Professional Documents
Culture Documents
Brecht-Barthes-Suvin - Content File PDF
Brecht-Barthes-Suvin - Content File PDF
Location: Croatia
Author(s): Lada Čale Feldman
Title: Brecht, Barthes, Suvin
Brecht, Barthes, Suvin
Issue: 10+12/2011
Citation Lada Čale Feldman. "Brecht, Barthes, Suvin". KNJIŽEVNA REPUBLIKA, časopis za
style: književnost 10+12:194-210.
https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=119758
CEEOL copyright 2022
194 Teatrolo{ki prilog koji ovdje pridru`ujem skupini radova iz pera ustrajnih po-
klonika raznolika teorijskog opusa na{ega slavljenika Darka Suvina ujedno je
i poku{aj da se nadoknadi jedan od (zasigurno mnogih, meni i ne posve zna-
nih) propusta {to ih je svojedobno po~inio ~lanak o »Teatarskoj semiotici Dar-
ka Suvina« (^ale Feldman, 1995). Premda revno i nadalje opskrbljivana broj-
nim radovima {to ih je ovaj autor nastavljao publicirati — pa i, hvala autoro-
voj velikodu{nosti, Podukama iz Japana (Suvin, 1996), knjigom u koju je uk-
lopljen i tekst na koji }u se ovdje najvi{e pozivati — ne}u se me|utim obratiti
dominantnoj politolo{ko–epistemolo{koj struji njegovih kasnijih interesa, nego
}u se radije vratiti povla{tenom mjestu {to ga je u njegovim razmi{ljanjima za-
dugo zauzimala ljudska figura i pitanje njezine reprezentacije u knji`evnosti i
posebice kazali{tu. To je pitanje Suvinova trajna preokupacija, pa se`e i u
stvarala~ko razdoblje zahva}eno prikazom {to ga nudi »Teatarska semioti-
ka...«, ali se naime zna~ajno dopunjuje i politi~ko–poeti~ki zao{trava studijom
objavljenom u netom spomenutoj knjizi pod neprevodivim naslovom »The
Soul and the Sense: On Roland Barthes on Japan« (»O du{i i smislu/osjeti-
lu/smjeru: o Rolandu Barthesu o Japanu«1), koja poticajno sjedinjuje Suvinova
misaonog suputnika Brechta s pomnom, protuorijentalisti~ki osvije{tenom i
kriti~kom, ali naposljetku ipak reafirmacijom Barthesovih meditacija o bunra-
ku kazali{tu, »~esto unato~ njegovoj terminologiji i horizontima« (Suvin, 1995:
95).
Brecht je, dakako, o~ita, nemimoilazna Suvinova tema i ~esta referenca,
ali doziv Brechta uz Barthesa — koliko god se tako|er, kako se u nas vi{e
2 Danas je situacija pone{to druk~ija, nakon studije Timothyja Scheiea iz 2000. i knjige Perfor-
mance Degree Zero (2006): i sam Scheie sudi kako je Barthesova teatrolo{ka karijera dotad
jedva dosegla status usputne »zanimljivosti« u raznolikim biografskim i monografskim os-
vrtima na njegov opus (Scheie, 2000: 163).
3 Usp. Barthes, 1990. i 1998.
4 Knjiga koja u tome pogledu predstavlja najbogatiji izvor, premda se ne oslanja isklju~ivo na
to rano razdoblje (1953–60), njegovi naime Spisi o kazali{tu u uredni{tvu Jean–Loupa Ri-
vièrea, u izvorniku su okupljeni tek 2002. (Pariz: Seuil), nakon njema~kog izdanja godinu
dana prije. Posrijedi je izdanje na kojemu je s urednikom svojedobno radio i sam Barthes, no
koje je zbog izdava~kih nepogoda svjetlo dana ugledalo znatno poslije autorove smrti.
5 Lehmann u tome smislu spominje Barthesa ve} u svojem uvodniku (2004, 37–38), eksten-
zivnije se posve}uju}i njegovoj sklonosti epskom kazali{tu ne{to kasnije (ibid., 142), dok }e
se na sljede}im stranicama vi{e pozabaviti meditacijama o glasu (ibid., 206), analogijama ka-
zali{nog prizora i fotografije, posebice terminu punctum (ibid., 245 i 272), te naposljetku ideji
kazali{ta kao »kiberneti~kog stroja« (ibid., 300), no Barthesov pristup glumcu ne}e ga po-
sebice zanimati.
6 Izuzetak u toj razmjernoj {utnji o dodirima i mimoilascima izme|u dviju struja povijesti hr-
vatskog kazali{ta je anga`man Marina Bla`evi}a, usp. Razgovori o novom kazali{tu iz 2007 i
njegovu doktorsku disertaciju Produkcija i recepcija novoga kazali{ta u Hrvatskoj iz 2006.
7 Evo {to o tome veli J. Hillis Miller: »Ve}ina engleskih i ameri~kih ~itatelja romana, pa ~ak i
uvje`banih eksperata koji zbog ovih ili onih razloga pi{u eseje o nekom romanu, prolazi kroz
jezik romana kao da je prozirno staklo. Zapo~inju govoriti o likovima u pri~i kao da su
stvarni ljudi, mo`da vi|eni kroz to staklo i mo`da njime izobli~eni, ali ne kao da su stvoreni
jezikom. To vrijedi i za ve}inu poststrukturalisti~kih ~itanja — lacanovskih, novohistoristi-
~kih, ili, primjerice, recentnijih marksisti~kih ~itanja — jednako kao i za zastarjele huma-
nisti~ke diskusije leavisovaca, novokriti~ara ili sljedbenika Bootha« (1992: 29–30).
8 Pritom, moramo me|utim dodati, ostaje posve neizvjesno kamo onda smjestiti »bogove, `i-
votinje koje govore ili ~ak alegorijske pojmove i stvari, Marsijance i bestjelesne narativne
glasove« — koji za Suvina svejednako ostaju »pripovjedne (fabularne) transpozicije i re–kre-
acije mogu}ih me|uljudskih odnosa« (Suvin, 1988: 102) (mo`da, kako na str. 123 veli za
»prosje~nog malogra|anina« i »apstraktno pretjeranog nat~ovjeka«, u luka~evske »tipove odi-
jeljene od zna~ajnih dru{tvenih konflikata«)? Mo`da se upravo u takvim, neljudskim liko-
vima otvara prostor za dosjetljivog, a priori ideologijski nepogre{ivog kriti~ara koji }e utvr-
diti koja je »transpozicija i re–kreacija mogu}ih me|uljudskih odnosa« tu na djelu, to jest
koju sociohistorijski pozicioniranu »klasu bi}a« zapravo predstavljaju bogovi, `ivotinje i Mar-
sijanci?
9 Zamke kategorije karaktera i Suvinova ideolo{ka razobli~enja tu staju, ali nisu nipo{to osa-
mljen demistifikacijski napor, uzmemo li u obzir poststrukturalisti~ku kritiku pojma »sub-
jekta« {to }e je, primjerice, u svoj njezinoj o{trini preuzeti J. Hillis Miller, kada kao motto
svoje rasprave o karakteru preuzme Lacoue–Labartheovu i Nancyjevu obznanu fa{isti~kih
implikacija zapadnja~ke egzaltacije subjektiviteta (usp. Hillis Miller, 1992: 28–29).
mu`evan ~ovjek, dobar otac porodice, pa ~ak i bankar. (...) On u smokingu pri-
kazuje odre|ene `enske pokrete. Jasno je da su tu dva lika« (Brecht, 1979:
211). No tu Barthesova »politi~ka« neosvije{tenost, ili, ako ho}ete, nekriti~ko
kooptiranje neke kazali{ne (rodne) izvedbene politike za volju za~udne esteti-
ke, nisu ni{ta dramati~niji od Brechtovih: kako je pokazala Min Tian (1997), i
Brecht je u kineskoj gluma~koj izvedbi naknadno prepoznao oprimjerenje svo-
je otprije sro~ene sto`erne poeti~ke invencije, gluma~ki efekt za~udnosti, a da
je pritom, ~ini se, pre{utno pretpostavio identi~an okvir kazali{nih konvencija
u odnosu na koje se kineska gluma mogla doimati (ruskoformalisti~kim) »po-
stupkom« koji ih o~u|uje. Primjerice, izravno obra}anje publici nije tu strate-
gija kojom se ru{i iluzija »~etvrtoga zida«, jer takvo je {to za kinesku publiku
nepoznanica, pa nema ni u~inka ru{enja te konvencije niti privo|enja gleda-
telja antiiluzionisti~koj svijesti: »od gledatelja se ne o~ekuje da uspostavi razli-
ku izme|u glumca i portretiranog lika, te ni glum~evo uvodno predstavljanje
samoga sebe nema posljedica po gledateljevu identifikaciju s pozorni~kom ilu-
zijom {to je stvara glum~eva izvedba« (Tian, 1997: 205). Ono {to zapadnjaci
204 razumijevaju pod kazali{nim iluzionizmom, za kinesku se publiku za~inje
glum~evim pozivom u »poetsku atmosferu i svijet ma{te« {to ga sinteti~ki
do~aravaju poezija, pjev i ples: iako posrijedi, dakako, nije naturalisti~ki iluzio-
nizam 19. stolje}a, dakle »objektivna istinolikost u fizi~koj formi«, nego »sub-
jektivni dosluh u emociji i duhu (shensi)«, to jo{ ipak ne zna~i da se u gleda-
telju ne pobu|uju estetski i empatijski u`ici (ibid.). Produktivno iskori{tena
Brechtova pretpostavka da kineski glumac »sam sebe promatra« kako bi se
doimao »neobi~nim i iznenadio gledatelje« i to »otu|iv{i se od samoga sebe«, a
onda i sprije~iv{i »gledatelja da se izgubi u liku«, zapravo je posljedicom teore-
ti~arova divljenja punini svijesti i kontrole kojom kineski glumac izvodi radnje
na pozornici, jer mu je na umu prije svega »biti na razini o~ekivanja kaza-
li{nih posjetitelja, a ne doimati se neobi~nim ili iznena|ivati ih«, utoliko {to
nastoji »i}i ususret intimnosti i simpatiji« {to }e je ostvariti s publikom, a ne
suprotstavljati im se (ibid., 206).
Zapravo, ~itav prizor {to ga Brecht rekreira nakon {to je do`ivio Mei Lan-
fangovu izvedbu ribareve k}eri u ~amcu za autoricu svjedo~i o »`ivahnoj re-
konstrukciji impresivna u~inka iluzije«, jer u tome prizoru nema ni traga »hi-
storizaciji«. To {to se Brechta kineski glumac dojmio kao izvo|a~ fizi~kih rad-
nji {to ih je bez posebna »u`ivljavanja« savr{eno precizno demonstrirao u Mo-
skovskom umjetni~kom dru{tvu ne govori jo{ ni{ta o tuma~enju cjeline uloge,
tek o virtuoznoj vje{tini izdvajanja pojedinih njezinih elemenata: koliko god
svjesno kontrolirao tijelo, koliko god nastojao na »umjetni~ki modificiranoj,
destiliranoj, rafiniranoj i sublimiranoj« formi kojom }e emocije izraziti, kine-
ski glumac nikada nije hladan, te se »s likom identificira i emocionalno i du-
hovno«, iako »u razli~itim stupnjevima tijekom svoje izvedbe« (ibid., 209). Ki-
neski nauk o glumi, jo{ od 16. stolje}a, obiluje jednako u~estalim pozivima
glumcu da sebe »zamisli kao `enu« ili da »po`eli da bude mu{karac« kojeg
10 U pitanju je, prema Shookmanu, prije svega Barthesovo poimanje geste kao nekog socijalno
kodificiranog Gestusa koji uvijek prodire u zaludno `eljkovanu osobnost pisma, njegovu uto-
pijsku, nemogu}u ogoljenost do nultog stupnja ropstva jezi~nim, a onda nu`no i ideolo{kim
obrascima (usp. Shookman, 469–470)
jelu Barthes vi{e nikad u kazali{tu nije vratio, iako mu je ono ostalo omiljena
(tekstovna) »figura ekscesa«. Dapa~e, u nastupu bunraku lutke otkrio je nje-
govu sublimnu, derealiziranu ina~icu, slave}i, paradoksalno, njezin destilat
iluzije ljudske »ljupkosti« li{en uznemiruju}eg, krhkog i ranjivog »skrivenog
smisla«: »Barthesovo uzorno kazali{te je rastjelovljeni ideal« (Scheie, 2000:
177). Pri~a o njegovom samosvojnom razumijevanju Brechta, pa i svojevr-
snom, kao {to vidjesmo, u~itavanju vlastitih nedoumica u »nere~eno« Brechto-
ve teorije, bila bi, me|utim, manjkava kada bismo se propustili osvrnuti na
njegov tekst iz 1973, naslovljen »Diderot, Brecht, Ejzen{tejn«, u kojemu se
Barthes ne libi istaknuti kako je svaka kazali{na reprezentacija, pa tako i
Brechtova, neizbje`no neko geometrijski i perspektivno utemeljeno, a onda i
ideolo{ki uvjetovano kadriranje, neka, kao {to i Scheie zamje}uje, podre|enost
Zakonu (2000: 178–179): »na kraju krajeva, Zakon Partije je ono {to izdvaja
epski prizor, filmski plan, i taj Zakon promatra, kadrira, centrira, iskazuje«
(Barthes, 2002: 339). Ali ono {to Scheie mimoilazi jest reklo bi se psihoanali-
ti~ka, lacanovska rezonancija Barthesove rije~i »Zakon«. Odlomak koji pretho-
208 di citiranoj poveznici izme|u Diderota, Brechta i Ejzen{tejna kada su u pita-
nju granice ina~e hvaljena diskontinuiteta kazali{nih i filmskih kadrova {to su
ih sva trojica na svoj na~in zagovarala, naime, neobi~na je Barthesova zamisao
prodora onkraj reprezentacije. Taj kratak njegov izlet kroz drugu stranu Alisi-
na zrcala tu kao da po~iva na zapretanim Freudovim tezama o ljudskoj priko-
vanosti uz kazali{ni prizor kao prisilnom povratku unaprijed izigranom po-
ku{aju da se nekako izi|e na kraj s nepredo~ivo{}u (vlastite) smrti (usp. Laco-
ue–Labarthe, 1997).
Mo`da se upravo tu gnijezde sumnje da }emo ikada mo}i odgovoriti na pi-
tanje »mogu li ljudi biti reprezentirani u knji`evnosti« (i kazali{tu!), a da ih
ne zarobi kakav okvir ideologije, a tako i okvir perspektivno ude{enih tuma-
~enja:
»Da bi se prikaz (reprezentacija, predstava) ikada li{ila nekog izvora i nadi{la
svoju geometrijsku prirodu, a da ne prestane biti prikazom, valjalo bi platiti
enormnu cijenu: ni{ta manje nego smrt. U Dreyerovu Vampiru, uputio me pri-
jatelj da uo~im, kamera se {e}e od ku}e do groblja i hvata ono {to vidi mrtvac: to
je grani~na to~ka u kojoj je mogu}e izigrati prikaz: gledatelj ne mo`e zauzeti ni-
kakvo mjesto, jer ne mo`e poistovjetiti svoj pogled sa zaklopljenim o~ima mrtvaca;
slika nema polazi{ta, nema potpornja, ona zjapi.« (Barthes, 2002: 337–338)
prema smrti. Bez obzira kakav kostim, Gestus, maska ili lutka prekrivali nje-
govu nazo~nost na pozornici, upiru}i prstom na reprezentacijski okvir u koje-
mu se to tijelo neizbje`no pojavljuje, to }e znanje jam~iti na{ interes i za same
ideolo{ke klju~eve kojima ga kultura zata{kava. I Brecht i Barthes i Suvin,
koliko im se god horizonti zbli`avali pa razilazili, utrli su put toj spoznaji, bol-
no naziru}i da }e s radikalnom redukcijom izvedbenih interesa na visceralno
iskustvo ljudske tjelesnosti i prate}im odstupom reprezentacije u neku ruku
odstupiti i samo dru{tveno bi}e kazali{ta.
Literatura
Barthes, Roland, 1989, Carstvo znakova, prevela Ksenija Jan~in, Zagreb: August
Cesarec
Barthes, Roland, 1990, »Retorika slike«, Novi Prolog, god. XXII, br. 17/18, str. 58–65.
Barthes, Roland, 1998, »Brehtovska revolucija«, »Zadaci kritike Brechta«, »O
brehtovskoj majci« i »Slijepa majka courage«, prev. S. Raheli}, Frakcija, br. 8, str.
98–103. 209
Barthes, Roland, 2002, Ecrits sur le théâtre, ur. Jean–Loup Rivière, Pariz: Editions du
Seuil
Borlik, Todd Andrew, 2007, »’Painting of a sorrow’: Visual Culture and the Perfor-
mance of Stasis in David Garrick’s Hamlet«, Shakespeare Bulletin, god. 25, br. 1,
str. 3–31.
Brecht, Bertolt, 1979, Dijalektika u teatru, izbor, prijevod i komentari Darko Suvin,
Beograd: Nolit
Chunfang Fei, Faye (ur.), 2002, Chinese Theories of Theater and Performance: from
Confucius to the Present, University of Michigan Press
^ale Feldman, Lada, 1995, »Teatarska semiotika Darka Suvina«, u: Trag i razlika, ur.
V. Biti, N. Ivi} i J. U`arevi}, Zagreb: Naklada MD, str. 179–197.
^ale Feldman, Lada, 2001, Euridikini osvrti: o rodnim izvedbama u teoriji, folkloru,
knji`evnosti i kazali{tu, Zagreb: Naklada MD i Centar za `enske studije
^ale Feldman, Lada, 2005, Femina ludens, Zagreb: Disput
^ale Feldman, Lada, 2008, »Kazali{na kritika {ezdesetih«, u: Prostor u jeziku /
Knji`evnost i kultura {ezdesetih. Zbornik radova 37. seminara Zagreba~ke sla-
visti~ke {kole, ur. K. Bagi}, Zagreb: Filozofski fakultet u Zagrebu — Zagreba~ka
slavisti~ka {kola, hrvatski seminar za strane slaviste, str. 109–119.
Féral, Josette, 2002, »Theatricality: the Specificity of Theatrical Language«, SubStance,
god. 31 (2 & 3), br. 98/99, str. 94–108.
Hillis Miller, J., 1992, Ariadne’s Thread, Story Lines, Yale University Press
Lacoue–Labarthe, Philippe, 1997, »Theatrum analyticum«, u: Mimesis, Masochism &
Mime: Politics of Theatricality in Contemporary French Thought, ur. T. Murray,
University of Michigan Press, str. 175–196.
Lehmann, Hans–Thies, 2004, Postdramsko kazali{te, Zagreb–Beograd: Centar za
dramsku umjetnost i TkH, Centar za teoriju i praksu izvo|a~kih umetnosti
Machon, Josephine, 2009, (Syn)aesthetics: Redefining Visceral Performance, London:
Palgrave
Sarrazac, Jean–Pierre, 2002, »The Invention of ’Theatricality’: Rereading Bernard
Dort and Roland Barthes«, SubStance, god. 31 (2 & 3), br. 98/99, str. 57–72.
Scheie, Timothy, 2000, »Performing Degree Zero: Barthes, Body, Theatre«, Theatre
Journal, god. 52, br. 2, str. 161–181.
Scheie, Timothy, 2006, Performance Degree Zero: Roland Barthes and Theatre, Univer-
sity of Toronto Press
Shookman, Ellis, 1989, »Barthes’s Semiological Myth of Brecht’s Epic Theatre«,
Monatshefte, god. 81, br. 4, str. 459–475.
Sontag, Susan, 1982, »Writing itself: on Roland Barthes«, u: A Barthes Reader, New
York: Hill and Wang, str. xxv.
Suvin, Darko, 1981, »Pristup agenskoj strukturi Krle`ine dramaturgije«, Forum,
~asopis Razreda za suvremenu knji`evnost JAZU, god. 20, knj. 42, br. 7–8, str.
64–82.
Suvin, Darko, 1982, »Prema teoriji agenske analize«, Prolog, god. XIV, br. 53/54, str.
84–95.
Suvin, Darko, 1986/1987, »Lukács: Horizons and Implications of the Typical Charac-
ter«, Social Text, No. 16, Winter 1986/1987, str. 97–123.
Suvin, Darko, 1988, »Mogu li ljudi biti (re)prezentirani u knji`evnosti? (prema teoriji
narativnih agensa i materijalisti~ke kritike onkraj tehnokracije ili pojednostav-
njenja)«, prevela s engleskog Sanja Fabijani}, Republika, god. 44, br. 5–6, str.
96–134.
Suvin, Darko, 1989, »The Subject as the Limit–zone of Collective Bodies«, Discours So-
cial / Social Discourse, god. II, br. 1–2, str. 187–199.
210 Suvin, Darko, 1995, »Du{a i smisao: razmi{ljanja o Barthesovu Japanu«, s engleskog
prevele Tihomira Mr{i} i Sanja Mate{i}, Knji`evna smotra, god. 27, br. 96/97 (2/3),
str. 95–109.
Suvin, Darko, 1996, Lessons of Japan: Assaying of Some Intercultural Stances,
Montréal: Ciadest
Tian, Min, 1997, »’Alienation Effect’ for Whom? Brecht’s (Mis)interpretation of the
Classical Chinese Theatre«, Asian Theatre Journal, god. 14, br. 2, str. 200–222.