ODREDNICE ŠKOLSKOG KURIKULUMA

Divković, M. (1987). Latinsko-hrvatski rječnik. Zagreb: Naprijed.

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama

Nacionalni okvirni kurikulum

Baranović (2015). Izrada i evaluacija školskog kurikuluma. Institut za društvena istraživanja u

Zagrebu.

Jurić V. (2007). Kurikulum suvremene škole u : Previšić, V. (ur) Kurikulum: teorije –

metodologija – sadržaj - struktura

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama školski kurikulum definira kao
dokument kojim se određuje rad škole. Školskim kurikulumom se utvrđuje dugoročni i
kratkoročni plan i program škole s izbornim, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima
koji imaju za cilj ostvarivanje ciljeva i zadataka obrazovanja na način da se promoviraju
intelektualni, osobni, društveni i fizički razvoj učenika. Donosi se na temelju nacionalnog
kurikuluma i godišnjeg izvedbenog kurikuluma pojedinog nastavnog predmeta.

Prema Divković (1987), riječ kurikulum potječe od latinske riječi curriculum, a označava
tijek, tijek života, utrkivanje i sl. Kada se riječ kurikulum prenese u odgojno-obrazovno
okruženje, dobiva smisao i označava „put“ određene škole. Školski kurikulum jedinstveni je
dokument kojim se definiraju specifični ciljevi određene škole. Proizlazi iz Nacionalnog
okvirnog kurikuluma, a Ministarstvo Republike Hrvatske usvaja ga 2010. Godine kao jedan
od temeljnih dokumenata u odgojno-obrazovnom sustavu. Glavna zadaća Školskog
kurikuluma je izgradnja jedinstvenog profila škole i individualnog koncepta škole. Baranović
(2015) školski kurikulum definira kao proces planiranja, provođenja i evaluiranja poučavanja
i učenja učenika koje izvodi škola koju ti učenici pohađaju. Uključuje sve dionike odgojno-
obrazovnog procesa te predstavlja kolaborativan proces zaposlenika škole. Uključuje i širi
kontekst od škole poput lokalne zajednice, udruženja roditelja, sindikata učitelja i sl. V. Jurić
(2007, str. 270-272) kaže da se školski kurikulum odnosi “na ukupnu aktivnost škole” čija
temeljna područja i pravce razvoja čine: učinkovitost škole, proces učenja i poučavanja,
kultura škole, školski menadžment, profesionalnost učitelja te ciljevi i strategije razvoja
kvalitete. Školski kurikulum nastaje po uzoru na Nacionalni okvirni kurikulum i Godišnji plan
i program. Bitno je naglasiti kako svaka škola donosi vlastiti Školski kurikulum koji je u
skladu sa zahtjevima Nacionalnog okvirnog kurikuluma, ali i mogućnostima škole te težnjom
za individualnim razvojem i napretkom. Školski kurikulum nastaje zajedničkom suradnjom
svih odgojno-obrazovnih djelatnike određene škole. Svaki učitelj predlaže i kreira svoje
aktivnosti čime aktivno sudjeluje u stvaranju jedinstvene slike Škole. Svojim aktivnostima
učitelji i stručni suradnici definiraju cilj, namjenu, nositelja, vremenik, troškovnik, način
realizacije i način vrednovanja određene aktivnosti. U školskom kurikulumu nalaze se
sadržaji, projekti i aktivnosti koji potiču učenikov razvoj na svim razinama. Kako bi ostvario
ciljeve i zadatke odgoja i obrazovanja navedene u Školskom kurikulumu, učenik se razvija na
intelektualnom, socijalnom, osobnom, duhovnom, ali i tjelesnom području razvoja. Školski
kurikulum je temeljni pokretač rada svake škole. Uloga pedagoga pri pisanju školskog
kurikuluma je vrlo važna jer koordinira i predlaže aktivnosti, tijekom nastavne godine prati
ostvaranje, a na kraju školske godine vrednuje ostvarenje školskog kurikuluma.

Kako bi škola bila uspješnija potrebno je da svi odgojno-obrazovni djelatnici ulože trud u
izradu Školskog kurikuluma. Svaka škola ima svoje posebnosti, a to su drugačije odgojno-
obrazovne i izvannastavne aktivnosti koje njezin rad čine posebnim i po čemu je
prepoznatljiva. Školski kurikulum dokument je koji prikazuje proces u kojemu Škola
obogaćuje i gradi svoj identitet.