Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 64

GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA

______________________________________________________________

IZGOVOR

e će e ke
c ispred ch ispred
i ći i ki
a ća a ka
ci ispred o ćo c ispred o ko
u ću u ku

e đe e ge
g ispred gh ispred
i đi i gi
a đa a ga
gi ispred o đo g ispred o go
u đu u gu
i lji a nja
ia lj e nje
gl ispred
ie lje gn ispred i nji
io ljo o njo
h se ne izgovara u nju

a kva
e kve
qu kv
i kvi
o kvo

e še e ske
sc ispred sch ispred
i ši i ski
a ša a ska
sci ispred o šo sc ispred o sko
u šu u sku

s između samoglasnika z
s ispred L,B,D,G,V,R,M,N z
ss uvek s
s ispred bezvučnih P,T,K,F s
z,zz uvek c,dz

PRONOMI PERSONALI

U FUNKCIJI SUBJEKTA
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

1. Io (ja) 1. Noi (mi)


2. Tu (ti) 2. Voi (vi)
3. Lui (on)
3. Loro (oni)
Lei (ona)

U FUNKCIJI OBJEKTA

NAGLAŠENE LIČNE ZAMENICE stoje iza glagola, naglašene su i uvode se


predlozima (ne uvek)

1. Me 1. Noi
2. Te 2. Voi
3. Lui
3. Loro
Lei

- Accompagno lei e lascio a piedi te.


- Quando ho visto te, non ho capito niente.
- Paolo telefona a me.

NENAGLAŠENE LIČNE ZAMENICE uvode se direktno bez predloga, stoje


ispred glagola i vežu se sa infinitivom. Govore nam KOME ili ČEMU se nešto
daje, govori, kupuje čita itd.

1. Mi (meni) 1. Ci (nama)
2. Ti (tebi) 2. Vi (vama)
3. Le (njoj)
3. Gli (njima)
Gli (njemu)

- La professoressa da a Marisa un bel voto.


- La professoressa da a lei un bel voto. (daje njoj)
- La professoressa le da un bel voto. (njoj daje)

NENAGLAŠENE LIČNE ZAMENICE govore nam KOGA ili ŠTA vidimo,


zovemo, čujemo itd. Mesto im je uvek ispred glagola

1. Mi (mene) 1. Ci (nas)
2. Ti (tebe) 2. Vi (vas)
3. Lo (njega) 3. Li (njih)
La (nju) Le

- Dove sono i ragazzi. (Gde su dečaci)


- Non li vedo. (Ne vidim ih)

LIČNE ZAMENICE U FUNKCIJI DIREKTNOG OBJEKTA


SA SLOŽENIM VREMENIMA

2
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

U složenim vremenima s pomoćnim glagolom essere particip prošli slaže se u


rodu i broju sa subjektom:

- Mario è venuto, Gianna è arrivata, Noi siamo partiti, Le ragazze sono


andate via.

Kod glagola s pomoćnim glagolom avere, kada se ispred glagola nade nena-
glašena lična zamenica III lica u funkciji direktnog objekta, dolazi do slaganja u
rodu i broju lične zamenice i participa prošlog:

- Hai comprato il libro? Sì, l’ho comprato.


- Hai invitato la tua amica? No, non l’ho invitata.
- Avete ospitato i vostri amici? Sì, li abbiamo ospitati.
- Ha ricevuto le nostre cartoline? Sì, le ha ricevute.

Gubljenje vokala lične zamenice pred pomoćnim glagolom avere u jednini


muškog i ženskog roda čini da slaganje participa postane jedino distinktivno
obeležje roda.

Kod zamenica 1. i 2. lica, kao i pri upotrebi ličnih zamenica 3. lica u funkciji
učtivog obraćanja, ovo slaganje nije obavezno, jer je sagovornicima sasvim
nedvosmisleno poznat rod govornika i slušaoca:

- Perché non mi hai salutato /a?


- Maria, non ti ho riconosciuto/a.
- Non vi avevo visto/i, amici.
- Signor Marini, non l’ho visto/a.

IL PLURALE DEI NOMI

3
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

JEDNINA MNOŽINA

Posto Posti
Ragazzo Ragazzi
Amico Amici
MUŠKI ROD
Libro Libri
(O > I)
Teatro Teatri
Panino Panini
Telefonino Telefonini
Foglio Fogli

MUŠKI ROD JEDNINA MNOŽINA


tema temi
problema problemi
A>I atleta atleti
pilota piloti
sistema sistemi
CA > CHI duca duchi
GA > GHI collega colleghi

- ISTA dentista dentisti

gorilla
coala
nepromenljive
vaglia
pigiama

JEDNINA MNOŽINA

Camera Camere
Ragazza Ragazze
Scuola Scuole
ŽENSKI ROD
Casa Case
(A > E)
Signora Signore
Borsa Borse
Sigaretta Sigarette
Sorella Sorelle

IMENICE NA -E JEDNINA MNOŽINA

4
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
il giornale i giornali
il professore i professori
lo studente gli studenti
il mare i mari
il dente i denti
la nave le navi
(E > I) la neve le nevi
il capitale i capitali
il padre i padri
la legge le leggi
il pesce i pesci
il cane i cani

JEDNINA MNOŽINA
la città le città
l’università le università
la virtù le virtù
Il caffè i caffè
Il re i re
Il te i te
la foto le foto
la bici le bici
Nepromenljive Il film i film
Imenice Il bar i bar
(samo se član menja) lo sport gli sport
la tesi le tesi
la crisi le crisi
la diagnosi le diagnosi
la prognosi le prognosi
il brindisi i brindisi

la specie le specie

Posebni oblici JEDNINA MNOŽINA


Imenice i pridevi AMICA AMICHE

5
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
množine imenica SIMPATICA SIMPATICHE
ženskog roda TEDESCA TEDESCHE
CA, GA-CHE,GHE STANCA STANCHE
ALGA ALGHE
MEDICO MEDICI
SIMPATICO SIMPATICI
Imenice i pridevi
MECCHANICO MECCHANICI
muškog roda
*carico *carichi
CO, GO-CI,GI
*obbligo *obblighi
(parole sdruciolle)
*profugo *profughi
*stomaco *stomachi
ARCO ARCHI
ETRUSCO ETRUSCHI
Imenice i pridevi ALBERGO ALBERGHI
MUŠKOG roda TURCO TURCHI
CO, GO-CHI,GHI *AMICO *AMICI
(parole piane) *NEMICO *NEMICI
*PORCO *PORCI
*GRECO *GRECI
Imenice na –
METEOROLOGO METEOROLOGI
LOGO u značenju
STOMATOLOGO STOMATOLOGI
profesije
CAMICIA CAMICIE
CILIEGIA CILIEGIE
VALIGIA VALIGIE
Imenice ženskog
ARANCIA ARANCE
roda na CIA ili GIA
PIOGIA PIOGE
SPIAGIA SPIAGE
GOCCIA GOCCE

SLAGANJE IMENICE I PRIDEVA

Imenice i pridevi koji se u jednini završavaju na O


panino
Il è buono
ragazzo

panini
I sono buoni
ragazzi

Imenice i pridevi koji se u jednini završavaju na A


merenda
La è buona
ragazza

merende
Le sono buone
ragazze

Imenice i pridevi koji se u jednini završavaju na E


L’ospedale grande
è
La madre gentile

Gli ospedali grandi


sono
Le madri gentili

OBLICI ODREĐENOG I NEODREĐENOG ČLANA

6
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
jednina ODREĐENI ČLAN MUŠKOG RODA množina
il ispred suglasnika: ragazzo i
l’ ispred samoglasnika: amico
ispred nečistog s i z, ps, pn, gn, x, j:
gli
lo sciopero, sport, studente, zio, jugoslavo,
psicologo, pneumatico, gnoco, xilofono

jednina ODREĐENI ČLAN ŽENSKOG RODA množina


la ispred suglasnika: ragazza
le
l’ ispred samoglasnika: amica

jednina NEODREĐENI ČLAN MUŠKOG RODA množina


ispred suglasnika: ragazzo dei
un
ispred samoglasnika: amico
ispred nečistog s i z, ps, pn, gn, x, j:
degli
uno sciopero, sport, studente, zio, jugoslavo,
psicologo, pneumatico, gnoco, xilofono

jednina NEODREĐENI ČLAN ŽENSKOG RODA množina


una ispred suglasnika: ragazza
delle
un’ ispred samoglasnika: amica

UPOTREBA ODREĐENOG ČLANA

1. Uz gradove ne ide osim ako se ne nalazi atribut:

- La Roma antiqua
- La Berlino degli anni venti

ali: il Cairo, l’Aquila, la Spezia, l’Aia ...

7
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

2. Uz države ide član osim kod predloga IN:

- È tornata dall’America.
- In tutta l’Italia ...

3. Uz reke obično ide u muškom rodu:

- Il Tamigi, Il Volga, Il Nilo ...

4. Planine imaju oba roda (i monti, le montagne)

- Le Andi, Le Dolomiti, Le Alpi, Gli Appenini ...

5. Porodice noše član za muški rod u množini

- I Medici, I Forzi, I Rossi, I Biancchini ...

ali kada se radi o ženskim prezimenima: La Rossi, La Loren ...


i sa titulama: il raggioner Rossi, il dottor Filliai, il signor Rossi ...

6. Za ženska imena član dolazi samo u familijarnom govoru:

- Dov’è la Lucia.

7. Član se koristi za nadimke:

- La Sdentata, lo Smilzo ...

8. Član se koristi za prezimena slavnih ljudi iz prošlosti:

- il Tasso, il Dante, l’Ariosto ...

PRISVOJNI PRIDEVI
jednina

MUŠKI ROD ŽENSKI ROD

IO il mio (moj) la mia (moja)


TU il tuo (tvoj) la tua (tvoja)
LUI, il suo (njegov, svoj) la sua (njegova, svoja)
LEI

8
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
NOI il nostro (naš) la nostra (naša)
VOI il vostro (vaš) la vostra (vaša)
množina LORO il loro (njihov, svoj, Vaš) la loro (njihova, svoja, vaša)

MUŠKI ROD ŽENSKI ROD

IO i miei (moji) le mie (moje)


TU i tuoi (tvoji) le tue (tvoje)
LUI, i suoi (njegovi, svoji) le sue (njegove, svoje)
LEI
NOI i nostri (naši) le nostre (naše)
VOI i vostri (vaši) le vostre (vaše)
LORO i loro (njihovi, svoji, Vaši) le loro (njihove, svoje, Vaše)

Kao što se vidi, 5 lica mi-, tu-, su-, nostr- i vostr-, imaju po četiri različita
morfološka oblika, u zavisnosti od roda i broja, dok je oblik loro nepromenljiv.

Član se izostavlja:
1. ako su prisvojni pridevi u sastavnom delu imenskog predikata:
- Questo libro è mio.
- Non sono tue queste sigarette.
2. kod suviše ličnih izraza koji su u inverziji: cosa nostra, a casa mia, è
tutto colpa mia, un amico mio ...
3. U vokativu: signori miei, amore mio ...
4. Uz imenice koje označavaju stepen srodstva kad su u jednini: madre,
padre, fratello, sorella, nonna, nonno, zio, zia, cugino, cugina, nipote,
marito, moglie ..

Član se uvek upotrebljava:


1. u obliku: il/i loro i la/le loro
2. uvek za prideve u množini
3. ukoliko stoji pridev uz imenicu: la mia buona madre, il mio zio di
Milano ...
4. ako su imenice, u značenju rodbinskog srodstva, u deminutivu: la sua
mammina, il mio babbo, la loro nipotina, il tuo fratellino ...
5. uz posesivne zamenice: Questo libro è mio. (pripadnost) ali Questo è il
mio libro. (kao jedna od mnogih knjiga koje posedujem)

QUESTO

ragazzo
Questo forte
scolaro
alto
Quest' amico è
Questa scuola grande
Quest' automobile bella

Questi ragazzi sono forti


scolari alti

9
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

amici
scuole grandi
Queste
automobili belli

QUELLO

Quel ragazzo
forte
Quello scolaro
alto
Quell’ amico è
Quella ragazza gentile
Quell’ amica bella

Quei ragazzi forti


scolari
Quegli alti
amici sono
ragazze gentili
Quelle
amiche belli

BUONO se ponaša kao neodređeni član

libro
buon
un amico
buono
scolaro
(Non) è
scolara
buona
una ragazza
buon’
amica

libri
buoni amici
scolari
(Non) sono
scolare
buone ragazze
amiche

BELLO se ponaša kao određeni član ispred imenice

bel compito
È un
bello scolaro
Che
bell’ amico
È una bella gita
Che bell’ amica

Sono bei compiti

10
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
scolari
Che begli
amici
Sono gite
belle
Che amiche

SANTO se menja se kao određeni član u zavisnosti od reči koja ga sledi

Francesco Maria
San Santa
Marco Chiara
(come: il) (come : la)
Giovanni Matteo Lucia Barbara
Stefano
Santo Sante Maria e Chiara
Zaccaria
(come: lo) (come : la)
Spirito
Antonio
Sant' Sant’ Anna
Onofrio
(come: I') (come: l’) Amelia
Elia

GRANDE

ispred
z,ps,gn,x,s ispred u ženskom
posle imenice
impura, i konsonanata rodu
vokala
jednina

zaino signore donna uomo


gran grande
grande spazio premio amica compito grande
grande gran
amico freddo scuola onore
množina

grandi

PARTIKULA CI

Pored zameničke funkcije CI ima takođe i vrednost priloške odnosne rečice.

U okviru zamenica već se govorilo o vrednostima nenaglašene lične zamenice


1. lica množine u funkciji direktnog i indirektnog objekta:

a) direktni objekat:

11
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- Il dottore ci chiama. (Doktor nas zove)

b) indirektni objekat:

- Ci ha detto tutto. (Rekao nam je sve.)

Podsećamo da ova zamenica u funkciji indirektnog objekta pred zamenicom u


funkciji direktnog objekta prelazi u ce:

- Perché non ce l’hai spiegato prima? (Zašto nam to ranije nisi objasnio?)

c) povratno ci:

- Ci laviamo. (Peremo se.)


- Ci laviamo le mani. (Peremo ruke.)

d) pokazno ci:

Ova zamenica ima vrednost di ciò, a ciò, in ciò, con ciò, pa se može uvrstiti u
pokazne, odnosno demonstrativne zamenice:

- Non ci capisco niente. = Non capisco niente di ciò. [Ne razumem (tu/od
toga) ništa.]
- Non ci penso. = Non penso a ciò. (Ne mislim na to.)
- Non ci credo. — Non credo in ciò. (Ne verujem u to.)
- Non devi giocarci. = Non devi giocare con ciò. (Ne treba da se igraš s
tim.)

Ci može imati i vrednosti partikule i to kako predloške tako i zameničke.

e) lokativno ci:

- (A teatro) ci vado due volte al mese. [(U pozorište) idem dva puta
mesečno.]

U ovoj funkciji ci ima vrednost pravog predloga (u značenju: ovde, tamo, na


tom mestu. . .) i uglavnom se ne prevodi na srpski jezik, posebno s glagolom
andare i stare:

- Ci andrò domani. Ci sto bene. (Dobro mi je),


ali i figurativno:

- Non ci sto! (Ne pristajem!).

f) ci kao zamenička partikula:


Uz pojedine glagole ova rečca menja njihovo značenje:

esserci = imati, nalaziti se (u 3. licu jednine i množine):

12
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
- C'è molta armonia in questa famiglia. (Mnogo je/ima mnogo sklada u toj
porodici.)
- Ci sono troppi impiegati nella nostra azienda. (Ima suviše zaposlenih u
našoj ustanovi.)

volerci = trebati, biti potreban (u 3. licu jednine i množine):

- Ci vorranno mesi perfinire quel lavoro. (Bice potrebni meseci da se taj


posao okonča.)

tenerci = biti veoma zainteresovan za nešto:


- Ci tengo molto a questa cosa. (Mnogo mi je stalo do toga.)

metterci = upotrebiti, uložiti, utrošiti:


- Quanto tempo ci metti per arrivare alla facoltà. (Koliko vremena ti je
potrebno /utrošiš da stigneš do fakulteta?)

farcela = uspeti, biti u stanju:


- Ce la faremo da soli, senza aiuto di nessuno. (Uspećemo sami, bez ičije
pomoći.)

g) bezlično ci:

Bezlične konstrukcije grade se u italijanskom tako sto se glagolu u trećem licu


doda si u funkciji neodredenog ili uopštenog subjekta:

- Oggi non si vive come una volta. (Danas se ne živi kao nekad.)

Kada se, medutim, bezlično si nađe ispred povratnog si, ono postaje ci, kako
bi se izbeglo ponavljanje si si:

Tra gli amici ci si diverte sempre. (Uvek je zabavno među prijateljima.)

Pored ovih osnovnih funkcija treba skrenuti pažnju i na neke upotrebe koje su
vezane za govorni jezik. Jedna je pleonastička upotreba partikule ci u funkeiju
intenzifikacije iskaza, kada se partikula upotrebljava s dopunom koju
zamenjuje:

- A quello che hai detto non ci voglio più pensare. (Na ono što si
rekao/rekla ne želim više da mislim.)
- In questa casa non ci abita più. nessuno. (U ovoj kući niko ne stanuje.)
Ovaj pleonazam, kao sto smo videli, nije prevodiv na srpski jezik. U govornoj
situaciji ci se upotrebljava i kao lična zamenica trećeg lica jednine i množine u
funkciji indirektnog objekta, a može se odnositi i na osobe i na stvari:

- Li conosco. - Ci (= con loro) gioco insieme. (Poznajem ih. S njima se


zajedno igrara.)
- Mario? Preferisco non contarti. = {-su di lui). (Mario? Više volim da na
njega ne računam.)

13
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
- Con questa penna ci (=con essa) scrivo tutto Vanno. (Ovim penkalom
pišem celu godimi dana.)

ZAMENICA I PARTIKULA NE

a) partitivna zamenica

O partitivnoj vrednosti bilo je već reči: (Obratiti pažnju na slaganje s participom


prošlim!)

- Quanti libri hai letto ?


- Ne ho letti tanti.

b) lična zamenica

Kao lična zamenica ne odgovara predloškim izrazima di lui, di lei, di loro; da


lui, da lei, da loro, i odnosi se uglavnom na osobe:

- Le piace tanto tuo fratello: ne parla sempre. = parla sempre di lui.


(Mnogo joj se dopada tvoj brat: stalno o njemu govori.)
- Gli voglio bene, ma ne ricevo solo rimproveri. = da lui ricevo . (Volim ga,
ali od njega dobijam samo prekore.)

c) pokazna zamenica

U funkciji pokazne zamenice ne po značenju odgovara izrazima: di questo, di


questa, di questi, di queste, di quello, di quella, di quelli, di quelle, a u nekim
slučajevima predlog može biti i u ovom slučaju da (posebno u pasivu):

- È un affare poco chiaro e non ne voglio sapere. = di questo (To je


mutan posao i o njemu ne želim da znam.)
- Hai fame? Ne ho. = della farne / di questa. (Jesi li gladan? Jesam.)
- Ho visto il film e ne sono rimasto molto impressionato. (= Sono rimasto
molto impressionato dal film.) (Video sam film: ostavio je na mene jak
utisak.)

Pokazna zamenica ne može imati i značenje di ciò, da ciò, kao neka vrsta
srednjeg roda, i u tom slučaju može se odnositi na ceo sadržaj prethodne
rečenice, kao i većeg segmenta od rečenice:

- Te ne pentirai amaramente. = di ciò. (Gorko ćeš se zbog toga pokajati.)


- Gliene parlerò stasera. — di ciò. (Govoriću mu/joj o tome večeras.)
- E stata lei: ne sono quasi sicura. (To je ona učinila: skoro sam u to
sigurna.)

d) prisvojna zamenica

Ne može vršiti funkciju prisvojne zamenice trećeg lica jednine i množine:

14
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- Sono andato a trovare i tuoi amici: ora te ne descrivo Vappartamento =


il loro appartamento. (Otišao sam da posetim tvoje prijatelje: sad ću da
ti opišem njihov stan.)
- Ne ho visto la fine. = Ho visto la sua (di lui/di lei) fine. (Video sam
njegov/njèn kraj.)
- Ne vuole sposare la figlia Anna. = Vuole sposare sua figlia Anna/In figlia
di lui/di lei, Anna. (Hoće da se oženi njegovom/njenom ćerkom Anom.)

e) prilog za mesto

U funkciji priloga za mesto rečci ne odgovaraju izrazi: di qui, di qua, di lì, di là,
da questo/quel luogo:

- Sei stato da lui. Sì, ne torno adesso. = di lì, di là


- (Da li si bio kod njega? Da, upravo se otuda vraćam.)
- Sono tornati dal mare? Sì, ne sono tornati stamattina. = dal mare [Da li
su se vratili s mora? Da, vratili su se (otuda) jutros.]

Pored ovih osnovnih vrednosti rečca ne ima i frazeološku i stilsku vrednost.

U okviru frazeoloških vrednosti pomenućemo neke od glagola uz koje se kao


njihov sastavni deo javlja ne, i to bilo kao priloška ili kao zamenička partikula:

- Ce ne andiamo. = da qui (priloška partikula) (Odlazimo /odavde/.)


- Non ne vale la pena. = di fare qualcosa (zamenička partikula) (Nije
vredno truda.)
- Non ne posso più = di fare /sostenere una cosa (zamenička partikula)
(Ne mogu više da izdržim.)

Stilska upotreba uglavnom je vezana za govorni jezik i može se smatrati


pleonazmom u funkciji intenziviranja iskaza, gde često dolazi do anticipacije
partikule ili tzv. prolepse (proleptičko ne) ili katafore (upućivanja unapred):

- Non me ne importa niente di lui. (proleptički pleonazam) (Nije mi uopšte


stalo do njega.)
- Ne dice di bugie lei. (proleptički pleonazam) (Ona dobro laže.)

KOMPARACIJA PRIDEVA
(I GRADI DELL’AGGETTIVO)

U italijanskom jeziku postoje tri stepena poređenja: pozitiv, komparativ i


superlativ.

15
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Komparativom upoređujemo osobe, stvari ili osobine i poređenjem možemo
izraziti jednakost (comparativo di uguaglianza), uvećanje (comparativo di
maggioranza) ili umanjenje (comparativo di minoranza).

IL GRADO POSITIVO

Piero è alto. Giordano non è molto alto.


Rosa è brava. Matilde non è molto brava.

IL GRADO COMPARATIVO

Mario è (così) gentile come suo fratello. comparativo di uguaglianza


Paolo è tanto divertente quanto comparativo di uguaglianza
intelligente.
Rosa è più brava di Matilde. comparativo di maggioranza
Giordano è meno alto di Pietro. comparativo di minoranza

Kada se porede dve osobine koje se odnose na istu imenicu, kao element
povezivanja javlja se CHE što važi i za poređenje dve imenice, priloga ili
infinitiva.

- Sua figlia è più bella che intelligente.


- Meglio tardi che mai.
- È più facile parlare che scrivere.
- Ci vuole più tempo per arrivare in autobus che in macchina.
- Questa situazione è più difficile per me che per te.
- Ho scritto più poesie che racconti.
- Le ragazze sono più numerose qui che i ragazzi.

IL GRADO SUPERLATIVO

U italijanskom jeziku postoje dve vrste superlativa: relativni (superlativo


relativo) i apsolutni (superlativo assoluto).

Relativni superlativ gradi se dodavanjem određenog člana ispred oblika za


komparativ, a njim se označava da predmet poređenja poseduje određeno
svojstvo u najvećem (superlativo relativo di maggioranza) ili najmanjem
stepenu (superlativo rekativo di minoranza)

Piero è il più alto della squadra. Giordano è il meno alto della squadra.
Rosa è la più brava della classe. Matilde è la meno brava della classe.

Apsolutni superlativ se gradi dodavanjem nastavka – ISSIMO, -A, -I, -E


pridevskoj osnovi:

caro – carissimo
gentile – gentilissimo

i njime se označava neko svojstvo u najvećoj meri, bez ikakvog upoređivanja,


pa se stoga i ne može smatrati pravim superlativom:

16
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- L’atleta è bravissimo.
- L’atleta è bellissima.
- Luca è fortissimo.
- I suoi denti sono bianchissimi.
- Franca e Renata sono simpatichissime.

Svojstvo izraženo apsolutnim superlativom može se iskazati i prilozima:


MOLTO, TANTO, ASSAI, ESTREMAMENTE, OLTREMODO (mnogo, vrlo,
dosta, krajnje, prekomerno):

- Ė molto utile
- Ė tanto onesto
- Sono estremamente importanti
- Ė oltremodo laborioso

Ili prefiksima: STRA-, ARCI-, ULTRA-, SOPRA-, SUPER-, IPER-,

- stragrande (prevelik)
- arcicontento (prezadovoljan9
- ultramoderno (super moderno)
- sopraffino (veoma fino)
- superveloce (prebrz, veoma brz)
- ipersensibile (preosetljiv)

Apsolutni superlativ može se izraziti i dodavanje još jednog prideva uz pridev:

- pieno zeppo (pun puncat)


- stanco morto (mrtav umoran)

POSEBNI OBLICI KOMPARACIJE PRIDEVA

SUPERLATIVO
POSITIVO COMPARATIVO
RELATIVO ASSOLUTO
più buono il più buono buonissimo
buono
migliore il migliore ottimo
più cattivo il più cattivo cattivissimo
cattivo
peggiore ilpeggiore pessimo
più grande il più grande grandissimo
grande
maggiore il maggiore massimo
più piccolo il più piccolo piccolissimo
piccolo
minore il minore minimo
- Paolo è il migliore dei amici.
- Roberto è il minore dei fratelli.
- Non ho provati il minimo dispiacere.
- Da parte mia, ti prometto il massimo impegno.

Oblicima più buono i più cattivo kaže se da je neko po naravi i


ponašanju bolji ili gori od neke druge osobe, oblicima MIGLIORE i

17
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
PEGGIORE kaže se da je neka stvar po svojim odlikama i kvalitetu bolja ili
gora od druge osobe ili predmeta.
Oblicima (il) più grande, grandissimo, il più piccolo i piccolissimo kaže
se da je neka osoba ili stvar fizički veća ili manja od druge, odnosno veoma
velika ili veoma mala. Oblicima (il) maggiore, massimo, (il) minore) i minimo
iskazuju se svojstva kao starost, značaj i sl.
Oblicima (il) più buono, buonissimo, (il) più cattivo i cattivissimo kaže
se da je neka osoba po ponašanju bolja ili lošija od druge, odnosno veoma
dobra ili veoma loša. Oblicima (il) migliore, (il) peggiore, ottimo i pessimo
kaže se da li je neka osoba ili stvar po kvalitetu bolja ili lošija od druge osobe ili
stvari. Za ukus se mogu koristiti i jedni i drugi oblici.

SUPERLATIVO
POSITIVO COMPARATIVO SUPERLATIVO
ASSOLUTO

II suo compito è II terzo posto è il migliore La partita è stata ottima.


buono migliore del mio risultato della squadra. La torta è buonissima è
Luca è più buono di te Fido è il cane più buono! davvero ottima!

II secondo film è Quella è la peggiore


Il tempo è pessimo oggi
peggiore del primo macchina italiana!
cattivo Ogni giorno è più Sei il più cattivo di tutti,
Con Marco siamo stati
cattivissimi!
cattivo, non lo capisco fai brutti scherzi a tutti

II fratello maggiore di Qual è il maggiore poeta Dobbiamo giocare con


grande Luca ha 16 anni italiano? il massimo impegno.
Questo righello è più Il più grande della classe La Russia è un paese
grande di quell'altro è Antonio grandissimo

La sua sorella minore La minore delle mie Prezzi minimi!


non va a scuola sorelle è Luisa E' uno sbaglio
piccolo Lei è più piccola di Lui è il più piccolo fra tutti piccolissimo, ma ho
sua sorella noi preso cinque lo stesso.

I PRONOMI RELATIVI

che parla va nella 2ac


II ragazzo
dì cui ti parlo viene ogni giorno
La ragazza
a cui chiedo l'ora agli allenamenti

18
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
che vedi ha un bel voto in
con cui esce Maria storia

da cui andiamo oggi ha uno zio in America

che parlano vanno nella 2ac


di cui ti parlo vengono ogni giorno

I ragazzi a cui chiedo l'ora agli allenamenti


Le ragazze che vedi hanno un bel voto
con cui esce Maria in storia

da cui andiamo oggi hanno la casa al mare

Oblik relativne zamjenice CHE koristi se bez predloga. Uz oblik CUI uvijek idu
predlozi (Di, A, DA, IN, CON, SU, PER, TRA, FRA i drugi).
Uvijek pravi razliku izmedu relativne zamenice CHE i upitnih zamenica CHI? i
CHE?!

- La macchina che vedo è una FIAT.


- Chi viene alla tua festa?
- Che vuoi per il compleanno?

CHE? CHE? ... Che ... / ... DI CUI ...


Chi suona? Che fai? II cane che vedi è Fido.
Di chi è? Di che parli? La ragazza di cui ti parlo è
Con chi ci vai? Con che lo fai? francese.
Da chi andiamo? Da che cominci? La penna con cui scrìvo è
A chi lo domandiamo? A che serve questo? nuova.
L'amico da cui vado è
simpatico.
Lo zio a cui scrivo vive in
Germania.

RELATIVNE ZAMENICE IL QUALE, I QUALI, LA QUALE,


LE QUALI

Osim relativne zamenice CHE i CUI postoje takođe i relativne zamenice IL


QUALE, I QUALI, LA QUALE i LE QUALI, kojima prethodi predlog, ukoliko je
potrebno. Značenje dveju relativnih zamenica je isto. Oblik CHE i predlog +
CUI jednostavniji su za upotrebu; oblici IL QUALE, I QUALI, LA QUALE i LE
QUALI imaju prednost jer se zahvaljujući njima jasno vidi na koga se određena
reč odnosi:

19
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- Ho conosciuto il fratello di Luciana che studia a Padova.


- Ho conosciuto il fratello di Lucia il quale studia a Padova.
- Ho conosciuto il fratello di Luciana la quale studia a Padova.

il ragazzo il Enrico il quale=che


parla è
la ragazza la Giulia la quale=che
il ragazzo del Enrico del quale=di cui
quale ti parlo è
la ragazza della Giuliadella quale=di cui
il ragazzo al al quale= a cui
scrivo vive a Londra
la ragazza alla alla quale=a cui
il ragazzo italiano
che vedete è che
la ragazza italiana
il ragazzo dal simpatico dal quale=da cui
quale andiamo è dalla quale=da
la ragazza dalla simpatica
cui

Luca e
i ragazzi i i quali = che
parlano sono Emilio
le ragazze le Anna e Lea le quali =che
Luca e
i ragazzi dei dei quali = di cui
quali ti parlo sono Emilio
le ragazze delle Anna e Lea delle quali = di cui
Luca e
i ragazzi ai ai quali = a cui
scrivo sono Emilio
le ragazze alle Anna e Lea alle quali = a cui
Luca e
i ragazzi
che vedete sono Emilio che
le ragazze Anna e Lea
Luca e
i ragazi dai andiamo dai quali = da cui
quali Emilio
sono
le ragazze dalle Anna e Lea dalle quali = da cui

Predlozi IN, CON, SU, PER, TRA i FRA mogu se takođe upotrebiti sa
relativnom zamenicom IL QUALE:

- La vicina di casa con la quale vado in palestra è proprio un tipo


sportivo.
- La gita per la quale ci prepariamo sarà il 21 aprile.
NUMERI

U italijanskom jeziku glavni brojevi su nepromenljivi u rodu i broju osim


broja jedan UNO koji se ponaša kao neodređeni član.

0 zero 11 undici 21 ventuno 40 quaranta 1 500 mille


1 uno 12 dodici 22 ventidue 50 cinquanta cinquecento
2 due 13 tredici 23 ventitrè 60 sessanta 2 000 duemila
3 tre 14 quattordici 24 ventiquattro 70 settanta 500 000

20
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
80 ottanta
4 quattro 15 quindici 25 venticinque
90 novanta cinquecentomila
5 cinque 16 sedici 26 ventisei
100 cento (mezzo milione)
6 sei 17 diciassette 27 ventisette
200 duecento 1 000 000
7 sette 18 diciotto 28 ventotto
1 000 mille un milione
8 otto 19 dicianove 29 ventinove
1 001 mille e 1 000 000 000
9 nove 20 venti 30 trenta
uno un miliardo
10 dieci

REDNI BROJEVI

1. primo 6. sesto 11. undicesimo


2. secondo 7. settimo 12. dodicesimo
3. terzo 8. ottavo 13. ventitreesimo
4. quarto 9. nono
5. quinto 10. decimo

Redni brojevi od 11 naviše prave se nastavkom – ESIMO i menjaju se u rodu i


broju kao i pridevi.

CHE ORA È? CHE ORE SONO

13:00 È l’una / Sono le ore tredici

13:15 È l’una e un quarto. / Sono le ore tredici e quindici minuti.

13:30 È l’una e mezzo. / Sono le ore tredici e trenta minuti

13:45 È l’una e tre quarti. / Sono le ore tredici e quarantacinque minuti.


Sono le due meno un quarto. / Manca un quarto alle due.

00:00 È mezzanotte. / Sono le ore ventiquattro.

12:00 È mezzagiorno. / Sono le ore dodici.

SABIRANJE, ODUZIMANJE, MNOŽENJE, DELJENJE

1+1=2 uno più uno fa due


2–1=1 due meno uno fa uno
5 x 3 = 15 cinque per tre fa quindici
10 : 2 = 5 dieci diviso due fa cinque
GRAĐENJE PRILOGA

Načinski prilozi (avverbi di modo o di maniera) grade se dodavanjem sufiksa


-mente i to:

a) kod prideva na -o i -a sufiks se dodaje ženskom rodu prideva:

sano/a — sanamente
chiaro/a — chiaramente;

21
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

b) kod prideva na -e sufiks se dodaje jedinstvenom obliku za muški i ženski


rod:

forte — fortemente
breve — brevemente.

Pridevi koji se završavaju na -le i -re pri dodavanju sufiksa odbacuju završni
vokal -e:

gentile — gentilmente
particolare — particolarmente.

L’INDICATIVO PRESENTE

GLAGOLI NA - ARE
1. PARL-O 1.PARL-IAMO
PARLARE 2.PARL-I 2.PARL-ATE
3.PARL-A 3.PARL-ANO

GLAGOLI NA - ERE
PRENDERE 1.PREND-O 1.PREND-IAMO

22
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
2.PREND-I 2.PREND-ETE
3.PREND-E 3.PREND-ONO

GLAGOLI NA - IRE
1.PART-O 1.PART-IAMO
PARTIRE 2.PART-I 2.PART-ITE
3.PART-E 3.PART-ONO

Verbi incoativi – ubacuju - SC


1.PREFERISCO 1.PREFERIAMO
PREFERIRE
2.PREFERISCI 2.PREFERITE
(verbi incoativi)
3.PREFERISCE 3.PREFERISCONO

1.FINISCO 1.FINIAMO
FINIRE
2.FINISCI 2.FINITE
(verbi incoativi)
3.FINISCE 3.FINISCONO

1.CONOSCO 1.CONOSCIAMO
CONOSCERE
2.CONOSCI 2.CONOSCIETE
(verbi incoativi)
3.CONOSCE 3.CONOSCONO

GLAGOLI SA APOFONIJOM
1.ODO 1.UDIAMO
UDIRE
2.ODI 2.UDITE
(apofonija)
3.ODE 3.ODONO

1.ESCO 1.USCIAMO
USCIRE
2.ESCI 2.USCITE
(apofonija)
3.ESCE 3.ESCONO

KONTRAHOVANI GLAGOLI
1.FACCIO 1.FACCIAMO
FARE
2.FAI 2.FATE
(verbi contrati)
3.FA 3.FANNO

1.BEVO 1.BEVIAMO
BERE
2.BEVI 2.BEVETE
(verbi contrati)
3.BEVE 3.BEVONO

1.RIMANGO 1.RIMANIAMO
RIMANERE 2.RIMANI 2.RIMANETE
3.RIMANE 3.RIMANGONO

1.SALGO 1.SALIAMO
SALIRE 2.SALI 2.SALITE
3.SALE 3.SALGONO

23
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
1.TENGO 1.TENIAMO
TENERE 2.TIENI 2.TENETE
3.TIENE 3.TENGANO

1.PAGO 1.PAGHIAMO
PAGARE 2.PAGHI 2.PAGATE
3.PAGA 3.PAGANO

1.GIOCO 1.GIOCHIAMO
GIOCARE 2.GIOCHI 2.GIOCATE
3.GIOCA 3.GIOCANO

1.CERCO 1.CERCHIAMO
CERCARE 2.CERCHI 2.CERCATE
3.CERCA 3.CERCANO

1.MUOIO 1.MORIAMO
MORIRE 2.MUORI 2.MORITE
3.MUORE 3.MUOIONO

1.SIEDO 1.SEDIAMO
SEDERE 2.SIEDI 2.SEDETE
3.SIEDE 3.SIEDONO

1.VADO 1.ANDIAMO
ANDARE 2.VAI 2.ANDATE
3.VAI 3.VANNO

1.VENGO 1.VENIAMO
VENIRE 2.VIENI 2.VENITE
3.VIENE. 3.VENGONO

1.DICO 1.DICIAMO
DIRE 2.DICI 2.DITE
3.DICE 3.DICONO

1.DO 1.DIAMO
DARE 2.DAI 2.DATE
3.DA 3.DATE

SAPERE 1.SO 1.SAPPIAMO

24
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
2.SAI 2.SAPETE
3.SA 3.SANNO

1.STO 1.STIAMO
STARE 2.STAI 2.STATE
3.STA 3.STANNO

1.PIACCIO 1.PIACCIAMO
PIACERE 2.PIACI 2.PIACETE
3.PIACE 3.PIACCIONO

1.VOGLIO 1.VOGLIAMO
VOLERE-hteti
2.VUOI 2.VOLETE
(modalni)
3.VUOLE 3.VOGLIONO

1.POSSO 1.POSSIAMO
POTERE-moći
2.PUOI 2.POTETE
(modalni)
3.POÒ 3.POSSONO

1.DEVO (debbo) 1.DOBBIAMO


DOVERE-morati
2.DEVI 2.DOVETE
(modalni)
3.DEVE (debbe) 3.DEVONO (debbono)

1.Mi lavo 1.Ci laviamo


LAVARSI - umiti se
2.Ti lavi 2.Vi lavate
(povratnii)
3. Si lava 3.Si lavano

Modalni glagoli traže direktno infinitiv drugog glagola i to bez predloga,


pokazuju način na koji se neka radnja vrši:

- Non posso fare questo. (Ne mogu to da uradim)


- Non è possibile! (Nije moguće!)
- Voglio vedere il nuovo fim di A. Banderas. (Želim da pogledam novi film)
- Tu devi studiare se vuoi finire gli studii. (Moraš učiti ako hoćeš da
završiš studije)

25
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Ostali glagoli u italijanskom jeziku uglavnom traže neki predlog isped drugog
glagola:

- Lui finisce di guardare il film. (Završava da gleda film) – FINIRE DI


- Comincio a preparare la cena. (Počinjem da spremam večeru) –
COMINCIARE A

Glagol ANDARE u značenju ići koristi različite predloge:

A – sa imenima gradova i infinitivom


IN – sa nacijama i regijama
DA- sa imenima osoba

- Vado a Roma. (Idem u Rim)


- Vado a visitare una mia amica da scuola. (Idem da posetim drugaricu iz
škole)
- Andiamo in Italia. (Idemo u Italiju)
- Vado in montagna. (Idem na planinu)
- Vado da Maria. (Idem kod Marije)
- Vieni a teatro con me? (Hoćeš li u pozorište sa mnom)

VERBI PERIFRASTICI

1. STARE + GERUNDIO – radnja koja traje

- Elena sta dormendo.


- Stavo telefonando quando lui entrò.
- Che cosa stai facendo?

2. STARE PER + INFINITO - radnja će se neminovno dogoditi

- Stavo per partire.


- Stavo per andare quando squillò il telefono.

L’IMPERATIVO

FORME PARTICOLARI DELL'IMPERATIVO


va'
tu in un'agenzia!
non andare
alla festa mascherata!
Lei vada
a fare la spesa!
noi (non) andiamo
dai parenti!
voi andate

26
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
da'
tu un esercizio difficile!
non dare
i compiti al professore!
Lei dia
una mano a Laura!
noi (non) diamo
da mangiare agli animali!
voi date
di'
tu cosa è successo!
non dire
di chi è questa moto!
Lei dica
dove è andato Piero!
noi (non) diciamo
cosa c'è in tivù!
voi dite
fa'
tu presto!
non fare
i compiti!
Lei faccia
un bel gioco!
noi (non) facciamo
una partita!
voi fate
sta’
tu a letto per una settimana!
non stare
fermo!
Lei stia fermo, signore! ferma, signora!
noi (non) stiamo in casa tutto il giorno!
qui!
voi state

PARLARE
parla
(tu)
non parlare
(Lei) parli con Marco!
(noi) (non) parliamo
(voi) parlate

PRENDERE
prendi
(tu)
non prendere
(Lei) prenda l'autobus!
(noi) (non) prendiamo
(voi) prendete

PARTIRE
parti
(tu)
non partire
per Roma!
(Lei) parta
(noi) (non) partiamo
(voi) partite

FORMA DI CORTESIA (UČTIVO OBRAĆANJE)

- ARE PARLARE = PARLI, PARLINO


- ERE i IRE PRENDERE = PRENDA, PRENDANO
SENTIRE = SENTA, SENTANO

VERBI INCOATIVI, ubacuju infiks:


FINIRE = FINISCA, FINISCANO
PREFERIRE = PREFERISCA, PREFERISCANO

27
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Glagoli sa DITTONGO MOBILE
MUOVERSI = SI MUOVA, SI MUOVANO
SEDERSI = SI SIEDA, SI SIEDANO

GLAGOLI SA PROMENOM VOKALA


USCIRE = ESCA; ESCANO

GLAGOLI NA CARE I GARE ubacuju H


PAGARE = PAGHI, PAGHINO
CERCARE = CERCHI, CERCHINO
LEGERE – LEGHI, LEGHINO

SAŽETI GLAGOLI
BERE – BEVA, BEVANO
FARE – FACCIA, FACCIANO
DIRE – DICA, DICANO
TRADURRE – TRADUCA, TRADUCANO
ANDARE – VADA, VADANO
PROPORRE – PRODUCA, PRODUCANO
MORIRE – MUOIA, MUOIANO
PIACERE – PIACIA, PIACIANO
PARERE – PAIA, PAIANO
SEMBRARE – SEMBRI, SEMBRINO
TACERE – TACCIA, TACCIANO

AVERE – ABBIA, ABBIANO


ESSERE – SIA, SIANO
STARE – STIA, STIANO
DARE – DIA, DIANO

DOVERE – DEVA, DEVANO


POTERE – POSSA, POSSANO
VOLERE – VOGLIA, VOGLIANO
SAPERE – SAPPIA, SAPPIANO

VENIRE – VENGA, VENGANO


SALIRE – SALGA, SALGANO
RIMANERE – RIMANGA, RIMANGANO
TENERE – TENGA, TENGANO
SCENDERE – SCENDA, SCENDANO
LEGGERE – LEGGA, LEGGANO
SAPERE – SAPPIA, SAPPIANO

L'IMPERATIVO, I PRONOMI ATONI E LE PARTICELLE


CI E NE
Rečice Ci NE i sve nenaglašene lične zamenice izgovaraju se i pišu se
zajedno sa oblìcima imperativa za drugo lice jednine i prvo i drugo lice
rnnožine. Mesto naglaska ostaje nepromenjeno! Evo nekoliko primera

Compra il pane Compralo! Non comprarlo!


Non lo comprare!

28
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Non comprarla!
la merenda Comprala!
Non la comprare!
Non comprarli!
i biglietti Comprali!
Non li comprare!
Non comprarle!
le banane Comprale!
Non le comprare!
Compriamogli Non compriamogli un libro!
un libro a Franco
un libro Non gli compriamo un libro!
Compriamo
Compriamole Non compriamole un disco!
un disco a Laura
un disco Non le compriamo un disco!
Compratene Non compratene un chilo!
un chilo di fragole
un chilo! Non ne comprate un chilo!
Comprate Non comprateci le ciliege!
le cìliege dal Comprateci le
fruttivendolo ciliege! Non ci comprate le ciliege!

U odričnom obliku zapovednog načina nenaglašene lične zamenice i rečice CI


i NE mogu da prethode zapovednom nacinu, i tad se ne pišu zajedno!

- Non prendere la mia penna!


- Non prenderla! Non la prendere!

I povratne zamenice se izgovaraju i pišu sastavljeno s oblicima imperativa u


drugom licu jednine i prvom i drugom licu množine, ako im ne prethode!

Non pettinarti!
(Tu) Pettinati!
Non ti pettinare!
Non pettiniamoci!
(Noi) Pettiniamoci!
Non ci pettiniamo!
Non pettinatevi!
(Voi) Pettinatevi!
Non vi pettinate!
(Lei) Si pettini! Non si pettini!
(Loro) Si pettinino! Non si pettinino!

L'IMPERATIVO DI AVERE, ESSERE, SAPERE

AVERE ESSERE SAPERE


(tu) abbi (tu) sii (tu) sappi
(Lei) abbia (Lei) sia (Lei) sappia
(noi) abbiamo (noi) siamo (noi) sappiamo
(voi) abbiate (voi) siate (voi) sappiate
(Loro) abbiano (Loro) siano (Loro) sappiano
Il PASSATO PROSSIMO
Gradi se od prezenta glagola AVERE ili ESSERE i participa prošlog glavnog
glagola koji se pravi na sledeći način:

PARL ARE = PARL ATO

VEND ERE = VEND UTO

USC IRE = USC ITO

29
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

Prelazni glagoli, koji imaju objekat, menjaju se sa AVERE, particip je u


muškom rodu i ne menja se:

- Paul ha parlato con gli amici di sport.


- Marco, hai dimenticato tutto.

Neprelazni glagoli koriste uglavnom glagol ESSERE, a particip se slaže u


rodu i broju sa subjektom:

- Siamo usciti troppo tardi.


- Mario e Luisa sono tornati a casa.

Glagoli AVERE i ESSERE grade passato prossimo sami sa sobom:

- Sono stata molto stanca . (Bila sam mnogo umorna)


- Ho avuto ili libro. ( Imao sam knjigu)
- Ho avuto il libro. (Dobio sam knjigu)

VERBI INTRANSITIVI su neprelazni glagoli ali imaju unutrašnji, zamišljen


objekat pa passato prossimo zato grade sa AVERE: VIAGGIARE, DORMIRE,
CAMMINARE, PASSEGGIARE, NUOTARE, BALLARE, ABBITARE, SAPERE

Modalni glagoli (potere, volere i dovere) mogu biti prelazni ili neprelazni.
Uglavnom goriste glagol AVERE ali ako ih sledi neki neprelazni glagol, po
nepisanom pravilu, koriste glagol ESSERE:

- Luisa ha dovuto andare dal dentista.


- Luisa è dovuto andare dal dentista.

NEPRAVILNI PARTICIPI:

fare – fatto trascorrere – trascorso rimanere – rimaso


scrivere – scritto prendere – preso stringere – stretto
tradurre – tradotto rendere – reso venire – venuto
dire – detto mettere – messo perdere – perso, perduto
leggere – letto correre – corso vedere – visto, veduto
decidere – deciso spendere – speso stare, essere – stato
accendere – aceso scendere – sceso avere – avuto
chiudere – chiuso chiedere – chiesto
Pojedini glagoli mogu biti i prelazni i neprelazni u zavisnosti od njihovog
značenja i upotrebe:

COMINCIARE, FINIRE
- ako je samo od sebe (ESSERE)
La lezione è cominciata.
Le vacanze sono finite.

- ako je neko nešto započeo ili završio (AVERE)


Il professore ha cominciato a parlare.
Lo studente ha finito di scrivere.

30
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

PASSARE
- proći samo od sebe (ESSERE)
Sono passati due anni d’allora.

- provesti neko vreme, dodati nešto nekome (AVERE)


Ho passato due anni a Roma.
Ho passato il libro a Marco.

SCENDERE, SALIRE
- ako uvode neki predlog (ESSERE)
Sono scesi dal terzo piano.
Il gatto è salito sull’albero.

- sići, popeti se (AVERE)


Abbiamo sceso le scale.
Ha salito dal terzo piano.

CORRERE
- ako uvodi neki predlog (ESSERE)
Sono corso dalla casa.
Siamo corsi alla banca.

- u značenju radnje (AVERE)


Ho corso tutto il giorno.
Ha corso dieci chilometri.

VIVERE
- živeti tada i tada (ESSERE)
Mio nonno è vissuto fino a novant’anni.

- doživeti, proživeti nešto (AVERE)


Ho vissuto un brutto momento..

PIOVERE i NEVICARE i dugi bezlični glagoli mogu koristiti i AVERE i ESSERE


- È piovuto / Ha piovuto
- È nevicato / Ha nevicato.

REFLEKSIVNI GLAGOLI korise samo glagol ESSERE


L’IMPERFETTO

Imperfekt je specifično vreme tj. radi se o nesvršenoj radnji ili stanju u


prošlosti. Upotrebljava se da izrazi naporedne nesvršene radnje, radnju koja je
bila u toku kada je počela neka druga radnja ili radnju koja se ponavljala u
prošlosti kao i za opise u prošlosti.

- Mentre leggevo ascoltavo la musica.


- Scrivevo il compito quando entrò mio fratello.

31
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
- Il Sole gli batteva sulla nuca e qualcosa cominciava a fischiargli nelle
orecchie.
- Ho guardato fuori, la strada era deserta.
- Camminarono per dieci giorni e i sentieri erano fangosi.
- Ieri il mare era calmo.
- Giuseppe veniva spesso a casa mia.

PARLARE

io parlavo
tu parlavi
delle vacanze.
lui
parlava di Paolo.
lei (non)
dei giorni passati
noi parlavamo
con Maria
voi parlavate
loro parlavano

PRENDERE

io prendevo
tu prendevi
lui della frutta
prendeva
lei (non) bruti voti a scuola
noi prendevamo gli appunti
voi prendevate
loro prendevano

FINIRE

io finivo
tu finivi
i compiti
lui
finiva tutto in tempo
lei (non)
la pizza
noi finivamo
alle tre
voi finivate
loro finivano

AVERE

io avevo ESSERE
tu avevi
fame io (non) ero a casa
lui lei sete da Gianni
aveva tu eri
Lei (non) paura in pigiama
noi avevamo freddo lui lei con te
era
voi avevate Lei
loro avevano noi eravamo

32
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
voi eravate loro eravano
NEPRAVILNI IMPERFEKT

FARE DIRE BERE PORRE TRADURRE


FACCI - O DIC - O BEV - O PON -G - O TRADUC - O
io facevo dicevo bevevo ponevo traducevo
tu facevi dicevi bevevi ponevi traducevi
lui,lei faceva diceva beveva poneva traduceva
noi facevamo dicevamo beveviamo poneviamo traduceviamo
voi facevate dicevate bevevate ponevate traducevate
loro facevano dicevano bevevano ponevano traducevano

Imperfekt koristimo i kada želimo da pokažemo da su dve radnje paralelno se odvijale u


prošlosti:

- Mentre giocavo al coputer ascoltavo musica.


- Cantavo mentre facevo il bagno.

ili za radnju koja se odvijala kada ju je neka druga prekinula

- Mentre facevo i compiti mi ha telefonato Franca.


- Scrivevo i compiti quando qualcuno mi ha chiamato al telefono.

Izrazi pomoću kojih možemo prepoznati imperfetk u rečenici su:

- DI SOLITO prendevo il latte.


- SOLITAMENTE faceva la merenda verso le cinque.
- ABITUALMENTE andavamo al mare di domenica.
- GENERALMENTE i professori non erano troppo severi.

IL TRAPASSATO PROSSIMO

Trapassato prossimo je jedo od dva davno prošla vremena u italijanskom. Termin


prossimo, iako znači blizak, nikako ne ukazuje da je reč o bliskoj prošlosti. Ovim
glagolskim vremenom označava se radnja koja se dogodila u prošlosti pre neke prošle
radnje. Gradi se od participa prošlog i imperfekta odgovarajućeg pomoćnog glagola
AVERE ili ESSERE:

- Ero stanco perchè avevo lavorato tutto il giorno.


- Ero appena arrivato a casa quando ha suonato il campanello.

33
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

ero arrivato/a avevo ricevuto


eri arrivato/a avevi ricevuto
era arrivato/a aveva ricevuto
eravamo arrivati/e avevamo ricevuto
eravate arrivati/e avevate ricevuto
eravano arrivati/e avevano ricevuto

U srpskom jeziku se potpuno izgubila upotreba davno prošlih ili pretprošlih vremena.
Stoga navedene primere prevodimo samo prošlim vremenom odnosno perfektom:

- Bio sam umoran jer sam radio ceo dan (a ne: bejah radio jer sam bio radio)
- Tek sam stigao kući kada je zazvonilo zvono na vratima (a ne bejah stigao, bio sam
stigao)

IL FUTURO

Futur se upotrebljava da označi radnju ili stanje :

a) u budućnosti (posle priloga i priloškog izraza): domani, fra poco, fra un mese,
fra un anno, mese prossimo ...
- Domani telefonerò a mia sorella.

34
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
b) koja je neizvesna ili nismo sigurni u njeno ostvarenje:
- Dove saranno i miei occhiali? (Gde su mi naočari)
- Saranno le sei. (Moglo bi biti šest sati)

GLAGOLI NA – ARE i - ERE GLAGOLI NA – IRE


io studierò io partirò
tu studierai tu partirai
lui poco lui poco
studierà partirà
lei in biblioteca lei in biblioteca
noi studieremo fino a tardi noi partiremo fino a tardi
voi studierete voi partirete
loro studieranno loro partiranno

Obrati pažnju na glasovnu promenu kod glagola koji se završavaju na -ARE:

studiare = studierò mandare = manderò

Obrati pažnju na pravopis glagola koji se završavaju na -CARE, -GARE, -CIARE,


-GIARE:
mancare = mancherò pagare = pagherò
cominciare = comincerò mangiare = mangerò

ESSERE FARE

io sarò io farò
tu sarai tu farai i compiti
a casa alle due
la torta di
lui davanti al lui
sarà farà cioccolato
lei cinema lei
una bella gita
da Marco
noi saremo noi faremo un giro
in pizzeria
in bici
voi sarete voi farete
loro saranno loro faranno

Ukoliko se u osnovi nalazi L ili N posle odbacivanja nastavka nastupa asimilacija i oni
prelaze u R

rimanere – rimarrò venire – verrò dire – dirò


tenere – terrò dovere - dovrò stare – starò
volere – vorrò potere – potrò dare - darò
bere – berrò sapere - saprò
tradurre – tradurrò avere – avrò
IL FUTURO COMPOSTO

Futur drugi (u srpskom jeziku se naziva i futur egzaktni i predbuduće vreme)


jeste složeno vreme koje se gradi od futura pomoćnih glagola ESSERE i
AVERE i participa prošlog odgovarajućeg glagola:

35
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

io sarò venuto/a avrò fatto


tu sarai venuto/a avarai fatto i compiti
davanti al
lui la torta di cioccolato
sarà venuto/a cinema avrà fatto
lei una bella gita
da Marco
un giro
noi saremo venuti/e in pizzeria avremo fatto in bici
voi sarete venuti/e avrete fatto
loro saranno venuti/e avranno fatto

Futur drugi se koristi za iskazivanje buduće radnje koja će se dogoditi pre neke
druge buduće radnje i zato se naziva futuro anteriore (anteriore-prethodni):

- Quando avrò trovato l’appartamento, ti telefonerò. (Kada budem


pronašao stan telefoniraću ti)

Ovo vreme se može upotrebiti i da označi prošlu radnju koja pobuđuje sumnju:

- Sarà anche stato buono, ma ho i miei dubbi. (Možda je i bio dobar, ali
sumnjam)
- Dove sarà andato? (Gde li je otišao)

Potrebno je, međutim, obratiti pažnju i na razlike između srpskog futura


egzaktnog i ovog italijanskog oblika. U italijanskom futuru II nije vezan samo
za zavisnu rečenicu kao u srpskom, već je moguća i njegova nezavisna
upotreba:

- Alle otto sarà troppo tardi. Il dottore sarà gia partito! (U osam će biti
kasno. Doktor će već otići)

I u vremenskim rečenicama, pored poklapanja upotreba, kao u prvom


navedenom primeru, moguće su razlike i to:

kada je mali razmak između budućih radnji, italijanski obično koristi futur:

- Quando mi aiuterai, sarà piu facile. (Kada mi budeš pomogao, biće lakše)

kada se radnja glavne rečenice dešava pre radnje zavisne rečenice:

- Quando il bimbo si sveglierà, io sarò gia tornata. (Kada se dete bude


probudilo ja ću se već vratiti.)

IL CONDIZIONALE PRESENTE

GLAGOLI NA – ARE i - ERE lui fino a tardi


io studierei poco studierebbe
lei
tu studieresti in biblioteca
noi studieremmo

36
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
voi studiereste lui
loro studierebbero partirebbe
lei
noi partiremmo fino a tardi
GLAGOLI NA – IRE
voi partireste
io partirei poco
loro partirebbero
tu partiresti in biblioteca
Kondicional gradimo isto kao i buduće vreme samo koristimo druge
nastavke. Ovaj glagolski oblik vezan je za sadašnjost, a koristimo ga da
izrazimo želju, čije ostvarenje zavisi isključivo od naše volje, učtiv zahtev ili
molbu, lično mišljenje ili nepotvrđene vesti

- Vorrei tanto avere una bicicletta da montagna.


- Vorrei un chilo di pane e un litro di latte.
- Scusi, potrebbe spostare un po’ testa, non vedo.
- Sarebbe giusto invitarlo.
- Lo sciopero dei treni durerebbe ancora tutta la settimana.

Treba napomenuti i oblike glagola:

ESSERE AVERE VENIRE


io sarei io avrei io verrei
tu saresti tu avresti tu verresti
lui lui lui
sarebbe avrebbe verrebbe
lei lei lei
noi saremmo noi avremmo noi verremmo
voi sareste voi avreste voi verreste
loro sarebbero loro avrebbero loro verrebbero

IL CONDIZIONALE PASSATO

Kondicional prošli je složeno vreme koje se sastoji od odgovarajućeg po-


moćnog glagola (essere/avere) u kondicionalu sadašnjem i participa prošlog:

37
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

sarei andato/a avrei letto


saresti andato/a avresti letto
sarebbe andato/a avrebbe letto

saremmo andati/e avremmo letto


sareste andati/e avreste letto
sarebbero andati/e avrebbero letto

Ima isto značenje kao i kondicional sadašnji ima i kondicional prošli, s tim sto
ovde nema projekcije ka budućnosti, već su mogućnost, neizvesnost i sumnja
okrenute ka prošlosti. U srpskom ovaj se oblik najčešće prevodi prošlim
vremenom, jer je naš složeni kondicional uglavnom izašao iz upotrebe:

- Chi l’avrebbe immaginato? [Koje to mogao zamisliti / Ko bi to bio mogao


zamisliti? (druga varijanta izašla iz upotrebe u srpskom)].

Ovaj oblik se najčešće upotrebljava kao posledica nekog neispunjenog uslova:

- Avresti fatto un grosso errore, se . . . (Načinio bi veliku grešku da si . . .)

U agencijskim izveštajima kondicional prošli upotrebljava se da izrazi


nepotvrđenu radnju u prošlosti:

- II colpevole sarebbe stato arrestato. (Krivac je navodno uhapšen.)


- Il governo avrebbe già approvato la legge. (Vlada je navodno već
izglasala zakon.)

IL PASSATO REMOTO

Ovo vreme nam služi za radnju koja se u celini desila u prošlosti bez obzira
da li je bila trenutna ili je duže trajala. Bitno je da nema više nikakvih dodirnih
tačaka sa sadašnjosti.

38
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- L’operazione durò pochi secondi.


- Pianse tutta la notte.
- Dante nacque a Firenze nel 1265 e morì a ravena nel 1320.
- I Garibaldini liberarono la Sicilia nel 1860.

Prilozi za vreme su: quella volta, all’improviso, una volta, tanto tempo fa ...

- Quella volta l’incontrai per caso.


- All’improviso entrò il dottore.
- Una volta mi disse che voleva partire da sola.
- Tanto tempo fa decise di comprare una casa in montagna.
- L’anno scorso andarono in Grecia.

PRAVILNI PASSATO REMOTO

PARL - ARE VEND - ERE FIN - IRE


io parlai vendei finii
tu parlasti vendesti finisti
lui, lei parlò vendè finì
noi parlammo vendemmo finimmo
voi parlaste vendeste finiste
loro parlarono venderono finirono

NEPRAVILNI PASSATO REMOTO - sigmatski

SCRIVERE DIRE METTERE


io scrissi dissi misi
tu scrivesti dicesti mettesti
lui, lei scrisse disse mise
noi scrivemmo dicemmo mettemmo
voi scriveste diceste meteste
loro scrissero dissero misero

NEPRAVILNI PASSATO REMOTO - asigmatski

VEDERE AVERE ESSERE


io vidi ebbi fui
tu vedesti avesti fosti
lui, lei vide ebbe fu
noi vedemmo avemmo fummo
voi vedeste aveste foste
loro videro ebbero furono
ostali glagoli

FARE DARE VENIRE


io feci diedi venni
tu facesti desti venisti
lui, lei fece diede venne

39
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
noi facemmo demmo venimmo
voi faceste deste veniste
loro fecero diedero vennero

BERE PIACERE NASCERE


io bevvi piacqui nacqui
tu bevesti piacesti nascesti
lui, lei bevve piacque nacque
noi bevemmo piacemmo nascemmo
voi beveste piaceste nasceste
loro bevvero piacquero nacquero

IL TRAPASSATO REMOTO

Trapassato prossimo je složeno vreme koje se gradi od Passata remota


pomoćnih glagola ESSERE I AVERE I participa prošlog glagola:

fui andato fummo andati


fosti andato foste andati
fu andato furono andati

ebbi dato avemmo dato


avesti dato aveste dato
ebbe dato ebbero dato

Upotreba ovog vremena strogo je vezana za tri uslova:

1. isključivo prisustvo u zavisnoj rečenici;


2. samo posle odredenih vremenskih veznika: quando, appena (che), non
appena, dopo che, subito che;
3. passato remoto u glavnoj rečenici:

- Quando si fu calmata, la pregai dì raccontarmi tutto.


- Appena ebbe terminato, il medico ci chiamò.
- Dopo che lei fu partita, mi buttai sul lavoro.

I ovo davno prošlo vreme prevodi se uglavnom perfektom u srpskom jeziku,


gde je upotreba pluskvamperfekta skoro sasvim iščezla iz upotrebe:

- Non appena fu arrivato, ci raccontò tutto. [Čim je (bio) stigao, sve nam
je ispričao.]
IL PRESENTE DEL CONGIUNTIVO

PRAVILNI GLAGOLI

I konjugacija II konjugacija III konjugacija

40
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Parl-a-re Cred-e-re Part-i-re
Io Parl-i Cred-a Part-a
Tu Parl-i Cred-a Part-a
Lui/lei Parl-i Cred-a Part-a

Noi Parl-iamo Cred-iamo Part-iamo


Voi Parl-iate Cred-iate Part-iate
Loro Parl-ino Cred-ano part-ano

NEPRAVILNI GLAGOLI

IO TU LUI/LEI NOI VOI LORO


andare vada vada vada andiamo andiate vadano
tenere tenga tenga tenga teniamo teniate tengano
venire venga venga venga veniamo veniate vengano
volere voglia voglia voglia vogliamo vogliate vogliano
dovere deva deva deva dobbiamo dobbiate devano
togliere tolga tolga tolga togliamo togliate tolgano
porre ponga ponga ponga poniamo poniate pongano
tradurre traduca traduca traduca traduciamo traduciat traducano
e
fare faccia faccia faccia facciamo facciate facciano
potere possa possa possa possiamo possiate possano
uscire esca esca esca usciamo usciate escano

Kod nekih glagola u konjuktivu se javljaju druge osnove

IO TU LUI/LEI NOI VOI LORO


essere sia sia sia siamo siate siano
avere abbia abbia abbia abbiamo abbiate abbiano
stare stia stia stia stiamo stiate stiano
dare dia dia dia diamo diate diano
sapere sappia sappia sappia sappiamo sappiate sappiano

UPOTREBA KONJUKTIVA

Opšta vrednost konjunktiva kao načina, za razliku od indikativa koji možemo


nazvati načinom stvarnosti ili izvesnosti, mogia bi se izraziti kao neizvesnost
ostvarenja radnje ili stanja. To je način subjektivnosti u okviru kojeg se neki
dogadaj ne predstavlja kao objektivan i realan, već kao moguć, verovatan ili
kao projekcija sumnje, želje, nade ili straha, te, dakle, kao proizvod ličnog
mišljenja ili procene. Koristi se najviše u zavisnim rečenicama i vezan je za
glagole koji izražavaju neizvesnost, sumnju, želju, strah ili lični stav. Takode se
koristi i u mnogim zavisnim rečenicama koje uvode odredeni veznici.
Navešćemo odredene kontekste u kojima se konjunktiv najčešće javlja:

1. s glagolima koji izražavaju lično mišljenje: pensare, credere, ritenere,


dubitare, supporre, sospettare, sembrare, parere, immaginare:

41
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Dubito che i ragazzi vengano. (Sumnjam da će dečaci doći.)
Immagino che Mario mi senta. (Zamišljam da me Mario čuje.)
Ritengo che sia troppo tardi. (Smatram da je previše kasno.)
Mi sembra che possa aiutarti. (Čini mi se da može da ti pomogne.)

2. s glagolima koji izražavaju volju, želju: volere, aver voglia, desiderare,


preferire:

Preferisco che glielo dica tu. (Više volim da mu ti to kažeš.)


Non voglio che lo faccia. (Ne želim da to učini.)
Desidero che finiscano presto. (Želim da brzo završe.)

3. s glagolima koji izražavaju strah ili nadu: temere, aver paura, sperare:

- Temo che sappia la verità. (Plašim se da zna istinu.)


- Spero che si decida presto. (Nadam se da će se brzo odlučiti.)

4. s glagolima koji izražavaju duševna stanja: essere felice/ contento/ lieto/


soddisfatto/ spiacente, piacere, dispiacere, rallegrarsi, godere:

- Sono contento che Paolo torni. (Zadovoljan sam sto se Paolo vraća.)
- Mi dispiace che loro partano domani. (Žao mi je sto oni sutra odlaze.)

5. s bezličnim izrazima: si dice/ dicono, si ritiene, si teme, si pensa, si crede, si


spera. . .; è un piacere, è bello, è brutto, è necessario, è bene, è meglio, è
male, è ora. . .; pare, sembra; bisogna, occorre. . .;

- Si dice che il colpevole sia luì. (Kaže se da je on krivac.)


- Bisogna che veniate anche voi. (Treba da dodete i vi.)

6. uz negaciju glagola koji inače ne zahtevaju konjunktiv tipa: dire, affermare,


sostenere, vedere, sapere:

- Dico che è giusto. Non dico che sia giusto. (Kažem / ne kažera da je
pravo.)
- Vedo che stai meglio. Non vedo che tu stia meglio. (Vidim / ne vidim da
si bolje.)

7. u zavisnim rečenicama koje uvode sledeći veznici:

a) namernim (proposizioni finali): perché, affinchè:

- Lo facciamo perché (affinchè) i bambini siano felici. (To činimo kako bi


deca bila srećna.)
b) dopusnim (proposizioni concessive): benché, sebbene, quantunque,
malgrado, nonostante:

- Li aspetterò ancora benché sia tardi. (Još ću ih čekati iako je kasno.)


- Sebbene siano già stanchi, continueranno il lavoro. (Mada su već
umorni, nastaviće posao.)

42
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

e) pogodbenim (proposizioni condizionali): purché, a patto che, a condizione


che, nel caso che:

- Ti aiuterò purché mi ascolti attentamente. (Pomoći ću ti samo ako me


pažljivo slušaš.)
- Gli racconterò tutto a patto che non lo dica agli altri. (Ispričaću mu sve
pod uslovom da to ne kaže drugima.)

d) vremenskim (proposizioni temporali), samo s veznikom prima che:

- Lo voglio trovare prima che esca dall'ufficio. (Želim da ga nadem pre


nego što izađe iz kancelarije.)

e) isključnim (proposizione esclusiva): senza che:

- Traduce il libro senza che nessuno gli dia una mano. (Prevodi knjigu a
da mu niko ne pomaže.)

IL PASSATO DEL CONGIUNTIVO

Prošlo vreme konjuktiva je složeno vreme koje se gradi od prezenta konjuktiva


pomoćnih glagola AVERE i ESSERE i participa prošlog glavnog glagola. U
indikativu odgovarajući oblik je PASSATO PROSSIMO:

che io sia uscito/a che noi siamo usciti/e


che tu sia uscito/a che voi siate usciti/e
che lui/lei sia uscito/a che loro siano usciti/e

che io abbia scritto che noi abbiamo scritto


che tu abbia scritto che voi abbiate scritto
che lui/lei abbia scritto che loro abbiano scritto

Upotreba ovog vremena poklapa se s uslovima za upotrebu konjuktiva koji


važe za konjuktiv prezenta, samo što se odnose na prošlost:

- Può darsi che vada da Laura. (Možda ide kod Laure)


- Può darsi che sia andato da Laura. (Možda je išao kod Laure)
- Sembra che quella donna sia molto ricca. (Izgleda da je ta žena mnogo
bogata).
- Sembra che quella donna sia stata molto ricca. (Izgleda da je ta žena
bila mnogo bogata).
L’IMPERFETTO DEL CONGIUNTIVO

Kao i imperfekt indikativa imperfekt konjuktiva je vreme koje pokazuje


savršenu pravilnost u nastavcima koji se dodaju na osnovu. U prvoj konjugaciji
na infinitivnu osnovu dodaje se tematski vokal – a, za drugu – e i za treću – i .

43
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Tom spoju osnove i tematskog vokala dodaju se nastavci jedinstveni za sve tri
konjugacije:

PARLA/RE

Parl-assi Parl-assimo
Parl-assi Parl-aste
Parl-asse Parl-assero

CREDERE

Cred-essi Cred-essimo
Cred-essi Cred-este
Cred-esse Cred-essero

FINIRE

Fin-issi Fin-issimo
Fin-issi Fin-iste
Fin-isse Fin-issero

Samo manji broj glagola pokazuje nepravilnost u osnovi dok su nastavci uvek
jedinstveni:

essere: fossi, fossi, fosse, fossimo, foste, fossero


stare: stessi, stessi, stesse, stessimo, steste, stessero
dare: dssi, dessi, desse, dessimo, deste, dessero

Kao i kod imperfekta indikativa neki glagoli koriste proširenu infinitivnu osnovu
koja odgovara staroj osnovi nasleđenoj iz latinskog jezika:

fare (fa-ce-re): facessi, facessi, facesse, facessimo, faceste, facessero


dire (di-ce-re): dicessi, dicessi, dicesse, dicessimo, diceste, dicessero
porre (po-ne-re): ponessi, ponessi, ponesse, ponessimo, poneste, ponessero
bere (be-ve-re): bevessi, bevessi, bevesse, bevessimo, beveste, bevessero
condurre (condu-ce-re): conducessi, conducessi, conducesse...

Upotreba

Opšte vrednosti konjunktiva kao načina istakli smo ranije. Imperfekat se


upotrebljava da izrazi istovremenost u prošlosti u svim onim slučajevima koje
bismo mogli okarakterisati kao izražavanje neodređenosti i neizvesnosti koje
prate izvršenje radnje:

1. izražavanje ličnog stava i mišljenja:

- Credevo che tu lo sapessi. (Verovao sam da to znaš.)


- Ho creduto che tu lo sapessi. (Poverovao sam da to znaš.)

2. s glagolima koji izražavaju volju, htenje, želju:

44
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- Desiderava che glielo dicesse lei. (Želeo je da mu to ona kaže.)

3. s glagolima koji izražavaju strah ili nadu:

- Temeva che stesse male. (Plašio se da mu je loše.)

4. s glagolima koji izražavaju duševno stanje:

- Preferisco che lui venisse a trovarmi. (Više volim da me on poseti.)

5. s bezličnim izrazima:

- Sembrava che non avesse più denaro. (Izgledalo je da nema više


novca.)
- Era necessario che lo accompagnasse qualcuno. (Bilo je potrebno da
ga neko isprati.)

6. iza nekih veznika u zavisnim rečenicama:

- E dovuto rimanere in città benché volesse partire. (Morao je da ostane


u gradu iako je želeo da otputuje.)
- Mi parlava affinchè mi persuadesse. (Govorio mi je kako bi me ubedio.)

Kao što se iz prevoda navedenih primera može videti, istovremenost se u


srpskom jeziku izražava prezentom, dok u italijanskom moramo upotrebiti
imperfekat.

Kada je o imperfektu reč, moraju se naglasiti i neke posebne upotrebe koje


izlaze iz opštih okvira, a ovde pominjemo samo:

izražavanje indirektne zapovesti:

- II comandante ha ordinato ai soldati che non sparassero. (Komandant je


naredio vojnicima da ne pucaju.)

Jednostavnije, ovaj se oblik može zameniti infinitivom i u tom slučaju nije


potrebna identičnost subjekata:

- II comandante ha ordinato ai soldati di non sparare.

IL TRAPASSATO DEL CONGIUNTIVO

Pluskvamperfekat konjunktiva je složeno vreme koje se gradi do konjunktiva


imperfekta pomoćnih glagola essere i avere i participa prošlog odgovarajućeg
glagola:

45
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

avessi parlato avessimo parlato


avessi parlato aveste parlato
avesse parlato avessero parlato

fossi partito fossimo partiti


fossi partito foste partiti
fosse partito fossero partiti

Ovo vreme vezano je za iste kontekste za koje je vezan imperfekat konjunktiva,


s tom razlikom što se njime ne izražava istovremenost već prethodnost radnje
ili stanja, i ovde nije reč o neizvesnoj ili mogućoj radnji nego o nemogućnosti da
se radnja ostvari:

- Non sapevo che fossi qui. (Nisam znao da si tu.)


- Non sapevo che fossi stato qui. (Nisam znao da si bio tu.)
- Temeva che lui se ne fosse andato per sempre. (Plašila se da je zauvek
otišao.)

Na kraju evo osnovne relacije izražavanja sadašnje, prošle i buduće radnje u


konjuktivu:

Venga Ora
Penso che
Sia venuto Prima
Giovanni
Venga / verrà dopo

Venisse
In quel momento, allora
Pensavo che Fosse venuto
Prima
Giovanni Venisse / sarebbe
Dopo
venuto

UPOTREBA KONJUKTIVA U
ZAVISNIM REČENICAMA

46
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

IL PRESENTE DEL
Istovremenost
CONGIUNTIVO

GLAGOL ILI IZRAZ IL PASSATO DEL


prethodnost
(u sadašnjem vremenu) CONGIUNTIVO
KOJI UVODI
KONJUKTIV IL PRESENTE DEL
CONGIUNTIVO
budućnost
O
IL FUTURO

L’IMPERFETTO
Istovremenost
DEL CONGIUNTIVO

IL TRAPASSATO
GLAGOL ILI IZRAZ prethodnost
DEL CONGIUNTIVO
(u prošlom vremenu)
KOJI UVODI
L’IMPERFETTO
KONJUKTIV
DEL CONGIUNTIVO
budućnost O
CONDIZIONALE
COMPOSTO

Istovremenost
SAPPIA QUALCOSA
(da zna)
TEMO
CHE
Prethodnost ABBIA SAPUTO
(da je saznao) QUALCOSA

Istovremenost SAPESSE
(da zna) QUALCOSA
HO SAPUTO
CHE
Prethodnost AVESSE SAPUTO
(da je saznao) QUALCOSA

PERIODO IPOTETICO

Hipotetički period je poseban oblik pogodbene rečenice koji se sastoji od dva


elementa: protaze (protasi), kojom se izražava uslov, i apodoze (apodosi),
kojom se izražava posledica navedenog uslova. Ove dve rečenice čine logičku i

47
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
sintaksičku celinu, i u zavisnosti od tipa hipoteze koju izražava dele se u tri
grupe:

- realna pogodba (periodo ipotetioco della realtà)


- potencijalna pogodba (periodo ipotetico della possibilità)
- irealna pogodba (periodo ipotetico dell’irrealtà)

Periodo ipotetioco della realtà

I uslov i posledica smatraju se stvarnim i ostvarivim, te su vremena izražena u


indikativu, a srećemo sledeće vremenske relacije

Prezent – prezent

- Se lo inviti, viene (Ako ga pozoveš, doći će)

Futur – futur

- Se lo inviterai, verrà. (Ako ga budeš pozvao, doći će)

Prezent - imperativ

- Se ti chiamo, vieni subito. (Ako te pozovem, odmah dođi)

Periodo ipotetico della possibilità

Moguća ili potencijalna hipoteza izražava se imperfekom konjuktiva u prozati


(zavisnoj rečenici) i kondicionalom sadašnjim u apodozi (glavnoj rečenici).

- Se lo invitassi, verrebbe. (Kad bi ga pozvao došao bi / Da ga


pozoveš, došao bi)

Periodo ipotetico dell’irrealtà

Ovom hipotezom izražava se pogodba koja je sasvim van dometa ostvarivog


jer se nije dogodila te je nemoguće ispunjenje uslova. U protazi se upotrebljava
pluskvamperfekat konjuktiva, a u apodozi kondicional prošli.

- Se lo avessi invitato, sarebbe venuto. (Da si ga pozvao, došao bi)

Mogući su, međutim, i mešoviti tipovi kada je uslov vezan za prošlost, a


posledica za sadašnjost:

- Se non fossi stato marinaio, non saprei fare quel nodo. (Da nisam bio
mornar, ne bih znao da napravim ovaj čvor)
- Se avessi sposato Mario, adesso vivrei a Roma. (Da se udala za
Marija, sada bi živela u Rimu)

Ili, obrnuto kada je okolnost koja uslovljava radnju glavne rečeni i dalje prisutna,
dok je posledica vezana za prošlost:

48
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- L’avrei gia fatto se l’aspirapolvere funzionasse. (Već bih to uradila da


usisivač radi)

POSEBNE UPOTREBE IMPERFEKTA I


PLUSKVAMPERFEKTA KONJUNKTIVA

Kada je u glavnoj rečenici upotrebljen kondicional sadašnji, za istovremenu


radnju u sporednoj rečenici upotrebićemo imperfekt konjunktiva, a za radnju
koja prethodi radnji glavne rečenice, pluskvamperfekt konjunktiva:

- Vorrei che tu lo sapessi. (Hteo bih da ti to znaš.)


- Mi dispiacerebbe che tu ti arrabbiassi. (Bilo bi mi žao da se naljutiš.)
- Vorrei che tu lo avessi saputo. (Voleo bih da si to znao.)
- Desidererebbero che avessimo rimasto con loro durante lutto il
nostro soggiorno a Roma. (Želeli bi da smo ostali s njima tokom
čitavog našeg boravkau Rimu).

I kondicional može da izrazi anteriornost:

- Avrei voluto che tu lo sapessi. (Želeo sam da ti to znaš.),

kao i istovremenost vezanu za prošlost:

- Avrei voluto che tu lo avessi saputo. (Želeo sam da si to znao.)

Konjunktiv imperfekta može izraziti i posteriornost, odnosno radnju u


budućnosti:

- Vorrei che l’anno venturo venissi anche tu. (Želeo bih da sledeće
godine dodeš i ti.)

Prezentu kondicionala može odgovarati i prezent i prošlo vreme konjunktiva:

- Non direi che abbiano ragione. (Ne bih rekao da su u pravu.)


- Non saprei dove abbia vissuto prima. (Ne bih znao gde je ranije
živeo.)

Konjunktiv, medutim, može biti i samostalno upotrebljen u glavnoj rečenici. Za


izražavanje sadašnjih ili budućih želja upotrebljava se imperfekt konjunktiva
ispred kojeg se često nalazi magari:
- (Magari) fosse vero! [Kad bi to (makar, barem) bilo istina!]
- (Magari) facessse bel tempo! (Kad bi bar vreme bilo lepo! / Da je bar
vreme lepo!)
- Potessi adesso esssere al mare! (Samo kad bih mogao/la biti na
moru!)

49
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Pluskvamperfektom konjunktiva izražava se žaljenje zbog neostvarene želje u
prošlosti:

- Ci avessimo pensato prima! (Kamo sreće da smo na to ranije mislili!)


- Avessimo potuto aiutarlo. (Da smo mogli da mu pomognemo.)
- Almeno se ne fosse andato. (Da je barem otišao.)
- Non l'avesse mai detto. (Da bar to nije nikad rekao.)
- (Magari) ci avessero invitato! (Da su nas makar pozvali!)

Konjunktiv imperfekta i pluskvamperfekta upotrebljavaju se i u modalnoj


rečenici koje uvode veznici come se, quasi che. I u ovom slučaju imperfekt
konjunktiva izražava istovremenost s radnjom glavne rečenice, bilo da je ona u
sadašnjem ili prošlom vremenu, a kod nas se takva upotreba obavezno prevodi
sadašnjim vremenom:

- Si comporta / si comportava come se fosse ricco. (Ponaša se / Ponašao se


kao da je bogat)

Dok pluskvamperfekat konjuktiva izražava radnju koja prethodi radnji glavne


rečenice i prevodi se prošlim vremenom:

- Parla bene / parlava bene come se fosse nato qui. (Govori / govorio je
dobro kao da se tu rodio)
- Era troppo allegro, come se / quasi che avesse bevuto. (Bio je previše
veseo kao da je pio)

PASIV

Oblici

50
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Pasivni oblici grade se od pomoćnog glagola essere i participa prošlog. Particip
prošli slaže se u rodu i broju sa subjektom:

- Tutti gli studenti sono stati promossi.

Pomoćni glagol menja svoja vremena u zavisnosti od vremena u pasivu:

INDIKATIV
Presente: sono lodato/a, sei lodato/a, è lodato/a, siamo lodati/e, siete lodati/e,
sono lodati/e

imperfetto: ero lodato/a;

passato remoto: fui lodato;

futuro semplice: sarò lodato;

passato prossimo: sono stato lodato;

trapassato prossimo: ero stato odato;

trapassato remoto: fui stato lodato;

futuro anteriore: sarò stato lodato.

KONJUNKTIV

presente: sia lodato/a;


imperfetto: fossi lodato;
passato: sia stato lodato: trapassato: fossi stato lodato.

KONDICIONAL

presente: sarei lodato; passato: sarei stato lodato.

IMPERATIV

sii lodato/a
sia lodato/a
siamo lodati/e
siate lodati/e
siano lodati/e

U tzv. prostim vremenima, odnosno vremenima kao sto su prezent i imperfekt


indikativa i konjunktiva, passato remoto i futur, kao i u sadašnjem vremenu
kondicionala, glagol essere može se zameniti glagolom venire:

sono lodato — vengo lodato hvale me (hvaljen sam, bivam hvaljen)


ero lodato — venivo lodato hvalili su me (bio sam hvaljen, bivao sam hvaljen).

51
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Italijanski pasiv se veoma često u upotrebljava, za razliku od srpskog, pa se
najčešće pasivni oblici u srpskom prevocie aktivnim. Takođe valja istaći i razliku
u srpskom između radnog prideva kao karakteristike složenih aktivnih oblika i
trpnog glagolskog prideva koji se upotrebljava kao sastavni deo pasivnih oblika:

ja sam hvalio — hvaljen sam,

koja ne postoji u italijanskom, gde obe funkcije vrši particip prošli:

ho lodato — sono lodato.

Upotreba pasiva

Oblike pasiva mogu graditi samo prelazni glagoli (verbi transitivi) koji se mogu
definisati kao glagoli sto iskaziiju radnju za čije je vršenje potreban predmet
radnje ili objekat van subjektove sfere. Kada u formalnom pogledu od objekta
postane subjekat, a subjekat, u slučaju da je odreden, uvodi strukturu s
predlogom da (complemento d'agente), dobijamo pasivnu rečenicu:
AKTIV: II professore loda gli studenti. (Profesor hvali studente.)
(S + V + O)
PASIV: Gli studenti sono/vengono lodati dal professore.
(So + V pass + Compl, d'agente)

Ipak, da bi se pasiv upotrebio umesto aktiva, najčešće je pravi ili dubinski


subjekat neođreden ili nepoznat, jer se insistira upravo na vršenju radnje na
objektu, a ne na vršiocu radnje:

- Questi libri sono prevalentemente letti nelle biblioteche.


- [Te knjige se čitaju / (ređe): te su knjige čitane u bibliotekama.]

U prevodu rečenice izvršili smo supstituciju pasiva aktivnim oblikom s


povratnom zamenicom se. Takva mogućnost izražavanja pasiva postoji i u
italijanskom ("si passivante"):

- Questo libro si legge con interesse.


- Questo libro è (viene) letto con interesse. [Ova se knjiga čita /(ređe): je
čitana s interesovanjem.]

Posebno je, zbog svoje jednostavnosti, ovaj oblik čest u oglasima, jeziku
reklama i jezicima pojedinih struka:
- Si affittano appartamenti al mare. (Izdaju se stanovi na moni.)
- Si vende / vendesi casa. . . (Prodaje se kuća. . .).

Na kraju pominjemo i pasivnu vrednost perifrastične konstrukcije s glagolom


andare, isključivo u prostim vremenima, koja se može upotrebiti umesto
pasivne konstrukcije s dover essere:

52
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
andare + participio passato = dover essere + participio passato:
L'esame deve/ doveva/ dovrà/ dovrebbe essere preparato meglio.
L' esame va/ andava/ andrà/ andrebbe preparato meglio.
(Ispit treba/ trebalo je/ biće potrebno/ trebalo bi bolje spremiti.)

NEUPRAVNI (INDIREKTNI) GOVOR

Neupravnim ili indirektnim govorom prenosi se sadržaj nečijeg neposrednog


obraćanja tako sto se on podreduje nekom od izjavnih glagola. Stoga u
sintaksičkom pogledu indirektni govor pripada strukturi zavisne rečenice:

53
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
UPRAVNI GOVOR: Roberto dice: "I tuoi cavalli sono stupendi." (Roberto kaže:
„Tvoji konji su divni. ")

NEUPRAVNI GOVOR: Roberto dice che i suoi cavalli sono stupendi. (Roberto
kaže da su njegovi konji divni.)

Pri transformaciji upravnog u neupravni govor potrebno je ispuniti određene


uslove:

Promene u okviru kategorije lica

Kategorija lica vezana je za dve vrste reči: glagole i zamenice. Kao u srpskom, i
u italijanskom dolazi do promena lica ličnih i prisvojnih zamenica i glagola.
Govornik rečenice u upravnom govoru postaje u neupravnom govoru treće lice,
dok onaj ko prenosi njegove ili njihove reči zauzima poziciju govornika ili prvog
lica. Važno je, medutim, voditi računa i o licu kojem se obraća govornik
direktnog govora, jer to lice ne mora biti onaj ko navodi njegove reči :

- Lui mi ha detto: "Non voglio vederti così triste."


- Lui mi ha detto che non voleva vedermi così triste.
- Lui gli ha detto che non voleva vederlo così triste.
- Mi disse: "Mio marito non mi troverà a casa al ritorno."
- Mi dissse che suo marito non l'avrebbe trovata a casa al ritorno.

Priloške i deiktičke promene

U neupravnom govoru dolazi do promene nekih priloga:

upravni govor neupravni govor


oggi quel giorno
ieri il giorno precedente
domani il giorno seguente, il giorno dopo
ora, adesso allora
fra più tardi, di lì a
fa (or sono) prima

Deiktici su reči koje ukazuju na prostorni ili vremenski odnos govornika,


odnosno sagovornika, prema radnji ili stanju. Deiktici koji se menjaju u
neupravnom govoru su prilozi, pokazne zamenice i glagoli:

a) prilozi:

upravni govor qui, qua neupravni govor lì, là


Ci ha detto: "Rimanete qui." Ci ha detto di rimanere lì.

b) pokazne zamenice:

upravni govor questo neupravni govor quello

- Disse: "Questa non è casa mia."

54
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
- Disse che quella non era casa sua.

Upotreba prostornih deiktika može, međutim, biti uslovljena vremenom u


glavnoj rečenici. Ako je reč o prezentu, govorna situacija može biti aktuelna i ne
mora doći do promena:

- Maria dice: "Questo attore non mi piace. "


- Maria dice che questo attore non le piace.

c) glagoli:

upravni govor venire neupravni govor andare

- Mi disse: "Vieni qui!"


- Mi disse di andare lì.

Uslov da glagol venire pređe u andare jeste da se reči ne navode iz ili sa istog
mesta, što vredi i za srpski jezik.

Slaganje vremena

Ukoliko je u glavnoj rečenici prošlo vreme (sto ne mora uvek važiti za passato
prossimo), u rečenicama neupravnog govora dolazi do sledećih promena:

a) Prezent neupravnog govora postaje imperfekt u upravnom—


istovremenost:

- La madre le disse: "Devi far presto." (Majka joj je rekla: „Moraš da


požuriš.")
- La madre le dissse che doveva far presto. (Majka joj je rekla da mora
da požuri.)

Ovo slaganje nije prisutno u srpskom jeziku, gde glagoli ostaju isti i u
neupravnoj strukturi.

b) Prošla vremena postaju trapassato prossimo — prethodnost:

- Dichiarò: "lo sono sempre stato il vostro migliore amico." (Izjavio


je: ,,Ja sam uvek bio vaš najbolji prijatelj. ")
- Dichiarò che lui era sempre stato il loro migliore amico. (Izjavio je da
je on uvek bio njihov najbolji prijatelj.)

- Disse: "La mia vita riprese il ritmo normale." (Rekao je: ,,Moj život je
ponovo krenuo uobičajenim ritmom.")
- Disse che la sua vita aveva ripreso il ritmo normale. (Rekao je da je
njegov život ponovo krenuo uobičajenim ritmom.)

c) Futur postaje kondicional prošli — posteriornost:

55
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
- La sorella rispose: "Farò quello che vuoi." (Sestra je odgovorila:
„Učiniću ono što želiš.")
- La sorella rispose che avrebbe fatto quello che lui voleva. (Sestra je
odgovorila da će učiniti ono što on želi.)

d) Imperativ postaje imperfekt konjunktìva ili struktura di + infinitiv (Kada


je u glavnoj rečenici sadašnje vreme, indirektna zapovest izražava se u
eksplicitnom obiiku prezentom konjunktiva: La ragazza implora: "Aiutami!" La
ragazza implora che l'aiuti.)

- La madre pregò i figli: "Andate ad aiutare la nonna."


- La madre pregò i figli che andassero ad aiutare la nonna.
- La madre pregò i figli di andare ad aiutare la nonna.

- (Majka je zamolila decu: „Idite da pomognete babi.")


- (Majka je zamolila decu da odu da pomognu babi.)

Veznici koji uvode neupravni govor

U slučajevima kada se upravni govor transformiše u eksplicitnu objekatsku


rečenicu upotrebljava se veznik che:

- Giovanni disse che aveva sbagliato. (Dovani je rekao da je pogrešio.)

Ukoliko postoji identičnost subjekata, može se upotrebiti i infinitiv kojem


prethodi predlog di:

- Giovanni disse di aver sbagliato.

Ova struktura nije moguća ako je u direktnom govoru prisutan futur:

- Giovanni disse:"Sbaglierò". Đovani je rekao: „Pogrešiću."


- Giovanni disse che avrebbe sbagliato. (Đovani je rekao da će pogrešiti.)

Pri izricanju indirektne zapovesti uvek je moguće upotrebiti kao jedan od


obrazaca strukturu di + infinitiv:

- Gli disse di andarsene e di non farsi più vedere. (Rekao mu je da ide i


da se više ne pomalja.)

Indirektno pitanje uvodi se veznikom se, ukoliko je reč o tzv. totalnom pitanju,
odnosno pitanju na koje sledi odgovor da ili ne, a u slučaju parcijalnih pitanja
koristi se upitni prilog ili upitna zamenica. Veoma često dolazi i do promene
načina: umesto indikativa iz upravnog govora koristi se odgovarajuće vreme
konjunkiva:

- L’amico mi domandò: "Tu parti domani?"


- L’amico mi domandò se partivo il giorno seguente. / se partissi

- (Prijatelj me je upitao: „Da li sutra putuješ?")

56
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
- (Prijatelj me je upitao da li sutra putujem.)

- Le chiesi: "Quando ti vedrò?" (Pitao sam je: „Kad ću te videti?")


- Le chiesi quando l'avrei vista. (Pitao sam je kada ću je videti.)
- Antonio si chiederà: "Chi è quel tipo?" (Antonio će se zapitati: „Ko je taj
tip?")
- Antonio si chiederà chi sia quel tipo. (Antonio će se zapitati koje taj tip.)

INFINITO

Infinitiv izražava uopštenu ideju glagola, ne određujući lice i vremeu strogom


smislu. Kad kažemo amare, leggere, sentire time nismo precizirali ni vršioca
radnje ni kategoriju vremena kojoj glagol pripada. Infinitiv prošli gradi se od
infinitiva pomoćnog glagola i participa prošlog: essere andato, aver letto.

57
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

Infinitiv, kao i particip i gerundi], pripada tzv. bezličnim načinima (modi infiniti),
koji se razlikuju od ličnih načina (modi finiti), u koje spadaju indikativ,
konjunktiv, kondicional i imperfekt, upravo po odsustvu kategorije lica. Ovi
oblici imaju dva vremena, prošlo i sadašnje, ali je odnos prema kategoriji
vremena drukčiji nego kod ličnih načina. Tako infinitiv sadašnji ne znači da je
reč o obliku koji se upotrebljava za radnju u sadašnjosti, jer se njime mogu
izraziti i prošlost i budućnost:

- Credo di sapere. (Verujem da znam.)


- Credevo di sapere. (Verovao sam da znam.)
- Crederò di sapere. (Verovaću da znam.),

što znači da bi osnovna definicija ovog oblika u pogledu izražavanja vremena


bila izražavanje istovremenosti u odnosu na radnju glavne rečenice. Infinitiv
prošli izražava radnju koja se dogodila pre radnje glavne rečenice:

- Affermo di aver detto la verità. (Tvrdim da sam rekao istinu.)


- (Affermo di dire la verità. = Tvrdim da govorim istinu.)
- Dopo aver finito il lavoro, andrò al cinema. (Pošto završim posao, otići
ću u bioskop.)

Pomenućemo neke od najvažnijih upotreba infinitiva:

1. negativni imperativ drugog lica jednine:

- Non essere stupido. Non credergli. (Ne budi glup. Ne veruj mu.)

Bez negacije može zameniti imperativ kao naredba, uputstvo, ili podsticaj
bezličnog karaktera (imperativo iussivo), sto je poznato i u srpskom jeziku:

Rallentare. (Usporiti). Cuocere a vapore. (Kuvati na pari.) Vincere! (Pobeditì!)

2. s modalnim glagolima: dovere, potere, volere, sapere:

- Si deve fare. (Mora da se uradi.)


- Voglio sentire tutta la verità. (Želim da čujem pravu istinu.)

3. s glagolom stare u perifrastičnom obliku koji označava radnju koja će


se neminovno dogoditi:

- Sto per partire. (Upravo se spremam da krenem.)


4. u implicitnim rečenicama kao zamena za lične glagolske oblike,
odnosno eksplicitne oblike, najčešće uz uslov da je subjekt identičan u
obe rečenice:

objekatske rečenice (proposizioni oggettive):

- Promise di scrivere. (Obećao je da će pisati.)


- Attese di essere ricevuto. (Sačekao je da bude primljen / da ga prime.)

58
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

Pri izražavanju želje i naredbe, istovetnost subjekata nije uslov za upotrebu


infìnitiva:

- Ti auguro di riuscire. (Želim ti da uspeš)


- Ti proibisco di mentire. (Zabranjujem ti da lažeš.)

Identičnost subjekata nije neophodna ni u konstrukciji akuzativ s infìnitìvom,


nasledenoj iz latinskog, koja se može koristiti uz glagole fizičke percepcije:
vedere, guardare, ascoltare, sentire:

- Vedevo i soldati partire. (Video sam vojnike kako odlaze.)

Upotreba pojedinih predloga uz infinitiv zavisi od vrste rečenice, to jest, od


toga da li je reč o: vremenskoj (proposizione temporale), uzročnoj (causale),
namernoj (finale), posledičnoj (consecutiva), načinskoj (modale), isključnoj
(eccettuattiva) rečenici:

- Nello scrivergli mi accorsi che c'erano troppe cosa da riferire. (Dok sam
mu pisala, primetila sam da je previše stvari o kojima treba izvestiti.)
- Per non leggere le istruzioni, spesso non so mettere in funzione gli
elettrodomestici. (Pošto ne čitam uputstva, često ne znam da uključim
kućne aparate.)
- Spesso viaggiamo per imparare. (Često putujemo da bismo nešto
naučili.)
- È così ingenuo da sembrare stupido. (Toliko je naivan da izgleda kao
glupak.)
- Disse tutto questo senza tremare. (To je sve rekao a da nije zadrhtao.)
- Farei tutto per lui tranne mentire. (Sve bih za njega učinio/la osim da
slažem.)

U svim ovim slučajevima moguće je upotrebiti i eksplicitnu rečenicu, ali se


konstrukcije s infìnitivom mogu smatrati jednostavnijim i stilski elegantnijim. To
posebno moraju imati na umu govornici srpskog, budući da ove strukture ne
postoje u našem jeziku, pa se studenti na njih nešto teže privikavaju.

5. s glagolom fare u tzv. kauzativnoj (uzročnoj) konstrukciji, koja takođe


zadaje probleme u prevođenju:

- Ha fatto divertire i bambini. (Zabavio je decu.)


- Mi ha fatto capire di non contare su di lui. (Dao mi je na znanje da na
njega ne računam.)
- Non farmi ridere. (Nemoj me zasmejavati / terati na smeh).
- Mi ha fatto aspettare tutto il pomeriggio. (Pustio je da ga čekam čitavo
popodne/ Pustila je da je čekam.)
- Mi ha fatto sapere che non sarebbe venuto. (Obavestio me je da neće
doći.)
- L'ha fatto parlare. (Povukao ga je za jezik.)

6. poimeničeni infinitiv

59
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- Ė arrivato il momento di partire. (=della partenza). (Došao je trenutak


polaska.)
- Fui svegliata dall’abbaiare dei cani. (Probudio me je lavež pasa.)
- Tra il dire e il fare c'è di mezzo il mare. (Jedno je reći, a drugo učiniti.)

U najvećem broju slučajeva, kao sto smo videli, italijanski poimeničeni infinitiv
prevodimo glagolskom imenicom.

Kada se infinitiv nade ispred drugog infinitiva, on gubi krajnji samoglasnik:

voler dire, poter fare,

a to se dešava i s infinitivom glagola avere pred participom prošlim:

aver fatto.

PARTICIPIO

Particip takode ima dva vremena, sadašnje i prošlo.

Particip sadašnji je u velikoj meri izgubio glagolsku vrednost, pa otuda u


italijanskom čitav niz imenica-participa tipa: l'amante, l'insegnante, il
comandante, il tenente, il docente, il mittente, il conducente, il cantante, a
takode i participa-prideva:

- Abbiamo assistito a uno spettacolo divertente/importante/interessante.

Particip sadašnji se gradi od infinitivne osnove kojoj se dodaju sufiksi: -ante, za


prvu konjugaciju (cantare - cantante), i-ente, za drugu i treću (assistere -
assistente, convivere - convivente).

Ipak, particip je zadržao i svoju glagolsku vrednost, koja se prevodi relativnom


rečenicom:

- Udimmo una voce invocante aiuto. (Čuli smo glas koji je zazivao
pomoć.)

Iz latinskog je preuzet apsolutni particip sadašnji sa sopstvenim subjektom:

- Vivente il padre (= mentre viveva il padre), si stava bene in casa nostra.


(Dok je otac bio živ, lepo se živelo u našoj kući.)

Particip prošli, medutim, ima mnogo širu upotrebu. Pored upotrebe u


složenim vremenima i pasivu, može se takođe sresti kao pridev i imenica:

- Questi sono i candidati eletti. (Ovo su izabrani kandidati.)


- I vinti hanno sempre torto. (Pobedeni nisu nikada u pravu.)

60
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
Particip prošli takođe uvodi implicitne rečenice. Najčešćeje reč o vremenskim,
uzročnim i relativnim rečenicama (proposizioni temporali, causali e relative), ali
je važno istaći važnu razliku:

particip prelaznih glagola ima uvek vrednost pasiva:

Lodato da tutti, si convinse di essere un genio. — uzročna rečenica

(Pošto su ga svi hvalili /bukvalno: Pošto je bio hvaljen od svih, stekao je


uverenje da je genije.),

dok kod neprelaznih izražava radnju u aktivu:

- Tornato a casa, le telefonò subito. (Pošto se vratio kući, odmah joj je


telefonirao.) — vremenska rečenica
- Non ha subito riconosciuto la ragazza sedutagli di fronte. — relativna
rečenica (Nije odmah prepoznao devojku koja je sedela preko puta
njega.)

Kao što se iz prethodnog primera vidi, particip prošli, kao i infinitiv, a videćemo
i gerundij, spaja se s nenaglašenom zamenicom.

I particip prošli ima svoju apsolutnu vremensku konstrukciju s posebnim


subjektom kod neprelaznih i prelaznih glagola (gde je objekat subjekat pasivne
konstrukcije):

- Arrivati gli amici, aprì subito lo spumante. (Čim su prijatelji stigli, otvorio
je šampanjac.)
- Lasciato l'appartamento, passò da Paolo. (Pošto je napustio stan,
svratio je do Paola.)

GERUNDIO

Gerundij sadašnji označava radnju koja se vrši istovremeno s radnjom glavne


rečenice, pa se stoga može odnositi na sadašnjost, prošlost ili budućnost.
Gradi se tako sto se infinitivnoj osnovi dodaju sufiksi -ando, za prvu, i -endo
za II i III konjugaciju: parl-ando, prend-endo, ven-endo. Ovaj oblik odgovara
našem glagolskom prilogu sadašnjem (govoreći, udmajući, dolazeći), mada se
ne mora obavezno njime prevoditi:

61
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________

- Scrivendo, penso a te. (Dok pišem, mislim na tebe.)


- Scrivendo, pensavo a te. (Dok sam pisao, mislio sam na tebe.)
- Domani, scrivendo, penserò a te. (Sutra, dok budem pisao, misliću na
tebe.)

Gerundij može imati različita značenja, od kojih je najčešće vremensko, kao u


prethodnom primeru, i načinsko. Načinska vrednost se prevodi najčešće našim
glagolskim prilogom sadašnjim:

- Si divertiva guardando le vecchie fotografie. (Zabavljao se gledajući


stare fotografije.)

Gerundij može imati i bezličnu vrednost:

- Sbagliando si impara. (Učimo/ uči se kroz greške.)

Složeni gerundij, koji se gradi od gerundija pomoćnog glagola i participa


prošlog, upotrebljava se najčešće u vremenskim rečenicama da označi radnju
koja se desila pre radnje glavne rečenice:

Avendo consultato un avvocato, decisi di farle causa. (Pošto sam se


posavetovao s advokatom, rešio sam da podnesem tužbu protiv nje.)

Složeni gerundij upotrebljava se i u uzročnoj rečenici (proposizione causale):

- Avendo mantenuto la promessa, sarà lodato. (Biće pohvaljen jer je


održao obećanje.)

U vremenskoj i uzročnoj rečenici koristi se apsolutni gerundij sa sopstvenim


subjektom:

- Essendo morto il padre, i figli rimangono senza mezzi di sostentamento.


(Pošto im je otac umro, deca ostaju bez sredstava za izdržavanje.)

Uz dodatak priloga pur, gerundij se upotrebljava i u dopusnoj rečenici


(proposizione concessiva):

- Pur avendo lavorato tutto il giorno, non si sente stanco. (Iako je radio
celi dan, ne oseća umor.)

Italijanski gerundij prošli odgovara u izvesnom smislu našem glagolskom


pridevu prošlom (avendo parlato = govorivši), ali se ni ovde ne može smatrati
potpunim ekvivalentnom, pa se koriste i draga sintaksička sredstva. Važno je
istaći da se nikako ne smeju gomilati glagolski pridevi, bilo sadašnji ili prosìi,
pa ih treba tek mestimično upotrebljavati, a i za italijanski jezik važi takode da
ne treba, iz stilskih razloga, preterivati s upotrebom ovih oblika. Posebno, valja
istaći da se gerundij prošli nalazi u odnosu sintaksičke sinonimije s participom i
infinitivom prošlim u vremenskoj rečenici:

62
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
- Terminato il lavoro,
- Dopo aver terminato il lavoro, mi recai a casa
- Avendo terminato il lavoro, (Posto sam završio/la posao /završivši
posao, uputio/la sam se kući.)

Gerundij služi i za gradenje perifrastične konstrukcije s glagolom stare, kojoj se


produžava trajnost radnje, a isto tako naglašava njena istovremenost s
radnjom glavne rečenice:

- Stavo parlando con lui quando squillò il telefono. (Razgovarala sam s


njim kada je zazvonio telefon.)

SADRŽAJ:

1. IZGOVOR 1
2. PRONOMI PERSONALI 2
3. LIČNE ZAMENICE U FUNKCIJI DIREKTNOG OBJEKTA SA
3
SLOŽENIM VREMENIMA
4. IL PLURALE DEI NOMI 4

63
GRAMATIKA ITALIJANSKOG JEZIKA
______________________________________________________________
5. OBLICI ODREĐENOG I NEODREĐENOG ČLANA 7
6. UPOTREBA ODREĐENOG ČLANA 8
7. PRISVOJNI PRIDEVI 9
8. PARTIKULA CI 12
9. ZAMENICA I PARTIKULA NE 14
10. KOMPARACIJA PRIDEVA 16
11. I PRONOMI RELATIVI 19
12. RELATIVNE ZAMENICE IL/LA QUALE, I/LE QUALI 20
13. NUMERI 21
14. GRAĐENJE PRILOGA 22
15. L’INDICATIVO PRESENTE 23
16. L’IMPERATIVO 27
17. L'IMPERATIVO, I PRONOMI ATONI, PARTICELLE CI E NE 29
18. Il PASSATO PROSSIMO 30
19. L’IMPERFETTO 32
20. IL TRAPASSATO PROSSIMO 34
21. IL FUTURO 34
22. IL FUTURO COMPOSTO 36
23. IL CONDIZIONALE PRESENTE 37
24. IL CONDIZIONALE PASSATO 38
25. IL PASSATO REMOTO 39
26. IL TRAPASSATO REMOTO 40
27. IL PRESENTE DEL CONGIUNTIVO 41
28. IL PASSATO DEL CONGIUNTIVO 43
29. L’IMPERFETTO DEL CONGIUNTIVO 44
30. IL TRAPASSATO DEL CONGIUNTIVO 46
31. PERIODO IPOTETICO 47
32. POSEBNE UPOTREBE IMPERFEKTA I
48
PLUSKVAMPERFEKTA KONJUNKTIVA
33. PASIV 50
34. NEUPRAVNI (INDIREKTNI) GOVOR 53
35. INFINITIV 57
36. PARTICIP 59
37. GERUNDIJ 61

64

You might also like