Džemal Bijedić

18.01. 1977. godine, na vrhuncu svoje moći, u avionskoj

nesreći kod Sarajeva, poginuo je Džemal Bijedić, njegova
supruga Razija i još šest putnika i članova posade. 
Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, jer je taj
dan Bijedić prisustvovao ispraćaju Josipa Broza Tita u
Libiju. Zbog navodnih loših vremenskih uvjeta, avion je
udario u sami vrh planine Inač, prepolovio se i
eksplodirao. U izvještaju o nesreći, Tanjug je prvi javio da
su svi putnici u avionu poginuli. Čim je saznao za
tragediju, Tito se vratio u zemlju da bi prisustvovao
njegovoj sahrani u Sarajevu.
Mnoge su kontroverze vezane za ovu nesreću, od
umiješanosti Titove supruge Jovanke Broz, do toga kako
su neki krugovi u Beogradu i JNA, Bijedića vidjeli kao
mogućeg nasljednika maršala Tita, što im nije
odgovaralo. 
Službena verzija nesreće glasila je da je avion letio 300
kilometara na sat brže od dozvoljenog, te kako je pri
slijetanju napravio neočekivano veliku "osmicu" koja ga
je odvela na vrh brda Inač, gdje se i srušio. Tadašnji šef
tehnike u bazi JNA, koji je prvi stigao na mjesto nesreće,
rekao je kako je visinomjer namjerno bio namješten da
pokazuje visinu 20 metara veću od stvarne.
Rezultati većine istrage nikad nisu objavljeni, a kada je
porodica pokušala doći do dokumenata o nesreći, koji se
nalaze u Beogradu, tamošnje vlasti, bez ikakvog
objašnjenja, to nikad nisu dozvolile, što još više
produbljuje sumnju da se radilo o sabotaži. 
Džemal Bijedić je rođen 12. aprila 1917. godine u
Mostaru, gdje je i odrastao kao potomak ugledne
trgovačke porodice. Kao gimnazijalac se simpatiše sa
pokretom komunista, kome se tokom studija u Beogradu
i priključuje. U oktobru 1939. godine u Beogradu biva
primljen u SKOJ, a u decembru 1939. u mostarskoj
organizaciji u KPJ.
Četiri puta je bio zatvaran, svaki put u Mostaru. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno kao član Partije
učestvuje u NOB-i. Nakon rata postaje pomoćnik ministra
unutrašnjih poslova vlade Bosne i Hercegovine, potom
1948. godine, načelnik Uprave za agitaciju i propagandu
Centralnog komiteta KPBiH. Lista njegovih funkcija je
duga i vodi ka gore na hijerarhijskoj ljestvici: osim dvije
navedene funkcije bio je i sekretar Oblasnog komiteta
KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća Bosne i
Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik
Skupštine SRBiH i na kraju predsjednik Saveznog izvršnog
vijeća (SIV) 1971 godine.
Potpisnik letaka za borbu za autonomiju Bosne i
Hercegovine u međuratnom periodu do 1941. godine do
svoje pogibije se zalaže za razvitak privrede, primjenu
principa samoupravljanja, promociju Jugoslavije u
inostranstvu i jačanje Pakta nesvrstanih. Bijedić je bio
i organizator nove bosanske privredne reforme i
infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže,
regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i
telekomunikacija, te 80-tih godina djelimično ostvarenog
kulturnog projekta "hiljadu škola".
Za kratko vrijeme susreo je sve važnije svjetske državnike
tog vremena, Mao Tse-Tunga, Geralda Forda, Leonida
Brežnjeva. Uvijek je bio uz Tita, špekulisan je kao
njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u
slučajnost avionske nesreće.  
Za Džemala Bijedića kažu da se najviše volio družiti s
običnim ljudima i gdje god da je putovao, uvijek je vodio
suprugu Raziju, koja je s njim poginula. Direktor Instituta
za historiju u Sarajevu, koji je napisao njegovu
biografiju, Husnija Kamberović, ranije je govorio: 
"Osjećao sam važnost Bijedićeve uloge u povijesti BiH i
socijalističke Jugoslavije. Činio mi se kao dobar primjer
političara koji je u sebi objedinjavao tradicionalne
vrijednosti muslimanske sredine i komunističkih ideala".
Iste godine kada je i poginuo, u Mostaru je osnovan
Univerzitet koji nosi njegovo ime.