). Th figura
usmierava i organizira ponaSanie osobe u poliu sve dok ta potreba
ne bude efikasno zadovoljena. Stoga, motoridko pona5anje i percep-
tualno iskustvo osobe organizira trenutno najdominantnija otgafliz-

90
 2 lGeitalt koncepti

mid,ka potreba. Osoba se susre(e sa svoiom potrebom kroz kontakt

s okolinom preko senzomotoridkog pona$ania. To znadi da, u cilju
zadovolf eni a potrebe, organizam ttaLi t okolini Zelieni obiekt ( senzor-
na aktivnost) i kada ga nade, organizam dieluie kako bi ga asimilirao
(motoridka aktirmost). Kontakt organtzitafigura interesa u odnosu na
pozadinu polja organizam/okolina. Kada ie potreba zadovoliena' Le'
ijeni ie obiekt asimiliran i tada ie ge5talt zatvoren, te nastaje stanie
ravnoteZe. Prija$nja dominantna potreba izlazi iz wiesnosti i postaie
pozadina, a energija se usmierava na sliededu naidominantniiu potre-
Lu (sljededu figuru). Organizam ie slobodan zaf.ormacliu novog ge5tal-
ta.Iz toga proizlazi samoreguliraiuda priroda organizma. Sukladno
tim postavkama, organizam se rada s kapacitetom za no$enie sa 2i'
votom (Perls, 1973, prema Barlow, 1981, Perls i sur., 1951; Simkin,
1976j Yontef, 19931.
Kada ie opisana formaciia i destrukciia ge$talta blokirana ili pore-
medena u bilo koioi od faza, kada potreba niie prepoznata i rztaLena,
tada ie fleksibilna harmonif a i tiiek organizam / okolina poliapoteme-
( e n, N ezadovoli ene potrebe f ormirai u nedow i en e/ ne zaw i en e ge itah e
kojr tra1,e pa|njy. te stoga interferiraiu s formiraniem novih ge$talta
(Yontef, L993l,5to de kasnif e biti obja5nieno.
Prema Perlsu, zatvaraniege$talta dogada se u kontaktu u "ovdie i
sada" , bezbieL,ania u proSlost ili bududnost i preko preuzimania od-
govornosti za sebe. Navodi da ie zatvaranie ge5talta bazidni zakon u
formaciii ge5talta. Napetost raste Lzpotrebe za zafiIaranjem i to se zove
fuustracii a, dok zaw ar ani e dini satisf akciiu Perls, 19 69lr
( .

GT temelii se na slfedeioi postavci:

'svaka
je osoba sposobna biti potpuno sviesna i dielovati prema svoiim
potrebama. sposobna ie biti u kontaktu s okolinom sa svim svoiim
sposobnostima i osobinama kako bi zadovoliila svoie potrebe (ostva-
riti ciklus kontakta). 'Ako znam ito ia Zelim, onda ia neiu traziti druge
ljude da mi kaiu ito ja Zetim, niti iu proiicirati svoie potrebe na dru-
ge". Egzistenciialno gledano, sviesnost omoguiuie osobi da preuzme
odgovornost za ponaianie koie poduzima kako bi zadovoliila svoie
potrebe (Zinker, 1977, str.94).

91
GESTALT TERAPIJA

Zakon homeostaze (proces samoregulacije) =.5..3

Samglsgulaciia (prethodno opisan prcces kontakta/formaciie i de-
strukciie geitalta / osR) ie proces kojim osoba teLi odri,avanju ho-
meostaze koia ie neprestano poremed,ena poiavom potrebe (figure)
i ponovno je uspostavliena zadovolieniem te potrebe. proces home-
ostaze ie odrL,avanie balansa u organizmu i jasna je neprestana tehnja
orgarizma k toj ravnotezi. Ljudi imaju fizidke i emocionalne potrebe i
prirodnu teLniu za regtlacijom samih sebe i zadovoljenjem tih potre-
ba. organiziraju svoie iskuswo, doZivljavanie, ideje, energiju, interese
i aktirrnosti oko tih svojih potreba dok ih ne zadovoUe. Kada je potreba
zadovoljena, oua odlazi u pozadinu, dopustajudi osobi da se odmori
dok se ne pojavi neka nova potreba ili interes. 'fada taj ciklus podinje
iznova i dini proces samoregulacije. samoregulacija se mo?,ede{inirati
i kao proces kreativne prilagodbe u koioi organizam teZi homeosta-
zi, postiZe zdravlie, reagira na uzbudenje i asimilira novinu.
Proces samoregulacije organizma osim potreba osobe (osobna od-
govornost - odgovornost za sebe i vlastiti Livotl uzima u obzir i po-
trebe drugih ljudi (odgovornost za odnos - u simetridnom odnosu
svatko je loo% odgovoran za to kakav je on u tom odnosu i kakav
odnos gradi) i okoline, ier su ljudi drudwena biia i u odnosima s dru-
gim ljudima, te Live u drustvenoj zajednicr (drustvena odgovornost
- odgovornost za druge u na5oj obitelji, grupi, zaiednici, dru5tvu i
svijetu) (|uul, 1995).
Homeostatidki proces ie (Perls, 1981):
@ prcces koiim organizam, u uvietima koii se miieniaiu, odrZava
ravnoteZu, a time i zdravli e;
@ proces koiim organizam zadovoliava svoie potrebe;
@ proces koii ie samoreguliraiuii i proces koiim organizam ulazi u
kontakt s okolinom. cjelokupan Zivot odreden je neprestanom
izmienom uravnotezenosti i neuravnoteienosti u organizmu.
stanje balansa ili ravnotehe rnoLe se numeridki odrediti kao
"nulta todka", iznad koje stijedi poveianje ili plus vrijednosti,
a ispod je smanjenje ili minus vrijednosti. Napetos t proizlazi iz
pojave potrebe (pomak s nula u plus ili minus vrijednost), Sto
rzaziva frustraciju, dok zadovoljenje te potrebe dini zadovoljswo
i ponovnu uspostavu tavnoteZe.

92
 Z lGeitalt koncepti

Samoregulacija ukljuduje moguii raspon na5ih izboru i kreativnu

prilagodbu koju radimo iz trenutka u trenutak kako se prilagodava-
mo stalno mijenjajuiim okolnostima. Reguliramo se sukladno potre-
bi. Organizmidka samoregulacija nastaje onda kada se reguliramo s
obzirom na potrebu kofa se javlia iz prirodnog procesa organizmidkog
funkcioniranja organrzma. Bazi(an primfer je da idemo spavati kada
smo pospani ili da jedemo kada smo gladni. Organizmiika poteba ie
spontani impuls koji proizlazi iz naieg ciielog selfa. eesto su ti impulsi
medusobno kontradiktorni ili ih je nemoguie istovremeno zadovoljiti,
iziskujuii tako od nas da napravimo izbor izmedu njih s obzirom na
na5e prioritete i podrSku okoline. Stoga se OSR moZe opisati kao pro-
ces donoienia moguiih izbora suHadno na{im potrebama.
Ikda je organizam dugo u staniu neuravnoteZenosti, znaii da niie
u moguA,nosti zadovoliiti svoie pofiebe, koie mogu biti fizioloike i psi-
holodke, odnosno organizam ie tada bolestan (Perls, 1981). No, ako
samoregulaciia primiereno funkcionira, ona dovodi do integraciie diie-
lova u cielinu koia obuhvaia te diielove i osoba ie zdrava.
Osnovni koncept teorije GT podrazumijeva da svaka osoba ima
prirodnu tendenciiu prema ravnoteLi, zdravliu i rastu, odnosno te-
melji se na samoreguliraf u6oi osnovi osobe. Naiin na koii osoba ulazi
u kontakt upravo ie i naiin kao se miienia i ruste odnosno kako se nosi
sa Zivotom. Osnovni princip Zivota ie samoodrZ,avanje i rast, Sto se
nalazi u "mudrostitijela" (Perls i sur., L95l, str.2791.

2,.W"4
Nezavr5eni (nezatvoreni) geitalt - nedovrieni posao
J-luai imaju prirodnu teLnjt za zalraranjem ciklusa kontakta i po-
vladenja. U idealnoi situaciii osoba poduzima akciju koja dovodi do
potpunog kontakta i zadovoljenja potrebe. Kada figura interesa dovede
do uspje5ne akcije za susret s dominantnom potrebom odredenog tre-
nutka, tada se paLnja osobe mide s te figure i organizmidka energif a
moZ,e slobodna iiir,a drugu figuru - kada je potreba zadovoliena, tada
je geStalt zatvoten i ona vi5e nema utjecai, a organizam ie slobodan
za novi ge5talt.
S druge strane, u sludaiu kada je formaciia i destrukciia ge5talta
blokirana ili je rigidna u bilo koioi svoioj fazi, kada potrebe nisu

93
GESTAIT TERAPIJA

prepoznate i izrailene, tada je fleksibilna harmonija i tok organizam/

okolina poremeien. Ako iz nekog razloga osoba nije u mogu6nosti iz-
vr5iti kontakt s onime Sto je privladi, tada (e ge5talt ostati nedovrSen/
nezavr5en.

Nezadovoljena potreba tvori nezavrien geitalt koji zahtijeva paZnju

i stoga interferira s formacijom novog geitalta (Mackewn, 1997; Yon-
tef, 1 976).

Kao Sto je redeno, bilo koja od f.aza procesa kontakta mole biti po-
remeiena zbog opasnosti i straha od frustracije i uzbudenja koje se
pojavilo u organizmu, Sto rezultira pojavom anksioznosti. Svaki po-
remedai kontakta i anksioznost vodi do pokuSaia da se originalni
impuls inhibira i kontrolira. Opia teLnja osobe za namjernom kon-
trolom impulsa nalazi se u pozadini, a figura je konkretno inhibirano
uzbudenje ili odgovor na odredenipodraZ,aj. U takvoj situaciji potreba
nije zadovoliena i ge5talt ostaie nezatvoren. Na primiel, osoba se
nalazi u konfliktnoi situaciji u kojoj ie partner uwijedi, pri demu ona
postane ljuta. No, zbog straha od sukoba ona ne teagtra u konkretnoj
situaciji iz svoje ljutnje, ve6 inhibira svoje agresivne impulse. Nakon
toga se iavlia nova situacija, dok je ona stara jo5 uvijek nezavr5ena. U
susretu s novom situaciiom, stara nezavr5ena situacija se potiskuje
(osoba proguta ljutnfu, ukodi mi5iie, izbaci teZnju iz svjesnosti). No,
u novoi situaciji, to bolno potisnuto uzbudenje prisutno je u pozadini.
Self se nosi s novom figurom, no istovremeno ne mo1e crpiti snagu
koja se koristi za supresiju starog uzbudenja. Pozadina kontaktirania s
novom figurom poremeiena je postojanjem bolne supresije prethodne
nezavr5ene situacije koja imobilizira odredene ego funkcife. Vidljivo
je da taj prisutni poremedai utiede na kontakt s novom situaciiom.
Uzbudenje ne moZe biti zaboravlieno, ali namjerna kontrola moZe biti
zaboruvljenaiiwan wiesnosti (Perls i sur., 1951).
U teoriji Gl
svaka potreba koja nije zadovoliena, odnosno svaki
nezavr5eni/nezatvoreni ge5talt iest "nedovr5eni posao", koii utieie
na formaciiu novog geitalta, prirodni proces OSR, te u tom sluiaiu
ne dolazi do rasta osobe, vei do niene stagnaciie i regresiie. Kada se ti
nezavr5eni gestalti drLe iwan svjesnosti osobe, oni wore nedow{ene
poslove koji mogu utjecati na samopo5tovanje, kohezivnost identiteta
i interpersonalne odnose te osobe (Yontef, 1995}, te smanjitt inrore
mogudnosti za doLivljavanje Livota u njegovoi punini u 'bvdje i sada"

94
 2 I ceitalt koncepti

s cjelokupnom psiholoskom i fizioloskom odgovornosiu (clarkson,

reeel.
Nedovrseni poslovi vierof atno su naivaZniia posliedica blokirania
sviesnosti. Ciklus zadovolienia potrebe ne moZe biti zavrSen, napetost
je narasla, ali se niie oslobodila, emociie rastu i ostaiu neizra|ene, ti-
toga novoga se
fek ponasania ie sprijeden neizraLenom akciiom, malo
moLe dogoditi u zgrdenosti i {rustraciii, a Zivot se polako usporava i
usmierava prema odaiu i dosadi s nedostatkom autonomiie, spontano-
sti i osobnosti. Stogd ie u tetapiiskom procesu wlo vaZno ptoradivati
proces sviesnosti (osvieitavati nezawiene poslove) i zatvatania neza-
tvorunih geitalta (Enright, 19701.
Ako ie potreba vaina, nedow{eni geitalt te potrebe imat ie znaiaian
utiecai i ive dok ostaie nedowien zahtiieva paZniu osobe. Odgadanie
niiegova zawiavania zahtiieva energiiu osobe. ito su viie osobe primo-
rane porcmetiti svoie potrebe, to ie viie energiie pottebno za dtianie po
tt oi tih nedowienih poslova koii se kumulfuaiu. Osoba koia, wiesno
ili nesviesno, koristi energiiu za zarLem rivanie vaZnosti potisnutih
nedowsenih situaciia, nema svu svoiu pazniu za sadasniu situaciju.
Akumulaciia nedovrsenih poslova dovodi do ruzvoia poremecaia ili
neuroze. Sve dokie osoba u kontaktu s otiginalnom poyebom, postoii
moguinost da ona bude zadovoliena, ruzriieiena odnosno zawiena,
ito ie ideia vodilia u terapiiskoi prorudi (Mackewn, 1997l''
Neurotska kompulziia za ponavlianiem znakje da 1e situaciia koia
ie nezawiena u proilosti io,i uviiek nezawiena i u
sadainiosa. Kada se
u organizmu akumulira dovolino napetosti da se tai zadatakudini do-
minantnim , iavllase ponovni poku$ai za niegovim tazrie\eniem' Svaki
put kada se zdravo ponavlianie iavr, zadatak je izvr$en, ratmoteL'a ie
uspostavljena i organizamie odrLao samoga sebe ili narastao kroz asi-
milacifu novine. Za razlll<t od toga, neurotska napetost niie zaw$ena,
ali ie dominantna i Zeli biti zavrienapriie nego Sto se poiavi ne5to dru-
go. No, fiksirani stavovi i navike, koii su i priie bili bezuspieSni, utiedu
I sada, na nadin d,a je zaWaranie opet malo vieroiatno, te potreba za
zafraraniemge5talta ostaie (Perls i sur., 1951).
Buduii da ie potreb a za zaty^raniem cjeline toliko rudimentarna
stvar ljudske prirode, osobe ipak zatvaraiu te ge5talte na iskrivlien,
poremeden i patoloski nadin. To pak utiede na tazvoi karaktera lid-
nosti i tijela (muskulature) osobe, kao psiholo$kog i fiziolo$kog odgo-
vora. Stoga ie u terapiiskom prccesu wlo vaZno da osoba izrazi svoie

95
 GESTALT TERAPIJA

osieiaie na autentiian naiin, odnosno u odgovarajua,oi okolini, kako

bi imala autentiian osieiai zawienosti i zatvorenosti, uz oslobadanie
blokfuane energiie. To ukljudu je istraLivanje kako se nedovrseni posao
pojavio, povijest, vjerovanja i introjekte koji ga podrL,avaiu, sve do po-
zadine figure kroz fenomenolo5ku metodu istrazivania. Npr. identifici-
rati nedowsenu situaciju, poticati klijenta na prisieianje originalne si-
tuacije, otkdti gdje je energija najprisutni ja, poticatiklijenta da osjeti i
ude u kontakt sa svojim emocijama, mislima i tjelesnim senzacljama,
te poremeiajima tog kontakta, voditi klijenta kroz impass i razrjesenje
nedovr5ene situacije u'bvdje i sada,,.

2.=.=
Fiksirani geitalt
Od najranijeg dfetinjswa pojedinac se susreie s vanjskim socijali-
zacijskim snagama odnosno zahtjevima, idealima, modelima i sl. Ti
vanjski standardi mogu se automatski odbaciti, uzetiu obzir i integri-
ratilodbaciti ili automatski prihvatiti i uzeti u sebe. Kada se vaniski
zahtieui automatski uzimaiu, dolazi do introiekciie, ti. uzimania bez
asimilaciie, ito ie regulaciia organizma pomodu moranja. Moranja su
"morao bi", "trebao bi" iziave koie poiedincu govorc kako da regulira
svoie ponaianie pomoa,u vaniskih standarda u izolaciii od svoiih vlasti-
tih organizmiikih potreba i internalnih prioriteta. Na primjer: uvijek
moraS biti pristojan i pun razumljevanja, ili: nikada nemoj pokazivati
svoje emocije. Morunia su zapravo fiksirani entiteti, a ne organizmidki
procesi, kojima nedostaje fleksibilnosti i moguinosti reagiranja. Kada
se osoba regulira pomoiu rnoranja, takva regulacija swara nove zahtje-
ve i moranja kofe si osoba postavlja i nameie (yontef, l9g}l.
Ako su potrebe neprestano ignorirane ili pogresno tumadene, iav-
lja se emocionalni prekid u polju ocinosa izmedu poiedinca i okoline.
Kada se javitai raskid, osoba se desto osjeia neugodno, dudno, pogres-
no protumadena i kao da ne5to nije u redu. Bazidno osoba teZi susre-
tu s nezadovoljenom potrebom kako bi se zafvorio nezawseni gedtalt.
No, ako tai prekid izmedu osobe i okoline duze potrajg originalna
potreba gubi svoiu snagu, iskrivliuie se ili "fiksira', tt prilagodbu ili
fiksirani gestalt. osoba nema dovoljan osjedaj podrske okoline kako bi
se drzala svoje potrebe i kako bi tu potrebu dozivjela legitimnom, te se

96
 2 tOeitalt koncepti

prilagoduje naibolje Sto moZe danim okolnostima (Mackewn, 19971.

Na primfer, ako ie nedostatak podr5ke za dietetove swarne potrebe i
emocije stalan, dijete moLe izgubiti kontakt sa svoiim primarnim po-
trebama i emocijama i reagrati na prilagoden nadin koii nije u sugla-
snosti s njegovom stvarnom prirodom (to moZe biti krivi, prilagoden
ili introjiciran nadin): diiete je doZivjelo smrt roditelia i okreie se baki
i djedu za podr5ku, no oni ga uzastopno odbijaiu. Dijete gubi nadu i
odustaje, fiksira svoiu potrebt za tugovaniem, plakanjem i podr5kom
okoline u situaciji kada ie duboko potreseno/ ti. "zamrzne" to i bude
prilagodeno.
Regulacija organizma bazirana na moraniima ie fiksirana i ne-
fleksibilna, a upravo dio lidnosti koii ie fiksno i rigidno zadan umie-
sto da bude otvoren za autentidnu reakciiu u sada5nioi situaciii iest
karakter. Ako ie kod poiedinca dugoroino prisutna regulaciia na osno-
vi morania, to samopotiskivanie postaie navikom i rezuhira razvoiem
figidnih, luoniinih karakternih konflikata. Pristaianie i pokoravanje
okolini upotrebljava introjekciju i funkciia ie no5enja sa situaciiom
kod osobe kojoj nedostaie ranroine zrelostilpodr5ke za konfrontaciju
s okolinskim pritiskom, te izborom da asimilira ili odbaci. Kada to
postane automatsko i izvar svjesnosti osobe, kod nie se iavlia rigidni
karakter (Yontef, 19931. Perls navodi da nedovr5ene situacije pozivaiu
na rje5enfe, ali ako su izvan svjesnosti, rcntltat 6e biti neurotski simp-
tomi i neurotski karakter (Perls, 1948, prema Mackewn, l997l.Bu-
duii da su liudi holistidki organizmi, GT navodi da fiksiranie ge5talta
ukliuduie cjelokupno bide odnosno fizidke, emocionalne i kognitivne
procese u pojedincu. Sukladno tome, potreba moLebiti iskrivliena, pre-
tier ana, stavlj ena im an svi esnosti, maknuta ili zaboravli ena. Fiziolo5ki
osoba moLe ograniditi svoie disanje kao nadin izbiegavania doLivliava'
nja emocionalne ili fizidke boli, kognitivno osob a mole sebi obiasniti
ili racionalizirati nedostatak podr5ke i originalnu emociju ili potrebu
moZe "maknuti po strani" i zamijeniti nekom drugom emociiom, po-
pnt"la sam previ5e za drtge liude". Diiete iz prethodnog primiera di5e
plitko i vferuje da ie biti volieno samo ako je dobro i kontrolirano. Kod
njega je iskustvo tuge povezano s razodaraniem i napuStaniem, te tugu
prekida u samom za(etl<t.
Regulacif a na osnovi morania, za razlllu od OSR koia je prirodan
proces kontakta, jest regulaciia koia ie umjetna, funkcija dihotomiza-
ciie u polju, funkcif a procesa konfluenciie i izolaciie, te rigidno pizna-
je samo iedan ispravan nadin.

97
GESTALT TERAPIJA

Ti fiksirani obrasci kontakta osobe vidliivi su u sadainiosti i stoga

se moglt prouiavati i razriieiiti iedino u sada{niosti (ovdie i sada). Sa'
da5nie situacije ponovo bude traumatsko iskustvo i s niim povezane
stare emocije i uvjete okoline. U takvoi situaciii osoba desto izbiegava
dublyi ulazak u ta problematidna podrudia, jer ie naudila prilagoditi
svoju reakci;u koja se automatski javlia i time izbie1i ponovnu poiavu
bolnih starih emocija. Osoba ne reagira sukladno sada5niosti, vei pro-
jicira svoia pro5la iskuswa na sada5niost i reagira kao da ie sada5nia
situacija opasna i potenciialno nepodrZavaiu1,azaniu, kao Sto je to bilo
u pro5losti. Osoba koja funkcionira na takav nadin niie u najboliem
kontaktu sa svoiim pona5anjem, mi5lieniem i emocijam4 te postaie
manfe fleksibilna i vi5e rigidna i stereotipna. Buduii da ie originalna
potreba fiksirana. i maknuta iz svjesnosti, iavlja se automatska pri-
lagodena reakciia i osoba zatama ciklus kontakta repetitirmo/ no ne
dolivliava swaran osje6aj razrjelenja rh zanrarania (ier potreba ostaie
netaknuta) (Mackewn, 19971. VaZan dio terapiiskog prccesa iest da Hi-
ienti otkriiu kako, kada i u koioi mieri ie niihov danainii stil i naiin
ulaska u kontakt s okolinom stvarno realan i flekibilan, a kako i kada
su oni izvan kontakta, rigtdni i neefikasni.

98
 2 t Aeitalt koncepti

2,.e
METABOLIZAM HRANE I MENTALNI METABOLIZAM

Ferls (1947)ieiznio koncept instinkta gladi, u dijoy se osnovi nala-

ziagresiia i proudavao metabolizam (probavu) hrane, na temelju dega
je povukao analogiju s mentalnim metabolizmom mentalne hrane.
Suldadno holistidkom gledaniu na dovjeka kao cjelinu uma i tiiel.a,
naglasio je strukturalnu slidnost izmedu mentalnih i tjelesnih procesa.
Istide da odnos prema hrani utjede na to kako se osoba nosi sa Zivotom
i moZe upudivati na strukturu lidnosti i mentalnih aktivnosti osobe.

@ Faze ruzvoia instinkta gladi (Perls, 19471:

1. Prenatalna faza (priie rodenia)
U prvoj fazi embrio f e dio majke i dobiva hranu preko placente i
pupdane rirpce. Hrana ie u tekuiem stanju i kemijski pripremlje-
na, s odgovarajuiom kolidinom kisika. U podetku ove faze fetus
ne upotrebljava nikakvu snagu i napor kako bi dobio hranu, dok
kasnije njegovi otkucaji srea dijelom sudjeluju u distribuciji hra-
ne.

2. Predentalna f.aza (sisanie)

Rodenjem se prekida vezaizmedu mafke i djeteta. Diiete podinje
disati i s6mo inkorporira hranu. Nakon rodenia djeteta nastu-
pa f.aza sisania (dojeniel. U ovoj lazi ioi uvijek nije potrebno
"rasftaranje" krute hrane, no molekule proteina i sl. iz majdina
mlijeka kemiiski se razgraduju na jednosta',rniie sastojke. Kod
sisanja ipak postoji jedna svjesna aktirma uloga, a to je "zagristi
i ne pu5tati" (engl. hanging-onbitel, prt demu se energija tro5i
na drZanie nedega, ali nema hranjivog efekta koii bi do5ao tek
razgradniom objekta.

3. Faza siekutida (grizeniel

U sliedeioj fazi kod djeteta tzrastaj:u prednii ztbi i zapodinju
prvi oblici "rapada" na krutu hranu (grizeniel. Prednji zubi dye-
luiu poput Skara, a ukljuduju i kori5tenje mi5iia deljusti. Zada-
takntba fe "uni5titi" veliku strukturu hrane. Majdina bradavica
postaje ne5to Sto se moZe ugristi i javlia se prvi impuls za gflze-
njem.

99
GESTALT TERAPIJA

Ako majka ne shva6a taj impuls za grizenjem ili ima bolne brada-
vice ili postaje uznemirena, moLe se kod djeteta ranriti inhibici-
ia gtizenia. Thda grizenje postaie identificirano s povredivanjem
drugoga ili bivanjem povrijedenim. Sto je vi5e inhibirana aktiv-
nost gdzenja, to ie u manjoj mjeri to dijete razrrtti sposobnost
za "hvatanje u ko5tac / napadanje objekta,, kada situaclja to za-
htijeva. Sto je sposobnost za povredivanje vi5e inhibirana, dijete
6e to vi5e rantrti strah od toga da bude povrijedeno {projiciranje
agresiie na druge). Drugi nadin za rzraLavanje inhibirane agresije
je okretanje agresirrnih impulsa prema sebi (kroz retrofleksiju).
Ako se dentalni rawoj zaustavi nakon pojave prednjih zaba, di-
jete ie biti u moguinosti izgristi veie komade hrane u manje
komade, no probava te hrane Ce naprezati kemijski aparat i za-
htijevati dodatno vrijeme za probavlianje.
4. Faza kutniaka (grizenie i ivakanie)
Zadatak zuba kutniaka jest "razoriti,,komade hrane te ie hraka-
nie posljednja {aza u mehanidkoj pripremi hrane za nadolaze(i
"napad" kemikalijama, tj. tjelesnim sokovima. Najbolja pripre-
ma za dobru probavu jest da se hrana smrvi do fluidnog stanja,
pomije5ana sa slinom. Zdrudac se te5ko nosi s komadima hrane
(ako nisu saZvakani) i organizam desto, kako bi kompenzirao
nedostatak hrakanja, stvara velike kolidine zeludane kiseline i
pepsina. U takvim situacijama moLe do6i do runroia (ira na Le-
lucu ili dvanaesniku.

Perls (19471ie dalje proudavao psiholoike aspekte ovih faza meta-

bolizma hrane povezuiuii ih u koncept mentalnog metabolizma, Bto
je metafora za opis psiholo5kog funkcioniranja probave mentalne
hrane. Termin mentalni metabolizam opisuie proces odvijanja psi-
holoskih funkciia kontakta odnosno proces granice kontakta koiim
osobe odrzavajtr sebe i rastu. Liudi rastu grizuii dio odgovaraiuie ve-
liiine (to moZe biti hrana, ideia, odnos), ivaiuC,i ga i otluivaiuii ie k
za niih toksiian ili hraniiv. Ako ie hranfiv, organizam ga Zvaie, guta i
asimilfua te to postaie dio organizma (dolazi do promiene kod asimila-
ciie novine), a ako ie tokiian, organizam ga izbacuie (odbacuie). Kroz
sviesnost organizam moze mobilizirati svoiu agresiiu kako bi uiao u
kontakt s okolinom, te to odbaciti ili prozvakati i asimikrati. Tai pro-
ces kontakt-asimilacija voden fe prirodnom bioloskom snagom agre-

100
 2 lceitalt koncepti

siie i zahtijeva dovjekovu spremnost da ima povierenie u svoj okus i

svojeprocjenjivanje (Perls, 1947i Yontef, 1993l'. L. Perls (1977lrnavodi
da je hranienie zapravo proces svjesnosti, te da za grizenie i Lvakanie
treba strpljenje i wjesnost o tome Sto se Lvade - svjesnost o tome kako
iedemo, doZivljavamo, fokusiramo, probavljamo, asimiliramo i inte-
griramo.
Metabolidki procesi u organizmu vodeni st zakonima homeostaze.
To zna(i da naivaLniia potreba u odredenom trenutku energSzfua orga-
rrtzam, sve dok ona ne bude zadovoliena ili zamiienjena nekom dru-
gom vaZnijom potrebom. Spontana wiesnost o dominantnoi potrebi
i niezinoi organizaciii funkciia kontakta, psiholo5ka ie forma OSR.
Formacija ge5talta neprestan je proces u kojem se ono Sto ie od naive-
ie vaZnosti nalazi u sviesnosti kako bi se osoba s time nosila. Orga-
nizmidka energija ide u poja5niavanie figure i poduzimanie akclie za
susret s potrebom koju reprezentira figura (Perls i sur., l95lt Polester
i Polsteq l973,jZinker, L9771.
Organizmidka samoregulacija bazira se na uzimaniu u obzfu sen-
zornih, mentalnih i emocionalnih podataka koii se odnose kako na
unutaruie pottebe, tako i na potrebe okoline, te unutarnie i vaniske
moguinosti i podrike. Bazira se, takode4 na asimilaclii, a qe na intro-
j ekcii i ili automatskom odbacivani u bez r azvoi a primj erene svi esnosti.

Regulaciia koia se temelii na priznavaniu i asimilaciii rezultira in-

tegrirani m odgovorom . Asimilacii a z ahtii ev a biolo iku en eryii u ( " agr e -
siiu") koiu usmieruva sviesnost, a tai proces se odviia na granici poiedi'
nac/okolina, Promjena koja se dogada pomodu OSR spoznaje se i Zivi
iskljudivo u'bvdje i sada", u kontekstu. Organizmidka samoregulacija
je proces koii se stalno iznova stvara i odviia te je neprestana kreati-ma
prilagodba novim potrebama, selfu, drugima i dru5tvu (Yontef 1993l'.
U procesu OSR organizam mobilizira sebe i okolinu za podr5ku'
Mobilizira svoju agresivnost, odabire i uzima Sto mu je potrebno iz
okoline kako bi zadovoliio svoje potrebe. Odabir i uzimanje niie dovoli-
no, vei je potrebno Zvakanje i gutanie diielova koie ye Ltzeo tz okoline,
kako bi oni postali dio njega. Ono Sto mu niie potrebno, to odbacuje.
Prema tome, ako osoba moZe mobilizfuati dovolinu koliiinu agresiie
za odabir, uzimanie, Zvakanie i gutanie, moguie ie da ima pouebnu
podriku za opstanak (Simkin, 1975lr.
Glad za mentalnom i emocionalnom hranom ponaia se poput fi-
ziike gladi. Kao Sto neki ljudi nemaju strpljenja Lvakati pravu hranu,

101
GESTALT TERAPIJA

tako ne uzimaju dovoljno wemena ni za hrakanje mentalne hrane.

Na primier, neurotik ne asimilira paLnju koju dobiva, on je ili odbija
prihvatiti ili je osuduje tako da postaje nezadovoljan wijednosiu te
paLnie dim je dobije. Isto tako, mnoge odrasle osobe tretiraju krutu
hranu "kao da" je tekuia, gutajuii je u komadima. Thkve osobe uvi-
j ek karakterizira nestrpljivost. one zahtijevaiu
trenutno zadovoljenje
svoje gladi i nisu raz,rlle interes za uni5tavanje krute hrane. Nestrplii-
vost ie desto povezana i s pohlepom (poZudom),koiaje nemogudnost
dostizanja zadovoljenla. I kod nestrpljivog iedenja i kod pohlepnog ie-
denja vaLnu ulogu ima konfluenciia. Punjenje usta ne odlazi u poza-
dinu kao Sto bi trebalo i zadovoljsrvo od ku5anja i ruzaranja hrane ne
dolaziu centar interesa, tj. u figuru.TavezamoLe se dobro vidjeti kod
uzbudenja sisanja pri piieniu (npr. ovisnost o alkoholu). Kontaktna
funkcija sisanja povezana je s grizenjem, a ostatak hranjenfa je kon-
fluencija, dok sposobnost Zvakanj a i sposobnost rzdrL,av anj a napetosti
nisu razvijene.
Organizam se odrZava, razuiia i raste tako {to iz okoline asimilira
ono ito ie u odredenom trenutku potrebno za niegovo odrZavanie i ra-
zvoi, odnosno unosi ono {to ima potenciial da postane "hrana". Kako
bi odredena materiia kofa je strana organizmu (ne-ja) mogla biti asimi-
lirana i postala ujediniena u novu cjelinu, ona u organizmu (ja) mora
biti destrukturirana (npr. jabuka se sazvade) . Asimiliranie dovodi do
gublienia sviesnog kontakta s materiialom koii ie unesen u organizam,
koii tada postaie sastavni dio fizioloike, nesviesne, samoreguJiraiuie
prirode osobe. Ako odredeni materijal iz okoline koji je unesen u or-
ganizam nije destrukturiran do nivoa da moZe biti asimiliran, izaCi (e
iz organrzma neprobavljen, neizrnijenjen i nede biti hrana organizmu,
vei, strano tijelo. Ovo je opis procesa asimilacije i fizidke i mentalne
hrane. Destrukciia ie nuZan preduviet asimilaciie. Svako restruktu-
riranje, stvaranje nove strukture, podrantmijeva prethodnu destruk-
ciju dotada5nje stare strukture. Destrukcija je agresivan din, a ta se
agresiia u sklopu GT promatra kao prirodna i nuZna faza u procesu
zdrave komunikaciie organizma s okolinom. No, agresiia moZe postati
patoloika ako ie zabraniena, inhibfuana, preusmierena, ofuenuta u su-
protnom smieru, proiicirana i s1. (Kostii, l99}l.
Perls smatra da je agresija funkcija instinkta gladi i da je kori5te-
nje zuba najbolja bioloSka reprezentacija agresije osobe, koja se desto
projicira (drugi mene odbacuiu), okreie u retrofleksiju (samokaLnia-
vanje) ili potiskuje kod introjekcije (gutanje u komadu bez Lvakanja i

102
 2 lGeitalt koncepti

probavljanjal. Odnos prema hrani i kako osoba iede i probavlia hranu

ima znaiaian utiecai na to kako se ta osoba nosi s onime dto ioi Zivot
nosi. Korel aciia izmedu mentalnog i dentalnog pona5ania je zna(,ajna i
od velike je vaZnosti za sam terapijski rad. Ponovna uspostava biolo{ke
funkciie agresiie vaZna ie pi rieiavaniu problema s agresiiom. To zna(i
da je za osobu vaLno da ponovno uspostavi destruktivnu tendenciju
prema hrani i prema svemu 5to je prepreka cjelovitosti osobe. Yalno
je da agresija ima svoje pravo biolo5ko mjesto kako bi bila u harmoniji
s lidnosti osobe, a ne da ie sublimirana, pretierana ili potisnuta (Perls,
te47l.

103
GESTALT TERAPIJA

2.7
PARADOKSALNA TEORIJA PROMJENE

Jedan od vaZnih koncepata u sklopu teorije GT jest paradoksalna

teoriia promiene, prema kojoi

"do promjene dolazi kada osoba postane ono ito jest, a ne ono ito
nije (ili ito bi ileljela biti), odnosno, tek kada je osoba ono ito iest
mo\e postati neito drugo, ito iini promjenu" (Beisset 1970, str.77).

U GT se naglasak stavlja na svjesnost (uklfuduiuii odgovornost)

i kontakt upravo zbog toga Sto zbog wiesnosti i kontakta dolazi do
prirodne i spontane promiene kod Eovieka. Kroz sviesno samopri'
hvadanie i bivanie kako iest dolazi do rasta irazvoja.
Sto se osoba vi5e trudi biti ono Sto nije, to su ve6i izgledi da ie
ostati ista i neie doii do Leliene promiene. U tome f e paradoks. Do
promjene ne dolazi kroz namjeru osobe da se promijeni. VaZno ie da
osoba otpusti ulogu 'bnoga koii neSto miienia" , da otpusti ono Sto
bi Zeliela biti ili Sto mora biti, te ude u kontakt s onime tko i Sto
iest ovog ttenutka. Drugim rijedima, osoba se neie promiieniti time
5to se trudi promijeniti i biti netko drugi, vei time Sto si daje vriieme i
trud biti ono Sto jest, te preko svjesnosti (koia ukljuduie odgovornost)
i kontakta dolazi do spontane promiene. Slikovito redeno, osoba prvo
treba stajati na iednom mjestu gdie ima dobro upori5te, "dwsto tlo",
kako bi se mogla pomaknuti, jerbez tog dwstog upori5ta te5ko je ili
je gotovo nemoguie da se osoba pomakne (Beisse4 19701. Prvo treba-
mo doii do vlastite istine, do samih sebe (wiesnost o tome "Sto iest"
i identifikacija sa svim svojim konfliktnim i otudenim diielovima),
kako bismo se mogli pomaknuti od toga (kako bi moglo dodi do pro-
mjene) (Kirchner, 2000).
U GT terupeut radi unutar kontekta koii safuZi set parudoksa. Te'
rapeut je usmjeren na postizanie promjene, no tome ne teLi direktno.
Ono Sto jest je upravo to Sto klijent Zeli promiieniti, no kako bi se pro-
miienio, vaLno je da klijent prvo pusti da ono Sto iest samo bude to Sto
jest, i tek tada ie moguda trajnija promiena. Ljudi se mijeniaiu kada
se prestanu truditi biti ono Sto bi Lelieli biti ili postati, odnosno kada
si dopuste biti ono Sto iesu u sada5njem trenutku s punom wiesno5du
o tome tko, Sto i kako ie to. Ovakav pogled na promjenu podrazumi-

104
 = I
Geitalt koncepti

jeva da terapeut u terapijskom procesu podrZ,ava kod klijenta njegovo

samoprihvaAanie i ranroi vlastite holistidke wiesnosti o samome sebi
i svom poliu/okolini, te nadina kako trenutno funkcionira i u kakovof
je interakciji s drugima unutar pol1a. Isto tako, rast i raa{oi zahtlieva
samopodriku klijenta koja u svoioj osnovi ima identifikaciiu sa samim
sobom, s onime sto iest, te ukljuduie samospoznaiu i samoprihvaAa-
nie. I(7ljenti desto dolaze na terapiju Lele1i promienu i biti ne5to Sto
nisu ili Sto bi trebali biti, a zapravo nisu s time u potpunoi identifika-
cifi i kontaktu. iesto imaju unutarnji konflikt oko toga (izmedu "top
doga" i "under doga", koji 6e posliie biti detalino obja5njenll ivaLto ie
da terapeut ne zauzima niiednu od tih strana konllikta, ve(, dapodrL,a-
va owje5tavanje tog unutarnjeg konflikta odnosno da pristupa klijentu
kao cjelovitoi osobi izbjegavafuii fiksaciiu u bilo koioi strani unutar
klijenta. Sto terapeut vi5e forsira promjenu u klijentu, to ie viSe akti
virati protusnagu koia se protivi toi promieni i sabotfua ie Zeledi odrZati
stanie status quo. Sto terapeut vi5e 'todi" i "liiedi" klijenta, "gLua" ga
u promjenu, u to da bude druga1ii {zauzima ulogu nekoga koii mijenja
stvari), to su veii izgledi da 6e kliient ostati isti. Osim toga, terapeut
takvim svojim pona5anjem Salie klijentu poruku da s nfim ne5to nije
u redu, da nije dovolfan takav kakav jest, Sto pak moZe izazvati sram
ili krivnju kod klijenta ()oyce i Sills, 2001, Mackewn, 1997i Yontef,
ree3l.
(Jmiesto uzimania uloge onoga koii neito miienia, u GT terape-
ut ima ulogu aktivnog istraZivaikog partneru Hiientu u prouiavaniu
kako Hiient funkcionira u sviietu, koristeti pri tome fenomenoloiku
metodu za ispitivanie svih sila za i protiv promiene unutar polia, iime
dolazi do porasta sviesnosti Hiienta o suim silama unutar niegova po'
/ia. Umjesto da terapeut " gora" klif enta u promienu, on konsti diialog,
svi esnost i eksperimentfuanie s punom vierom u odnos i oryanizmiiki
rast. Sve to zahtijana veliku strpljivost i vieru terapeuta. I umiesto da
klijent radi na tome da se promiieni, on Sto je viSe moguee tLazi u
proces svjesnosti i prihvadanja vlastitog iskustva, vjeruiuii u proces
organizmidke samoregulaciie i tada prirodno dolazi do promjene. Do
promjene ne dolazi kroz trud, ispravlianje, uvjeravanie, interpretaciiu,
vei, naprotiv, kroz kontakt s onime Sto f est. Stoga i terupeut od Hiienta
uaZi da bude ono ito iest u odredenom tenutku, da lryoz sviesnost u
"ovdie i sada" istraZi ono ito iest i kako iest, da prcuzme odgovornost
za to i za svoi izbor. Sviesnost se razuiia l<roz kontakt, a kontakt dovodi
do promiene lloyce i Sills, 2001, Mackewn, 1997i Yontef, 1993l,.

105
GESTALT TERAPIJA

Ako preuzmemo odgovornost zaofio Sto radimo, kako produciramo

svoju egzistenciju (svoje simptome, bolest i sl.), u trenutku kada dola-
zimo u kontakt sa sobom, podinje rast. S druge strane, ako se borimo
protiv simptoma, samo 6e se pogor5ati jer ideja o namjernoi promjeni
dugorodno ne funkcionira (Perls, 1969lr.
Ozdravljenie zna(i uspostavlianje cieline, Sto znadi dovodenje kon-
fliktnih aspekata Livota osobe u smislenu i harmonidnu cjelinu (do-
vodenfe konfliktnih strana u svjesnost, prihvadanje svih strana unu-
tarnjeg konflikta i njihova integraciia u cieloviti self) (Yontef, 19951.
Svjesnim samoprihvadanjem i pravom na bivanfe Sto i kako iest, osoba
moZe rasti i rawijati se. Osobe desto inhibiraju svoj rast tako Sto su
identificirane s laZnim slikama o sebi ili tako Sto se srame onoga Sto
jesu/jest. Fundamentalni rast proizlazi iz identifikacife s realitetom
o tome tko osoba jest, te Sto ie osoba vi5e identificirana sa sobom,
svoiim stanjem i osobinama, to ona moZe viSe rasti i razrliiati se,
odnosno miienjati se, Sto je osnova paradokslane teorije promjene.
Upravo kroz owje5tavanje i kontakt dolazimo do novih informaci-
ia/spoznaja o samima sebi (tko smo, kako funkcioniramo u svojoj oko-
lini i s1.) i time vi5e nismo isti, ve6 smo drugadiji (bogatiii za te nove
spoznaje koje smo asimilirali), Sto je pak promiena. Thko gledano, to
vi5e nije toliko paradoksalno, vei sukladno osnovnim postavkama Gl
prema kojima iz wiesnosti i kontaktaproizlazi novina odnosno pro-
miena.

105
 2 | ceitalt koncepti

Cfr.
IMPASS
-.W

,^
(Jsim Sto se u teoriji GT impass promatra kao sloj lidnosti, Sto 6e
poslije biti obja5njeno, impass je izuzetno vaZno miesto u terapiiskom
procesu i dini odluduiude miesto u rastu osobe.

"lmpass je pozicija osobe u kojoj podrika okoline ili zastarjela unutar-

nja podrika viie ne funkcioniraju, a autentiina samopodrika osobe
joi nije postignuta" (Perls, 1969, str. 31).
Impass se javlja kada klijentovi zastarieli i rigidni obrasci lli laLna
slika o sebi, koji su imali vaLnu ulogu u dotada5njem konstruiranju
Livota sigurnog ponavljanja i izbiegavania anksioznosti, vi5e ne funk-
cioniranju. U impassu ie osoba zagJavliena u zastraiuiuioi situaciii u
koioi se ne moZe watiti natrag, a strah iu ie da ne1,e preZivieti (egzi-
stenciialni strah) ako fuene napriied. Podrika okoline viie niie funkci-
onalna, a istowemeno osoba vieruie da sama niie sposobna nositi se
sa Zivotom. Impass ie todka u kojoj su energetske sile u osobi podjed-
nako rasporedene izmedu Lelje za povedanjem svjesnosti (koia je desto
nesvjesna) i potrebe za blokiraniem wjesnosti. To ie todka u kojoj su
snage rasta u konfliktu sa snagama otpora i to je trenutak u kojem ie
prirodna samoreguli r aiu(,a potreba za zavr(av ani em ciklusa kontakta
u sada5nioj situaciii suprotstavljena strahu od doZMjene opasnosti od
toga da se to i napravi. To je mjesto na kofem dolaze do izraZ.aia nai-
dublji unutarnji konflikti osobe. Stanje impassa je mjesto na kojem
osoba ima osieiai da je "zaglaviJa", to je mjesto konfuznostr i vrlo
desto u osobi izaziva anksioznost. Neki ga metaforidki opisuju kao sta-
nie praznine, rupe, crnila, ruba provaliie i sl. (Mackewn, 1997, Yontef
1993, r995l'.
Pri odredenju impassa na Perlsa su znadajan utjecaj imale filozofije
egzistencijalizma i zena. MoZe se povuii paralela izmedu definicije
impassa i onoga Sto egzistenciialisti opisuju kao suodavanje sa vla-
stitim odaiem i spoznaje nfegovih implikacija ili bivanje u odnosu s
vlastitim problemom. Prema egzistencij ahzmu, ljudski duboki os j e6aj
o(,aja je vodid k spoznaji samoga sebe. To je stanje u kojem osoba ne
moLe iii ni naprif ed ni nazad, jaiajfii pri tome vlastite izvore kako
bi se mogla suoditi s iskuswom svoje egzistencije. S druge strane, cili

107
GESTALT TERAPIJA

zena jest dovodenje uma u stanie u kojem su sve alternative akciji

i mislima blokirane, pri demu intelektu nife dopu5teno da komenti-
ra swari. Upravo prisutnost svjesnosti u vrhuncu impassa dovodi do
oslobodenog stania svjesnosti, slobodnog od sumnie u samoga sebe i
kontradikciie. Klijenti vrlo desto stanje impassa opisuiu kao osiee,ai
napetosti, stegnutosti, konfuzii e, blokfuanosti, imobiliziranosti, oiai a.
Perls to opisuje kao stanie antiegzistenciie, niitavila, praznine, osiefu'
ia zaglavlienosti i izgublienosti, a karakterizira ga fobiian stav - izbie-
gavanie (|ust, Feldhaus i Bearinger, 2001; Perls, 1969).
Impass se u GT promatra kao put k autentidnosti osobe. Stoga ie
u terapiiskom procesu wlo vaZno da i terapeut i Hiient imaiu kapaci-
tet za podnoienie visoke razine anksioznosti izazvane impassom, za
toleriranje osjedaja nelagode, sve kako bi klijent istraZio obie strane
impassa, proSiiio svoju svjesnost i kako bi naposljetku kod nfega doS-
1o do promjene i rasta (Mackewn, 19971. Ako kliient ostane s isku'
stvom impassa, on moZe pronadi podr5ku vlastitom autentidnom
postoianiu i iskustvu. Tada ie moguAe ostvarenie naiveAeg terapiiskog
uienia, gdie Hiient razviia svoiu sviesnost i iskustveno razrieiava svoie
unutarnie konflikte. Tb ie postoianie osobe s toinom percepciiom i
sposobnosti stavliania svog istinskog selfa u okolirut/sviiet i toinu per
cepciir-t/videnie drugih, Metoda rada Perlsa sastojala se od frustirania
klijenta ometanjem svih njegovih poku5aja manipulacije okolinom za
dobivanje podr5ke (posebice terapeuta) i istowemenog poticania kli-
jenta da ostane sviestan svog trenutnog iskustva. Kliienta ie poticao da
ostane sa svojim iskustvom dosade, o(aja, umora i sl. i drZi sva osietila
otvorenima dok ne uvidi da je impass vedim diielom s6rar f.antazlie
(katastrofidno odekivanje) i nije stvarna, egzistenciialna situacija. S
druge strane, ako se mobilizira nedovoljno podr5ke za rztrrienie ovog
zadatka, kod osobe prevladavaiu stare navike. U terapiiskom procesu
klijenti desto radije koriste razne manipulaciie i igre (poput bespomod-
nosti, nezrelosti i submisirmosti), kako br zadrLalt status quo, kontrolu
nad okolinom i izbjegli no5enje sa Zivotom i bolna iskuswa, nego da
produ kroz bolan impass. Perls kaZe da ne Zelimo pro1il<oz patnie i
bolan proces 'odrastania , ved da radije ostajemo nezreh i nastavljamo
s manipulacijom okoline. No, tada ne dolazi do promiene i unutarnii
konflikti ostaju isti, nema rasta, ranroia i sazrijevanja osobe (Mac-
kewn, 1997i Perls, 1969; Yontef, 1993, 19951.

108
 2 I Ceitalt koncepti

=.4
POLARITETI

Folarnost je produkt redukcije kompleksnog polja na dva suplotna

ekstrema na kontinuumu. Organ izatn r polj e organizam/okolina desto
su diferencirani na polaritete, odnosno diielove koii su komplemen-
tarno suprotni iedan drugome. U GT polariteti se promatlaju kao
diielovi iedne iste cieline. KaZe se da su poput "dviie stlane istog nov-
iiia", dviie strane iste stvarnosti. Th polarnost utjede na kontakt i na
doLivljai selfa, doZivliai onoga Sto mi iesmo'
Prema ge$taltistidkoj perspektivi, self u sebi ukliuduie mnoge razli-
dite i na prvi pogled kontradiktorne ili polarne procese. Zinker (19771
navodi da ie svaka osoba konglomerat polarnih sila. Svaka ie osoba
neprestan niz polariteta i svaki put kada osoba spozna iedan aspekt
sebe, prisutnost niegove antiteze ili polariteta se podrazumiieva (s
jednim polom smo identificirani, dok ie drugi u pozadini) (Mackewn,
1997 ; Polster i Polster, I97 3). Svaki aspekt osobe iedna ie strana dual-
nosti, iedan pol na kontinuumu.

mo( nemo(
srrfeii6 t:" "':''' ': ,, inf'er,iornoit .,,,

kontrola kaos
ui*fqa oE ni '',i'=..i,,,,.nis.ko bpo5tolanje
ponos sram
konfluencija izolacija
snaga slabost

posluinost buntovniStvo

vezanost seParacija
povjerenje , hepovJeren;e
ocaj nada
[i ii]li=-';'j ., , ilr{g1 '"-',
ljepljiva ovisnost laZna autonomija

109
GESTALT TERAPIJA

Zdravo funkcioniranie je sposobnost fleksibilnog l<retania po kon-

tinuumu izmedu polova s obzirom na potrebe osobe i zahtieve situ-
aciie u odredenom trenutku. Osoba koja funkcionira na takav nadin
sviesna ie svoiih polariteta, ima ih integrfuane u kinosti i prihvaAa ih
te su sui diielovi kontinuuma potenciialno korisni u Zivotu osobe, ovi-
sno o situaciii. S druge strane, nezdravi proces ie otudenie, odvaianie
od diielova sebe, koii nisu integrirani u liinost i s koiima osoba niie
identificirana, iime se gubi fleksibilnost i sloboda, a rada rigidnost i
nesloboda u funkcioniraniu osobe (loyce i Sills, 2001).

tt
o SVJESNOST o

u
o
z NEDOSTATAK SVJESNOSTI
a) Zdravi self koncept
Svjesniljudi znaju i prihvaiaju mnoge su-
protne sile, polaritete i kvalitete unutar
sebe. Sposobni su vidjeti sebe kao mno5tvo
naizgled kontradiktornih aspekata i doii-
vjeti odnos izmedu tih razliiitih unutarnjih
aspekata samih sebe/selfa.
,
z
b) Patololki selfkoncept
Manje svjesna osoba ("poremeiena" oso-
ba) doZivljava sebe na ograniden i rigidan
naiin. Zna i prihva(a mnogo manji raspon
sila, polariteta, kvaliteta i emocija unutar
sebe i identificira se samo s jednim polom
svakog kontinuuma. Na primjer, mole pri-
hvatiti miSljenje (feedback) da je pristojna/
dobra i odbaciti miSljenje da je okrutna i ne-
marna. Takvoj osobi nedostaje fleksibilnost i
iirina vlastite self-percepcije.

slika 3. Shematski prikaz razliiitih stupnieva svjesnosti polariziranih

kvaliteta, sila ik aspekata selfa (Obiavlieno uz dopuitenie SAGE Pu-
blications Ltd., London, Los Angeles, New Delhi, Singapore and Was-
hington DC, Mackewen, f ., Developing Gestah Counseling. [@ SAGE,
1ee7l.)

110
 2 tAeitalt koncepti

Sto je osoba svjesnija, to viie laruliteta i naizgled kontradiktornih

polarnosti prihva1a u sebi i fleksibilniie prihvaia razliiite osobine svoie
liinosti. S druge strane, Sto je osoba manje svjesna, to ie viie porcme-
iena i manie ie sposobna prihvatiti ruspon svoiih karakteristika, te
ima ograniien i obrambeni pogJed na samu sebe. TaL<ta osoba f e iden-
tificirana samo s diielom svojih osobina, dok je od ostalih otudena te
je rigidno nesvjesna polariteta/osobina zakoje je usvojila da su nepri-
hvatliivi i nepoZeljni. Dio ljudi nije u kontaktu sa svojim tzv. negativ-
nim osobinama, dio s tvl pozitivnim osobinama, a dio ljludiprelaziiz
pola u pol i nije u kontaktu sa sredinom. GT polazi od pretpostavke da
sui liudi imaiu potenciial za prihvaianie svih svoiih kvaliteta odnosno
oba polariteta kontinuuma lMackewn, 1997lr. Na sfici 3 prikazani su
r azli(iti s tupni evi svj es no sti o polaritetima.
Zir,ker (1977) navodi da se Sirenjem odnosno osvje5tavanjem jedne
strane polariteta automatski Siri i druga strana, drugi pol. On to naziva
fenomen "put oko suiieta", koji glasi: "Ako dovoljno dugo leti5 na jug,
u jednom trenu iii 6e5 prema sjeveru" (202 str. ). Ako netko sebi ne
dopusti biti nepristojan, nikada nede biti istinski pristojan. Sto netko
u Sirem smislu poznaie sebe, to 6e mu biti ugodnije sa samim sobom
i s drugima. Vrlo desto interpersonalni konflikti proizlaze iz intraper-
sonalnih konflikata, kada osoba projicira neosvije5tene dijelove same
sebe na drugu osobu. Po tom principu se svadamo, ali i zalittbljuiemo
{Zinker, 19771.
Mackewn (1997lristide da i GT kao terapiiski pravac u sebi uiedi-
njuje paradoksalnost u pristupu psihoterapiji, odnosno u sebi uiedi-
njuj e r azlidite pola ritete :

originalan, nov nauien, uvjeiban

jednostavan sloZen
empatiian
duhovan ljudski
::::
poiloZen kaotiian
spontan sistematiian
pra(enje sadainjeg procesa ,
dovotlenje drugih aspekata polja
tretiranje svih aspekata polja kao otkrivanje, razvijanje i izdvajanje
jednako vaZnih jedne teme
osoban profesionalan

111
GESTALT TERAPIJA

Jasan konfuzan
,o$grer,, , uSmJeren
fokusiran difuzan
.: :..:i: ,j.:::=

pv$bs.tanlosvije$t€* n esvjesta n/n eosvij eSten

ja-ti ja-ono
usmjerurfajudi objaSnjavaju€i
kreativan znanstven
praktiiaF., teoretski
emocionalan racionalan

2,"A.1
"Top dog l under dog"
lAaiistaknutiii polaritet u teoriji GT i vaZan koncept lidnosti ie
podiela lidnosti na "top dog/under dog", koja oznadava intapsihiiki
konflikt i borbu introjiciranih poruka unutar lidnosti osobe ("borba
gospodara i roba"). "Top dog" i "under dog" teZe kontroli, osoba ie
podiieliena na dio koii kontrolira i onai koii ie kontroltuan i ta ie borba
predstavlia unutarnii konflikt u osobi. Perls ie ol,u podjelu posebno
isticao i najde5de koristio u svom terapijskom radu, pomodu tehnika
vru6e stolice i dijaloga (Clarkson, L999 j Perls, 1969,1970a,1981; Pol-
ster i Polster, 1973; Simkin, 1974, 19761:

"Tbp dog":
o dio koji nareduje, postavlja se kao da on zna naibolje, zauzirria
autoritarnu pozicljtr, usmj erava, zahtiie,t a, kontrolira, gura, kri-
tizfua, pun ie progutanih introjekata i morania. Zahtjevi koje
postavlia temelje se na ideji da osoba mora slijediti odredene
dru5tvene norme i standardei
o dio lidnosti koji komentira i prosuduie trenutni Zivot osobe, nje-
zino pona5anje, osjedaie i to vrlo desto na kritidan, odbacujuii i
rerxaL,avaiudi nadin, dak i okrutno, a desto manipulira i priieti
katastrofidnim predvidanj ima.

112
 2 lceitalt koncepti

"IJnder dog":
s dio koti ie pasivan, ima izgovore r razloge za odgadarrie, te ie dio
koji sabotira, brani se, slab ie i nemoian. Thi dio lidnosti pro-
ralazi izgovore i obiasnienia za(;to se zahtievi "top doga" ne bi
trebali izvr$iti i wlo desto se ponaSa kao unutarnii saboter kofi
osigurava da se ti zahtievi i ne osware;
o dio lidnosti koii ie Lrfta, odnosno potladeni dio;
o ponekad ie to dio kofi predstavlja malo diiete u osobi koie "top
dog" napada i kojem drZi Prodiku.

=aG
..-..1-

Rad s polaritetima
L{ terapiiskoi proradi je vaZno d^ terupeut ima sviiest o ciielom kon-
tinuumu moguiih liudskih ponaiania. ,4ko Hiient manifestfua ogtani-
ien ruspon ponaiania i kvaliteta, wlo vietoiatno potiskuie, ne prihvafu
i niie u kontaktu s drugim diielom aspekata hokstiikog sebe i o tome
terupeut treba voditi ruiuna. osobe koie su otudile velik dio svoiih
orobi.t, imaiu nesdesni unutarnii konflikt, pri demu kontroliraiuii
aspekt u njima onemoguiuie prihvadanie i pokazivanfe tih potisnutih
orobin". vrlo desto osobe te svoie otudene difelove proficiraiu na druge
tjude i situaciie, Sto dovodi do pogre5nog doZivliavanf a tih osoba i situ-
acija (Mackewn, 19971.
Perls ( 197Oal navodi da u terapiii poku$avamo integrirati dva po-
laritetna diiela i promatramo kako se oni uklapaju sve dok ne prona-
demo centar. MoZemo biti budni, Zivi i imati perspektivu samo ako
imamo centar. Ako izgubimo cental, onda smo tzvafl ravnoteZe. Perls
(lg47l navodi da ie svaki dogadai povezan s nultom todkom iz koie
dolazi do diferencijaciie na polaritete. To je miesto l<reativne indife-
rcnciie, a Perls ie naziva plodna praznina, sredina, Cental, nulta toika,
prediferunciiaciia, toika balansa, e\<vilibriia, polatizaciia. Ti polariteti
u svom specifidnom kontekstu pokazuiu veliko zanimanie iedan za
drugi. Ostajudi budni u sredini, moZemo ranriti kreatirmu sposobnost
promatranja obje strane i zaWarutia nedovrSene polovine.Izbiegava-
iudi pogled samo jedne strane dobivamo puno dublii uvid u strukturu
i funkciju organizmai pojasniava se paradoksalna vezaizmedu polari-

113
GESTALT TEMPIJA

teta. Ako ostaiemo samo na jednoj strani, mi smo zaprayo zarobljeni,

dok smo ostajanjem u nultoj pozicijt dobro balansirani u perspektivi.
Kada postignemo mi5ljenje u polaritetima {diferencijalno misljenje},
tada imamo interes Sirenja prema obiema stranama diferencijacije, a
to je kreativna indiferencija.
Ispunjenje filozofije kreativne indiferencij e i diferencij alnog mislje-
nja odituje se u indiferenciji svjesnosti osobe, ujedinjeniu i otpustanju
svih diferenciranih sadrZ,aja svjesnosti, sve dok se ne postigne indife-
rentna iasnoia uma, Sto se promatra kao najdublji izvor autentidne
kueativnosti. Na taj nadin osoba nalazi svoj centar i sposobna je sve
integrirati, nije diferencirana, ve6 ukljuduje cjelokupnu razliditost svo-
jih moguinosti. vaZno je da osoba zna tko ona jest a da si znadenje ne
stvara kroz polarnu diferenciiaciju. Na primjeq, bijes i nieZnost ne bi
trebali biti izolirani jedno od drugoga kao kontradiktornosti koje se
medusobno iskljuduju, vei bi bilo dobro da se dozivljavaju kao polarne
diferencijacije cjeline koje su medusobno povezane i to na nadin da ie
osoba fleksibilna u indiferentnom centru. Thda osoba moLe slobodno
biti bilo bijesna bilo njeZna, s obzirom na osobne potrebe r zahtjeve
okoline (Frambach, 2003, prema Stevenson, ZOO4).
Polaritetna dihotomija postoji u klijentu, pri demu jedan dio Zeli
promijeniti onaj drugi dio. YaLno je da terapeut tijekom terapije izbie-
gne kliientor,.u fiksaciju u nekoj od tih uloga, te da ga umjesto toga
potide na kontakt i prihvaianje oba svoja polaritetna dijela lidnosti
(Beisse4 1970l'. |edan od vaZnih ciljeva GT jest da osoba osviiesti ta
dva dif ela, ude sa svakim diielom u kontakt (dopusti svakom diielu da
ziui u potpunosti i istowemeno ulazi u kontakt s niegovim drugim po-
lom, kako ne bi doilo do dominaciie iednog od polova), da ta dva diiela
udu u diialog, te da ih naposlietku osoba prihvati i integilra u liinosti.

Koraci u radu s polaritetima:

1. Osvje5tavanje polariteta i identifikacija sa svakim od niih.
2. Buduii da oba pola imaju svoje specifidne vrijednosti i snage,
ponovna uspostava kontakta izmedu polariteta ldjudan je korak
u uspostavi moguinosti kori5tenja svih niihovih vrijednosti i
snaga u najboljem interesu osobe. yaLno je sworiti svjesnost o
tome da se polaritetima moZe baratati i nositi umjesto da ih se
promatra kao probleme koje treba rijesiti, dime otvaramo prostor
za rje5enje.

114
 2 laeitalt koncepti

3. Nakon toga, fokus se prebacuje na rawietliavanie toga kako su te

suprotnosti medusobno povezane i ovisne iedna o drugoi, te na
kofi se nadin medusobno trebaiu.
4. Prihvaianie oba polariteta i niihova integraciia.

Osoba ie u ravnoteZi i ima osjeiaj cielovitosti tek kada oba polarite-

ta djeluju zaiedno. Osim toga, osobi ie potreban Sirok spektar mogudih
kvaliteta (Sirok raspon mogudih pona$ania), kako bi fleksibilno ulazlla
u kontakt i nosila se sa sloZenosti svijeta u koiem Zivi. Upravo ie cili
OSR integracija dijelova u cjelinu odnosno rast t 1avtoi,l<roz usposta-
vu kontakta s tim diielovima (Mackewn, 1997, Stevenson, 2OO4l.

115
 TEORIJA
ueNosrt
,@!@*M.ffi
 3 lTeorija liinosti

:3.r
ZDRAVA I PATOLOSTA SAMOREGULACIJA

Kao Sto je navedeno, temeljni koncept teoriie i prakse GT jest da

je osoba baziino zdrava, posieduie samorcguliraiuiu osnovu, te teZi
ravnoteZi, zdravliu i rastu.

"Osoba iivi u okolini odriavaju(i svoju razliiitost od nje, ali i kroz

asimilaciju okotine osoba doprinosi svojoj razliiitosti, Sto znaii da
se na granici pojedinac/okolina procijenjena opasnost za organi-
zam odbacuje, dok se asimilira ono 5to je odabrano kao hranjivo.
Ono 5to se asimilira uvijek je novina i organizam opstaje upravo
kroz asimilaciju novine, kroz promjenu i rast, te se u procesu kon-
takta odnosno asimilacije organizam mijenja" (Perls i sur., 1951,
str. 230).

.=.1.1
Zdrava samoregulacija
€fikasna samoregulacija (kada prcces OSR funkcionira bez potei'
koial ukliuduje kontakt u kojem ie osoba wiesna novine u okolini,
koia ie potencijalno hranjiva ili toksidna, pri demu rzima ono Sto ie
hraniivo i odbacuie ono Sto niie. Thkav kontakt dovodi do promiene
odnosno rasta (Perls i sur., 195L, Polster i Polster, 19731. Tada dolazi
do integraciie dijelova u cjelinu i osoba se doZivliava kao cielovita i
zdrava. To zna(i da kod osobe koia funkcionira na zdrav nadin postoii
prirodna i spontana izmiena formaciie i destrukciie ge5talta/figure,
Sto je u osnovi dinamitkog procesa kontakta (Yontef, 1993). Novi
ge5talti fluentno dolaze i bivaiu z^tvoreflt. Buduii da su svi dijelovi
lidnosti integrirani, osoba adekvatno odgovara na vlastite zahtieve r
potrebe i na to 5to se dogada u okolini. Osoba ie sposobna realistid-
no procijeniti situaciju i odgovorno reagirati sukladno tome Sto iest
i tome Sto situacija zahtljeva. Thkva osoba Zivi sviesna sada5njeg tre-
nutka i u potpunosti je odgovorna za svoje reakciie (Kirchneq, 2000).
Mackewn (L997) navodi da ie sa stajaliSta GT psiholoSki zdrava
osoba ona osoba koja je samoregulirairu(,a, koja moZe reagirati fleksi-

119
GESTALT TERAPIJA

bilno na promjeniive okolnosti i koja moLe dati sebi podr5ku po5tujudi

pritom meduzavisnost s drugim osobama i okolinom. Thkva osoba
rma dobu balans izmedu brige za svoie vlastite potrebe i brige o poteba-
ma fuugih liudi i zaiednice, prepoznaiudi meduzavisnost sebe i okoline.
Osoba preuzima odgovornost za odabire u svom Livottt, za zna(enie
koje daje svom Zivotu i doZMjavanju vlastite aktralizaclie unutar ogra-
nidenja svoiih Zivotnih okolnosti. Thkva je osoba wiesna i u kontaktu
s mnogim aspektima sebe i svoie okoline, kontinuirano radi kreativnu
prilagodbu na granici kontakta izmedu sebe i okoline kroz interakcifu i
povladenje od okoline, u cilju zadovoljenja svojih potreba, a da pri tome
nife progutana od okoline ili da joj se previ5e ne namede.

:3.r.u
PatoloSka samoregulacija (teorija neuroze)
Z, a r azhltt od zdrave s amoregulaci j e, patolo5ka di sfu nk cii a i e pore-
medai u procesu OSR i rastu. Kod osobe koja se regulira na tai nadin
ne postoii jasna sviesnost (potreba, Zelia, teL,niil i odgovornost, kon-
takt niie fluentan i niie fleksibilan, vei je blokiran i/ili poreme6en,
Sto pak dovodi do smanienia autentidnosti te osobe. PonaSanie po-
staje automatsko, tj. vi5e nije sviesno odabrano, a kontakt prelazi
u naviku i odviia se nesviesno i autonomno bez obzira na kontekst.
Osoba ie izgubila fleksibilnost za kreativnu prilagodbu promienji-
vim okolnostima okoline. Liinost postaje fiksirana i osoba se pre-
zentira preko neautentiEnih slojeva (Kirchnel, 2000).
Drugim rijedima, bolest (engl. drs-aasel se u GT promatra kao sta-
nje u koiem osoba ne funkcionira u potpunosti, niie u ravnoteZi
odnosno postoji poremeiai u prirodnoi fluentnosti ciklusa OS& ti.
formaciie geStalta (u iednoj ili vi5e f.azal i osoba ne uspiieva pronadi
i zadrLati ravnoteZu izmedu sebe i okoline. IJ takvom staniu osoba
se ne dctZivliava kao cielovita i kao netko tko ie u dobrom psiholo{kom
i fizioloikom odnosu sa svoiom okolinom, Takve osobe ne prolaze efi-
kasno l<roz cMus sviesnosti odnosno formaciie i destrukcije geitaha.
Neurotidna osoba:
o U sklopu GT osoba se promatra kao holistidka cjelina misli,
emocija i tijela. Neurotidna osoba ne osieia se ni cielovitom ni
integriranom (Perls, 1 98 1 ).

120
 3 lreorija liinosti

s Osoba ie takoder dio polja, njezino ie pona5anje funkciia tog

polja i usmiereno je zadovolfenju vlastitih potreba. Neurotidna
osoba tma porcmedai u homeostatiikom procesu, niie sposobna
osietiti dominantne potrebe i niie sposobna iskoristiti okolinu
kako bi zadovoliila svoie potrebe. Izgublla je sposobnost orga-
nizacije svog pona5anja sukladno hijerarhiji potreba. Ne moZe
jasno sagledati svoje potrebe, ne moZe ih zadovoljiti i ne moLe
povuii jasnu granicu izmedu sebe i ostatka svijeta. Nije u mo-
gu6nosti uspostaviti primjeren kontakt, niti se povudi iz kon-
takta. Svi neurotidni poreme6aji nastaju iz nesposobnosti osobe
za pronalaskom r odrZ,avaniem rarrnoteLe izlrred:u sebe i ostatka
okoline, te se granica okoline doZivliava kao ne5to Sto zadire pre-
vi5e duboko u pojedinca (Perls, 1981 ).
s MoZe se reii da je neuroza gubitak ego funkciia i poremedai u
samoregulacrp. Neurotidna osoba gubi svoie granice ili ih osjeda
nefleksibilnim i fiksiranim, gubi osjeiaj tko je, Sto i kako radi i
ne moZe se nositi s okolinom. Neuroza je stanie l<roniinog po-
remetaia procesa kontakta i samoregulaciie, l<ronidnog straha
i kronidne frustraciie. Akumulaciiom tal<vog iskuswa tijekom
Livota osobe (nedovr5eni poslovi i fiksirani geStalti) dolazi do
formirania fiksirane liinosti, karaktera i nefleksibilne sftukture
(Perls i sur., 1951).
g (J procesu kontakta neurotiina osoba blokira uzbudenie, gubi
osieiai sebe, postaie konfuzna, podiieliena, neosietliiva. Ne
ostvaruje pravi kontakt, gubi osjedaj istinske stvarnosti i vital-
nosti. Njezin unutarnii problem postaje swarnost. Identificira
se s reaktivnim osjedajima, fiksiranim interesima, imaginaci-
jama, racionalizacljama, dime gubi dio stvarnog Livota i niezi'
no je funkcioniranje samo dio stvarnosti. Otudena ie od diiela
svoiih snaga, potenciiala, od diielova svoie liinosti (Perls i sur.,
19s 1).

Koncept anksioznosti u okviru GT vedi naglasak stavlf a na proces

nego na sam sadrZaj anksioznosti. Anksioznost se odreduje kao pore-
me6ai kreativnog uzbudenia u procesu kontakta irazll(iti neurotski
mehanizmi (neurotski karakter) mogu se promatrati t fazarna krea-
tilme prilagodbe (kontakta) u kojima je uzbudenie poremedeno (Perls
i sur., 1951). Anksioznost je prisutna kada samoregulaciia osobe ne
funkcionira primiereno.

121
GESTALT TERAPIJA

Prema jednoi od raniiih definicija anksioznosti:

s anksioznost se doZMjava kada je uzbudenie bez podr5ke ili
kada ie uzbudenie poremedeno. Uzbudenje treba kognitivnu i
fiziolo5ku podr5ku (Perls, 1959, Perls i sur., 1951):
a) kognitivno, anksioznost je iskustvo raskoruka izmedu sada
i priie, izmedu sada i kreati-rne ekspresije uzbudenja. Razvi-
ja se kognitirrno kroz gubitak usmierenosti na sada5niost. To
rzima formu negativnih i katastrofidnih predvid.ania, pogreS-
nih interpretacija i iracionalnih vjerovanja. Na primieq, strah
od nedega Sto bi se moglo dogoditi, a ne strah od nedega Sto se
upravo dogada - poput straha od gubitka, straha od neuspie-
ha, straha da 6e nas netko povrijediti i sl.
b) promatranie anksioznosti iz fizioloike perspektive odnosi se
na potrebu organtzrr,a za kisikom kao podr5kom uzbudeniu.
DoLivljava se kao problem s disaniem za wiieme blokirania
i kontrokrania uzbudenla. Na primjer, kada je osoba anksio-
zta , orLa mijenja svoje disanfe, koje vi5e nije duboko, trbuSno
i umjerene brzine, vei postaje wlo plitko i ubrzano. Povre-
meno, anksiozna osoba i zadrZ,ava dah pa njen ritam disania
postaje isprekidan i neujednaden.

Anksioznost se razvija kada smo "zarcbljenl" izmedu na5eg intere-

sa za nedim i naSeg straha od toga (figura je podijeljena na dva elemen-
ta koji su jednako vaLni te je osoba "zaglavlien"l. lavlia se i kada osoba
nema podrSku kola f oj je potrebna.
U terapiiskom procesu anksioznosti se pristupa na nadin da se
Hiienta potiie na sviesnost u "ovdie i sada", te na usmieruvanie paZnie
na trbuino, duboko, smireno disanie. Kada osoba di5e u potpunosti,
kada tolerira poveianu mobilizaciju energije, kada je centrirana u sa-
da5njosti i razumna u kognitivnim procesima, te energiju pretvara u
akciju, tada Ce doZivjeti uzbudenje, a ne anksioznost (Yontef, 1995lr.
GT anksioznost promatra i kao osobinu karaktera. Nakon Sto u
terapiji osoba ovlada i smanji svoj doZivljaj anksioznosti kroz oriien-
taciju na sada5njost i dubokim i potpunim disanjem (kroz rad ovdje i
sada, ovladavaniem tehnika disania, opu5tanja, radom na tijelu i sl.),
prelazi se na tzv. karakteroloiko ozdravlienie anksioznostr. To uklju-
duje terapijsku proradu kroz dublje osde5tavanje anksioznosti kako bi
osoba osvi j estila i identificir ala b azidne emocij e, r antmjela unutarnj e

122
 3 lTeorija liinosti

snage koie pruZaiu otpor i ranrlla nove nadine reagiranja mobilizira-

nom energijom.
Na kraju moZemo saLeti da zdravlie karakteriziraiu aktivnost, kon-
takt, izbor i autentiinost, dok bolest karakteriziraju zastoii, otpoil, ri-
gidnost, kontola i anksioznost.

123
GESTALT TERAPI.,A

3.2
POREMECAJI GRANICE KONTAKTA . MEHANIZMI
OTPORA

Fsiholoiki zdtavo funkcionirania ukliuduie dobar kontakt izmedu

poiedinca/selfa i okolina. Svaka situaciia zahtlieva iedinswen odgovor
s obzirom na obrljeLja te situacije i potrebe poiedinca. Dobar kontakt
jefueativna prilagodba specifiinoi situaciii s uliem zadovolienia svoiih
potreba i istowemeno vodenia raiuna o po1ebama okoline. Stoga fe
kontakt, koji se dogada na granici poiedinac/okolina, neplestan prcces
prilagodbe okolnostima u poliu koie se stalno miieniaiu. Kod dobrog
funkcionirania granica, osoba se izmieniuie izmedu spajania i razdva-
jania, izmedu kontakta s okolinom i povladeniaiznie.
Osoba moZe poremetiti svoi kontakt s okolinom rlarazne nadine su-
kladno vlastitoi lidnosti i stilu kontakta. Postoii nekoliko poremedaia
granica kontakta, koji se rraziva|u i mehanizmi otpora: to su otpori
Lontaktu, kreativnoi prilagodbi, OSR, promieni i rastu osobe (Perls
i sur., 1951; Polster i Polstel, 1973;Yontef., 19931. Kada granicatzne-
du selfa i drugoga postane nejasna, izgubi propusnost, tada dolazi do
poremeiaia razlikovanja selfa od drugoga, do poremefaia i kontakta i
wjesnosti (Polster i Polster, 19731. Mehanizmi otpora imaiu svoi intra-
personalni i interpersonalni aspekt i odraLavaiu neki unutarnji konflikt
osobe ili pote5kodu koia proizlazirz odnosa s nekom drugom osobom, a
javliaiu se kako bi osoba tzbieglabol, bilo srvarnu bilo zamisljenu.
Perls ( lg47 , 197 6a, 1981) i Perls i sur. (1951) kao poremelaie gra'
nice kontakta navodi konfluenciju, introiekciiu, proiekciiu i retro-
fleksiiu, a povremeno i desenzitizaciirt, Sto ie i detalinije obia$nfeno
u literaturi. Goodman (prema Perls i sur., 1951) jo$ navodi egotizam,
a Polsterovi lI973l istidu i defleksiiu.
clarkson lL999l obiasnjava da tih sedam glavnih mehanizama ot-
pora moZemo promatrati kao poremedaie u iednoi od sedam fazacil<7tt-
ia formaciie i destrukcif e ge$talta , to vaLno f e naglasiti, Sto Mackewn
(lgg7l posebno istide, da se ti poremedaii mogu poiaviti i u bilo kojem
trenutku iskusWa ciklusa formaciie i destrukcije ge$talta odnosno u
bilo koioj od f.aza ciklusa kontakta.
Razliditi poreme6aji kontakta nisu sami po sebi patologifa. Postoie
te$ke i opasne situacije u polfu organrzarn/okolina kada je prekida-

124
 3 lTeorija liinosti

nfe kontakta ili odustajanie od kontakta kreativno rie$enje. Isto tako,

kada nema vierojatnosti da dode do rie$enia, kada u poliu nema nideg
hranjivog, kada ie ono Sto se nudi u polfu neadekvatno potrebama ili
dak otrovn o za otrganrzam, kadabi ciiena nekog rje$enia bila previsoka
i sl., tada ie zdraio riesenie prekid ili potpuno izbiegavanie kontakta'
tvtoie se redi da, kada odredeno ponaianie niie sviestan postupak i
izbot, kada ie automatsko, navika, kronidno i izvan kontrole osobe,
tada se govotri o patologiii, za ruzLll<t od situaciie kada ie povremeno i
primjereno u odredenoi situaciii.

Mehanizmi otpora su neurotski kada se konste kroniino i nepri-

mjereno, kada su fiksirani na nemogufu ili nepostoiete obiekte, kada
ukljuiuju osiromaienie svjesnosti i kada spreiavaiu smislenu integra'
ciju potrebe i iskustva (Clarkosn, 1999).

Otpori su nezdravi i neurotski kada su stalno prisutni i primienju-

ju se u situacijama kada vi$e nisu primiereni. To su odgovori koie ie
osoba integrirala kao navike tiiekom odrastania i u to vriieme ti su
odgovori dinili kreatitmu prilagodbu djeteta na tada$nje okolinske uv-
jete. No, oni postaiu neprimiereni zbog toga Sto Su se u meduwemenu
okolnosti promijenile, a osoba ih nastavlfa primieniivati i u odraslo
doba. Time osoba ne aivr u sadasniosti i ne odgovara sukladno novoi
realnosti.
Mehanizam otpora sluZi ometaniu uzbudenfa odredene wste i in-
tenzitetas kojima se osoba ne moZe nositi. Opienito vrijedi, da svi ne-
urotski mehanizmi funkcioniraiu kao medusobno povezani i ispreple-
teni. Na primieq, zapoiavtproiekciie takoder su potrebne retrofleksiia
i konfluenciia, kao Sto su vaLne i kod introlekciie.
o mehanizmima otpora i njihovu obiasnieniu pisao ie velik broi
autora (Clarkson, 1999t |oyce i Sills, 2001; Kirchneq, 2000, Latner,
lg92t Mackewn, t997; Perls 1947, 1976a, 1981; Perls i sur', 1951;
Polster i Polster, 1973t Yontef, 1993,19951:

3.2"t
Desenzitizacija
Oesenzitizaclla je poreme6ai t fazi senzacije kada osoba ignoira
senzaciie iz tijela poput boli i neugode, te informaciie iz okoline: oso-

125
GESTALT TERAPIJA

ba izbiegava isftusiti odnosno doZivieti sebe ili okolinu, te se osieda

anestezirano, umfivlieno ili iak zanemareno (npr. zanemaruie potrebe
tijela).
|edan od primjerablaLe desenzitizacije je predugo leL,anje na sun-
cu, dok su ne5to ekstremniji primjeri kada osoba zanemaruje potrebe
tijela, poput dugotrajnog nespavanja ili dugotrajnog rada u intzetno
stresnim uvjetima.
U terapii skoi proradi desenzitizacii e naglasak j e na b azl(nirn v1eL,-
bama procesa wjesnosti i kontakta sa sobom, npr. na osvje5tavanju
disanja, tjelesnih senzacija, tijela, misli, emocija, kontakta u 'bvdje i
sada", te se poslije postupno ulazr:u niihovu dublju proradu.
Odreden stupanj desenzitizacije moZe biti i dio zdravog livota, pn-
mjerice kada sporta5 zanemaruje neke signale, npr. iritacije ili iuljanje
tijekom utrke, ili pak kada osoba zanemaruje neravnine na leZaiu dok
poku5ava zasp^ti.

3"2.2,
Defleksija
Cefleksija je poreme1aj u fazi svjesno sti
- izbiegavanie kontakta ili
sviesnosti l<oz preokretanie impulsa od smiera direktnog kontakta ili
sa sobom ili s drugom osobom:
Osoba niie u potpunosti sviesna svoiih pofteba ili zahtieva okoline i
ne pripisuie primieruno znaieniei neusmierava primiereno paZniu na
sviesnost o informaciiama iz tiiela i iz okoline,
Osoba ignofira ili svoie unutarnie impulse ili one koie dolaze iz
okoline kako bi izbiegla sviesnost i kontakt s niima.
Osoba poku{ava izbieii utiecai podraZaia iz sebe ili iz okoline, te se
osieia odvoieno i napuiteno.
To ie naiin smanienia sviesnosti kontakta s okolinom ltoz neja-
snoCu, generalizaciie ik nezanimliivost, UHiuiuie priianie "o", a ne
"prcma".
Kod defleksije se granica premje5ta na nadin da je osoba u kontaktu
s nekom sasvim drugom idejom, osobom, emocijom od one primarne
u kontaktu (primarni impuls se preusmjeraval. Osoba umjesto dije-
lienja direktnih emocija s punim emocionalnim intenzitetom i da-

126
 3 lTeorija liinosti

vanja osobnih izjava koristi apstraktan iezik, opienitosti, stercotipne

rei enic e, opisiv ani e, p rcti eruno gov or eni e, pr eus mi er av ani e r a z gov or a,
postavlianie pitania, smiianie, ignorfuanie, triuiializiranie ili izbiegava
kontakt oiima, iime poremeiuje kontakt, Na primieq, iedna osoba
pita drugu: "Dalime voli5?", a ona odgovara: "Sto smatra5 pod liubav-
lju?" Thkve osobe i ne poku5avaju dobiti feedback od sebe, drugih ili
okoline. Vrlo desto govore kroz drugu osobu, a ne prema osobi.
U terapiiskoi proradi defleksiie gdje kliient prida "o" swarima radi
se na svjesnosti i uspostavi kontakta sa sobom i direktnog kontakta
izmedu dviie osobe u sada i ovdje (kroz odnos terapeuta i klijenta).
Postoje situacije kada defleksija moZe biti korisna i to kao nadin
preLivliavania situacija koie su potenciialno wlo opasne i traumatske
za osobu.

,".frjfr.fr
9ntrojekcija je poreme1aj t
fazi mobilizaclie kada fe prisutna nedo-
volina i prevelika mobilizacija energiie ili kada ie uzbudenie blokirano
ili pogre5no interpretirano, Sto spredava osobu u poduzimaniu primje-
rene akcije za zadovoljenje potrebe.
Perls ( l976al navodi dva koraka u obiaSniavaniu i radu s introiek-
cijama:
1. Introjekcija i hranjenje
a Inuoiekciia se sastoii od materiiala - naiina ponaiania, osiee,a-
nia, procieniivania - koii ie osoba uzela u svoi sistem ponaiania,
ali koii niie asinikraha na naiin da to postane stvaran, autenti-
ian dio organizma.
Kroz introiekciiu se strani materiial (element iz okoline) apsorbira
u ciielosti (proces gutania u komadu), bez diskriminaciie i asimilaciie
(bez Zvakania i probavliania). Osoba u sebe inkorporira wiiednosti,
stavove, ponaiania i miilienia okoline/drugih koii nisu stvarno nieni
i to bez asimilaciie, Sto znadi da se introjekti namedu selfu. Granicu
izmedu sebe i okoline osoba pomide toliko duboko u sebe, da od nje
gotovo ni5ta i ne ostaje. Osoba osjeia ne5to kao dio sebe, dok ie to
zapravo dio okoline (L<rivaAaLna identifikaclial, i granica zapravo nrje

127
GESTALT TERAPIJA

izmedu osobe i okoline, ve6 izmedu iednog dijela osobe i drugog nie-
zir,a dljela.
Osoba je te dijelove okoline uzela na osnovi prisilnog ptlhva(,ania,
prisilne (i zbog toga pseudo) identifikaciie, te prema tome, iako 6e se
osoba opirati njegovu izbacivaniu kao da ie to ne5to wiiedno, to je
zapravo strano tiielo. Ti introiekti ostaiu strano tiielo zbog toga Sto ih
fe osoba pasivno uzela od okoline bez asimilaciie, odnosnobez ar,ali-
ziranja i restukturuanja kako bi oni bili kongruentni s onime Sto ona
jest i Sto ona Zeli i ne Zeli (niie uzela ono Sto ioi ;e hraniivo, a odbacila
ono 5to joi je toksidno).
U takvoj situaciii osoba se zaprayo odride vlastite slobode izbota
u svom Zivotu i radi Sto drugi od nie odekuju. Gutanje cieline stvara
"kao d^" lidnost i rigidni karaktel, a introiicirane vriiednosti i pona5a-
nja nameiu se selfu. Thkva osoba ima puno introiiciranih "morania"
po koiima se ponaia. To su, na primieq, redenice poput "Mora5 uviiek
puno raditi". "Mora5 druge uvijek staviti ispred sebe", "Mora5 kon-
trolirati svoie emoci1e", "Ti si lijen i glup", "Svi rodaci u na5oi obitelji
su lo5i" i sl. Osobi nedostaie unutarnii osieiaf samousmieravania i
samoregulacije u pogledu vlastitih potreba. Opasnosti od introiekciie
su dvojake: osoba nema priliku rannti vlastitu lidnost ier ie zauzeta
kontroliranjem stranih tiiela u svom sistemu, a kod osobe dak moZe
dodi i do raspada lidnosti, posebice ako osoba proguta dva potpuno
neusuglasiva shvaianja, koia onda poku5ava pomiriti.
U terapiiskoj proradi introiekciia, u cilfu micania introiekciia iz
lidnosti, vaLno je da kliient osviiesti Sto fe u stvari njegovo, da ima
selektivan i kritidan stav prema onome Sto mu se nudi, i vrlo ie vaZ-
no da runttie sposobnost da "odgrizne" i "proLvade" iskustvo kako bi
uzeo njegove hranjive sastoike, a odbacio ono Sto mu niie potrebno.
Pri tome ie korisno da osvijesti vlastiti nadin hranienia i jedenja fizidke
hrane, te analogno tome nadin grtzenia i Lvakania mentalne hrane.
YaLno je da osoba kaLe "ne" introiektu, oslobodi energiiu koja ie bloki-
rana u tom introiektu ("pobuna protiv introjekata"l rpreuzme osobno
odludivanje i osobnu odgovornost u svom Livottr, dakale Sto Zeli i Sto
ne Zeli. Naglasak je na kontaktu sa sobom, osjedaiu sebe, svoiih potre-
ba, osjeiaiu izboru i razlikovanju sebe od drugih.

2. lzbacivanje i probavljanje
U terapiiskom procesu nadalje se osde5tava konstelacija emocio-
nalnih i pona5ajnih tendencija osobe kof e karakterizira|u introiekcije:

128
 3 lteorija liinosti

a) Nesftpliivost i PolilePa
Nestrpliivost nema svoie znadeniebez svog pola, strpliivosti' te
1e u terapijskom
procesu vaano istraZiti i osviiestiti vlastitu ne-
strpllivost. Za diicn se desto kaLe da su nestrpliiva i pohlepna,
jer-kada ,e diiete gladno, ono hode hranu odmah i sad i nema
strplienia dekati. To niie nesto Sto treba promiieniti, vec samo
daiie ra,mttati. Thkvo pona5anie dieteta ie zaptavo primierena
agresiia za tu situaciiu konfluencije s maikom. odrasli imafu
,iogrerror, diferencirati svoie pona5anie r ranrtti razfle tehni-
ke za svladavanje poteskoca, odnosno rawiti svoju strpliivost.
Nestrpliivost je primitivna agresiia odnosno reakciia liutnie na
frustr-aciiu. Kada se primitivna agresiia (koia ie karakteristid-
la za malo dijete u obliku oralne agresiie) dalje ne tanttie i
ne diferenc ira na razfie tehnike za savladavanie prepreka, tada
se moZe govoriti o nestrpliivosti i pohlepi odraslih. Roditelii
mogu intErferirati u dietetovoi f.azi grlLenia l<roz kaLniavanie
grrLerria kao nesto Sto ie grubo ili forsiraniem uzimania hrane
kada diiete ro ne Z,eh. Tada se dietetu blokira otalna agtesiia
odnosno griZenie tLvakaniertan,iia|u se uv)eti zapoiavt intro-
;ekciieodnosnogutaniacielineukomadu,ferfesisanieiedino
sigurno. Diiete i^pr^uo ostaje :ulazi sisania, 2a kolu ievezana
je
nestrpliivost i pohlepa, umiesto da se dalie runnia' Stoga u
t.rrpii.ko- pristupu introiektim avaLno proraditi agresivnost i
ljutnju, te ponovo mobilizirati i gadenie'
b) Gadenie i niegova negaciia pteko gubitka okusa i apetita
pripa-
Sklonost introiektima ie gutanie cielina u komadu koje ne
daju organizmt, a za prorudu tih introiekata nuzno ie ukliuditi
ga'denii, kako bi se oni mogli izbaciti iz organrzrna. YaLno ie
usmieriti se na osvieitavanie gizenia i ivakania, te razviianie
sposobnosti uniitavania i asimilirania stvarnog materiiala.
Ako
osoba koristi svoju agresiiu dentalno, kroz biolosku agresirrnost
zttba, onaie smaniiti svoiu agresivnost prema drugima i samo-
me sebi, te 6e spoznati agresivnost kao zdravo funkcioniranje
kofe spriedava introjekciiu. osoba 6e nauditi odbaciti ono Sto
'rr.piobrrliivo
i. za niezin fizlil<r i psihidki sistem, te odgristi
t Lvakati ono Sto ioj fe potencijalno probavliivo i hraniivo, ako
je teznfa da se
ie to adekvatno unisteno i asimilirano. Gadenje
izbaci, povraea, odbaci materijal koli ie odbofan i ne podudara se

129
GESTALT TERAPIJA

s organizmom, te je upravo vaLno ukljuditi gadenfe kako bismo

eliminirali ne5to iz svog sistema.
Zdrava osoba je u poziciii da sama diskriminira i ne treba vise
biti u poziciji dobrog dfeteta koje sve pojede i proguta. Moze od-
baciti ono Sto joi se gadi, auzetiono bto joj je hranjivo i sto joj se
svida. Stoga je gadenie prirodna barijera zdravogorganizma, koja
sprjedava ulazak, organizam onoga sto tamo ne spada. Zdrav
nadin hranjenja ukliuduje selekciju i asimilaciju iz okorine onog
Sto je organizmu potrebno za niegovo odrL.avanie i rast, a odba-
civanje onoga Sto to nije.

c) Fiksaciia s oiainiikim drzaniem za ono ito osoba smaua hranii-

vim
Fiksaciia formira jos jedan oblik introjekcije. To je tendencija
statidnog drzania i sisanja kada bi trebalo doii do grizen)a t Lva-
kanja. Biti fiksiran znadi biti u konfluenciji sa situacijom sisa-
nia, drL,ati se za (engl . holding on to|. Na primjeq osoba se drZi
prijatelf stva u kojem nitko niie zadovoljan, osoba se drzi navika,
sje(,anja, zamjeranja i ne zeli zavrsiti te situacije i uii u nove rizi-
ke. |edino zami(;liamoguie gubitke kao posljedice odvaianja. Ko-
risti svoju agresiju za drZ,anje (stiskanje deliusti), koja zbog toga
ne moZe biti upotrijebljena bllo za destrukciju objekta zakoji je
fiksirana, bilo za svladavanje novih prepreka koje se mogu iaviti.
u takvoj situaciji osoba projicira vlastitu agresiju na okorinu i
ima strah da ne bude povrijedena.
Introjekcije mogu ponekad biti korisne u podetnim fazama udenja
odredenih vieStina, kod djece u ranom raaroju lidnosti ako ude po mo-
delu svojih podrL,av ajtiih roditelj a.

.&

fifr.il
-

Frojekcija je poremefui u Iazi akcije. sprjedava osobu u potpunom

kontaktu s akcijom koja je potrebna za zadovoltenje potrebe, te osoba
bira neprimjerenu akciju, tj. onu koia nije sukradna primarnol orga-
nizmidkoj potrebi. Poremedaj u ovoj fazi reru,ltat je odricanja dijela
vlastitog selfa i njegova pripisivanja drugima. projekcija onemoguiuje

130
 tTeorija liinosti
=
osobi da bude u potpunom kontaktu s akcijom kola je pottebna za
zadovoljenfe potrebe.
Perls (t976al navodi dva koraka u obia5nieniu i radu s proiekci-
iama:
1 . Otkrivanje projekcija
a Proiekciia ie crta liinosti, stav, emociia ili oblik ponaiania koii u
stvai pripadaju vlastitoi kinosti osobe, ali ona to tako ne doZiv-
liava, vei umiesto toga, osoba ih pripisuie (proiicita) predmetima
ili osobama u okolini i onda doZivliava kao usmiereno prcma
sebi od te okoline (od okoline prema sebi), umiesto obruuto (od
sebe prema okolini).

Projekciia ie konfuziia sebe i drugog (unutra5nieg ivaniskog sviieta),

kof a je rcntltat pripisivanja izvaniskom onog Sto ie zapravo dio selfa.
Osoba doLivljavane$to kao dio okoline, dok ie to u swari dio nje same
(krivo/laZno odvajanje). To ie sklonost da se na okolinu prebaci odgo-
vornost za ono sto je nastalo u samoi osobi, te Stoga osoba i ne osieia
odgovornost za nastale osieiaie i situaciiu, doZivliava se kao pasivan
obiekt kojem se ne5to neZelieno dogada, te osim Sto osoba nema odgo-
vornost, gubi i osjedaie izbora, kontrole i moii da inicira promjenu u
svom Zivotu. Granicu izmedu sebe i okoline osoba pomide jako daleko
sebi u korist, Sto joj omoguiuie da otpi5e i odbaci one diielove lidnosti
koji su joj te$ki, neugodni i neprfladni (koii nisu sukladni niezinoi
slici o samoj sebi). Drugim riiedima, osoba u drugome vidi nezeljene i
nepoZeljne osobine i osfedaie, kole joj je te$ko vidieti u samoi sebi. Na
primier, osoba nife sviesna da ona odbacuje liude, vei deruie da drugi
odbacuju nju, ili osoba koja niie svjesna vlastitog seksualnog nadina
prilaska drugima osieia da drugi nioi prilaze na seksualan nadin, ili
osoba svoje otudene difelove lidnosti i kvalitete pripisuie nekoi skupi-
ni, rasi ili grupi u obliku stereotipa ili predrasuda.
Mehanizam projekcije kojim osoba spriedava vlastiti impuls prema
okolini ukljuduje sliedede:
1. Osoba ie svjesna svog imPulsa.
2. Onemoguiuie svoj agresivni pristup okolini koji 1e neophodan za
ekspresiiu tog impulsa.
3. Odvaja ga od sebe i svofih aktivnosti.
4. Bududi da to nisam ia, mora da to dolazi od okoline.
5. Usmjereno je od okoline prema meni.

131
GESTALT TERAPIJA

U projekciii je osoba svjesna impulsa i okoline, ali se s njime ne

identificira i ne slijedi taj impuls sukladno vlastitom agresivnom pri-
stupu/ te stoga gubi osjedaj da je orrata koja osjeia taj impuls. Umiesto
toga/ ona stoji mirno i deka da se njezin problem rije5i izvana.
U terapijskoi proradi proiekciiavaLno je da klijent osvijesti da je
on sam kreator u svojoi okolini, da je odgovoran za svoju realnost, te
da je on tay koji dopu5ta da se ne5to dogada ili mijenja. Osoba koja
proiicira vlastite neZeljene emocije nataj se nadin ne rjeSava tih svoiih
emocija. |edini stvarni nadin rje5avanfa tih emocija jest da ih osoba
osvijesti kao svoje, prihvati, izrazi i onda otpusti.
eeste projekcije su strah od odbacivanja, ljubomora, predrasude i sl.

2. Asimiliranje projekcija
Kada osoba projicira dio svoje lidnosti, to uglavnom nije na ,,prazan
ekran", ve6 na d*gu osobu, predmet ili situaciju koji u odredenom
stupnju i sami imaju to Sto je osoba na njih projicirala. perls (l970al
kaLe da "osoba traZi klin na koji ie objesiti svoj Se5ir,, (str.27l. Mi pro-
jiciramo na osobe koji su primjeren ekran za tu na5u projekciju, koje u
dovoljnoj mjeri manifestiraju odredenu crtu ili stav, kako bi nam bilo
lako opravdati to Sto im dodajemo svoi dio tog obilieZja ili stava. Kao
projekcijsko platno desto sluZe i apstrakcije, koncepti, teorije, moralni
zakoni, perfekcionizam, odekivanja i sl.
U terapijskom pristupu proiekcijama vrlo je vaLno da klijent po-
novno uspostavi svoj identitet (koji vidi u drugima) odnosno da osvi-
jesti svoje proiekcije i da ih integrira u svoju lidnost. Kroz projekciju
osoba odbacuje svoje neZeljene dijelove na okolinu, no ne rje5ava ih se,
te je to valno osvijestiti.
Proiekciia se moZe promatrati kao suprotan pol introiekciii. Kod
introjekcije osoba na sebe pretzirnaodgovornostzaoflo Sto ie dio oko-
line, uzima sebi ono Sto je od okoline (smjer energije je rnrarra prema
unutra), dok se kod projekcife na okolinu prebacuje odgovornost za
ono Sto ie u samof osobi, pripisuje se drugima ono ito je dio osobe
(smjer energije je rznutraprema van). I kod introjekcije i kod projekcije
dolazi do probijan ja gratica, samo u suprotnim smjerovima. Slikovito
gledano, moZe se reii da je introjekcija uzimanje okoline u sebe, dok je
profekcija prebacivanje sebe na okolinu.
Projekcija se moZe koristiti i la zdrav i konstruktivan naiin i to pri
planiranju ili anticipiranju neke buduie situacije, te u biio kojoi wsti
kreativnog rada i umjetnidkog stvaranja.

132
 lTeorija liinosti
=
3.2,"5
Retiofteksija
l?.etrofleksiia poremeiai t f.azi finalnog kontakta kada osoba nije
1e
u potpunosti u kontaktu s akcijom i kada akcija niie primiercno intr-
Sena. Umjesto da akciiu i svoje pona5anie osoba usmjeri prema okoli-
ni, ona preusmjerava svoje pona5anf e prema sebi.
Perls (l976al navodi tri koraka u obiaSniavaniu i radu s retroflek-
siiom:
1. lstraZivanje pogreino usmjerenog ponaSanja
a Retrofleksiia se odnosi na ponaianie koie osoba radi sebi, a ito ie
pruotno rudila ili Zeliela ruditi fuugim osobama ili stvatima.

U doslovnom znadenju retrofleksija znadi "naglo ol<tenuti prctiv",

Osoba zaustavlia usmieravanie ruzkiite energiie prcma van u smieru
manipulaciie i dovodenia do promiene u okolini kako bi zadovoliila
svoie potrebe, i umiesto toga osoba preusmieruva svoiu aktivnost pte-
ma unutra i stavlia sebe na miesto okoline kao cili svog ponaiania'
Granica je poreme6ena promjenom njezine lokacije i to tako da se
rzvr1e ono s dime se osoba susreie. Osoba zadrLava akciiu/odgovor koii
f e namijenien okolini
i zamietittie ga akciiom/odgovorom prema sebi.
Dolazi do podiele u liinosti osobe (podiela selfa) na "onoga koii neito
radi" i "onoga kome se ne{to rudi".
Do toga dolazi naide5ie kada je u dietinjswu okolina, i to prven-
sweno druge osobe, rcagfualahostilno, frustrirala ikaLniavala dlieteza
njegove teLnje k zadovoljeniu svoiih potreba (kada djetetovi osiedaii i
mi5ljenia u obitelii nisu vrednovani ili kada je difete bilo kaZnjavano
zbog rzraL,avania svojih prirodnih impulsa). U takvof nepovoljnof si-
tuaciii, kako bi izbjeglo tu bol i opasnost, diiete je odustalo od svojih
teLnii i naudilo suzdrL,ati se od reakcije (engl. holdbackl koia dovodi
do kazne. Tada dolazi do podyele energije na dva dijela: fedan dio i
dalie teLi svom pwotnom i nikad zadovolienom ciliu, a drugi dio je
retroflektiran i zadrLava svoje reagiranie prema van. To zadtL,avanie
se oswaruie putem napetosti mi5iia koii bi bili ukliudeni kada bi se
tzrazlla aktivnost koia se kaLniava. Th dva dijela lidnosti su u konfliktu
i bore se za kretanje u diiametralno suprotnim pravcima. Ono Sto ie
u podetku zapodelo kao konflikt izmedu organizma i okoline postaie
unutarnji konflikt izmedu dva diiela lidnosti, izmedu fednog pona5a-

133
GESTALT TERAPI,A

nja i nfegove suprotnosti. Na primier, umjesto izralavania agresirrnih

impulsa prema zlostavljajudim roditeljima, osoba okreie tu agresiju
prema sebi i poweduie sebe (kroz autoagresiju).
U terapijskoi proradi retrofleksiie, vaLno je istaknuti da kliient u
terapiji vi5e nife diiete, situaciia se promijenila i dobro je ponovo i6i
prema zadovoljenju svoje potrebe od okoline. U terapiji se naglasak
stavlia na wjesnost, owie5tavanje blokirania i osie(,aia da osoba sama
to radi i nadina kako to radi. Kada osoba osvijesti svoje retroflektivno
pona5anje i ponovo zadoblje kontrolu, do6i ie do oslobadanja blokira-
nog impulsa i energije. Terapija se u osnovi odnosi na okretanje retro-
flektivnog pona5anja Lzrfitta prema vat PruLa se prilika da se impuls
ko;i je bio blokiran izrazi, zavrli i zadovolji, kako bi moglo dodi do mi-
rovanja, asimilacije i rasta osobe. Tijekom terapije oba dijela lidnosti
se brane, a osoba moLe biti preplavljena sramom, strahom, krivnjom i
zamieranjem. Stoga je vrlo valno retroflektirano pona5anje proradivati
postupno.
U osnovi retroflektivnog pona5anja desto je agresiia, zbog dega se
kod osobe pri osvje5tavanju toga javljaju strah i krivnja. YaLto je da
osoba osvijesti svoje agresivne impulse i naudi ih koristiti zdravo i
konstruktivno, a ne nekontrolirano i destruktirmo. Osoba udi kako
otpustiti svoje primiti'rrno, nezrelo reagiranje, te kako tu agresiju izra-
zitikao dio zrele lidnosti na autentidan i odgovoran nadin (da osvifesti
agtesiju, da ima izbor i kontrolu nad time "sto i kako" reagita, te da
preuzme odgovornost za svoi izborl.
a Reftofleksiia uHiuiuie i ponaianie koie osoba Zeli od drugih, ali
ie bila neuspie{na u ostvarivaniu toga, te ona sama sebi to radil
daie.

To ukljuduie pa1nju,ljubav, L,al)enje, kaLnjavanje i gotovo sve. ee-

sto se ranrlja kada osoba u obitelji nije dobila paLnjt,ljubav i brigu u
mjeri koiu je trebala, te to onda sada, kada je odrasla, daje sama sebi.
I ovdje je vidljiva podiela lidnosti na dva dijela - onaj koji ne5to radi i
onaf kojem se ne5to radi. Neki oblici ove vrste retrofleksije jesu: tje-
Senje samog sebe, samosaZaljenje, samokaLniav anje, opsesirmost, sa-
mookrMf avanj e, osj eiaj inferiornosti, suicidalnost. Na primj e1, osoba
sama sebe tje5i milovanjem po ruci dok prida o svojoj usamljenosti.
U terapiiskom procesu valno je da klijent postupno osvijesti podi-
jeljenost selfa u sebi, da osvijesti Sto osjeia i Sto Zeli, te sukladno tome
ude u kontakt s okolinom s ciljem zadovolfenia svoiih potreba.

134
 3 tTeoriia liinosti

2. Mobiliziranie mi5i6a
Na tielesnoi razini mehanizmi rcttofleksiie su manipulaciie vlasti-
tim tiielom i impulsima (samo-manipulaciia), s ciliem blokirania tih
impulsa i potom niihova preusmieravania izvana plema unutra. Kada
o.ob, Zeli kontrolirati svoje impulse i preusmieriti ih - npr. okolinu
procjenfuie kao opasnu i svoju agresiju umjesto na niu preusmierava
na sebe - koristi kontrakciiu svoiih miiiCa kako bi postigla konttateak'
ciiu. Na taj nadin osoba cer:zrrLl:^ dio sebe i svofe lidnosti. Ako traino
ceflz1firra dio sebe i oduzme glas diielu svoie lidnosti, tai dio moZe
biti izvan svjesnosti. No, to ne znadi da tai pritisak nestaie, vei se
moLeprepoznati u tzv. psihosomatskim smetnjama. eesto se odituie u
psihosomatskim disfunkcijama poput bolova, slabosti, degeneraciiom
tkiva (tjelesne bolesti poput glavobolie, raznth drugih bolova, osieiaf a
slabosti, dijabetesa, artrttisa, raka, dira i sl.).
Tiiekom terapije je va|no da kliient osviiesti svoie tijelo odnosno
svoje tjelesno postoianje, pri demu se radi na stavu tliela, gestama,
pokretima, kronidnoi tielesnof napetosti, na tjelesnim simptomima,
kako bi osoba uspostavila kontrolu nad svoiim mi$iiima i tiielom za
no5enje s okolinom. Pri radu s kronidnom mi$idnom napetosti i tfele-
snim simptomima va|no ie da osoba te simptome osviiesti i prihvati
kao svoje i da osvijesti obje strane unutarnieg konflikta, zato pne:u;zme
odgovornost i izrazi ih s ciljem zadovolienia svoie potrebe. U tom pro-
cesu nuZno je suoditi se s boli kako bi se razorio i asimilirao patolo5ki
materijal koii se nalazi u samom simptomu.
3. lzvriavanje preusmjerenog ponaianja
Nakon Sto su prethodna dva koraka ostvarena (koii su priprema
za ovai korak), slijedi tre6i korak u terapijskoi proradi retrofleksiie.
Pona$anje je mogude izvr$iti Wozftzldko reagiranie, ali i u ma$ti i ima-
ginaciii. Naglasak ie na tome da se ponaianie preusmieti plema van,
bude wjestan svog pona$a-
'nia, okolini. Pri tome ievaLno da klijent
prcma
daprepozna njegovu ulogu u svoioi interpersonalnoi situaciii, da
preuzme odgovornost za to, te postigne integraciiu i oslobodi blokira-
nu energiju . Dolazi do dramatidne demonstracije holistidkog koncepta
cjelovitosti organlzma - ttlela, emociia, misli i okoline. Osoba postaie
sviesna $to misli, osjeia i Sto Zeli, te sukladno tome kroz svoje pona$a-
nje ulazi u interakciiu s okolinom.
Ako ie bol odredenog konflikta toliko velika i nepodno$ljiva, osoba
se moZe i desenzitizirati u odredenoj situaciji, pri demu ne osie(a bol

135
GESTALT TERAPIJA

i ima osie0aj otupjelosti, ni5tavnosti i zamagljenosti, te u terapiiskom

procesu terapeut o tome treba voditi raduna i pristupati postupno.
Retrofleksiia se moie promatrati kao suprotan pol od defleksiie.
Osobe koje koriste retrofleksiju ili defleksiju prihvaiaju neki impuls
kao svoj, ali mijenjaju njegov smjer ili stupanj njegova utjecaja na
njih. U retrofleksiji se smjer impulsa mijenja s interpersonalnog na in-
trapsihidki, dok se u defleksiji otupljuje utjecaj interakcije bilo prema
sebi ili od sebe. Slikovito gledano, u retrofleksiji se ne5to Sto ie prvotno
usmjereno prema van okrede unutra, a u defleksiji ne5to Sto je usmje-
reno prema unutra okreie i ostavlia vani.
Retrofleksi ja moLe biti i konsna u Zivotu i to kao dio samopodr5ke,
u procesu introspekcije, ili kao srtzdrLavanie u opasnoj situaciji.

-:a *-? a.

€gotizam
=;;fr,;
je poremedajufazizadovoljen jakad.aosoba ne upija isku-
swo u potpunosti, niti upija zafitararTje tog iskustva, te preraruo Zuri s
jednog iskustva na drugo. Osoba nema osfe6ai za$lararia i zadovolf-
swa u veiini svojih iskustava, te ostaje u nekom 'takuumu" bez osje-
iaja ugode koji se inade javlja nakon dobrog kontakta.
o Kod egotizma se gubi osnovno svoistvo granice kontakta: susrct
razliiitosti i medusobno dii eli eni e.
@ Prisutan je kada osoba "izade iz sebe" i postaie promatrai ili ko-
mentatu samoga sebe i svoiih odnosa u okokni: osoba ie gotovo
isHiuiivo sviesna samo sebe, svog glasa, misk, emociia i pona-
iania odnosno sviesna ie svog doprinosa kontaktu, te u kontaktu
nema punu sviesnost o tome s kime ili iime ie u susretu (niie
u naiboliem kontaktu s onime ito ne iini niu, ito ie izvan nie
same).

Kod egotizma je onemoguiena efikasna akciia usmjerena k zado-

voljenju potrebe i poremeien fe dobar kontakt s okolinom. Osoba je
svjesna i mogla bi ne5to reii o svemu, no self se osieda prazno, bez
potreba i bez interesa. Dok se takva osoba divi sebi u tome Sto ona iest
"u ogledalu" , u njezirur Zivotu nedostaje spontanosti, a Lelje, potrebe i
Zivot su ioj programirani i prisutna je otudenost od fizidkog sel{a i oko-

136
 3 /Teorija tiinosti

line. Na primjetr, osoba prida o tome koliko uZiva u dugim Setnjama,

umiesto da zaista ude u sfvarno iskustvo Setanja. Thkve osobe u vedini
svojih iskustava nemaju osje6aj zawlavanja i zatvaranja, ne doZMja-
vaju punoiu i cjelovitost iskustva, brzait1iprijevremeno s iednog isku-
stva na drugo. Egotizam desto remeti zadovoljenie jer je osoba vi5e u
kontaktu sa sobom nego s iskustvom zadovoljswa u kontaktu, te tako
sprjedava osobu od potpunog primanja i davanja, te osjeiaia potpunog
zadovoljswa, a time f e sprijedena promjena i rast osobe.
U terapiiskoi proradi egotizma naglasak je na osvje5tavaniu, te
kontaktu sa sobom i drugim u 'bvdje i sada" s naglaskom na proces
primanja i davanja u kontaktu i |a-Ti odnosu, te procesu zadovoljenja
kontaktom.
Thkva osoba sposobna je imati dvrste granice, ograniditi se, redi
"ne", suprotstaviti se. Zdravi egotizam ie kapacitet za samoteflek-
siiu.

*""ffifr6
Konfluencifa je poremeiaj koji se javlja
u fazi povladenja. Odituje
se kad se osoba odupire, protivi otpustaniu prethodne situacije ili Zuri
na novu figuru. Na tai naiin izbjegava biti "u prazninr" prije nego Sto
se neka nova iasna {igura spontano ne pojavi iz selfa ili iz okoline. Su-
kladno tome, takva osoba ima problem s otpu5taniem stvari.
s U konfluenciii (spaianie/fuziia) postoii neiasna granica izmedu
sebe i drugog, tako da se ta granica gubi, odnosno osoba i okolina
nisu iasno odiielieni iedan od drugog (poput maike i fetusa):
Osoba zapravo ne osieia nikal<ru granicu izmedu sebe i okoline,
te ioi se iini da su ona i okolina iedno.
o 70 ie iskustvo ne-kontakta, ne-susreta i nemania ruzkka, iumie-
sto "ia" i "ti" postoii "mi" ili bliiedo i neiasno iskusryo samoga
sebe.

U konfluenciji osoba nif e u dobrom kontaktu sa sobom, ve6 je vi5e

u kontaktu s onim Sto drugi Zele. Nema jasne granice izmedu unutar-
njeg iskustva i vanjske realnosti. Dviie se osobe medusobno spaiaiu i
to s viercvaniima, stavovima fi osiedaiima onoga drugoga bez zamieAi-

137
GEsTALT TERAPIJA

vania granica izmedu sebe i drugog i razlika koie postoie medu niima.
Takve se osobe ponaiaiu kao da su iedna osoba.
Osobe u konfluentnom odnosu desto koriste termin "mi" umjesto
"ja". Odustale su od svoje bazldne potrebe za odvaianjem i predale su
dio svoie lidnosti. Svako isticanje granica doZivliavaiu kao prijetnju
odnosu i opstanku samoga sebe. Svaka ideia o konfliktu ili nesuglasici
izgleda kao prijetnja samom temeliu te veze. Osobe u konfluentnom
odnosu zapravo nemaju osobni kontakt. Osoba koja teZi konfluenci-
ji u odnosima nema sposobnost tolerirania razliditosti drugih i niie
spremna otkrivanlu same sebe i svoiih resursa. U takvom se odnosu
nijedna od osoba ne moZe runritiu potpunosti. Nema konflikta i osobe
vjeruju da imaju ista razmi5ljaniai emocije, te imaju rzraLenupotrebu
zaprlhvaianiem i odobravaniem. Thkode4 imaiu pote5koie YezaueDz
pripadanfe separaciju. Osoba koia se boii bliskosti s drugom osobom
ima osjeiai straha (od gubitka, odbacivania, povrede, ostavlianial, te
tai problem rje5ava tako da se ili stopi s drugom osobom ili psiholo5ki
potpuno tzolira.
Osobe u konfluentnom odnosu imaiu nepisani dogovor o tome da
se slaZu da se nede medusobno neslagati. Problem nastaje kada netko
"prekr5i" tai dogovor itada se kod osobe javljaiu osieiaii krivnje (kada
je ona ta koja je prekr5ila dogovor) Lhzarnieranje i liutnja (kada ie drugi
prekr5io dogovor).
Konstantno spajanje s drugim, bilo s osobom bilo s okolinom, vodi
prema gubitku sebe, nedostatku zadovoljavaiudeg kontakta i u konad-
nici do dezintegracije. Konfluenciia se moZe promatrati i kao obrana
od suodavanja s egzistencijalnom samoiom, smrti i strahom od pra-
znine.
U terapiiskoi proradi konfluenciie naglasak ie na kontaktu, ra-
zlikovanju sebe od drugih i artilanlaciji sebe. YaLno ie da kliient ude u
kontakt sa sobom odnosno da osviiesti Sto osieda, Sto Zeli, Sto radi i sl.
(ia redenice), da se suodi sa separacifom od drugih (jer ie u konfluenciji
vi5e u kontaktu s onime 5to Zele drugi nego s onime Sto sam lehl, te
da uspostavi pravu rarrnoteZu i granicu izmedu sebe i okoline.
Konfluenciia se moie prcmatrati i kao mehanizam suprotan ego-
tizmu. Dok se u konfluenciii gube gtanice izmedu sebe i okoline, od-
nosno osoba ne postavlia granicu izmedu sebe i drugih, dime onemo-
guiuie dobar kontakt, u egotizmu su te granice vrlo dwste, odnosno
osoba th zna postaviti, i to vrlo dvrsto, dime pak onemoguiuje pravi

138
 3 lteorija liinosti

KONTAKT

KONFLUENCIJA
@D MI

IZOLACIJA
@l@
RETROFLEKSIJA
@l@
DEFLEKSIJA

PROJEKCIJA

INTROJEKCIJA

Slika 4. Shematski prikaz mehanizama otporu

kontakt. Slikovito gledano, u konfluenciji je naglasak na spajaniu, dok

je u egotizmu naglasak na odvaianju.
KonfluencijarnoL,ebitikoilsna u odnosu kada se radi o empatiji, ili
npr. u iskustr,'u vrhunca meditacije, ili u potpunom doZivljavanju neke
ekspresivne umjetnosti, gdje dolazi do gubitka granice.
Mehanizmi otpora shematski su prikazani na Slici 4.

139
GESTALT TERAPIJA

??-:.
U kratko o meha n i=- i
-i-"froZ
Desenzitizacija: otupljivanje samih sebe, i to od tjelesnih senzacija do vanj-
skih podraZaja.
Primjer: predugo ostajanje na izrazilo hladnom ili toplom, pri iemu oso-
ba ne osjefa bolne podraZaje.
Defleksija: okretanje od direktnog kontakta s drugim ljudima ili dijelovima
okoline. lzbjegavanje direktnog kontakta s drugom osobom.
Primjer: na pitanje "Kako si?" osoba odgovara: "To ti je dobro pitanje" i
podinje prifati viceve ili prepridavati neki dogadaj.

lntrojekcija: neito iz okoline je u organizmu. Uzimanje u svoj sistem aspe-

kata okoline bez asimilacije, gutanje iskustva kao cjeline bez filtriranja
i probavljanja.
Primjer: osoba vjeruje da je glupa jer su joj to stalno govorili dok je bila
mala.

Projekcija: neito iz organizma je u okolini. Nijekanje ili potiskivanje vlastitih

osobina, emocija i misli i njihovo pripisivanje drugim ljudima ili okolini.
Primjer: netko vidi osobu kako plaie i pomisli kako mora da je tuZna, a
zapravo se porezala po ruci, 5to je boli. lli okrivljavanje drugih.

Retrofleksija: dio organizma iini okolinu drugim dijelom organizma. Prula-

nje sebi onog 5to bi osoba htjela raditi drugim ljudima ili okolini, ili Sto
bi htjela da drugi rade njoj.
Primjer: osoba se grize za usnicu umjesto da u razgovoru kaZe konfron-
tirajude komentare.
Egotizam: izolacija od organizma i okoline, ili izolacija organizma od oko-
line. Zaustavljanje spontanosti kroz namjeru za introspekcijom kako
bismo bili sigurni da nema rizika od pogreike, ispadanja glupim i sl.
Velika okupiranost samim sobom.
Primjer: prijatelj pita osobu za miSljenje i ona mu odgovara Zale(i se na
svoj dan na poslu.

Konfluencija: pitanje identiteta organizma i okoline. Dvoje ljudi ili dva dijela
polja bivaju zajedno bez pojma o medusobnom razlikovanju. Spajanje
s drugim bez mogu(nosti vlastitog razlikovanja.
Primjer: Osoba se slaZe sa svime 5to njezin suradnik predloZi i nema vla-
stiti stav i miSljenje, niti ideju o sebi kao o drugoj osobi.

140
 3 lTeoriia liinosti

povrairue
SENZACUA fKoNpt-UENCTA

Okolina

Stika 5. Shematski prikaz cMusa formaciiei destukciie gedtalta - ci-

Husa kontakta s poremeiaiima granice kontakta - mehanizmima ot-
pora (Obiavlieno s dopuiteniem SAGE Publications Ltd', London, Los
Angeles, New Delhi, Singapore andWashington DC, Clarkon, P., Ge-
stalt counseling in action. [@ SAGE, 1999].)

Osoba u introiekciii radi ono Sto drugi Zele i koristi "ia" kada ie
swarno znadenie "ont", osoba u prof ekciii radi drugima ono za $to ih
optuZuje da rade nioj i koristi "to" Lli 'bni" kada ie stvarno zna(etie
"ia", osobau konfluenciii ne zuatko kome Sto radi i upotrebljava"mT"
kada je stvarno znadenje upitno, a osoba u retrofleksiji radi sebi ono
Sto bi htjela raditi drugima ili da drugi rade nioi i upotreblf ava "se" Lli
"sebe".
Na S/ici 5 unutra5nii dio kruga predstavlia self, dio polia izvan kru-
ga predstavlja okolinu, dok ie liniia izmedu to dvoie granica izmedu
niih. Sedam poremeiaf a granice, prethodno objaSnjenih, prikazani su
sa strelicama koje oznaduju intrapsihidki materijal ili izvore iz okoline.
IJ desenzitizaciii su intrapsihidki podraZa;i blokitant na unutra5njoj
strani granice, u. defleksiii su podraZaji koli dolaz-e intana sprijedeni
da prijedu granicu, uintroiekciTi se vaniski podraLaii prelagano inko-
orporiraju, u proiekciii se intrapsihidki materijal prelagano izbacuie

141
GESTALT TERAPIJA

van, u reuofleksiii se materiial koii je namijenjen za vaniski cili okreie

prema unutra, t egotizmu se intrapsihidki materijal iznova koristi bez
referiranja na okolinu i l konfluenciii se gubi granica izmedu selfa i
okoline, dime oni postaiu zatvoren sustav i remete se funkcije granice
(Clarkson, 19991.
Poremedaii na bilo kojem dijelu ciklusa formacije i destrukcife ge-
Stalta onemoguiuju prirodan ritam zadovoljenia potreba osobe. Thko
konfluenci ja rnole sprijediti zadovoljavaju1i rawoj faze senzaciie, de-
senzitizaclja moL,e sprijediti potpunu svjesnost, defleksija interferira s
mobilizacijom, introiekcija moZe utjecati na efikasnu akciju, projekci-
ja sprjedava dobar finalni kontakt, retrofleksija smanjufe Iant zadovo-
ljenja, a egotizam ograniduie efikasno povladenje, Sto je detaljno obiaS-
njeno u prethodno opisanim mehanizmima otpora (Clarkson, 19991.
Mackewn (1997lr i Wheeler (L998lrpro5iruju opisano proudavanje
poremeiaia kontakta i navode da ljudi odrLavaju svoje fiksirane ge-
Stalte tako Sto nesvjesno ranrljaiu individualne stilove kontakta na
kontaktnom kontinuumu. Istidu da se poremeiaji kontakta mogu
smislenije promatrati u sklopu cjelokupnog polja i to kao tradicional-
no gledani "poremeeai kontakta" ili kao njegova polarna suprotnost ili
bilo koia pozicija na kontinuumu izmedu ta dva pola. Te dimenziie
ili stilovi kontakta prezentiraiu stilove kontakta koje osoba koristi
za organizacifu svog polja. Smatrafu da ova perspektiva bipolarnog
kontinuuma stila kontakta dini GT fleksibilnilim i primf erenijim pri-
stupom za razll(ite l1ude i ruzli(ite situacije. Time se radi promjena s
pogleda na poremeiaje kontakta kao na ne5to negativno, na pogled u
kojem oni dine mogudnosti kreativnih i adaptivnih stilova kontakta
osobe dime se obogaiuje sposobnost razrmrjevanja r rada s mehaniz-
mima otpora u procesu promjene. Kontinuum stilova kontakta she-
matski se prikazuie na sljedeii nadin (|oyce i Sills, }OOL) Mackewn,
1997 j Stevenson, 2004) Wheeleq, 1998):

desenzitizacija osjetljivost superosjetljivost, nemog uinost

zaStite selfa
defleksija fokusiranje, kontakt direktnort, grubost
introjekcija Zvakanje, destrukcija izbacivanje, odbacivanje
projekcija zam iSljanje, pretpostavljanje usvajanje, doslovnost
retrofleksija ekspresija izmjena, nasilnost, agresija
egotizam spontanost impulzivnost
konfluencija d iferencijacija, sepa racija izolacija

142
 B treorija liinosti

Otpori pripadaiu nama, oni su naii i zapravo upozoravaiu na koii

naiin mi sami utieiemo na naie funkcioniranie i kako se opiremo
kontaktu i onome ito iest.
Tiadicionalno gledano, otpor pretpostavlja da osoba ima neki spe-
cifidan cllj, a svaka intrapersonalna prepreka na putu k tom ciliu je
otpor, koji se treba maknuti kako bi cilj bio postignut. S druge strane,
u okviru GT terapiiski pristup otporima sastoji se u osvie5tavanju
otpora u "ovdie i sada" (doZivliavaniu kroz iskustvo), a ne u njihovoi
eliminaciji iz pona5ania i doLivljavanja klijenta (kao u tradicionalnom
pogledu na otpore). Otpori se u terapijskom radu dovode u sada5nii
trenutak (osvjeStavaju, a ne midu), jer osoba raste kroz otpore i nf ihovo
osvje5tavanje ili su dio njezina identiteta i lidnosti. Svaki korak u ra-
woitt otpora postaje dio nove formacije prirode osobe, odnosno ne radi
se o "staroj osobi plus otpor" koji moZe maknuti dim skupi hrabrost za
to, ved se radi o novoj osobi. Osvieitavaniem otpora u sadainiem tre-
nutku u terapiiskom prccesu Hiient dolazi u kontakt s onime tko on
iest i ito iest, time spoznaie novu informaciiu o sebi odnosno proifuuie
svjesnost, Sto pak dini promjenu i rast. OsvjeStavaniem otpor nestaie,
jer ne moZemo u isto wijeme biti u kontaktu s onime Sto iest i opirati
se tome. Stoga je temelj GT pristupa otporu iskusiti ga, a r7e micati
(Polster i Polster, 19731.

143
GESTALT TERAPIJA

.B.3
SLOJEVI LIENOSTI

1r-{ konceptu lidnosti u teoriji GT Perls razlikufe pet sloieva lidno-

sti koie osoba ima oko svog autentidnog selfa (Berger, l98O; Dani-
els, 2000; Perls 1969; Philippson, 1995a, 20OZi Simkin, 1974). No,
u literaturi se moZe na6i joS jedna, malo izmijeniena podjela sloieva
lidnosti: l.Lahni sloj,2. Fobidni sloj,3. Impass, 4.hnplozivni sloi i
5. Eksplozivni sloj (Kostie, L98Ot Perls, 1970a). Sloievi lidnosti nalaze
se oko autentiinog selfa te su obrana i zaitita od l<etania k sliedeiem
sloiu i naposlietku dolaska do autentiinog funkcionfuania osobe.
U sklopu teoriie GT navodi se pet sloieva lidnosti:
l. Sloi kli5eia
S1o1 kli5eja je povr5inski sloj lidnosti koji se odnosi na pona5anie
koje ie najmanje specifidno ivezano uz sfvarnu osobu. To fe de-
sto pona5anie koje je naudeno prema uzorirna dru5wenog sloia,
profesiie ili obitelii. U ovaj sloi spadaiu i rituali i manire. Uk-
lfuduje druSweni pow5ni kli5ejiziran govot npr. "Dobro jrtro",
"Kako ste?" - "Dobro sam", "Drago mi je da vas vidim", "iime
se vi bavite?", sluZbeno rukovanfe i sl., dime se uspostavlia vrlo
pow5an, jednostavan i udaljen kontakt.
Bilo bi dobro da terapeut u terapiiskom procesu izbjegava uklju-
denje u ovakav govot ovu wstu komunikaciie i susret s klijen-
tom na ovom nivou.
2. Sloj igara i uloga ili "kao da" sloi
Sloj igara i uloga odnosi se na pona5anja koia su u skladu s odre-
denom ulogom koiu osoba ima ("glumi"). Osoba igra igre, igra
uloge, ima "kao da" pona5anja, odnosno Zivi sukladno odrede-
nom konceptu, fantaziji ili idealu, Sto sve dovodi do toga da oso-
ba bjeZi od same sebe i izbjegava kontakt sa sobom i okolinom
(npr. uloge jako vaZne osobe, grubijana, dobre dievojdice ili dye-
daka, pladljivca, profesora, oca, maike, supruge i sl.). Na ovom
sloiu lidnosti osoba nije sposobfla za intenzivan kontakt, vei se
pona5a umietno i powsno, Zivi prema programu koji je prihvatila
odnosno prema ideji o tome kakva bi trebala biti. Osoba ne Zeli
biti ono Sto iest, ve6 netko drugi. Tiudi se biti bolja, paLljivija,

144
 lfeorija liinosti
=
pristojnija, njeLnlia, slabiia i sl., umiesto onoga Sto u swari iest.
U osnovi toga je nezadovolistvo samim sobom ili tiiekom odra-
stanfa nezadovolistvo roditelia svoiim dietetom i time kako se
pona5a. Thda roditelji djetetu upuiuiu poruke o tome kako bi tre-
balo biti drugadiie, netko drugr, a ne ono Sto ono iest. Osobi niie
dopu$teno da bude cjelovita i tamo gdje u lidnosti ne$to nedosta-
ie, osoba stavlia laLni arte{akt. Tir zapodinie igra "top dog"/"under
dog" (Sto je prethodno detalino obia5nfeno), pri demu oba diiela
Live Livotuzaiamne frustracif e i borbe za kontrolu.
U terapiiskom procesu igranje uloga temelii se na fiksiranim,
poznatim i predvidljivim ulogama klifenta pri demu potide te-
rapeuta da "Lgra" komplementarnu ulogu. Terapeut ne bi trebao
previ$e ulaziti u povr$ni tazgovor s kliientom i zadtLavati se u
njemu, vei moZe potaknuti kliienta na eksperimentalno ispiti-
vanje grarfica svoje uloge i Sto i kako ie oniza te povr$ne identi-
fikaciie.

3. Impass
Nakon Sto se proradi sloi igrania uloga, dolazi do iskuswa pra-
znine odnosno impassa. u impass sloiu lidnosti iavlia se otpor
onome Sto iesmo. Osoba dolazi do susreta s onime Sto ona jest,
a Sto prema vanf skim zahtievima koie ie introiicirala kao svoie,
ne bi trebala biti. Tu se nalaze otudeni dijelovi lidnosti, ono od
dega osoba b1eLi, dega se boji, ali i strahovi, boli, tuga i sve druge
emociie koie su dovele do igrania uloga; katastrofidne tantaztie t
neugodna odekivanja (proiekciie) o tome sto 6e se dogoditi bude
li onakva kakva u stvari jest. Osoba se boii biti onakva kakva
jest, postaie fobidna, te podinie manipulirati i igrati uloge.
Impass dini osiedai praztine, a karaktenzira ga fobidan stav
i iibiegavanje. Osoba osieda da nema izlaz rz situacije, u sebi
nema rannienu i dostatnu podr5ku, te se osieia izgublieno, kao
bez tla pod nogama, Sto je desto wlo zastra5uiu6e. To ie mjesto
u koiem osoba ios uvijek niie spremna koristiti vlastite resurse/
a dotada$nja podr$ka okoline vi$e nije funkcionalna. Rezultat
impassa je odrLavanie stania status quo.
Ttt je zadatak terapeuta da potakne i podrZi klijenta u tome da
ostane s nepoznatim, da daie klif entu do znaniada ie on tu, te da
je u sigurnoj okolni. To ie desto vrlo te5ko miesto i za terapetta i
zahtlievavisoku razintt sviesnosti u "ovdie i sada".

145
GESTALT TERAPIJA

4,Implozivni sloi (sloj smrti)

U ovom sloju lidnosti osoba osjeia da nije Liva, rmaosjedaj smr-
ti. Energija koja je potrebna za \ivot je zarnrzntta i neupotri-
jebliena. Odnosi se na pona5anje u koiem uzbudenje ne moZe
pro1iWoz otpore jer osoba blokira ekspresiiu, te se onda uzbude-
nie okreie retrofleksijom i pojavljuje u obliku stezania, grdenja,
umrwljivanja ili psihosomatskih smetnji. Ova pona5anja pove-
zana su s otporima. Emocije koie se javljajt kod implozirmog
pona5anf a su tuga, odaj, strah i mrLr\a prema sebi.
Terapeut potide klijenta da odabere nadin sukladno onome tko
on u swari iest, a Sto ie do sada izbjegavao.yaLno je da terapeut
ne radi posao za Hiienta i da mu ne olak5ava proces i time mu
onemoguiuje autentidnu promjenu i rast.
5. Eksplozivni sloi (sloi slobodne energiie)
Kada se implozivni sloj razrije5i, implozija postaie eksplozija,
sloj smrti dolazi u Livot. ViSe nije za5titni sloi, otpor ie rije5en,
a osjeiaje, pona5anja i potrebe koji su bili potisnuti osoba sada
moLe doZivjeti u potpunosti r izraziti slobodno i adekvatno. U
ovom sloju lidnosti iavlja se slobodna energija koja je do tada bila
sputavana, Sto je neophodno kako bi osoba postala autentidna.
Perls razlikuje detiri vrste "eksploziie,, slobodne energije: bijes,
radost, tugu i otgazam.
U ovom dijelu klijent radi svoj autentidan izbol, temeljen na no-
voj integraciji situacije, pri demu dolazi do oslobadanja energiie
kroz akciju i emocije. Zadatak terapeura je da bude svjedokom
tog procesa , te da prizna klijentov izbor.

Autentidna osoba sposobna je doZivlfavatrrizraL,avati emocije. Ra-

zrijeSila je sve prethodne slojeve odnosno integrirala ih, te ie pravo
ljudsko biie koje ne obiljezava otudenost i fragmentaclja. osoba sebi
dopuSta Livleti, istraLivanie svojih potreba i svoje kreativnosti, te do-
vr5avanje poslova, a pritom ie svjesna i odgovorna za svoie postupke i
pona5an)e. Thkva osoba je u dobrom kontaktu sa sobom i s okolinom
i sposobna je Livjeti ovdje i sada. Rad na slojevima lidnosti moZe se
slikovito opisati kao "ljuStenje luka" (Perls, 1981, str. l0Z), slojpo sloi,
sve do autentidnog dijela lidnosti.

146
 3 lTeorija liinosti

3.4
SELF I STRUKTURE SELFA U GESTALT TERAPIJT

3..4.1
Self
1r-,t okviru teorife GT self se uglavnom promatra kao proces koii se
stalno miienja s obzirom na potrebe osobe ipodraL,aie okoline, iako se
ne iskljudufe promatranje selfa i kao srruftture. Self. ie dio koii doZiv'
ljava i organizira kontakt na granici izmedu osobe i drugoga, igra
valn[_ ulogu u organizaciii percepciie liudi i okoline i stvara zna-
denie iz onoga kako osoba doLivliava sviiet u koiem Livi. Aktivnost
selfa ie formiranie i razrieienie znaiainih ftgura interesa u odnosu na
pozadinu u okolini pojedinca koia se stalno miienia, ito ie pak proces
kontakta. Razviia se i ruste luoz kontakt i asimilaciiu iskustva s dru'
gim aspektima ili osobama u okolini (Mackewn, 1997 l -

Definicije selfa:
s ,,Self je sistem kontakata u sadainioi situaciii potrebnih za prila-
godbu poiedinca u poliu, sistem l<reativne prilagodbe i naiin na
koii osoba organizira svoie iskustvo . Ti razll(iti sistemi organiza-
cije iskusw a razivait se strukture ili aspekti selfa" (Latne4 1992,
Perls i sur., 1951, stt.,235, 367, 373-3781.
o Self postoli kada god dolazi do kontakta, ti. do interakciie na 9Ia-
nici kontakta, Self ie zapravo prcces figuta/pozadina u situaciii
kontakta. To ie proces prociene mogudnosti u poliu, te niihovo
integriranfe i izvr$avanie kako bi se zadovoliila potreba organrz'
ma (Latne4 1992, Perls i sur', 1951).
o "Iskuswo selfa iavlia se isHiuiivo u odnosu, ti. niie neouisno o
poliu ili kontaktu, vec, ie neito ito ie dano u kontaktu i ozivliava
u suffetu s okolinom" (Perls, 1957 , str.1-2).
CI "Self postoii u procesu kontakta (proces koii se dogada na gta-
nici) i funkciia selfa iest da integrira polie organizam/okolina u
cielinu, odnosno self se nalazi u osnovi prccesa te integraciie"
(Parlett, Ig9I, prema Kirchnel, 2000' str. 8).

Sviesnost ie relacijska, odnosno to ie oriientaclia na granici izmedu

osobe i ostatka polia, kontakt je takoder relaciiski, odnosno ono Sto se

147
GESTALT TERAPIJA

dogada na granici poiedinca i okoline, i self je relacijski i definira se u

terminima odnosa pojedinca i okoline, dini sistem kontakata.
Sredstva koiima self doZivliava, organizira i modulira procese
kontakta iesu: funkcije kontakta (pokret, govol, gledanie, slu5anie,
okus itd.), funkcije selfa (sve kvalitete i kapaciteti pojedinca za odredi-
vanje iskustva sebe i drugih poput pregovaranja o svojim granrcama),
fu nkcije iskuswa (poput doZivlj avan j a, zamliljanja, kretani a, moderi-
ranja, lublaZavania), funkcije samopodr5ke, funkcije emocija, funkci-
je razlikovanja, funkcije asimilacije (Kepner, 1995, prema Mackewn,
Lee7l.
Self se manifestira u interakciii poiedinca i niegove okoline ili
poiedinca i neke druge osobe. Razlikovaniem selfa i ne-selfa ("ia" i
"ne-ia", "ia" i "drugo"), procesima koii se odviiaiu na granici kontakta,
identifikaciie i akienaciie, osoba se moZe oriientirati u svom Zivotnom
prostoru i konstruirati doiivliai sebe, ti. ono ito ona iest. ,,1a,, egzisti-
ram u kontrastu s "tim" , "tobom" ili "drugim,,. Mi definiramo i udimo
o sebi kroz odnos s "drugim". Stoga se u GT u terapijskom odnosu
proudava proces kontakta na granici selfa i drugoga i terapijski dijalog
izmedu terapeuta i klijenta je fundamentalni nadin na koii osoba po-
kazuje, dijeli i razvlja razll(ite aspekte sebe. Osvje5tavaiuii svoj proces
kontakta u terapijskom odnosu i procesu klijenti otkrivaju tko oni jesu
(Mackewn, 1997t Yontef, 19951.
Self ie aktivan u odabiru i organizaciji sebe i svoie okoline. Stoga
pojedinac moZe preuzeti egzistencijalnu odgovornost za sebe i mnoge
aspekte svoga Livota, posebice za znadenje i smisao koji pridaie svom
Zivotu. Sva ljudska biia imaju tendenciju samoaktualizaciie, aktuali-
zaclie svojih potencijala i postanka onim tko ona u stvari jesu (Mac-
kewn, 19971.
Osjeiaj sebe, tj. sel{a razvija se kroz kreativnu prilagodbu. Rode-
njem biolo5ki organizamulazi u interakciju s novinom (okolinom) i
ranrija se self: biolo5ko-psiholo5ko-duhovno biie. Organtzam, kao in-
tegraclia svih prija5njih interakcija, neprestano je u interakciii u sadaS-
njem polju organizam/okolina, prilagodujuii se toj okolini i prilagodu-
juii okolinu sebi. Iz te interakcije stalno se rada ne5to novo svakog
trenutka, u smislu novog selfa (Yontef, L9951.
Kao Sto je redeno, u konceptu selfa u teoriji GT self se ugla-rnom
promatra prccesno, no vaZno je istaknuti da se self promara i struktu-
ralno. Self je proces, vaflta s obzirom na to kako se u svakom trenutku

148
 B lreorija litnosti

osoba iznova konstruira s pojavom svake nove {igure kontakta kao je-
dinswenog odgovora narazll(ite aspekte/ljude u okolini. No, isto tako
self ukliuduie konzistentnu lidnost, traine karakteristike, stilove
kontakta, naudene funkciie selfa, organizacijl selfa i sl., pri demu
self ima kohezivnost, cielovitost i kontinuitet u vremenu.
S obzirom na to, rnoLe se redi da self u sebi uiediniuie dvije karak-
teristike (Mackewn, 19971:
1. Self je proces - kontinuirano formiranie i iskustvo koie osoba
ima u tiieku kontakta na granici.
2. Self sadrZi konzistentnu lidnost - osieAai osobe da opstaie tiie-
kom wemena i s individualnim karakteristikama.

Te dvije karakteristike selfa mogu se promatrati kao dva pola na

kontinuumu. Koncept selfa ukljuduje svu njegovu kompleksnost i pro-
matra self kroz niegovu varijabilnost, ali i l<roz njegov kontinuitet,
kroz epizodu kontakta, ali r l<roz pozadinu iz koje se pojavljuje, kroz
samoregulaci)u na granici kontakta, ali i kroz unutarnju organizacljtt
pof edinca. U terapijskom procesu paLnja se prebacuje s ldijentove figu-
re kontakta na pozadinu koja podrL,ava taj kontakt lqoz istraLivanje e- f

dinstvene manifestaciie selfa u odredenom trenutku kontakta izmedu

terapeuta i ldiienta, ali i pozadinske strukture ldijentova Livota poput
sistema vrijednosti, interakcii a i angaZiranosti koji daj:u znadenje i pu-
ninu klijentovu Zivotu. U terapiji se radi kako na kontaktu na granici
kontakta, tako i rta"srLi" selfa fer ;e ledini nadin da se dode do "srLl"
osobe upravo preko granice kontakta. Suldadno tome, promatanie se-
lfa kao procesa i promatranie selfa kao strukture ne isHiuiuiu iedno
drugo, vei ie to medusobno povezano iineiiiedinstvenu cielinu (Mac-
kewn, 1997; Yontef, 1993l'.
Dio ljudi konstruira self koii uldjuduje harmonidnost i kontinuitet,
ali i fleksibilnost u prilagodbi na trenutno polje. S druge strane, kod
ljudi koii imaju poreme6aie selfa to nije sludaj, niihov self ne inte-
grira harmoniino prethodne konstrukciie, ne zadrZava osie(ai kohe-
zivnosti, kontinuiteta, sigurnosti i samopoitovania, posebice kada je
ftenutno polie stresno. Umjesto toga, niihovi procesi i iskustvo selfa
iesto su fragmentirani, bazfuaiu se na rigtdno fiksfuanim negativnim
introiektima i slikama o sebi, niihov doiivliai samopo{tovania i ko-
hezivnosti lako se porcmeti silama trenutnog polia, bez iasnog su i
fleksibilnog iedinstva o tome tko iesu i kakva ie situaciia. Self im je

149
GESTALT TERAPT'A

fiksiran i prezentiraju se preko neautentidnih sloieva. Smaniena im je

sviesnost, prirodan i fleksibilan proces kontakta im je poremeden, te
vi5e-manie nesvjesno koristedi mehanizme otpora raz,iiai:u odreden
stil kontakta. Smanjena im je samopodr5ka te uvelike traLe podr5ku
okoline kroz manipulaciju. Dio pak liudi konstruira fiksirani doZivliai
sebe koji nije pod utjecaiem okoline, koii je uviiek jednak, bez obzira
na kontekst. Thkvi fiksirani ge5talti nemaiu fleksibilnost i ogranidenih
su kapacite ta za rast i ranroj putem transformacij e pomoiu interakcij e
u polju (Yontef, 19931.

3.4.:u
Strukture selfa: ego, id i lidnost
Svi aspekti selfa predstavliaju glavne faze kreatime prilagodbe (Kir-
chne4 2000, Latner,1992,Perls,1947,1969; Perls i sur., 1951; Yontef,
r9761:

Ego
Ego je sredi5nja struktura selfa i funkciia organtzma. Perls (1947lr
definira ego kao funkciiu kontakta, formaciiu figura/pozadina, sistem
identificirania i otudenia, sviesnost o selfu, primier odgovornosti, fe-
nomen granice koii ima integrativnu funkciiu, On povezuie aktivnosti
iitavog organizma s niegovom naiizraZeniiom poftebom i pol<reCe one
funkciie ciielog organizma koie su neophodne za zadovolienie te nai-
vaZniie potrebe. Zdrave ego funkcije odgovaraju na subjektirmu real-
nost i potrebe organizma. Ego dine granice odnosno miesta kontakta.
Ego granice wlo su vaZne i predstavliaiu razlikovanje selfa i drugo-
ga odnosno predstavljaiu granicu orgaflLzrria i okoline. Sukladno tome,
osnovna dva fenomena ego granica iesu:
I . spajani e (identifikacii a)
2, odvaiani e (aliienaciia).
(Jnutfi ego granica uglavnom su koheziia, liubav i swadnia, dok
ie izvan niih sumnia, strano i nepoznato, Sirenje ego granica osobe
ovisi o tome dolde ide sigurnost, poznatost i cjelovitost, dok su s druge
strane granice nepoznatost i neprijateljsfvo. Uviiek kada osoba dolazi
do pitanja svojih granica, prisutan je konflikt. eoviek unutar sebe pre-
goyata o svojim egogranicama ier inran granica uvijek ima ne5to Sto

150
 3 tTeorija liinosti

ie organizmu potrebno. Mora se neSto dogoditi kako bi se proSlo kroz

granicu i to se naziva kontaktom. Ulazimo u kontakt, Sirimo granice
prema sfvari koja je u pitanju (koiu Zelimo), tro5imo energiiu i taj se
proces nazla metabolizmom. Ako ie osoba rigidna, ona se ne mide i
ostaie tamo gdje jest (Perls, 1947lr.
Ego granice nisu fiksna swaL no ako su kod neke osobe ego granice
fiksne, onda one postaju karakter ili oldop odnosno osoba ie ruzvila
rigidan sistem. Tada ie osoba i niezino ponaianie ukoieno, predvid-
liivo i bez sposobnosti slobodnog noienja s okolinom. Sukladno tome,
izgledaparadoksalno kada Perls kaZe da ie naibogatiia, najproduktivni-
ia i kreativna osoba ona koja nema karakter (Perls, 19691. Kod zdrave
lidnosti identifikacija je ego funkcija, dok ie patolo5ki ego sastavlien
od introjekciia koye odredufu pona5anie i osjedanje lidnosti, Sto pak
ogranidava njezine moguinosti (Perls, 1947lr. Kod neuroze ego otuduie
neke procese selfa, odnosno ne identificira se sa selfom kakav on iest.
Neurotidna osoba gubi svjesnost o tome tko je ona, o osie6aju izbora
i odgovornosti za te izbore, samoodbacujuda ie, Sto se moZe odrZ,avati
samo kroz ogranidavanie osobnog iskustva. Stoga ie i cili terapiie nau-
iiti Hiienta kako moZe poveCati svoiu sviesnost, integfirati podielu u
s ebi, usp o staviti organizmiiku samor egulacii u, for maciiu i zatvar ani e

geitalta i time poveCati samopodriku, te dovesti do promiene, rasta i

razvoia (Perls i sur., l95lt Yontef, 1993l'.
Dok je self sistem kontakata odnosno odgovora orgatizma na oko-
linu u svakom trenutku, ego ie identifikaciia s tim konkretnim kon-
taktima (sistem identifikacije i alijenacrie organizma). Tek kad self su-
sretne "drugog/ne-self", onda ego podinje funkcionirati, dolazi u isku-
stvo i odreduje granicu unutar polia (Perls, 19471.

rd
Id je pozadina koia se sastoii od razliiitih mogu(nosti, uHiuiuiuii
tielesno uzbudenie i proSle nedowiene poslove koii ulaze u sviesnost,
neiasno doZivlienu okolinu, neiasne emociie koie povezuiu organizam
i okolinu. Funkciie ida javljaju se kada imamo osiedai pasivnosti koia
proizlazi rz ptrhva1,anja bez angalmana i ukliudenosti, poput stania
odmora i opu5tenosti ili pospanosti (Kirchner, 2000, Latnel, I992i
Perls i sur., l95l).

Lif nost
Lidnost ie stvorena fryura koia ie postala self i asimilirana u organi-
zam, te pridruZena rezuhatima priiainieg rasta (sadrZi u sebi sve ono

151
GESTALT TERAPIJA

ito ie do sada bilo asimilirano iz okoline). To je sistem osobina, stavo-

va, uvjerenia i pretpostavki koje imamo u interpersonalnim odnosima
o tome tko mi jesmo. Ukliuduje svjesnost o sebi, proudavanie sebe,
refleksiju o sebi, referiranje na sebe u sada5njem trenutku. Odnosi se
na to tko je netko kao osoba i kako funkcionira. To fe verbalna replika
selfa odnosno replika nas samih u rijedima. Lidnost je transparentna
jer predstavlja sistem onoga Sto je ve(, prrznato i prepoznato. Lidnost
je odgovorna struktura selfa (Kirchneq, 2000; Latner, 1992j Perls i sur.,
1e51 ).
Navedene id funkcije i funkcije lidnosti odnose se na procese iden-
tifikacife koji se izvr5avaju i provode pomoiu ego funkcija (Kirchneq
2ooo).
Neurotidna osoba sastoji se od odredenog broja pogre5nih konce-
pata o samome sebi, introjekata, ego ideala, maski i sl. (Perls i sur.,
1951). U neurozi ego otuduje neke procese selfa odnosno ne identi-
ficira se sa selfom kakav on jest. Neurotidna osoba gubi svjesnost o
tome " ja sam taj koii misli, osje6a, radi to i to", podijeljena fe, nesvje-
sna i samoodbacujuia (Yontef 1976, 1993). Perls je tijekom svog rada
otkrio da njegovi ldijenti bolufu od otudenja ego funkcifa i Zelio je
runritt terapiju koja ie moii integrirati tu podjelu u lidnosti kako bi se
formirao novi ge5talt, te rantrti nadin na kofi bi kliienti to mogli nau-
diti. Uodio je da ldijenti u odnosu s njim pokazuiu bazl(ne probleme u
formaciji figxa/pozadina, te da su izgubili sviesnost o procesu s kojim
otuduju dijelove svog samofunkcionirania. Nadalje, Perls je otkrio da
koristeii eksperimente s usmjerenom svjesnosti osoba moLe nauditi
kako postati svjesna. Do udenja dolazi kroz otkrivanje, osvjeStavanje,
formacifu novih geStalta, uvida (Yontef, L976lr.
Pojmovi id, ego i superego dolaze iz teorlie psihoanalitidke psi-
hoterapiie, gdje se originalno navode, te je njihovo znadenje u sldopu
teorije GT izmiienjeno suldadno razumijevanju, postavkama i termi-
nologiji GT Freud ih je prvi uveo 1923. u svoioj teoriji lidnosti pri
obja5njenju strukture lidnosti i razhka i dinamidkih odnosa izmedu
sviesnog i nesvjesnog dijela lidnosti. U sHopu psihoanalitiike teoriie
id, ego i supercgo definiraiu se na sljedeti naiin (Freud, 1927 j Strachey,
Le6rl
1. rd
Id ie dio lidnosti koji je u potpunosti nesvjestan i sadrZi nagone
i sve ono Sto je sviesnost potisnula. Ukljuduie liudske bazidne

152
 3 lreorija litnosti

nagone i impulse koji zahtijevaiu neposredno zadovoljenje kao

Sto su hrata, seksualni i agresivni impulsi. To je dio lidnosti koji
ie amoralan, egocentridan, reguliran principom ugoda-bol, nema
osjedaj zawljeme, nema logiku, primarno je seksualan, infanti-
lan ie u svom emocionalnom razvoju, ne prihva(a "rte" kao od-
govoL nema verbalnu reprezentaciju i stoga ne ulazi u wjesnost.
Primarni motiv ida ie samoopstanak, pri demu teZi svemu Sto ie
potrebno kako bi ostvario taj svoj cili.

2. Ego
Ego je dio lidnosti koji je veiim dijelom u svjesnom dijelu lidno-
sti koii se bavi vaniskom realnosti. Medijator fe izmedu ida, su-
perega i vanjskog svijeta, a cilj mu je prona6i rarrnoteZu izmedu
primitivnih nagona, morala i realnosti, a pri tome zadovoljiti i
potrebe ida i superega. Glavni cilj mu je briga o sigurnosti osobe
i dopu5tanie ekspresije nekih od nagona ida kada su posliedice
tih akcija marginalne. Djeluje po principu realnosti i dopu5ta
ekspresiju Zelja, nagona i morala na socijalno prihvatljiv nadin.
Ego mehanizmi se ukljuduju kada su id pona5anja u konfliktu s
realnosti, s dru5wenim moralom/ normama, tabuima ili odeki-
vanjima osobe koja su rc tltat internalizacije tog morala, normi
ili tabua. Ego ie dio lidnosti koji ukljuduie svjesnost o sebi, samo-
po5tovanie, osieiai vrijednosti samoga sebe, te psihidke funkcife
poput procjena, tolerancife/ testirania realiteta, kontrole, plani-
rania, sinteze informacija, intelektualnog funkcionirania i pam-
C,e$a.

3, Superego
Superego je dio lidnosti koji je dijelom u svjesnom dijelu lidnosti
i simbolidka ie internalizaciia odinske figure i kulturalnih normi.
Stoji nasuprotLellama ida s kojima je u suprotnosti, a agresivan
je i prema egu. Djeluje poput savjesti ili unutarnjeg moralnog
suca osobe odrLavajr(i osjedaj za rnoralnost i tabu.

Iako koriste neke iste koncepte, iz ovih je obja5njenja i opisa vidlii-

vazna(,ajnarazllkau definiraniu struktura lidnosti u sklopu teorije GT
i psihoanaliticke teorije.

153
GESTALT TERAPIJA

3.5
ZRELOST

-Temelini cili GT ie zdrava i zrela osoba, a Perls 11969l definira

zrelost kao:
o "Prebacivanje s podrike okoline na unutaruiu podriku i oslonac
u sebi, i,ime osoba uiie niie ouisna o okolini i shvaia da sama
moZe uiiniti puno viie nego ito ie prvotno mislila" (str. 30-31).
o "Samopodrika ie sposobnost da sami sebe podrZimo na naiin da
smo dovolino iaki i fleksibilni da se upustimo u nove kontakte i
nove dogadaie" (str. 40-411.
o 'Simboliiki reieno, zrela osoba moZe sama staiati na svoiim no-
gama" (str. 38).
o "Biti zreo znaii preuzeti odgovornost za svoi Zivot, biti samosta-
lan" (str. 461.

Osoba moZe izwiiti stupani iwstu kontakta s obzirom na trenutnu

koliiinu podrike bilo unutarnje, bilo okolinske, bilo i jedne i druge.
Samopodr5ka i podr5ka okoline podrazumijevaju sljedede (|oyce i Sills,
2}0ljMackewn, 19971:
Samopodr5ka:
o To je podrika koiu osoba moZe dati sama sebi:
Uldjuduie sve aspekte selfa koje osoba moLe koristiti, poput dobrog
fizidkog zdravlja, podrZavajuieg stava tiiela i disanja, efikasnih strate-
gija suodavanja, kreativne prilagodbe, odnosa s prirodom, iakog osie-
6af a identiteta, realistidnih vierovania o sebi i svijetu, duhovne prakse.

Podr5ka okoline
o To je podrika koiu osoba moZe dobiti izvana:
Ukljuduje zdravu fizidku okolinu, primjerene resurse (stan, hrana i
sl.), intimne odnose, podr2,avaju6u obitelj, rodake i prijatelje, priznanie
od drugih, duhovnu i socijalnu zajednicr, zadovoljavajuii posao, ugod-
ne slobodne aktivnosti.

Upravo je cilj terapije klijentova ne-ovisnost o drugima/okolini i

otkrivanje da on sam moZe udiniti puno vi5e nego Sto misli. Samo-

154
 3 lTeorija liinosti

podr5ka ukljuduje kontakt s drugima i odnosi se na samopodriku u

poliu organizam/okolina. Ztelost zna(,i preuzimanie odgovornosti
za svoi Livot, samostalnost. No, ne moZe se Zivieti u okolini bez
doZivljavania medusobne povezanosti i vrlo ie vaZno uspostaviti do'
bru ravnoteLu izmedu samopodr5ke i podr5ke okoline (Perls, 1969i
Yontef, 19761.
Proces saziievania Perls (1969lropisuie na sljedeii nadin:
Diiete ili raste i udi prevladavati frustraciiu lli ie razmaLeno. Bez
frustracije nema potrebe, kod djeteta nema ruzLoga za mobllizaciju vla-
stitih resursa, nema otkrivania da ie s6mo sposobno udiniti ne5to kako
ne bi bilo frustrirano , fle zfi Sto ie neugodno iskustvo i tada diiete udi
manipulirati okolinom. Svaki put kada dijete u svoioi okolini bude
sprijedeno u rastu od strane odraslih, svaki put kada bude razmaLeno
time Sto mu se niie dalo dovolino frustracija sukladno niegovoj dobi,
to dijete "zaprre" / "zako(i se" u svom procesu sazttievania. Umiesto
da koristi vlastite potencijale za razvoi, diiete koristi potenciiaie kako
bi kontroliralo odrasle da oni za niega kontroliraiu sviiet i zadovolia'
vaiu niegove potrebe. Na taj nadin diiete umjesto da mobilizira vla-
stite izvore, ono stvara ovisnost o okolini. Ono koristi svoju energiju
kako bi manipuliralo okolinom za dobivanie podr5ke i podinie ranrliatr
sredstva manipulaciie odnosno karakter. Sto osoba ima viSe karakte-
ra, to ima manje vlastitih potencijala. Thkva osoba ie predvidliiva i
ima samo odreden broj fiksiranih reakciia. Svaki puta kada osoba igra
bespomoinost, ona sfvara ovisnost, ti. rgra igru ovisnosti i postafe rob
svoje okoline. Ponavljanjem aktivnosti izrrova i iznova, one postaiu
sve lak5e i lak5e, stvara se navika odnosno karakter osobe i fiksirane
uloge. Igranje uloga i manipuliranie okolinom iest ista swar. Karakte-
ristika neurotidnih osoba ie nezrelost. Stoga ie i uli tetapiie postizanie
zrelosti Hiienta, micanie sa podrike okoline na samopodtiku i Hiien-
tovo staianie na vlastitim nogama. Za to ie vaZno da tiiekom terapii-
skog procesa Hiient, uz poticai terupeuta u sigurnim uvietima, prode
1<roz impass, Sto ie prethodno detaljno obia5njeno.

Vidtjivo je da ljudi runriiaiu. svoie stilove psiholo5ke samopodr5ke

kroz kvalitetu podr5ke okoline koiu su imali tiiekom odrastanja. Ako
su se roditelji i druge zna(ajne odrasle osobe prema osobi odnosili s
po5tovanjem, nieZno5du i dwstinom dok ie bila diiete, ta 6e osoba de-
rojatno imati internalizirarla ta iskuswa i u odrasloj dobi ie biti u mo-
gudnosti pruZiti sebi samopodrSku koja ukliuduie po5tovanje, nieZnost
i samodisciplinu. S druge pak strane, ako su se odrasle osobe odnosile

155
GESTALT TERAP]JA

prema djetetu s nepo5tovanjem, poniZavanfem, dominacijom, zlostav-

ljanjem, nasiljem ili su difete razrr'azlli i nisu postavili granrce, tada
de diiete internalizirati takva iskustva, te sukladno tome, u odrasloj
dobi sebe neie poStovati, ponlZavat 6e se i maltretirati, te ne(e znati
postaviti granice izmedu sebe i okoline. Terapijski proces omoguiuje
ldijentu da istraZi i reorganizira svoje unutarnje obrasce samoorgani-
zaclie i fiksirane obrasce organrzaclje polja s ciljem promjene i rasta
prema zrelosti (Mackewn, 19971.
Klijenti wlo desto dolaze u terapiiu kako bi dobili dodatnu podr5ku
od okoline, i to od terapeuta. Oni vjerojatno nemaju dovoljno podr5ke
u svojoj trenutnoi okolini, vjerojatno nisu imali dovoljno podr5ke oko-
line u dfetinjstvu ili vrlo vjerojatno nemaju dovoljno samopodrSke za
no5enje sa svojim Zivotnim problemima, zbogkojih su do5li u terapi-
j:u-. Nedostatak esenciialne podrike kod osobe razuiia anksioznost. Za-

datak terapeuta ie pruZ,anie posebne vrste podrike okoline u obliku

iasnoCe, granica, vieitina, pfisutnosti, uHiuienosti, kreativnih ideia,
izazova, poitovanja i neoptuZivania. Zadatak terapeuta uHiuiuie po-
maganie Hiientu da sam razviie efikasniiu samopodriku u sebi (Mac-
kewn, 19971.
GT ie uspie5na kada ldijent moLe sam sebe regulirati kroz proces
formacije i destrukcije ge5talta koji jasno i spontano organizira pona-
Sanje i svjesnost u cjeline koie su odredene r energrzirane njegovom
dominantnom potrebom. Thkva osoba ie svjesna, u kontaktu je s nai-
vaZnijim dogadanjem u svom trenutnom Zivotnom prostoru, imauz-
budenje koje se pretade u njezino pona5anje, odgovorna je, samoregu-
lirajl;;1,a i moZe riskirati ulazaku nova istraLivanja. To ie zrela osoba,
koja je angaLiranau tom procesu zrelosti, procesu kreativne prilagodbe
u odnosu izmedu sebe i okoline. Pri tome je osoba u kontaktu i pri-
hva1a i nosi se sa svojim Zivotnim prostorom te preuzima odgovornost
za swaranie uvjeta koji su sukladni vlastitoj dobrobiti. Individualno
pona5anje je zrelo samo u kontekstu no5enja s okolinom . Zrela osoba
zna svo je potrebe, Lelje, preferencije i odgovorn a ie zavlastite vrijedno-
sti, procjene i rzbore. Uspje5nost terapije ie mjerljiva vanjskim vidlji-
vim pona5anjem i unutarnjim doZivljavanjem klijenta (Yontef, 1993).
Kako bi terapeut bio efikasan i kompetentan, vrlo je vaLno da i on
sam ima zadovoljavaitfu ruzinu samopodr5ke, a to moZe postiii na
sljede6e nadine (|oyce i Sills, 2001 ):
l. l<toz redovitu superviziju;
2. kroz osobnu terapiju;

156
 B treorija liinosti

3. odrLavanjem redormih susreta s profesionalnim kolegama kroz

peel $fiJpei
4. odrZ,avanjem stalnog profesionalnog r^ roja i udenia (kroz kon-
ferencije, radionice, diskusijske Srupe);
5. odrLavanjem balansiranog broja klijenata kako kod njega ne bi
doSlo do izgarunia na poslu;
5. vodenjem bilje5ki o sludajevima i pisaniem redovnih izvieStaja o
sludajevima zapregled vlastite efikasnosti i zadovoljswa radom;
7. odrL,avanjem zadovolfavajuiih i podrLavajuiih aktivnosti i inte-
resa inran svijeta terapije.

157
 TEORIJA
PSIHOTERAPIJE
 4 I Teorija psihoterapije

4.1
CIU EVI GESTALT TERAPIJ E

€iljevi GT proizlaze iz osovnih ge5talt kocepata i postavki teoriie

lidnosti koii su do sada obia5njeni. U osnovi terapijskih cilieva nalaze
se svjesnost, kontakt, odgovornost i samopodrSka.
Cilievi GT definiraju se na sljedeii nadin (Clarkson, 1999; I(:r-
chne4 2000; Mackewn, 1997; Perls, 1981; Perls i sur., 1951, Yontef,
1993, t995):
s Glavni i konadni cili terapijskog procesa iest zrelost, rast i au'
tonomnost ldiienta (autentidnost i odgovornost) kroz poveda-
nie sviesnosti u kontekstu stvarnog kontakta izmedu terupeuta
i Hiienta. Proces osvje5tavanja dovodi do rantiiania sposobnosti
ldiienta za samoodgovornost, samoregulaciiu i samopodr5ku,
l<roz kontakt i proces sviesnosti ovdie i sada u la-Ti diialoikom
odnosu terupeuta i Hiienta.
o |edan od temelinih cilieva GT, koii vodi do navedenog konadnog
terapijskog cilja, iest sviesnost odnosno kontinuum sviesnosti,
Sto uldfuduje:
1. sviesnost o odredenom sadrZaiu (kroz terapiiu osobe ude
identificirati i prihvatiti svoie potrebe, preferenciie, Lelie,
emocije, vrijednosti, polaritete, otudene diielove i sl.);
2. sviesnost o procesu sviesnosti.
Kroz proces svjesnosti odnosno osvie5tavania osoba ulazi u bolji
kontakt sa sobom i s onime tko ona last. Svjesnost odnosno povedanie
sviesnosti omoguduie ponovnu integraciiu otudenih diielova lidnosti
u novu cjelinu i upravo se uspie5nost terapiie odituje u integraciii, tj.
identifikaciji s otudenim dijelovima sebe (poput ideia, emocija, pona-
Sanja). Integraciia se moZe definirati i kao identifikacija sa svim vital-
nim funkciiama osobe, dok svako odbacivanie nekih diielova samoga
sebe rezultira udaljavanjem. Stoga je integraciia (sviesnost, kontakt,
probavlianje, asimilaciial otudenih diielova liinosti vaZna, ier tek
kada smo u potpunosti ono ito zapravo iesmo, moZemo biti neito dru-
go, ti. moZe doii do promiene (parudoksalna teoriia promiene).
Vrlo je valno da osoba osvijesti i proces kojim ona ulazi u kon-
takt, proces interakcije s drugima, proces formirania i destrukciie ge-

161
GESTALT TERAPIJA

Stalta, ti. proces OSR, procese otpora kontaktu, kako bi mogla ponovo
uspostaviti prirodnu sposobnost samoregulaciie i efikasno ulaziti u
kontakt s drugima i diielovima same sebe. Svjesnost je ljekovita jer
kroz svjesnost postajemo svjesni samoregulaciie organizma i moZemo
Wepustiti da organizam sam preuzme funkcioniranie bez miieiania
i interpretirania odnosno moZemo se prcpustiti mudrosti organizma
(organizam sve zrra, dok mi zrrarno wio malo). Organizmidki zdravo
balansirana osoba ima sposobnost dozivl iav ati intelektualno, emocio-
nalno i senzorno (holistidki) i zadatakje terapeuta da pomogne klijen-
tu ponovnu uspostavu koristenja tih svojih kapaciteta.
Svjesnost o svjesnosti oja(,ava i sposobnost da se automatske navi-
ke dovedu u sviesnost u terapiji se koriste fokusirana svjesnost i feno-
menolo5ko eksperimentiranje za poja5njavanje, centriranje i isproba-
vanje novih pona5anja. Th wjesnost znadi da osoba zna Sto ona sama
bira napraviti (kako se ponasati), te ima priliku preuzeti odgovornost
za to. Sviesnost uHjuiuie znanf e o okolini, odgovornost za izbore, zna-
nie o sebi, samoprihva1,anie i sposobnost za kontakt, To rezultira time
da se osoba na kreativan nadin nosi sa Zivotom u kojem se neprestano
mijenja, raste i ranrtja se. Thkva osoba ie sviesna, odgovorna/ samore-
guliraiu6a i ima runrijenu samopodr5ku za ulazak u nove kontakte
i situacije, te no5enie sa Zivotom. Rast i razvoipostizu se preko foku-
siranja na svjesnost i diskriminaciju Sto je korisno (niegujuie), a Sto
nije, te odabirom (odgovorna je za svoje izbore). Sviesnost je sredsfvo
i ako si svjestan, onda ima5 izbor. Sto je osoba svjesnija, ima vi5e mo-
guinosti za izbor. Sviesnost zapravo znaii da imam moguinost da se
promiienim, rustem i razviiam se (Simkin, 1976lr.
Zinker (1977l'sumira cilieve GT, navodeii Sto sve kiijent oswaruje
u terapiii:
1. Kre6e se prema veioj wjesnosti samoga sebe - svog tijela, emo-
cija, misli, svoje okoline.
2. Udi preuzeti svoje iskustvo kao vlastito, umjesto da ga projicira
na druge.
3. Udi osvje5tavati svoie potrebe irunrljativje5tine njihova zadovo-
lf avania bez ugrolavanja drugih.
4. Ikede se prema ve6oj svjesnosti svoiih osjeta (udi mirisati, ku5a-
ti, duti, dodirnuti i vidjeti), kako bi osjetio sve svoje aspekte.
5. Kreie se prema iskustvu vlastite snage i sposobnosti samopodr5-
ke, umjesto da se oslanfa na pobjedivanje, optuZivanje i okrivlja-
vanje kako bi dobio podr5ku okoline.

162
 4 I Teorija psihoterapije

6. Postafe osjetljiv na svoju okolinu, a istowemeno ima i za$titni

omotad za situaciie koie su zaniegapotenciialno destruktivne ili
opasne.
7 . Udi preuzeti odgovornost za svoie pona5anje i posljedice toga
( odgovorno st za izborl.
8. Osje6a se ugodno sa sviiesti o svojem svifetu fantazlia i niego-
vom ekspresifom.

Sumiraiudi do sada navedeno, temelini cilj GT ie pomod kliientu

u niegovoi ponovnoi uspostavi (ili otkrivaniu)vlastite prirodne spo-
sobnosti samoregulaciie kao organizma i ostvarivania zadovoliava'
juiih kontakata s drugima, osobama iz okoline (vaniski drugi), te s
otudenim diielovima samoga sebe (unutarnii drugi). To omoguiuie
osobi kreativno no$enje s dogadaiima u svom Zivotu i teZniu cilievi-
ma koie sama Zeli i smatra ih dobrim i poZeljnim. Preko sviesnosti i
eksperimentiranja tjelesnim senzaciiama, emocionalnim odgovorima,
Lelj ama, kognitivnim pretpo stavkama, ldi j entov spektar izb oru nadina
Livota i nosenia s drugima bit ie poveian (Kirchnel, 2000). Time se
oswaruie autonomna, svjesna i aktualizirana osoba koia ie u zadovo-
ljavajuiem odnosu sa sobom, drugima i okolinom (Clarkson, 19991.
Perls navodi da ie tiiekom terapiie vaLno omoguiiti klijentu sred-
sfva (oslonac u sebi) kojima on moZe riie$iti sada$nie i bilo koie druge
probleme koji se eventualno mogu pojaviti u budu6nosti (Perls, 1973,
prema Barlow; 1981, Perls, 1981).

163
 GESTALT TERAPIJA

4.2
TERAPTJSKA (DIJAG NOSTTCKA) PROCJ ENA

K-valitetna i toina diiagnostika vazan ie i neophodan dio GT i po-

boliiava efikasnost same terapiie. Nekoliko autora pisalo je o gebialt
dijagnostidkoj procjeni (|oyce i siils, zool; Mackewn, lg97 j iontef,
1993, 19951. u GT terapeut se odnosi prema dijagnostidkoj procjeni i
tretmanu kao zajednidkom i jedinswenom procesu. procjena podinje
na samom podetku terapije i traje tijekom cijelog terapijskog procesa.
a Geitalt diiagnostiika prociena ie proces prouiavania Hiientova
funkcionirania u terapiiskom procesu i svih aspekata polia koii
su relevantni za Hiienta s koiim se radi (bioroiko, dru{tveno,
etniiko, obitelisko, radno o|<ruZenie i sl.).

Diiagnostidka prociena omoguiuje terapeutu:

s da bude precizniji, diskriminativniii i odredeniji u razumijeva-
nju svakog pojedinog ldijenta;
o bolje razumlievanje onoga sto bi klijent mogao d,oLivrjavatL, kako
bi mogao reagirati na odredenu intervenciju, kofa ponasanja bi
mogla sliiediti ono koje je klijent pokazao u terapiiskoj seansi,
uodavanje vaLnlh ra,.rojnrh dogadaja na kojima bi r:ilo korisno
raditi;
o bolie znanie o tome koje intervenciie koristiti, koje sekvence i
koji timing, te povezivanje tog znanja sa svojim prijasnjim isku-
stvima u tretmanu kiijenata sa slidnim problemim a; bolie razu-
mijevanje ldiienta s kojim trenutno radi;
o bolje razwljevanje ldijenata koii su jako razriditi od njega sa-
moga;
o sviesnost o onome Sto trenutadno nije odito, posebice dugorod-
nih implikacija svoga rada.

Buduii da ie self uvijek medurelacija osobe i okorine u polju orga-

nizamlokolina, tako se i self Hiienta moze ruzumieti samo u odnosu
i samo u kontekstu polia organizam/okorina. Iako se kontekst polja
organizam/okolina iz trenutka u trenutak mijenja, svaka osoba ima
karakteristiian i iedinstven naiin odnoienia koji se malo mijenja s
vremenom/ prostorom i kontekstom, sto osoba donosi u svako novo

164
 4 I Teorija psihoterapije

polje. To je obrazac postoiania koii svaka osoba donosi u svaku novu

situaciiu, a uHiuiuje ponaianie, osieCania, doZivliavanie, misli, emo'
ciie, vierovania i sl. Diiagnostidka procjena ie proces u koiem terupe'
ut traii znaienie ili uvid u strukturu karaktera i liinosti Hiienta, uo'
iavaiudi sliinosti i ruzlike obrusca Hiienta s obrascirna drugih tlpova
Hiienata, ito pak utieie na pristup radu i odabfu terapiiskih intervenci-
la. Terapeut opaL,a Sto se dogada u odredenom trenutku, koji se ge5talt
pojavljuie, kako bi kreirao najbolju terapijsku intervenciiu uzimajuii u
obzir cjelokupne okolnosti ldiienta i terapiiske situaciie (Yontef, 19931.
Prema Yontef (1993}, diiagnostidka analiza suldadna teoriii i
praksi GT ima sliedede karakteristike:
l. izjave su fokusirane fenomenolo5ki (kroz stvarno iskustvo);
2. fenomenoloSka anahza radi se na diialo5ki nadin (ldiient osvie-
Stava svoje iskustvo kroz eksperimentiranie);
3. zaldjudci se daju suldadno ieziku procesne teoriie polja;
4. anahza se radi na osnovi svih dijelova koji dine cjelinu. Cjelina
se diieli na pojedine dijeiove na nadin na koii su dani samom
cjelinom, umjesto da se arbitrarno cielina diieli na dijelove.

Buduii da e GT iskustvena terapria, ge5talt terapeuti zapodiniu te-

f

rapijsku procienu onim Sto je doZivlieno/iskustveno. Od iniciialnog

kontakta s kliientom ge5talt terapeut simultano opaLa kliienta i svoje
subiektivne reakciie na ldiienta. Vrlo ievaLno da terapeut razdvoitvla'
stite nedovr5ene poslove u svom Zivotu koii su potaknuti od ldijenta,
od onoga kako ldiient utjede na terapeuta u centriranosti na sada5-
niost, ti. u 'bvdje i sada". Subiektivne reakciie terapeuta niegova su
odgovornost i vaZno ie da odgovornost i fuivniu za niih ne prebacuie
na Hiienta.
Ge5talt terapeut opaLa najSiri mogudi spektar izvora podataka, Sto
ukljuduje:

1, Hiienta:
ono Sto ie odito, tifelo osobe (stav, disanje, pokreti, napetost),
glas, pona5anie, misli, emocije, kognitivne karakteristike, od-
nos sadrZaja govora i neverbalnog pona5ania, stupanf vitalnosti
i energije, koherentnost Zivotne pride, funkcioniranje u Livottt,
Zivotne teme, obrasce, ponavljanja, stupani i vrstu samopodr5ke,
dostupnu podr5ku okoline, funkcije kontakta, ciklus kontakta,

165
GESTALT TERAPIJA

karakteristike procesa svjesnosti, nedovr5ene poslove, fiksirane

ge5talte, mehanizme otpora, polaritete, kognitivni stil, preuzima
li inicijativu ili slijedi druge, sposobnost za dijalo5ki odnos, stu-
panj empatlie, zadovoljsfva, agresiie i sl.

2. okolinu:
zna(,aine sada5nje okolnosti, zna(,ajne dogadaje iz pro5losti, od-
nose iz pro5losti, obiteli, kulturolo5ke faktore i sl.

Posebno treba istaknuti kako je vrlo vaLno prouiavatikvalitetu pro-

cesa formaciie i destrukciie gedtalta Hiienta jer to odreduje njegovu
sviesnost i samoregulaciiu. Osoba se samoregulira na organizmidki na-
din u mieri u kojoj je figura koja je formirana u tom procesu odredena
dominantnom organizmidkom potrebom pojedinca i okoline. PaLliiva
analiza tog procesa formacije i destrukcije ge5talta nudi razumiievanie
organizacij e liinosti Hii enta.
Thkoder je vrlo valno prociieniti stupani i wstu samopodrike i po-
drike okoline koia ie dostupna Hiientu, jer to odreduie interuenciie
koie su pimierene, efikasne i sigurne.
Geitah terapiiska prociena ie fenomenoloika, naglabavajuii obras-
ce kontakta i svjesnosti u polju organizan/okolina, ukljudujuii biolo5-
ke, intrapsihidke, interpersonalne, transpersonalne i socijalne faktore
kako ih doZivljavaiu terapeut i ldijent. Ge5talt terapeuti ne5to su opre-
znrjtu odnosu na druge klinidare u oslanjanju na standardizirane ldi-
nidke testove. No, kada je potrebna neka specifidna informacija, tada
se koriste i standardizfuani klinidki testovi za procjenu npr. inteligen-
cije, stupnja organskog o5teienia mozga ili crta i strukture lidnosti.
Najde5ie postavliena pitanja klijentu: "Sto sada doL.ivljavate?,,,
"Kako se sada osieiate?" ili "Sto vam sada treba ili Sto sada Lelite?,,
pruLait mnoge vaLne informaciie o klijentu, o tome kako ulazi u kon-
takt, o procesu svjesnosti, o kapacitetima, o lidnosti, o sada5njem Zi-
votu/ o odnosu s terapeutom.
U sklopu teorije GT normalnost se promatra u procesnim termi-
nima, a ne l<roz sadrL,aj. Definira se u terminima procesa formaciie i
destrukcije figtre/pozadine u polju organizam/okolina. Ako ie osoba
u odnosu s okolinom na naiin da su sviesnost i kontakt iasni i formi-
raiu dobar geitalt koii ie suHadan onome ito ie sada i ito ie suHadno
sadainioi potrebi u poliu poiedinac/okolina, to se smafta psiholo5kim
zdravliem (Yontef 199 3l .

166
 4 | Teorija psihoterapije

Iako ge5talt terapijski pristup naglasak stavlja na sada5nju interak-

ciiu terapeuta i klijenta u dijagnostidkoj procjeni procesa, vrlo je vaLno
da terapeut vodi raduna i o dugotrajnim obrascima pona5anja ldiienta,
te da postavlja i provierava hipotezet teraptiske planove i strateglie za
rad s osobama s razliditim dijagnostidkim obiljeZjima, lidnostima i sti-
lovima kontakta.
Ge5talt terapeuti napravili su sistem dijagnostidke procjene lidnosti
koji se temelii na konceptualnom poimanju i jeziku Gl te na posto-
ieiem okviru psihopatologije i ldinidke dijagnostike lidnosti (DSM-IV
MKB-l0ldasifikaciia), Sto je neophodno poznavati za efikasnu i todnu
dijagnostiku.
Yontef (1993}obja5njava i opisuje opdu diiagnostidku podielu kroz
terminologiju GT
o Neuroza
Neurotidne osobe pokazuiu smanjenu svjesnost, poveianu ank-
sioznost, depresiju i unutarnje kon{likte. No, imaju kontinui-
ran interes i kapacitet za raztmiievanie realnosti, ukliudujuii i
fenomenolo5ku realnost drugih. Thkoder pokazuju kontinuitet
u identitetu lidnosti, minimalni stupanj samopo5tovanja i spo-
sobnosti kreativne prilagodbe u svojoj okolini. Uspiievafu odr2,a-
ti kapacitet za to(nu percepciju, razmi5ljanje i samorefleksiiu u
stresnoj situaciji.

o Poremedai lidnosti
Osobe s poremeiajem lidnosti imaju manji stupani aktivnosti
procesa granice i koheziie lidnosti od neurotidne osobe. Imaju
pote5koie u postizanju stupnja koheziie lidnosti, ne uspijevaju
uii u odnos s okolinom kao s nedim Sto treba uzeti u obzir, ne
uspijevaju ostvariti primjeren intiman ili dijalo5ki medulfudski
odnos odnosno onaj kontakt koji prepoznaie i prihvaia razli(ite
fenomenolo5ke realnosti, u koiem se dopuSta da se stvari dogo-
de, a da se instrumentalno ne cilja prema nekom ishodu. Ego
funkcije su poremeienije nego kod osoba s neurozom i to po-
sebice kapacitet za rcgtlacliu samorefleksiie u stresnim ili kon-
fliktnim situacijama. Thkve osobe imaju smanjenu sposobnost
samoopaZania koia zahtljeva preuzimanje odgovornosti za svoie
pona5anje, za susret s drugima u konfliktnim situacif am4 za
osvje5tavanie onoga Sto im ietgroLavaiuie ili bolno. Imaju sma-

167
GESTALT TERAPIJA

nienu sposobnost za vleLbanie ego funkcija samoregulaclje, za

zadrLavanie, usmjeravanje, asimiliranfe i integriranje razliditih
intenziteta emocija r Zelja, za smirivanf e i centriranje sebe, te za
podr5ku spontanom favljanju figure u trenutnom poliu u koiem
jesu. Smanjena im je sposobnost odrZavanja kohezivnog osieiaja
tko one jesu, smanjen je stupani povjerenja u vlastitu podrSku
i podr5ku okoline. U manjem stupniu imaju pozitivne emociie
prema sebi i drugima. Njihove percepcije i kognicije nisu sasvim
suldadne situaciji, dime im je smanjena sposobnost za kreativnu
prilagodbu. Smanjene su im sposobnosti za svjesnost u'bvdje i
sada", a imaju poteikode i u integraciii unutarnjih konflikata,
posebice polariteta.
Ovai stupanf poremeiaja dublii ie od neuroze, arnanir od psiho-
tidne razine poremeiaja.

Detalj nom analizom ge5taltistidke dij agnostidke tipologij e lidnosti

bavilo se neokoliko autora. Delisle (1999)u svojoj knjizi daje razraden
opis i obja5njenje razllditlh kategorija poreme6aja lidnosti iz DSM-IV
klasifikacijel<roz termine i postavke ge5talt terapijskog pristupa. Knii-
ga pruZ,a dobar uvid u obja5njenje poremeiaia lidnosti iz perspektive
GT Melnik i Nevis (1992, 19971prikazuju usporedbu ge5taltistidkog
dij agnostidkog sistema s drugim dij agnostidkim sistemima, obj aSanj a-
vaju "ciklus kontakta" kao osnovu dijagnostidkog sistema u Gl te
analiziraiu. poiedine dijagnostidke kategorije iz DSM-III-R i DSM-IV
kroz geStaltistidku perspektivu. |ohnson ll994l pak obia5njava i de-
taljno analizira razlldite karakterne stilove, njihove uzroke, te nadlne
niihove terapij ske prorade.

o Psihotiini poremedaj
Kod osoba sa psihotidnim poreme6ajem potpuno je poremeden
sam temeli za to(nu percepciju, logiku, orijentaciju u vremenu,
prostoru, doZivljaju sebe, okoline i realiteta te je najdubljaruzina
poremeiaja.

Iz ge5taltistidke perspektive, dijagnostidka procjena je korisna ako je

opisna, fenomenolo5ka i fleksibilna. To je poku5aj uodavanja obrasca,
teme ili ponavljanja koia su iedinswena za svakog pojedinog kiijenta u
terapijskom procesu i mogu se odrediti kao dinamidki opis fiksiranih
ge5talta u Zivotu osobe.

168
 4 I Teorija psihoterapije

Osnove ge$talt teoriie i terapije utemeliene su na tri vaZna filo-

zofska pravca, o koiima ye bilo rijedi i u prvom dijelu kniige. U sliede-
iim poglavljima bit ie detaljniie obja$nieni utfecaii i implikaciie sva-
kog od pojedinih filozofskih pravaca na teoriiu i praksu GT
o diialo5ki egzistenciiahzam
o teoriia polja
o egzistenciialna fenomenologiia.

169
GESTALT TERAPIJA

4.3
RAZVOJ TERAPIJSKOG ODNOSA

K,ao Sto je prikazano na samom podetku knjige, GT ima integrativ-

ni okvir unutar kojeg su na nov i jedinswen nadin asimilirane razrre
filozofske, psiholo5ke i terapijske idefe, Sto je rezultiralo eklektidno5iu
kako u teorijskom pristupu, tako i u praktidnom nadinu rada s ldijen-
tima.
Terapiiske seanse i terapiiski prcces u GT strukturiram su interak-
ciiom terapeuta i kliienta te oboie kroz meduodnos sudieluie u tom
procesu struktwirania terapiiskog procesa odnosno sustvaratelii su tog
procesa.

4"3.t
Terapijski Ja-Ti odnos
€gzistenciialna f.ilozofiia imala je znadajan utjecaj na raztroj GT,
koja je u svoje temeljne postavke terapijskog rada utkala i egzistenci-
jalne postavke. Thi utiecaj vidljiv je u sliedeiem (Yontef, l99}l:
1. Opienito gledano, GT naglasak stavlja na sada5njost, ljudski as-
pekt svakog ldiienta, kako u njegovu trenutnom Livotu, tako i u
svakom trenutku terapijske situacije. Buduii da su reguliraiuie
snage upravo u sada5njosti, ldijent moZe pomoiu svjesnosti u
'bvdje i sada" birati i kontrolirati svoiu egzistenciju i za nju pre-
uzeti odgovornost.
2. CT u svom pristupu i terapijskom radu nagla5ava fa-Ti dijalo5ki
odnos ili egzistencijalni susret terapeuta i ldiienta, Sto je vaLat
dio Buberova dij alo5kog egzistenc iializr.rra.

Za uspie5nu terapiiu ldjudna ie priroda samog odnosa izmedu

terapeuta i klijenta. Ge5taltistidki pristup terapiii istide da potenci-
jal za promjenu i razvoj proizlazi iz onoga Sto se iavlia u odnosu
ili egzistenciialnom susretu izmedu terapeuta i kliienta odnosno
ozdravlienie dolazi kroz intersubiektivni diialog terapeuta i ldiienta
(Mackewn, 19971.

170
 4 I Teorija psihoterapije

Koncept diialoga i terapifskog odnosa u GT temelii se na tllozofiii

M. Bubera i njegovu konceptu la'Ti rz 1923. Buber u svoioj filozofiii
dijaloga specifidnu vrstu kontakta stavlia u centar liudskog postojanja,
u ontolo5ko centar Livota, smatraiuii da ie iedini nadin dolaska do
liudskog postojanja kroz difalog - nema "selfa" bez "drugoga", nema
"la" bez "Ti", self dolazi u postoianie s drugim, tako spoznaiemo sebe
i druge, shvaCamo vlastitu i tudu liudsku egzistenciiu, Svaka ie osoba
iedinstvana, no samo se u liudskom odnosu ta iedinstvenost potwdu-
ie, odrZava i razvija. Samo 1<roz znanie o tome kako smo mi s drugim
liudima i kako su drugi s nama mi istinski spoznaiemo sebe. Mi po-
staiemo l<roz ulazak u odnos, l<roz prezentiranie onoga tko mi iesmo,
fuoz "ia", i tada nas drugi liudi mogu ftetfuati kao "ti", a l<roz tetfuanie
drugth kao "ti" mi postaiemo viie svoii odnosno "ia" (Bube4 l99}i
)acobs, 1989, 1,998i Yontef, 19931.
Terapiiski odnos u GT temelji se na aktivnoi i potpunoi prisutnosti
terupeuta i Hiienta u diialoikom la-Ti odnosu l<roz kontakt, usmiera'
vanie sviesnosti i iskustvo "ovdie i sada". U terapiiskom odnosu nema
procjenjivania i interprctfuania drugoga, ved je puno povierenie u tre-
nutno iskuswo. To stvara sigurnu okolinu/uviete za terapiiski rad lla'
cobs, 1989; Yontef, 19931.
Mnogi su autori detaljno opisivali i obja5niavali koncept diialo5kog
|a-Ti odnosa rz poziciie GT i samog Bubera (Bube1, 1990, Crockel,
2000; |acobs, 1989, 1998i |oyce i Sills, 2001; Mackewn, 1997 i Purceil-
Lee, 2000; Yontef, 19931:

Egzistencijalni dijalog je:

o Interakcija dviju osoba u koioi postoii teLnia za stvarnim susre-
tom s drugom osobom.
o Dogada se kada se susretnu dviie osobe kao osobe, pri demu fe
svaka osoba oworena, pod utiecajem druge, reagita na drugu i
odgovorna je, te obje po5tuju iedinswenost druge osobe i njezinu
razliditost.
s Cjelokupni relacijski kontekst u koiem ie jedinswenost svake
osobe vrednovana, direktna i obostrana, nagla5ena ie otvorenost
izmedu osoba, a cfelovitost i prisutnost liudskog duha ie visoko
cijenjena i prihva6ena.
o Diyalo5ki odnos nagla5ava zaiednidku fenomenolo5ku analizu
onoga Sto iest.

171
GESTALT TERAPIJA

o Uldjuduie ritmidko izmieniivanie dva polaritetna stila odnosa:

|a-Ti i fa-Ono odnosa pri demu je |a-Ono odnos neophodan za
Livot, dok je |a-Ti odnos vaZ,an za reahzaclju vlastite lidnosti. To
su dva primarna stava koia svako ljudsko bi6e moZe zauzeti u
odnosu na druge. fedan je stav prirodnog spaianja, a drugi je stav
prirodnog r azdv aj ani a.

Ja-Ti odnos
a Horizontalan odnos u koiem i terapeut i Hiient imaiu iednako-
pravnu i aktivnu ulogu i oboie su samo-odgovorni.
o U tom odnosu naglasak ie ta kontaktu, sviesnosti, odgovornosti
i terupeuta i Hijenta, te na medusobnom dijelieniu trenutnog
vlastitog iskustva "kako iest" i to l<roz diialog u "ovdie i sada".
o Odnosi se na subjektivni stav u kojem se syaka osoba u odnosu
obraia drugoi kao osobi i obie su otvorcne za medusobni susret,
prihvaiaiuii drugu onakvom kakva ona iest sada.
o To je specifiina wsta kontakta, diialoiki naiin meduliudskog
kontakta koii ima naiveCi potenciial za samorazvoi odnosno
ljudski razvoi. Thi odnos je integrativan i uldjuduje cjelovitost
osobe. Uldjuduie u sebi karakteristike trenutnosti, direktnosti,
prisutnosti i obostranosti.
o To fe odnos u kojem se drugome obradamo kao osobi, njezinu
ljudskom i osobnom aspektu i r takvom susrctu osoba postaie
cielovita.
o Odnos koji uldjuduje karakteristike isrirskog suyeta u kojem se
prihvada sloboda i otvorenost "Ti" bez potrebe da se nad njim
dominira. Naglasak je na susretu i iskustvu koje uldjuduje pfi-
hvaCanie i poitovanie realnosti drugoga u niegovoi iedinstveno-
sti. la sam otvoren i Leljan primiti samootkrivanie drugoga koii
je nasuprot meni, koii se prikazuje takvim kakav iest, koii pri-
kazuie svoju fedinstvenu istinu. U takvom odnosu afirmira se
simultana prisutnost ljudskog iskustva i postoianja obiju strana
i ograniden je jedino ogranideniima svjesnosti neke od strana. To
je odnos u kojem osoba moLe doii do onoga Sto ie dini ljudskim
bi6em, do svoje ljudskosti. U |a-Ti momentu osoba dolazi do vla-
stitog iskustva kao iedinstvenog subiekta, u koiem prihvaiamo
drugoga, te u uzaiamnom la-Ti momentu mibivamo prihvaieni
od drugoga. To ie vrlo snaZan trenutak. U takvom susretu nema
cllja, vel je susret kompletan u samome sebi.

172
 .{ | Teorija psihoterapije

o U |a-Ti odnosu dolazi do predania egzistenciiaLnom poviereniu i

osoba je volina prihvatiti ono Sto se dogada bez procienjivania i
potrebe da to mijenja. Ako osoba ciljano teLila-Ti odnosu, ona
poku5ava mifenjati ono demu teLi, te nije moguie istovremeno
teZiti i ostvarivati podlogu zala-Tt odnos.
o |a-Ti trenuci su trenuci uvida u kojem se osobe medusobno pri-
hvaiaju u svom jedinswenom postojanju. Dogadaiu se tijekom
isrinskog dijaloga i desto su kulminacijske todke dijalo5kog pro-
cesa odnosno procesa kontakta. Omogutuiu integraciiu i cielovi-
tosti, te proces izlieienia odnosa osobe s okolinom. To se dogada
kroz svjesnost obiiu osoba u odnosu, prihvaianiem vlastitog bi-
vania u situaciii u odredenom trenutku, prihvadanjem medu-
sobnog utjecanja i reakcije, te bivanjem obiju osoba onakvima
kakve iesu.
o |a-Ti odnos uHiuiuie egzistenciialnu i ontoloiku komponentu.
YaZan ie za proces organizmidke samoregulacije u kojem smo u
kontaktu s vlastitom egzistenciiom i vlastitom ljudskosti. S dru-
ge strane, kroz kontakt, osim Sto razumijevamo i zadovoliavamo
svoie potrebe, ostvarujemo svoi psiholo5ki i duhovni razvof koji
je karakteristidan isldjudivo za liudsko postojanje. Kroz diialog
spoznaiemo iedinstven liudski aspekt samoga sebe i mogu6nost
realizacije vlastitih potenci j ala.

Ja-Ono odnos
o To ie vertikalan odnos, odnos izmedu "la" i bilo koieg obiekta
koii se iavlia u okolini, ito predstavlia "Ono", te ie to subiekt-
obiekt odnos. U tom odnosu drugome se ne obra(amo kao osobi,
vei kao obiektu, Okolina nema aktitnu ulogu, vei pasivno do-
puita da bude doZivliena poput obiekta ili upotriiebljena poput
sredstva.
o Sviiet "oflo" je svijet stvari, svijet u kojem je praktidan pogled na
stvari kao obiekte koii se mogt manipulirati, analizfuati, mieriti,
kontrolir ati ili ignorir ati.
o To je obiektivniii stil odnosa s oriientaciiom uiie na zadatak, cili
i ishod.
o Ukljuduie funkciie poput miilienia, oriientaciie, analize, procie-
ne, Zelie i refleksiie odnosno sredstva odnoienia, interakciie sa
sviietom i okolinom u koioi se nalazimo. U tom odnosu osoba
Liviuvremenu i prostoru, ima ideje i emocije, te poku5ava posti-

173
GESTALT TERAPIJA

ii da je drugi razumtiu. Bez tog |a-Ono odnosa ne bismo mogli

Livieti. Naziva se i "ego" modalitetom.
o |avlja se kada terapeut razrnlllja o ldijentu, kada procjenjuje ko-
liko je on kao terapeut primieren z^ tog kliienta, kada ga procje-
njuje dijagnostidki, kadaruzgovara o kliientu na superviziji.
o Neophodan ie za odrLavanie strukture odnosa.
a Sama prisutnost la-Ono odnosa niie itetna, vei ie itetna niegova
eventualna prevelika dominacija u odnosu.

Prevladavaiudi |a-Ono terapiiski odnos je onaj odnos u kojem

terapeut vjerufe da on zna najbolie koliko bi ekspresivan ili otvoren
ldiient trebao biti, ili kako bi trebao izgledati, ili da postoji tehnika
ili sredswo koje mora primiieniti, predloZiti kliientu i koiu bi klifent
trebao upotrijebiti. To ie odnos u koiem terapeut koristi svoiu kariz-
mu i tehnlke za brze promjene kod ldijenta, a koje nisu uzemliene
u diialogu, svjesnosti i samopodr5ci. U takvom odnosu vi5e se hrani
ego terapeuta nego kompetentnost klijenta. U fa-Ono odnosu terupeut
ulazi u susrct s Hiientom s fiksiranim viercvaniem da ie samoregulaci-
ia Hiienta nemoina bez terapeuta (Yontef, 1993).
S druge strane, fa-Ti pristup u GT temelfi se na diialoikom, ho-
rizontalnom, direktnom, Zivom i emocionalno angaiiranom odnosu
terapeuta i Hiienta putem kojeg dolazi do sviesnosti i rasta Hiienta,
ito proizlazi iz niihova zaiedniikog rada. Terapeut s dijaloSkom ori-
jentacifom u radu uspostavlja neprocieniivadki dijalog usmjeren na
sada5njost, koji omoguiuje ldifentu produbliivanje svoje sviesnosti i
uspostavu kontakta s drugom osobom. Na taj nadin teraplia postaje
prilika za ot:varafie klijentove biti u prisutnosti druge osobe. Mogui-
nost promiene ne dolazi od terapeuta ili Hiienta, vet l<roz ono ito na-
staie u niihovu medusobnom egzistenciialnom susrctu. Mi postajemo
i otkrivamo tko smo kroz odnos s drugima i na5i razliditi doLivliaii
sebe samoga proizlaze iz odnosa. Rastemo i razviiamo se l<roz odnos
s drugima i onime ito nas oltuiuie, te fuoz asimilaciiu tih iskustava
kontakta (Mackewn, 1997, Yontef, 1993lr.
Swha diialoga ie susret drugoga, samoaktualizaciia i izlieienie.
Samo izljedenje ne proizlazi iz dijaloga, no susret s drugim kako bi se
postigao cili izljedenja je i cili |a-Ti susreta.
Buber je smatrao da je la-Ti odnos ntti,an za s'va lf udska biia te da
klijenti imaju probleme zbogtoga Sto su se okrenuli u svom Zivotu od

174
 4 | Teorija psihoterapije

|a-Ti odnos a i d.asu se u svom |a-Ono sviietu previ$e udaliili od pozi-

cije mogudnosti poiave |a-Ti odnosa. Ljudi ko;i imaiu slabu samopo-
dr5ku za kontakt ili za identifikaciju s vlastitim trenutnim iskustvom
udaljeni su od )a-Ti odnosa i niihov kapacitet za drialog ie oslabljen.
Neuroza se iz diialo$ke perspektive moZe razumieti kao udaliavanie
izmedu la-Ti i la-Ono odnosa, pri demu je osoba toliko u obrani i sa-
moza$titi da ne dopu$ta moguinost pojave |a-Ti momeruat^ u kojima
bi bez procjenfivania prihvaiala sebe i drugoga i predala se trenutku
u kojem ne moZe predvidjeti ishod, te se zbog toga osieia umrWlieno
i neliudski. Sukladno tome, zadatak terapeuta ie da stvori uvlete za
moguenost poiave |a-Ti odnosa i diialoga kako bi se pove6ala svie-
snost i kontakt ldiienta, Sto pak dovodi do njegova rasta i tazvoia.
Zdrava osoba ima uspostavlienu ravnote\u izmedu [a-Ti i fa-Ono od'
nosa u svom Zivotu (|acobs, 1989, 1998)'
Neurotidna osoba u diialo$kom odnosu sebi ne dopu$ta da bude
svjesna, prihvatiti i dopustiti daniezine istinske potlebe organiziraiu
njezino pona$anie. Umfesto da svu svoju kreativnu energiju usmieri u
svoje potrebe i niihovo zadovolienie, neurotidna osoba sama sebe one-
moguduie, tako Sto dio energiie koristi protiv sebe (za inhibiciju svoiih
impulsa), a dio kako bi kontrolirala terapeuta i terapeutovu polovinu u
clijalogu. Ne moZe u potpunosti prihvatiti )a-Ti odnos, ier ima rigidan
karaktel, smanjenu samopodr$ku i desto ima uvierenie da ne moZe
iza(i lnarusti i promiieniti se) iz svog ponavliaiueeg t nezadovoliava-
ju6eg obrasca ponasania. u terapiiskom odnosu desto se Zeli spoiiti s
terapeutom i crpsti njegol.u snagu umiesto da sebi dopusti vlastiti ra-
zrtoi.Imavrlo slab osiedai za svoie glanice i smanjenu svjesnost o tome
tko i $to ona iest, uz neprihva|anie diielova sebe i prihvadanje tudih
difelova kao da su njezini. To samoodbacivanje i smanjena sviesnost
kod nje dovode i do smanjenja samopodr$ke. Neurotid,na osoba vieruie
da ne rrroLe sama sebe regUlirati i sama sebe podrZavati, te stoga mora
manipulirati drugima da ioi kaZu kalora bi trebala biti (gutaniem bez
asimilaciie), ili je prisiljena Livieti sa svoiim rigidnim pravilima/karak-
terom. Ona fe u poziciji vlastite nedovoljnosti ili ovisnosti o drugome,
ne koristi vlastitu samopodrsku, ne podtLava kontakt. Poku5ava kon-
trolirati sebe i druge i dopu5ta da ona bude kontrolirana. Iz tlh razlo-
ga, neurotidna osoba u terapiiskoi situaciii ponavlia svoiu staru pridu:
netko foj govori kakva treba biti, a otaa se tome opire i plotivi. Mnogi
zapravo i ne Zele istinske promiene u sebi. Zele da to terapeut napravi
za nirh stalno igrajuii istu igru. Opiru se rastu i ulaZu puno energiie u
terapeutov neuspjeh (Yontef, 1993lr.

175
GESTALT TERAPIJA

Tiiekom terapiiskog procesa ritmidki se izmieniuju fa-Ti i )a-

Ono odnosi izmedu terapeuta i kliienta: terapeut ie t Ia-Ti odnosu
s kliientom dok klijent iznosi svoju pridu, svoju jedinswenu osobnu
istinu. Nakon toga, terapeut je okupiran time Sto C,e reei, ili kako ie
odgovoriti klijentu, ili kako 6e predloZiti eksperiment s odredenim as-
pektima osobne pride koje je klijent ispridao, ili eksperiment prosire-
nja svjesnosti ili kontakta, Sto je sve u domeni la-Ono odnosa. Nakon
toga terapeut je ponovo angaLiran u la-Ti odnosu kako kliient ulazi u
dubliu eksploraciju svojih doLlljaia i reakcija. vidljivo ie kako tijekom
terapijske seanse i samog terapijskog procesa dolazi do kontinuiranog
izmjenjivanja |a-Ti i fa-Ono odnosa (Crocke1, 2000, |acobs, l919l.
Diialo5ki odnos terapeuta i kliienta ima nekoliko |a-Ti karakte-
ristika odnosno principa diialoga (Hycner, l9g1, 1991, Hycner i |a-
cobs, 1995; |acobs, 1989,1992j |oyce i Sills, 2001; Mackewn, l9g7)
Yontef, 1993,2005):

1. Uldiudenost (inkluziia)
Uldjudenost je proces proiiciranja sebe koliko ie god to moguie
u iskustvo ili subjektivnost drugoga, terapeutovo razumijevanje
Zivota iz ldijentove perspektive fklifentove strane), a istovreme-
no zadrZ,avajuii sviesnost o sebi kao odvojenoj osobi, o vlasti-
tom identitetu (vlastite, terapeutove strane). Terapeut po5tuje
fenomenolo5ko iskuswo klijenta, ulazi u fenomenoloSki sviiet
ldijenta i doLivljava ga takvim kakav on jest, dok istovremeno
ima spoznaju o vlastitom postoianjt, te o cjelokupnoj situaciji.
Podrazumijeva pomicanje prema osjeianju pogleda druge osobe,
dok istovremeno poo5trava svjesnost o vlastitom odvojenom po-
stoianju. Terapeut bez pozitivnog ili negativnog procjenfivania i
aializiranja poku5ava gledati svijet kroz kliientove odi i razumje-
ti i prihvatiti klijentovu perspektivu i emocije, kako je ldijentu
Livjetiu niegovu Zivotu i kako je ldijentu u odnosu s terapeutom,
a istovremeno razumije vlastite doZivljaye i doZivljaje toga kako
kliient utjede na njega.
Uldjud.enost podrazumijeva klijentovo iskustvo i njegovo posto-
janje kao potencifalno i vaZno. Princip ukljudenosti suldadan je
paradoksalnoj teoriji promjene: kontakt s ldijentom po princi-
pu uldjudenosti, a da ga se ne poku5ava pomaknuti u nekom
odredenom smjeru ili da ga se ne Zeli promijeniti, podrL,avarust
klijenta kroz identifikaciju s vlastitim islanswom (s onime sto

176
 4 / Teorija psihoterapije

jest), Sto pak dovodi do promiene. Klijent ie krainii autoritet koji

procjenjuje todnost tih refleksiiaivaLno je po5tovati niegove do-
Livliaje i wrdnje, npr. ako klijent kaLe terapeutu: "Ti me ne ra-
zumije5" onda to znaditpravo to. Kliient ima osoban i direktan
pristup vlastitom selfu koji ie razlldit od terapeutova pristupa
ldijentovoj realnosti. Iz teoriiske todke gledania ne moZe se tvrdi-
ti da samo jedna strana u diialogu ima ekslduzivno pravo i moi
za odredivanie onoga Sto je todno, a Sto niie.
Ukljudenost se moZe promatrati kao Siri oblik empatije. Razliku-
je se od identifikacije po tome sto kod identifikaciie nema osje-
iajarazhditosti odnosno osjeiaja o drugome i sebi u isto vrijeme.
2. Prisutnost
Prisutnost podrazumijeva terapeutovu potpunu prisutnost u
procesu u 'bvdje t sada", sa Zeliom za iskrenim i autentidnim
susretom s ldifentom (ne rz uloge, kao da ie netko drugi). Podra-
zumijeva iskrenu i nerezerviranu komunikaciiu odnosno diialog
u koiem je terapeut autentican i pokazuie svoi istinski self. To
fe dovodenje sebe do granice s drugom osobom, a da se ne pre-
lazi preko tude granice ili da se ne poku5ava kontrolirati drugo-
ga. Ukliuduje Zeliu da bude5 viden, a ne teZnju k manipulaciii
i utjecaiu na drugoga kako bi bio viden na nadin na koii Zeli5
da te taj drugi vidi. Terapeut se ne trudi biti ni5ta drugo no ono
Sto on jest, Sto pak uldiuduje todnu sliku o sebi i kongruentan
terapijski stil. Prisutnost podrazumiieva da su i terapeut i ldiient
u kontaktu sa samima sobom u medusobnoi interakciii tiiekom
terapijskog procesa, s time kako su i kako taj odnos utjede na
niih odnosno da su ono Sto iesu. Odnosi se na Zivu i swarnu
uldjudenost terapeuta koji primiereno i neprestano pokazule
svoie emocije, misli, doZivliaie i sl.
Prisutnost nije samo Liva, snaLna i kartzmatidna, kao Sto je to
bilo prisutno u Perlsovu terapijskom stilu 60-ih god. 20. st., ve6
uldjuduj e autentidnost, transparentnost, skromnost (poniznost)
i po5tovanje. Dijalog znadi biti prisutan kao osoba koja susrede
drugu osobu. Dijalog u terapiii znadi da terapeut proraduie tera-
piiske zadatke kroz kontakt s klifentom, s ciielom osobom koia
dini ldijenta, i s cijelom osobom koia dini njega kao terapeuta.
Pri tome je naglasak na suosieianju, mudrosti, staloZenosti i po-
niznosti.

177
GESTALT TERAPIJA

Prisutnost terapeuta pruL,a klijentu priliku da susretne drugoga,

jer nema selfa bez drugoga. To je vaZno jer klijenti u svoiim Zivo-
tima desto imaju odnose s ljudima u kofima te osobe ne Zele biti
" drugi" , ve1 teLe biti videni na todno odreden nadin.

3. Potvrda/prihva6anie
Ovaj princip diialoga odnosi se na potvrdivanje i prihvaianie kli-
jenta takvog kakav on jest, kao odvojene osobe, kao postojeieg
odvojenog ljudskog biia neovisnog o nama. Po5tuje se ldiientova
vriiednost i integritet kao ljudskog biia i njegovo pravo da iznosi
vlastite poglede i mi5ljenja. To ie odnos u kojem terapeut klijenta
iskreno slu5a i trudi se razamjetinjegove misli, emocije i potrebe
i shvatiti ih ozbiljno. To ne znadi da se terapeut treba sloZiti sa
svime Sto kliient kaZe ili radi, i ne znadi da ne treba kon{ronti-
rati kliienta i dati svoie miSljenje. Naprotiy terapeut daje svoje
mi5ljenie, te frustrira klijenta ometajuii ona pona5anja koja ga
onemoguduju u svjesnosti, doZivljavanju u sada5njosti i kontak-
tu, tj. ona pona5anja i doZMjavanja koja ldiientu onemoguiuiu
promjenu, rast r ra roj iz geStaltistidke perspektive gledania. Pri-
hvadanie ukljud.uje teLnit terapeuta da asistira ldijentu kako bi
on maksimalizirao svoj potencijal i aktualizirao svoje snage.
4. Obvezivanja na diialog
SrZ diialo5kog pristupa terapiji jest obvezivanje na dijalog. Od-
nosi se na sudjelovanje u iskrenom i nerezerviranom dijalogu,
a ukljudenost i prisutnost su upravo podloga za to. Obvezivanje
na dijalog znadi prepu5tanje onome Sto se javlja izmedu sudio-
nika dijaloga odnosno u kontaktu izmedu terapeuta i klijenta,
pri demu terapeut ne ide k unaprijed odredenom ciliu. Kao Sto
je ved prethodno navedeno, paradoksalna teorija promjene pret-
postavlia da identifikacija s onime Sto stvarno jest dini podlogu
za osobni rast i rawoi. Kada terapeut prakticira uldjudenost s
autentidnom prisutnosti i obvezuje se na ono Sto se javlja u kon-
taktu, tada oswaruje uvjete za maksimalan rast i ozdravljenje
klijenta. To znadi da se terapeut nije obvezao na neki prethodno
- odredeni ishod i da moZe dati podr5ku 'Tazvoil nesigurnostT", te
da ima vjeru u svjesnost i proces kontakta.
Odnos se runrlia kada dvije osobe, svaka s razliditim postoja-
njem i osobnirn potrebama, tlaze u kontakt jedna s drugom
prihvadajudi i dopu5tajudi razlike medu njima. Nerezerviranost

178
 4 | Teorija psihoterapije

terapeuta ne zfla(i da on iznosi sve Sto mu pada na pamet, vei

samo ono Sto doprinosi terapijskom zadatku , i to raztroiu uvieta
za dljalog, nastavku prisutnog dijaloga i runrlianiu sliededeg ko-
raka u svjesnosti. Podrazumiieva da terapeut dopu5ta ono Sto se
poiavliuje izmedu niega i klijenta kako bi to vodilo k ciliu, bez
kontroliranja, manipulirania ili odredivanja unaprifed. To ie su-
sret s klijentom bez teLnie da ga se miienja. Diialog se bazira na
doZivlfavaniu druge osobe kakva ona iest, niezina istinskog selfa
i na pokazivaniu vlastitog istinskog selfa diieleii fenomenolo5ku
sviesnost i dopu5taiudi da upravo to odreduje ishod. Diialog se
odviia kroz fenomenolo5ki i eksperimentalni pristup pri demu su
i terapeut i klifent kreativni u stvaraniu terapiiskih aktirmosti.
Dijalog je spontana interakcila u koioi rentltat nije unapriied
odreden, uldfuduje autentidnost i odgovornost osoba, pri demu
dolazi do udenfa i rasta.
U takvom diialo5kom terapijskom procesu i terapeut se mije-
nia, biva dirnut, osjeia bol i doZivllava zadovoljstvo u kontaktu s
klijentom, te udi Woz tai kontakt u koiem se po5tuje klijentovo
doZivljavanje. Klijentovo doZivliavanie moZe uputiti i na "sliie-
pe pjege" terapeutove sviesnosti, te potaknuti terapeutov rast.
To je posebno vaZno u situaciii kada kliient Witrzira terapeuta,
pri demu ima iskuswo da se niegovo miSljenje, osjeiaii i stavovi
uvaLavait, a istowemeno spoznaf e da je i terapeut samo liudsko
biie.
5. Nema iskori5tavania
Ge5talt terapiia se temelji na neinterpretativnom, nemanipula-
tivnom i horizontalnom odnosu izmedu dvije osobe u kojem je
svaka osoba odgovorna za sebe i svoje izbore:
a) U takvom se odnosu svatko prihvaia i po5tuie kao zasebna
osoba. Terapeut ukliuduie sebe u potpunosti l"la"l i odnosi
se prema ldijentu kao prema drugof osobi ("Ti"), a ne kao
prema kategoriji ili obiektu kof i treba analiz*ati, spasiti, izli-
jediti, promijeniti odnosno kao prema sredsfvu za postizanie
vlastitih ego zadovoljstava spasitelia ili nekog vanjskog cilja
("Ono"). Svaka osoba je slobodna, odgovorna, ima sposobnost
rzbora, vlastitu regulaciju, vlastite stavove, ciljeve, Zelie.
b) VaZno 1e da i terapeut i klijent govore istim fezikom i to jezi-
kom vlastitog iskuswa u "ovdje t sada", Sto omoguduie hori-

179
GEsTALT TERAPIJA

zorrtalan fa-Ti odnos . Za razlllu od toga, kori5tenjem jezika

terapeuta u medicinskom modelu u kojem je u ulozi spasite-
lja i onoga koji ne5to odluduf e i radi za Hijenta uspostavlia
se vertikalan odnos. Kada je terapeut u ulozi spasitelja, on
postiZe poziciju moii i kontrole u odnosu na klijenta.
c) Terapeut ima implicitan ugovor s klijentom i svako kr5enje
tog ugovora jest iskori5tavanje. Zadatak terapeuta je usposta-
va uvjeta za dlialog, kori5tenje ivjeLbanie ukliudenosti, poka-
zivanie prisutnosti, obvezivanje na dijalog, neinterpretacija,
Zivljenje dijaloga i poziclja vodida u fenomenolo5kom istra-
Livaniu i iskustvu, te postizanje holistidke slike o klijentu i
njegovu karakteru. Implicitan ugovor takoder podrazumijeva
da ie naglasak na kliientu i njegovu rastu i ranroju, a ne na
razvoiu terapeuta.
d) Terapija omoguduje izazove unutar okvira. Terapeut je odgo-
voran za odrL,avanje atmosfere potrebne za la-Ti odnos, dija-
log i rad na svjesnosti. Vrlo jevaLno da se terapeutpridrlava
etidkog kodeksa vlastite struke i etidkog kodeksa psihoterapije
(vaLno ih je dobro poznavati). U literaturi se posebno istide
i nagla5ava zabrana bilo kakvih seksualnih rclacija izmedu
terapeuta i klijenta ili nekog drugog oblika iskori5tavanja,
manipulacije, zloupotrebe ili zlostavlianja (etidki kodeks psi-
hoterapeuta rnoLe se naii na web stranici Hrvatskog druSwa
gestalt i integratirrnih terapeut a, http / /www.gestalt- drustvo.
:

h1, a etidki kodeks svake struke donosi Komora, npr. Psiholo5-

ka komora, Lijednidka komora i sl.).

6. Diialog se Zivi
Dijalog je ono Sto se radi, Livi, doLivljava, a ne ono o demu se
prida i Sto se analizira. Ukliuduje iskuswo s klijentom u sada5-
njosti. Ljekovitost proizlazi iz Livljenia u dijalogu. Diialog nije
ne5to demu se ciljano ide, Sto se kontrolira i odreduje,ve(, to pro-
izlazi iz interakcije, iz artentidnog kontakta terapeuta i kliienta.
Zivlienje nagla5ava uzbudenje i bivanje u trenutku. Modaliteti
diialoga mogu biti rijedi, pokret, ples, pjevanje ili bilo koji na-
- din izraL,avania energije izmedu sudionika odnosa. Pun terapij-
ski odnos je onaj koji sadrZi vedinu aspekata ljudskih iskustava
i stanja poput emocija, misli, spontanosti, eksperimentiranja,
kreativnosti, sukoba, ljubavi, frustracije, dosade i sl. VaZno je ra-

180
 .Q I Tsorija psihoterapije

zlikovati histeridno pona$anie, reglesiiu, acting out, psihotidnu

dekompenzaciiu od onoga Sto dini duboki autentidni terapiisld
odnos.

Yontef (2005) opisuie primiere gestalt prakse koji nisu sukladni

dii alo5kim principima:
s Dio gestalt terapeuta ne provodi princip ukliutenosti u svom
radui kliientima. Oni diiele svoia opaZania, rade interpretacije,
provode eksperimente (koriste tehnike). Kada se poiavi simptom,
pokusavaiu pomaknuti kliienta, spasiti ga ili izbaviti, izlliediti ga
umiesto da'bsviietle" njegovo iskuswo.
o Drugi nadin gestalt prakse koii niie suldadan diialoskim princi-
pima koji su opisani iest prisutnost terapeuta na nadin koii po-
iide narcistidld ili karizmatidni rast na radun kliienta. u takvom
pristupu terapeut tzaziva ili potide vlastitu idealizaciiu, u kofoj
iaii"ri proiicira u njega kompetentnost, mudrost i dobrotu, a
istovremeno umaniuie samoga sebe. Ovakav stil terapiiskog rada
moZe biti razlidit - konfrontiraiuii, zavodli|, spasiteliski, em-
patidan, i<reativan i sl. Problem je priroda odnosa, priroda uloge
koiu terapeut i$a u odnosu s ldijentcim.
s Nadin koji nije suldadan diialoskim principima koieg je nalteae
biti sviestan iest onai u koiem terapeut prakticira ukljudenost,
dieluie prisutno u diialogu, ali kada se susretnu fenomenolosko
iskustvo kliienta i fenomenolo$ko iskusryo terapeuta, telapeut
zapravo nije u tom kontaktu i ne dopusta da bude dotaknut
tim iskustvom. u takvom nadinu terapiiskog rada terapeut se
ne miienia, ne prepusta se onome Sto se dogada izmedu niega i
ldiienta ako to ukliuduie pogresku, bol ili mijenianie terapeuta.
To desto ukljuduie poruku "Ti si ti, a ia sam ia, i ne Zelim se
pomaknuti ni milimetar", odnosno ono Sto se dogada izmedu
je onemogudeno.

Tbrapiiski proces i |a-Ti diialo$ki odnos izmedu telapeuta i kliien-

ta u sklopu GT temelie se i na postavkama paradoksalne teoriie pro-
miene, fenomenolo$ke metode i teoriie polia (|acobs, 1989, 1998):
L U teoriji GT smatra se da kontakt dovodi do rasta ier je kontakt
proces Zivljenja, te ie i proces rasta. Nema Livota bez kontakta i
prema tome bez kontakta nema rasta i svaki trenutak kontakta
iest rast ili promiena. u terapifskom odnosu terapeut ie u kon-

181
GESTALT TERAPIJA

taktu s klijentom kroz prisutnost i uldjudenost, te se i terapeut

i klijent mijenjaju Woz taj kontakt. Ako kontakt uvijek dovodi
do promjene, jer kontakt jest promjena, onda se terapeut rnole
ugodno prepustiti parudoksalnoi teoriii promiene koja kaZe da
ako se identificirai sa svoiom sadainiom egzistenciiom, s onime
ito iest, promiena se automatski dogada. Terapeut ne zauzirna
poziciiu nekoga tko mijenia ldijenta koji ie bespomoian, vei po-
zicliu razumljevanja i difalo5kog susreta s ldijentom. Identifi-
kacija sa sada5njom egzistencijom, sviesnost o onome Sto iest
ofvara moguinost za kontakt, a kontakt iest promiena. Buber
govori o ozdravljenju kroz susret i to susret dviju osoba, pri demu
su obje otvorene za orro Sto ie se dogoditi medu njima.
2. Osim rada temel)enog na paradoksalnoj teoriji promjene, tera-
pijski rad u sldopu GT temelji se i na fenomenoloikoi metodi,
koja takoder podrLava prisutnost i uldjudenost terapeuta koji ie
u kontaktu s onime Sto jest bez procjeniivanja i interpretaciie.
Naglasak je na sviesnosti onoga {to sadaiest. Sto terapeut manje
procjeniuie i interpretira samoga sebe, to ie manje interpretirati
i procjenjivati klif enta, te (e vi5e dopu5tati sebi, a isto tako i
ldiientu, da bude ono Sto iest. Thkoder ie dopu5tati kliientovo
samoprihv al,anje i ldij entovo produblj ivanje svj esnosti. Potpuna
svjesnost ukliuduje prisutnost cijele osobe, Sto ;e dijalo5ki od-
nos.
l
J. Prema teoriii polia, ni5ta se ne moZe definirati odvojeno od nje-
gova konteksta, a buduii da nema selfa bez drugog, sve u poliu
ie u meduodnosu. Sile unutar polia utjedu i oblikuiu vrijednosti,
kogniciju i pona5anje. Osim toga, posto je razhdite perspektive
bilo kojeg dogadaja u polju. Isti dogadaj dolivjet 6e se razlidito
ovisno o poziciji u polju iz koje se promarra i ovisno o prirodi
odnosa s tim dogadaiem. Realnost ovisi o perspektivi i realnost
terapeuta nema veiu vaZnost od perspektive ldijenta, sto poma-
Ze terapeutu da ima fenomenolo5ku metodu u radu s klijentom.
Klijentov napredak je funkcija cijelog polja. Nije odreden samo
ldijentovom motivacijom i snagom ved i vje5tinom i znanjem te-
rapeuta, odnosom izmedu terapeuta i kliienta, karakteristikama
organrzaclje/okoline u kojoj ie terapija odvija (privatna ordinaci-
ja, ldinika, bolnica, Skola, poduzeie i sl.), obitelji i prijateljima
koii su dio klijenotova Zivota i sl.

182
 4 I Teorija psihoterapije

U diialo5kom odnosu u terapiii stalno je prisutan medusoban utje-

caj sudionika, no on je i asimetriian ier su rterapeut i Hiient u terapiii
kako bi dopriniieli Hiientovu rastu i razvoiu. Terapija zahtlieva da pri-
marni fokus bude na ldijentu, a ne na terapeutu. Terapeut stavlja na
stranu vlastiti angaLman s ciliem poticanja udenf a klijenta, a zadatak
ldijenta ie uldjudenost u vlastito udenie, a ne u udenje terapeuta. U
tom smislu radi se o iednosmiernoi dijaloikoi uHiuienosti. Odgovor-
nost terapeuta ie da on suszatne Hijenta, a ne obrnuto (|acobs, 19891.

a.+-**3,-.9
Klijent
J-pai su oduvijek odlazili fla raznahododa5da, duhovna putovanja,
sve s ciljemvlastitog rastat ranroiaitpoznavania samoga sebe. Qoviek
dana5njice/ tzv. suvremeni hododasnik, odlazi psihoterapeutu na svoj
put k samospoznaji. Stoga ie sredi5te terapiie kliientova teZniakra-
stu i razvoiu (Kopp, L9721.

U GT klijent je aktivan i odgovoran sudionik koji uii eksperimentirati i

promatrati kako bi bio sposoban otkriti i ostvariti svoje ciljeve pomo(u
vlastitih napora. Klijent je aktivan i sam odgovoran za vlastito pona-
ianje, promjene u ponaianju i nastojanje da postigne te promjene u
terapijskom procesu, odnosno klijent je odgovoran za vlastiti terapij-
ski rad u terapijskom procesu (Yontef, 1976, 1993).

Klijentova percepcija vlastitih potreba, preferencija i snaga uzima se

ozbilino i one postaitvaLne determinante strukture terapiie. Dio ldije-
nata odreduje strukturu seanse prid.ajuii svoju pridu ili uspostavljajuii
svoj vlastiti fokus.
Sazriievanie ne moie nitko naprauiti za Hiienta, veC Hiient sam
moru proti kroz "bolan" proces rasta. Terapeut ne moZe udiniti ni5ta
drugo nego stvoritiruzne mogudnosti, sluZiti kao katalizator i proiek-
cijsko platno ldijentu pri njegol.u procesu sazriievarja. Uloga terape-
uta ie uloga sudionika-opaZaia ovdje i sada ponaiania i katalizatora
za fenomenoloiko eksperimentiranie Hiienta, dok ie uloga Hiienta
uienje 1<roz eksperimentiranje u sigurnoi terapiiskoi situaciii, te pre-
uzimanie odgovornosti za svoie ponaianie u terapiii i izvan nie lPerls,
1966, prema Yontef I976t Yontef, 19931.

183
GESTALT TERAPIJA

MoZe se odekivati da ldiient u podetku terapiie izbiegava stvarno

iskusWo i preuzimanje posliedica i odgovornosti za svoie pona$anie,
jer je pro$lo puno vremena od kada je naudio i prakticira manipulaciiu
svoiom okolinom kako bi dobio podrSku i izbiegao sviesnost o svom
swarnom iskustvu, te ie u tome i vrlo vie$t (Yontef, I976l.Isto talo,
dio kliienata i ne zeli swarnu promienu, vee lele ostati isti i zele se
samo bolie osiedati (biti e{ikasniii neurotik}. Ulaze u terapiiu poput
malog dieteta nastoie6i potaknuti da se terapeut brine za nilh, te ie
vaLno da terapeut bude toga sviestan (Kopp, L9721.

---1 =" --Z

ilrp"*
'\-,{ terapiji se uviiek radi u kontekstu sparnog kontakta izmedu dvi-
je osobe i struktura terapiie proizlazi iz zaiednrdkog rada terapeuta i
klijenta. Vrlo f e vaLno da terapeut bude sviestan samog sebe, da bude
transparuntan, autentiian i kongruentan (Yontef, 1,995}. Ge5talt tera-
pe:crt ne twdi da liieii ili kondicionira, vei se doZivliava kao ptomattai
stalno prisutnog ponaiania i kao vodii za fenomenoloiko uienie Hi-
ienta,Istinsko udenje se odvif a preko potpune sviesnosti osobe o tome
Sto i kako doZivliava (Yontef, 1976ll.
Vedina odnosa medu liudima je u domeni |a-Ono modaliteta. No,
treba razlikovati |a-Ono odnos koii ie vi$e tehnidke prirode i |a'Ono
odnos koii stoii na podlozi diialo$kog stava (|acobs, 1989; Yontef,
2ooo):
1. Ispitivanje ldiienata, odabir intervencife koia im ie potrebna,
provodenje tih intervenciia i promatranie rezttltata odnos je koii
ima tehnidka obilieZia i odvoien 1e od dijalo5kog stava. No, teh-
nike su sastavni dio terapiiskog procesa koii organsL<tptoizlazitz
diiato5kog procesa u svrhu postizania terapiiskog cilia osvfe5ta-
vania klijenta.
2. Buber smatra da svaki terapeut treba imati diialo$ki stav rz ra-
zloga Sto ie on ekspresiia latentnog )a-Ti odnosa. |a-Ono odnos
u kofem terapeut stoii na temelfima difaloga odnosno zauzima
|a-Ti stav ostvaruje temelj u koiem postoji mogudnost zapoiavt
|a-Ti momenata u terapiiskom procesu. Osnovno ie da terapeut
prihvaia klijerita u niegovoj liudskosti dime u njegov Zivot do-

184
 4 I Teorija psihoterapije

nosi vi5e diialo5kog stava koii mu nedostaie. Stoga ie vrlo valno

da terupeut zauzima poziciiu diialoikog stava, a koiu (,e poziciiu
zauzeti Hiient, to ovisi o samom Hiientu i niegovu izboru, Ta'
koder ievaLto da terapeut ne zahtijeva od ldijentadazauzmet,u
pozicijtt, vei da bude prisutan, autentidan i po5tuie drugoga, ti.
kliienta u tom odnosu. Kada obie osobe wetpostavliaiu diialoiki
stav, onda ie diialog obostran. U diialo5kom odnosu terapeut ne
teZi niti ievezan uz neki odredeni ishod i cili, vei ie spreman
susresti ldijenta kakav on u stvari jest i vieruie u ishod takve
interakciie. Otpu5ta kontrolu nad ldijentom i nad ishodom, gra-
deii podr5ku za swaran dijalog i prihvaianie onoga Sto iz toga
proizlazi. Kroz svjesnost terapeut mo|e ostvariti prisutnost i
omoguditi da autentidnost dovede do ishoda, te kombinirajuii
iskrenu prisutnost s fenomenolo$kom metodom moLe dovesti
i do |a-Ti odnosa i rasta kliienta u osobu sposobnu za dlialog
odnosno kontakt.

Terapeut koristi osnovna pravila terapiiskog rada iskljudivo u swhu

kreiranja okoline u kojoi frlozoftia GT moZe naibolfe dovesti do isku-
swa u kojem se poveiava sviesnost i potide rast kliienta. Vrlo ievaLno
da terapeut naglasava da ie sve ono Sto on inicira tijekom terapiiskog
procesa samo prijedlog i poziv ldijentu, anaHiientu ie odgovornost da
to prihvati ili ne prihvati. Tijekom terapijskog procesa takoder ievaLno
da terapeut bude sviestan vlastitog iskustva, te da ne koristi interpre-
taciie i teoretiziranja, vee da u odnosu s kliientom dileli svoja iskustva
i wjesnost iz trenutka u trenutak u )a-Ti diialogu. Thkav nadin tada ie
zadatak i odgovornost terupeura (Greenw ald, 197 6al .
Temelina pretpostavka ge5talt terapiiskog pristupa iest da se oso-
be mogu nositi sa svojim Zivotnim problemima ako zrlai:U- tko su i
ako mogu upotrijebiti sve svoje potenciiale kako bi rije$ile te proble-
me (Enright, 1968, prema Yontef, 1976lr. Suldadno tome, terupeut ne
zauzima poziciju onoga koii neito miienia, autofiteta, ne kontrolra,
niti usmierava, vodi ili savietuie, niti na bilo koii drugi naiin oduzima
odgovornost Hiientu. Svaka osoba nafbolje zna Sto ioi treba i kako do
toga doii. e ak i kada ie "zaglavliena", osoba ie sposobniianadi riesenje
za samu sebe vi5e nego itko drugi. To znadi da se u terapiiskom proce-
su po5tuie integritet i individualnost svake osobe. Kliient sam odabire
u terapiiskom procesu Sto mu ie korisno i ostalo odbacuie s obzirom
na vlastite potrebe. Terapeut ima potpuno povierenie u sviesnost i pto-

18s
GESTALT TERAPIJA

ces OSR Hiienta, ito potiie i podrZava. Ima ulogu fenomenoloikog

isuaZivaia koii potiie diialoiki odnos, dok ie Hiient odgovoran za svoi
terapiiski rud u tom odnosu.
Terapeut pomaLe u razia5njavaniu ldijentovih potreba i preferencija
kada one nisu jasne, kroz dijel;enje svojih vlastitih opaLaoja, nudeii
empatidke refleksije na informacije koje je duo od ldijenta i predlaZudi
fenomenolo5ko eksperimentiranje koie bi moglo pojasniti ldijentove
L,elje. Terapeut dijeli s ldijentom svoja opaZanja, ali i daie svoj feed-
back o tome kako je ldijent utiecao na njega (Yontef, 1995). Polsterovi
(1973lru tom smislu kaZu da je terapeut sam svoi instrument.
Klijent dolazi u terapiju sa svojim uspostavlienim obrascem mani-
pulacife za dobivanje podr5ke od okoline, u ovom sludafu terapeuta,
odriduii se vlastite samopodr5ke. No, terupeut frustrira Hiienta tako
Sto ne rje5ava niegov problem umjesto njega i jedino kroz takr,rr fru-
straciju klijent rnoLe rantiti unutarnje iztrorc za rjeiavanie vlastitih
problema. U protivnome, sve dok bi ldijent manipulirao okolinom da
ona rie5ava njegove probleme umjesto tiega, ostao bi "invalidom".
YaLno je da terapeut uspostavi dobru ravnoteZu izmedu ftustraciie i
podrike odrlavaiu1i s klijentom |a-Ti odnos ovdfe i sada.

Terapeutov zadatak je poticanje svjesnosti o tome 5to iest kroz Ja-Ti

odnos koristed fenomenoloiko-egzistencijalnu metodu kako bi po-
driao proces OSR i razvoj klijenta, bez preuzimanja uloge onoga koji
neito mijenja (Yontef, 1976, 1993).

Pretjerana frustracija rnoLe dovesti do toga da klijent odbaci tera-

peuta. Pretjerana podr5ka potide ldijenta da nastavi manipulirati svo-
jom okolinom kako bi dobio podr5ku za koju, odito smatra da si sam
ne moZe omoguditi, dak moZe dovesti i do privremenog rczrultata, ali
klijent se neie pomaknuti dalie od todke impassa. Upravo je za rust
i zrelost klijenta vaLno da prode kroz impass i ne treba mu u terapiii
oduzimati priliku za to (Yonte|, 1976, 19931.
Zinker (L977lrpromatra terapiiu kao kreativan proces mijenf anja
svjesnosti i pona5anja, Sto dovodi do promjene i rasta. Suldadno tome,
i terapeuta promatra kao kreati-rnog i navodi karakteristike kreativ-
nog terapeuta:
1. Bogata osobna pozadrna.
2. Slavi Livot.
3. Potpuno uronien u svoj rad.

186
 4 / Teorija psihoterapije

4. Bogata unutarnja ma5ta.

5. Estetska osjetljivost - smisao za gracioznost, strukturu, red i ri-
tarn ZiYota.
6. Uzbudenje zbog neotkrivenih misterija u sebi i drugima.
7. Smisao za humor.
8. Sposobnost za doticanje uldjudenosti u drugoi osobi.
9. Kapacitet za za(udnost, divlienie.
10. Preuzimarizlke.
11. Ima karakteristike koje se dine medusobno kontradiktornima
(osvif e5tena oba polariteta).
12. Uldjuduje liubav za detalje s raniianiem snaZnih tema i iskazi-
vanje strasti koja je modulirana dvrstodom discipline strukturi-
ranog integriteta.

Iznosi joS neke karakteristike kreativnog terapeuta koie su pove-

zane s terapijskim radom (Zinker, 19771:
I3. Dobar smisao za vrijeme.
14. Kapacitet za otkrivanje gdie se do osobe moLe doii, enezgizirati
je i emocionalno pomaknuti.
15. Zr,arrje o tome gdje su psiholo5ki "prekidadi" i kada ih pritisnuti.
16. Sposobnost mijenianjabrzina - pu5tanie nekih swari i prelazak
na druga, livlja podnftia.
17. Spremnost za poticanje, konfrontiranie, navodenie i energizira-
nie osobe kako bi izvr5ila posao.
18. Mudrost da zua kada treba ostaviti ldifenta u konfuziji kako bi
sam naudio razviti vlastitu jasnoiu.

Zilaker ll977l, nadalje, obja5njava da kreativni terapeut u sebi in-

tegrira dva modaliteta sviesnosti, dva modaliteta bivania u sviietu:

zgrabiti, uhvatiti, dofepati se drZati se opulteno

biti aktivan Zivjeti u pasivnom, receptivnom iu-
denju
analizirati dijelove vidjeti cjelinu, geitalt
biti u kontroli biti u procesu
biti siguran dopuBtati si iskusiti konfuziju )

187
GESTALT TERAPIJA

biti ozbiljan igrati se, imati smisao za humor

biti radoznao dopuitati si uroniti u dosadu
doiivljavati potrebe vidjeti cjelinu simultano
sekvencijalno
imenovati stvari doiivljavati spacijal no zamiSljanje
biti intelektualan biti intuitivan

Harris {2004l.opisuje kvalitete dobrog grupnog terapeuta, zakoie

moZemo reii da se zapravo odnose na svakog terapeuta, bilo individu-
alnog bilo grupnog:

1. ZnatiZelia
YaL,an preduvjet za dobrog terapeuta iest znati\elja prema ljudi-
ma opienito, prema sebi, prema drugima. Odnosi se na Leliu za
razumijevanjem i to na dva ruzh(ita nadina:
a) znanswenaznatlZ,elia o tome kako swari funkcioniraju, kako
funkcioniraju ljudi, ljudska psiha.
b) literarna znatilelja koja ie holistidka i odnosi se na razumije-
vanie znadenia stvari, razumijevanje konteksta, pozadirre tza
swari. 'lo je Zelia za otkrivniem prida rz razltditlh kutova gle-
di5ta koje su iednako vriiedne u otkrivanju onoga Sto jest u
"ovdje i sada".

2. SuosieA,anie
Suosjedajnoj osobi je stalo do drugih kao lfudskih biia. U te-
rapijskoj situaciji suosieiajan terapeut prrznaie da se klijentova
trenutna borba i patnja ne razlikuje od njegove r ranxnlje i osje-
ia ldijentov proces i teZniu k rastu r ranroit. Dopu5ta si da bude
time dirnut, da to osjeti, kako bi mu to omoguiilo da Sto bolje
dopre do klijenta, da ostvari Sto bolji kontakt s klijentom, koji
je puno viSe od samih uloga i etiketa. To uidjuduie terapeutovo
kori5tenje svih svojih emocija - liubavi, ljutnje, tuge, radosti i
s1., kako bi u5ao u Sto bolji kontakt s ldijentom.

3. Zaigranost
Igrati se i biti zaigran u terapijskom procesu dopu5ta da nas ra-
dost Zivlfenja medusobno povezuje na spontan i dostofanstven
nadin, i to desto kroz humor. Uldjuduje vrlo Zivu energiiu koja je

188
 4 | Teorija psihoterapije

u poketu i stalnoj izmjeni iz trenutka u trenutak, a koja uvijek

poziva na kontakt i dijeljenie. Igra ie takoder i vrlo kreativna
dineii terapijski proces kreativnim. Igrajuii se s drugim dolazi-
mo do medusobne kokreacije (zaiednidkog swarania), swarajuii
ne5to Sto ne bismo mogli sami.

4. Uzemlienost
Uzemljenost terapeuta ukljuduje niegovu povezanost sa sviietom
oko sebe, da se osjeia kao dio svijeta, Sto znadi da je u kontaktu
sa svojim tiielom, sa sobom i time kako trenutno manifestira
samoga sebe. Osjetljivost na vlastitu poziciju i tjelesnu energiju
dopu5ta i kontakt s drugima i nadinom kako su uzemljeni.

5. Inteligenciia
Inteligencija terapeuta u ovom kontekstu znadi posjedovanie i
praktidnu primjenu znanja i prosudbe koji su u cilju terapije. To
znadi da terapeut koristi sva svoja ztania i sposobnosti u kon-
troliranim uvietima kofa stavljaju klijentove potrebe u figuru.
Stedi terapijska znanfa puno je lak5e od primjene tih znanja u
terapijskoj dobroj praksi.

6. Strpliivost
|edan od velikih darova koje terapeut moZe dati ldijentima iest
da ih strpljivo deka. To ukljuduje Zivu prisutnost. Terapeut 6e biti
zajedno s klijentom, biti pored njega, a da ga ne gura da kaLe,
radi ili bude bilo Sto. Strpliivom terapeutu je stalo do klijenta i
njegove borbe, bez ulaganja u bilo koji od moguiih ishoda.

7. DruZeliubivost
DruZeljubivost ie sposobnost uLivania u odnosima s drugim lju-
dima. Ukljuduje povezivanje sa drugima u bliskom fizidkom i
emocionalnom kontaktu. DruZeljubiv terapeut ima potrebu biti
medu ljudima irliva u diieljenfu s drugima.

Yontef (L995lr navodi zaito fe sve terapeut odgovoran:

1. Prepoznavanje sredi5niih tema u ldijentovoj samoorganizaciii.
2. Tijek, timing i nadin rada.
3. Uspostava sigurne i profesionalne klime.
4. Pozivanje na dijalo5ki kontakt i facilitacija dijalo5kog odnosa.

189
GESTALT TERAPIJA

Fagan (1970lr opisuie zad.atke odnosno obveze koie ima terepeut:

1. Uoiavanie obrazaca - diiagnostika

Terapeut je netko tko prima informacije i uodava obrasce. Od
trenutka kada prvi put dode u kontakt s kliientom terapeut po-
dinje slu5ati i opaL,ati ldijenta i reagirati na niega, dime zapodi-
nje proces uodavanja obrazaca odnosno dijagnostika. Terapeut
uodava interakciiu dogadaia (ono Sto se dogodilo ili se dogada
ldijentu) i sistema (dogadaji koji su u interakciji na odredenom
nivou egzistencije poput biolo5kih sistema, sistema samopercep-
cije, obitelf skog sistema i sl.) koji su rezultirali Zivotnim stilom
ldijenta, a koji podrlava odredeni obrazac simptoma. Vedi dio
uodavania obrazaca u GT odvija se u terapijskom procesu (nagla-
sak je na procesu interakcif el, za ruzlll<t od uzimania anarrtneze
ili intervjuiranja.
2. Kontrola
Ovdie se kontrola odnosi na kontrolu konteksta terapiie i uspo-
stavu uvjetazaproradu ldijentovih simptoma i problema.

3. Snaga
Zadatak terapeuta ie vodenje kliienta u smjeru koji ie izanratt i
u.brzatipromjenu u pozitivnom smjeru. Kako bi izbjegao inercifu
i ostvario kretanje u terapijskom procesu koristi se raznim teh-
nikama, procedurama, eksperimentima, prijedlozima.

4. Humanost ( iovi einost, liudskost)

Odnosi se pd terapeutov doprinos terapif skom procesu kao osobe
i vaZnost autentidnog, iskrenog i dubokog terapiiskog odnosa. To
podrazumifeva nekoliko razina uldjudenosti: brigu o ldijentu na
osobnom i emocionalnom nivou, oworenost za dlielienje sebe i
davanje ldijentu svojih emocionalnih reakciia ili svog iskuswa,
spo sobno st prepoznavanj a ldi j entov a tr aLenj a puta k autentidno -
sti, podr5ku i oworenost za vlastiti runroj koji sluZi kao model
ldijentu.
5. Obvezivanje
Postoii nekoliko vaLruh obvezivanja terapeuta tijekom terapij-
skog procesa: obveza prema profesiji, ldijentu, doprinosu polfu
kao cjelini putem istraLivanja, pisanja, edukacije i sl. Obveziva-

190
 4 I Teorija psihoterapije

nie ili kontinuirana uldjudenost i prihvadanie podrazumijeva od-

govornost i visoku razinuinteresa i energiie. Terapeut uklfuduje i
predaf e sebe kao cjelovitu osobu, Sto ukliuduie vlastita intelektu-
alna znani a, kognitivne spo sobno sti, interperso nalnu ef ikasno st,
emocionalnu sviesnost i osobnu osietljivost, wiiednosti i intere-
se, te Zivotno iskustvo.

Transfer i kontratransfer u ge5talfi"fr ff,

Ferls i drugi ge5talt terapeuti kritizirali su preveliko nagla5avanje
vaZnosti transfera i niegove analize i interpretaciie u sklopu psihoana-
litidke teorije, te isticanje transfera kao primarne metode terapijskog
rada. No, i ge5talt terapeuti prtznait postojanie transfera i terapiiske
odnose opisuiu kao mieSavinu istinskog, pravog kontakta i transfera
(Yontef, 1993). Geitah terupeuti promatraiu transfer u sHopu diialoi-
kog odnosa terupeuta i Hiienta, koii zaiedno fueiraiu odnos u "ovdie i
sada" u terapiiskom poliu.
Opfunito gledano, transfer se odnosi na:
o Emocije, pona5anje ili doZivliavanie koii pripadaiu pro5losti, a
transferiraiu se (prenose) i nastavliaiu u sada5niosti u terapii-
skom procesu iako ih sada5nie okolnosti ne zahtiievafu.

U terminima Gt transfer se obia5niava kao (Mackewn, 1997lr

o Nadin u kojem osoba neizbieZno oblikuje percepciiu sada5nje re-
alnosti kroz leie svoie poviiesti, nedovr5enih poslova, fiksiranih
ge5talta, umiesto iskliudivo na osnovi karakteristika sadaSnje si-
tuacije.
o Proces pomodu kojeg osoba asimilira sada5nje iskustvo (ukliu-
dujudi i terapijsko), u svoie ve6 postojede obrasce organtzfuania i
davania znadenia svom polju (kao iedan od nadina organtzaclle
polja).

Proces transfera je sloZen i velikim diielom nesviestan proces te

naide5ie uHiuiuie introiekciiu i konfluenciiu s proilim figurama ili si-
tuacijama, te proiekciiu tih figura ili situaciia na sadainios, sd sponta-
nim budeniem asociraiudh emocija, stania, tielesnog sieiania, misli

191
GESTALT TERAPIJA

i osietilnih iskustava. To ie automatski obrazac miilienia, emociia i

ponaianfa koii se iavlia kao rczuhat nekog oblika ponovnog iavliania
prije neriieienog, blokiranog ili fikiranog geitalta. Na primjeq klijent
moZe prestanak terapije tijekom ljetnih praznlla, koii je unaprijed do-
govoren, doZivjeti kao teZnfu terapeuta da ga napusti, te kao dinienicu
da terapeutu nije stalo do njega. L) anahzitoga terapeut ne nalazi nista
Sto bi powrdilo takve osiedaje i takvo vierovanje, no ldijent se strogo
drLi te slike. Daljn ja analiza moZe pokazati da je u svojem najranijem
djetinjstvu taj ldijent doZivio napustanje u svojoi obitelji, te svoie ka-
snije iskustvo organizira u terminima prihvai,anja ili odbacivania. Iz
fenomenoloike poziciie, na transfer se gleda kao na jednu od moguiih
subjektivnih interpretaciia realnosti ili polia. Iz diialoike pozicije,l<li-
ientov proces transfera ne promatra se izolirano, vei kao dio intersu-
bjektivnog odnosa terapeuta i kliienta koji zajedno kreiraju terapijsko
polje i terapijski odnos (Mackewn, 19971.
Nekoliko je vrsta transfera koje se najdesie javliaju (foyce i sills,
2001):
1. Iskuswa ili aspekti osoba iz prodlosti ldijenta proiiciraju se na
terapeuta. Na primjel, ldijent moLe terapeuta vidjeti kao lfuba-
znog, hostilnog, kritidnog, nepodrLavajteeg, te moZe vidjeti bilo
koie druge kvalitete koje je nekada doZivio u odnosu s vaZnim
osobama u svom Zivotu.
2. otudeni dijelovi ili crte lidnosti klijenta projiciraju se na terape-
uta. Na primje4 ldijent se moZe otuditi od svoje liutnje i doZivje-
ti terapeuta kao liutog na njega.
3. 2elie, nade i teLnje klijenta projiciraju se na terapijski odnos i
terapeuta. Na primje4 ldijent moZe terapeuta idealizirati i vei
na samom podetku dozivjeti kao savrsenog ili vidjeti kao idealnu
majku ili oca kojeg nikada nije imao.
4. vjerovanja, stavovi ili pretpostavke transferiraju se na terapijski
odnos. Na primjer; ldijent svoje vjerovanje ,,nikome niie stalno
do mene" vidi i u odnosu s terapeutom.

Masquelier (2006l promatra transfer l<roz trtvrste modifikacije od-

nosa terapeuta i ldiyenta:
1. Emocionalni transfer - u kojem ldijent ponovno dozivljava emo-
cionalne situacije iz djetinjswa, bilo dobre bilo lo5e.
2. Tiansfer podrske - kroz koji kiijent traLi zaltitu koju nije dobio
ili ne dobiva u svom Livotr.

192
 4 / Teorija psihoterapije

3. Identifikaciiski transfer - koji potide ldiienta na siidnost s terape-

utom, kojeg vidi kao jadeg ili sretniieg.

Op(,enito gJedano, kontratransfer se odnosi na:

o Svjesne i nesvjesne psiholo5ke elemente koji se iavljait u terape-
utu, a koji su proiza5li iz niegove lidnosti.
Mackewn ll997l opisuje dvije vrste kontratransfera:
1. Proaktivni kontratransfer
Odnosi na terapeutov neovisni ili proaktivni transfer na kliienta,
terapijsku situaciju i terapiiski proces u sada5niosti - kada tera-
peut nesvjesno prenosi vlastite materijale, stavove/ pretpostavke
ili nedovr5ene poslove iz svoje pro5losti na ldijenta, neovisno
o eventualnom ldifentovu transferu. Na primjer, terapeut ntoLe
imati reakciiu anksioznosti i tuge ako ga kliient nedime podsjeti
na smrt voliene osobe u vlastitom Zivotu. Taj kontratransfer se
javlja u terapiji koliko god netko bio educiran i koliko god dugo
radio kao terapeut. Stoga je vrlo vaLno da terapeut osvje5tava
svoie nedovr5ene poslove i proraduf e svoj rad i svof e probleme na
superviziji i vlastitoj terapiji.
2. Reaktivni kontratransfer
Naziv ovoj vrsti kontratransfera dao je Clarkson ll992l. Odnosi
na terapeutor,,u reakciju na ldijentov transferni proces i kliiento-
va transferna odekivania koii se favljaiu u terapijskom odnosu i
procesu.

Nayde5de poprima dva oblika:

a) Terapeut se osieia kao i ldijent. Na primjel, ako ldijent tran-
sferno doLlliava terapeuta kao ljutog i kritidnog i zbog toga
se osjeia ustra5eno i ugroZeno, tada se i terapeut moZe u re-
zonanciji s tim strahom osjedati ustra5eno ili pak osietiti ljut-
niu, Sto pak moZe predstavliati ldijentov otudeni dio.
b) Terapeutzauzima odekivanu, tj. komplementarnu ulogu. Na
primiel, ldijent rrtoL,e nesvjesno pozivati terapeuta u transferi-
ranu pozicif u npr. kritidnog roditelia, te se terapeut moZe osje-
iati kritidno i neodobruvaiu1,e spram ldijenta. Time terapeut
postaje aktivni sudionik u poviiesnoj transfernoi dinamici
kliienta. Isto tako, ldiient se moZe pona5ati kritidno prema

193
GESTALT TEMPIJA

terapeutu, transferirajudi na njega ulogu slabog i neefikasnog

roditelja, pri demu se terapeut moLe osjedati obrambeno i kao
da je u povladenju.
YaLno je da terapeut opaZ,a da se pona5a na nadin koii za niega
nije uobidajen ili da se ponaSa na nadin koji mu se dini nepri-
mjeren ili pretjeran. Reaktirmi kontratransfer moZe pruZiti wi-
jedne pokazatelie o tome kako klijent uobidajeno formira polje,
te o ldijentovim dubokim i najde5ie nesvjesnim emocijama.

foyce i Sills (2001) navode tri pitanja koia si terapeut mo?,e postaviti
za runtmljevanje svoje reakcije na klijenta:
1. fe li to stvaran i autentidan odgovor na 'bvdje i sada,, situaciju?
2. leli to vlastiti transfer (proaktivni kontratransfer)?
3. |e li to reakcija na transferna odekivanja klijenta (reaktivni kon-
tratransfer) ?

YaLno je spomenuti da nisu svi odnosi isldjudivo ponavljanie odno-

sa koje su osobeimale s roditeljima. Emocije koje se javljaju izmedu
terapeuta i kliienta takoder su usidrene u sfvarnosti te dine autentid-
nost susreta izmedu dvije osobe u sadaSnjem trenutlo. Sto su terapeut
i ldijent vi5e u fa-Ti odnosu i dobrom kontaktu, to ie se u manjoj mf eri
javliati transfer izmedu njih. U tzraLenomtransfernom odnosu ni ldi-
jent ni terapeut ne mogu u potpunosti doZivjeti drugu osobu zbogtoga
Sto ie njihova sadaSnja percepcija t znadajnoj mieri pod utiecajem na-
dina kako su gledali na stvari u pro5losti. Prema tom glediStu, istinski
obostrani odnos s kontaktom ie polarna suprotnost transfernom odno-
su. No, potpun obostrani kontakt samo ie jedan trenutak u vremen-
skom tijeku dijalo5kog odnosa, koji uldjuduje ritmidko izmjenjivanje
|a-Ti i |a-Ono odnosa (Mackewn, 19971. Tijekom terapijskog procesa
u GT transfer se proraduje kako se pojavljuje u procesu kako bi klijent
osviiestio Sto on sam stvara u odnosu.
Transfer i
kontatransfer su pojmovi koye je prvi opisao Freud u
sklopu svof e psihoanalitidke teoriie lidnosti, gdje se definiraju na slye-
de6i nadin (strachey, 196lj Racke4 200i):

Tlansfer:
o nesvjesno preusmjeravanje emocija s fedne osobe na drugu;
o neprimjereno ponavljanie u sada5njem odnosu onoga Sto ie bilo
vaZno u djetinf stvu osobe;

194
 I I Teorija psihoterapije

preusmieravanie emocija, Lelia i onoga Sto ie nesviesno potisnu-

to iz djetinjswa osobe prema novom obfektu;
reprodukcija emociia koje su yezafle uz potisnuta iskustva, pose-
bice iz djetinjswa osobe i supstituciia druge osobe za originalni
objekt tih potisnutih impulsa;
preusmjeravanje emocija koie klijent ima prema znadainim oso-
bama iz svog Livota na terapeuta.

Kontratransfer se de{inira kao suprotan proces od transfera, odno-

sno kao situacija u kojof terapeut kao posljedicu terapiiskih seansi
transferira svoje nesvjesne emocije prema kliientu.
Polaze1i dijelom od psihodinamske teoriie, Caivert (2001) terapii-
ski odnos opisuie kroz moguinost rantoia patogenog ili terapijskog
prostora:

1. Patogeni prostor
To ie nadin na koji se problemi kliienta iavljalu u terapiiskom
odnosu kada terapeut reagira i ponaSa se na isti nadin kao Sto
su to priie dinile ili jo5 uvijek dine zna(,aine osobe u klifentovu
Zivotu. Moguinost swaranja patogenog prostora iavlia se kada
odnos prema terapeutu kod ldijenta budi proturiedne snage. S
iedne strane, klijent teZi kreiraniu novih iskustava i doLivliaia
koji mogu nadoknaditi prijaSnja bolna iskuswa, a istovremeno
ga njegova bolna iskustva sprjedavaju u poku5aiu izgradivania
funkcionirajuieg odnosa. Thko se u patogenom prostoru ponav-
lja ono Sto ie ldiient vei doZivio i zbog dega zapravo traLi pomod
terapeuta kako bi to rife5io.

2. Terapiiski prostor
To ie odnos izmedu terapeuta i ldijenta, koji proZimaju povje-
renie i pouzdanje, te sposobnost uZivliavania i dopu5taiudi stav
terapeuta. U takvom odnosu ldiientu se daje moguinost poka-
zivanja svoie raniivosti i svoie snage, pridania o svoiim proble-
mima, ispitivania vlastitih granica i isprobavania novih nadina
ophodenia. Kliient "Lzaziva" terapeuta pokazuiuii svoie pote5ko-
ie kao nadin da se osigura nosivost terapiiskog odnosa u kojem
dobiva moguinost za rrova i drugadija iskustva.

Unutar klifenta postoji (eLnja, nada i Lelja da lo5a iskuswa iz die'

tinjstva i pro5losti dobiiu drugadiji raztoj u odnosu s terapeutom, te

19s
GESTALT TERAPIJA

da se pro5lost s neugodnim doZivljajima joS fedanput ne ponovi. Isto-

vremeno, dok novi odnos budi nadu u promjene i prula moguino-
sti, prija5nia iskustva utjedu na klijenta na nadin da se on ne usudi
niti nadati niti odekivati ne5to pozitivno od svojih odnosa. S ciljem
postizania drugadifeg ranroja prila5niih iskustava, klijent zaiedno s
terapeutom stvara situaciiu nalik na onu prvobitnu. Pri tome klijent
nesvjesno izazove r izlaLe terapeuta frustracifi s nadom da ie biti
shva6en i tretiran na drugadiji nadin od priia5nieg. Pri tome je vrlo
vaLno kako se terapeut odnosi prema onome Sto nastaje u odnosu s
ldiientom zbog moguinosti ranroia i odrZavanja patogenog prostora.
Terapeut treba nauditi uodavati te procese tako da ih on u interakciji
s ldijentom ne ispoljava, ponavljajuii time klijentovu povijest, vrije-
daiuii ga time, ranjavajlii i odbacujuii. Umjesto toga, terapeut nudi
moguinost zajednidkog swarania situacije koia ie zna(iti novo i do-
bro iskustvo koje rno1,e voditi promjeni i rawoiu ldijenta. Sviesnost
terapeuta poveiava niegovu profesionalnost, ruzumiievanie i empa-
tiiu, te smaniuie rizik od poiave patogenog prcstora u terapiiskom
odnosu (Caivert, 2001 ).
Caivert (20011 analizira i nesviesne procese terapeuta odnosno
unutarnji svijet iskustava terapeuta koji moZe biti potaknut u susretu
s ldijentom. Stoga je vrlo vaLno da terapeut bude svjestan svoiih reakci-
ja, osie1,aia, misli, stavova i impulsa koje ldiient budi u niemu tijekom
terapiiskog procesa, te da prati te reakcije, dime povedava znanje kako
o sebi, tako i o ldijentu. Terapeut treba biti posebno svjestan i paZljiv u
odnosu s klijentom u situaciiama u kojima njegova i klijentova povi-
jest podsjeiaiu fedna na drugu. Ponekad terapeut moZ,e imati svjesnu
ili nesvjesnu Zelju navoditi ldijenta na kori5tenje onih rje5enia koja je
sam iskusio i koia su niemu pomogla, ili na rje5enia iz nekih svojih ra-
zloga. U terapijskoi situaciji i odnosu wlo ie valno klijentu omoguiiti
uvjete da sam stekne vlastita iskustva kako bi sam prona5ao svoj put
prema rje5enju r ranrojt, a ne da terapeut njime upravlja i nameie mu
rie5enja. Terapeutova i ldiientova povijest i iskuswo mogu biti slidni,
ali ona nisu nikada identidna , ve1 je povijest svake osobe jedinswena i
niegova, pa ie i rjeSenia biti fedinswena i prilagodena pojedinoi osobi,
niegovof povijesti, sposobnosti, energiii, Leljii motivaciji da odredenu
promjenu i napravi. Neophodno ie da terapeut stalno bude sviestan
svoie Zivotne poviiesti i niezina utiecaia na odnos s Hiientom kako bi
mogao imati profesionalan naiin ophodenia prema liudima koii traZe
niegovu pomoi.

196
 4 | Teorija psihoteraqije

Nesviesni procesi koii se mogu iaviti u terapiiskim odnosima

iesu (Belin , 1993, prema Caivert, 200 I ) :
L. Proiekciia
Proficirati znadi pripisati nekome drugome ne$to ne|elieno rz
vlastite lidnosti. to ie mehanizam koji se koristi kao obrana od
onih osf edaia i karakteristika od kolih se osoba brani kod samoga
sebe, te ih prebacuje na nekoga drugoga.

2. Rezonanca
Rezonanca nastaie kada u meduliudskoj interakciii osjeiaii i
raspoloZenja jedne osobe dolaze u dodir s osiedajima i raspolo-
Zenjrma koia prirodno postoje kod druge osobe. To pomaZe te-
rapeutu da se identificira s kliientima ili da osieti empatliu za
nlih. tvtedutim, ako rezoft^ttc^ dode u dodir s podrudjima koia
su terapeutu konfliktna ili nesviesna, oITa moLe sWoriti osiedaie
koje terapeut moze tesko podniieti. Thda rezoltaanca moZe ome-
tati terapiiski odnos.
3, Indukciia
Indukciiom ili naboiem se nazivaiu oni osie6aii koji nastaiu pu-
tem aktivnog sudielovania ldiientovih osiedaia u odnosu izmedu
terapeuta i klijenta. Razlikuie se od rezonance, koja nastaie bez
iasnlh emocionalnih pritisaka, tj. vi5e na osnovi receptivnosti
primatelja, i od profekciie gdje se samo nekome nesto pridodaie.
u indukciji ie onai drugi u odnosu tzloaet aktivnom utjecaiu. u
terapiii desto terapeut ulazi u snaZno polie u odnosu s ldiientom,
a to ie posebno prisutno s rano poremeienim i psihotidnim ldi-
ientima. u takvim situaciiama terapeut biva nabiien osjeiajima
koii nemaju uviiek veze s niime. Bududi da kliienti nisu sami
sposobni pohraniti svoje osieiaje pune naboia, onittaae "pomo6-
tog ttotr8r" za svoi unutarnji kaos osiedaia, te ih induciraiu na
drugu osobu. U odnosu terapeuta i ldijenta Stvara se mogudnost
utfecaja kliienta u situaciiama kada zbog svoje tezorlal:lce teta-
peut bude dirnut klijentovom pridom, a pomanikanie svijesti o
rezonanci rnoLe dovesti do toga da terapeut stvori patogenu kli-
mrrt z^ kliienta.

4, Kontratansfer
Interakciia s ldiientom moLe kod terapeuta probuditi reakciie,
osjeiaje, misli i tendencij dfelovania u obliku kontratransfera jer

197
GESTALT TERAPI,A

se unutar terapeuta odvijaiu procesi koji se sastoje od pro5losti

i sada5njosti, stvarnosti i fantaziie, vanjskog i unutarnieg, svje-
snog i nesvjesnog. Ako terapeut ima moguinost razdvoiiti onda
i sada, moZe koristiti svoje spontane reakcije u sluZbi terapijske
prorade i procesa. Na kontratransfer se moZe gledati kao na te-
rapeutov potpuni odaziv klijentu, a ne iskliudivo kao na reztltat
terapeutovih vlastitih nerije5enih problema. No, pri tome je vrlo
vaLno da terapeut taj svoj odaziv podvrgne unutarnjoi obradi i
alralizi s ciljem izdvajanja onih elemenata koji su odredeni nfe-
govim vlastitim problemima i koji ga zbog toga sprjedavaju u
kvalitetnom terapijskom radu (Igra, 1984, prema Caivert, 2001).
a) Kontratransfer koii inducira terapeut ima veze s terapeutovim
vlastitim intrapsihidkim procesima, njegovim slijepim piega-
ma, predrasudama i osobnim reakcijama na posebne pojave,
te osieiajima pred odredenim osobama (reakcije na ldijentov
rzgled, dob, spol, spolnu orif entaciju, stavove, nadin izraLava-
nja, kriminalno pona5anje, zlostavljadko pona5anje, ovisnost
i sl).
b) Kontratransfer koji inducira ldiient aktivira kod terapeuta
kontratransfer ko j im upravlj af u iracionalni osieiaj i, fantazlie
i Lelje. Kliientu ie potreban neko tko ie modi nositi osjedaie
koje on sam nema snage tzraLavati ili s kojima se bofi biti u
kontaktu. Thda klijent traLi potpuniii psihidki sistem koji bi
smogao snage za pohranu i promjenu oblika tih osieiaja.
c) DijagnostidLi kontratransfer je pojam kojim se opisuju osje-
6aii koji se putem kontratransfera bude kod terapeuta, a koji
onda mogu pruZiti informacije za rantmrjevanje obiteljske
interakcije koja je utjecala na ldijenta. Interakciie i emocio-
nalne reakcije slidne onima koje postoje u odnosima izmedu
ldijenta i njegove okoline mogu se javiti i u terapijskom odno-
su.
d) Kompletirajuie reakcije su oblik kontratransfera koii ldijent
swara kod terapeuta. Podrantmijevaju stvarne i konstruktiv-
ne reakcije terapeuta koje nastaju kao odgovor na ldijentovu
potrebu da ga se na jedan poseban nadin rantmije i o njemu
preuzme briga. Kod terapeuta nastaie suosjeianfe i priznanje
tornizloLenom djetetu koie postoji u odrasloj osobi klijenta, te
reagSra na ldijentovu nemod putem zaltite, utjehe ili savjeta.

198
 4 I Teorija psihoterapije

ektivna identifikacii a
5. P r oi
Proiektivna identifikaciia funkcionira kao:
o obrana, kako bi se stvorila distanca od neZeljenih dijelova i
osjeiaja osobe;
o nadin komuniciranja, sa svrhom izazivania osfeiafa kod dru-
gih kako bi osoba bila shvaiena;
o nadin odnosa prema nekoj vaLnoi osobi;
o moguinost sazrijevaniai jedan put k psihidkoj promjeni.
Projektivna identifikacija se odviia kroz tri faze (Ogden, 1987,
prema Cajvert, 2001). U prvoj fazi ldiient ima nesvjesne fanta-
zlie o tome da se riie5i nedega iz vlastite lidnosti poput osjeiaia
bezvrijednosti, odbadenosti, tuge ili biiesa, te da to prenese na
drugu osobu. Da bi se mogao osloboditi tih osjedaja, potrebna je
meduliudska interakcija, Sto pripada drugoi fazi. Klijent se po-
na5a na nadin koji izaziva terapeutov odgovor koji se podudara
s klijentovom projektivnom {.antazliorn, npr. u terapijskom od-
nosu terapeuta mogu, nakon nesvjesne komunikaciie s klijen-
tom, muditi osieiaji nesigurnosti, beznljednosti, tuge, biiesa ili
straha, dok ldif ent doLivlj av a os j edaj olakSanf a. Za treit je fant
odludujuii nadin kako se terapeut nosi s onime Sto je "indukcij-
ski" primio od klijenta.
Terapeutovi osjeiaji slidni su ldiientovim osjeiajima, a do obra-
de onoga Sto ie projicirano moZe do6i tek kada terapeut moZe
vladati osieiaiima na nadin drugadiji od ldijentova. Al<o se te-
rapeut moZe nositi s projektivnom identifikaciiom, tada moLe
registrirati vlastite doLivljaje kao informaciju o tome Sto sve kli-
jent moZe nositi u sebi. Terapeut bi trebao izbiegavati izraLava-
nie ili "vra(,artie" ldijentu onoga Sto je teSko podno5ljivo. No,
neiskusan terapeut izraL,ava ili se rje5ava te5kih osjeiaja tako Sto
ldijentu odgovara istom mjerom. Ako se prema ldijentu terapeut
odnosi s omalovaZavaniem i agresivno5du, poput nadina kako
se ldijent odnosio prema njemu, neie dodi do obrade tih osjeia-
ja ldijenta. Klijentova moguinost obrade onoga Sto je neZelfeno
odituje se u njegovoj identifikaciji s terapeutom i terapeutovim
nadinom no5enia s tim osjeiaiima. Cilj je da klijent natragk sebi
luzme obradenu i probavlienu projekciju odnosno ono dega se
poku5ao rije5iti. Ponovna internahzacija kod ldijenta sastoji se
od preuzimanja projekcije i nadina kao je ta projekcija obradena.

199
GESTALT TERAPIJA

Ako terapeut u tom procesu nema kontrolu, mogu6e ie da se kod

klijenta udvrsti bol i komplicirana iskuswa u odnosima s drugi-
ma,bez moguinosti obrade. Svjesnost o nesviesnim procesima i
o tome Sto ih sfvara i kako do niih dolazi, pomaLe terapeutu da
se prema klijentu odnosi na konstruktivan i iscieliuiuii nadin,
a nel<roz odbacivanf e i obja5njenja kako je nemotiviran za pro-
mjene ili kako je s nf ime te5ko sworiti dobar terapiiski odnos.

6. Paralelni procesi
Paralelni procesi su pote5koie, problemi, blokirania, Sablone, rie-
Senja i ranroi koji nastaju u terapijskom odnosu izmedu terapeu-
ta i ldijenta. Owje5tavanie paralelnih procesa terapeutu omogu-
iuje i da u jednoj blokiranoj situaciji pronade rje5enie i izlaz, te
da krene dalie u terapiiskom procesu. Njihova specifidnost je i u
tome Sto se preko njih moZe osviiestiti paralelnost u odnosu iz-
medu terapeuta i kliienta u usporedbi s odnosom ldifenta i neke
druge vaLne osobe iz ldijentovaLivota. Paralelni procesi odvifaiu
se nezavisno, ali se transferno prenose u terapijski kontekst i
proces.

7. Negativan transfer
Negativan transfer nastaje kada klijent ima neprijateljske ideje
o terapeutu. U terapiji treba omoguditi izraL,avanje negativnog
transfera i osiedaia koji nastaiu. Kod ldijenta s prikrivenim ne-
gativnim transferom postoji otpor i neprijatelistvo, kao i agresiv-
nost prema terapeutu, paralelno s velikom Zeljom za suradnjom
s terapeutom. Klijent tada desto umaniuje i omalovaZava ono
Sto terapeut pruZ,a u terapijskom procesu, a nerijetko se iavlia
i zavist. Zavist se izraLava kao potreba za izruglaniem i nera-
zumijevanjem terapeutovih intervenciia. Klijent ima te5koda u
konfrontaciji sa svojom potrebom za pomoei pa s ciljem preo-
kretanja situaciie on kod terapeuta swara bespomodnost, zbr-
ku i nesigurnost/ te dini terapeutove intervencije neefikasnim i
nedjelotvornim. To postaje prepreka kada spriedava napredak u
terapiji, a ako se iavi na samom podetku, rnoLe dak zapodinjanie
terapiie udiniti nemoguiim, sve do preporuke tog klijenta dru-
gom terapeutu (Igra, 1988, prema Cajvert, }OOI1 Klein, 1988,
prema Cajvert, 2001t Sigrell, l994.iprema Cajvert, 200L, Thhka,
1987 , prema Caivert, 2001 ).

200
 -Q / Teorija psihoterapije

Unutarnii svijet terapeuta dotide se u susretu i odnosu sa svakim

klijentom. Nesviesni procesi koii se odviiaiu u profesionalnim odnosi-
ma imafu veze s onime Sto terapeut nosi sa sobom iz svofe Zivotne po-
viiesti i iskuswa. Nemoguie je rzbied prisutnost raznlh projektivnih
procesa koji se aktiviraju u meduljudskom odnosu, a niihov utiecai
nije niti moguie niti poZelino izbiegavati. Ono za (ime terapeut teZi
jest svjestan rad na samome sebi, kako bi u profesionalnom radu spri-
iedio iavljanie nesvjesnih procesa i time omogudio kvalitetnu terapiju
(Cajvert,2001).

201
GESTALT TERAPIJA

4"4
PRISTUP TEORIJE POUA U GESTALT TERAPIJI

L{ Cf pojedinac se uvijek proudava u svom poliu organizam/okoli-

na, diji je sastavni i neodvojivi dio, iz dega ie vidliiv zna(,aian utjecai
temeljnih postavki K. Lewinove teoriie polia na teoriiu i terapiiski
rad u GT Teorija polfa promatra sve dogadaje kao funkciiu odnosa
mnogobroinih interakcijskih sila unutar polfa. Interakcijske sile obli-
kuju polje u kojem svaki dio polja utjede na cielinu i cjelina utjede na
sve diielove polja. Nijedan dogadai se ne dogadau izolaclji od ostatka.
Ciielo polie odreduie sve dogadaje u polju tako Sto su odredene sile u
figuri sviesnosti dok druge djeluju u pozadini. Osoba i okolina nisu
dva odvojena entiteta koja su dovedena zajedno. Ljudi nisu "u polju",
vei su 'bd polja". Nema polja bez sila u njemu i nema sila bez polja
(Yontef, 2005).

U sklopu GT entitet pojedinac-okolina jest polje, ko7'e se sastoji od

svih kompleksnih interaktivnih fenomena pojedinca i okoline. Feno-
menoloika analiza ukljuiuje unutarnji svijet klijenta, vanjsku okolinu
(ukljutujuti i terapeuta) i stalno mijenjajuti odnos terapeuta i klijenta,
ito sve zajedno tini polje. Stoga se klijent uvijek promatra kao holistii-
ka kombinacija psiholoikih i fiziikih faktora u odredenom kontekstu
(Joyce i Sills, 2001).

Yontef (I993} navodi osnovne karakteristike polia:

1. Polie ie sistem mreZa odnosa

Polje se moZe definirati kao ukupnost sila koje su u medusobnom
odnosu i utjecaju, a koje zajedno dine jedinstvenu interaktivnu
cjelinu. Prema principu povezanosri, svaki se fenomen proudava
u kontekstu kompleksne mreZe medusobno povezanih sila koje
dolaze zajedno u vremenu i prostoru dineii cjelinu koia se zove
polje, koie se dinamidki mijenja protekom vremena. Kada posto-
ii problem ili disfunkcija u organizaclii polja, tada je i rje5enie
takoder prisutno u dinamici tog polf a.

2. Polie ie kontinuum u prostoru i wemenu

Polie i sile u polju su dinamidni, Sto ukljuduje kretanie i ener-
giju, a ranrriaiu se tijekom wemena. Pogled na polje kao na ne-

202
 4 I Teorija psihoterapiie

Sto Sto postoii u prostoru i vremenu ie poput pogleda na svijet

kao kontinuum. U kontekstu teoriie polia kretanie zamieniuie
statidnost, dogadaii zamjenjuju stvari, a kontinuitet zamjenfuje
diskontinuitet.
o
D. Sve ie dio polia
Sve postofi fenomenolo5ki kao dio fenomenolo5ki determinira-
nog polja i ima zna(enie iskliudivo u interakciii unutar polia.
Svaka manifestacif a energiie osobe definira se u terminima ciie-
log polja. To uldiuduie i utf ecaj osobe na ostatak polia, kao i utje-
caj ostatka polja na osobu. Poiedinac i okolina dio su polja poie-
dinac/okolina. Pojedinac se iedino moZe definirati unutar polja
diii je dio, a polje se f edino rnoZ,e definirati kroz nediie iskuswo
tog polia. To je sukladno principu iedinstvenosti.

4. Fenomeni su determinirani ciielim poliem

Svaki dogadai, iskuswo, obiekt lli organrzam determinirani su po-
ljem dili su dio. Sva kretanja iednog dijela polia odredena su ciie-
lim poliem diji su sastavni dio, odnosno sve karakteristike nekog
fenomena protzlaze iz cjelokupng polia diii su dio u odredenom
trenutku i ovisne su o niemu. Suldadnoprncipu organizaciie, po-
jedinac je odreden poljem organrzarn/okolina u kojem se nalazi.

5. Polie ie iedinstvena cielina: sve utieie na sve ostalo

Temeljna karakteristika polia iest niezina dinamidnost odnosno
interakcija i medudielovanie izmedu svih dijelova unutar polja.
Svaki dio polja ovisi o svemu ostalom unutar tog polia i svaka
promjena u jednom dijelu polia utiede na ostatak polia.

6. DoZivljeni realitet odreden ie odnosom izmedu promatraia i pto-

matranoS
Niiedno polje ne rnoLe biti definirano inran odredenog vreme-
na, prostora i svjesnosti promatrada, Sto pak znadi da ni5ta niie
apsolutno i da ne postoii 'bbiektivno". Ono Sto gledamo, kako
gledamo, kontekst na5eg gledanja, sve odreduje ono Sto proma-
tramo. Vrlo d,esto i sam akt gledanfa odreduie i miienia ono Sto
promatramo.

7. Princtp sadainjosti
Vremenski centar nas samih kao svjesnih liudskih vremensko-
prostornih dogadaja iest u sada5niosti i ne postoji druga realnost

203
GESTALT TERAPIJA

osim one u sada5niosti. Sve Sto ima utjecaj u sada5njosti nalazi

se u 'bvdje i sada", Sto znadi da samo sada5nji dogadaji mogu
izanrati sada5nje pona5anje i iskustvo.

8. Princip procesa koii se miieniaiu

Sve je u stalnom pokretu, sve ie energija, strukturirana dina-
midnim silama u polju i krede se kroz vrijeme i prostor. Kao Sto
se fenomen promatra kao cjelina, a ne kao dijelovi iz kojih 1e
sastavlien, tako se i polje promatra kao kretanje, ane kao ne5to
statidno. Iz togje vidljiva i procesna orijentacija GT

9. Uvid
Postizanje uvida jedan je od ciljeva Gl to ie aha-iskuswo, koje ie
simultana integrativna sv;esnost diielova i cjeline. Uvid se moLe
definirati kao javljanje obrasca u perceptivnom poliu na nadin
da su sve znadajne relacije jasne i odite, to je formacija ge5talta u
kojem zna(,ajni faktori dolaze na svoje mjesto po5tujudi cjelinu.
Uvid je i oblik svjesnosti koja uldiuduje sagledavanje strukture
cjeline - cijelog polja. Psiholo5ki uvid je, takodel, osjeiai zna(e-
n j a, emocionalne vaZno sti or ganizaciie pol j a or ganrzant/okolina.
Ukliuduje spoznaju vlastitih emocija, potreba, motivacije, pona-
Sania, te drugih i cijelokupnog polf a.

Mackewn (1997lriznosi glavne principe ge5talt teoriie polia iz ko-

iih proizlaze nadini terapiiskog rada s kliientima:
1. Liude se ne moZe razumieti u izolaciii, vei samo kao integralne
i interaktirme cjeline s njihovim socio-kulturalnim pozadinama
i ekolo5kom okolinom.
2. Polie sadrLi sve interaktivne fenomene poiedinaca i niihove oko-
line i svi aspekti tog polia potenciialno su vaZni i medusobno
povezani.
3. Ljudsko pona5anje ne moZe biti pripisano nijednom pojedinom
uzroku, ve1, proizlazi iz medttdjelovanja sila unutar polia (ili kao
funkciia organizaclje ili konstelacije polja kao cjeline).
4. Pol)e i sile koje djeluju u polfu u neprestanom su tiieku i stru-
ianju. Pojedinci neprestano miienjaju svoju perspektivu polfa
suldadno tome kako ga organiziraju i razumlievaju razll(ito iz
trenutka u trenutak.

204
 4 I reorija psihoterapije

5. Liudi aktivno organiziraju i reorganizirait svoju percepciju svo-

iih okolnosti (pol;a), kontinuirano postavljaiudi neke aspekte tog
polia fokusom dok ostali postaju pozadina i obrnuto. Potreba ili
interes organrzfu a polf e.
6. Ljudi nalaze situaciie koje onda doZivljavaiu s osobnim znade-
njem.
7. Na tai nadin lfudi doprinose stvaranju vlastitih okolnosti lIi 2i'
votnog iskuswa (oni sudfeluiu u stvaraniu poia i imaju egzisten-
cijalnu odgovornost za svoje Livote ili u naimanju ruku za zrla-
denje koje dafu svojim Zivotima).
8. Ljudsko pona5anje i iskusfvo dogada se u sada5njosti i to pona-
Sanie moZe se obiasniti samo u terminima sada5njeg polja.
9. Kako su svi aspekti polja medusobno povezani, tako 6e promlena
u iednom dijelu polja utiec^ti na cijelo polje.

U GT polje je fenomenolo5ko polfe. Dogadafi u ljudskom Zivotu

promatraiu se kao funkcija polia organizam/okolina. I poiedinac i oko-
lina su oboje'bd polja". Ne postoji "ja" bez polja/okoline i ne postoji
okolina osim kao dio polja. Mi spoznajemo okolinu samo u odnosu
na promatrada t to kako je on odreduje. Odredenje vaZnosti okoline
ovisi kako o samoj okolini, tako i o promatradu. Problemi su proble-
mi polja i rje5enja su rjeSenja polia. Svaki proces, problem, kreati',rna
prilagodba, rie5enfe problema funkciia je odnosa izmedu osoba koje su
od polja i polja kao cieline. Nema liudskih dogadaja koji nisu od polja
organrzam/okolina. Liudi su uvijek od polja s koiim su u medusobnoj
vezi i interakciji. Svi dogadaii u ljudskom polju funkcija su svih sudi-
onika i interakciie izmedu njih. Postavka GT jest da Zivi sistemi rastu
kroz kontakt s onime Sto je rnran sistema ikoz asimilaciju potrebne
novine (Yontef 2005).
Osobe ne moZemo razumieti izolirano, ve6 samo kao interaktivne
cjeline s kompleksnim ekolo5kim i kulturolo5kim sistemom okoline.
Ge5talt ili cjelovitost poiedinca ukljuduje cijelu osobu, zajedno s njezi-
nom okolinom i njihovim meduodnosom. Isto tako, terapeut i kliient
zajedno swaraju polje koie se sastoji od medusobno povezanih aspe-
kata njih samih i njihove okoline. Ti mnogobrojni aspekti ukljudu-
ju ekolo5ku, kulturolo5ku i ekonomsku okolinu, klijentovo trenutno
funkcioniranje, Idijentovu i terapeutovu pozadinu i pro5la iskustva,
faktore poput dobi, spola , izgleda, religije/vjere, seksualne orijentacije,

205
GESTALT TERAPIJA

etnidke pripadnosti, socijalne klase, ekonomskih i socijalnih uvjeta,

te strukturu karaktera terapeuta i klijenta. Razumijevanie lfudi u nji-
hor,.u kontekstu ukliuduie obradanje paLnje na ono Sto je u pozadini
njihova Livota, te na ono Sto je trenutno naivaLniie u niihovoj paLnir
ili u figuri terapijske situacije. Stoga GT naglasak stavlja na poiedinca
u polju i na fenomenolo5lar metodu ispitivanja (Mackewn, 19971.
Okolina u kojoj se odvija terapija takoder utjede na kontekst tera-
pijskog rada. Postoie ogranidenja i slobode u terapifskom radu ako se
terapija odvija npr. u medicinskoj ustanovi, fakultetu, organrzaclii, pri-
vatno j praks i odno sno te r azlldite okoline/polf a imai u zna(, ai an ut j ecai
na terapijski proces (Mackewn, 1997).
Teorif a polja nagla5ava i vaZnost konteksta za raztrnljevanie poie-
dinca i odgovornost pojedinca u stvaranju i pridavanjt zna(,enja svoioi
okolini. Osim toga, polje i sile koje dieluiu unutar polia u neprestanoi
su interakciji i izmieniivanju. Ljudi neprestano miienjaju svoi doZivliaj
polja kako ga organrziraiu i doZMiavaju razlldito iz trenutka u trenu-
tak. Ljudi aktivno organiziraju r reorgantziraju svoju percepciiu polja
sukladno svojim potrebama i interesima pridajuii svom iskustvu svo-
je osobno znadenje. Sada5nje iskusfvo realnosti ovisi o raspoloZenju
o sobe, nj ezinu pro5lom iskustvu, potrebama, o sobnim pref erencii ama,
odekivaniima. Potrebe i odekivanja osobe su poput naodala kroz koje
ona doZivljava i daje zna(enje polju (Mackewn, 1997l'.
Ljudi organiziraj:u i reorganiziraiu svoju percepciju polja preko pro-
cesa samoregulaciie i formacife i destrukciie ge5talta odnosno figure i
pozadine, prr1ajuii svoju paZnju iednoj sfvari za drugom s obzirom na
svoie potrebe i interese iz trenutka u trenutak. iesto gledaiu na sviiet
i kroz naodale fiksiranih stavova, vierovania ili iskustavaizLivotakoie
su formirali prije u Zivotu i primjeniuju ih na sada5nje situacije iako
su "zastarjeli" (Mackewry 19971.
einienica da osobe. aktivno organizfuaiu i daiu znatenie svom
poliu ima znataian utiecai na terapiju (Mackewn, 19971:
1. Terapiiski proces moZe pomo0i klijentima u osvie5tavaniu toga
da oni sami organiziraju i interpretiraju svoje iskuswo na osoban
i subiektivan nadin.
2. Klijenti mogu osvijestiti kako oni interpretiraju svoju realnost.
3. Klijenti mogu 'blabaviti" fiksirane nadine doZivljavanja polia,
promiieniti nadin kako organizkaitt polie, promijeniti odnos iz-
medu figure i pozadine i odluditi da 6e drugadije interpretirati

206
 4 I Teorija psihoterapije

svoje iskustvo i promijeniti svoiu situaciiu. To im omoguduje da

osvijeste da su oni ti koii sami aktivno odreduiu kako ie Livleti
svoj Zivot.
4. Klijenti mogu otkriti kako oni na aktivan nadin odreduiu kako
ie ispridati svoiu Zivotnu pridu sebi i drugima. Ako istinski na-
udimo pridati svoju Zivotnu pridu na drugadiji nadin, moZemo
promifeniti nas subjektivan dozMjai realnosti. Kada promifeni-
mo naSe subiektivno doZMf avanie reainosti, mi mijeniamo nasu
Zivotnu pridu.

I terapeut i ldijent su od polia i odgovorni za ol;:o Sto se u tom po-

lju dogada. Nekada se (60-ih god. pro$log stoliefa) potrebitost (engl.
needyl kliienta promatrala kao slabost: kliient je potrebit, trpi i tra-
Zi podr$ku okoline, terapeut ie samodostatan L zadatak terapeuta ie
da frustrira klijenta koji je u potrebi ometaiudi niegovu manipulacifu.
Novija gledi$ta u GT prom atrait sve sudionike terapiiskog odnosa kao
medusobno povezane, medusobno ovisne, u medusobnoi interakciii.
Ako terapeut nije u kontaktu s vlastitom ovisnosdu, potrebitoSdu i
vulnerabilno5iu, tada de vrlo deroiatno rzanrati ili sWoriti sram i kriv-
niu kod vulnerabilnog ldijenta. Ako ldijent pokazuje potrebu ili teZnju
koja se moZe konfrontirati kao traLenie okoline ili manipulacija, puno
je efikasnije i sukiadno postavkama GT susresti i razumieti ldifentovo
iskusfvo umiesto da ga se isldiudivo i iedino konfrontira i frustrira.
Podr5ka, zdrava konfluenciia, suosieianje, liubaznost, dobrota i pri-
hvaianf e ldijentovih Lelja dro su dobrog terapeutskog stava i stava koii
je suldadan postavkama teorije polia. Osim toga, pitanie odgovornosti
takoder je sukladno postavkama teorije polfa, prema kojima su svi
sudionici polia, i terapeut i kliient, odgovorni za o11o Sto se dogada u
terapiiskom procesu u terapif skom polfu (Yontef, 2005).
Terapiiski odnos temelii se na ideli da kroz kreiranje zaiednidkog
polja svatko u tom odnosu pomaZe u kreiranfu polia onoga drugoga,
pri demu ie naglasak na ulozi i odgovornosti obiiu strana u odnosu.
Ovakav pogled na odnos istide potrebu korekciie geltalt "ideologiie"
izranef.aze,u koiol 1e naglasak rta"ia" i na tome da svatko brine i
odgovoran je za sebe, vidliiv u redenici "|a sam onaj tko iesam, a ako
ti se to ne svida, moZe$ slobodno otijl". Tu nije istaknut moment
zajedni$Wa i medusobnog utiecaia, niti preuzimanja odgovornosti za
to kako ja utiedem na drugoga u zaiednidkom kreiraniu polja, gdie ie
sve medusobno povezano i meduovisno. Terapiisku situaciiu oblikuiu

207
GESTALT TEMPIJA

terapeut i ldijent kroz medusoban utiecaj i )a-Ti odnos, pri demu tera-
peut pomaZe ldijentu upravo kroz kreiranje zajednidkog polja. U tom
zaiednidkom polju i terapeut i ldijent svaki doprinose i donose dio svog
polja. Pona5anje, emocije i odnos terapeuta prema klijentu utjedu na
to zajednidko polje, te imafu posljedicu i utjecaj na klijenta. Sve iz na-
Seg polia postaje dio jedne matrice iz koje mi zajednidki kreiramo polia
s drugima. Vrlo je vaLno da terapeut bude svjestan svog utiecaia u
zajednidkom terapijskom polju i da za to preuzme odgovornost. Kada
postoji jasnoia u sada5niem polju, minimum nedovr5enih poslova i
fiksiranih geStalta te dobra samopodrska, tadapostoji ve6a moguinost
za autentl(no i kreativno susretanje i odnos s drugima. Polia i terape-
uta i ldijenta u stalnoj su promjeni i nisu statidna, zbog(ega jevaLno
biti svjestan procesa u 'bvdje i sada" i medusobnog utjecaja jednog na
drugo. YaLno ie takoder da terapeut bude svjest an utiec^ia ldiienta na
niega, udovoljava li odekivanjima klijenta, ulazi li u uloge lli razlidite
obrasce poput majdinske, odinske, prijateljske, za5titnidke, osudujude
i sl. (Parlett, l99ll.
U literaturi se istidu i objaSniavaiu razlike u definiraniu termina
polie i termina sistem, gdje desto postoii nejasno6a. Sistem se moZe
gledati kao ne5to Sto je zat.r/oreno i ima bazidne elemente koji su u
interakciii, dok se polie promatra vi5e holistidki, kao procesno orijen-
tiran koncept.
Crocker i sur. (2001) obja5niavaju razliku izmedu polfa i sistema:
o Polje opisuju kao "sferu ttiecaja" , pa tako terapeuti traLe zna(aj-
ne sfere rtjecaja koji djeluju na trenutan proces i elemente koji
postoje unutar tog polja. Polje unutar sebe sadrLivi5e medusob-
no blisko povezanih elemenata. Fenomenolo5ko polje dini ono
dega ie osoba svjesna, dok se ontoloSko polje kasniie formira kao
sve-Sto-jest.
s Sistem je uglavnom jedan unutar kojeg elementi imaju vaniski
odnos ili primarno jedan unutar kojeg je stalno prisutan recipro-
citet, pa stoga s vremenom odnosi postaju sinergidni.

Sistem ima konotaciju vi5eg stupnja integracije i tiesnije organiza-

cije (integrirana cjelin al, za ruzliltt od polia, koje ima konotaciju slabi-
je povezane organizacije. Polie i sistem, promatrano dinamidki, mogu
biti i ekvivalentni poimovi, pri demu kompleksna polja/sistemi sadrZe
odreden broj manje sloZenih polja/sistema.

208
 -Q 1 Teorija psihoterapije

Ako smo zainteresirarai za to kako osoba funkcionira na razlldite

nadine kako bi rzvela procese kontakta, tada ima smisla fokusirati se
na vi5e elemenata unutar sistemskog Livota osobe poput navika, pro-
cesa dono5enja odluka, kognitivnih pretpostavki i vierovania vodeii
raduna o tome da oni ne mogg postof ati nezavisno od cijelog organtz-
ma i da postoji stalan reciprodan utiecaj svih tih elemenata na cielinu.
Ovakav sistemski pristup dobar ie za dliagnostidku procienu osobe. S
druge strane, ako Zelimo ruzm[lliatio zbilf skom Zivotu osobe u vreme-
nu, tada je dobro promatrati osobu kao kompleksno egzistencijalno-
fenomenolo5ko polje koje se stalno reorgantzira i ima nova iskusfva.
Tu je naglasak na fundamentalnim dinamizmima unutar otgailzmat
s implikaciiom da je sve Sto se ikada dogodilo u Zivotu organrzma
prisutno u tome kako je orgaflizam tlenutno organrziran. Zadatakie
terapije pronadi nadine za kontakt Sa stvarnim Zivotom osobe i to na
nadin koii pomaZe osobi u otkrivaniu sebe u zdraviiim opcijama. Thko
se utfecaii proslosti mogu zaLsta i promiieniti. Fenomenolo$ka metoda
zapodinie time da terapeut i ldijent istraZuiu ldijentovo fenomenolo5-
ko doZivljav anie, sadr2,ai i organizaciju trenutnog iskusWa. Radi se na
onim pro$lim iskusWima koja su nedovrSena i koia u odredenoi mjeri
utjedu na sada$njost, radedi ovdie i sada i omciguiuiu6i da pro5lost
bude prisutna u sada$njem fenomenoloSkom poliu klijenta. Cilj tera-
piie ie dovesti u ldiientovu sviesnost na terapijski koristan nadin ono
Sto ie izvan nje (Crocker i sur., 2001).

209
GESTALT TERAPI'A

4.S
FENOMENOLOSKO-EGZISTENCIJALN I PRISTU P U
GESTALT TERAPIJI

Ge5talt terapija temelfi se i na filozofiji i metodi fenomenologtie i

egzistenciializma, Sto je detaljno opisano u prvom dijelu knjige. Pojam
fenomenolo5ko moZe se povezati sa svakim pristupom koii naglasak
stavlja na subiektiyno vi5e nego na objektivno. Podrazumijeva da je
neiiii proces iskustva iedinstven i niegov (subiektivan), a oduiia se ov-
die i sada. Fenomenologlja traLi znanje t trenutnom iskustt,u osobe
umjesto u pretpostavkama ili interpretaciiama. Fenomen se odreduje
kao "trenutni obiekt percepciie". Fenomenolo5ka metoda u terapiii
proudava neprestano i stalno miieniajuie iskustvo osobe (sviesnost),
pri demu je naglasak na terapiiskom procesu, jer realnost nije statidna.
S pojmom fenomenolo5ko usko je povezan i pof am egzistenciialno, u
dijem je sredi5tu sviesnost o tome da sam ia tai koii ne5to radi, ia to
biram i prema tome/ ia sam za to odgovorun (sviesnost i odgovornost
su neodvoiivl. Sve te postavke nalaze se u osnovama GT te su jasne
fenomenoloiko - egzistencii alna i procesna orij entacii a GT pristupa.
GeStaltistidki terapijski pristup oblik je fenomenolobke metode,
koja prouiava mnogobrojne mogudnosti u polju ili situaciii na na-
din kako je subiektivno doZivlieno od strane osobe koia zaiedno s
poljem sudjeluje u kreaciji iz trenutka u trenutak i to kroz zahva-
fanie i opis direktnog i trenutnog iskustva osobe koia ga doZivlia-
va (metodoloiko poveiavanie sviesnosti). Nije mogude uwrditi jednu
objektivnu ili apsolutnu istinu, ved je moguie biti otvoren mnogobroi-
nim subiektivnim interpretaciiama realiteta svake poiedine osobe koia
dolivliava i daie znaienie rcaktetu na svoi iedinstven naiin (nagJasak
na trenutnom individualnom subiektivnom iskustt.u osobe i pridava-
niu subiektivnog znaienia). Nijedna percepcija se a prioi ne odbacuje
kao manie wijedna ili manje realna. Terapeutova stvarnost nije ni5ta
vi5e valjana i objektivna od ldijentove stvarnosti. Klijentovo poimanie
samoga sebe jednako je fenomenolo5ki stvarno i valjano kao i terape-
utovo poimanje klijenta. Isto tako, klijentovo poimanje terapeuta u
klijent-terapeut interakciji fenomenoloski je valjano kao i terapeutov
koncept samoga sebe. Filozofija GT istide po5tovanje i prihvaianje ra-
zliditosti. u terapijskoj situaciji ge5talt terapeut oworen je sirokom
rasponu perspektiva polia i srvara terapijske uv)ete u kojima Hiient

210
 4 / Teorija psihoterapije

prouiava razliiite naiine kao on funkcionira, interpretira okolinu i

naiin na koii ie u interakciii s terapeutom, sve s ciliem poveiania svie-
snosti, {to pak dovodi do promiene, rasta i razvoia Hiienta (Mackewn,
1997;Yontef 1993).
U osnovi fenomenolo5ke metode je wiesnost ili todnije, proces wie-
snosti, a pri tome se koristi fenomenolo5ko eksperimentiranie, a ne
interpretiranje. Kroz naglasak na sviesnosti vidliiva ie i procesna orijen-
tacija GT Terapijska situacija omoguiuje klijentu da vidi, osieti, ispro-
ba, suodava se i udi u dovoljno sigurnim uvietima, koii su istoweme-
no i izazovni za njega. I(roz fenomenoloiko ekperimentiranie Hiient
isprobava nove oblike iskustava i koriitenia svoie psiho-bioloike ener-
gtie, Uii koristiti vlastite osiete, misli i emociie za istraZivanie samoga
sebe, uii pronalaziti nova rieienia za vlastite probleme. Otkriva kako
biti sviestan, proces svjesnosti, ali i koko izbiegava biti sviestan. Otl<riva
tko ie on, kako ie on i kako i koie izbore radi. Fenomenoloika metoda
teZi razumiievaniu koie se temelii na onome ito ie oiito ili dano u situ-
aciii umiesto na interpretaciii iJi oiekivaniu opaZaia, Metoda funkcioni-
ra l<roz ulazak u situaciiu iskustveno i dopuitaiuii senzornoi sviesnosti
osobe da otkriie ono ito iest. Pojam i definiranie sviesnosti detaljniie su
prethodno obia5nieni (Mackewn, 1997 ; Yontef., 19931.
Cili fenomenolo5ke analize ie iasno i detalino doZivliavanie i opi-
sivanje onoga 5to iest, umjesto onoga Sto bi trebalo biti, moglo biti
ili ie bilo. U terapiii se vodi Hiienta da on sam fuoz vlastitu sviesnost
iz trenutka u trenutak dolazi do uvida, iime uiedno moZe i preuzeti
egzistenciialnu odgovo nost za sebe, svoie izbore i svoi iivot. MoZe se
re6i da ie krainii cili fenomenolo5ke analize sviesnost u "ovdie i sada"
i uuid, Sto je ujedno i cilj GT
Kako bi se koristila fenomenolo5ka metoda u terapiii, za terupe'
uta ie vaLno sliedede (Joyce i Sills, 2OOli Mackewn, 19971:
1. Staviti po strani priiainie pretpostavke
YaLno je da terapeut prepozna i isldjudi svoie naviknute perspek-
tive, stavove, odekivanja, pretpostavke i predrasude s koiima
ulazi u terapiiski odnos i proces, te da se koncentrira na 'bvdje
i sada", sada5nji moment, jedinstvenost ldijenta u sada5niem
trenutku i trenutne informacije vlastitog iskustva u terapiiskom
odnosu i procesu. To ie desto pradeno staniem wjeZine, otvore-
nosti, prlhvadania r zanimania zaHijenta, zarazlll<t od rigidno-
sti i stereotipnosti.

211
GESTALT TERAPIJA

2. Pratiti i opisivati trenutno t'skustyo

Praienje i opisivanie trenutnog terapiiskog iskuswa uldiuduje
pradenje klijentova i svojeg holistidkog iskuswa u terapiiskom
polju u 'bvdje i sada", kroz opisivanje "Sto i kako", a ne kroz
interpretaciju, obja5njavanje i "zalto" . Kroz fenomenolo5ku me-
todu opisuje se ono Sto jest u sada5njem trenutku.
3. Izi ednaiavani e i horizontalizam
U GT se polazi od pretpostavke da je sve Sto se dogada u polju or-
ganizamlokolina potencij alno jednako terapii ski v alno. Terapeut
ne pretpostavlja neku hijerarhiju po vaZnosti onoga Sto duje od
klijenta ili onoga Sto se dogada. To podrazumiieva tretiranje svih
aspekata polja kao podfednako zna(ainlh, a ukljuduje jednako
proud,avanje kako pozadine tako i figure, onog Sto ie prisutno kao
i onog Sto nedostaje. Kako bi se to uspjeSno oswarilo u terapij-
skom procesu, vaLno je ispuniti prethodno spomenuta dva uvje-
ta o stavlianju po strani prija5njih pretpostavki i bivanja "ovdje i
sada" u procesu kroz opisivanje onoga Sto iest. Kao Sto jevaLno
udi u klijentov subiektivni sviiet, za terapeuta ie vaLno biti i u
kontaktu sa sobom i svim drugim aspektima polja koii trenutno
nisu u figuri procesa.
4. IstraZivanie i aktivna znati\elia
IstraZivanje i aktivna znatiLeljavrlo su valni aspekti terapeuta i
njegova rada u GT To ukljuduje terapiiski pristup stalnog istra-
Livanja, tijekom cielokupnog terapifskog procesa, nadina kako
klijent ne5to doZivljava. Zbog toga je dobro da terapeut rawiie
vlastitu znatiLelj:u, fine vje5tine opaL,anja i postavljanja owore-
nih pitanja ("Sto i kako"), koia vode u proces. YaLno je da pitanja
budu sastavni i prirodni dio fenomenolo5kog istralivanj4 a ne
da se klijent osjeda kao da je na ispitivanju. Dobro je izbjegavati
zattuorefia pitania i "zaito" pitanja jer ona vode u obja5njavanja,
racionalizaciju, sadrZ,ai i ogranidavajuia su, a mogu zrrudati i kao
kritika ili optuZba. Na primje4 "|este li tulni?,, ili ,,Za6to ste
tuZnl?" nasuprot "Kako se osjeiate?" ili "Kako je to biti tulan?.,'

Osim Sto je temeljena na fenomenolo5kom pristupu, GT je uteme-

ljena i na egzistencijalnoj filozoflii, ti. moLe se reii da je egzistenci-
ialna psihoterapiia. Egzistenciializam se bavi proudavanjem indivi-
dualne egzistencife i izboru svake osobe, te smatra da ie "egzistenci-

212
 4 I Teorija psihoterapije

ialni izbor" temelina odrednica tiudskog bi6a. To podrazumijeva da

svatko odabire ono $to prihvada, odbacuie, misli, osiefa i kako se
ponaSa. eovieka se shvada kao odgovorno bi6e, odgovornog za svoie
izbotei posliedice svoiih izbora. Egzistencif alisti nadalie smatraju da
Zivot ima karakter zadatka, a da egzistenciia ima karakter odgovora.
Na Zivotna se pitanja moZe odgovoriti iedino aktivno5iu, i to tako da
svatko preuzme odgovornost za vlastitu egzistenciiu. A egzistenclia ie
doista na$a jedino ako za ni;|- preuzmemo odgovornost. Th odgovor-
rlost zavlastitu egzistenciiu ostvaruie se "ovdie i sada" u konkretnosti
svake osobe i konkretnosti svake situacije. Izegzistencifalne perspek-
tive, cili ie psihoterapiie da doviek osviiesti vlastitu odgovornost, da
osviiesti da ie egzistenciia odgovornost, da dode do sviiesti samoga
sebe. Te pretpostavke nalaze se i u osnovama teoriie i terapiiskogruda
GT (Mackewn, 1997; Yontef, 1993lr.
Suldadno tome, GT se temelii na postavci da sviesnost i odgovor-
nost osobe za cjelokupno polie, za samoga sebe i za dns'ge daiu.zna-
denje i obrazac individualnom Zivotu te osobe (Perls, l976bl.Sto |e
osoba svjesnija tko ona jest i Sto radi u odredenom trenutku (u "ovdie
i sada"), to doZivljava viSe slobode za promienu i sposobniia ie za
izbor svog odgovora u svakoi situaciii, odnosno odgovornija ie (engl.
responsability - ability to respond). Prema tome, svaka ie osoba aktiv-
na u izboru t t orgarLtziranju svog Zivota i svog rcaltteta. Zrela osoba
prihvada svoju aktivnu ulogu t organiziranfu i doZivliavaniu svog psi-
hoio5kog realitetaumjesto da se vidi kao pasivnu ili kao Ltttr[ Sposob-
na ie preuzeti egzistenciialnu odgovornost za samu sebe u mnogim
aspektima svoga Zivota, za to kako Zivi svoi Zivot u svojoi okolini, i
posebice za znadenje koie pridaie svome zivotu. To se reflektira na
terapiiski proces, gdie ie naglasak na osvie$tavaniu kliienta da ie on
kreativan u svofoi okolini i odgovoran za svoi realitet odnosno da o
njemu ovisi hode li tai realitet ostati isti ili de ga promiieniti. Kroz
terapijski proces i eksperimentiranie ldijent otkriva i osvfe5tava nove
nadine doLivljavanjaircagirania, Sto moLe dovesti do promiene u nje-
govu cjelokupnom iskustvu (Mackewn, 1997; Yontef, 19931.
Naglasak je na pojedincu i njegovoi egzistenciii u svijetu/okolini, na
cielini nlegova iskustva, kako Zivi i odreduje sebe i svoj Zivot. Definici-
ia sebe temeliena na iasnom i toinom tlenutnom iskustvu (sviesnost
o tome tko ia jesam) omoguAuie poiedincu znanie o tome da ie on tai
koii radi izborc u svom Zivotu i da ie on odgovoran za svoi Zivot, .iro
je pak u osnoui autentidnosti osobe. Stoga je i cili GT poveAanie svie-

213
GESTALT TEMPIJA

snosriHiienta kako bi se izbori koie donosi temeliili na odgovornosti i

autentiinosrr. Razumijevanje pojma odgovornosti u GT prethodno je
detaljnij e obi a5nj eno.

214
 4 | Teorija psihoterapije

,,OVDJE I SADA' PRISTUP U GESTALT TERAPIJI

4.4

-?okusiranie na terapiiskoj centriranosti u 'bvdie i sada" uteme-

-.
ljeno je u fenomenolo5ko-egzistenciialnim osnovama GT Fenomeno-
lo5ka analiza podinle'.: "sada" kroz svjesnost i subiektivno iskuswo
ldijenta u sada5njem trenutlu. Realnost iedino postoii u sadainiosti
i iskustvo moie realnosti odviia se ovdie. Svi faktori koii su vaLnt i
imaju znadajat utiecai na ldijenta prisutni su 'bvdje i sada" u polju
organizam/okolina. Sviesnost se dogada u "sada". Ni5ta se ne mole
doZivieti u neko drugo vriieme osim u sadaSniosti i ni5ta ne moZe
egzistirati osim u 'bvdie i sada". Gestalt terapiia nagla5ava sve Sto je
prisutno u 'bvdje i sada" istiduii da 1e iskustvo pouzdanije i vaZnije od
interpretacija (Perls, L969|. Stoga je i najde5ia uputa koju terapeut daje
ldijentu: "tJsmierite svoju paZniu na ono ito se dogada u sadainiem
trenutku", a najde56e pitanie koie terapeut postavlja ldijentu ie: "iega
ste svjesni u sadainiem trenutku!
Polsterovi (1973lrnavode kako je u temelju GT sliedeie:

1. Snaga ie u sadainiosti
Realnost i Livot dogadaju se jedino u sada5njosti, u 'bvdfe i
sada". Sjeianje i planiranje koji se odnose na pro5lost i budui-
nost takoder su funkcije sada5njosti. |edino u sada5njosti mogu
funkcionirati senzorni, motoridki i emocionalni sistemi osobe,
iz dlje perspektive sada5nie iskustvo moZe biti opiplf ivo i doZiv-
Ijeno kao Zivo.

2. Snaga ie u iskustta
Naglasak na sada5niosti uldjuduje i naglasak na iskuswu. Ge-
Stalt terapija temelii se na postavci da upravo preko doZivljenog
iskuswa u sada5njosti osoba dolazi do vlastitih potreba i zna(,e-
nja (a ne obrnuto), te u konadnici do uvida koji je usmieravaju,
Sto je i cilj GT

"Sada" pol<riva sve ito postoii, uHiuiuie balans "biti ovdie", doZiv-
liavanie, iskustvo, uHiuienost, fenomenoloiko, sviesnost. Sve ie uze-
mljeno u svjesnosti i svjesnost ie temelj znanja i komunikaclie, abez
komunikaciie nema kontakta (Perls, 19691.

215
GESTALT TERAPIJA

Perls (l97Oal navodi formulu: "sada : iskustvo : sviesnost : rea-

litet" lstr.l4l.
Istide da ie jedina sviesnost "ovdje i sada",bez obzira na to radi li
se o proSlosti ili o bududnosti - pro5lost i buduinost se ne isldjudu-
ju, vei su u sadaSnjosti preko toga Sto okupiraju i utjedu na sada5nie
procese, te ih se doLivliava kroz orijentaciju na 'bvdie i sada". Sva-
ko pomicanje iz sada5njosti odvladi od oZivljujuie kvalitete realnosti
(Perls, 1966, prema Barlow, 1981, Perls, 1970a; Perls i usr., 1951).
Perls (l976al istide da aspekti pro5losti i buduinosti egzistiraiu u sa-
da5njosti u obliku nostalgiie, Z,alienia, zamierunja, {.antaz\ja, sieianja,
refleksiie ili kao anticipaciia, planiranje, isprobavanje, pripremanje,
odekivanie , nadanie, strah i odaj. Realnost postoji u sada5njem trenut-
ku kao novo iskuswo. Ako se njime pozabavimo (udemo u kontakt),
moLe dovesti do osobnog rasta. Prevelika koncentracliarra pro5lost ili
buduinost uni5tava sadaSnii kontakt, a nedostatak kontakta sa sada5-
njosti dovodi do bifega u pro5lost ili buduinost (Kirchneq 2000).
Kao Sto je iz formule vidljivo, jedini realitet je u sada5njosti te je
stoga od presudne vaZnosti kontakt sa sada5njosti i sviesnost o svim
iskuswima u sada5njosti. Nedostatak kontakta sa sada5nfosti, nedo-
statak doZivljavanja i osiedanja samih sebe dovodi ili do odlaska u
proSlost lhistorii sko miili eni el ili u budui nost (aniticipir aj ui e/futuri-
stiiko miSlieniel. Osoba koja je retrospektivna izbjegavapreuzeti odgo-
vornost za svoj Zivot t svoje postupke i prebacuje krivnju i odgovornost
na ne5to Sto se dogodilo u pro5losti umjesto da preuzme koruke za
izljedenie sada5nje situacije (karakteristiino za depresivnu poziciiu). S
druge strane, osobe koje imaju futuristidko mi5lienie imaju odekivania
i nadanja, ali su i odgovorne za evefltualr,a razo(,aranja, no desto Zive u
strahu (karakteristiino za anksioznu poziciiul (Perls, 19471.
U GT ldijenta se ne promatrakao osobu koja je determinirana svo-
jom pro5lo5iu ili reducirana na nesvjesno ponavljanie prija5njih odno-
sa. Svi faktori koii su znaLaini za osobu nalaze se "ovdie i sada" u
polju. Stoga se u terapiiskom procesu naglasak stavlja na iskustvo
u "ovdie i sada". Osoba rnoLe imati samopodr5ku jedino ako je 'bv-
dje i sada". Osoba se jedino rnoZ,e uhvatiti u ko5tac sa sada5njim tre-
nutkom, za razlil<t od pro5losti i bududnosti (5to su projekcije uma).
Orijentacija na sada5njost ne negira vaZnost pro5losti i buduinosti. I s
pro5losti i s buduinosti suodavamo se u sadaSnjosti - i to preko njihova
utjecaja na sada5nf i Zivot osobe. To ie vidliivo preko sadaSnjih emocija

216
 I I Teorija psihoterapije

koie su reakciia tijela na na5 um (misli, sjeiania, odekivania i sl.). Jedi-

no 5to zaista postoji je sada5niost, ni5ta se ne dogada ni u pro5losti ni
u buduinosti, ve6 se dogada iedino u sada5njosti. Terapiiska prorada i
promjena dogadaiu se u'bvdie i sada". Samo se u sada5niosti moZemo
'bsloboditi" (proraditi) bolne pro5losti i negativno anticipirane budud-
nosti, iedino u sada5njem trenutku moZe doii do istinske promiene u
osobi i u tome ie vaZnost, moi i snaga sada5nieg trenutka. Centrira-
nost u sada5njost omoguiuie samopodr5ku ier uldjuduie saznavanie o
cjelovitosti svog biia, o tome Sto osoba radi, koie su ioj potrebe u ovom
trenutku u polju organrzam/okolina. To ukliuduie sviesnost o onome
Sto je osobi trenutno najvaZniiet zatvatanie tog ge5talta (zadovoljenje)
i poiavu novog ge5talta (rast).
Ono Sto osoba doLivllava u sada5niosti iest niezino iskustvo i ona
ne moZe doZivieti iskustvo druge osobe. Kada bi to bilo mogude, onda
bismo postali ta druga osoba. Mi moZemo medusobno diieliti svoia
iskustva, no vrlo je vaLno da ono Sto doZivliava jedna osoba iest nje-
zino iskuswo, a ono sto doZivliava druga osoba jest iskuswo te druge
osobe (Perls i sur., 1951).
Analiza temeljena na "ovdje i sada" uldjuduje i analizt kako: kako
trenutni odnos izmedu terapeuta i ldiienta utjede na to kako se ldiien-
tova pro5lost (i terapeutova) Zivi u "sada" u odredenom maniem kon-
tekstu (terapijska situaciia). "Ovdie i sada" trenutak se promatra kao
figura koja rzranja iz pozadrne i nijedna rrrievaLnlia od druge.
Prednosti i nedostaci terapiiskog rada u "ovdie i sada" (|acobs,
20021:
o Nekoliko ie klinidkih prednosti pristupanfu emocionalnom do-
Livliaj:u kao fenomenu centriranom u sada5njosti (emocionalni
proces kao figura):
Kliient moLe doZivieti i iskusiti svoj emocionalni proces vrlo Zivo
i sfvarno, moLe direktno istaL,iti sviiet znadenia koia oblikuiu
njegovo trenutno iskuswo i to istraZivanje ima ve1,e izglede za
promienu zbog poveianog emocionalnog intenziteta. Osim toga,
prednost jest u tome Sto omoguiuie klijentu istraL,ivanie trenut-
nog utjecaia izmedu njega i terapeuta. Otvara se put ka klifen-
tovu svijetu znadenja u kontekstu niegova odnosa s okolinom i
kliient ima moguinost "Zivjeti" odnos s terapeutom, biti emoci-
onalno ukljuden, pri demu se niegovo iskustvo shvaia ozbilino i
promatra kakav ima utjecaj na terapeutov sviiet znadenia.

217
GESTALT TERAPIJA

o Postoie i nedostaci ovakvog pristupa temeljenog na centriranosti

u'bvdje i sada":
Realna je opasnost da se postane vezan uz figuru na nadin da se
zaboravlia na to da se figura pofavila iz nekog konteksta (pozadi-
ne) i moguda je samo kao trenutna konfiguraclja Sireg polja. To
se desto dogada kod analize poremeiaia kontakta, pri demu se te
smetnje opisuju na vrlo znanstven, objektivistidki i atomistidki
nadin i to kao interpretacija odredene sekvence. Terapeut mora
izaei tz dijaloSkog odnosa kako bi mogao procijeniti da netko
npr. projicira. No, ne smije se zaboraviti dijalo5ka perspektiva
prema kojoi pojedine smetnie kontakta imaiu specifidno zna(e-
nie unutar konteksta. Zadatakterapeuta je swaranje klime za 5i-
renje mogudih emocionalnih zna(,ainih iskustava i obja5njenja.
Problematidno je i davanje isldjudivo jednosmjernih procjena od
strane terapeuta.

218
 4 I Teorija psihoterapije

4.7.
-5TO I KAKO- PRISTUP U GESTALT TERAPIJI

Kako ie GT procesna i fenomenoloski-egzistenciialno orijentirana

teraprja, tijekom terapije prevladava usmierenost na proces, a ne na
sadrtaj, na iskustvo/ a ne na interpretacliu, odnosno na pitania "$to i
kako", a ne na za|to. Oriientaciia u terapiiskoj proradi ie usmjerena na
to Sto osoba radi i kako to radi, $to proizlazi iz prethodno obia$njene
orijentaciie GT na sviesnost u sada5niem trenutku, na 'bvdie i sada".
"Sto i kako" predstavliaiu sve Sto ie sftukturitano, ponaianie, sve
ito se neprestano dogada - proces koii se odviia (Perls, 19691. Kada je
osoba sviesna, kaZe "Sto i kako" ne$to doLivliava, sto je samoekspresi-
ja. Voljna ie "posjedovati" sve Sto kaZe - preuzeti odgovornost za to, za
svoje izbore i za Zelienu promjenu.
Najde5da pitanja koia se postavljaiu ldijentu - "Sto sada doZivlia'
vate!", "Sto sada radite!", "Kako to radite!", "Sto sada trebate/Zelite!"
usmieravaju osobu na strukturu/ ono $to se dogada sada, trenutno
doZivljavanie, trenutno iskustvo i sviesnost odnosno na dublje ra-
zumiievanie procesa tko fe ona i kako ona funkcionira u sviietu.
"Kal<o" je i u osnovi procesne oriientacije teorije polja. Pitanje "Kako
to radite?" usmjerava paLnit na neosviie$tene akciie - kognitivne/ mo-
toridke, pona$ajne i sociialne procese, koji dine ono Sto se promatra i
Sto se proraduie u terapiii.
Kroz sviesnost o "$to i kako", u "ovdie i sada" kliient osvie$tava
proces $to i kako ne$to radi u svom Livotu, Sto i kako funkcionira
u svojoi okolini, osvie$tava proces kontakta bez interpretitania i pro-
sudivanja. Nadalje, osvjeStavaniem preuzima odgovornost za sebe i
svoi Zivot, za svoie izbore, te ako time niie zadovolian, preuzima od-
govornost r za lelien:u promienu odnosno za to lto Zeli i kako to moLe
ostvariti u Zeljenom smieru.
S druge strane/ "za!to" se odnosi nakatzalitet) fla svrhu i desto se
transformira u racion ahzaclie ili obia5nienia katzalnosti dogadaia, te
tako moZe sluZiti kao nadin izbjegavania Livota, kontakta u sada$n)em
trenutku i od bivanja. Thkvo obia$nienie sprjedava razumtievanje i sto-
ga "za|to" ne dovodi do razumifevania. Interpretaciia podtazrtmiieva
da mi z1arno ne$to o drugoj osobi i da ie ioj to pomodi. Interpretirafudi
drugu osobu pretpostavljamo da to na5e mi5ljenje odgovara drugoj oso-

219
GEsTALT TERAPIJA

bi i zapravo "stavljamo" na5u izjavt drugoj osobi, Sto je zapravo oblik

manipulacije i na5a projekciia. Ono Sto terapeut moZe udiniti lest da
pomaZe ldijentu da on sam otkriie Sto mu treba. Ono Sto sami otkrije-
mo jedino je istinsko udenje. "Zaito" pitanja su "igre obja5niavanja",
a obja5njenja su izgovor za neLivlienje u sadaSnjosti i intelektualne
vieLbe koje ne dovode do prom)ene (Perls, L969, l97Oa, 1981). No,
vaLno je istaknuti da obja5njenje koje f e u funkciji kontakta i pojadava-
nfa svjesnosti u sada5niem momentu ima vaLnu ulogu u terapijskom
procesu u GT Shvaianie procesa podrazumi jeva raztrnijevanf e funkci-
oniranja mehanizama koji pokreiu sam proces, te uvida na odredenim
mjestima u terapijskom procesu koji onda mijeniaju smier kontinuira-
nog dogadanja. S druge strane, obja5njenje zbog samog obja5njenja na-
din je popuniavania interakcijskog prostora izmedu terapeuta i ldiienta
nebitnim sadrZajem i izbjegavanje samog kontakta.
Perls ( 19 69 , 197 0a) navodi da su rij edi " zalto" L " zato" proste rij edi,
koje vode racionalizaciji i "mladenju prazne slame". Razlikuje tri vrste
rucionalizaclie:
1. "Chickenshit" - "Dobro jrLtto", "Kako ste?".
2. "Bullshit" - "zato", racionalizacije, obja5njenia.
3. "Elephantshit" - pridanje o filozofifi, egzistencijalnoj geStalt tera-
piji i sl.

Na svijet se ne gleda u terminima uzroka i posljedica, ved se svijet

promatra kao kontinuirani proces. Promjena razttmrjevanja sa "zalto"
na "kako" promjena je s linearne uzrodnosti na razmi5ljanie o proce-
su. "Kako" narn prrt2,a perspektir,.u, orijentaciju i pokazuiebazi(ne za-
konitosti, identitet strukure i funkcije. Ako promijenimo strukturu,
mijenja se i funkciia, i isto tako, ako promijenimo funkciju, mijenja se
i struktura (Perls, 19591.

220
 4 | Teorija psihoterapije

4.4
PRAVILA, TEHNIKE I METODE GESTALT TERAPIJE

4"*.t
Terapijska pravila
'\Aekoliko ie osnovnih pravila terapiiskog rada GT (Greenwald,
1976a; Levitsky i Perls, 1970; Perls, 1969, l98l; Yontef, 19931:

1. Princip rada u "sada"

fedno od osnovnih pravila terapiiskog pristupa u GT jest kon-
centracija na sada5nii trenutak, te na sadrZ,aj i strukturu sada5-
njeg iskuswa, Sto je prethodno detaljnije obf a5nieno. Kako bi se
omoguiila svjesnost kliienta u sada5niosti terapeut potide ko-
munikaciju u sada5njem vremenu pitanfima i uputama poput:
"eega ste sada svjesni?" , "Sto se sada dogada?", "Sto sada radi-
te?", "Kako to tadite?", "Sto osieiate ovog trenutka?", "Sto sada
Zehte?", "Sto sada izbjegavate, i kako?", "Sto sada odekuiete?",
"Koju potrebu imate sada?" i sl.
To omoguiuie ldijentu, izmedu ostalog, osvieStavanje vlastitih
otpora koji se desto javljafu kao izbiegavanie sviesnosti u "sada"
i preuzimanja odgovornosti. Rad na pro5losti odvija se preko
tema sada5nje strukture lidnosti i sada5nfeg Zivota odnosno pre-
ko utjecaja pro5losti na sadaSniost. U terapiji se izbiegavaprldatr
'b nedemu" rzbjegavaiuii time intelektualizaclie, vei se govori u
sada5njem vremenu. Thkoder se s preokupaciiarna, strahovima
t fantazljarna o buduinosti radi Lt "sada". Integraciia pro5losti i
anticipacija bududnosti u lidnosti moguia ie ako se ona u potpu-
nosti dovede u sada5njost, osvijesti i preuzme odgovornost za to
ih za Zeljenu promjenu.
Cili ovog pravila je poveianje sviesnosti klijenta sada5njeg tre-
nutka i osvje5tavanje biiega od sada5njosti, prihvaianje vlastite
odgovornosti ihoz to pronalazak oslonca u sebi (samopodr5ka).
2.la-Ti odnos
Ovaj princip dijalo5kog odnosa terapeuta i klijenta nagla5ava
kako istinska komunikacija ukliuduie dvoie, odnosno primatelia
i po5iliatelja poruke, Sto je takoder prethodno detaljnije ob1a5-

221
GESTALT TERAPTJA

nieno. Terapeut potide ldifenta na razlikovanje "govorenja direk-

tno prema sluSatelju" i "govorenja opienito", koie niie upuieno
nikome direktno. Stoga od ldijenta traLi da svoju porul<t ("ia"l,
uputi odredenoj osobi kako bi mogao osviiestiti doLivljai susreta
sa "tl" . Kada kliient osvijesti doLivljaj susreta s drugom osobom,
rnoLe prihvatiti svoje pona5anje ili ne5to mijenjati. U dijalo5-
kom odnosu svaka osoba preuzima odgovornost za svoie rziave i
aktivno slu5a drugoga.
Cilj ovog pravila jest ldijentovo osvje5tavanie istinskog ljudskog
kontakta i sebe u tom kontaktu (kako rlazim u kontakt, Sto i
kako izbjegavamt kako se osje6am i sl.).

3. "To" govor i"ia" govor

Svaka misao, emocija, verbalizaclia, pona5anje i sl. jest ekspre-
sija identiteta osobe u odredenom trenutku. Od lditenta se traLi
da "posjeduje" sve Sto radi i govori na nadin da se izraZ,ava u
plvom licu iednine (kroz ja-redenice). Ovai princip odnosi se na
razumijevanje uldjudenosti i odgovornosti. Sto je osoba otudeni-
ia od same sebe, to vi5e upotrebljava "to" govo4 dime izbiegava
osjeiati se Zivom. Zamjena "to" govora "ia" govotom omoguiuie
ldijentu identificiranje s odredenim pona5anjem i preuzimanie
odgovornosti za rjega. Osim toga, izjave u prvom licu uldjuduju
"Sto" osoba doZivliava i "kako" reagira, aizbiegavaiu pridanje'b
stvarima" i racionalizacije.
Na primieq, pri opisu gu5enia u grlu, umjesto d,akahe: "Osjeiam
gu5enje u grlu", moZe redi'. "1a sg guSim", a u sliedeiem koraku:
"|a sebe guSim", iz (ega je vidljiv razllilt stupanj ukljudenosti i
odgovornosti koie osoba doLivliava, od manjeg prema sve veiem.
Osim toga, ovai princip omoguiuje ldiientu da sebe doZivi aktiv-
no, kao nekog tko neSto radi, a ne kao pasivnog, koiem se ne5to
dogada. Pravilo glasi: ja jesam, dalde odgovoran sam.
Cilj je ovog pravila omoguditi ldiientu povezivanje svakog doliv-
ljaja, emociie, pona5ania sa sobom, te preuzimanje odgovornosti
za to.

4. Kori5tenie kontinuuma sviesnosti

Upotreba kontinuuma sviesnosti odnosi se na svjesnost doZiv-
ljajau svakom trenutku (biti svjestan iz sekunde u sekundu Sto
se dogada), dime direktno omogul:uje analizu "Sto i kako " , 1J "ov-

222
 4 I Teoriia psihoteraPiie

die i sada" umjesto "zalto", Sto ie temelj GT Time osoba do-

Zivlj av a trenutno i s ku s wo umi e s to v etb alizir ani a, ob i a 5 n i av ani a,
prepridavania i interyretitania. Smatra se da ie sviesnost o tiielu,
emocijama, senzacliama i percepciiizaptavo jedino istinsko zna-
nje zakoje smo sigurni. Kontinuum sviesnosti ievaLan jer omo-
guduie organizmu funkcioniranie na zdtavirn ge5talt principima
svjesnosti: najvaLnlia nedovr$ena situacif a poiavit ie se u figuri i
moZemo ie rife5iti odnosno zaw5iti (zaworiti ge5talt)'
Kori$tenje pravila svjesnosti o sebi uldiudufe Perlsovu krilati-
cu koja u priievodu glasi "oslobodi se svog uma i dodi do svoiih
osjeta" (engl. "lose your mind and come to your senses"l (Perls,
1969, str. 53, 74, 160, Perls, 1970a, str. 38). Swarna komu-
nikacija puno ie viSe od riiedi, verbalne komunikaciie. Vrlo je
vaLno slu5ati Sto nam "govore" na5 glas, pokreti, geste/ poloZaj
tljela, osietila i si. Perls nagla5ava kori5tenie vaniskih osieta i
unutarniih proprioceptivnih sistema samosviesnosti. Pomodu
ponovnog osvie5iivanja osoba moLe postati sviesna mehanizma
pomoiu koieg odbiya sdesnost i rzraLavanie impulsa. Kada do-
lazimo do svoiih osjeta, mi se budimo i onda podiniemo vidieti,
os j e6ati, doLivljav ati svoie potrebe i zadovoli stva autentidnost),
(

umiesto igrania uloga. Postaiemo stvarni, egzistiramo sa svojim

punim potenciialima, bogatim Zivotom i dubokim iskuswima
emocija umiesto da se kontinuirano samozayaravamo i tantazi-
ramo o nemogu6im cilievima, L,altrno sami sebe i sl. Ultimatirrna
svjesnost je moguia tek kada se "ugasi kompiutor" (um), ako
su intuicija i sviesnost toliko jasni da osoba stvarno dode do
svoiih osieta. I u istodnoi fillozofrii se smatra da ie "prazan um"
najwiedniii i najcjenieniii, te se tome i teZi (Perls,1969,l970al.
Citi ie ovog pravila poveianie ldijentove sviesnosti i prorada ot-
pora. Ako ie kontinuum sviesnosti poremeien, sprjedava se sa-
zrrjevanje i onemoguiuje se uspfe5na tetapria, sprfedava se razt-
ie5enie unutarniih konflikata i odtLava se status quo.

5. Nema ogovarania
Ovo pravilo istide vaZnost kontakta s emocijama i sprjedava
izbjegavanie tih emocija. Ogovaranje se definira kao govorenje
o nekome dok ie prisutan, a zaptavo bi mu se moglo direktno
obradati, te kao govorenie o nekome kada niie prisutan' Upravo
se desto ogovara neku osobu kada se nismo u staniu nositi direk-

223
GESTALT TERAPIJA

tno s emocijama koje taf netko u nama izaziva. U terapiiskom

procesu se od ldijenta traZi da daie izjave direktno drugoj osobi
ili da zamisli direktni razgovot s osobom koje nema kao da je tu
prisutna (npr. kroz kori5tenje dvije stolice), dime se poveiavaju
sviesnost i kontakt.

6. Postavlianie pitania
Klijenti d,esto postavljaju pitanja terapeutu i vaLno je pahljivo
slusati i razluditi zahtiieva li odredeno pitanje zapravo informa-
ciju, ili to pitanje nije neophodno, ili otkriva liienost i pasivnost
klijenta, ili pak tralenje podr5ke. pitanja desto od osobe traZe
obja5njenje, obranu ili opravdanie nekog dijela niega ili niegova
iskustva. Pitanja su desto nadin manipulacije i treba razllkovati
istinska pitania, npr. "Kako ste?", ',feste li svjesni. ..?.,,, odmani-
pulacije drugoga da doZivljava i pona5a se na odreden nadin.
U pitanjima se desto kriju izjave, zahtjevi ili tratenie podr5ke.
Kada ldijent postavlja pitanje, terapeut mu moZe reii da prefor-
mulira svoie pitanje u iziavnu redenicu. Thda se podinie otyaruti
pozadina i mjesto iz koieg ie do5lo pitanje postaje vidliivo. Time
se kod ldijenta potide " ja" govor, |a-Ti odnos i samopodr5ka.
Tiiekom terapijskog procesa i terapeut u svrhu terapijske prorade
postavlja pitanja ldijentu kako bi sam klijent doprinio vlastitom
osvje5tavanju, rje5avanju problema r ranroju. Stoga jevaLno da
terapeutova pitanja imafu svoje polazi5te, svrhu i cili, te da te-
rapeut toga bude sviestan tiiekom terapifskog procesa. Terape-
ut mora znati svrhu svoiih pitanja i od kojih hipoteza polazi,
zaSto postavlja odrederta prtanja, na koji nadin ona poveiavaju
razornlievanje za klifenta i njegov problem, kako potidu raztoi
svjesnosti, terapijskog odnosa i sl. Osim toga, vaLno je da je te-
rapeut bude sviestan i nadina na koji postavlja pitanja. pitanja
mogu biti postavljenia na nadin da su usmjerena na dokazivanje
ili obiaSniavanje, Sto moLe dovesti do zatzirnania obrambenog
stava ldiienta i swaranja distance umjesto bliskosti izmedu te-
rapeuta i ldijenta. Pitania ne bi trebala biti formulirana na nadin
da klijent osjeti kako terapeut u njega sumnja ili ga l<itizira,
vei da budu odraz terapeutove istinske Lelje i radoznalosti da
raztmlje ldijenta, njegov problem i situaciju u kojoj se nalazi,
te kako bi Sto bolje razumio cjelokupni kontekst. ponekad se
pitanja postavljaju kako bi se provjerila odredena hipoteza ili se

224
 4 I Teoriia psihoterapiie

dobilo dovolino podataka za diiagnostidku procjenu kliienta, na

temeliu dega terapeut razmi5lja o buduiim metodama i koraci-
ma u terapiii. Isto tako, vaLno ie da terapeut odgovori ldijentu
ako ga upita, u koju svrhu postavlia odredena pitania. Niie etid-
no postavljati ldiientu pitanja o bilo demu ili samo kako bi se
zadovoljiia vlastita znatllelia ili kako bi se manipuliralo njime
na bilo koii nadin. Kvalitetna terapria odituie se u postavlianiu
onih pitanja koja ie potaknuti kliienta da sam razmisli, osviiesti
i pronade vlastito rje5enje te dode do uvida.
Neki od iestih cilieva terapeutovih pitania Hiientu iesu (Caivert,
200 1 ):

o aktivan utjecaj na ldiienta kako bi on sam doSao do svojih

zaldjudaka;
o sfvaranje diialoga koii pruZa moguinost za viSe alternativnih
zaldjudaka;
o poticanje ldiienta na otkrivanie i osvie5tavanie na kojim te-
meliima i vrijednostima zasniva svoje zaldjudke;
o poticanje ldiienta na preispitivanie samoga sebe, svoiih gledi-
Sta i stavova;
o poticanie klijenta na osporavanie vlastitog mi5lienia ili otkri-
vanje moguie proturiednosti;
o unapredivanie resursa i kreativnosti klijenta;
o budenje znatil,elie kod ldiient a za rsttaLivanje samoga sebe i
pronalaZenie nedega novog.

7. Semantidko poiaSniavanie
Semantidko poiaSniavanie odnosi se na ldijentovo osvie5tavanie
efekta njegova izbora govora i utiecaia riiedi na mi5lienie i osie-
Oanje.Izbor rijedi desto je pod utjecajem navike i potpuno tzvafl
svjesnosti, te je semantidko poia5nfavanje i sviesnost o ieziku
vrlo vaZno zal<Liienta. Tu spadaiu npr. kori5tenie riiedi ali, zalto,
zatot rnoram/ ne ffiogU, "to" govotaumiesto "ia" govota, razllko-
vanie emocije od kogniciie i sl.

8. Subjektivna vaZnost problema

U terapiji klijent sam za sebe odluduje Sto ie naivaLniie ili medu
vaZnijim temama za terapiisku proradu i na kofe se sfvari i teme
on Z,eli usmjeriti u terapiji. To moZe biti bilo koji stav, osie1ai,

225
GESTALT TERAPIJA

konflikt ili pona5anje koje je njemu vaLno za vlastito funkcio-

niranje kao osobe odnosno sve Sto mu onemoguiuje prirodnu
OSR. Terapeut takoder daje svoje videnje iste stvari i mogui je
dijalog o tome.

9. Pretrzimanie rizika
Svaka ie osoba slobodna i odgovorna za svaku samoekspresi)u
koju odabere inicirati u terapiji, te se to odnosi i na terapeuta i
na ldifenta. Svatko je odgovoran za svoje rzbore, a u terapif i to
podrazumijeva osobnu odgovornost i odgovornost za terapijski
odnos, te svjesnost o ravnoteZi to dvoie (integriteta i suradnje).

10. Nema forsiranja

YaLno je vjerovati samoregulirajuiim potencijalima osobe, po-
Stovati osobni integritet svake osobe i dinjenicu da je svaka oso-
ba odgovorna za sebe. Pravilo je u ge5taltu da se nikoga ne forsira
i ne prisiljava ni na Sto. Forsiranie se smatra manipulacijom i
kr5enjem integriteta druge osobe ne dopu5taiuii joj da bude ono
Sto jest. Uldjuduje i procjenjivanje da osoba ne radi ono Sto bi
trebala raditi, te da drugi (terapeut) zna Sto ie za gu naibolje.

Terapijske tehn i ke,?rffiffi

Snaga GT proizlazi iz rrafl,a5avanja dviiu swari: l. odnosa, koii
omoguduje eksperimentiranje. i ovisi o zajednidkom radu i 2. uuida
u sadrZai i proces 1<roz sviesnost i eksperimentiranie, Ta snaga je po-
ja(,ana Sirokim rasponom terapiiskih tehnika i metoda rada. Fokus u
terapijskom radu na svjesnosti kreie se od razgovora o konkretnom
problemu, preko refleksija na opie teme i udenja psiholo5kih de5tina,
do intenzivnog uvida u obrasce funkcionirania lidnosti i razvoja men-
talnog iskustva, sve do integraciie i asimilaciie (Yontef, 1995).
Terapijske tehnike i metode GT mogu se promatrati kao proces
otkrivanja kroz direktno iskustvo i eksperimentiranie koiima osoba
Siri svoje granice i sviesnost. Temelje se na |a-Ti odnosu, "Sto i kako"
te'bvdie i sada" metodologiji.
Kirchner (2000) navodi pet grupa terapiiskih metoda u GT

226
 4 | Teorija psihoteraPiie

L. Terapiiski odnos
Predstavlja autentidni, neprocfenjuiu6i, diialo5ki |a-Ti odnos iz-
medu terapeuta i klif enta koii je nuLan za promienu, pri demu
oboie stvara odnos koii omoguiuie da iz drialogaptoizlazi figura.

2. F enomenoloiko - egzistencii alna metoda

Omogudufe otvorenost terapeuta i njegovo poticanje ldiienta da
osviiesti i pokaZe tko fe on u stvari i kako funkcionira u sviietu,
pri demu ldijent sam daie vlastito znatenie svom individualnom
nadinu postoianf a t za to preuzima odgovornost.

3, Eksperimenti
Eksperimenti ili ge5talt igre su sugestiie za fokusiranje sviesno-
sti koie kliient moLe koristiti kako bi poiadao intenzitet, snagu/
{leksibilnost i kreativnost svog terapiiskog iskusWa. Precizno su
odredeni ldijentovim specifidnim heliama i potrebama koristedi
cili pojadavanja kliientova iskustva 'bvdje i sada". Eksperimenti
pruZaju kliientu priliku da u sigurnim uvietima terapiiske situ-
aciie isprob a razhlita iskustva i ponaSania, te nove poglede na
sada5nie i pro5le dogadaie. Eksperimenti u GT su pravi ekspe-
rimenti po nadelu "probai i naudi". Terapeut i kliient zaiedno
eksperimentiraiu svojim odnosom r rz tog odnosa proizlazi in-
spiraciia za odredeni novi eksperiment.

4. Rad s kognicijama
Uldjuduje proradu kliientovih vferovania o niegovu Zivotu koja
su desto pogre5na, iskrivlfena i puna kontradikciia, Sto ima vrlo
znadajanutjecai na iskuswo osobe, obrasce kontakta, doLivliava-
nje, vriiednosni sustav i pona5anie.

5. Rad na iirem poliu

Uklyuduie usmierenost na ona polia koia imaiu reciprodan i va-
Z,anutiecai na kliienta, poput zna(ainrh drugih, bradnih partne-
ra, obitelji, prijatelia r organrzaciia, s ciliem poticania promjena
u unutarnioj dinamici i medusobnom utiecaiu unutar polia or-
ganizamlokolina.

Levitsky i lt97}l navode osnovne terapiiske tehnike u GT.

Perls
Mnogi autori uz njih navode i obia5njavaju i druge vaLne tehnike,
koie ie takoder potrebno spomenuti. Sve 6e biti ukratko opisane (Ber-

227
GESTALT TEMPIJA

ger/ 1980, Brooks, 1986j Bucay, 2007 j Caivert, 2001; Chopic i Paul,
2OO5; Daniels, 2002, 2004, 2OO5a; Fagan i sur., I97 6 j Finney, 197 6a,
197 6b; Greendwald, L97 6a; Hatcher i Himelstein, 197 6; Lahad, 2000,
Lowen, 1988, I99U Lowen i Lowen, L977; Mackewn, 1997; Perls,
1969,I970a, 1970b, 1981, Philippson,lgg6; Polster i Polstel, I97Bj
Rainwatel, 1986i Rhyne, 1970, 1976j Simkin, 1974; Whitfield, 1997;
Yontef, 19931:
1. Diialog
Diialog je iedna od temeljnih, najde5iih i na;Sire koriStenih teh-
nika i metoda terapijskog rada u GT a usko je povezan s teh-
nikom dviju stolica, koia ie sljededa biti obia5njena. Dijalog je
interakcija dviju osoba koja uldjuduje govor u prvom licu (ia-re-
denice), pri demu svaka osoba daje iziavu o sebi, te daje drugoj
osobi svoju refleksiju na niezin odgovor. Rezultat toga je nepre-
stano davanje feedbacka jedne osobe drugoj. Time osoba pobolj-
Sava sviesnost, kontakt sa sobom, te ostvaruje temeli za la-Ti
odnos. Dijalog podrazumiieva razllilta glediSta i razli(ite poglede
na stvari. Zarazlll<t od toga, ako jedna strana poku5ava uvjeriti
drugu stranu u niezino glediSte, onda to vi5e nije diialog. Kada
osoba u.lazi t proces dijaloga, tada se procjena ili okrivljavanje
ne veZu uz moguii ishod dijaloga. Ishod mole iii u razliditim
smjerovima i u medusobnim relacijskim izrnjenarna otkriva se
znadenie izmedu dvije osobe. U dijalogu nema pobiednika ili
gubitnika, vei se radi o dvije osobe koje na nov nadin gledaju
drugoga, a i same sebe. Dijalog moZe potaknuti ldiientovo katar-
zl(no oslobadanie.
Dijalog se moZe odvijati:
a) izmedu klijenta i neke druge vaLne osobe u njegovu trenut-
nom Zivotu. Tu se desto radi o osobi s koiom ldijent ima neki
problem ili konflikt;
b) izmedu klijenta i nekoga ili nedega iz pro5losti Sto je osta-
lo nedowseno i odraZ,ava se na sada5nji Zivot ldiienta te mu
onemoguiuje da bude u potpunosti prisutan i u kontaktu u
"sada". MoZe se promatrati poput dijaloga izmedu sada5njo-
sti i pro5losti;
c) izmedu pojedinih dijelova lidnosti klijenta. U cilju efikasne
integracije terapeut traZi bilo koju podielu koja se manifestira
u lidnosti klijenta, pri demu se koristi dijalog izmedu tih dije-

228
 4 1 Tsoriia Psihoteraqiie

Iova unutar lidnosti (npr. top dog/under dog, polariteti, otude-

ni diielovi selfa);
d) izmedu pofedinih diielova tiiela kliienta. Tu se desto potide
rad na osvie5tavaniu tiiela i pokreta;
e) izmedu poiedinih diielova sna ili fantaziie (sto ie posiiie biti
obja5nf eno);
f) izmedu ldiienta i teraPeuta.

U terapijskom radu s diecom pokazalo se da dieca mogu imati

pote5ko6e s ukliudivaniem i uZivlfavanjem u dijalogl<roz tehni-
i<u dviju stolica. od diece se moZe traLiti da nacrtaiu sliku, te da
onda vode diialos izmedu poiedinih diielova slike ili izmedu sebe
i slike. Isto tako, mogu se izradlatiraznt oblici iz gline, koristiti
mali predmeti, lutke, fotografiie, asociiativne karte i sl', te izme-
du njih voditi diialog. Sve se to koristi i u terapiiskom procesu s
odraslima.
Kroz doma 6t zadalt (sto ie kao tehnika biti posliie obiasnjeno)
klijent moZe nastaviti dijalog kroz slobodno.pisanie tako da sva-
koj strani u dijalogu daie ime i onda Sto brZe moLe, bez stanki
kako bi razmisliao, pise dijalog izmedu niih. Brzina pisanja desto
omoguduje da swari prodru iz nesviesnog bez cenzule i procfe-
njivanja.

2. "Prazna stolica", "dviie stolice"

Za drjalogse vrlo desto koristi tehnika "ptazrta stolica/dvije sto-
lice". To f e vjeroiatno iedna od najpoznatiiih, i uz diialog, naivi5e
koristenih gestalt tehnika. Ispred stolice na koioi siedi ldiient
. nalazi ie prazna stolica. Od ldifenta se desto ttaLi rgtatle uloga
l<roz razgovor sa zta(ainom osobom u niegovu zivotu, iz pros-
losti ili sadasniostl, kao da ta osoba siedi u prazrlol stolici nasu-
prot njemu. Tiiekom tazgovoraod ldijenta setraLi da bude i ta
irrgu osoba, siedajudi na tu drugu stolicu. Pri tome se ldiient
identificira das s jednom, das s drugom stranom, premiestaiudi
se s iedne na drugu stolicu i vode6i diialog izmedu njih. Po istom
principu dijalog se moZe voditi izmedu ruz\(itrh diielova lidnosti
osobe, diielova triela, dijelova sna i sl.
Tiiekom tog diialoga terapeut ponekad samo promatra sto se do-
gada, be, komentara, ponekad ponavlia ono sto je ldiient rekao,

229
GESTALT TERAPIJA

ponekad ga potide da nastavi razgovort ponekad traLi da ponovi

ono Sto je rekao ili da pojada ono Sto je rekao ili napravio, a po-
nekad mu ponudi redenicu koju ie redi i da promatra kako se pri
tome osje6a.
Ova tehnika moZe potaknuti snaZne emocije, koje mogu dovesti
do razrje5enja impassa, zavrlavania nedovr5enih poslova, prorade
polariteta, odnosno dovodi do snaZnog ozdravljujudeg iskustva.

Fagan i sur. (L9761navode nekoliko vrlo vaZnih osnovnih principa

i savieta terapeutima za rad s praznom stolicom o kojima treba voditi
raduna:
1. Nemojte zapoilnjati dok nemate osobno iskustvo s ovom tehni-
kom kao ldijent.
2. Budite spremni na eksploziju snaZnih emocionalnih reakcija.
3. Sve dok sami nemate iskustvo s radom u. "praznoi stolici" i/ili
dok dobro ne poznaiete ldijenta, budite sigurni moZete li omo-
guiiti adekvatnu podr5ku u daljnjem radu, te ie li klijent emo-
cionalno dovoljno zreo i spreman za ovakav rad. Nemoguinost
prorade i razrieienja konflikta rnoLe biti vrlo Stetno, pogotovo za
osjetljivu osobu, ili u najmaniu ruku, moZe frustrirati.
4. Sve dok se proces odvija, kreie, drLite svoju terapeutsku ulogu
na minimumu.
5. Kredite se Sto je mogu6e njeZniie kroz impass. Ako ste u sumnii
i nedoumici, bolje napravite premalo nego previSe. Budite zado-
voljni malim koracima radije nego da idete zavelikim preokreti-
ma.
6. Ako ste u sumnii ili ste u konfuziji oko toga 5to ldijent govori ili
radi, provierite priie nego idete dalje.
7 . Pru2,ite primi erene " zaltitne ntjere" sigurno okril j e, sigurno pro -
(

vodenje), radite eksperimente i pratite svoje vlastito iskuswo/

doZivljavanje - budite sviesni sebe.

Cilj ove tehnike je uspostavljanje kontakta s onim diielovima

lidnosti, situacije ili drugim osobama koje klifent odbacuje ili ne
prlhvala kao svoie. Prazna stolica koia je nasuprot klifentu sluZi
da klijent u niu projicira odbadeni sadr?ai, te da nakon toga s rim
materijalom uspostavi |a-Ti dijalog, u koiem se identificira i igra
uloga i onog di;ela koji je na praznoj stolici, dime se ponovno

230
 4 1 reorija psihoterapiie

identificira s odbadenim sadrZaiem i owara moguinost za niego-

vu integraciju i asimilaciiu.
a "Vru6a stolica"
.f.

Vruia stolica je tehnika koju ie Perls uglavnom koristio i prosla-

vio posliednjih godina svoga rada dok je boravio u Esalen insti-
tutu u svom tzv. kaliforniiskom periodu, po demu ie bio poztat.
Ova je tehnika terapiiski rad s pof edincem iz grupe koii Zeli radi-
ti s terapeutom i to pred grupom/publikom. Osoba siedi na sto-
lici pokraj terapeuta (vru6a stolica) na pozornici, dok ie ostatak
grupe publika i promatra tai terapifski proces. U ovom nadinu
terapijskog pristupa vidliiv ie snaL,an kazali5ni element. Perls ie
or,.u tehniku desto koristio u demonstracijske i edukacijske svr-
he, Sto ie i opisano u literaturi (npr. Perls, 19691.

4. "
|a preuzimam odgovoruost"
Ova tehnika temelii se na kontinuumu sviesnosti, gdje se nakon
procesa osvie5tavania fokus usmierava na ldijentol'u odgovor-
nost. Tiazi od ldiienta da u nastavku procesa svjesnosti dublle
osviiesti svoju osobnu odgovornost kroz redenicu "la sam za to
odgovoran". Na primiel, "Moj glas je tih i ja sam za to odgo-
vor^rl'. Cilj ie ove tehnike da, osim sviesnosti, kliient poiada
svoju odgovornost za vlastito tijelo, postupke, doLivliaie, misli i
emocije, da ie u potpunosti prihvati i "posieduie" , te da prihvati
odgovornost za 2elienu promienu.

5. "Ne mogu" nasuprct "ne Zelim"

"Ne mogu" rzjava podrazumiieva da niie moguia bilo koia pro-
mjena koju osoba Zeli, dok, s druge strane, iziava "ne Zelim" po-
drazumijeva da osoba ima potencifalnu snagu i slobodu unutar
.sebe za promienu kada ie osoba swarno za to motivirana. Od
ldiienta setraLida, kada god upotriiebi riied "ne mogu", zamiieni
je riiedju "rte Leltm", da pri tome osviiesti razliku izmedu njih,
te da kroz tziavu "ne Le\im" preuzme odgovornost za oflo Sto je
volian ili nije volian udiniti. Ovom tehnikom se takoder dublje
proraduje osobna odgovornost.

6. Prcba
Prema Perlsu, velik dio na5ih misli odnosi se na unutarniu probu
i pripreman'1e za igranle na5e sociialne uloge' Stoga se u terapii-
skoj situacrjrtraLiod ldijenta da odigra neku svoju ulogu. Smisao

231
GESTALT TEMPIJA

ove tehnike jest da ldifent svoje misli, osjedaje, senzaciie, fanta'

zije i sl. prewori u akciju isprobavanje raznih oblika pona5anja
-
u terapijskoj situaciji - s ciljem Sto boljeg osvie5tavania. |edan od
wlo destih terapijskih nadina probe jest diialog izmedu dviie oso-
be koristeii uiedno i tehniku praznih stolica (proba razgovoral.
Osim toga, joS neki oblici probe mogu biti proba tielesnog stava
(npr. siediti zaworeno ili siediti otvoreno), proba tona glasa (npr.
glasno nasuprot tihom), proba udaljenosti i osobnog prostora
(npr. sjedenie blizu druge osobe nasuprot udaljenom poloZaiu),
proba raznrhponaSanja, rclaclja, osobina, emocija i sl.

7, Pretierivanie
Ova tehnika vrlo je bliska kontinuumu sdesnosti i omoguiuie
drugi oblik razumijevanja i osvje5tavaria. Odituie se u tome da
terapeut traLiodldijenta da pojada ili pretjera ono Sto doLivliava,
govori, pokret, emociiu i sl. Terapeut moZe traL,iti od ldiienta da
ponovi, iznova i rznova, a ako ie potrebno sve glasniie i glasnije
ili da pojada neki osjeiaj ili pokret. Cili ie ove tehnike da kliient
proradi svoj otpor i pro5iri svoju svjesnost i svoie granice.

B, Nedowieni poslovi
Kada god se u terapiji prepozna neki ldijentov nedovr5eni posao
(npr. nerealizirana emocija, zamieranja i sl.), terapeut potide kli-
jenta da u sigurnim terapijskim uvjetima to zavrii, kroz osvie-
Stavanje, ponovno autentidno doZivljavanje, oslobadanje energi-
je i integriranje u'bvdje i sada". Koncept nedovr5enih poslova u
GT prethodno ie detaliniie obia5njen.
9. Prorada proiekcija
Mnoge klijentove percepcije zapravo su njegove prof ekciie, koie
ie vrlo vaLno osvijestiti i proraditi u terapi,skom procesu. Kada
ldijent zami5lja ili optuZuje drugoga da ima odredenu emociiu
ili osobinu, moLe se od niega traLiti da eksperimentira dolivlia-
vajudi sebe s tom emociiom ili osobinom. Na tai nadin ldijent
osvje5tava te (neZeliene) karakteristike lidnosti koje je prebacio
na drugoga itilazi u kontakt sa svoiom projekcijom. Na primfe4
ako klijent kaLe: "Ti si'bezosfedaina osoba", rli'. "Ti manipuli-
ra5 dinjenicama", moZe ga se zamoliti da igra ulogu bezosie1,ai'
ne osobe ili nekoga tko manipulira, kako bi doSao u kontakt sa
svojim unutarnjim konfliktom vezanim uz temu vlastite bezo-

232
 4 t Teoriia psihoteraPiie

sjedainosti ili manipulativnosti, od dega se otudio i proiicirao

na okolinu. Mehanizam otpora proiekciia prethodno je detaliniie
obja5nien. Osim profekciie, u terapijskom se procesu proraduiu i
ostali mehanizmi otPora.

14. Obrtanie
Ova tehnika koristi se kako bi terapeut pomogao kliientu osvi-
iestiti i shvatiti ponasanfe koie ie desto prisutno u obrtaniu
ili
skrivenim ili latentnim impulsima. Na primjel, ako kliient za
sebe kaZe da ie srameiliiv i kao takav se prikazuf e, tet^pevt tra;Li
od niega da odigra ekshibicionista, ili od pristoinog kliienta traZi
da se pona$a nesuradliivo. Pomo6u ove tehnike ldiient moZe do6i
u Lonta|t s dijelom sebe koji ie dugo potiskivao i negirao i od
kojeg se otudio, a sve s ciliem osvieStavanja i integraciie lidnosti.

1"1. Prebacivanie
prebacivanie (engl. shuttlingl ie tehnika u koioi se od kliienta
traLi d,a sdesno i namjerno pomide i prebacuie svofu paZnju s
figura. velike su
iedne na drugu izmedu dviiu (ili vise) razliditih
mogudnosti primiene ove tehnike, primierice, prebacivanie: s ne-

zadovoljavaiuie sadasnje situaciie na zamlslfenu situaciiu koja

sadrZi ono Sto u sada$niosti nedostaie, s verbalnog na fizidko
izra?avanje emocije, sa scene iz sna na sadasniu ili proslu egzi-
stenciialnu situaciiu rz L,ivota osobe, sa sada$nie egzistenciialne
dileme na vriieme u proSlosti kada je ldiient naudio obrazac koii
je u sadasnjosti neprilagoden, s emociia koie ldiient osieda pre-
ma iednoi osobi na emocije koje osieda prema drugim osobama
koje su takoder ukljudene u sadasniu situaciju, s iedne na drugu
stranu dijaloga, s iednog diialoga na drugi - s vanfskog diialoga
s partnerom na unutarnfi dilalog izmedu ruzhiltlh difelova selfa
koji su u konfliktu, s iedne emocije na drugu kada osoba ima
viie konfliktnih emociia u nekoi situaciii, s pojadavania i pretie-
rivanja u fizidkoi ekspresiji na njezino zatstavlianie ili dinienie
obrnutog pona5anja, s iednog na drugi dio tiiela, s disanja na
mi5i6e, s pridania na slusanje, s iednog na drugi dio modaliteta
ekspresiie ( s izraLavania riiedima naizraaavanie pokretom, s mi-
sti na emociie, s misli ili emocije na osiete i sl.)'
Ono Sto ie vahno iest da se sve radr lqoz osvjestavanf e "ovdje i
sada,, jer kliient sdesnost i doZivliai moae osietiti iedino u sadas-
njosti. Cilj ove tehnike iest poveianje sviesnosti klijenta, nadina

233
GESTALT TERAPIJA

na koji blokira sebe i kontakt, te da sam pronade nadin kako da

to blokiranfe prewori u izraL,avanie.
12. "la imam tainu"
Ova tehnika omoguiuje proradu osjeiaja krivnje i srama ldiien-
ta. eesto osobe imaju neku svoju tajnu koju nikome ne govore i
zami5ljaju, tj. proficiraju kako bi drugi reagirali kada bi je znali.
YaZno ie u terapijskom procesu omoguiiti ldijentu da slobodno
izrazi svoju tajnu u sigurnim terapif skim uvjetima kada je on
sam za to spreman, te da se u nastavku procesa osvje5tavaju i
dublje proraduju osjeiaii krivnje i srama.

13. "Mogu li ti ponuditi rcienicu!"

Slu5aiuii i opai,aju(,i ldijenta terapeut moLe zaldjuditi da se po-
jedini stav ili poruka mogu u odredenom trenutku primijeniti
odnosno da bi mogli biti korisni u terapijskom procesu, te kaZe
klijentu: "Mogu li ti ponuditi jednu redenicu?,, Nakon toga te-
rapeut kaZe klijentu tu redenictt za koju procjenjuje da bi mogla
biti korisna u terapijskom radu i traLi od klijenta da ie ponovi
i osjeti svoju vlastitu reakciiu na nju. YaLno ie da ldifent sam
doZivi iskusfvo preko svog aktivnog sudjelovanja, te sam odludi
zeli li ili ne Zeli prihvatiti tu redenicu odnosno ima li ona vaznost
i smisao za niega ili nema i u koioj mieri, te naposlietku moZe
ponuditi svoju autentidnu redenicu. Ovom tehnikom dodatno se
osnaZuje i produbljuje proces svjesnosti i kontakta.

14. "Ostani s tim osieiaiem"

Ova tehnika koristi se u presudnom trenutku terapijskog pro-
cesa kada terapeut procijeni da bi odredeno iskuswo, doLivljai
ili emocija mogli biti vaZni za l<Lijenta. Terapeut tada traLi od
ldijenta da ostane s tim osjeiajem/iskustvom i ako treba da ga
poja(,a, no pri tome ne forsira ldijenta. Posebno nagla5avanje
tog iskuswa i svjesnost o njemu onemoguduje klijentu njegovo
rzbjegavanie, koje je upravo karakteristi(no za neurotidno pona-
Sanie (izbjegavanje bolnih ili intenzivnih emocija). Ova tehnika
omogu6uje ldijentu runtoj kontakta sa sobom i moZe pomoii
ldijentu pri prolasku kroz impass.
15. "Oiito ie... " i "naravno"
Kliienti desto ne koriste i ne vieruju svoiim red,enicama. To moZe
renitirati time da ne vide ono Sto je odito i traL,epodrsku okoline

234
 4 I Teorija psihoterapiie

za komunikaciiu. MoZe se traziti od kliienta da kaLe redenicu

kof a podinje rijedima: "Odito ie ..." , ili da nakon svake redenice
kaLe " .../ naravno". Time se pojadava proces sviesnosti i kontak-
ta sa sobom.

16. O si etilno doZivli avani e emocii a

Ova tehnika sastoii se u pristupu i proradi emociia na nadin da
klijent opisuie i iznosi sve detalje situacije koju u tom trenutku
vizualno doZivlfava i kako se osjeia. Pri tome vlastite osjeiaje
opisuie sa Sto je mogude vi5e detalfa Woz doLivljaie svih svoiih
osjetila (vida, sluha, opipa itd.), te iz perspektive tijela odnosno
tf elesnih osjeta. Osim toga, ldiient moLe govoriti i o svoiim fan-
tazliama, slikama i asocijacijama dok doZivljava svoie emocije.
Time se pridonosi poveeanju sviesnosti kliienta, kontaktu sa so-
bom i dublioj proradi vlastitih emocija.

17. Prorada konfuziie

DoZivljaj konfuzije desto fe vrlo neugodan, te kao i u situaciii
tzrazite tjeskobe, bijesa ili srama, osoba Zeli Sto priie maknuti i
prekinuti tai os je6ai. Konfuziia ne doprinosi kontaktu , ved ga, r'a-
protiv, prekida, a u konfuziji se desto izraLava klijentov problem.
U terapijskof proradi konfuzije vrlo ie vaLno da ldiient ostane u
svojoj konfuziji, da je osvijesti, da osvijesti poslfedice konfuzije
na kontakt, te da ne bieZi iz nie. Nema opasnosti od bivanja u
konfuziji, ve6 je fedina stvarna opasnost u njezinu izbiegavaniu
i prekidaniu. Ako se konfuziji omogudi da se razviia, ona ie se
preworiti u neku emociiu koja moZe dovesti do odgovarajuie ak-
ci j e/pona5a ni a r zaft aranj a ge5talta.
Konfuziia se desto veLetz nerazumiievanie koje ie praieno snaZ-
nom potrebom da se razumije. |edino stvarno oslobadanie od
konfuznosti iest ravnodu5nost prema r azttmtiev aniu odnosno
prihvaianje nerazumijevanf a. Konfuziia desto proizlazi iz naporu
koji se ulaLe u uspostavlfanje kontakta u nekoj sferi u kojoi iz
nekog razloga taf kontakt nije ostvariv. Buduii da fe konfuzi-
ja vrlo neugodan osjedaj, vedina ldijenata ie poku5ava prekinuti
lqoz razna obja5njenja r racionalizaciie. No i to izaziva prekida-
nie konfuzije i preuranieno zaustavljanie ranroja, koie moLe iza-
z\rati t egzistenciialnu konfuziju kod osobe. To pak potide osjeiai
gubitka oslonca i podr5ke u sebi i teZnju za podr5kom okoline.

235
GESTALT TERAPIJA

u terapijskom procesu vaLno ie da klijent osvijesti i prihvati da

u njemu ima podrudja konfuznosti, Sto ie olak5ati suradnju i
kontakt s terapeutom. Konfuzija se mohe opisati kao magla u
kojoj se talazi klijent, ako klijent uspije dovoljno dugo ostati
sa svojom maglom, ona ie se ruziei. Thda se desto kod klijenta
iavlja aha-doZivljaj i uvid. |edan od nadina prorade konfuzije jest
moguinost ulaska u plodnu prazninu., pri demu se konfuzija pre-
warav jasnoiu, a objaSnjenje u doZivliavanje. Time kod klijenta
jada osjeiaj unutarnjeg oslonca i desto osvje5tava da je snaZniji
nego Sto je mislio.

18. Ntam kontakta i povlaienia

LJ svom interesu za ukupnost Zivotnih procesa/ u fenomenu fi-
gure i pozadine, GT nagla5ava polarnost te vitalne funkcije (sje-
diniavanie i povladenje). Prirodnu teLnju k povladenju iz kontak-
ta koju ldijent moLe osjetiti s vremena na vrijeme tijekom tera-
pijskog procesa ne promatra se isldjudivo i jedino kao otpor koji
treba proraditi, vei to moZe biti ritmidki odgovor koji se odekuje.
Thda terapeut moZe predloZiti ldijentu da zatvori odi i povude se
u {antaziiu na mjesto ili situaciju gdje se osjeia siguran. Klijent
tada opisuje to miesto i nakon nekog vremena od njega se traLi
da owori odi i ponovo bude prisutan u odnosu. Terapeut po5tuje
potrebu za povladenjem u situaciji kada se smaniuju pahnja i in-
teres, ali ostaje sviestan kada i gdje se u procesu to javlja i prati
postoji li obrazac u tome.

19. Rundeukrug
Ova tehnika koristi se u grupnom radu kada terapeut procijeni
da bi moglo biti korisno da odredena rema ili emociia ldiienta
bude direktno izra\ena prema drugim dlanovima u grupi. Na pri-
mje1, ako jedna osoba kale: "la ne mogu podnijeti druge osobe
iz gntpe", terapeut od nie traLi da to pojedinadno direktno kaZe
svakoj osobi u grupi osvriuii se pri tome na to ,,Sto i kako,, doZiv-
ljava i osvje5tavajudi svoje emocije i misli prema tim osobama.
Time se produbliuje svjesnosr, kontakt i fa-Ti odnos.
2a, Gluma, igranie uloga
Gluma i igranje razliditih uloga kao terapijske tehnike i terapij-
ski pristup u GT zna(e dramatizaciju poiedinih aspekata klijen-
tove egzistencije unutar terapije i to: npr. nedovrSenih posrova,

236
 4 I Teorija psihoterapije

osobnih karakteristika, emocija, konflikata, polariteta, odnosa,

a sve s ciliem njihova osvie5tavanja i prorade. U individualnoj
terapiji ldijent rnoLe odglumiti razue uloge s ciljem Sto bolieg
osvje5tavanja i kontakta. U grupnom procesu u tome mogu su-
df elovati i drugi dlanovi grupe, koji na kraju daju svoj feedback o
doZivljenom procesu, Sto je takoder terapijski korisno zaHljenta
(npr. obiteljske, organizaciiske ili neke druge za Hijenta valne
konstelaciie). Vidliiv ie utjecaj psihodramskog pristupa terapiji.

2 1. Vodene fantazii e, vizualizacii a

Ako klijent iz nekog ruzloga ne moZe ili ne Zeli raditi ne5to ak-
tivno, moLe to istraZiti l<oz fantazlju, i viztalizaciju, Sto ima
vrlo slidne rczrltate kao da je aktivno sudjelovao. Ponekad osoba
moLe lak5e dovesti neko svoje iskustvo ili emociju u 'bvdje i
sada" preko vizualizacije nego kroz aktivno pona5anje. Fanta-
ziie se mogu koristiti u sljedede svrhe: kontakta s dogadajima,
osiedajima ili karakteristikama lidnosti kojima se osoba opire,
kontakta s nedostupnim osobama ili nedovr5enim poslovima,
kontakta s unutarnjim djetetom, za istraZivanje nepoznatog i
istraZivanje novih aspekata osobe i sl.

22. Imaginaciia, maita, simboli, metafore

Kori5tenje simbola i ma5te, kao i prethodno navedene vizuali-
zaclje, moZe biti zna(,ajno sredstvo za kontakt s kliientom na
nov, neodekivan i osdeZavajuii nadin, kofi omoguduje klijentu
kontakt s dijelovima sebe do koiih uobidaieno teLe dolazi ili koye
prikriva konvencionalnim govorom ili fiksiranim obrascima mi-
Sllenja. Ma5ta, simboli i metafore omoguiufu ulazak u intuitiv-
ni, emocionalni, intimni, unutarnji svifet i kontakt s dubokom
mudro5du osobe. Pomoiu niih desto moZemo zaobi1i inhibicije,
blokove i otpore kako bismo do5li do autentidnih osje6aja i misli.

23. Ostale lueativne tehnike

Kreativne tehnike potidu kod kli j ent a s amoizr aZ,av anie putem cr-
tania, slikanja, pisania, izrade skulpture, kolala, dramatizacije,
vintalizaclje i drugih oblika ekspresije koristeii simbole i meta-
' fore i to posebice kada se u terapiii proraduje ne5to sto ie kliientu
teiko izraziti rijedima ili kada ima tzraLen otpor. Osim do sada
navedenih i opisanih kreativnih tehnika, vaLno je navesti jo5
neke od znadainlh i desto kori5tenih kreativnih tehnika u ge5talt

237
GESTALT TERAPIJA

terapijskom radu poput crteLa, kolaLa, pisanja pisama, pisanja

emocionalnog dnermika, slobodnog pisanja, asocijativnih kara-
ta,lutaka, malih predmeta, izrada maski, gline i sl.
Snaga kreativnih tehnika ie u tome Sto omoguduiu klijentu da
na relativno iednostavan i neugroZavafit1i nadin simbolidkom
reprezentacijom proradi i osviiesti kako unutarnje konflikte,
tako i probleme u odnosima s drugima. Pri tome terapeut spa-
ja i integrira intuitivni doZivljaj i racionalnu arralint u pristupu
terapiiskom sadrlaj:u, te se oslanja na snagu kreativnog procesa
i simbolidkog oblika komunikacije. Brojne kreativne tehnike ko-
riste se s ciljem raaroia dobrog odnosa izmedu terapeuta i ldiien-
ta, poveianja svjesnosti klijenta, kontakta sa sobom, rje5avanja
problema, prorade otpora, traumatskih iskustava i procesa L,a-
lovanja, poticania samoekspresije, razvoja kreativnosti i sl. Ove
tehnike imaju znadajnu ulogu u radu s djecom, ali se uvelike
koriste i u radu s odraslima.

24. Razgovor s "unutarniim dietetom"

Ova terapijska tehnika odnosi se na direktan kontakt ldijenta s
"unutarnjim djetetom" u sebi, Sto je dio lidnosti koji je ranrrien
u djetinjstvu i koji kontinuirano utiede na pona5anje i doZivlja-
vanje ldijenta kao odrasle osobe. Thkav razgoyor omoguiuie "dje-
tetu" da izrazr snaZne ivaLne osjedaje, da se prisieti"zaboravlje-
nih" dogadaja i doLivljaia iz djetinjstva, i omoguiuie 'bdrasloj
osobi" da duje mi5lienja i osjeiaje "djeteta", te da ih promijeni
u svjetlu realnosti i prosudbe odraslog. Thkav razgovorldiialog
izmedu "unutarnjeg djeteta" i 'bdraslog dijela" osobe moZe biti
katarzi(,an i dovesti do osjeiafa olak5anja kod ldijenta. Ponekad
djedja pogre5na zakliudivanja i zablude mogu biti "ispravlieni"
od strane odraslog, a isto tako 'bdrasla osoba" moLe podsjetiti
"drjete" da sada5nja realnost nije tako bolna kao Sto fe bila pro5-
lost, te moZe "utje5iti" svoie "unutarnie dijete" i omoguditi mu
hranu, niegu, osjeiaie koii su mu nedostajali u pro5losti. Osim
toga, ova tehnika ldi)entu pomale da prepozna i ciieni sponta-
nost, kreativnost i direktnu svjesnost svog "djedjeg dijela sebe"
koii je u kontaktu s emocijama, a koii su vaZni za cielovit i ba-
lansiran Zivot odrasle osobe. Ova tehnika terapeutu prrLauvid u
centralne konflikte i traume iz pro5losti kliienta. Perls je u svom
radu ovu tehniku desto kombinirao s drugim ge5talt tehnikama.

238
 Q I Teoriia PsihoteraPiie

25. Pruada snova

Perls (1970b) za snove ka,,e dasu "carski put ka integraciii" (str'
2O4l i da nose egzistenciialnu poruku za osobu, oswiu6i se na
Freudovu wrdnju da su snovi "carski put ka nesviesnom"' U GT
snovi se promatraiu kao projekciie i smatra se da sve u snu pred-
stavlia nekl aspekt, dio osobe lraz\ilti dijelovi sna su difelovi
lidnosti). Svi dijelovi sna, svaka karakteristika, emociia, situacija
i osoba weaciia su samog spavada, difelovi spavada, ali oni koji
su donekle otudeni i proiicirani na druge obiekte, te ie terapij-
ski vaZno da ih osoba osviiesti, te ponovo integrira i asimilira
u lidnosti. san nosi egzistencijalnu poruku osobi koia ga sania,
poruku o njezinoi egzistenciii, prirodi niezina postojanja te je
ekspresija nadina na koii fe osoba u odnosu sa sviietom (poruka
sebi od sebe). eitava scena srrlazaprayo je prikaz neke egzistenci-
jalne poruke preko multiple projekcije i naispontanif a ekspresija
egzistencije lfudskog biia.
Ponavljajuii snovi, takoder, nose wlo vaZnu poruku osobi, gdje
pokusavafu prevesti poruku iz intuitivnog nesviesnog dijela svie-
,rroln dilelu selfa. Nodne more su snovi u koiima osoba sebe
frustrira (samo-frusftaclial i onda to poku$avatazrrie|iti. Noine
more su proiekciie spavada u koiima strasni dio najdesde pred-
stavlia diielove osobe s koiima ona niie u kontaktu, s kojima se
te$ko identificira i od kojih se distancirala. Dobro je promatrati
ptazrltrleu snu, ono Sto nedostaje i Sto se izbiegava u snu ier san
upuduie na dio lidnosti koji nedostaie i na ono "Sto i kako" osoba
izbiegava.
Nema velike razllke izmedu gestaltistidkog nadina terapijskog
pristupa materijalu iz budnog stania i materiialu iz snova. I u
proradi snova koristi se princip rada 'bvdje L sada", sve opisane
ierapijske metode i tehnike, pri demu se desto koristi diialog, rad
na polaritetima, upotreba ia-redenica i preuzimanie odgovorno-
sti. San se ne interp retira,vei ponovo proLivliavau "ovdje i sada"
u terapiiskoj situaciii.
San se oLivljava u terapijskom iskustvu kroz to da terapeut od
kliienta traLi daisprida svoi san kao da se dogada sada i u prvom
licu iednine. Nakon toga se nastavlia "klasidna" terapiiska pro-
rada dobivenog,,matertiala,, rprati se proces. Tiazi se od kliienta
da se identificira s dijelovima svog sna - liudima, Livotiniama,

239
GESTAIT TERAPIJA

osjeiajima, predmetima, situaciiama, odnosima, konfliktima.

Kroz identifikaciiu sa svim dijelovima sna kliient poveiava svoju
svjesnost o sebi, o dijelovima s kojima se identificira u svom
Zivotu i o onima od kojih se distancirao. Na tai nadin ponovo in-
tegrira i asimilira dijelove lidnosti u cjelinu, sto omoguiuje rast
i sazriievanje. Rad na snu i osvjestavanju omoguiuje ldijentu
integraciju dijelova lidnosti u cjelinu.
|o5 neki od najde5iih nadina fenomenoloske prorade snova jesu:
klijent prida o snu kao da se dogada u sadasnjosti, opisujuii san
u prvom licu jednine, nakon svake redenice moLe rc6i ,,i to 1e
moga egzistencija"; rad s iskusWom sna kao da je to swarna situ-
aciia rz Livota klijenta; kliient opisuJe i izrazava san neverbalno;
pridanie sna iz perspektive svakog pojedinog lika ili obiekta iz
snai vodenje dilaloga izmedu pojedinih likova ili objekata iz sna;
kreiranje razliditih pocetaka ili zavrsetaka sna; promatranje sna
kao poruke o sebi.

26. Koriitenie arhetipskih priia

fedan od nadina terapijskog pristupa je i pridanfe tradicional-
nih prida koje su u rezonanciii s ldijentovom Zivotnom pridom.
Pridanje prr(,a rnoze sworiti kreativni medij koii klijentu pntz,a
podr5ku, pri demu se ldijent osjeia manje usamljen u svojim Zi-
votnim problemima kada duje slidne dileme i probleme izredene
u simbolima pride koja se prida diljem svijeta. Takve pride desto
pntL,aju uvide i smjernice kako se nositi s osobnim i univerzar-
nim zivotnim problemima i pitanjima. osim toga, razli(iti dile-
lovi pride mogu predstavljati i razh(ite dijelove psihe, Sto moZe
biti korisna podloga za daljnii terapijski proces, identifikaciju i
osvjeStavanie.

27. Oriientaciia na tiielo

unutar cr dovjeka se promatra kao holistidku cjelinu tljela,
uma i emocija, koji medusobno povezani dine cjelovitost oso-
be. Tijelo i um funkcioniraju simultano. Rad na tijeht zauzima
vaLno mjesto u terapiji, a uldjuduie rad na tielesnoj strukturi,
tjelesnim procesima i energetskom toku. ova tehnika ukljuduje
usmjeravanje klijentove svjesnosti na njegovo tijelo i funkcioni-
ranje tijela u svrhu osviestavanja na(ina kako moze upotrijebiti
svoje tijelo za podr5ku uzbudeniu, sviesnosti i kontaktu.

240
 4 I Teorija psihoterapiie

|edan od tjelesnih procesa koii se najde5ie proraduie u terapiii iest

disanje, koje je sredi5nii dto Livota, poveznica izmedu tiiela i duha
ivaLno sredstvo samopodr5ke (koncentraclia na disanie i owie5ta-
vanje disanja, razll(ite tehnike opu5tanja i sI.). Tjelesna struktura
(konstituciia, rzgled, grada) osobe upuiuie doslovno na to kako ta
osoba sebe oblikuie u smislu stvarania uvieta za wiesnost i ulazak
u interakciiu s okolnom. Rad na energetskim tokovima u tijelu
moZe uputiti na to gdie je energiia blokirana, gdfe dominira, a
gdje dak i krpi (osye5tavanie vlastite tjelesne strukture i protoka
energije u tijelu). Vidliiv ie zna(,aian utjecaj sensory awarcnessa i
biodinamidkog pristupa terapiji kroz fokus na tijelo ldiienta kao
polazi5te za terapijsko owje5tavanje i proradu.
Prije kori5tenja ove tehnike dobro ie imati osobno iskuswo u
terapiii u radu na vlastitom tijelu, te da se kao terapeuti ugodno
osieiamo s takvim nadinom terapijskog pristupa.
28. Eksperimenti
Eksperimenti se promatraiu opienito kao terapijske metode i
pristup, ali i kao specifidne terapiiske tehnike unutar GT Ljudi
ude puno bolje radeii, L<toz iskusfvo, kroz pokuSaje i pogre5ke,
nego kroz to da pridaju o nedemu. Suldadno toi postavci, u GT
ie ranrlien koncept eksperimenata u koiima kliienti ude i istra-
Zuju o sebi kroz aktivno sudielovanje i akcifu unutar terapiiske
seanse. Cilj eksperimenata iest da klijent sam doZivi neko isku-
swo (da ga iskusi kroz pristup "Sto i kako" u'bvdie i sada"). U
terapiji se ne radi tako da terapeut naudi ne5to o ldiientu i onda
udi o tome ldiienta, vei naprotiv, vaZnost ie u tome da terapeut
naudi ldiienta kako da ldiient sam udi o sebi. To pak uldjudufe
da ldiient postaje svjestan toga kako on uistinu funkcionira u
svojoj okolini. To aktivno istraZivanje uldjuduie kori5tenie tjele-
snih, emocionalnih i mentalnih procesa, Sto ie sukladno ge5tal-
tistidkom holistidkom konceptu dovieka. Eksperimenti uldiudu-
iu istraZivanje ldijentova iskustva i doZivljavania l<roz aktivnu,
bihevioralnu ili imaginativnu ekspresiju koju zaiedno runrliai:u
terapeut i ldijent u'bvdje i sada". Kliient aktivno eksperimentira
elementima svog iskuswa, diielom s ciljem povedania svoje svje-
snosti, a dijelom pripremajuii se za akciiu/djelovanje.
GT potide terapeute na kreativnost u svom radu. Postoji gotovo
neograniden raspon mogu6nosti za eksperimentiranje i iedino

241
GESTALT TERAPIJA

ogranidenie su zapravo ma5ta i kreatirmost terapeuta i klijen-

ta. Neke od moguinosti variiacija eksperimerrata koje terapeut
rnoLe koristiti u terapijskom procesu ukljuduiu: igranje uloga
(nedovr5eni poslovi, osobine, polariteti, odnosi), difalog, direk-
tnu ekspresiju, pretjerivanje, nagla5avanje, ia redenice, kontinu-
itet svjesnosti, isprobavanje raznih pona5anja, rud ta tiielu/di-
saniu/glasu/pokretima/govoru, vizual izaclju, metafore, fantazrje,
maStu, pride, snove/ crtehe, domaie zadaie i sl.
Osnovni cili ge5talt eksperimenta je podr5ka ldijentu u ispro-
bavanju razliditih swari (ledne ili vi5e od dalje navedenih), u
kontekstu dijalo5kog odnosa terapeuta i ldijenta ,bvdje i sada,,u
terapijskoj situaciji (foyce i Sills, 2001; Mackewn, 19971:
1. Holistidki ispitati i poiadati svjesnost klijentove percepcije in-
terakcije s drugima, ukljudujuii i terapeuta.
2. Razvljati i istraZivati Zivotne teme koje su vaZne zaHljerrta.
3. Integrirati eksperimentalno udenie i tfelesne fenomene s ko-
gnitivnim r antmrj ev ani em.
4. IstraLivati sve sile koje su aktivne u polju i swarati uvjete u
kojima ldiienti mogu vidjeti svoj Zivot kao vlastitu kreaciju i
odgovornost.
5. Postiii osobni impass i jasnije vidieti da postoje razliditi unu-
tarnji procesi - i pozitivne sile i otpori - u trenutku impassa.
6. Ispitati repertoar pona5ania i doZivljavanja kako bi kliienti
poveiali broi svojih opclj/ rzbora.
7. Pojatati vlastitu samopodrSku.
8. Zavriiti vlastite nedovrSene poslove, identificirati se s otude-
nim dijelovima lidnosti.
9. Isprobati opcije zaflovo pona5anfe.

Zinker (1977l'navodi jo5 neke od cilieva eksperimenta:

10. Poticati ldijentovo eksperimentalno udenie i raarljanje novih
koncepata o sebi.
11. Osvi)estiti i proraditi blokiranje ciklusa kontakta - mehaniz-
me otpora.
12. Otkriti polaritete koji nisu u svjesnosti.
13. Poticati integraciju konfliktnih sila u lidnosti.

242
 4 | Teorija psihoterapije

14. lzbaciti i ponovo integrirati introiekte i opdenito, smiestiti

"pogre5no smje5tene" emocije, idefe i pona5anja na miesto na
koje pripadaiu u lidnosti.
15. Poticati situacije u koiima se ldiient moLe osjetiti i pona5ati
jade, snaZnije, kompetentnije, biti vi5e u samopodr5ci i odgo-
vornifi za sebe.
29. Domaie zadaie
Domaie zadade desto su kori5tena terapiiska tehnika. One same,
odnosno njihova forma r sadfi,ai prirodno proizlaze iz terapiiskog
procesa, kao njegov spontani produZetak i nastavak. Kori5tenjem
domade zada(e kao dijela terapijskog procesa Siri se ukljudenost
ldijenta I Lz\ratt terapijske seanse/ te zaptavo kliient moZe ima-
ti seansi koliko Zeli, jer nastavlja terapijski proces (ponaSanie i
osvie5tavanjel,bez stvarne prisutnosti terapeuta. To ie uiedno i
prilika klijentu davleLba nove moguinosti, ono Sto je naudio na
terapiji i da u stvarnim Zivotnim situacijama olivljava ono 5to ie
osvif estio u terapiji, a ujedno moLe biti i poticai za dalinii proces
osvje5tavanja i daliniu terapiiu.

Gotovo sve ge5talt tehnike fokusiraiu se na elaboraciju pitanja

"iega ste sada svjesni/ ito sada doZivliavatel" i upute "Probaite ovai
eksperiment i promatraite iega ste postali sviesni / ito doZivliavate ili
uiite".Mnoge se intervencije svode na pitania: "Sto osietate!", "Sto
sada mislitel", "Sto sada ftebate/ielite!".
Naranio 11,97 6, 1993, prema Daniels, 2002l' nagla5ava ekspresivnu
kvalitetu geStalt terapiiskih tehnika i metoda. Sviesnost kao temelj-
ni cilj terapijskog procesa moZe se pove6ati ili kroz supresiiu ili kroz
ekspresiiu, te suldadno tome terapiiske tehnike dijeli na supresivne i
ekspresivne, a kao treia skupina navode se integrativne tehnike:

1. Supresivne terapiiske tehnike

Opiranie impulsu (supresiia) moLe dovesti do poveiania sviesno-
sti o tom impulsu, supresijom svoiih kondicioniranih reakcija
postajemo svf esni o tome Sto smo sve mi inrantih reakciia. Osim
toga, ove tehnike ciliaju na supresiju naudenih obrazaca koiima
osoba wlo desto umrwliuie svoje reakcije (misli, emocije, tijelo) i
izbjegava kontakt u sada5njosti, stalno koristeii iste stereotipne
obrasce mi5ljenja, osieiania i pona5anja I tzflov^ i iznova. Neki

243
GESTALT TERAPI,,A

od nadina izbiegavania bivanja u sada5njosti koje klifenti desto

koriste, a kod kojih 1e korisno upotrijebiti supresivne tehnike
jesu: pridanie o swarima, moranja, manipulacija, postavlianie
pitanja, tralenje dopu5tenj a, zahti jevanje.
2. Ekspresivne terapiiske tehnike
Poiaiavanie izraiavania impulsa (ekspresija) takoder dovodi do
povedanja svjesnosti o njemu. Mi smo sdesni sebe vedinom
kroz na5u ekspresiju. U ge5talt literaturi se vi5e posveiuje pa-
Znje ovim tehnikama, te je vedina prethodno opisanih metoda
i tehnika terapijskog rada u svojoi osnovi upravo ekspresivna
(npr. dii alo g, poia(,av anj e, pretjerivanie, ponavlj anf e, gluma, pro -
ba, prebacivanje i sl.).
Naia ideia o tome tko smo mi pod utiecaiem ie, ako ne i cielo-
kupno odredena time ito nismo napravili ili onime ito iesmo
naprauili, Zahtievom za supresijom terapeut potide kod ldijenta
ono Sto on nije, dok pozivom na ekspresiiu terapeut kod ldijenta
stimulira ono Sto on jest.
3. Integrativne terapiiske tehnike
Integrativne tehnike ili tehnike integracije doprinose spajanju
prethodno udalienih i otudenih dijelova lidnosti, npr. da se "top
dog" i "under dog" medusobno waL,avalt i prihvaiaju.

Kada ldiientu postane mogude izraziti ono Sto ie bilo rrcizraleno, on

tada sebe otkiva nekome drugome, ali i samome sebi. Samoekspresiia
ie nadin samosvjesnosti, ali i dio potpuno razvijene osobe, te ie stoga i
cilj psihoterapij e. I zr aZav ani e s eb e po dr azumii ev a pr eb acivani e svoi ih
emociia i razumiievania u akciiu, formu, riieii odnosno ostvarivanie,
realiziranie sebe, ito u doslovnom smislu znaii stvarunie sebe realnim.
Time osoba postaie sviesniia sebe, onoga "ito i kako" radi na senzor-
noi, motoriikoi, emocionalnoi i misaonoj razini u sadainiem ftenut-
ku, moZe prcuzeti odgovornost za sebe i svoie reakciie/izborc i postati
cielovita, ito pak dovodi do promiene i rusta.
Ekspresija i al<ralizacija prirodan je proces, no vrlo desto osobe
sebe
u djetinjstvu doZive pote5koie, anksioznost, bol i naude manipulirati
okolinom Woz razne "strategije", umjesto da riskirafu otvaranje sebe
sviietu. Zbroj tih strategija manipulacije dini karakter odnosno iden-
titet osobe koji ona prikazuje nakon Sto se otudila od onoga Sto ona u

244
 4 I Teorija psihoterapije

srvari iest i nakon Sto nije usp,ela izraziti svoiu plavu prirodu. Stoga ie
vrlo vaZno poticati ekspresiiu ldiienta tiiekom terapiie, zbog dega su i
gotovo sve ge$talt tehnike i metode u svoioi osnovi ekspresivne.
Nekoliko ie vaZnih karakteristika terapiiskih intervenciia (En-
right, 1970):
f . intervenciie se grade na swarnom sada5njem pona5aniu;
2. intervencije su neinterpretativne;
3. intervenciie neprestano idu u smieru koji potide i Siri kliientov
osi eiaj odgovornos ti za vlastito pona5ani e'

Tbhnike i metode sliiede nekoliko opdih cilieva (Yontef, 19951:

1. poiasniti i poostriti ono cega fe klifent ve6 sviestan te sworiti
nove veze izmedu eiemenata koii vei postoje u sviesnosti;
2. dovesti u sredi$te svjesnosti ono Sto je prethodno bilo samo na
niezinoi periferiii;
3. dovesti u wjesnost ono Sto je potrebno, ali sistematski drZano
tzvatt sviesnosti;
4. dovesti u svjesnost sistem kontrole sviesnosti, posebice mehani-
zamizbiegavanjadovodenja misli i osjedaja u sredi$te sviesnosti;
5. eksperimentirati novim nadinima mi$lienia, pona$anja i bivanf a
svf esnim, ukliudujudi proaktivnu samopodrsku poput meditaci-
ie, relaksacije i kontrole disania.

Na kraju jeintzetnovaLto naglasiti da ie ldiudan i gotovo naivaLni-

ji faktor u terapiiskom procesu pozitivna motivaciia i spremnost kli-
ienta za promjenu i sam terapiiski proces kroz
pristup "ovdje 1sada",
l,Sto i Lrko", u dijaloskom
|a-Ti odnosu, te razina podrske koiu osoba
ima (unutarnia podr$ka i podr$ka okoline), bez dega nema uspie$ne i
efikasne terapije, bez obzfua na znanie i spremnost terapeuta i efika-
snost terapiiskih metoda i tehnika rada.

245
GESTALT TERAPIJA

4.p
MOGUCNOSTI PRIMJENE GESTALT TERAPIJE

ty'ontef (lg93l navodi da se GT mohe efikasno koristiti sa svakom

klinidkom populaciiom koiu terapeut razumiie i s kojom se osieda
ugodno. Ako se terapeut moZe povezati s kliientom, mogu se primi-
jeniti gestalt terapijski principi difaloga i direktnog iskuswa. vazno
ie da se sa svakim Hiientom ti osnovni principi rada GT prilagode toi
konketnoi osobi i Hiniikoi situaciii, jer svaki ldijent i svaka diiagno-
stidka skupina zahtijevaju specifidan terapijski pristup. stoga ie vazno
da terapeut osim znania iz teorije i primiene GT ima znania iz pod-
ruija diiagnostike, psihopatologtie i teoriie liinosti, te ruzvoine, sociial-
ne i op(,e psihologiie, a uz to i odgovaraiuCe Hiniiko iskustvo (yontef
1993, t9951.
Individualna, partnerska, obiteljska i grupna GT koristi se gotovo
sa svim diiagnostidkim populaciiama i dobnim skupinama. GT ima
posebno dugu povijest primiene s osobama koje su sputane, rigidne,
pretjerano socijalizirane, sldone intelektualizaclji i s puno ,,unutarnjih
ogranidenj a " i " fflorafij a" neurotidni, anksio zni, perfekcionistidki, fo -
(

bidni i depresivni ldijenti), te se jedno vrijeme smatrala kao terapif a

isldjudivo takve populacije. No, GT ima uspje5nu primjenu s puno
Sirim spektrom problema. eesto se koristi, osim kod osoba s neuro-
zama odnosno anksioznim poremeiaiima i kod osoba s poremeiaiima
liinosti, te kod osoba s problemima ouisnosti o alkoholu i drogama.
Pokazala se wlo uspieina u radu s osobama koie imaiu iitav niz psi-
hosomatskih smetnii.
O moguinostima primjene GT kod razli(itih psiholo5kih pro-
blema i s raznim diiagnostidkim entitetima pisalo je mnogo autora
(Carlock, O'Halleran Glaus i Show, 1992j Clemmens, ZOOS; Cohen,
2002, Fagan i Shepherd, 1970; Hardie, 2004, Harris, 2001, Hatcher
i Himelstein, 1976; Kim i Kramel, 200\ Philippson, l99ic; Simkin,
1974). Nadinom i mogudnostima rada s grupama u GT takoder se
bavivelikbroj autora (Cohn, 1970) Fairfield, ZOO4; Feder,2005; Frew,
L986, 1988, Ginger i Gingeq, 2000, Greenwald, 1976V Harris 1994,
1995a, L995b, 1998a, 1998b, 2002a, 2OO2b, ZOOS; Harman, t9}4a;
Huckabay, 1992j Kepneq 1980, Melnick, 1980, polster i polsteq, l97B)
Perls, 1975; Schoenberg i Fede4 2005, Yalom, l97S; Zinker, 1977,

246
 4 / Teorija psihoterapije

1980). Siroka ie primiena GT u obitetiskoi terapiii ([uul, 2002; Kem-

pler, 1970, 19941i partenrskoi terapiii (Lynch i Lynch, 2005; Zinker,
1992;Zinker i Nevis, 19941. Terapijskim radom s diecom i adolescen-
tima posebno se bavila autorica Oaklander (1982, 1987, 1992, 1997,
2000), ali i drugi (Bauer, L979i Lampert, \OOB; Reynolds, 2005, To-
man i Baue1, 2005).
Gestalt terapifa pokazala se korisnom i u sklopu kriznih inter-
venciia (Bauer i Toman, 2OOB) Pollard, Mitchell i Daniels, 2OOZ)
O'Connell , I970; Young i Lestel, 2001), te u radu u organizaciiskim
Sustavima (Herman, 1975a, l976bj Maurel, 2005j Nevis, L987, 1996,
1997, Tolbert, 20041.
U manioj mieri GT se koristi u terapiii osoba s psihotiinim pore-
meiaiima i teZim organskim oitefuniima mozga, kod kojih je potre-
ban posebafl oprez, osietljivost, podr5ka, strpljivost i desto dugotrajan i
spor terapijski rad uz kontinuirano gradenje odnosa izmedu terapeuta
i klijenta. To vriiedi i za sve ldijente kofi imaju vrlo fragilan i nestabi-
lan self i duboko usadene osieiaje fuivnie i srama. Thkvim kiijentima
potrebna ie podr5ka terapeuta i minimalna kolidina osobne vjere u vla-
stiti prirodni kapacitet za izlie(enie, prije nego Sto mogu istraZiti i pro-
raditi vlastite dublje i intenzivnije emocije i stanf a. Osim toga, u radu
s takvim ldijentima vrlo je vaLro imati specifidna zr,arrja o odredenom
poremeiaiu i dinamici lidnosti, o prirodi, ranroju i tretmanu pojedinog
psihopatoloSkog entiteta. Isto tako, valno je znanie o balansu podr5ke
i frustracije , o ranroju sigurnih uvjeta za psihoterapijski rad s pojedi-
nom psihopatolo5kom skupinom, te o potrebi za dodatnom podr5kom
u obliku bolnidkog tretmana ili lijekova, koji se desto koriste zajedno
sa psihoterapijskim pristupom tretmanu takvih ldifenata (Shepard,
1970; Yontef, 1993, 19951.
U literaturi se posebna paLnja posveiuje opisu i obia5njenju spe-
cifidnosti terapijskog rada s osobama s narcistiikim i borderline pore-
meiaiem liinosti, te radu s osobama koie pate od deprcsiie i dubokih
osieiaja srama i krivnie (Conte, L999; Delisle, 1999j Greenberg E.,
L995,2002,2005t foyce i Sills, 2001; Lee i Wheeler,1996; Mackewn,
1997 j Oudejans Harris, 1992, Philippson , 1995b; Shub, 1999 j Tobin,
1982t Yontef, L9931. Prife terapijskog rada s ovakvim kliientima valno
se kvalitetno educirati i pripremiti kroz dodatno ldinidko iskusfvo i
usvajanje specifidnih znanja, te kontinuirano pratiti svoi rad kroz su-
perviziju i detaljno vodenje bllieL,aka o vlastitim impresijama.

247
GESTALT TERAPIJA

Osnovno ogranidenie u geStalt terapiiskom radu kroz diialoSki fa-

Ti, 'bvdfe i sada" odnos terapeuta i kliienta fest u tome Sto uvelike
ovisi o terepeutovim sposobnostima, vieitinama, znanilT, iskustvu i
procienama. Terapeutov kapacitet za |a-Ti odnos, 'bvdie i sada", te
"Sto i kako" terapiiski pristup temelii se i razvija kroz obilnu integraci-
ju udenja i iskustva. Za sigxan i efikasan terapiiski proces vaLno ie da
terapeut bude f asan u odredivaniu terapiiskog okvira, da postavi dwste
i postojane profesionalne granice, ali da bude i osjetliiv za klijentovo
iskuswo. U pitaniu granica posebna se paLnia posveiuf e oprezu u po-
gledu tjelesnog dodira izmedu terapeuta i kliienta, pri demu se izridito
zabraniuje seksualna konotacija i aktirmost. Dodir koii ie dopu5ten je
rukovanie, zagr\jai, terapeutski dodir kod radana disanfu i tiielu i sl.
Osjetljivost za klijentovo iskustvo vaZno ie zato Sto GT ima velik brof
razlr(itih tehnika i metoda ruda, terupijskih stilova, te ievaLno pazi-
ti da ldijent nema osieiai preplavlienosti, ugro/enosti, napadnutosti,
opasnosti, iskori5tenosti, posramlienosti i sl. S posebnom paLniom,
dijagnostidkim oprezom i osjetliivosti za proces treba koristiti izrazi-
to ekspresivne i konfrontiraiude tehnike i pristupe terapijskom radu.
Gestalt teraplia tzu. "perlsovskim" stilom ima ogtanideniiu primienu
od GT pristupa op6enito, i to u primieni s dublie poreme6enim kli-
ientima. Posljedniih godina dijalo$ka GT u pristupu terapiiskom radu
stavlfa naglasak na odnos i razumiievanie strukture lidnosti vi5e nego
na katarzt ili kon{rontaci j u. I skuSenj e terap e :U;t^ za pri j evremeno i pre-
brzo usmieravanje i "guranje" kliienta u poziciiu potpune samopodr5-
ke moZe reztitiratipseudointegracifom i u konadnici nezadovolisWom
i razodareniem. Isto tako ni pretierano davanie podrSke kliientu nede
dovesti do njegova sazrlievania, rasta i razvoia, vei moZe zadrL,ati sta-
tus quo.YaLno ie da terapeut ima dostatno z1.afile i edukaciiu iz GT te
profesional no " zalede" , ier u protivnom postoji opasnost da de koristiti
tehnike i emocionalni angaZmanbezprave iasnode o ciljevima, onome
Sto je centralno za ldlienta, alternatirrnim metodama i sl' (Shepard,
1970t Yontef, L993, 1 995).
Ge5talt terapija u pristupu i radu s klijentima naglasak stavlia na
osobnu odgovornost, interpersonalni kontakt i izralenu iasnaAu o
tome ito iest. TeZnia geitah terupeuta za prisutnoitu tiiekom tetapii-
skog kontakta zahtiieva snaZno osobno obvezivanie na principe CT
i vzsok stupanj samosvjesnosti. Isto tako, terapeutovi nerazriie5eni
unutarnii problemi koji se reflektiraju na niegovu moguinost ostvare-
nja kontakta utiedu na samu efikasnost terapiiskog procesa (Kirchner,

248
 4 | Teorija psihoterapije

2000). Stoga iewlo vaZno da terapeut bude u kontinuiranom rudu na

sebi, obrazovaniu i superviziii ier ie sam svoi instrument, kako navode
Polsterovi (Polster i Polstel, 1973}, odnosno terapeut, izmedu ostalog,
koristi vlastitu lidnost kao terapijski medif za promienu.
Yontef (1995ltnavodi situaciie u koiima ie indicitano upuCivanie
Hiienta drugom terapeutu: ako terapiiski odnos i "kemiia" izmedu te-
rapeuta i kliienta upuduie na to da bi kliient mogao taztrrtibolii i kvali-
tetnifi terapijski odnos s nekim drugim terapeutom, ako terapeut niie
educiran za rad s odredenom vrstom klijenata, ako se terapeutu ne svi-
da klijent ili se terapeut u tom odnosu ne osjeia ugodno. Ako klifent
ne Zeli ili nema dovoljnu unutarniu podrSku za ge{talt terapijski rad
usmjeren na wjesnost, moguda ie indikacil a zaupuiivanje tog ldiienta
na neki drugi, njemu primjereniii psihoterapilski pristup'

249
GESTALT TERAPIJA

-4.1(3
ZNANSTVENI PRISTUP U GESTALT TERAPIJI

Osim Sto se efikasnost svakg terapijskog pravca provjerava u samoi

terapiiskoj praksi kroz subjektivni doZivljaj ldiienta o korisnosti tera-
plie za niega i njegov Livot, tehoz supervizif ski rad, za svaku ozbiljnu
terapiju vrlo je vaLna njezina znansfvena provjera. Velik broj istra-
Livanja bavio se upravo validaciiom Gl te je znanstveno potvrdena
njezina efikasnost. Procjenjivala se efikasnost Gl poiedinih niezinih
terapijskih tehnika, moguinosti primiene sa specifidnim diiagnostid-
kim skupinama i usporedivala njezina efikasnost s drugim terapij-
skim pravcima. Yonte{ (1995lr navodi da nema razloga da GT bude
efikasnija od nekog drugog terapijskog sistema koji po5tuie principe
dobre psihoterapijske prakse. Opienito se smatra da zna(,ainiju tera-
pijsku ulogu ima nadin kako terapeut radi, odnos terapeuta i ldiienta,
te emocionalna snaga ldijenta nego sam terapijski pravac i usmiere-
nje. fedna od ldasidnih studija pokazuie da ie vaLnije ono Sto tera-
peut radi nego koiem terapijskom pravcu pripada. Istide se pri tome
vaZnost direktnog iskustva, odnosa i prisutnosti (Liberman, Yalom i
Miles, l973l.I drugi autori takoder nagla5avaju vaZnost samog tera-
pijskog odnosa za efikasnost terapiie (Harman, 19B4bi |acobs, 1992;
Norcross i Rossi, 1994lr.
U iednot studiii radena je usporedba GT s drugim terapijskim
pravcima (Brunink i Schroeder (1979lr. Opisom i detekcifom vaLnrh
momenata terapiiskog diialoga u GT bavile su se dviie skupine auto-
ra, Boulet i Mahrer sa suradnicima (Boulet, Souliere i Steiner, 1993t
Boulet, Souliere, Steiner i Nadleq, 1992; Mahrel, Nifakis, Abhurara i
Sterner, 1984; Mahrer, Sterneq, Lawson i Dessaulles, 1986; Mahrere,
White, Howard, Gagnon i MacPhee, 1992; Mahre4 White, Howard i
Lee, l99L).
Najznadajniji doprinos istraZivanjima procjene efikasnosti GT i
njezinih specifidnih terapijskih tehnika dao je Leslie Greenberg koii
sa svojim suradnicima kontinuirano dugi niz godina provodi vdikbroi
razliditih istraZivanja. U jednoj studiji objasnio je vezu izmedu poje-
dinih ge5talt tehnika i kratkorodnih, srednjorodnih i dugorodnih pozi-
tivnih posliedica (Greenberg, 19861. Pokazao je da je efikasnija aktiv-
niia terapiia temeliena na iskustvu od ldasnidne klijentu orijentirane

250
 .Q I Teorija PsihoteraPije

terapije u koiol terapeut ne koristi direktno fenomenolo$ko eksperi-

mentiranie (Greenberg, Elliott i Lietael, 19941. U dijelu istraLivania
bavio se procjenom efikasnosti tehnike "dviie stolice". Istrazivania su
pokazala da kori$tenje tehnike "dvije stolice" u terapiii Lm za poslje-
dicu vedu dubinu iskuswa nego samo kori5tenie empatijske refleksiie
(Greenberg , 1982i Greenberg i clarke, 1979i Greenberg i Dompierre,
1981; Greinberg i Higgins, 1980, Greenberg i Rice, 1981)' Thkoder
se pokazalo da ji kori$tenfe diialogal<roz tehniku "dviie stolice" vrlo
korisno za {e|avanje nedowsenih emocionalnih poslova u odnosu s
drugima (Paivio i Greenberg, 19951, zatzlie(etie unutarniih konflikata
i poilela (Greenberg , I979; Greenberg i Dompierre, l98l; Greenberg
i Higgins, 1980), za ublaLavanie "unutarnieg WttT(ara" (Greenberg,
1980), za rie|enja konflikata kroz dublje iskuswo odbadenih dijelova
selfa (Greenberg, t982, L9921, zabolie riesavanie problema i donose-
nie odluka (Clarke i Greenberg, 1986; Greenberg i Foerster, 19961, za
smanjenje osiedaia liutnie (conoley, conoley, Mcconnell i Kimzey,
1983), tezaprorudu tugovanja (Field i Horowitz , 1998ll. Gestalt terapi-
ia se pokazaia efikasn om za tblaL,avanie introiiciranog unutarnieg
kri-
fl(ar a, rjesenje meduljudskih konflikata, poboli Sanie raspolo Zenia, op-
eeg zadovoljstva i bolje postizanje cilieva (Greenberg i Webstel, I982t
Rice i Greenberg, 19841. Kroz ekspresiiu emocija u terapiji dolazi do
ozdravljenia (Greenberg i Paivio, 1997l'.
Kori$tenie GT dovodi i do pozitirmih promjena u slici tiiela (Clan-
ce, Thompson, Simerly i weiss, 19941, do poveiania pozitirme slike
o sebi (Adisso, Euse, Hanson, Hendry Choca, 19741;, do poboli5anja
opieg stania sa smanieniem ttaLetrja vaniske podr$ke inran terapife
(-ross, Sheehan, Khan, 1980). Pokazala se vrlo efikasna u smanienju
depresije i anksioznosti (Beutler i sur., l99li Cook, 2000, Daldrup,
Beutleq, Engle i Greenberg, i98B; Goldman, Greenberg i Angus, 2000,
Greenberg i ,.rr., 1994t Greenberg, Rice i Elliott, 1993; Greenberg i
Watson, t998j Mestel i Votsmeier-Rohq 2000, Rosne4 Beutler i Dal-
drup, 2000; Watson i Greenberg, 1996; Watson i Stermac, L999]r'Ta'
koder se pokazalo da razrie|enie nedovr5enih poslova u terapiii dovodi
do izljedenfa depresiie (Daldrup i sur., 1988, Greenberg i sur., 1993i
Greenberg i watson, I9g8, McMain, Goldman i Greenberg, 19961,
te se GT pokazala efikasniiom od procesa desenzitizaciie u tretmanu
fobija (|ohnson i Smith, lg97l. Efikasna je u radu s osobama s dubliim
smetnjama na nivou lidnosti (Greenberg H., Seeman i Cassius, 1978]1,
s osobama koje boluju od shizofreniie (Serok, Rabin i spitz, 1984; Se-

251
GESTALT TERAPIJA

rok i Zemet, 19831, za smanjenye boli (Hill, Beutler i Daldrup, 1989).

Ima pozitime efekte na doZivliai porodaja (Spagnuolo-Lobb, 19921, na
roditeljski stil (Little, 19861, korisna je u partnerskoj terapiji (|essee i
Guerney, I 98 1 ), u radu sa srednjo5kolcima (Felton i Davidson , 197 3l ,
apokazala se i efikasnom u radu s kriminalcima (Serok i Levi, 19931.
Provjeravali su se i efekti grupne terapiie. U jednoj studiji powrde-
no fe da je grupna GT dak efikasniia od tfedne individualne terapiie
(Simkin, 19741, te da ima pozitivne efekte na samu individualnu te-
rapiju (Yalom, Bond, Bloch, Zimmerman i Friedman, 19771. Grupna
GT korisna je za pove1,anje samoaktualizacije i pozitivne slike o sebi
(Foulds i Hannigan, 1975, 19771, za smanjenie unutarnjeg kritidara,
pobolj5anje slike o sebi i dono5enje odluka (Serok i Bal, 19841, te tma
pozitivne efekte na osjedaie ljutnje, straha, liubavi, krivnie i samopri-
hvadania (O'Leary i Page, 1990).

252
 ZAKUUCNO
v
O
GESTALT TERAPIJI
$tr
::i I ir I llirl lLli?illr:i:::::ii.\ii
:, ^.;;+ffii

"r
N. ''d! li
 I zakllutno o geitalt teraPiji
-
t>-t
OSNOVNE PRETPOSTAVKE GESTALT TERAPIJE

Fassorr, (l97Sl ie sumirao temeline pretpostavke gestalt terapii-

skog pristupa:
1. Osoba ie cielina i predstavlia tiielo, emociie, misli, osiete i per-
cepciju, koii su svi u meduzavisnom dielovanfu.
2. Osoba ie dio svoje okoline i ne moZe se razumieti izdvojeno od
nie.
3. Ljudi su proaktivni vi$e nego reaktivni. Sami odreduiu svoie vla-
stite odgovore/reakciie na sviiet.
4. Lludi su sposobni biti sviesni svoiih osjeta, misli, emociia i per-
cepciia.
5. Ljudi su kroz samosviiest sposobni birati i prema tome su i od-
govorni za svoie pona5anje.
6. Liudi posjeduju potenciial i resurse da Live efikasno i da zadovo-
liavaju svoje potrebe.
7. Lludi mogu doZideti sebe iedino u sada5niosti.
8. ProSlost i bududnost mogu se doZideti samo kroz sieiania i pred-
vidanja.

255
GESTALT TERAPI,A

ZrvorruR FrLozoFue c eSrnLT TERApIJ E =.2

Berger (19801, Naranio (lg7ol i Perls (1981)sumirali su temelina
nadela Zivotne filozofiie ge5talt terapiie:
t. Zivi
sada: u svakom danom trenutku, a ne u pro5losti ni u bu-
du6nosti.
Z. Zivi ovdje: u dodiru s onime Sto ie pred tobom, s onime dto ne-
posredno opaZa5.
3. Prestani se uZivljavati u svoie tantazlje: doZivi dodir sa stvarnim
svijetom.
q. Zivi sa svojim osjetilima: osjeti 5to ti pruZaju. Ne precfenjuj mi-
sli, ved ie iskustvo vrednije.
5. Prihvati svoje osjeiaje i slobodno thizrazi: nemoj ih opravdavati,
obja5njavati, prosudivati ili manipulirati.
6. Prihvati ravnopravnost svojih osjedaja: prepusti se boli i neu-
godnim osjeiajima isto kao Sto se prepu5ta5 radosti i ugodnim
osjeiajima.
7. Nemoj se pokoravati zapovijedima "trebaS,, ili ',mora5,, i nemoj
se odricati svoje moii oboZavajuii idole. Prihvaiaj vlastite im-
perative za koje si spreman preuzeti odgovornost i koji za tebe
imaju unutarnji smisao.
8. Preuzmi odgovornost za svoje misli, osjeiaje i pona5anje. Nemoj
manipulirati sobom suZavaju6i svoju sdesnost.
9. Prihvati samog sebe kakav si sada i prihvati druge onakvima ka-
kvi oni iesu sada

Naranjo (1970lrnavodi iol 3 vaZna principa ge5talt terapije:

1 . Vrednovanj e sada5njostilaktualnosti: wemenske sada5nj ost na-
(

suprot pro5losti i bududnosti), prostorne (prisutno u odnosu na

odsutno) i swarne (pona5anie u odnosu na simbol).
2. Vrednovanje svjesnosti i prihvalanje iskustva.
3. Vrednovanje cjelovitosti i odgovornosti.

256
 I Zakljutno o geitalt terapiji
=
l+
\../.C-,
<
-A
UKRATKO O GESTALT TERAPIJI

Caniels (2000) osnovne postavke i naiin rada u GT sumira i opi-

suie na sljededi nadin:
o U GT terapeut uvijek obra(,a paLniu na obrazac, cieknu, konfi-
guraciiu (ge5talt) klijentova postojanfa u kojem se nalazi neko
iskustvo. Najdominantnija potreba ili nedovr5ena situaciia po-
staje figura i dolazi u prednji plan u odnosu na ostatak iskuswa
osobe, Sto postaje pozadina. Kada se smanjuie vaZnost te potrebe
kroz neki obhk razrieienia/zadovolienia, nelto drugo postaje fi-
gura. Thj proces stvarania figure i pozadine neprestano se ponav-
lja. Cilj terapije ili osobnog rasta jest da osoba postane potpuno
sposobna za organizmiiku s amor egulaciiu, lto zna(i da ie u kon-
taktu iz vlastitog centra i potreba, s paZnjom fla senzorni, emo-
cionalni, kognitivni i tielesni modalitet iskustva, u kontekstu
situacije, tj. polia organizam/okolina. Razvoj direktne, trenutne
sviesnosti cielokupnog polia i specifidnih detalia u polju sredi5nji
je element terapif skog procesa. To ukljuduie razne eksperimen-
talne tehnika upravo s ciljem ranroia wjesnosti. Owje5tavaju se
otpori i sve Sto stoji izmedu osobe i niezina prihvaianja onoga
Sto iest t "ovdie i sada" . Nedow5ene situacije iz pro5losti i briga
o buduinosti proraduju se u kontekstu kako ih osoba doLivlja-
va u sada5njosti. U terapijskom radu vi5e je naglasak na "Sto i
kako", nego na "zalto". Ne koriste se interpretaciie,ve(,jewijed-
nost u sviesnosti onoga ito i kako se dogada, u ftenutnom isku-
shru. Glavni princip rada je diialog u Ia-Ti odnosu. Anksioznost
se promatra kao ne-bivanje u sada5niosti, kao raskorak izmedu
sada i prije/poslije. Hranjenfe i probavlianie koriste se kao me-
tafore za ono Sto osoba radi sa svojim iskustvom lmentalni me-
tabokzaml. Cilj terapije iest da osoba Livin svojof potpunosti/ u
svojof autentiinosti, kao sviesno i odgovorno biie, da doLivliava i
sebe i druge onakvima kakvi jesu, te na tai nadin ulazi u kontakt
s okolinom.

Daniels (2005b) daie i pregledni saZetak osnovnih princpica GT

1. Ge5talt terapif a se bavi cif elom osobom u nf ezinoj Zivotnoj si-
tuaciji. Ge5talt znadi obrazac, cielina, konfiguraciia, zahvaeanje

257
GESTALT TERAPIJA

cjeline. Osoba se promatra kao cjelina koja sadrZi kognitirmi,

emocionalni, tjelesni, osjetilni i pona5aini dio.
2. [ednaku vaZnost pridaje teoriji, stavu i metodi, koji su tri stupa
efikasnog rada.
3. To je egzistencijalni pristup. PomaLe klijentu u doZivljavanfu
njegove egzistencije i nadina bivanja u sviietu i u preuzimanju
odgovornosti za to. Bavi se sada5njim egzistencijalnim proble-
mima, dilemama i l<rizama i povezuje ih s pro5lim i buduiim
dilemama.
4. To ;e fenomenolo5ki pristup. PomaZe klijentu u osobnom otkri-
vanju i doLivljavanju onoga Sto radi kroz sviesnost u "sada i ov-
die". Terapeut ne nudi interpretacije i ne govori klijentu Sto se s
njime zbiva.
5. To je dubinski pristup. Bazira se na istraLivanjt i otkrivanju, a
niie program promjene u nekoliko koraka. Promjena dolazi rz
procesa terapifske prorade i desto na neodekivane nadine.
6. To 1e povr5inski pristup. ObraeapaLniu na ono Sto je odito i to se
dovodi u centar interesa.
7. Temelji se na razvoju kapaciteta za svjesnost u sada5njosti. Sto
klijent postaje svijesniji toga Sto radi "sada", to ima veii kapaci-
tet za promjenu i da napravi ne5to drugo. Za to se desto koristi
kontinuum sviesnosti.
8. Bavi se proradom nedovr5enih poslova. Neuroza ukljuduje po-
na5anje u sada5njosti na nadin kako se to uldapa u situacije iz
pro5losti. Kako se te situacije ponovo doZivljavaju, proZivlfavaju
i proraduju u sada5njosti, tako osoba postaje slobodna autentid-
no reagirati sukladno sada5njoj situaciji.
9. Ukljuduje igranje uloga. O problemima se samo ne prida, vei
se opisuju i odigravaju u sada5njosti kao da se dogadaju upravo
sada.
10. "Praznine u lidnosti" su mjesta gdje imamo komplekse ili sputa-
nosti koji ne dopu5taiu energiji da slobodno tede. Stoga ievaLno
integrirati otudene dif elove lidnosti.
1 1. Potide ranroj nerazvijenih kapaciteta, i to posebno odbadenih
intora snage i emocionalne ekspresije za koje je klijent u pro5lo-
sti naudio da su neprihvatljivi.

258
 5 I Zakljuino o geitalt terapiii

12. PomaZe klijentu doLivieti na koii ie nadin otuden od svoga tiiela

i pomaZe mu u ponovnoi uspostavi cielokupnog doLivliavania
tiiela.
13. PomaZe klijentu otkrivati nadine kako krsi granice kontakta i udi
ga otkdvati i po5tovati granice. Mehanizmi otpora onemoguiuiu
dobar kontakt.
14. Dominantna potreba ie se poiaviti u figuri u terapijskoi situaciii.
Kada se ta potreba zadovolii, ona ie otiii u pozadinu i u figuri de
se iaviti druga potreba.
15. Dijalog je sredi5nii princip terapifskog rada. MoLe se uspostaviti
izmedu ldijenta i neke druge osobe ili izmedu ldijenta i diiela
niegove lidnosti. Vaniskl i unutarnji drlalozi poiaSniavaiu kon-
fliktne impulse koji su desto zajedno pomije5ani i omogu6uie
ldiientu da otkriie diielove sebe koji su bili potisnuti.
15. "sviietle6e strelice" koie upuiuiu na ono 5to je naivaLnlie mogu
biti vidljive bilo u verbalnom bilo u neverbalnom sadrZaiu klijen-
ta.
17 . proruda snova podrazumiieva da svaki san sadrZi f ednu ili vise
poruka o nekom aspektu ldijentova Zivota i postoiania. Identifi-
kaciia sa svakim elementom rz sfla moLe otkriti neku ldijentovu
dimenziju.
18. Ovai pristup sadrZi ekspresirme, supresirme i integratirrne tehnike.
19. Potide proradu i otpu5tanie "motania". Omoguduie ldiientu ot-
krivanje niegovih istinskih reakcija r Zelia koie moZe koristiti
kao osnovu za svoi livot, umiesto da Zivt kako je netko dntgt za
njega programirao i odredio.
20. Cili terapije je organizmidka samoregulacija. To zna(i reagitati
suldadno svim porukama koie dobivamo od uma./emoclia/tliela
o tome Sto Zelimo napraviti sada i Sto je prildadno u kontekstu
situaciie u koiol se nalazimo. To zahtijeva todnost u sagledava-
niu situacije i preuzimanje pune odgovornosti za vlastite akciie
i reakcife. Na tai nadin kliient moZ,e Zivieti puno spontanije i
reaiistidnije i manie s obzirom na pro5le navike, programe i ode-
kivanja.

Nekoliko ie autora sukus GT opisalo na sljededi nadin:

a Geitalt terapiia iovieka prcmata kao funkcionalnu, organiz-
miiku cielinu koia teii viioi razini potenciiala, aktualizaciii i in-

259
GESTALT TERAPIJA

tegraciii unutu sebe i kao dio polia organizam/okolina (Ikrchner,

20oo).
a Geitah terapiia stavlia nagJasak na direktan kontakt izmedu te-
rupeuta i Hiienta, iskustvo "ovdie i sada" aktivno eksperimen-
tiranie, odgovornost za sebe i svoie reakciie, osvieitavanie, po-
vierenie u organizmiiku samoregulaciiu, te meduzauisan odnos
poiedinca i okoline (Yontef, 1993lr.
a Geitah terapiia se moZe okarakterizirati kao neinterpretativ-
ni psihoterapiiski pristup koii 1<roz la-Ti odnos i l<roz podriku u
osvieitavaniu sebe (vlastitih misli, osieiaia, osieta i tiiela,) ovdje i
sada, omoguiuie pronalaZenie, oslobadanie i kori{tenie svih vla-
stitih osobnih potenciiala ti. samoaktualizaciiu (Pregrad, 1998).

Na Sfici 6 shematski su prikazane osnovne postavke GT pristupa.

260
 t Zakliuino o geitalt teraPiii
=

iltv
U
f
E
o
N

1I =
I
o o
J
N
o
F
&. L
o
; -
d.
A

1I
zu
o
o
>z
o 'Fa
d
& .:o
v
a
F s9 it
lfJ
-
!
a.
ilt+ 6
E '9eE
*E,E
Eur

gs
(E)z EA !q
,=ul.
-G '5
ul o
E H=
tJ
o
c
Y
,X- b
oeiqi !z-
q
a.
E
G o
o
F
V
-d -o
'-E>
o 6
C N<l--
EU
=-!
N< o
=J
1)-
o
N

<Lrr -i <-- =
F
-=t=EEgE; uE!*l#
F,
U
z : 'F--+
l- g
(9
E E ----)
o o o iir OO {o
t9
:Z
=:v o>x H
=?--99 ra

o
o
O
--d,A
oLi
o-
v< x
U6\-
ZE
e HE
c*'c
s.
6|
.tr
a
I
d. E.h
_ErE
O

r
1l \J
ol !
.O '- o
N
!
FO
u'o -Y
!O 'ti
E*
z.U lio
Xa
4t-
F-
ca
{ :- F
s.
uc) ---------) U^ zqo
di -Y
v)
> to- o =o !
o
GC
!:
GJ P
o -z
io
+j:
6O
5o q)

1I st
'3
HE
E-
q
,S
o U
F d
o
I
th

261
 LITERATURA

Adesso, V|., Euse, F.|., Hanson, R.\M, Hendry D., Choca, P. {1974lr. Effects of
a personal growth group on positive and negative self-references. Psycho-
therapy: Theory, Research and Practice, 11(411, 354-355.
i
Ameridka psihijatrijska udruga 11996l. Diiagnostiiki statistiiki priruinik za
duievne poremeiaie - ietvrto izdanie (DSM-N). |astrebarsko: Naklada
Slap.
Barlow, A.R. ( 198 1 ). Gestalt therapy and Gestalt psychology, Gestalt-anteced-
ent influence or historical accident. The Gestah lournal, 4{21. Ptegledano
0 5. 1 2. 200 1 ., dostupno na : http ://www. gestalt. org/barlow html

Bauer, A.L., Toman, S.M. (2003). A Gestalt perspective to crisis debriefing:

Working in the Here and Now when the Here and Now is unbearable.
Gestah Reuiew, 7 (Il, 56-7 L
Baue4 R. (1979). Gestalt approach to family therapy. Ameican lournal of
Family Therupy, 7(31, 4l-45.
Beisse4 A.R. (19701. The paradoxal theory of change. U Fagan, |., I.L. Shep-
herd (ur.), Gestalt therapy now (str. 77-801. Palo Alto, CA: Science and
Behavior Books.
Berger, I. (1980). Ge5talt terapija. U Berger I. (u..), Tieii roditeli, Novi pravci
grupne psihoterapif e (str. 1 1 3- I 351. Beograd: Nolit.
Beutler, L.E., Engle, D., Mohr, D., Daldrup, R.)., Bergan, |, Meredith, K., Mer-
ry, \M ( l99ll. Predictors of differential and self-directed psychotherapeutic
procedures. [ournal of Consulting and Clinical Psychology, 59, 333-334-
Boulet, D.B., Souliere M.D., Sterneq, I., Nadle4 W.P. (19921. Development
of a category system of good moments in Gestalt therapy. Psychotherupy,
29l4l, ss4-s63.
Boulet, D.B., Souliere, M.D., Sterner, L (1993). Good moments in Gestalt
therapy: A descriptive analysis of two Perls sessions. Canadian loutnal of
Counseling, 27l3l , I9l-202.
Bowman, C., Brownell, P. (2000). Prelude to contemporary Gestalt therapy.
G estah, 4 3 ). Pregled ano | 8.0 4.2003., dostupno na: http ://www. g-gei.or{
(

gejl4-3/prelude.html
Brentano, F. (L924-19281. Psychologie vom empirkchen standpunkt lYols.
1-3). Leipzig: Meiner
Brooks, C.V\M (1986). Sensory awareness, the rcdiscovery of experiencing
througfi workshops with Charlotte Selver. Great Neck, NY: Felix Mor-
row.

263
Literatu ra

Brunink, S.A., Schroeder, H.E. {1979lr. Verbal therapeutic behavior of expert

Psychoanalytically oriented, Gestalt and Behavior therapist. [ournal of
Counseling and Clinical Psychology, 47 , 567 -57 4.
Bube1, M. (1990). Tiiia. Beograd: Biblioteka Pana Du5ickog.
Bucay, l. 12007l'. Ispriiat iu ti priiu. Zapreii(,: Fraktura.
Butollo, \M (20031. GeStalt terapiia. U Biro, M., W Butollo (ur.l Kliniika psi-
hologiia lstr.285-295). Novi Sad: Katedra za Klinidku psihologiiu, Ludwig
Maximilians Universitlt Munchen i Futura publikaciie.
Cajvert, L. (2001). Kreativniprostor terupeuta, O superuiziii. Sarajevo: IP Sv-
jetlost, Zavod za udZbenike i nastavna sredsfva.
Carlock, C.|., O'Halleran Glaus, K., Show, CA. (19921. The alcoholic: A
Gestalt view. U Nevis, E.C. (ur.), Gestalt therapy: Perspective and applica'
tions (str. I9l-3231. Cleveland: Gestalt Institute of Cleveland Press.
Chopic, E.f ., Paul, M. (2005). Izliieiite svoiu samo(u, nauiite liubav i cielovi-
tost l<roz svoje unutarnie diiete. Zagreb: Mozaik kniiga.
Clance, P.R., Thompson, M.B., Simerly, D.E., Weiss, A.lL994l. The effect of
the Gestalt approach on body image. Gestah lournal, 17(ll, 95-114.
Clarke, K.M., Greenberg, L.S. (1986). Differential effects of Gestalt two-chair
intervention and problem solving in resolving decisional conflict. lournal
of Counsekng Psychology, 33( 1 ), I 1- I 5.

Clarkson, P. ll992l. Tiansactional Analysis psychotherupy: An integrated ap-

proach. London: Routledge.
Clarkson, P. 11,999l'. Gestah counseling in action. London: SAGE.
Clemmens, M. (2005). Gestalt approaches to substance use/abuse/dependen-
cy: Theory and practice. U Woldt, A.L., S.M. Toman (ur.l, Gestalt therapy:
History, theory and practice (str. 279-300). Thousand Oaks, CA: SAGE.
Cohen, A. (2002). Gestalt therapy and post-traumatic stress disorder: The po-
tential and its (lack of) fulfillment. Gestalt,6(1). Pregledano 25.04.2003.,
dostupno na : http ://www g- ge j org/gef / 6 - I / gestaltpts d. html
.

Cohen, A., Daniels, V (2001). Review of literature: Responses to "empirical

and hermenautic approaches to phenomenological research in psychol-
ogy, A comparison". Gestalt,5(2). Pregledano 22.10.2008., dostupno na:
http ://www. g - gej.or { 5 -2/ reviewlit.html
Cohn, R. C. ( I 9 70). Therapy in groups: Psychoanalytic, Experimental and Ge-
stalt. U Fagan,l.,LL. Shepherd lur.l, Gestalttherapy now (str. 130-139).
Palo Alto, CA: Science and Behavior Books.
Conoley, C.W, Conolq,I.C., McConnell, |.A., Kimzey, C.E. (1983). The ef-
fect of the ABCs of Rational Emotive therapy and the empty-chair tech-
nique of Gestalt therapy on anger reduction. Psychotherapy, 20lll, ll2-
rt7.

264
 Literatura

Conte, Y. (L9991. Work with a seriously disturbed patient in Gestalt thera-

py: The evolution of a therapeutic relationship. Gestalt, 3,2lr. Pregledano
1 5. 1 0. 200 8., dostupno na: http ://www. g- gej.or! 3 -2/article2.html

Cook, D.A. (2000) . Dissertation abstracts international60 (088), p 4210.

Crockel, S.F. (2000). "I-Thou" and its role in Gestalt therapy. Gestah, 4 l2l.
Pregledano 15.04.2003., dostupno na: http://www.g-gei.org/gej/4-Zlcrock-
er.html
Crocke4 S.F. (2005). Phenomenology, Existentialism and Eastern thought in
Gestalt therapy. U A.L. Woldt, S.M. Toman (ur.l, Gestah therapy: History,
theory and practice (str. 65-80). Thousand Oaks, California: SAGE.
Crockeq, S.F., Brownel, P., Stemberger, G., Guntheq, S., )ust, B., Sen, A., Wolf-
ert, R. (2001). Field and boundary. Gestah,5(2). Pregledano 24.04.2003.,
dostupno na: http / /ww.g- gef org/gei / 5 - 2 I I 9 9 Sfield. html
: .

Cross, D.G., Sheehan, PW, Khan, J.A. (1980). Alternative advice and counsel
in psychotherapy. lournal of Counseling and Clinical Psychology, 45(51,
5r5-625.
Daldrup, R.|., Beutle4 L.E., Engle, D., Greenberg, L.S. (1988). Focused Ex-
pressive psychotherupy: Freeing the overcontrolled patient. New York, NY:
Guilford.
Daniels, V (2000). Fritz Perls and Gestalt therapy. Pregledano 19.06.2007.,
dostupno na: http://www.sonoma.edu./d/daniels/gestaltsummary.html
Daniels, V (2002). Claudio Naranjo on categories of intervention. Gestalt,
6 3 ). Pregledano I 5. 1 0. 2008., dostupno na: http://www.g .gej.or{ 6 - 3/cat-
(

egories.html
Daniels, V (2004). The working corner: Dimensions of dialogue. Gestalt,
B ( 1 ). Pregledano 1 5. I 0. 200 8., dostupno na: http://www.g-gei.org/8- l/cor-

ner.html
Daniels, V (2005a). The working corner: The Method of "shuttling" in Ge-
stalt working process. Gestalt, 9( I ). Pregledano I 5. 1 0.2008., dostupno na:
http ://www. g- gei.or{ 9- L / corner. html
Daniels, V (2005b). The Gestalt working prccess, A thumbnail summary
of principles. Pregledano 28.08.2007., dostupno na: http://wwwsonoma.
edu/d/daniels/gestaltthumbnail. html
Delisle, G. (19991. Personality disorders: AGestalttherapy perspective. Cleve-
land, OH: Gestalt Institute of Cleveland Press.
Ehren{els,.VC. (1890). Uber Gestaltqualitarcn. Vierteliahrsschriftfurwissen-
schaftliche Philosophie, 1 4, 249 -292.
Enright, I.B. (1970). An introduction to Gestalt techniques. U Fagan, I., lrL.
Shepherd lw.l , Gestalt therupy now (str. L07 -1241 . Palo Alto, CA: Science
and Behavior Books.

265
Literatura

Fagan,I. $970ll. The tasks of the therapist. U Fagan, 1., LL. Shepherd (ur.),
Gestalt therapy now (str. 88-105). Palo Alto, CA: Science and Behavior
Books.
Fagan, |., Lauvel, D., Smith, S., Deloach, S.,Katz, M., Wood, E.ll976l. Criti-
cal incidents in the empty chair. U Hatcheq, C., P Himelstein (ur.), T1le
Handbook of Gestalt ther apy (str. 645 - 67 0). New York, NY: |ason Aronson
Inc.
Fagan, |., Shepherd , I.L. ll970l. Gestah therapy now, Theory, techniques, ap-
plications. Palo Alto, CA: Science and Behavior Books.
Fairfield, M. (20041. Gestalt group revisited: A Phenomenological approach.
Gestah Reuiew, 8(31, 336-357.
Fedeq, B. (2005). Gestalt group therapy: An interactive approach. Gestah, 9{21.
Pregledano 1 5. 1 0. 200 8., dostupno na: http:/lwww. S- grl.ordg -U group.html
Felton, G. S., Davidson, H.R. ll97 3lr. Group counseling can work in the class-
room. Academic Therapy, B, 461-468.
Ferenczi, S. (1949). The confusion of tongues between adults and children:
The language of tenderness and of passion. International lournal of Psy-
choanalysis,30(4).
Ferenczi, S., Rank, O. (1986). Developmentof Psychoanalysis. Madison, CT
International Universities Press Inc.
Field, N.P., Horowitz, M.l. (1998). Applyrng an empty-chair monologue paru-
digm to examine unresolved grief. Psychiatry, 61, 279-287.
Finney, B.C. ll976a). Let the little child talk. U Hatchel, C., P. Himelstein
{w.1, The Handbook of Gestalt therapy (str. 385-420). NY: }ason Aronson
Inc.
Finney, B.C. (i976b1. Say it again. An active therapy technique. U Hatcher,
C., P. Himelstein (ur.), The Handbook of Gestalt therapy lstr. 42I'4671.
NY: |ason Aronson Inc.
Fitzgeralt;:1. ls.a.l Paul Goodman biography. Pregledano 06.06.2007.,
dostupno na: http://www.dwardmac.pitzer.edu/Anarchist-Archives/bright/
goodman /goodman-bio.html
Foulds, M.L., Hannigan, P.S. (19761. Gestalt marathon group: Does it in-
crease reported self-actualization. Psychotherupy: Theory, Research and
Pructice, 1 3(4}, 37 8-383.
Foulds, M.L., Hannigan, P.S. (1977lt. Gestaltworkshop and measured chang-
es in self-actualization: Replication and refinement study. lournal of Col-
lege Student Personality, 18, ZOO-205.
Frankl, VE. (2001). Zivotuviiekima smisla: uvodulogoterupiiu. Split: Ver-
bum.
Freud, S. 11927 l. The Ego and the /d. London: Hogarth Press and Institute for
Psychoanalysis.

266
 Literatura

Frew, |. (1986). The functions and patterns of occurrence of individual con-

tact styles during the development phase of Gestalt group. The Gestah
lournal, 9lll, 415-438.
Frew, f . (1988). The practice of Gestalt therapy in groups. The Gestalt lour-
nal, L1(l),77-95.
Friedlaender, S. (19181. Schopferische Indi't'ferenz. Munchen: Georg Muller.
Gingeq, S. (2005). Sandor Ferenczi'. Widening the boundaies of Psychoanaly-
sis and preparing the ground for Gestalt therapy. 13th European Congress
of EAI Vilinus.
Gingeq, S., Gingeq, A. (2000). Gestalt therapy groups: Whyz. 6"trort, 4(Ll.
Pregledano 1 5.04.2003., dostupno na: http://www.g-gej.orglgej /4-l/gin-
gerl.html
Coldman, R., Greenberg, L.S., Angus, L.E. (2000). Results of theYork II com-
parutive study testing the effects of Process-Experiential and Client-Cen-
tered therapy for depression. Paper presented at the 3 I st Annual Meeting
of the Society for Psychotherapy Research (SPR) in Chicago, USA.
Goldstein, K. (i939). The Organism. NY:American Book Company.
Goodman, P ( 1 960). Growing up absurd: Problems of youth in the organized
system. New Yor\ NY: Gestalt |ournal Press.
Greenberg, E. (1995). Healing the borderline. The Gestah lournal, 12121, 1l-
54.
Greenberg, E. l2OO2l. Love, admiration or safety: A system of Gestalt di-
agnosis of borderline, narcissistic and schizoid adaptations that focuses
on what is figure for the client. Gestah,6(3). Pregledano 15.10.2008.,
do stupno na : http ://www. g- gej. or{ 6 - 3/diagnos is. html
Greenberg, E. (2005). The narcissistic tightrope walk: Using Gestalt therapy
field theory to stabilize the narcissistic client. Gestalt Review, g(1), 58-68.
Greenberg, H.S., Seeman, |. Cassius, |. (1978). Personaliry changes in mara-
thon therapy. Psychotherupy: Theory, Research and Pructice, 15(ll, 6I-67.
Greenberg, L.S. (I979). Resolving splits: The two-chair technique. Psycho-
therapy: Theory, Research and Practice, 16, 310-818.
Greenberg, L.S. (1980). The intensive analysis of conJlict of recurring events
from the practice of Gestalt therapy. Psychotherapy: Theory, Research and
practice, 17, 143-152.
Greenberg L.S. {1982). Toward a task analysis of conflict resolution in Ge-
stalt therapy. Psychotherapy: Theory, Research and Pructice, 20, 190-201.
Greenberg, L.S. (1986). Change process research. lournal of Consulting and
Clinical Psychology, 54, 4-9.
Greenberg L.S. (1992). Thsk analysis: Identifying components of intraper-
sonal conflict resolution. U Toukmanian, S.G., D.L. Rennie |ur,.l, Psycho-

267
Literatur:a

therapy process rcsearch: Paradigmatic and naruative approaches (str. 22-

50). NewburyPark, CA: SAGE.
Greenberg, L.S., Clarke, K.M. ll979l. Differential effects of the two-chair ex-
periment and empathic reflections at a conflict maker. lournal of Counsel-
ing Psychotherapy, 26, l-9.
Greenberg, L.S., Dompierre, L.M. (1981). Specific effects of Gestalt two-chair
dialogue on intrapsychic conJlict in counseling. [ournal of Counseling Psy-
chology, 28,288-295.
Greenberg, L.S., Elliott, R., Lietaer, G. (19941. Research on experimental psy-
chotherapies. U A. Bergin, S. Garfield lur.l, Handbook of psychotherapy
and behavior change (str. 509-539). New York, NY: Wiley.
Greenberg L.S., Foerster, F.S. (1996). Thsk analysis exemplified: The process
of resolving unJinished business. lournal of Consulting and Clinical Psy-
chologt, 64(31 , 439 - 446
.

Greenberg, L.S., Higgins, H.M. (1980). The differential effects of the two-
chair dialogue and focusing on conflict resolution. lournal of Counseling
Psychology, 27, 221 -225.
Greenberg, L.S., Paivio, S.C. (1997). Workingwith emotions in psychothera-
py. New York, NY: Guilford.
Greenberg, L.S., Rice, L., Elliott, R. (1993). Facilitating emotional change.
New Yor\ NY: Guilford.
Greenberg, L.S., Rice, L.N. {1981). The specific effects of Gestalt therapy
intervention. Psychotherupy: Theory, Research and Practice, 18, 31-38.
Greenberg, L.S., Watson, I.C. (1998). Experiential therapy of depression: Dif-
ferential effects of Client-Centered relationship conditions and Process
Er<periential intervention s. Psychother apy Res earch, 8, 2I0 -224.
Greenberg, .l-.S., Webstel, M.C. (1982). Resolving decisional conflict by Ge-
stalt two-chair dialogue: Relating process to outcome. lournal of Counsel-
ing Psychotherapy, 29, 468-477.
Greenwald, l.A. {1975a). The ground rules in Gestalt therapy. U Hatcher,
C., P. Himelstein (ur.), The Handbook of Gestalt therapy (str. 257-2801.
Northvale, N|: |ason Aronson Inc.
Greenwald, I.A. tl976bl. The art of emotional nourishment: Nourishing and
toxic encounter groups. U Hatcheq, C., P. Himelstein (ur.), The Handbook
of Gestalt therapy (str. 504-52 i ). Northvale, N|: |ason Aronson Inc.
Gregory S. (2001). Elsa Gindler: Lost Gestalt ancestor. British.Gestalt lour-
nal, 1 0 (21. Pregledano 0 1 03.20 1 1 ., dostupno na: http://www.gestaltsing.
.

com/articles/lostancestor. html
Hamran, R. (1984b). Gestalt therapy research. The Gestalt [ournal,7l2l, 6I-
69.

268
 Literatura

Hardie, S. (2004). Lit review. Gestah,8(1). Pregledano 15.10.2008., dostupno

na : http ://www g- gei. orgi 8-I /litreview. html
Harman, R. ( I 98aa). Recent developments in Gestalt group therapy. Interua-
tional lownal of Group psychotherapy, 34(3), 472-488.
Harris, l.B. (1994],. Team-building. Manchester Gestalt centre. pregiedano
22. I 0.200 I ., dostupno na : http ://www. mgc. org. uk
Harris, l.B. (1995a). Working with large goups and teams. Manchester Ge-
stalt Centre. Pregledano 22.10.2008., dostupno na: http://www.mgc.org.
uk
Harris, J.B. (1995b) . Boundary issuas in teams and workgroups. Manchester
Gestalt Centre. Pregledano 22.t0.2008., dostupno na: http://www.mgc.
org.uk
Harris, l.B. (1996],. The Gestah contact cycle, Manchester Gestalt centre.
Pregledano 22. I 0 .200 8., dostupno na : http ://www. mgc. org. uk
Harris, |.B. (1998a). silence in groups. Manchester Gestalt centre. pregle-
dano 22. 10.200 8., dostupno na: http ://www. mgc. org.uk
Harris, J.B. (1998b) . Gestah and group development theory. Manchester Ge-
stalt Centre. Pregledano 22.10.2008., dostupno na: http://www.mgc.org.
uk
Harris, J.B. (2001). workingwith anger. Manchester Gestalt centre. pregle-
dano 22. I 0.200 8., dostupno na: http ://www. mgc. org.uk
Harris, l.B. (2002a). Gestalt therapy in groups. Manchester Gestalt centre.
Pregledano 22. L O.2OO 8., dostupno na : http ://www. mgc. org. uk
Harris, J.B. (2002b). Field and groups process. Manchester Gestalt centre.
Pregledano 22. 10.2008., dostupno na: http://www.mgc.org.uk
Harris, J.B. (2004). The seven qualities of a good group therupisr. Manches-
ter Gestalt Centre. Pregledano 22.L0.2008. dostupno na: http://www.mgc.
org.uk
Harris, J.B. (2005). Experiments in groups. Manchester Gestalt Centre.
Pregledano 22. I O .200 8., dostupno na : http ://www. mgc. org. uk
Hatchel, C., Himelstein, P. (L9761. The Handbook of Gestalt therapy. North-
vale, N|: |ason Aronson Inc.
Heideggel, M. (19491. Existence and Being. Chicago, IL: Henry Regnery Co.
Heideggeq, M. ( 1 9 8 5 ). Bitak i wii eme. Zagreb: Naprij ed.
Herman, s.M. (1976a). The Gestalt orientation to organizatron. u Hatcher,
C., P. Himelstein (ur.), The Handbook of Gestalt therapy (str. 563-5g1).
Northvale, N|: |ason Aronson Inc.
Herman, s.M. (1976b). The shadow olorganization development. u Hatcheq,
C., P. Himelstein (ur.), The Handbook of Gesult therapy (str. 5g1-599).
Northvale, Nf: |ason Aronson Inc.

269
Literatu ra

Hill, D., Beutleq, L.E., Daldrup, R. (1989). The relationship of process to

outcome in brief experiential psychotherapy for chronic pain. lournal of
Clinical Psychology, 45161, 9 5l -9 57 .
Holdrege, C. ll999l. Seeing things right-side up: The implications of Kurt
Goldstein's holism. Pregledano 1 5.02. 20 1 0., dostupno na: http://wunv. na-
tureinstitute. org/about/who/goldstein. html
Horney, K. (19371. The neurotic personality of our time. New York, NY: Nor-
ton.
Horney, K. ( 1 945 ). Our inner conflicts . New York, NY: Norton.
Horney K. (1950). Neurosis andhuman gowh. New York, NY: Norton.
Huckabay, M.A. (19921. An overview of the theory and practice of Gestalt
group process. U Nevis, E.C. (ur.), Gestalt therapy: Perspective and ap-
plications (str. 303-330). Cleveland: Gestalt Institute of Cleveland Press.
Husserl, E. lL97 3lr. Logical investigation. London: Routledge.
Husserl, E. (1982). Ideas I: General introduction to a pure Phenomenology.
The Hague: Niihoff.
Hycner, R. (1985). Dialogical Gestalt therapy: An initial proposal. Gestah
lournal, 8lll,23-49.
Hycnel, R. (19911. Between person and person: Toward a dialogical psycho-
therapy. Gouldsboro, ME: Gestalt |ournal Press.
Hycnel, R., facobs, L. (1995). The healing relationship in Gestah therapy: A
dialogic self psychology. Gouldsboro, ME: Gestalt |ournal Press.
facobs, L. (1989). Dialogue in Gestalt theory and therapy. The Gestahlour-
nal, 12 (1), 1-25.
|acobs, L. (l992l.Insights from Psychoanalytic self-psychology and intersub-
iectivity theory for Gestalt therapists. The Gestalt lournal, 15t2l,,25-60.
]acobs, L. (1998). Dialogue and paradox: In training with Lynne |acobs, The
dialogue maven. Gestak, 2(1). Pregledano 15.04.2003., dostupno na:
http://www.g - gej.or! geil 2- 1/iacobs.html
|acobs, L. l2OO2).It's not easy to be a field theorist: Commentary on "Car-
tesian and post-Cartesian trends in Relational Psychoanalysis". Gestah,
6 2 ). Pregledano 0 5. 0 5. 2OO 3., dostupno na: http://www. g- ge1.or! gei I 6 - 2/
(

jacobsreview.html
]essee, R.E., Guerney, B.G. ( 1981). A Comparison of Cestalt relationship en-
hancement treatments with married couples, American lournal of Family
Therapy, 9(31, 3l-41.
|ohnson, S.M. (t 994) . Character styles, New York, NY: Norton.
|ohnson, WR., Smith, E.\ML. (19971. Gestalt empty-chair dialogue versus
Systematic Desensitization in the treatment of phobia. Gestah Research,
1t}|, t50-t62.

270
 Literatu ra

loyce, P., Sills, C. (2001). Gestalt counseling and psychotherapy. London:

SAGE.
[ust, B., Feldhaus, B., Bearinger, O. (2001). Impass. Gesta]t,5(2). Pregleda-
no 2 4 0 4.200 3., do stupno na : http ://www. g- gei or g/ gej/ 5 - 2 / | 9 9 8 imp as se.
. .

html
[uul, ]. (1995l. Vaie kompetentno diiete, Za nove temeline wiiednosti obitelii.
Zagreb: Educa.
fuul, f . l2OO2l. Razgovori s obiteliima: perspektive i procesi. Zagreh: Alinea.
Kempleq W (1970). Experimental psychotherapy with families. U Fagary 1.,
L. Shepherd (ur.), Gestalt therapy now (str. 150-161). Palo Alto, CA: Sci-
ence and Behavior Books.
Kempleq W. (1994). Naiela obiteliske gestah terapiie. Zagreb: Alinea.
Kepne4 E. (1980). Gestalt group process. U Fede4 B., R. Ronall (ur.), Beyond
hot seat: Gestalt approaches to group lstr. S-Z+1. NY: Brunner/Mazel.
Krerkegaard, S. (1992lr. Concluding unscientific postscript to philosophical
fragments. Princeton: Princeton Universify Press.
Kierkegaard, S. (2000). Strah i drhtanie. Split: Verbum.
Kim, I., Krame4 G. (2002). Insight dialogue meditation with anxiety prob-
lems. Gestah, 6lll. Pregledano 15.10.2008., dostupno na: http://www.g-
gei.or{ 6 - | /insightdialogue.html
Kirchneq, M. (2000). Gestalt therapy theory: An overview. Gestalt, 4(31.
Pregledano 18.04.2003., dostupno na: http://www.g-gei.org/gej /4-3/theory-
overview.html
Knapp, T.I. 11997). Ralph Hefferline: The unknown Gestalt therapist. ?lie
G estalt lournal, 20( 1 ). Pregledano 0 1 03. 20 1 0., dostupno na: http://www.
.

gestalt. de/knapp-hefferline. html

Koffl<a, K. (1935). Principles of Gestah psychology. New York, NY: Harcourt,
Brace and World.
Kogan, I. ll976l. The genesis of Gestalt therapy, U Hatcher, C., P Himelstein
(ur.), The Handbook of Gestah therapy {str. 235-257 ). Northvale, N}: fa-
son Aronson Inc.
Kohle1, W. ll947l. Gestalt psychology: An intoduction to new concepts in
modern psychology. New York, NY: Liveright.
Kohleq, W. (l969l.The task of Gestolt psychology. Princeton, NY: Princeton
University Press.
Kopp, S.B. l197zl. If you meet the Buddha on the road, kill him! The Hlgrim-
age of Psychotherapy Patients. New York, NY: Bantam Books.
Korzybski,A. (1933). Scienceandsanity:Anintroductiononnon-Aristotelian
systems and General Semantics. Forest Hills, NY: Institute of General
Semantics.

271
Literatu ra

Kosti6, N. (1980). Kako se neuroza shvada u ge5talt terapiji. U Ignjatovid,

M. (ur.), Noui pravci gupne psihoterapiie lstr. 59-63). Beograd: Avalske
sveske.
Kostii, N. (1990). Ge5talt teraplja. U Bergel, I. (rr.), Kliniikapsihologiia lstr.
614-6271. Beograd: Naudna kniiga.
Lahad, M. (2000). Creative superuision, The use of expressive arts meth-
ods in supervision and self-supervision. London: )essica Kingsley Pub-
lishers.
Lampert, R. (2003). A child's eye uiew: Gestalt therapy with children, adoles-
cents and their families. Highland, NY: Gestalt |ournal Press.
Latner,l. 11992). The theory of Gestalt therapy: U Nevis, E.C. (ur.), Gestalt
therapy perspectives and applications (str. 13-56). Cleveland, OH: Gestalt
Institute of Cleveland Press.
Lee, R., Wheeler, G. (19961. The voice of shame: Silence and connection in
psychotherapy. San Francisco, CA: |ossey-Bass.
Levitsky, A., Perls, F.S. (1970). The rules and games of Gestalt therapy. U Fa-
gan,l., LL. Shepherd (ur.), Gestah therapy now (str. lMA-I49lr. Palo Alto,
CA: Science and Behavior Books.
Lewin, K. (1935). A dlmamic theory of personaliry. New York, NY: McGraw-
Hill.
Lewin, K. (1936). Principles of topologtcal psychology. New York, NY: Mc-
Craw-Hill.
Lewin, K. (1951). Field theory in social science: Selected theoretical papers.
New Yor\ NY: Harper & Raw.
Lieberman, M., Yalom, I., Miles, M. (1973). Encounter groups: First facts.
New York, NY: Basic Books.
Litt, S. (s.a.a). What is "gestah" about Gestalt therapy!. Pregledano
07 .12.200I., dostupno na: ttp://www.positivehealth.com./permiVArticles/
RegularlittS9.html
Litt, S. (s.a.b). Laura Peils (1905-1990): Co-founder of Gestalttherapy. Pregle-
dano 0 7. 12.200 I ., dostupno na: http ://www.positivehealth.com/permiV
Articles/Regular/litt 5 0. html
Little, L.F. (1986). Gestalt therapy with parents when a child is presented as
the problem. FamiJy Relations: lournal of Applied Family and Child Stud-
ies,35(41, 489-496.
Lowen, A. (1988). Bioenergetika. Beograd: Nolit.
Lowen, A. (1998). Spiritualnost tela, Bioenergetika za gracioznost i harmoni-
lu. Beograd: Esotheria.
Lowen, A., Lowen, L. (1977). The way to uibrant health, A manual of bioen-
ergetic exercise. New York, NY: Harper Colophon Books.

272
 Literatura

Lyrrch, E., L1mch, B. (2005). Family and couples therapy form Gestalt perspec-
tive. U Woldt, A.L., S.M. Toman (ur.), Gestahtherapy: History, theory and
practice (str. 201-218). Thousand Oaks, CA: SAGE.
Mackewen, I. 19971. Developing Gestah counseling. London: SAGE.
Mahrer, A. R., Sternel, L, Lawson, K.C., Dessaulles, A. (1986). Microstrate-
gies: Distinctively patterned sequences of therapist statements. Psycho-
therapy,2S(l), 50-56.
Mahreq, A.R., Nifakis, D.1., Abhukara, L., Sterneq, I. (1984). Microstrategies
in psychotherapy: The patterning of sequential therapist statements. Psy-
chotherupy, 21(4]1, 50-56.
Mahreq, A.R., White, M.V, Howard, M.T, Gagnon, R., Macphee, D.C.,
(1992l,. How to bring about some very good moments in psychotherapy
sessions. Psychotherapy Res earch, 2(4}, 252-265.
Mahrer, A.R., White, M.V, Howard, M.T, Lee, AC.(l99Ll. Practitioner
methods for heightening feeling expression and confrontational strength.
Psychotherapy in pivate practice, 9(21, ll-25.
Maslow, A.H. (L954). Motivation and perconafiry. New Yor( NY: Harper and
Row.
Maslow, A.H. (1962). Toward a psychology of Being. Princeton, NY: D. Van
Nostrand Co. Inc.
Maslow, A.H. (l97ll. The farthest rcaches of human nature. New York, NY:
Viking.
Masquelieq, G. (2006). Gestalt therapy, living creatively today. Santa Cruz,
CA: The Gestalt Press.
Maureq, R. (2005). Gestalt approaches with organizations and large systems.
U Woldt, A.L., S.M. Toman (ur.l, Gestalt therapy: History, theory and
practice (str.237-256). Thousand Oaks, CA: SAGE.
May, R. (1953). Man's search for himself . New York, NY: Norton.
May, R. (196ll. Existential psychology. New York, NY: Random House.
May, R. (1983). The discovery of Being: Witings in Existential psychology.
New York, I{Y: Norton.
McMain, S., Goldman, R., Greenberg, L.5., (1995lr. Resolving unfinished
business: A program of study. U Dryden, W (ur.), Research in counseling
and psychotherupy: Practical applications (str. 21 l-2321. London: SAGE.
Melnick, I. (1980). Gestalt group process therapy. The Gestalt lournal, 3(21,
86-96.
Melnik, |., Nevis, S.M. (1992). Diagnosis: The struggle for a meaningful par-
adigm. U Nevis, E.C. (ur.), Gestah therapy: Percpective and applications
(str. 57-781. Cleveland, OH: Gestalt Institute of Cleveland Press.
Melnik, )., Nevis, S.M. (1997). Diagnosis in the Here and Now: The experi-
ence cycle and DSM-IV British Gestalt [ournal, 6(21,97-L06.

273
Literatu ra

Mestel, R., Votsmeier-Rohr, A. (2000). Long-term follow-up study of depres-

sive patients receiving experiential psychotherapy in a patient setting. Paper
Presented at Meeting of Society for Psychotherapy Research, Chicago, IL.
Milleq, M.V ( 1 998). Nature heals: The psychological essays of Paul Goodman,
Gouldsboro , ME: Gestalt lournal Press Edition, Pregledano 06.06.2007.,
dostupno na : http ://www. gestalt. org/goodman. html
Moreno, J.L. (1953). Who shall survive! Foundations of sociometry, group
psychotherapy and sociodrama. New York, NY: Beacon House Inc.
Moreno, l.L. tl959l. Psychodrama: Foundations of psychotherapy, Vol. 2.
New York, NY: Beacon House Inc.
Naranjo, C. (1970). Present-centeredness: Technique, prescription and ideal.
U Fagan, | ., l.L. Shepherd ltsr.l , Gestalt therapy now lstr. 47 -69) . Palo Alto,
CA: Science and Behavior Books.
Naranjo, C.11976). Expressive techniques. U Hatcher, C., P. Himelstein (ur.),
The Handbook of Gestah therapy (str. 281-305). NY: |ason Aronson Inc.
Nevis, E. C. ( I 9 8 7 ). Organizational consuhing: A G estalt approach. New York,
NY: Gardner Press.
Nevis, E.C. ll992l. Gestah therapy: Perspective and applications. Cleveland,
OH: Gestalt Institute of Cleveland Press.
Nevis, E.C. (19971. Gestalt therapy and organization deveiopment: A histori-
cal perspective. Gestah Reuiew, 1, 1 10- 130.
Nietzsche, F. 11974). The gay science. London: Vintage Books.
Nietzsche, F. (1983). Tako ie govorio Zaratustra. Zagreb: Mladost.
Norcross, |., Rossi, I. 09941. Looking weakly in all the wrong places? lournal
of Consulting and Clinical Psychology, 62131, 535-538.
Oaklander, V (1982). The relationship of Gestalt therapy to children. Tfte
Gestah [ournal, L, 64-74.
Oaldandeq, V ( 1 9 8 7 ). Prozori u svet naie dece, gestalt terap eutski pistup deci
i adolescentima. Beograd: Nolit.
Oaklander, Y. (1992l'. Gestaltworkwith children:Workingwith anger and in-
trojects. U Nevis, E.C. (ur.), Gestahtherapy: Perspective and applications
lstr.263-284). Cleveland: Gestalt Institute of Cleveland Press.
Oaldandeq, V (2000). Short-term Gestalt play therapy for grieving children.
U Kaduson, H.G., C.E. Schaefer lur.l, Shon-term play therapy for children
lstr.28-521. NY: The Guilford Press.
Oaklendeq V. ll997l. The therapeutic process with children and adolescents.
Gestah Reuiew, 1, 292-317.
O'Connell, VF. (1970). Crisis psychotherapy: Person, dialogue and the or-
ganismic event. U Fagan, I., I.L. Shepherd fx.), Gestalt therapy now (str.
243-3561. Palo Alto, CA: Science and Behavior Books.

274
 Literatura

O'Leary, E., Page, R. (1990). An evaluation of a Person-Centered Gestalt

group using the semantic differenti al. Counseling Psychology Quarteily,
3(1), 13-20.
Oudeians Harris, C. {1992lr. Gestalt work with psychotics. U Nevis, E.C.
{ur.), Gestalt therupy: Perspective and applications (str. 263-2841. Cleve-
land: Gestalt Institute of Cleveland Press.
Paivio, S.C., Greenberg, L.S. 1L995). Resolving "unfinished business": Effi-
cacy of experimental therapy using empty-chair dialogue.lournal of Con'
sulting and Clinical Psychology, 63(31, 419-425.
Parlett, M. {1991). Reflections on field theory. Bitish Gestaft loutnal, 1121,
68-91.
Passons, \MR. (1975). Gestalt approach in counseling. New Yor( NY: Holt,
Rinehart and Winston.
Perls, F.S. ll947l. Ego, hunger and aggression. New York, NY: Vintage Books.
Perls, F.S. ll957l. Finding self through Gestalt thetapy- Part of the Cooper
union forum lectures series. Pregledano 05.12.2001., dostupno na http'./l
www. gestalt. org/self . html
Perls, F.S. (1969). Gestahtherapyverbatim. NewYork, NY: Bantam Books.
Perls, F.S. ll97Oal. Four lectures. U Fagan, l.,l.L. Shepherd fx.), Gestahther'
apy now (str. t+-aa). Palo A1to, CA: Science and Behavior Books.
Perls, F.S. (1970b). Dream seminars. U Fagan, l.,LL. Shepherd lur.l, Gestalt
therapy now (str.204-233). Palo A1to, CA: Science and Behavior Books.
Perls, F.S. (1975}. Group vs. individual therapy. lJ Stevens, I. (rrr.), Gestah is
(str. 9-15). Moab, UT Real People Press.
Perls, F.S. ll976al. Gestalt therapy: Retroflection, introiection and proiection.
U Hatcheq C., P. Himelstein (ur.), The Handbook of Gestalt therupy (str.
81-167). NY: fason Aronson Inc.
Perls, F.S. (1976b1. The Gestafu approach and eye witness to thetapy. New
York, NY: Bantam Books.
Perls, S. ( i 98 1 ). Geitahistiiki pistup psihoterapiii. Beograd: Nolit.
F.

Perls, F.S., Hefferline, R., Goodman P. (i9511. Gestalt therapy: Excitement

and growth in the human personality. New York, NY: |ulian Press.
Perls, L.ll977l. An oral history of Gestalt therapy. Pregledano 07.02.2007.,
html
Do stupno na : http ://www. home. earthlink. net/lovegrlru/historygest.
Philippson, P. l|995al. Layers theoies. Manchester Gestalt Centre. Pregle-
dano 19.06. ., dostupno na: http://www.mgc.org.uk
2OO7
Philippson, P. (1995b). Early-disturbed clients. Manchester Gestalt Centre.
Pregledano | 9 .O 6.2007 ., dostupno na: http'./ / www. mgc. org.uk
Philippson, P. (1995c1. Obsessive'compulsive disorder. Pregledano
L 9 .O 6.2007 ., dostupno na : http ://www. mgc. org. uk

275
Literatu ra

Philippson, P. (1996). Dialogue and experiment. Manchesrer Gestalr centre.

Pregledano 19 .0 6.2007 ., dostupno na: http://www.mgc.org.uk
Philippson, P (2002). contemporary challenges in the application of perl's
five-layer theory. Gestah, 6(21. Pregledano 05.05.2008., dostupno na:
www. g- ge j . o r g/ geiI 5 - 2Aay ers. html
Pollard, C.H., Mitchell, C., Daniels, y. IZO0Z). Airline survivors, Vietnam
veterans and 9/lL. Gestalt, 6(1). Pregledano 28.02.2010., dostupno na:
http ://www. g.or{ gej/ 6 - |
g-

Polsteq, E., Polsteq M. (1973l,. Gestnlt therapy integrated, contours of theory

and practice. New York, NY: Brunner/Mazel.
Pregrad, l. (L9981. Gestalt terapiia. Predavanje na poslijediplomskom studiju
Odsjeka za psihologiiu. Zagreb: Sveudili5te u Zagrebu.
Purcell-Lee, C.R. (2000). Dialogue and Being. Gestalt, 4121. pregledano
1 5 0 4. 200 3., do stupno na : http ://www. g- ge j org/gei / 4 - 2 / purrcelll .html
. .

Rackel, H. (2001). Tlansfercnce and counter-transference. Madison, cr In-

ternational Universities Press.
Rainwate4 J ( 1986). Budite sebi psihoterapeut. Beograd: Nolit.
Rank, O. (1924]t. The trauma of birth. Mineola, Ny: Dover publications.
Reich, w. (L9451. character analysis: Principles and techniques for psycho-
analysis in practice and training. New york, Ny: Simon and Schuster.
Reynolds, C. (2005). Gestalt therapy with children. U Woldt, A.L., S.M. To-
man (ur.), Gestah therapy: History, theory and practice (str.l5}-L7g).
Thousand Oaks, CA: SAGE.
Rhyne, l. ll970l. The Gestalt art experience. U Fagan,l.,LL. Shepherd (ur.),
Gestah therapy now (str. 274-384). palo AIto, cA: Science and Behavior
Books.
Rhyne, l. 11976l. The Gestalt approach to experience, art and art therapy.
U Hatchel, C., P. Himelstein (ur.), The Handbook of Gestalt therapy lstr.
477-4921. New York, NY: |ason Aronson Inc.
Rice, L.N., Greenberg, L.S. (1984). Patterns of change: Intensive analysis of
psychotherapy process. New York, NY: Guilford press.
Richards, I.A., Ogden, C.K. (1923). The meaning of meaning: A study of the
influence of language upon thought and of the science of syrnbolism. New
York, NY:A Harvest/HBJ Book.
Rogers, c.R. (1942) . counseling and psychotherupy; newu concepts in prac-
tice. Boston, MA: Houghton Mifflin.
Rogers, c.R. (1951). client-centered therapy: Its current practice, implica-
tions and theory. Boston, MA: Houghton Milflin.
Rogers, C.R. (1961). On becoming a percon - A therapist uiew of psycho-
therapy. Boston. MA: Houghton Mifflin.

276
 Literatu ra

Rosner, R., Beutlel, L.E., Daldrup, R.l. (2000). Vicarious emotional experi-
ence and emotional expression in group psychotherapy.lournal of Clinical
Psychology, 56, l-L}.
Sartre, l.P. ll95Zl. Muinina. Zagreb: Zora.
Sartre, I.P. ( 1 95 8 ). Being and nothingness. London: Routledge.
Schoenberg, P., Fedeq, B. (2005). Gestalt therapy in groups. U Woldt, A.L.,
S.M. Toman lur.l, Gestah therapy: History, theory and pructice (str. 219-
236). Thousand Oaks, CA: SAGE.
Serok, S., Ba6 R. (1984). Looking at Gestalt group impact. An experiment.
Small Group Behauior, 15,270-277.
N. ( 1993). Application of Gestalt therapy with long-term pris-
Serok, S., Levi,
on inmates in Israel. Gestah lournal, 16, IO5-127.
Serok, S., Rabin, C., Spitz, Y. (1984). Intensive Gestalt group therapywith
schizophrenics. International lournal of Group Psychotherapy, 3413), 431-
450.
Serok, 5., Zemet, R.M. (1983). An experiment of Gestalt group therapy with
hospitalized schizophrenrc. Psychotherupy: Theory, Research and Prac-
tice, 20141, 417 -424.
Shepherd, I.L. (1970). Limitations and cautions in the Gestalt approach. U
Fagan, |., I.L. Shepherd (ur. ), Gestalt therapy now lstr. 234-328). Palo Alto,
CA: Science and Behavior Books.
Sherrill, R.E. (1986). Gestalt therapy and Gestalt psychology. The Gestah
[ournal. Pregledano 05.12.2001., dostupno na: http://www.gestalt.orgl
sherrill.html
Shub, N. ll999l. Character in the present: Why Gestalt therapy is particu-
larly helpful for treating character-disordered clients. Gestab Review, 3(l),
64-77.
Simkrn, I.S. (1974lr. Gestalt therapy mini-lectures. Millbrae, CA: Celestial
Arts.
Simkin, l.S. {1976). The development of Gestalt therapy. U Hatcheg, C., P
Himelstein ltx.), The Handbook of Gestalt therapy lstr. 223-233). NY: Ia-
son Aronson Inc.
Smuts, I.C. 11926l. Holism and evolution. Highland, NY: Gestalt iournal
Press.
Spagnuolo Lobb, M. ll992l. Childbirth as re-birth of the mother: A psycho-
logical model of training for childbirth by the Gestalt therapy approach.
Gestah lournal, 15(ll, 7-38.
Spagnuolo Lobb, M. ls.a.).What's Gestahtherapy,Italy: Instituto di Gestalt.
Pregledano 07.12.2001., dostupno na: http://www.gestalt.iVwhatgestalt-e.
html

277
Literatu ra

Stanford enciklopedijafilozofrie (2010). Dostupno na: http://www.plato.stan-

ford.edu
Stevens, I.O.ll997l. Mo( svesnosti. Beograd: Esotheria.
Stevenson, H. (2004). Paradox: A Gestalt theory of change. Pregledano
0 5. 0 5 . 20 0 7., dostupno na: http / / www. clevelandconsultinggroup.
:

Strachey, I. 196ll. The standard edition of the complete psychological works

oi Sigmund Freud. New York, NY: Norton.
Svletska zdravstvena organizaclia ll999l. Klasifikaciia mentalnih poremeiaia
i poremeiaia ponaiania: Kliniiki opisi i diiagnostiike smiernice - Deseta
reviziia (MKB-10) . Zagreb: Medicinska naklada.
Tillich, P. (1951-1963). Systernatic theology (Vols. 1-3). Chicago, IL: Univer-
sity of Chicago Press.
Tobin, S. (1982). Self disorders, Gestalt therapy and self psychology. Gestalt
[ournal, 5,21,3-44.
Tolbert, M.A. (2004). What is Gestalt organization and systems Develop-
ment? All about the O, the S, the D... and of course Gestalt. OD Prac-
tioner, 361411, 6-10.
Tolle, E. (2003). Mo(, sadainieg trenutka. Zagreb: YBZ.
Tolle, E. 12006lr. Moi sadainieg trenutka u praki. Zagreb:YBZ.
Toman, S.M., Baue4 A.L. (2005). Adolescents: Development and practice
from Gestalt orientation. U Woldt, A.L., S.M. Toman (w.), Gestalt thera-
py: History, theory and practice lstr.l79-200). Thousand Oaks, CA: SAGE.
Wall, R. (2003). The radical individualism of Paul Goodman, Pregledano
O 6 .0 6 .200 7 ., do stupno na : http ://www. lewrockweel. com/orig3/wal1. html

Watson, |.C., Greenberg L.S. (1996lr. Pathways to change in the psychothera-

py of depression: Relating process to session change and outcome. Psycho-
therapy, 33121, 262-27 4.
Watson, |.C., Stermac, L. (19991. Comparing changes in clients levels of de-
p r e s sio n, s elf - e st e em an d inter p er s o n al p r obl ems in C o gnitiv e B ehavior al
-

and Process-Experiential therapy. Paper presented at the 30th Meeting of

Society of Psychotherapy Research, Braga, Portugal.
Weaveq, J. O. 2004). The influence of Elsa Gindler - Ancestor of sensory aware-
(

ness. Tft e U SA Body Psychotherapy fournal, 3(l). Pregledano 0 I 03.20 I I ., .

dostupno na : http ://www. j udlthweaver. com

Wertheimeq, M. (1938a). Gestalt theory. U Ellis WD. (ur.), A source book of
Gestah psychology (str. 1 - 1 1 ) . London: Routledge and Kegan Paul.
Wertheime4 M. (1938b). The general theoretical situation. U Ellis WD. (ur.),
A source book of Gestalt psychology (str. 12-16). London. Routledge and
Kegan Paul.
Wertheimel, M. (1945). Productive thinking. New York, NY: Harper and
Brothers.

278
 Literatu ra

Wheele4 G. (1998). A Gestalt developmental model. British Gestah lournal,

7(21, tl5-125.
Whitfield, C.L. ll997l. Tieiiti diiete u nama, otkriti svoie pravo ia. Zagteb:
YBZ.
Wikipedia 20 1 0 ) . Dostupno na : http ://www en.wikipedia.org
(

Woldt, A.L., Toman, S.M. (2005). Gestah therapy: Histoty, theory and ptac'
rice. Thousand Oaks, California: SAGE Publications.
Wulf, R. 11996l. The historical roots of Gestalt therapy theoty. New Zealand:
Gestalt dialogue: Newsletter of the Integrative Gestalt Centre. Pregledano
0 5. 1 2. 200 I ., dostupno na: http ://www. gestalt.org/wulf. html

W1.rnore, l. (2OO2l. Gestalten. Gestalt,6(2). Pregledano 05.05.2003', dostupno

na : http ://www. g- gei orglgei / 5 - Z l gestahen. html
.

Yalom, I.D. (1975). The theory and practice of group psychotherapy. New
York, NY: Basic Books.
Yalom, I.D., Bond, G., Bloch, S., Zimmerman, E., Friedman, L- (19771. The
impact of a weekend group experience on individual therapy. Archives of
Generul Psychiatry, 34, 399-415.
Yontef, G M {1976lt. Theory of Gestalt therapy. U Hatche4 C., P. Himelstein
lur.l, The Handbook of Gestalt therapy lstr. 213-221). NY: fason Aronson
Inc.
Yontef, G.M. (1979). Gestalt therapy: Clinical Phenomenology. The Gestah
lournal, 111111,27-45.
Yontef, G.M. (1993}. Awareness, dialogue and ptocess: Essays on Gestaft
therupy. New York, NY: The Gestalt |ournal Press.
Yontef, G.M. (1995). Gestalttherapy.IJ Gurman, A.S., S.B. Messer (ur.), Es-
sential psychotherapies, theory and ptactice (str. 261-303). NY: Guilford
Press.
Yontef, G.M. (2000). Dialogue, psychotherapy, will and cognition: A response
to Purcell-Lee. Gestaft,4(2). Pregledano L5.04.2003., dostupno na: http:ll
www. g- ge j . o r! html
gei/ 4 -Z/yontef .

Yontef, G.M. (2005). The relational attitude in Gestalt therapy theory and
practice. Gestah, 9 l2l. Pregledano i5.10'2008., dostupno na: http'.ll
www. g- gei o r { 9 - 2 / r eLationalgestalt. html
.

Young, L., Lestel, D. (2001). Gestalt therapy approaches to crisis intervention

with suicidal clients. Brief Tleatment and Cisis Intervention, 1(ll, 65-74.
Zinker, l. ll977l. Creative process in Gestah thetapy. New York, NY: Brun-
ner/Mazel.
Zirrker, J. (1980). The developmental process of a Gestalt therapy group. U
Feder, B., R. Ronall (ur.l, Beyond hot seat - Gestalt apptoaches to goups
lstr. 5 5-7 7 l. NY: BrunnerlMazel.

279
Literatura

Zinker,I.l992l. The Gestalt approach to couple therapy. U Nevis E.C. (ur.),

Gestalt therapy: Perspective and appkcatrons (str. 285-302). Cleveland:
Gestalt Institute of Cleveland Press.
Zinker, |., Nevis, S.M. (1994). The Aesthetic of Gestalt couples therapy, On
intimate ground. San Francisco, CA: |ossey-Bass publishers.

280
 KAZALO AUTORA

May Rollo 56
Buber Martin 42-45, L7l
Moreno lacob 4
Brentano Franz 30-31
T
Nietzsche Friedrich 35-36
Ferenczi Sandor 14-15
Frankl Victor 34 'F>
Friedlander Salomon I 7- 18 Perls Fritz 3, 18, 21 , 59-61
Perls Laura 3, L8, 21,30, 59-61
\-__J
Gindler Elsa 53-54 14,
Goldstein Kurt 18-21 Rank Otto 12-14
Goodman Paul 3, 5l-53,75-78 Reich Wilhelm 9-11
Reinhard Max 4
Richards Ivor ArmstrongZ7-28
-H Rogers Carl 56
Hefferline Ralph 3, 60
Heidegger Martin 4l-42
Horney Karen 5-9 S
Husserl Edmund 3l-33 Sartre )ean-Paul 36-39
Selver Charlotte 54
Smuts fan 21-22
14 Stump{ Carl 31
Kierkegaard Soren 34-35
Koffka Kurt 23 *7
Kohler Wolfgang 23
Korzybski Alfred 28-30 Tillich Paul 39-41

J* -.4-
Lewin Kurt 46-50,202 Zeigarnik Bluma 50

-\r1 1U
Maslow Abraham 55 Wertheimer Max 23

281
 KAZALO POJMOVA

a
Agresiia 99,102-lOB
Eksperimenti 77, 227, 241-243
Esalen institut 61-62
Anksioznost l2L-123
Arhetipske prlle 240
Asimilaciia 89-90, 102, ll9 Faze kontakta/ciklus formacife i destruk-
Aspekti kontakta 71 cife gestalta 86-90, l4l-142
Autentidan self 144-146, 213-2L4 Fenomenologiia 30-34, 210
Fenomenolo5ka metoda I 81-1 82, 210-
212,227
Figura i pozadina 24,85-86
Bolest 93, 120,123
Fiksirani ge5talt 95-98
"Moranja" 96-98
Formaciia i destrukciia ge5talta./proces
Ciklus formaciie i destrukciie ge5talta/ kontakta 85
faze kontakta 89-90, l4L-142
Funkcije granice 76
Cillevi ge5talt terapije 81, I6l-L63,213 Funkcije kontakta 74-75
Clevelandska Skola 62

D Ge5talt 3,23-27, 85-86

Dij agnostid.ka prociena I 6 4 - | 69 Ge5talt efekt 23-24
Diialog 228-229 Ge5talt psihologif a 23-27
Diialo5ka fllozoflia 43 - 44 Ge5talt principi 24-26
DiialoSki odnos/egzistencif alni dif alog Ge5talt terapija 3, 255-260
t7r-172 Granice kontakta 7 l -7 2, 7 5-7 I
Dimenziie kontakta 142
Disanje 53-54,240-241 la granice 76-78
Funkcije granice 76
Defleksila 126-L27
Desenzitizaclia 125- 126 Iskustvo gtanicaTT-78
Poremedaj i granice kontakta/meha-
Domade zadaee 243
nizmi otpora 124-125, 140-L43
"Dvi'ie stolice" / "Prazt:,a stolica" 229 -
231
.H
eq
L3 Holistidki koncept 6 7-6 8
Ego 150-153 Holizam 18, 2l-22, 57 -68
Ego funkcije 150-151 Homeostaza/samoregulaciia 9 2, l0 l,
Ego granice 150-151 162-163
Egotizam 136-137 Humanistidka psihologii a 53- 5 7
Egzistencijalizam 3 4- 42, 212-21 4
Egzistencifalizam u ge5talt terapifi 170, q
212-214,227 rd 15i-153
Egzistencijalni diialog/diialo5ki odnos Idealni self 9
t7L-t72 Igranje uloga 236
Eksperimentalno kazali5te 4 lmagnacija23T

283
 Kazalo pojmova

Impass I07-108, 145 Mentalni metabolizam 9 6- 103

Integraciia 161 ,,Morania" 96-98
Instinkt gladi 99-100
Introiekciia 127-130
Iskuswo granicaTT-78
n\
Nedow5eni posao/nezawseni ge5talt
Iskustvo svjesnosti 8 1-82
93-96,232
lstocne tllozotrle 5 /-5U
Nesvjesni procesi terapeuta 19 6-20I
Neurotidna osoba 97, 102, I l0-l I l,
.. 1
120-121, 151-152, 167, 17 5
la grantce 76-78 Nezaw5eni geStalt/nedowieni posao
|a-Ti moment 184-185 93-96,232
fa-Ti odnos 44-45, 17 l-17 3, 221-222 New York5ka Skola 62
Terapijski |a-Ti odnos I7O-L7l
Egzistencif alni diialog/dijaloSki od-
nos 17l-172
Obaveze terapeuta I 90- 191
Principi diialoga I 76-1 8 I
Obiektu usmjerena psihoterapija 1 2- I 3
fa-Ono odnos 44-45, L73-1174,184-
185 Obrtanie 233
Odgovornost 84, 9L-92, l2O, 154-155,
16l -l 52, 210-21 4, 2lg, 231
r.c Ogranidenf a ge5talt terapije 248-249
Kalifornilska Skola 6i-62
Organizmidka samoregulaciia 85-86, 92,
Karakteristike polta 202-20 4
Karakteristike terapeuta I 86- I 89 t6L-t63
Koncept lidnosti 144 Organizmidka teorija 1 8-21
Konfluencija 137-139 Otpori 143
Konfuzija 235-235 "Ovdje i sada" pristup 215-2L8, 221
Kontakt 71-75
Aspekti kontakta 7I
Funkciie kontakta 7 4-7 5 Paradoksalna teorija promjene 104- 106,
Granice kontakta 7 I -7 Z, 7 S-7 I 18i-182
Proces kontakta,4ormacija i destruk- Patogeni terapijski odnos 195
ciia gestalta 85 Pitanja 83, 224-225, 243
Faze kontakta/ciklus formaciie i de- Podr5ka okoline 154
strukcije gestalta 86-90, l4L-l4Z Polariteti 109-1 15
Dimenzija kontakta 72-73 Prorada polariteta I l3-l 15
Kontaktni kontinuum 142 Polje organizam,/okolina 69 -7 0, 2Oz
Kontinuum svjesnosti, 8l -83, 222-223 Poremeiaii granice kontakta,/mehanizmi
Klijent 183-184 otpora 124-L25, 140-1 43
Kreativna indiferencija I 7- l 7 Poremei.aii lidnosti 167 - L68
Kreatinne tehnike 237 -238 Poreme6aji selfa 149-1 50
Postavke geitalt terapije 255,257
-L- " Prazna stolica"/"Dviie stolice" 229 -23I
Lid.nost 151-152 Prebacivanje 233-234
Pretierivanie 232
'^\ry\ Primjena ge5talt terapije 246-249
Mehanizmi otpora/ poreme6aji granice Ogranidenja ge5talt rerapif e 248-249
kontakta t24-125, 140-1 43 Principi diialoga I 76-l 8 I
Otpori 143 Principi teoriie polia 48-50

284

Proba 231-232
Proces kontakt N fiorrnacrja i destrukcij
geStalta 85
Projekcija 130-132, 197, 232-233
Projektivna identifikacif a 199 -20O
Promiena 72-73, 104-106, ll9-120
Rast 72-7 3, 93, L04-L06, ll9-120,
174-r75
Prorada polariteta I 13-1 15
Psihoanaliza 5, 16-17
Psiholo5ko zdravlje L 66
Psihotidni poremedaii 168
r:?.
Rast 7 2-7 3, 93, 104-106, ll9-120, 17 4-
175
Promiena 72-73, 104-106, ll9-I20
Realni self 8-9
Retrofleksija 133-136
U Tiielo 240-241
Samopodr5ka 154, l6L-162
Samoregulacija./ homeostaza 92,
r62-r63
Organizmidka samoregulacif a 8 5-86,
92, t6l-t63
Samoregulaciia - patolo5ka 120
Samoregulaciia- zdrava 1 l9- 120
Sazriievanje 155
SaZetak ge5talt terapije 257-260
Self 147-150
Strukture selfa i50-152
Id, ego, lidnost 150-152
Poremedaji selfa 149- 150
Sensory awareness 53-54
Semantika 27-30
Semiotika 28
Sistemska teologiia 39-41
Sloievi lidnosti 144-146
Snovi 239-240
Strukture selfa 150-152
Superego 153
Svjesnost 7 9 -84, l6l-162, 2LO-211,
213,219
Kontinuum svjesnosti 8L -83, 222-
223
IskusWo svjesnosti 8 1-82
Vrste svjesnosti
8 1-83-55
Kazalo pojmova
a
s
"Sto i kako" pristup 219-220
-T
Teolo5ki egzistencif alizam 39
Teorija neuroze 120-l2l
Teorija neuroze K. Horney 6-9
Teorija polia 46-5O, 69,2O2
Principi teoriie polia 48-49
Teorija polja u ge5talt terapiji 181-183,
202-209,227
Karakteristike poli a 202-20 4
Teorija traume "konfuzlia govora" 15
Terapeut 184-191
Karakteristike terapeuta 1 86- 1 89
Obaveze terapeuta 190- 191
Terapiiski fa-Ti odnos 170-L7l
Terapijske metode 226-227
Terapii ska pravrlaZZl -226
Terapijske tehnike 227 -244
Tjelesni oklop 9-10
l0l, "Top dog"/"Under dog" 112-113
Tiansfer &ontratrensf er l9l-L95, 197 -
201
Tiansfer/l<ontratransfer u psihoanalizi
t94-t95
Nesvjesni procesi terapeuta 19 6-20l
Patogeni terapijski odnos 195
Proiektirma identifikaciia 199 -2O0
Proiekcija 197
L,t
,,Unutarnje dijete" 238
Uvid 84,204
\J
Vodene f.antazlie 237
Vrste sviesnosti 81-83
"Yru(a stolica" 23l
"Zaito" 219-22OO
Zen-Budizam 57, 6O
Zrelost 1 54- I 55, 16l, 213
2
Zlotna fllozofija ge5talt teraplie 256
28s