božji jezik

Kontroverzna knjiga Francisa S. Collinsa, jednog od najvažnijih istraživača

na području Ijudske genetike, voditelja Američkog nacionalnog instituta
za istraživanje Ijudskoga genoma, koji je 2000. g. u nazočnosti tadašnjeg
američkog predsjednika Billa Clintona imao čast objaviti da je otkrivena
tajna Ijudskoga genetskog kodaj otkriće koje ga je, kako sam tvrdi, ispunilo
strahopoštovanjem jer je otkrio „najčudesniji od svih jezika” , jezik koji je
dotad znao samo Bog - Božji jezik! Ova knjiga na izuzetno zanimljiv način
objedinjuje Collinsovo osobno intimno životno iskustvo (put od ateista do
vjernika), njegova znanstvena otkrića i istraživanja na području genetike.
U njoj Collins ne samo da pokušava odgovoriti na neka konkretna pitanja
koja muče današnjeg čovjeka, kao što su: Kako Bogmože dopustiti toliko
patnje na svijettfl, Kako racionalna osoba može vjerovati u čudal nego
daje i svoje viđenje nastanka svemira, darvinizma i Ijudske evolucije, ali
i svoj prllog raspravi oko nekih važnih bioetičkih pitanja. Zaista, tko je
Bog? I o čemu govorimo kada govorimo o Bogu?

Ova odlična knjiga objedinjuje Collinsovo osobno duhovno iskustvo i rezultate

njegovih genetskih istraživanja, s posebnim naglaskom na neka od
najvažnijih pitanja s područja duhovnosti i znanosti, dajući pritom i vrlo
dragocjen doprinos svojim tumačenjem Ijudske evolucije.
PuMisliers Weehly

Collinsovi argumenti da su vjera i znanost spojivi zaslužuju vrlo snažan odjek.

The Hevv York Timas

r
PROFIL
 JE D A N O D
N A JZ N A Č A J N IJ IH
S V J E T S K IH
Z N A N S T V E N I K A IZ N O S I
D O K A Z U P R IL O G
CD
N P O STO JA N JU B O G A

Ohrabruje način na koji

jedan tako važan svje tski
z n a n stve n ik tu m a či
genetski kod kao Božji jezik.
Wasliington Post
fr a n c is s. collins

Francis S. Collins (1950.) jedan je od najznačajnijih svjetskih

istraživača s području genetike, značajan po svojim zaslugama
u otkrivanju gena odgovornih za neke od najtežih Ijudskih
bolesti (leukemija, cistična fibroza, Huntingtonova bolest itd.),
te kao voditelj Human genom projecta (HGP). Godine 2000. u
nazočnosti tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona
objavio je vijest o otkriću strukture Ijudskog genoma. Trenutačno
radi kao voditelj Američkog nacionalnog instituta za istraživanje
Ijudskoga genoma (NHGRI).
Francis S. Collins

BOŽJIJEZIK
 Biblioteka
INDIGO

Izdavač: Profil Intemational, Kaptol 25, Zagreb

Za izdavača: Daniel Žderić
Glavni urednilc Drago Glamuzina
Urednik: Stjepan Ravić
Prijevod: Ksenija Jurišić
Lektura: Ivana Šarić
Korektura: Tanja Konforta
Grafičko oblikovanje: Mario Rogić
Oblikovanje ovitka: Stuđio 2M
Tisak: Profil International d. o. o., siječanj 2008.

© Free Press, division of Simon & Schuster, Inc., 2006.

© Za hrvatsko izdanje: Profil International, siječanj 2008.

ISBN 978-95342-0684-6
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 655004.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez pre-
thodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.
 Frartcis S. Collins

BOŽJI JEZIK,

Z n an stven ik iznosi
dokaze u prilog postojanju
Boga

s engleskoga prevela Ksenija Jurišić

PROFIL
PRVID IO - Raskol između znanosti i vjere
1. Od ateizma do vjere 16
2. Rat svjetonazora 37

D RUGID IO - Velika pitanja ljudskog postojanja

3. Postanak svemira 60
4. Život na Zemlji - o mikrobima i ljudima 86
5. Dešifriranje Božje knjige uputa - saznanja o ljudskom genomu 108
 Sadržaj .

TREĆIDIO - Vj era u znanost, vj era u Boga

6. Postanak, Galileo i Darvvin ' 144
7. Prva mogućnost - ateizam i agnosticizam: kada znanost nadjača vjeru 158
8. Druga mogućnost - kreacionizam: kada vjera nadjača znanost 169
9. Treća mogućnost - inteligentni đizajn: kada znanost treba
božansku pomoć 178
10. Četvrta mogućnost - Biologos: sklad znanosti i vjere 193
11. U potrazi za istinom 207
DODATAK - moralna praksa znanosti i medicine - bioetika 228
Z ahvale 266
B ilješke 269
Mojim roditeljima, koji su me naučili da volim učenje.
UVOD

Tog toplog sunčanog dana, samo šest mjeseci nakon početka no-
vog tisućljeća, čovječanstvo je zakoračilo u novu vrlo važnu eru.
Vijest se brzo proširila svijetom, isticale su je gotovo sve važne no-
vine, svečano objavljujući da je sastavljen prvi nacrt ljudskoga ge-
noma, knjige ljudskog života.
Ljudski genom sačinjen je od cjelokupne DNI< naše vrste, nas-
ljednog životnog koda. Taj novootkriveni tekst sastojao se od tri
milijarde slova i bio je ispisan neobičnim kodom od četiri kripto-
grafska slova. Složenost informacija koje prenosi svalca stanica
ljudskog tijela toliko je nevjerojatna da bi glasno čitanje toga lcoda
brzinom od jednog slova u sekimdi zahtijevalo 31 godinu, čak i
kada bi to čitanje bilo danonoćno. A uvezivanjem papira na kojima
bismo ispisali ta slova u normalnoj veličini dobili bismo kulu koja
bi dosegla visinu Washingtonova spomenika*. Taj nevjerojatan tek-
st koji objedinjuje sve upute za stvaranje Ijudskog bića postao je tog
ljetnog dana dostupan čitavom svijetu. I<ao voditelj međunarod-

* Washingtonov spomenik ('Washington mamtmeni) visok je 169 metara (op. ur.).

nog „Projekta Ijudskoga genoma" (Human genom project), na kojem
se više od desetljeća mukotrpno radilo kako bi se otkrio taj slijed
DNI<, stajao sam uz pređsjednika Billa Clintona u Istočnoj sobi Bije-
le kuće zajedno s Craigom Venterom, voditeljem konkurentskog
poduzeća iz privatnog sektora. U tom je događaju posredstvom sa-
telitske veze sudjelovao i britanski premijer Tony Blair, a proslave
su se istodobno održavale u mnogim dijelovima svijeta.
Predsjednik Clinton započeo je svoj govor usporedbom ove kar-
te ljudskoga genoma s kartom koju je Meriwether Lewis raširio
pred predsjednikom Thomasom Jeffersonom u toj istoj sobi gotovo
dva stoljeća prije. Clinton je rekao: „Nesumnjivo, ovo je najvažni-
ja, najčudesnija karta koju je čovječanstvo ikada iscrtalo." No dio
njegova govora koji je privukao najviše pažnje iskoračio je sa znan-
stvenog stajališta prema onom duhovnom. „Danas", rekao je, „mi
učimo jezik kojim je Bog stvorio život. Sada s još većim strahopo-
štovanjem shvaćamo složenost, ljepotu i čudesnosttognajuzvišeni-
jeg i najsvetijeg Božjeg dara."
Jesam li ja, rigorozni znanstvenik, u tom trenutku bio osupnut
tim izravnim pozivanjem na vjeru vođe slobodnog svijeta? Jesam li
se našao u iskušenju da zakolutam očima ili da u nelagodi spustim
pogled? Ne, nimalo. Zapravo, u frenetičnim danima koji su pret-
hodili toj objavi, blisko sam surađivao s piscem predsjednikova
govora i snažno sam podržao uključivanje tog dijela teksta. Kada
je došao čas da i sam dodam nekoliko riječi, nadovezao sam se
upravo na taj dio: „Ovo je sretan dan za svijet. Svijest o tome da
smo prvi put zavirili u knjigu ljudskog života, koja je dotad b ila .
poznata samo Bogu, lišava čovjeka svake oholosti i izaziva straho-
poštovanje."
 Što se tu zapravo događalo? Zašto bi se predsjednik i znanstve-
nik, zaduženi da objave prekretnicu u biologiji i medicini, pozivali
na poveznicu s Bogom? Nisu li znanstveni i duhovni svjetonazori
međusobno oprečni i ne bi li trebali izbjegavati zajedničko pojavlji-
vanje u Bijeloj kući? Koji su bili pravi razlozi za pozivanje na Boga
u tim dvama govorima? Je li to bila samo pjesnička figura? Lice-
mjerje? Ili cinični pokušaj podilaženja vjernicima i obeshrabrivanja
onih koji bi mogli kritizirati istraživanje ljudskoga genoma kao svo-
đenje ljudske vrste na obične strojeve? Ne, nije, barem ne za mene.
Naprotiv, za mene je iskustvo sekvenciranja ljudskoga genoma i
otkrivanje tog najčudesnijeg od svih pisama, bilo ujedno i nevjero-
jatno znanstveno otkriće i prigoda za štovanjem Boga.
Mnogi će biti zbunjeni takvim osjećajima, pretpostavljajući
kako pravi znanstvenik ne može istodobno ozbiljno vjerovati u ne-
dokučivog Boga. Ova knjiga nastoji odagnati takve predodžbe tvr-
dnjom da vjera u Boga može biti potpuno racionalan izbor te da su
načela vjere zapravo komplementarna načelima znanosti.
Tu potencijalnu sintezu znanstvenog i duhovnog svjetonazora
mnogi danas smatraju nemogućom, sličnom pokušaju da se dva
suprotna magnetska pola dodirnu u jednoj točlđ. Unatoč tome,
mnogi bi ljudi u svom svakodnevnom životu rado povezali vrijed-
nosti obaju svjetonazora. Nedavna istraživanja potvrđuju da 93%
Amerikanaca na neki način vjeruje u Boga. Istovremeno većina
njih vozi automobile, koristi se električnom energijom te prati vre-
menska izvješća, očigledno pretpostavljajući da je znanost općeni-
to pouzdana.
No što je s vjerskim uvjerenjima znanstvenika? Broj vjernika
među znanstvenicima mnogo je veći nego što se misli. Istraživači
 su 1916. godine upitali biologe, fizičare i matematičare vjeruju li
u Boga koji djelatno komunicira s ljudskom vrstom i kojemu se
možemo moliti očekujući odgovor. Oko 40% ispitanika odgovorilo
je potvrdno. Isto istraživanje ponovljeno je 1997. godine i, na izne-
nađenje istraživača, postotak potvrdnih odgovora ostao je manje-
-više nepromijenjen.
Prema tome, „sukob" između znanosti i vjere možda nije toliko
velik kao što se čini. Nažalost, dokaze o mogućem skladu često
zasjenjuju glasne izjave suprotstavljenih strana. Dakako, za to su
jednako odgovorne obje strane. Na primjer, diskreditirajući duhov-
na uvjerenja 40% svojih kolega kao sentimentalnu besmislicu, ista-
knuti evolucionist Richard Dawkins postao je najvažniji glasnogo-
vornik stajališta da vjerovanje u evoluciju zahtijeva ateizam. Ovo
je jedna od njegovih brojnih iznenađujućih izjava: „Vjera je veliko
opravdanje, veliki izgovor za izbjegavanje promišljanja i procjenji-
vanja dokaza. Biti vjernikom znači vjerovati unatoč nedostatku do-
kaza, a možda upravo i zbog nedostatka dokaza... Vjerovanje koje
se ne temelji na dokazu, osnovni je nedostatak svake religije."2
S druge pak strane, određeni vjerski fundamentalisti napadaju
znanost kao opasnu i nepouzdanu te upućuju na doslovnu interpre-
taciju svetih tekstova kao jedino pouzdano sredstvo pronalaženja
znanstvenih istina. Među takvim stavovima, ističu Se komentari
pokojnog Henryja Morrisa, vođe kreacionističkog pokreta: „Evolu-
cionistička laž dominira suvremenom mišlju na svim područjima.
Iz toga jasno proizlazi da je evolucijska misao u osnovi odgovorna
za zloslutan razvoj poUtičkih zbivanja i uznapredovalo posvemaš-.
nje moralno i društveno propadanje... Tamo gdje se znanost i Bibli-
ja razilaze, znanost je očito pogrešno protumačila svoje dokaze."3
 Ta sve snažnija kakofonija antagonističkih glasova zbunjuje i
obeshrabruje mnoge iskrene promatrače. Razumni ljudi zaključu-
ju da su prisiljeni izabrati između dviju neprivlačnih i podjednako
zbunjujućih krajnosti. Razočarani nesmiljenošću obaju stajališta,
mnogi odbacuju i pouzdanosti znanstvenog zaključivanja i vrijed-
nosti sustavnog vjerovanja, upadajući u različite oblike protuznan-
stvenog razmišljanja, duševnu prazninu ili apatiju. Ostali prihva-
ćaju i znanstvene i vjerske vrijednosti, ali strogo odvajaju vlastitu
materijalnu i duhovnu egzistenciju kako bi izbjegli nedoumice
•zbog očitog sukoba tih dviju stvarnosti.
U skladu s tim razmišljanjima, pokojni biolog Stephen Jay
Gould zastupao je stav da znanost i vjera trebaju zauzeti odvojena,
„međusobno neisprepletena područja učenja". No, čini se da ni to
nije zadovoljavajuće rješenje. Talcvo razmišljanje potiče unutamji
konflikt i uskraćuje Ijudima mogućnost potpimog prihvaćanja bilo
znanosti, bilo duhovnosti.
Upravo je to središnje pitanje ove knjige. Postoji li, u ovo mo-
derno doba kozmologije, evolucije i ljudskog genoma, mogućnost
uspješnog usklađivanja znanstvenog i duhovnog svjetonazora.
Moj je odgovor, dakako, potvrdan. Smatram da nema proturječja
između bavljenja znanošću i vjerovanja u Boga koji vodi brigu o
svakom od nas. Domena znanosti je istraživanje prirode. Domena
Boga je u spiritualnom svijetu, području koje nije moguće istražiti
sredstvima i jezikom znanosti. Ono se treba ispitati srcem, umom i
dušom, a um mora pronaći način da prihvati oba područja.
Dokazat ću da je supostojanje tih perspektiva u jednoj osobi mo-
guće i da ono može uvelike obogatiti ljudsko iskustvo. Znanost je
jedini pouzdani način za razumijevanje prirodnog svijeta i pravil-
na uporaba njezinih sredstava može đovesti do dalekosežnih spoz-
naja o materijalnom postojanju.
No znanost nam ne može odgovoriti zašto je stvoren svemir,
koja je svrha ljudskog postojanja ih što se zbiva nakon naše smrti.
Jedan od najsnažnijih pokretača čovječanstva jest traženje odgovo-
ra na složena pitanja, a kako bismo shvatih i ono vidljivo i ono
nevidljivo, moramo ujediniti snage znanstvenih i duhovnih staja-
lišta. Zadatak je ove knjige istražiti put prema trezvenoj i intelek-
tuabio poštenoj integraciji tih shvaćanja.
Razmatranje tako složenih pitanja katkada je uznemirujuće.
Bez obzira na to kako ga nazivali, svi smo mi došli do određenog
svjetonazora. A on nam olakšava shvaćanje svijeta koji nas okru-
žuje, osigurava nam etički okvir i usmjerava naše odluke o buduć-
nosti. Svjetonazor ne smijemo olako shvaćati. Knjiga koja poziva
na preispitivanje temeljnih vrijednosti mogla bi biti više uznemi-
rujuća nego utješna. No, čini se da mi ljudi posjedujemo duboko
ukorijenjenu težnju za pronalaženjem istine, premda je ona često
potisnuta materijalnim pojedinostima svakodnevice. Svakodnev-
nim se problemima pridružuje i nerado razmišljanje o vlastitoj
smrtnosti te tako mogu proći i dani, tjedni, mjeseci, pa i godine,
a da ozbiljno ne pomislimo na vječna pitanja ljudskog postojanja.
Ova knjiga tek je dio odgovora na takvo stanje, ali možda će pota-
knuti na samoispitivanje i želju da se dublje zamishmo.
Ponajprije, objasnit ću kako je znanstvenik, genetičar, počeo vjero-
vah u Boga koji je neograničen vremenom i prostorom i kojem je sta-
lo do ljudskog bića. Mnogi će pretpostavih da je to bila nužna poslje-
dica strogog vjerskog odgoja, kultume ih obiteljske tradicije te kao
takvo neizbježno pred završetak života. No, to nije bio moj slučaj.
 PRVI DIO

RASKOL
IZMEĐU
ZNANOSTI
I VJERE ■
P rvo poglavlje:
Od ateizma do vjere

D rugo poglavlje:
Rat svjetonazora
 PRVO POGLAVLJE

. OD ateizma do vjere

Moje djetinjstvo bilo je po mnogočemu neobično, no odgoj koji su

mi pružili moji liberaLni roditelji bio je prilično moderan u pogledu
odnosa prema vjeri - ona nije bila osobito važna. Odrastao sam na
prašnjavoj farmi u Shenandoah Valleyju, u saveznoj državi Virgi-
niji. Na farmi nije bilo vode, kao ni nekih drugih životnih pogod-
nosti. Ipak, sve je to više nego nadoknadila poticajna mješavina
iskustava i mogućnošti s kojima sam raspolagao u izvanrednom
idejnom okruženju koje su stvorili moji roditelji.
Moj otac i majka upoznali su se tijekom studija na Yaleu 1931.
godine. Organizacijske vještine i ljubav prema glazbi iz te sveučiliš-
ne zajednice prenijeli su u eksperimentalnu zajednicu Arthurdalea
u Zapadnoj Virginiji, gdje su s Eleanor Roosevelt radili na poku-
šaju oživljavanja izmučene rudarske zajednice u najtežim danima
velike ekonomske krize.
No, neki drugi savjetnici u Rooseveltovoj administraciji imali
su drugačije ideje pa su novčana sredstva ubrzo presušila. Konačni
 raspad male zajednice Arthurdalea zbog nesuglasica u Washingto-
nu rezultirao je doživotnom sumnjičavošću mojih roditelja prema
vladi. Preselili su se u akademsko okruženje Elon Collegea u Bur-
lingtonu, u Sjevemoj Carolini. Tamo je, upoznavši divlju i prek-
rasnu narodnu kulturu ruralnog Juga, moj otac postao sakupljač
narodnihpjesama, putovao je preko brda i dolina uvjeravajući šut-
ljive stanovnike Sjeverne Caroline da otpjevaju svoje pjesme kako
bi ih on mogao zabilježiti svojim Presto uređajem za snimanje. Ti
glazbeni zapisi, zajedno s još većom građom koju je prikupio Alan
Lomax, danas čine vrijedan dio zbirke američkih narodnih pjesa-
ma koja je pohranjena u Kongresnoj knjižnici Sjedinjenih Država.
Početkom Drugog svjetskog rata takvi glazbeni poduhvati uz-
maknuli su pred važnijim pitanjima nacionalne obrane, a otac je
pomagao u izgradnji bombardera za ratne potrebe i naposljetku
postao nadglednikom u tvomici zrakoplova na Long Islandu.
Po završetku rata moji su roditelji zaključili kako im vrlo stre-
san poslovni život ne odgovara. Prilično ispred svog vremena, oni
su već četrdesetih godina prošlog stoljeća počeli živjeti na način
šezdesetih godina. Preselili su se u Shenandoah Valley u Virginiji,
kupili farmu od 95 jutara zemlje te se odlučili za jednostavan seo-
ski život bez uporabe poljoprivrednih strojeva. Shvativši nakon
svega nekoliko mjeseci kako tako neće uspjeti prehraniti svoje dvo-
je djece (a ubrzo i još jednog muškog potomka, nakon kojeg sam
se i ja pojavio), moj je otac prihvatio posao poučavanja dramske
umjetnosti u obližnjem ženskom koledžu. Za muške je uloge an-
gažirao mladiće iz obližnjega gradića, pa su studentice i lokalni
trgovci u stvaranju tih predstava pronašli dobru zabavu. Suočeni s
pritužbama zbog dugih i dosadnih ljetnih prekida, moj otac i maj-
ka utemeljili su ljetno kazalište pod krošnjama hrastova drveća po-
više naše kuće na farmi. The Oak Grove Theater, bez prekida i sa za-
dovoljstvom, nastavio je djelovati više od 50 godina.
Rođen sam u toj veseloj mješavini pastoralne ljepote, teškog
rada na farmi, ljetnog kazališta i glazbe, i u njoj sam sjajno napre-
dovao. Kao najmlađi od četiriju dječaka, nisammogao upasti u pre-
više neprilika koje već otprije nisu bile poznate mojim roditeljima.
Odrastao sam s općenitim shvaćanjem kalco moraš biti odgovoran
za vlastito ponašanje i svoje odluke jer nitko drugi neće uskočiti i u
tvoje ime preuzeti brigu za njih.
Poput svoje starije braće, obrazovan sam kod kuće. Moja majka
bila je i moja izvanredno darovita učiteljica. U toj ranoj dobi udije-
ljen mi je neprocjenjiv dar radosti učenja. I premda moja majka nije
imala organiziran plan učenja ib raspored školskih sati, posjedova-
la je nevjerojatan smisao za pronalaženje tema koje su mogle biti
zanimljive dječjem umu. Svaku bi temu temeljito obrađivala sve
dok je ne bi iscrpila, a onda bi prelazila na nešto novo i jednako
zanimljivo. Učenje nikad nismo doživljavali kao obvezu, bilo je to
nešto u čemu smo uživali.
U mom djetinjstvu vjera nije imala važnu ulogu. Imao sam
neku neodređenu predodžbu o Bogu, ali moj odnos s Njim svodio
se na dječje pregovaranje oko nečeg što sam uistinu žebo da On
učini za mene. Na primjer, sjećam se jednog dogovora s Bogom
kad mi je bilo otprilike devet godina. Obećao sam da nikad neću
zapaliti cigaretu ako On spriječi kišu u subotu navečer jer tad se
nakon kazabšne predstave trebala održati zabava kojoj sam se neo-
bično radovao.
 Dakako, kiša nije pala i ja nikad nisam postao pušač. I<ad sam
imao pet godina, roditelji su odlučili učlaniti mene i mog starijeg
brata u dječji zbor obližnje episkopaine crkve. Objasnili su nam da
bi to mogao biti odličan način glazbenog obrazovanja, ali i to da
teologiju ne treba shvatiti suviše ozbiljno. Slijedeći te upute, upi-
jao sam znanja o veličanstvenoj harmoniji i kontrapunlctu, dok su
teološke propovijedi samo prolazile kroz moje uši ne ostavljajući
važnijeg traga.
Kad mi je bilo deset godina, preselili smo se u grad kako bis-
mo bili s mojom bolesnom bakom te sam lcrenuo u državnu školu.
U četrnaestoj pred mojim se očima pojavio prekrasan, uzbudljiv
i moćan svijet znanosti. Nadahnut karizmatičnim učiteljem kemi-
je koji je mogao po ploči istovremeno pisati objema rukama, prvi
sam put osjetio snažno zadovoljstvo uređenom prirodom svemira.
Cinjenica da su sve tvari sačinjene od atoma i molekula na temeiju
matematičkih načela bila je za mene neočekivano otkriće, a moguć-
nost korištenja znanstvenih metoda za otkrivanje novih činjenica
o prirodi toliko me je oduševila da sam se i sam poželio baviti zna-
nošću. S entuzijazmom novog obraćenika odlučio sam da će moj
životni cilj biti taj da postanem kemičar. Unatoč tomu što sam raz-
mjerno malo znao o ostalim znanostima, čini se da je ta prva dječja
ljubav bila odlučujuća za moja kasnija životna opređjeljenja.
Za razliku od kemije, prvi susret s biologijom ostavio me je pot-
puno ravnodušnim. Tad mi se činilo da osnove biologije imaju više
veze s mehaničkim učenjem besmislenih činjenica nego s tumače-
njem načela. Doista nisam imao volje za učenje dijelova potočnog
raka ili pak razlike između koljena, razreda i reda. Nevjerojatna
složenost života navela me je na zaključak da je biologija prilično
slična egzistencijalnoj filozofiji, da jednostavno nema smisla. U
biologiji nije bilo dovoljno logike da bi mogla privući moj mladi
analitičld um. Maturirao sam sa šesnaest godina i nastavio školova-
nje na Sveučilištu u Virginiji, čvrsto odlučivši diplomirati kemiju
i posvetiti se znanstvenoj karijeri. Kao i za sve brucoše, i za mene
je to novo okruženje bilo nadahnjujuće, s toliko mnogo ideja o koji-
ma se raspravljalo unutar zidova predavaonica i soba studentskog
doma do kasno u noć. Neka od tih pitanja neizbježno su se doticala
i postojanja Boga. U ranoj tinejdžerskoj dobi povremeno bih isku-
sio čežnju za nečim nedosežnim, obično potaknutu ljepotom pri-
rode ili dubokim glazbenim doživljajem. Međutim, moj osjećaj za
duhovno bio je vrlo nerazvijen i lako ga je mogao osporiti jedan ili
dvojica ateista koji se mogu pronaći u gotovo svakom studentskom
domu. Nakon samo nekoliko mjeseci studiranja, bio sam uvjeren
da, unatoč tomu što su inspirirala zanimljive umjetničke i kulturne
tradicije, mnoga religiozna vjerovanja ne sadrže temeljnu istinu.

Ialco tada nisam znao za taj izraz, postao sam agnostik, što je
stručni naziv koji je u 19. stoljeću skovao znanstvenik T. H. Huxley
za označavanje onog tko jeđnostavno ne zna postoji li Bog ili ne.
Mnogo je vrsta agnostika. Neki do tog stajališta dolaze nakon teme-
ljite analize dokaza, no mnogi drugi tu poziciju smatraju zgodnom
jer im dopušta zaobići razmatranje suprotstavljenih argumenata
koje smatraju podjednako zbunjujućima. Ja sam, bez imalo sum-
nje, pripadao drugoj kategoriji. Naime, moja tvrdnja ,,ne znam"
zapravo je imala značenje izjave ,,ne želim znati". Za mladića koji
je rastao u svijetu punom iskušenja bilo je prikladno ignorirati nuž-
 nost odgovaranja bilo kojem višem duhovnom autoritetu. Prihva-
tio sam model mišljenja i ponašanja koji je poznati znanstvenik i
pisac C. S. Lewis nazivao „namjernim sljepilom".
Nakon diplome upisao sam doktorski studij fizikaine kemije na
Yaleu težeći za matematičkom elegancijom koja me je i privukla
toj znanstvenoj grani. Moj intelektualni život bio je ispunjen kvant-
nom mehanikom i diferencijalnim jednadžbama drugog stupnja,
a moji junaci bili su divovi fizike - Albert Einstein, Niels Bohr,
Werner Heisenberg i Paul Dirac. Postupno sam postao uvjeren da
se sve što postoji u svemiru može objasniti na temelju jednadžbi
i fizikalnih načela. Čitanje biografije Alberta Einsteina i saznanje
da on, unatoč svom snažnom cionističkom stajahštu nakon Dru-
gog svjetskog rata, nije vjerovao u Jahvu, Boga židovskog naroda,
samo je osnažilo moj zaključak da onaj tko se smatra znanstveni-
kom ne može ozbiljno prihvatiti mogućnost postojanja Boga, a da
pritom ne počini svojevrsno intelektualno samoubojstvo.
I tako sam se malo-pomalo s agnosticizma preusmjerio prema
ateizmu. Osjećao sam se prilično ugodno dovodeći u pitanje du-
hovna uvjerenja svih onih koji bi ih spomenuli u mojoj nazočnosti
i obezvrjeđivao sam ta shvaćanja kao sentimentalnost i zastarjelo
praznovjerje.
Po završetku druge godine doktorskog studija moj pomno iz-
rađen životni plan počeo se raspadati. Unatoč svakodnevnom za-
dovoljstvu koje mi je pružalo istraživanje teorijske kvantne meha-
nike za doktorsku disertaciju, počeo sam sumnjati može U to za
mene biti životno održiv put. Činilo mi se da je glavni napredak u
kvantnoj teoriji već ostvaren pedeset godina prije te da će se moja
karijera uglavnom svoditi na pojednostavljivanja i aproksimacije
kojima bi se određene elegantne, ali nerješive jednadžbe učinile
iole jasnijima. Točnije rečeno, činilo mi se da je moj put neminovno
vodio životu jednog profesora s beskrajnim nizom predavanja o
termodinamici i statističkoj mehanici pred generacijama studenata
kojima su te teme.užasavajuće ili dosadne.
Otprilike istodobno, nastojeći proširiti svoje vidike, upisao sam
i kolegij iz biokemije te sam se konačno susreo sa znanošću o živo-
tu koju sam u prošlosti tako brižno nastojao izbjeći. No, kolegij je
bio pravo iznenađenje. Načela DNK, RNK i proteina, meni nikada
prije tako jasna, bila su podastrta u svem njihovu zadivljujućem
numeričkom sjaju. Mogućnost razumijevanja biologije na temelju
strogih znanstvenih načela, u koju sam prije smnnjao, došla je do
izražaja s otkrićem genetskog koda. Pojavom novih metoda ho-
timičnog povezivanja razhčitih fragmenata DNK (rekombinirana
DNI<), mogućnost primjene svih tih znanja za dobrobit čovječan-
stva izgledala je prilično stvarnom. Bio sam zapanjen. Biologija je
ipak posjedovala matematičku eleganciju. Zivot ima smisla.
Istodobno, kao dvadesetdvogodišnji mladić oženjen pamet-
nom i radoznalom djevojkom, postao sam riešto društveniji. Prije
sam često težio samoći. A sada su mi međuljudski odnosi i želja da
na određen način pridonesem čovječanstvu izgledali važniji nego
ilcad prije. Povezujući sva ta neočekivana otkrića, preispitao sam
sve svoje ranije odluke, uključujući i to jesam h ja doista stvoren da
budem znanstvenik ih da provodim samostalna istraživanja. Upra-
vo sam završavao svoju doktorsku disertaciju kada sam se, nakon
temeljitog promišljanja, prijavio na medicinski fakultet. Pažljivo
pripremljenim govorom pokušao sam uvjeriti povjerenstvo za pri-
jam da je taj tijek zbivanja zapravo prirodan put izobrazbe budućih
doktora u našem društvu. U sebi nisam bio baš toliko siguran. Na
kraju krajeva, nisam li ja bio čovjek koji je mrzio biologiju zato što
je toliko toga trebalo pamtiti? Postoji li neko područje studija koje
zahtijeva više pamćenja od medicine? No sada su stvaribile nešto
drugačije; radilo se o čovječanstvu, a ne o riječnom raku i iza svake
pojedinosti skrivalo se određeno načelo, što je naposljetlcu moglo
biti vrlo važno u životima stvarnih ljudi.
Primljen sam na Sveučilište North Carolina. Nakon nekoliko
tjedana znao sam da je 'medicinski fakultet pravo mjesto za mene.
Sviđala mi se intelektualna stimulacija, etički izazovi, element čov-
ječnosti i zapanjujuća složenost ljudskog tijela. U prosincu te prve
godine shvatio sam kako mogu objediniti tu novu ljubav prema
medicini i svoju staru ljubav prema matematici. Strog i ponešto
nepristupačan pedijatar koji je studentima prve godine studija
medicine držao predavanja iz medicinske genetike pokazao mi je
moju budućnost. Na predavanja bi dovodio pacijente oboljele od
anemije srpastih stanica, galaktozemije (često smrtonosna, urođe-
na nesposobnost podnošenja mliječnih proizvoda) i Downova sin-
droma, a koje uzrokuje neispravnost u genomu, sitna poput pog-
reške od samo jednog slova u čitavoj knjizi.
Bio sam zapanjen ljepotom koda ljudske DNK, ali i višestrukim
posljedicama tih rijetkih pogrešaka u njezinom mehanizmu umno-
žavanja. Iako se mogućnost da se doista i učini nešto čime bi se
pomoglo mnogima koji su patih od tih genetskih bolesti činila vrlo
dalekom, to me je područje odmah privuklo. Premda tada nije bilo
ni najmanje naznake o tome da je itko na ovom svijetu razmišljao
o ičemu toliko velikom i važnom kao što je „Projekt ljudskoga ge-
nom a", pokazalo se da put kojim sam krenuo tog prosinca 1973. go-
dine sasvim slučajno vodi izravno prema sudjelovanju u jednom
od povijesno najvažnijih pothvata ljudskog roda.
Taj me je put na trećoj godini studija medicine doveo i do vrlo
bogatih iskustava u odnosu s bolesnicima. Kao budući liječnici, stu-
denti medicine ulaze u iznimno bliske odnose s osobama koje su
prije suočavanja s bolešću za njih bile potpuni stranci. Društveni
tabui koji inače sprječavaju izmjenu vrlo osobnih podataka, nesta-
ju u neposrednom odnosu između senzibilnog liječnika i njegova
pacijenta. A sve je to dio oduvijek prisutnog i divljenja vrijednog
odnosa poštovanja između bolesnika i njegova liječnika. Često bih
se osjećao shrvan ođnosima koje sam uspostavio s bolesnim i umi-
rućim pacijentima i doista sam se trudio zadržati profesionalnu
suzdržanost i spriječiti emocionalnO uključivanje kako su to zago-
varali mnogi moji profesori.
Ono što me se snažno dojmilo u razgovorima koje sam vodio
s tim dobrim stanovnicima Sjeverne Caroline stojeći uz njihovu
bolesničku postelju, bio je duhovni aspekt iskustva kroz koje su
mnogi od njih prolazili. Susreo sam se s mnogim pojedincima koji
su zahvaljujući svojoj vjeri otklonili svaku sumnju o konačnom spo-
koju, na ovom ili onom svijetu, i koji unatoč groznim patnjama u
većini slučajeva nisu učinili ništa da bi poboljšali svoje stanje. Ako
je vjera psihološka potpora, vrlo je moćna, zaključio sam. A ako
nije ništa drugo doli prašina za oči, zašto onda ti ljudi nisu uperili
svoje šake prema Bogu i zahtijevali od svojih prijatelja i obitelji da
prestanu sa svim tim pričama o ljubavi i dobrostivoj natprirodnoj
snazi?
Najčudnija stvar dogodila se kad me jedna starija žena, koja
je svakodnevno trpila bolove od teškog i neizlječivog oblika angi-
 ne, upitala u što ja vjerujem. Bilo je to dobro pitanje. Raspravljali
smo o mnogim drugim važnim pitanjima života i smrti, i ona je sa
mnom podijelila svoja snažna kršćanska uvjerenja. Osjećao sam
kako moje lice crveni dok sam izgovarao riječi: „Doista nisam si-
guran." Njezino očito iznenađenje još je snažnije potaknulo neugo-
dan osjećaj od kojeg sam bježao svih svojih dvadeset šest godina.
Nikada nisam doista ozbiljno razmotrio sve razloge za ili protiv
vjere.
Taj me je trenutak progonio nekoliko dana. Nisam li ja sebe
smatrao znanstvenikom? A ne donosi li znanstvenik zaključke tek
nakon što razmotri dokaze? Postoji li u ljudskim životima važni-
je pitanje od onog o postojanju Boga? A ja sam svejedno, uslijed
namjernog sljepila i nečeg što je najispravnije nazvati ohološću, iz-
bjegavao ozbiljno razmotriti mogućnost da Bog uistinu postoji. Od-
jednom su mi se svi moji argumenti učinili vrlo slabima i osjećao
sam kako led pod mojim nogama puca.
Ta spoznaja bila je potpuno zastrašujuće iskustvo. Naime, ako
se više nisam mogao osloniti na čvrstinu svog ateističkog stajališta,
jesam li morao preuzeti odgovornost za djela o kojima radije ni-
sam uopće razmišljao? Jesam li bio odgovoran pred nekim drugim
osim pred samim sobom? Pitanje se sve više nametalo i odgovor
više nije bilo moguće izbjegavati.
U početku sam bio uvjeren kako će cjelovito istraživanje racio-
nalnih temelja vjere otkloniti vrijednosti vjerovanja i potvrditi moj
ateizam. No čvrsto sam odlučio promotriti činjenice, bez obzira na
ishod. Tako je započeo kratak i zbunjujući pregled najvažnijih re-
ligija svijeta. Glavnina onoga što sam pronašao u CliffsNotes pri-
ručniku o različitim religijama (čitanje izvomih sakralnih tekstova
smatrao sam preteškim) ostavila me potpuno zbunjenim i nisam
pronašao dovoljno razloga da se prildonim ovoj ili onoj od mnoš-
tva mogućnosti. Sumnjao sam da postoji ikakav racionalni temelj
za duhovno vjerovanje u bilo lcojoj od tih. religija. Međutim, to se
ubrzo promijenilo. Otišao sam u posjet metodističkom svećeniku
koji je živio u mojoj ulici ne bih li ga upitao ima li vjera ikakvog
logičnog smisla. Strpljivo je slušao moje zbunjeno (i vjerojatno blas-
femično) brbljanje, a zatim uzeo malu knjigu s police i predložio
mi da je pročitam.
Bila je to knjiga Mere Christianity C. S. Lewisa. U nekoliko slje-
dećih dana, prelistavajući njezine stranice i trudeći se shvatiti du-
binu i širinu intelektualnih argumenata koje je iznio taj legendar-
ni oksfordski znanstvenilc, shvatio sam da su sva moja tumačenja
protiv vjerodostojnosti vjere bila tumačenja jednog školarca. Bilo
mi je jasno da sam morao iznova razmotriti to najvažnije od svih
pitanja ljudskog života. Činilo mi se kao da je Lewis znao sve moje
primjedbe, katkad čak i prije nego što sam ih sam uspio oblikovati.
Svakoj od njih posvetio je jednu ili dvije stranice. Kada sam kasnije
saznao da je i sam Lewis bio ateist lcoji je odlučio osporiti vjeru na
temelju logičnih argumenata, shvatio sam kako je mogao biti toli-
ko pronicljiv u pogledu moga puta. Jer, to je bio i njegov put.
Tvrdnja koja mi je najviše privulda pažnju i do temelja poljulja-
la moje ideje o znanosti i duhovnosti, nalazila se u samom naslovu
prvoga dijela knjige: „Dobro i zlo kao ključ za razumijevanje sve-
mira". Premda je „moralni zakon" koji Lewis prikazuje po mnogo-
čemu bio univerzalno obilježje ljudske egzistencije, za mene je on
bio nešto što sam tada prvi put uočio.
 Da bi se shvatio moralru zakon, korisno je poput Lewisa raz-
motriti kako se na stotine različitih načina svakodnevno na njega
pozivamo, a da se pri tome ne zaustavljamo da bismo ukazali na
utemeljenost tog opravdanja. No, neslaganja su dio svakodnevnog
života. Neka su bezazlena, kao kad žena kritizira svoga supruga
zbog toga što s nekom osobom ne razgovara ljubaznije ili kad dije-
te prigovara („to nije pošteno") zato što su na rođendanskoj pros-
lavi razdijeljene različite količine sladoleda. Neke druge prepirke
imaju veće značenje. U međunarocLnim odnosima, na primjer, neki
tvrde da Sjedinjene Đržave imaju moralnu obvezu širiti demokraci-
ju diljem svijeta, čak i kad to zahtijeva uporabu vojne sile, dok neki
drugi tvrde da agresivna, jednostrana uporaba vojne i ekonomske
sile prijeti obezvrjeđivanjem moralnog autoriteta.
Na području medicine vrlo žučne rasprave okružuju pitanje je
li prihvatljivo provoditi istraživanja na matičnim stanicama ljud-
skog embrija. Neki tvrde da takva istraživanja narušavaju svetost
ljudskog života, dok drugi polaze od pretpostavke da mogućnost
umanjenja ljudske patnje sadrži i etičko dopuštenje da se s tim is-
traživanjima nastavi. (Te, kao i nekoliko drugih bioetičkih dilema,
razmatram u Dodatku na kraju knjige.) Treba naglasiti da se u svim
tim primjerima svaka strana nastoji pozvati na neki neizrečeni viši
standard. Taj standard jest moralni zakon. Možemo ga nazvati i
„zakonom ispravnog ponašanja", a njegovo postojanje u svakoj od
tih situacija čini se neupitnim. Ono o čemu se zapravo raspravlja
jest to koliko je ovo ili ono djelovanje u skladu sa zahtjevima tog
zakona. Oni koji su optuženi da u tome nisu uspjeli, kao što je sup-,
rug koji nije dovoljno ljubazan prema prijatelju svoje žene, obično
odgovaraju s mnoštvom opravdanja kojima bi se izvukli iz škrip-
ca. Gotovo nilcad ne odgovaraju riječima: „Neka ide k vragu tvoj
koncept ispravnog ponašanja."
Ono što se ovdje javlja vrlo je neobično. Cini se da je koncept
dobra i zla univerzalan među svimpripadnicima ljudske vrste (ia-
ko njegova primjena može rezultirati nevjerojatno različitim isho-
dima). Na taj način on postaje fenomenom lcoji se smatra gotovo za-
konom, poput zakona gravitacije ili teorije relativnosti. A upravo
u ovom slučaju, to je ujedno i zakon koji se, ako ćemo biti iskreni
prema sebi samima, vrlo često ne poštuje.
A koliko mi je poznato, taj se zakon primjenjuje isključivo na
ljudsku vrstu. Iako druge životinje katkada mogu pokazati trunku
moralne svijesti, ta pojava zasigurno nije općerasprostranjena, pa
se u mnogim primjerima ponašanje ostalih vrsta doima u drama-
tičnoj suprotnosti sa svakim osjećajem univerzalne pravičnosti. A
upravo je to shvaćanje dobra i zla, uz razvoj jezika, svijest o samom
sebi i sposobnost zamišljanja budućnosti, ono na što znanstveni-
ci općenito upućuju kada pokušavaju nabrojiti posebne kvalitete
homo sapiensa.
No je li taj osjećaj za dobro i zlo bitno obilježje ljudskih bića ili je
tek posljedica kulturnih tradicija? Neki su tvrdili da kulture posje-
duju toliko različite norme ponašanja da je svaki zaključak o zajed-
ničkom moralnom zakonu neutemeljen. Lewis, istraživač brojnih
kultura, to naziva neistinom, odnosno dobro utemeljenom laži.
„Zaputi li se čovjek u knjižnicu i provede li nekoliko dana čitajući
Enciklopediju religije i etike, ubrzo će otkriti golemu jednodušnost
praktičnog uma u čovjeka. Od babilonske Himne Samašu, Manuo-
vih zakona, Knjige mrtvih, Konfucija, stoika i Platonovih učenika,
sve do australskih Aboridžina i sjevemoameričkih Indijanaca, nai-
ći će na jedno te isto osuđivanje ugnjetavanja, ubojstva, prijevare
i laži, te uvijelc iste zapovijedi o posebnoj obzirnosti prema stari-
jima, djeci i nemoćnima, o milosrđu, nepristranosti i poštenju."1
U nekim neuobičajenim kulturama zakon poprima iznenađujuće
pojavne oblike - uzmite samo spaljivanje vještica u Americi sedam-
naestog stoljeća. Pa ipak, kada ih se pažljivo razmotri, može se
shvatiti da su se ta očita zastranjivanja pojavila zbog uvriježenih,
ali i pogrešno donesenih zaključaka o tome tko ili što je dobro ili
zlo. Ako doista vjerujete da je vještica personifikacija zla na zemlji,
apostol samoga vraga, ne bi li vam se tada činilo opravdanim podu-
zeti tako drastične mjere?
Zaustavit ću se ovdje da bih naglasio kako je zaključak o tome
da moralni zakon postoji u ozbiljnoj suprotnosti s današnjom post-
modernističkom filozofijom koja tvrdi da nema apsolutnog dobra
ili zla i da su sve etičke odluke relativne. To stajalište, koje je oči-
to vrlo rasprostranjeno među modernim filozofima, ali istodobno
zbunjuje velik dio javnosti, suočeno je s nizom logičkih zamki. Ako
ne postoji apsolutna istina, može li i sam postmodernizam biti isti-
nit? Doista, ako nema dobra ili zla, tada nema ni smisla raspravljati
u korist etike kao znanstvene discipline.
Drugi će pak primijetiti da je moralni zakon tek posljedica evo-
lucijskih pritisaka. Taj prigovor dolazi iz novog područja sociobio-
logije i pokušava osigurati objašnjenja za altruističko ponašanje
na temelju njegove pozitivne vrijeđnosti u darvinističkoj selekciji.
Kada bi se mogla potvrditi održivost tog argumenta, interpretacija
mnogih zahtjeva moralnog zakona kao putokaza prema Bogu mo-
gla bi postati upitna. Stoga to stajalište vrijedi podrobnije istražiti.
 Uzmimo samo najvažniji primjer snage moralnog zakona - al-
truistički impuls, glas savjesti koji nas poziva da pomognemo dru-
gima i onda kada ništa ne dobivamo zauzvrat. Naravno, ne svode
se svi zahtjevi moralnog zakona na altruizam. Na primjer, grižnja
savjesti koju možemo osjetiti zbog manjeg izvrtanja činjenica u zah-
tjevu za povratom poreza teško da se može pripisati osjećaju nano-
šenja štete nekoj konkretnoj osobi.
Prvo, razjasnimo o čemu govorimo. Pod altruizmom ne shva-
ćam ponašanje tipa „počeši moja leđa, pa ću ja počešati tvoja", gdje
je dobročinstvo potaknuto uzajamnom korišću. Altruizam je mno-
go zanimljiviji. To je potpuno nesebično davanje samog sebe drugi-
ma bez ikakvih skrivenih pobuda. Kad upoznamo tu vrstu ljubavi
i darivanja, preplave nas osjećaji strahopoštovanja i obožavanja.
Oscar Schindler doveo je svoj život u veliku opasnost pružajući
utočište za više od tisuću židova pred nacističkim uništenjem tije-
kom Drugog svjetskog rata i naposljetku je umro bez ijednog novči-
ća - a mi osjećamo veliko poštovanje prema njegovim djelima. Maj-
ka Tereza jedna je od najcjenjenijih osoba suvremenog doba, iako je
njezino dobrovoljno siromaštvo i nesebično pomaganje bolesnima
i umirućima Kalkute u drastičnoj suprotnosti s materijalističkim
načinom života koji prevladava u današnjoj’kulturi.
Altruizam se ponekad sreće i u okolnostima u kojima se prima-
telj dobročinstva može činiti zakletim neprijateljem. Benediktinska
redovnica, časna sestra Joan Chittister, iznosi nam sljedeću sufij-
slcu priču:

„Nekad davno živjela je starica koja je običavala meditirati

na obalama Gangesa. Jednog jutra, završavajući svoju medi-
 taciju, ugledala je škorpiona koji se bespomoćno plutajući
polcušavao otrgnuti snažnoj riječnoj struji. Kako se škorpion
približavao, zapleo se u korijenje što se razgranalo duboko
u rijelcu. Skorpion se mahnito koprcao ne bi li se oslobodio,
ali samo se još više zaplitao. Ne razmišljajući, ona je rukom
posegnula prema utapajućem škorpionu, koji ju je, čim ga
je dotaknula, ubo. Starica je povukla svoju ruku te potom,
uspostavivši ravnotežu, ponovno pokušala spasiti to stvore-
nje. Međutim, sa svakim njezinim pokušajem, škorpion bi je
svojim repom ubo tako snažno da su njezine ruke postale kr-
vave, a njezino lice iskrivljeno od boli. Prolaznik koji je vidio
staričinu borbu sa škorpionom uzviknuo je: 'Što je s tobom,
budalo stara? Zeliš li umrijeti kako bi spasila to odvratno
stvorenje?' Gledajući stranca u oči, ona je odgovorila: 'Zar
zato što je u prirodi škorpiona da ubada, ja moram zatomiti
vlastitu prirodu da ga spasim?'"2

Ovo se može činiti prilično drastičnim primjerom jer među

nama nema mnogo onih koji bi se doveli u opasnost da bi spasili
škorpiona. No, sigumo je većina nas u jednom trenutku osjetila
unutrašnji glas koji nas je navodio da pomognemo strancu u nevo-
lji, čak i kad nije bilo izgleda za neku osobnu dobit. A ako smo dois-
ta i postupili na temelju tog nagona, posljedica je često bio ugodan
osjećaj ,,da smo učinili pravu stvar".
U svojoj izvanrednoj knjizi The Four Loves C. S. Lewis pobliže is-
tražuje prirodu te vrste nesebične ljubavi, koju naziva grčkom riječ-
ju - „agape". On naglašava da tu vrstu ljubavi možemo razlikovati
od ostala tri oblika (privlačnosti, prijateljstva i romantične ljubavi)
koji se pojednostavljeno mogu shvatiti kao ostvarivanje uzajamne
koristi i koje, osim u sebe samih, možemo zamijetiti i kod ostalih
životinjskih vrsta. Agape ili nesebični altruizam predstavlja najve-
ći izazov za pristaše teorije evolucije. Iskreno, to je gotovo skandal
za redukcionistički način razmišljanja. Njega se ne može objasniti
nagonom pojedinih sebičnih gena da se neprekidno održavaju. Up-
ravo suprotno, on može navesti pojedince da se žrtvuju, čime sebi
mogu nanijeti veliku osobnu patnju, ozljedu ili smrt, a da od toga
nemaju nikakve vidljive koristi. A opet, ako pažljivo preispitamo
taj unutrašnji glas, koji katkada nazivamo savješću, pobuda za iska-
zivanjem takve vrste ljubavi postoji u svima nama, unatoč našim
učestalim naporima da je zanemarimo.
Neki sociobiolozi poput E. O. Wilsona pokušali su takvo pona-
šanje objasniti u kontekstu nekih neizravnih reproduktivnih ko-
risti koje donosi altruističko ponašanje, no njihove tvrdnje ubrzo
padaju u vodu. Jedna je od tih tvrdnji ta da je učestalo altruističko
ponašanje pojedinca prihvaćeno kao pozitivno obilježje u odabiru
partnera. No tu hipotezu pobijaju neka posve suprotna opažanja
kod ostalih primata - primjerice, slučaj mužjaka majmuna koji
preuzima dominaciju te čedomorstvom otvara put vlastitombudu-
ćem potomstvu.
Druga je tvrdnja da altruističko ponašanje omogućuje neizrav-
nu uzajamnu korist koja je osiguravala određene prednosti tijekom
evolucijskog razdoblja. No time se ne može objasniti čovjekova mo-
tivacija da svjesno čini dobra djela u tajnosti. Treći je argument da
altruističko ponašanje članova skupine osigurava koristi čitavoj
skupini. Ponuđen je primjer mravljih kolonija u kojima se steril-
ni mravi radilice neprekidno žrtvuju da bi stvorili okruženje u ko-
jem njihove matice mogu imati veći broj potomaka. No, tu se vrstu
„mravljeg altruizma" u evolucijskom kontekstu može vrlo lako
objasniti činjenicom da su geni koji motiviraju sterilne mravlje ra-
dilice upravo oni lcoje će njihove matice prenijeti na braću ili sestre
čije stvaranje oni pomažu. Tu neobično izravnu DNK vezu nije mo-
guće primijeniti na složenije populacije, s obzirom na to da se teore-
tičari evolucije danas gotovo jednoglasno slažu da selekcija djeluje
na razini pojedinca, a ne populacije. Urođeno se ponašanje mrava
stoga bitno razlikuje od mog unutrašnjeg glasa koji bi me mogao
potaknuti da skočim u rijeku i pokušam spasiti neznanca od utapa-
nja, čak i onda kad bih kao loš plivač time doveo vlastiti život u
upasnost. Osim toga, da bi se održao argument pristaša evolucije
o koristima altruizma za skupinu, čini se da bi on zahtijevao sup-
rotan odgovor, odnosno neprijateljstvo prema pojedincima izvan
skupine. Agape Oskara Schindlera i Majke Tereze proturječi toj vr-
sti razmišljanja. Koliko god to bilo uznemirujuće, moralni zakon
od mene zahtijeva da spasim utapajućeg čovjeka čak i ako je on
moj neprijatelj.
Ako se zakon ljudske prirode ne može protumačiti kao kultur-
na tvorevina ili uzgredna posljedica evolucije, kako onda objašnja-
vamo njegovu prisutnost? Tu se zbiva nešto doista neobično. Da
citiramo Lewisa: ,,Al<o postoji viša sila izvan svemira, ona nam se
neće prikazati kao jedna od pojavnosti rrnutar tog istog svemira
- isto kao što arhitekt neke kuće ne bi mogao biti zid, stubište ili
ognjište u toj istoj kući. Jedini način na koji bismo mogli očekivati
da nam se ta sila prikaže bio bi u nama samima, u obliku utjecaja
ili zapovijedi kojima nas pokušava nagnati da se ponašamo na od-
ređeni način. A to je upravo ono što i pronalazimo u sebi samima.
Ne bi li to trebalo potaknuti našu sumnju?"3-
Suočavajući se s takvim objašnjenjima u dobi od dvadeset šest
godina, bio sam osupnut njihovom logikom. Krijući se u mom srcu
kao dobropoznati osjećaj, taj je moralni zakon tek sad pokazao svo-
je dublje značenje. Bacio je svjetlo na moja djetinjasta ateistička vr-
ludanja i natjerao me da se zapitam o njegovu podrijetlu. Je li to
bio Božji glas?
Ako je doista bilo tako, kalco sam trebao shvatiti tog Boga? Je
li to bio deistički Bog koji je izumio fiziku i matematiku i stvorio
svemir prije 14 milijardi godina, a zatim se udaljio kako bi se poza-
bavio drugim, važnijim stvarima, kao što je mislio Einstein? Ne,
taj je Bog, ako sam ga tada uopće spoznao, morao biti teistički Bog;
onaj koji želi određenu vrstu odnosa s tim posebnim stvorenjima
zvanim ljudska bića i koji je zbog toga u svakog od nas usadio taj
poseban djelić samoga sebe. To je mogao biti Abrahamov, a nikako
ne Einsteinov Bog.
Postojala je još jedna posljedica tog sve snažnijeg osjećaja Božje
prirode, ako je On doista postojao. Sudeći po nevjerojatno visokim
standardima moralnog zakona, koji sam, moram priznati, redovito
kršio, to je bio Bog koji je svet i pravičan. On je trebao biti utjelov-
ljenje dobrote. Trebao je mrziti zlo. I nije bilo razloga za sumnju u
Njegovu dobrotu i oprost. Postupno uviđanje vjerojatnosti Božjeg
postojanja stvorilo je u meni podvojene osjećaje. Tješila me daleko-
sežnost postojanja takvog Uma, ali istovremeno sam osjećao veliki
strah od spoznaje vlastitog nesavršenstva u odnosu na Njegovo
svjetlo.
 Započeo sam ovo intelektualno istraživanje kalco bih potvrdio
svoj ateizam. A od njega su danas ostale samo ruševine, nakon što
su me argumenti moralnog zakona (kao i mnoga druga pitanja) pri-
silili da prihvatim vjerodostojnost hipoteze o Božjem postojanju.
Agnosticizam, koji mi se činio poput sigurnog nadomjeska za raj,
pokazao se običnom izlikom. Vjera u Boga sada se činila razumni-
jom od nevjerovanja.
Također, postalo mi je jasno da me znanost, unatoč svojoj nepo-
bitnoj snazi u otkrivanju misterija prirodnog svijeta, neće nimalo
približiti odgovoru na pitanje o postojanju Boga. Ako Bog postoji,
tada On mora biti izvan prirodnog svijeta i stoga znanstvena sred-
stva nisu ona kojima bi se o Njemu išta moglo saznati. Osluškujući
svoje srce, počeo sam shvaćati da potvrdu Božjeg postojanja treba
tražiti negdje drugdje te da bi se konačna odluka morala temeljiti
na vjerovanju, a ne na dokazu. Premda su me još uvijek mučile
sumnje u ispravnost puta kojim sam krenuo, morao sam priznati
da sam bio na samom pragu prihvaćanja duhovnog svjetonazora,
a time i prihvaćanja mogućnosti Božjeg postojanja.
Činilo se nemogućim nastaviti đalje, ali i vratiti se natrag. Na-
kon mnogo godina naišao sam na sonet Sheldona Vanaukena koji
točno opisuje moju dvojbu. Njegovi završni stihovi glase:

„Između mogućeg i dokazivog zjapi

Pukotina. Bojeći se skočiti, besmisleno stojimo,
Dok tlo iza nas propada, i još gore,
Samo se naše stajalište trese. Očajnički slutimo
Svoju jedinu nadu: da uronimo u Riječ
Kojom se otvara skriveni svemir."4
 Dugo vremena stajao sam dršćući nad rubom te zjapeće pukoti-
ne. Konačno, ne videći mogućnost za bijeg, skočio sam.
Kako su za jednog znanstvenika moguća takva uvjerenja? Nisu
li mnoge vjerske tvrdnje nespojive sa znanstvenim pristupom oso-
be posvećene istraživanju kemije, fizike, biologije i medicine? Je-
sam li, otvarajući vrata svoga uma duhovnim mogućnostima, zapo-
čeo rat svjetonazora koji će me potpuno obuzeti i na kraju suočiti s
bezuvjetnom pobjedom jednoga ili drugoga?
 DRUGO POGLAVLJE

RAT svjetonazora.

Ako ste ovu knjigu započeli čitati kao skeptik i uspjeli me do ovdje
slijediti, nema sumnje da se počela oblikovati bujica vaših prim-
jedbi. I ja sam, dakako, imao primjedbe. Nije li Bog samo primjer
samozavaravanja? Nije li toliko mnogo štete učinjeno u ime vjere?
Kako ljubavlju ispunjen Bog može dopustiti toliko patnje? Kako
ozbiljan znanstvenik može prihvatiti mogućnost čuda?
Ako ste vjernik, možda je ono što je rečeno u prvom poglavlju
samo osnažilo vaše stavove, ali gotovo je sigurno da se u određe-
nim slučajevima vaša vjera sukobila s nekim drugim izazovima s
kojima ste bih suočeni vi sami ili vaši bližnji.
Sumnja je neizbježan dio vjere. Prema riječima Paula Tillicha,
„sumnja nije u suprotnosti s vjerom, ona je njen sastavni dio".1Kad
bi rasprava bila konačno zaldjučena u korist vjerovanja u Boga, tada
bi svijet bio prepun uvjerenih sljedbenika jedne vjere. No zamislite
takav svijet, svijet u kojem bi sloboda odlučivanja o vjeri bila uskra-
ćena nedvojbenošću dokaza. Koliko bi to bilo zanimljivo?
 I za skeptike i za vjernike sumnje dolaze iz mnogo različitih

izvora. Jedna kategorija obuhvaća pretpostavljena sukobljavanja

vjerskih uvjerenja sa znanstvenim opažanjima. Tim pitanjima, da-

nas uvelike prisutnim na područjima biologije i genetike, bavit će-

mo se u narednimpoglavljima. Ostale nedoumice pripadaju uglav-

nom filozofskoj domeni ljudskog iskustva i one su predmet ovog

poglavlja. Ako vas ne muče takve dvojbe, slobodno prijeđite na

treće poglavlje.

Na ta filozofska pitanja odgovaram uglavnom kao laik. No, ja

sam i jedan od onih koji su prošli sve te muke. Osobito prvih godi-

nu dana nakon što sam prihvatio postojanje Boga kojem je stalo do

ljudskog bića, zaokupljale su me različite sumnje. I dok su mi šva

ta pitanja na prvi pogled izgledala potpuno nova i nerješiva, tješila

me spoznaja da više nisam imao primjedbi, a koje tijekom povijesti

već nisu ustrajnije i jasnije postavljali rrmogi drugi. Na moju veliku

sreću, postojali su mnogi izvrsni izvori koji su nudili uvjerljive od-

govore na sve te dvojbe. U ovom poglavlju navest ću neke od tih

autora i dopuniti ih vlastitim razmišljanjima i iskustvima. Najveći

dio najpristupačnijih analiza potječe iz radova C. S. Lewisa.

Iako bi se ovdje mogle razmotriti brojne primjedbe, uvjeren

sam da su one četiri koje su me najviše zaokupljale tih prvih dana

moje novorođene vjere ujedno i one najvažnije s kojima je suočen

svatko tko se nalazi pred odlukom o vjerovanju u Boga.

 N IJE LI ZAMISAO O BOGU TEK
OSTVARIVANJE OSOBNIH TE Ž N JI?

Postoji li doista Bog? Iii, nije li ta potraga za natprirodnim bi-

ćem, tako raširena u svim dosad istraženim kulturama, samo od-
raz univerzalnog, ali i neutemeljenog čovjekova nastojanja da bes-
mislenom životu nađe neki smisao i da se odupre zagrljaju smrti?
Premda su užurbanost i svakodnevni problemi suvremenog ži-
vota na određen način zasjenili težnju za božanskim, ona je i dalje
prisutna kod većine ljudi. Tu ljudsku težnju na primjerima iz vlasti-
tog života opisuje i C. S. Lewis u svojoj izvanrednoj knjizi Surprised
by ]oy. To je onaj osjećaj silne žudnje koji je u njegovu životu potak-
nulo nešto tako jednostavno poput nekoliko stihova poezije, a koji
on određuje kao „radost". Lewis prikazuje to iskustvo kao „neudo-
voljenu želju koja je sama po sebi poželjnija više od ikojeg drugog
zadovoljstva".21 sam se vrlo jasno mogu prisjetiti sličnih trenutaka
iz vlastitog života, u kojima bi me taj silan osjećaj žudnje, koji se
može opisati kao nešto između ugode i tuge, neočekivano obuzeo
i potaknuo me da se zapitam odakle dolazi tako snažna emocija i
kako se to iskustvo može ponoviti.
Sjećam se kako sam kao desetogodišnjak bio ushićen doživlja-
jem promatranja kroz teleskop koji je jedan zaljubljenik u astrono-
miju postavio na visoravni ponad naše farme, kada sam osjetio
nepreglednost svemira, ugledao kratere na Mjesecu i čudesno
prozračan sjaj zvijezda. Sjećam se kako me je s petnaest godina,
na Badnju večer posebno lijep napjev božićne pjesme, ističući se
ljepotom i iskrenošću među svim ostalim poznatim melodijama,
ispunio osjećajem neočekivanog strahopoštovanja i želje za nečim
što nisam mogao imenovati. Mnogo kasnije, kao studenta ateista,
iznenadio me je taj isti osjećaj strahopoštovanja i žudnje, ovaj put
pomiješan s osobito snažnim osjećajem tuge, prilikom izvođenja
drugog stavka Eroice, Beethovenove Treće simfonije. Dok je svijet
tugovao zbog pogibije izraelskih atletičara koje su na Olimpijskim
igrama 1972. godine ubili teroristi, Berlinska filharmonija svirala
je na Olimpijskom stadionu dojmljive taktove te žalopojke u C-mo-
lu, stapajući u jedan osjećaje uzvišenosti i tragedije, života i smrti.
Na nekoliko trenutaka bio sam izdignut iz svog materijalističkog
svjetonazora u neopisivu duhovnu dimenziju, što je za mene bilo
zaprepašćujuće iskustvo.
A u posljednje vrijeme, kao znanstvenik kojem je katkada dan
izniman privilegij otkrivanja onog što ranije nije bilo poznato nijed-
nom čovjeku, u trenutcima otkrivanja novih spoznaja osjetio bih tu
istu, posebnu vrstu zadovoljstva. Shvativši samo djelić znanstve-
ne istine, osjetio bih istodobno zadovoljstvo i želju da shvatim još
veće istine. U takvim trenutcima znanost postaje mnogo više od
procesa otkrivanja novog znanja. Ona znanstvenika uzvisuje do
iskustva koje se ne ne može potpuno znanstveno objasniti.
Pa kako onda protumačiti ta iskustva? I što je taj osjećaj čež-
nje za nečim što je veće od nas samih? Je li to samo kombinacija
kemijskih tvari koje stvaraju završetci naših živaca, a preko kojih
poruke dolaze do precizno utvrđenih receptora pokrećući električ-
no pražnjenje u nekim skrovitim dijelovima mozga? Di je to, po-
put moralnog zakona opisanog u prethodnom poglavlju, slutnja
o onostranom; putokaz smješten duboko u ljudskom duhu koji us-
mjerava prema onome što je uzvišenije od nas samih?
Ateističko je stajalište da se na te čežnje ne treba osloniti kao
na dokaze o postojanju nadnaravnog i da naše pretvaranje tih osje-
 ćaja strahopoštovanja u vjeru u Boga nije ništa drugo nego samo-
zavaravanje; izmišljanje dokaza za nešto što bismo htjeli da posto-
ji. Takav stav stekao je najveći broj svojih poklonika zahvaljujući
radovima Sigmunda Freuda koji je tvi'dio da težnje prema Bogu
proizlaze iz iskustava ranog djetinjstva. U svojoj knjizi Totem i Tabu
Freud kaže: „Psihoanalitičko istraživanje pojedinih Ijudi uči nas, i
to s naročitom naglašenošču da je za svakog od njih bog oblikovan
prema ocu, da njegov osobni odnos prema bogu ovisi o odnosu
prema stvarnom ocu, s njim se koleba i mijenja, te da u osnovi bog
nije ništa drugo no uzvišeni otac."3
Problem s tom tvrdnjom o ostvarivanju osobnih težnji jest to što
ona nije u sldadu s poimanjem Boga u najvažnijim religijama svije-
ta. U svojoj prvorazrednoj, nedavno objavljenoj knjizi The Question
ofGod Armand Nicholi, profesor s Harvarda, psihoanalitičar, uspo-
ređuje Freudove stavove s onima C. S. Levvisa.4 Lewis tvrdi da bi
to ostvarivanje osobnih težnji vjerojatno potaknulo bitno drukčije
poimanje Boga od onog biblijskog. Tražimo li dobrotu i oprašta-
nje, to nije ono što tu pronalazimo. Umjesto toga, kako smo sve
svjesniji postojanja morainog zakona i svoje očite nesposobnosti
da živimo u skladu s njim, shvaćamo da smo u velikoj nevolji i
možda zauvijek odvojeni od tvorca tog zakona. Uostalom, zar se
djetetovi osjećaji prema roditeljima ne mijenjaju s odrastanjem, pa
se na taj način javlja i želja za osamostaljivanjem? Zašto bi onda
ostvarivanje osobne težnje bilo potaknuto željom da Bog postoji ili
suprotno, željom da Boga nema?
Naposljetku, jednostavnim logičkim slijedom, dopustimo li mo-
gućnost da je Bog nešto za čim ljudi žude, isldjučuje Ii to moguć-
nost da Bog doista postoji? Ne, rdkako. Činjenica da sam žudio za
svojom ženom nju ne čini imaginamom. Činjenica da je poljopriv-
rednik jučer žudio za kišom ne dovodi u pitanje zbiljnosti pljuska
koji će uslijediti.
Zapravo, tu tvrdnju o samozavaravanju mogli bismo vrlo jed-
nostavno pobiti. Zašto bi postojala ta univerzalna i jedinstvena
ljudska glad ako ne bi bila povezana s određenom mogućnošću
njezinog zadovoljenja? Lewis to dobro objašnjava: „Stvorenja se
ne rađaju sa željama ako ne postoji mogućnost da se tim željama
udovolji. Dijete osjeća glad. Pa dobro, postoji nešto takvo kao što
je hrana. Patka želi plivati. Pa dobro, postoji nešto takvo kao što je
voda. Čovjek osjeća seksualnu želju. Pa dobro, postoji nešto talcvo
kao što je seks. Pronađem li u sebi neku želju koju nikakvo iskus-
tvo ovoga svijeta ne bi moglo zadovoljiti,-najvjerojatnije objašnje-
nje za to bilo bi da sam stvoren za neki drugi svijet."5
Zar ne bi bilo moguće da ta težnja za svetim, univerzalnim i
zbunjujućim aspektom ljudskog života nije samo puko udovolja-
vanje osobnim težnjama, nego prije putokaz prema nečemu što je
izvan nas? Zašto posjedujemo tu ,,od Boga oblikovanu prazninu"
u svojim srcima i umovima ako nije bilo namjere da ona bude ispu-
njena?
U našem suvremenom materijalističkom svijetu, lako je izgubiti
iz vida taj osjećaj čežnje. U svojoj prekrasnoj zbirci eseja Teaching
the Stone to Talk, Annie Dillard govori o rastućoj praznini:

„Danas više nismo primitivni. Danas se sav svijet ne čini

svetim... Kao ljudi, mi smo se od panteizma okrenuli prema
panateizmu. Teško je zanemariti štetu koju smo sami učirđli
i vratiti sve one što smo otjerali od sebe. Teško je oskvrnu-
 ti šumu, a onda se predomisliti. Ugasili smo vatru gorućeg
grma i više je ne možemo raspiriti. Uzalud palimo šibice
pod svakim zelenim stablom. Je li se vjetar kada oglasio, a
odgovor odjeknuo brežuljcima? Danas je govor nestao iz ne-
živih stvari na zemlji, a živi stvorovi vrlo malo govore, tek
nekolicini... A opet, nije li moguće da svugdje gdje postoji
neko zbivanje, postoji i zvuk, kao kad kit uranja i izranja iz
vode, da svugdje gdje je tišina, postoji slab, ali ipak Božji
glas koji govori kroz vihor, stare pjesme i plesove prirode
- prizore koji smo otjerali iz svojih gradova. Sto smo to činili
sva ta stoljeća doh pokušavah vratiH Boga na planinu iH, ne
uspijevajući u tome, osluhnuti glas bHo čega drugog što nis-
mo mi sami? U čemu je razHka između katedrale i fizikalnog
laboratorija? N e govori Hnam i jedno i drugo: Zdravo?"6

KAKO O BJA SN ITI SVU ŠTETU

UČINJENU U IME VJERE?

Vrlo velika prepreka za sve one koji iskreno žele nastaviti ovim
putem jest činjenica da su kroz povijest učinjene mnoge grozne
stvari u ime vjere. U određenom smislu to se odnosi na gotovo sve
vjere, čak i na one koje propovijedaju ljubav i nenasilje kao svoja
glavna načela. hnajući na umu takve primjere očite zloporabe mo-
ći, nasilja i Hcemjerja, kako itko može prihvatiti postavke određene
vjere ako je u njeno ime počinjeno toliko zla?
Dva su odgovora na tu dvojbu. Ponajprije, treba se prisjetiti da
su u ime vjere učinjene i mnoge prekrasne stvari. Crkva je (ovdje
taj izraz rabim u širem značenju, misleći općenito na vjerske insti-
tucije, bez obzira na koju se to vjeru odnosilo) mnogo puta odig-
rala ključnu ulogu u promicanju pravde i dobročinstva. Kao tek
jedan primjer, razmotrite kako su neke vjerske vođe djelovale da
bi spasile narod od ugnjetavanja; od Mojsija lcoji je Izraelce izveo
iz ropstva, preko konačne pobjede Williama Wilberforcea u uvje-
ravanju engleskog parlamenta da se suprotstavi trgovini robljem,
sve do velečasnog Martina Luthera Kinga koji je predvodio pokret
za građanska prava u Sjedinjenim Državama, za što je uostalom i
položio svoj život.
No drugi n,as odgovor ponovno dovodi do moralnog zakona i
do činjenice da mu svi mi kao ljudska bića nismo đorasli. Crkva je
sačinjena i od posrnulih ljudi. Netaknuta, čista voda duhovne istine
pohranjena je često u zahrđale spremnike. Propuste Crlcve tijekom
stoljeća ne bi se smjelo pripisivati samo vjeri, kao da je problem
voda. Stoga ne čudi da oni koji istinu i privlačnost duhovne vjere
procjenjuju prema ponašanju neke pojedinačne vjerske institucije,
često smatraju nezamislivim da joj se i sami pridruže. Izražavajući
neprijateljstvo prema francuskoj Katoličkoj crkvi, u osvit Francus-
ke revolucije, Voltaire je napisao: „Ima li uopće smisla čuditi se što
na svijetu postoje ateisti kad se Crkva ponaša tako odvratno?"7
Nije teško pronaći primjere u kojima je Crkva promicala djela
suprotna načelima koja je svojom vlastitom vjerom trebala podr-
žati. Blaženstva o kojima je govorio Isus u Propovijedi na gori
zanemarena su kada je Katolička crkva provodila nasilne križar-
ske pohode u srednjem vijeku i nastavila s nizom inkvizicijskih
procesa nakon toga. Iako se, odgovarajući progoniteljima, prorok
Muhamed nikada nije koristio nasiljem, pripadnici islamskog dži-
hada, kojih je bilo i među njegovim prvim sljedbenicima, a danas
 ih prepoznajemo kao počinitelje terorističkih napada poput onog
11. rujna 2001. godine, stvorih su lažan dojam da je islamska vjera
u svojoj biti nasilna. Čak i sljedbenici hinduizma i budizma, religija
za koje se pretpostavlja da su nenasilne, povremeno sudjeluju u na-
silnim sukobima, o čemu svjedoče i današnji događaji u Sri Lanki.
I nije nasilje jedini način na koji se oskvrnjuje religiozna istina.
Učestali primjeri licemjerja među vjerskim vođama, sve vidljivi-
ji zahvaljujući suvremenim medijima, brojnim skepticima daju
povoda da zaključe kako se objektivna istina i dobrota ne mogu
pronaći u religiji. U mnogim vjerskim zajednicama možda je još
podmuklija i rasprostranjenija pojava duhovne praznine, sekular-
ne vjere koja je ogolila sve mistične aspekte tradicionalnog vjerova-
nja, predstavljajući inačicu duhovnog života u kojem su društevni
događaji i tradicija sve, i u kojem nema mjesta iskrenom traganju
za Bogom.
Čemu onda čuđenje što neki komentatori ukazuju na religiju
kao na negativnu snagu u društvu ili po riječima Karla Marxa, kao
„opijum za mase"? Ali, budimo oprezni. Veliki marksistički ekspe-
rimenti u Sovjetskom Savezu i Maovoj Kini, usmjereni na stvara-
nje društava izričito utemeljenih na ateizmu, pokazali su se možda
čak i krvoločnijima i očit su primjer zloporabe moći kao i najgori
od svih režima nedavne prošlosti. Zapravo, odbijajući postojanje
svakog višeg autoriteta, ateizam danas oslobađa ljude svake od-
govomosti koja bi ih mogla spriječiti da jedni drugima ne nanose
zlo.
Dakle, iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjer-
ja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom,
moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljuđi kako bi mogli pro-
naći istinu. Zar ćete osuditi stablo zato što se njegovi trupci koriste
za paljenje lomača? Zar ćete optužiti zrak što dopušta da se njime
prenose laži? Zar ćete prosuđivati Mozartovu Čarobnu frulu na te-
melju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra? Ako nikada u
stvarnosti niste vidjeli zalazak sunca nad Tihim oceanom, možete
li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure? Hoćete li procjenjivati
snagu romantične ljubavi isldjučivo u svjetlu lošeg braka iz susjed-
stva?
Ne, nećete. Pravo vrednovanje vjere oslonit će se na promatra-
nje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika.

ZAŠTO BI BOG PUN LJUBAVI DOPUSTIO TOLIKO

PATNJE U SV IJETU ?

Možda negdje na svijetu postoje oni koji nikada nisu iskusili

patnju. Ja ne poznajem takve ljude, a pretpostavljam da nema čita-
telja ove knjige koji bi mogao tvrditi da pripada toj istoj kategoriji.
To univerzalno ljudsko iskustvo mnoge je navelo da posumnjaju u
postojanje ljubavlju ispunjenog Boga. Ta tvrdnja, kako ju je u knjizi
The Problem ofPain oblikovao C. S. Lewis, glasi: „Ako je Bog dobar,
On bi svoja stvorenja želio učiniti savršeno sretnima, a ako je Bog
svemoćan, On bi bio sposoban učiniti sve što poželi. No stvorenja
nisu sretna. Dakle, Bogu nedostaje dobrota ili moć, ili oboje."8
Na tu se dvojbu može odgovoriti na nekoliko načina. Neke
odgovore lakše je prihvatiti od drugih. Ponajprije, priznajmo da
velik dio naše patnje, kao i one koju doživljavaju nama slična ljud-
ska bića, uzrokuje ono što činimo jedni drugima. Čovječanstvo je,
a ne Bog, izmislilo noževe, strijele, puške, bombe i razna druga
 sredstva za mučenje kojima se koristilo kroz stoljeća. Za tragediju
djeteta koje je ubio pijani vozač, nevinog čovjeka koji je umro na
bojišnici ili mlade djevojke koju je kao slučajnog prolaznika ubio
metak u zloglasnom dijelu nekog suvremenog grada, teško da se
može okriviti Boga. Naposljetku, nama je na određen način dana
slobodna volja, mogućnost da činimo ono što želimo. Tom moguć-
nošću učestalo se koristimo da bismo zaobišli moralni zakon. A
kada tako činimo, za posljedice ne bismo trebali okrivljavati Boga.
Nije li Bog trebao ograničiti našu slobodnu volju kako bi sprije-
čio te vrste lošeg ponašanja? Takav način razmišljanja ubrzo dovo-
di do dvojbe koja se ne može riješiti razumom. C. S. Lewis to jasno
iznosi: „Ako kažete 'Bog može stvorenjima dati slobodnu volju i
istodobno im tu istu slobodnu volju uskratiti', niste o Bogu ništa
rekli. Besmislene kombinacije riječi ne mogu odjednom dobiti smi-
sao jednostavno zato što ćemo pred njih staviti dvije druge riječi
'Bog može'. Besmislica ostaje besmislicom, čak i onda kada njome
govorimo o Bogu."9
Razumna je objašnjenja još teže naći kada se iskustvo strašne
patnje dogodi nevinoj osobi. Poznajem mladu studenticu koja je
za vrijeme jednih ljetnih praznika živjela sama i provodila medicin-
sko istraživanje pripremajući se za Bječničku karijeru. Probudivši
se usred noći, shvatila je da je u njen stan provalio stranac. Prijeteći
joj nožem, oglušio se na njeno zapomaganje, stavio joj je povez na
oči i potom nasmuo na nju. Ostavio ju je u očaju, godinama je izno-
va proživljavala to iskustvo. Napadač nikada nije uhvaćen.
Ta mlada žena bila je moja kći. Iskonsko zlo nikada mi nije bilo
toliko očigledno kao te noći i nikada nisam gorljivije poželio da se
Bog umiješao na bilo koji način i zaustavio taj užasan zločin. Zašto
nije onemogućio napadača udarom munje ili ga trgnuo napadajem
grižnje savjesti? Zašto oko moje kćeri nije postavio nevidljivi štit
da je obrani?
Možda u rijetkim prigodama Bog doista i čini čuda. No u najve-
ćem broju slučajeva postojanje slobodne volje i poretlca u fizičkom
svemiru nepromjenjive su činjenice. Premda bismo mogli poželjeti
da se Božja čuda rnnogo češće događaju, narušavanje prirodnog
poretka dovelo bi do potpunog kaosa.
A što je s prirodnim katastrofama kao što su potresi, tsunamiji,
vulkanske erupcije, velike poplave i razdoblja gladi? U manjoj, ali
ne i bezbolnijoj mjeri, što je sa širenjem bolesti na nevine žrtve,
kao što je rak kod djeteta? Anglikanski svećenik i istalcnuti liječ-
nik John Polkinghome nazvao je tu kategoriju zbivanja „fizičkim
zlom", kao suprotnost „moralnom zlu" koje je počinila Ijudska vr-
sta. Kako se to može opravdati?
Znanost pokazuje da su svemir, naš vlastiti planet i sam život
uključeni u evolucijski proces. Posljedice toga mogu obuhvaćati
nepredvidljivost vremena, pomicanje tektonskih ploča ili grešku
uzrokovanu genom raka u normalnom procesu diobe stanica. Ako
je na početku svega Bog odlučio iskoristiti te sile da stvori ljudska
bića, tada je i neizbježnost ostalih, bolnih posljedica također bila za-
jamčena. Učestale čudotvome intervencije u tom fizičkom svijetu
bile bi kaotične u jednakoj mjeri koliko bi to bile u slučaju uplitanja
u djela slobodne ljudske volje.
Za mnoge koji pažljivo tragaju za odgovorima, takva razumna
objašnjenja nisu dovoljna da bi se opravdala patnja u Ijudskom ži-
votu. Zašto je naš život više sličan dolini suza nego vrtu zadovolj-
stva? Mnogo je toga rečeno o tom očitom paradoksu, a zaključak
 nije nimalo ugodan: ako je Bog pun ljubavi i želi nam najbolje, tada
njegov plan možda nije isti lcao naš plan. To nije jednostavan pris-
tup, naročito ako smo se prečesto susretali sa shvaćanjem da Božja
dobrota prema nama ne podrazumijeva ništa drugo osim želje da
budemo trajno sretni. Ponovno ćemo citirati Lewisa: ,,Mi zapravo
ne želimo toliko oca, koliko djeda na nebu - senilnog dobročinite-
lja koji, kako kažu, 'voli vidjeti mlade ljude kalco se zabavljaju' i čiji
bi plan za svemir bio samo to da se na kraju svakog dana iskreno
može reći 'svima je bilo lijepo'."10
Sudeći po ljudskom iskustvu, da bismo zaslužili Božju milost,
On očigledno od nas želi mnogo više od toga. Nije li to, zapravo, i
vaše vlastito iskustvo? Jeste li o sebi saznali više kada su se stvari
dobro odvijale ili onda kada ste bili suočeni s izazovima, frustra-
cijama i patnjom? ,,U našoj sreći Bog nam šapće, govori u našoj
svijesti, ali urla u našim patnjama: to je njegov megafon da dopre
do gluhog svijeta."11Koliko god bismo željeli izbjeći ta iskustva, ne
bismo li bez njih bili prazni, samoživi stvorovi koji bi u konačnici
izgubili sve plemenite osjećaje ili želju za pomaganjem drugima?
Razmotrimo sljedeće. Ako bi najvažnija odluka koju bismo u
ovom životu morali donijeti bila odluka o vjeri, alco bi najvažniji
odnos koji bismo izgradili na ovom svijetu bio odnos s Bogom, a
naše postojanje kao duhovnih stvorenja ne bi bilo ograničeno na
ono što možemo saznati ili opaziti tijekom svog zemaljskog živo-
ta, ne bi Ii tada ljuđska patnja poprimila potpuno novo značenje?
Vjerojatno nikada nećemo potpuno shvatiti razloge tih bolnih is-
kustava, ali možemo započeti s prihvaćanjem ideje da ti razlozi
možda postoje. U mom slučaju, ja mogu uvidjeti, iako maglovito,
da je silovanje moje kćeri za mene bio izazov da pokušam shvatiti
pravo značenje oprosta u užasno bolnim okolnostima. Najiskreni-
je, još uvijek radim na tome. Možda je to za mene bila prilika da
shvatim kako ne mogu svoje kćeri potpuno zaštititi od svake boli i
patnje. Trebam shvatiti da ih moram prepustiti brizi ljubavlju ispu-
njenog Boga, znajući da to ne jamči zaštitu od zla, nego potvrdu da
njihova patnja neće biti uzaludna. Doista, moja kći kaže da joj je to
iskustvo pružilo mogućnost i poticaj da savjetuje i tješi druge koji
su doživjeli sličan oblik nasilja.
Ova zamisao da Bog može djelovati posredstvom zle kobi nije
jednostavan koncept i može biti prihvaćena samo u svjetonazoru
koji prihvaća duhovnu perspektivu. Načelo o tome da patnjom
postajemo snažniji gotovo je univerzalno u svim najvažnijim religi-
jama svijeta. Na primjer, Budine Cetiri plemenite istine iz Propovi-
jedi u Jelenjem parku počinju riječima: „Život je patnja." Paradok-
salno, za vjernika to shvaćanje može biti izvor velike utjehe.
Na primjer, ona žena o kojoj sam se kao student medicine bri-
nuo, a koja je svojim nježnim prihvaćanjem vlastite smrtonosne bo-
lesti poljuljala moj ateizam, posljednje trenutke svoga života shva-
tila je kao iskustvo koje ju je približilo Bogu, a ne udaljilo od Njega.
U široj povijesnoj perspektivi Dietrich Bonhoeffer, njemački teolog
koji se tijekomDrugog svjetslcog rata dobrovoljno vratio iz Sjedinje-
nih Država u Njemačku da bi učinio sve što je u njegovoj moći ne
bi li održao pravu Crkvu na životu u vrijeme kada je organizirana
Katolička crkva u Njemačkoj odabraia podržati naciste, zatvoren
je zbog svoje uloge u uroti protiv Hitlera. Tijekom dvije godine
svog zatočeništva, trpeći veliko poniženje i lišavanje slobode, Bon-
hoeffer nikada nije posumnjao u svoju vjeru ili svoju zahvalnost
Bogu. Neposredno prije pogubljenja vješanjem, samo tri tjedna
 prije oslobođenja Njemačke, napisao je ove riječi: „Izgubljeno vrije-
me je vrijeme kada nismo živjeli punim Ijudskim životom, vrijeme
koje nije obogaćeno iskustvom, kreativnim pothvatima, uživanjem
i patnjom."12

KAKO RA ZU M N A OSOBA
MOŽE VJEROVATI U ČUDA?

Naposljetku, razmotrimo znanstveno osporavanje vjere. Kako

se čuda mogu uskladiti sa znanstvenim svjetonazorom?
U' svakodnevnom govoru, mi smo obezvrijedili značenje riječi
„čudo". Mi govorimo o „čudotvornim lijekovima", „čudotvornim
dijetama", „čudu na ledu", „čudesnim Metsima". N o to, dakako,
nije izvorno značenje te riječi. Točnije, čudo je neko zbivanje koje
nam se čini neobjašnjivo zakonima prirođe i stoga ga smatramo
nadnaravnim.
Sve religije uključuju vjerovanje u određena čuda. Prelazak
Izraelaca preko Crvenoga mora, predvođen Mojsijem i popraćen
utapanjem faraonovih ljudi, upečatljiva je priča, ispričana u Knjizi
izlaska, o Božjoj providnosti u sprječavanju neposrednog uništenja
Njegova naroda. Isto tako, kada je Jošua zamolio Boga da produži
dnevno svjetlo kako bi bitka mogla biti uspješno provedena, govo-
rilo se da se sunce zadržalo na nebu na način koji se jedino može
opisati kao čudo.
U islamu, pisanje Kurana započelo je u pećini blizu Meke, s Mu-
hamedovim uputama koje je natprirodnim putem osigurao anđeo .
Džibril. I Muhamedovo uzašašće je, dakako, čudnovato zbivanje,
jer mu je dana mogućnost da vidi sva obilježja raja i pakla. Čuda
općenito imaju snažnu ulogu u kršćanstvu, a posebno ono najveće,
Isusovo uskrsnuće od mrtvih.
Kako pomiriti te tvrdnje s tvrdnjom da ste racionalno, moder-
no ljudsko biće? Točnije rečeno, alco pođete od pretpostavke da
natprirodna zbivanja nisu moguća, tada nisu dopuštena ni bilo
kakva čuda. Možemo se ponovno okrenuti C. S. Lewisu radi poseb-
no razumljivog razmišljanja na tu temu u njegovoj knjizi Miracles.
„Svako zbivanje za koje se može tvrditi da je čudo, u konačnici je
nešto što je predočeno našim osjetilima, ono što se može vidjeti,
čuti, dodirnuti, pomirisati ili okusiti. A naša osjetila nisu potpuno
pouzdana. Ako se čini da se dogodilo nešto vrlo neobično, uvijek
možemo reći da smo bili žrtve neke iluzije. To je ono što uvijek
možemo reći podupiremo li filozofiju koja isključuje natprirodno.
Ono što učimo iz iskustva ovisi o vrsti filozofije koju unosimo u to
iskustvo. Stoga je beskorisno pozivati se na iskustvo prije nego što
smo, najbolje što možemo, odgovorili na filozofsko pitanje."13
Uz rizik da zastrašimo one kod kojih matematički pristup filo-
zofskim problemima izaziva nelagodu, razmotrimo sljedeću ana-
lizu. Velečasni Thomas Bayes bio je škotski teolog kojeg se slabo
pamti po njegovu teološkom pjesništvu, ali je vrlo cijenjen zbog
formuliranja posebnog poučka vjerojatnosti. Bayesovo pravilo pru-
ža formulu kojom se može izračunati vjerojatnost opažanja određe-
nog zbivanja ako postoje određene početne informacije (ono ,,pri-
je") i neke dodatne informacije (ono „uvjetovano"). Njegov poučak
posebno je koristan kada smo suočeni s dva ili više mogućih objaš-
njenja za pojavu nekog zbivanja.
Promotrimo sljedeći primjer. Postali ste talac nekog luđaka, On
vam nudi mogućnost da se oslobodite. Dopustit će vam da iz sno-
pa karata izvučete jednu kartu, da je zamijenite, promiješate i po-
novno izvučete. Izvučete li oba puta pikov as, bit ćete oslobođeni.
Uvjereni da nema smisla ni pokušati, nastavit ćete - i na svoje
iznenađenje, dvaput ćete zaredom izvući pikov as. Oslobodit ćete
se svojih lanaca i vratiti se kući.
Ako imate dara za matematiku, izracunat ćete šanse svoje sreće
kao 1/52 x 1/52 = 1/2704. To je zbivanje vrlo male vjerojatnosti, ali
ipak je moguće. Međutim, nakon nekoliko tjedana saznajete da je
dobronamjerni zaposlenik tvrtke koja proizvodi igraće karte, a koji
je znao za luđakovu okladu, razmjestio karte tako da je svaki stoti
snop karata bio sačinjen od pedeset i dva pikova asa.
Upitat ćete se je li taj događaj doista bio puka sreća. Možda
se dobro obaviješteni pojedinac pun ljubavi (djelatnik tvrtke lcoja
proizvodi karte), vama nepoznat u trenutku vašeg zatočeništva,
umiješao da bi povećao šanse za vaše oslobođenje. Vjerojatnost da
je snop iz kojega ste izvuldi karte bio onaj običan jest 99:100, a vje-
rojatnost da ste kartu izvukli iz posebnog snopa, sačinjenog samo
od asova, iznosi 1:100. Za ta dva početna polazišta, „uvjetovane"
vjerojatnosti izvlačenja dva asa zaredom bile bi 1/2704, odnosno
1. Na temelju Bayesova poučka sada se može izračunati „poste-
rioma" vjerojatnost i zaključiti da postoji 96%-tna mogućnost da je
snop iz lcojeg ste izvukli karte bio jedan od onih „čudesnih".
Ta ista analiza može se primijeniti na očito čudesna zbivanja iz
svakodnevnog života. Pretpostavimo da ste promatrali spontano
izlječenje uznapredovale faze raka za koji se zna da je smrtonosan
u gotovo svim slučajevima. Je li to čudo? Da bismo procijenili to pi-
tanje na Bayesov način, morat ćemo ponajprije odrediti što čini ono
„prije" čudesnog izlječenja raka. Je li to jednom u tisuću slučajeva?
Jednom u milijun slučajeva? Ili je to jednako nuli?
Ovdje se, dakako, razumni ljudi razilaze u svojim stavovima,
katkada i vrlo bučno. Osvjeđočeni materijalist prije svega neće do-
pustiti nikakvu mogućnost postojanja čuda (njegovo „prije" bit će
jednako nuli), pa tako ni izvanredno, neobično izlječenje raka neće
biti shvaćeno kao čudo, nego će ga se jednostavno pripisati činje-
nici da i u prirodnom svijetu povremeno dolazi do neobjašnjivih
obrata. No, onaj tko vjeruje u postojanje Boga, može na temelju
istraživanja zaključiti da takvo izlječenje nije posljedica nekog poz-
natog prirodnog procesa. Prihvativši da određena vjerojatnost za
čudo ipak postoji, on će nekom vlastitom bayesovskom metodom
doći do zaključka da je vjerojatnije da će se čudo dogoditi nego da
neće.
Nakon svega što je dosad rečeno, možemo primijetiti da se ras-
prava o postojanju čuda vrlo brzo svodi na pitanje jesmo li spremni
prihvatiti mogućnost postojanja nadnaravnog. Uvjeren sam da ta
vjerojatnost postoji, ali istodobno, ono „prije" vrlo je maleno. To
jest, u svakom danom slučaju vjerojatnost bi trebala biti na strani
prirodnog objašnjenja. Iznenađujuća zbivanja u našoj svakodnevi-
ci nisu nužno i čudesna. Deisti, koji Boga vide kao tvorca svemira
koji se nakon stvaranja udaljio, nemaju razloga smatrati prirodna
zbivanja čudesnim više nego što to imaju osvjedočeni materijah-
sti. Za teiste, lcoji vjeruju u Boga uključenog u živote ljudskih bića,
vrijedit će različiti stupnjevi vjerojatnosti događanja čuda, ovisno
o pojedinčevoj procjeni mogućnosti da Bog intervenira u svakod-
nevnim okolnostima.
 Bez obzira na osobno stajalište pojedinca, yažno je zadržati sum-
nju pri tumačenju mogućih čudesnih događaja kalco se ne bi dovo-
dili u pitanje integritet i racionalnost religijske perspektive. Jedino
što može uništiti mogućnost postojanja čuda brže od uvriježenog
materijalizma jest zahtijevanje statusa čuda za svakodnevna zbiva-
nja za koja nadohvat ruke postoje prirodna objašnjenja. Svatko tko
tvrdi da je cvjetanje cvijeća čudo, zakoračit če na područje sve snaž-
nijeg razumijevanja biologije biljaka koja je veoma napredovala u
rasvjetljivanju svih faza od klijanja sjemena do cvjetanja prekrasne
i mirisne ruže, a koje su zapisane u strukturi DNK toga cvijeta.
Slično torrnp pojedinac koji osvoji zgoditak na lutriji i taj doga-
đaj proglasi čudom zato što je molio za taj ishod, iskušava našu la-
kovjernost. Naposljetku, imajući na umu široku rasprostranjenost
barem nekih tragova vjere u našem suvremenom društvu, moguće
je da je velik broj pojedinaca koji su kupili lutrijske listiće tog istog
tjedna također molio za zgoditak. Ako je to tako, tada tvrdnja stvar-
nog dobitnika o čudesnoj intervendji zvuči isprazno.
Znatno je teže procijeniti tvrdnje o čudotvomom izlječenju od
različitih bolesti. KaO liječnik imao sam prilike vidjeti kako su se
neki pojedinci oporavili od bolesti koje su se činile neizlječivima.
Pa ipak, nerado te događaje proglašavam čudotvornim intervenci-
jama, s obzirom na naše nepotpuno razumijevanje bolesti i načina
na koji ona utječe na ljudsko tijelo. Vrlo se često događa da pažljivi
objektivni promatrači pobiju tvrdnje o čudotvomim izlječenjima.
Unatoč svim dvojbama i primjerima u kojima su tvrdnje o posto-
janju Čuda pobijene opsežnim dokazima, ne bi me iznenadilo da
čujem da se takva stvarna, čudotvorna izlječenja, u iznimno rijet-
kim prilikama, doista i događaju. Moje „prije" jest vrlo malo, ali
ipak postoji.
Dakle, čuda nisu nezamisliva za vjernika koji vjeruje u znanost
kao način istraživanja prirodnog svijeta i koji rrviđa da prirodnim
svijetom upravljaju određeni zakoni. Ako, poput mene, dopuštate
mogućnost da postoji nešto ili netko izvan prirode, tada nema lo-
gičnog razloga da se ta snaga u rijetkim prilikama ne uplete u naše
živote. S druge pak strane, da svijetom ne bi zavladao kaos, ta ču-
da moraju biti vrlo neuobičajena. Kao što je Lewis napisao: „Bog
u prirodu ne istresa čuda kao što se sipa papar iz bočice. Ona do-
laze u vrlo rijetkim prilikama, njih se pronalazi na prekretnicama
povijesti - ne političke ili društvene, nego one duhovne povijesti,
koju ljudi ne mogu u potpunosti spoznati. Ako vaš život nije na
svojevrsnoj prekretnici, kako možete očekivati čudo?"14
Ovdje zapažamo tvrdnju o vrlo malom broju čuda, ali i uvjere-
nost da ona imaju neku svrhu, a ne da predstavljaju nadnaravna
djela hirovitog čarobnjaka namijenjena pukoj zabavi. Ako je Bog vr-
hovno utjelovljenje svemoći i dobrote, On ne bi igrao ulogu takvog
varalice. John Polkinghorne uvjerljivo iznosi to stajalište: „Čuda ne
treba tumačiti kao božanska djela protivna zakonima prirode (jer ti
su zakoni sami po sebi izrazi Božje volje), nego kao dubokoumnija
otlcrivenja karaktera Božjeg odnosa prema svijetu koji je stvorio.
Da bi bila vjerodostojna, čuda moraju prenositi dublje razumijeva-
nje od onog do kojeg bismo došli bez njih."15
Suprotno takvom razmišljanju, materijalistički skeptici koji ne
dopuštaju mogućnost postojanja natprirodnog, oni koji odbacuju
dokaze moralnog zakona i univerzalnog osjećaja žudnje za Bo-
gom, bez sumnje će tvrditi da uopće nema potrebe razgovarati o
čudima. Oni smatraju da se i ono nevjerojatno može objasniti zalco-
nima prirode. No može li se to shvaćanje u potpunosti podržati?
Postoji barem jedno krajnje nevjerojatno i sveobuhvatno zbivanje
u povijesti za koje su znanstvenici gotovo svih znanstvenih discip-
lina suglasni da nije shvaćeno i nikada neće biti shvaćeno, a za čije
objašnjenje zakoni prirode nisu dovoljni. Bi li to bilo čudo? Nasta-
vite čitati!
 DRUGI DIO

V e l ik a
PITANJA
LJUDSKOG
POSTOJANJA.
T keće poglavlje:
Postanak svemira
Č etvrto poglavlje:
Život na Zem lji - o mikrobima i Ijudima
P eto poglavlje:
Dešifriranje Božje knjige uputa
- saznanja o ljudskom genomu
 TRECE POGLAVLJE

POSTANAK SVEMIRA

Prije više od dvjesto godina Immanuel Kant, jedan od najutjecajni-

jih filozofa svih vremena, napisao je: „Dvije stvari ispunjavaju du-
šu uvijek novim i sve većim udivljenjem i strahopoštovanjem što
se više i ustrajnije razmišljanje bavi njima: zvjezdano nebo nada
mnom i moralni zakon u meni." Napor da se shvate postanak i fun-
kcioniranje svemira obilježio je gotovo sve religije kroz cjelokupnu
povijest, bilo u obliku štovanja boga sunca, pripisivanja duhovnog
značenja pojavama kao što su pomračine ili jednostavno osjećajem
strahopoštovanja pred nebeskim čudima.
Je li Kantova opaska bila telc sentimentalno nadahnuće filozofa
koji se nije okoristio otkrićima suvremene znanosti ili doista posto-
ji mogućnost za sldad između znanosti i vjere u posebno važnom
pitanju o postanku svemira?
Jedna od zapreka u postizanju tog sklada jest to što znanost nije
statična. Znanstvenici neprestano šire svoje domete i, istražujući
svijet prirode na nove načine, sve bolje razumiju i ona područja
o kojima ne znamo dovoljno. Suočeni sa sklopom podataka o za-
gonetnoj i još neobjašnjenoj pojavi, znanstvenici stvaraju hipoteze
o mehanizmima koji bi u to mogli biti uldjučeni, a zatim provo-
de eksperimente da bi potvrdih te hipoteze. Mnogi eksperimenti
provedeni na samom rubu znanosti ne uspijevaju, a za većinu se
hipoteza pokaže da su bile pogrešne. Znanost napreduje i ispravlja
svoje greške, nijedan pogrešan zaldjučak ili hipoteza nisu se mog-
li dugo održati jer bi nova opažanja u konačnici oborila netočna
tumačenja. No unutar đugog vremenskog razdoblja, katkad se po-
javi pouzdan sklop opažanja koji vodi do novog okvira razumije-
vanja. Taj okvir tada dobivamnogo sadržajniji opis inaziva se ,,teo-
rijom", kao što su primjerice teorija gravitacije, teorija relativnosti
ili teorija mikroba.
Ono čemu teži gotovo svaki znanstvenik jest to da dođe do opa-
žanja koja će uzdrmati određeno područje istraživanja. Svi znan-
stveniciposjeduju prikrivenu crtu anarhizma, nadajući se da će jed-
nog dana doći do neočekivanog otkrića koje će poljuljati postojeće
znanstvene nazore. Naposljetku, za to se dodjeljuju Nobelove nag-
rade. U tom smislu, svaka pretpostavka o tome da se znanstvenici
uroćuju'kako bi obranili općenito prihvaćenu teoriju čak i onda
kad ona uključuje ozbiljne pogreške, u cijelosti je suprotna uvrije-
ženom načinu razmišljanja pripadnika te profesije.
Istraživanja astrofizike vrlo dobro ilustriraju ta načela. U proš-
lih pet stotina godina na tom su se području dogodila vrlo važna
otkrića koja su dovela do bitnih promjena u shvaćanju podrijetla i
strukture svemira. Nema sumnje da su pred nama još brojne slične
promjene.
 Te promjene znanstvenog shvaćanja katkada mogu otežati
pokušaje uspostavljanja sklada između znanosti i vjere, posebno
onda kada se Crkva prildoni prethodnom shvaćanju, te ga uključi
u svoj središnji sustav vjerovanja. Današnji sldad može biti budući
nesldad. U 16. i 17. stoljeću Kopernik, Kepler i Galileo (sva trojica
nepokolebljivi vjernici) iznijeli su uvjerljive dokaze o tome da se
gibanje planeta može ispravno razumjeti samo ako se Zemlja okre-
će oko Sunca. Pojedinosti njihovih zaključaka nisu bile potpuno
točne (Galileo je učinio slavnu pogrešku u svom objašnjenju plime
i oseke) i brojni pripadnici znanstvene zajednice nisu se u početku
slagali s njihovim stavovima, ali su podatci i pouzdanost teorijskih
pretpostavki naposljetku uvjerili čak i najskeptičnije znanstvenike.
Međutim, Katolička se crkva tomu i dalje snažno protivila, tvrdeći
da to stajalište nije u skladu sa Svetim pismom. Danas je jasno da
su biblijski temelji za te tvrdnje bili vrlo slabi. Pa ipak, taj je sukob
trajao desetijećima i u konačnici štetio kako znanosti, tako i Crkvi.
U prošlim stoljećima svjedočili smo brojnim promjenama
u shvaćanju svemira. Einstein je svojom slavnom jednadžbom
E = mc2 (u kojoj je E energija, m masa, a c brzina svjetlosti) pokazao
da su materija i energija, za koje se ranije smatralo da su posve razli-
čite pojave, međusobno zamjenjive. Dualizam valova i čestica - to
jest činjenica da materija istodobno ima karakteristike valova i čes-
tica - fenomen eksperimentalno dokazan za svjetlost i male čestice
kao što su elektroni, iznenadio je mnoge klasično obrazovane znan-
stvenike. Heisenbergovo načelo neodređenosti kvantne mehanike,
shvaćanje da je moguće izmjeriti položaj ili kretanje neke čestice,
ali ne i oboje istodobno, imalo je posebno uznemirujuće posljedice
i za znanost i za teologiju. No, u svakom slučaju, naše shvaćanje o
nastanku svemira najviše se promijenilo u prošlih 75 godina i to,
kako na temelju teorije, tako i na temelju eksperimenata.
Najveći dio tih vehkih promjena u shvaćanju materijalnog svije-
ta dogodio se na temelju istraživanja razmjemo uskog znanstve-
nog kruga i uglavnom je ostao nepoznat širokoj javnosti. Povreme-
ni plemeniti napori, kao što je knjiga Stephena Hawkinga Kratka
povijest vremena, pokušali su objasniti svu složenost moderne fizike
i kozmologije široj javnosti, ali čini se da je to Hawl<ingovo djelo,
tiskano u pet milijuna primjeraka, uglavnom ostalo nepročitano jer
je javnost velikom većinom koncepte predočene na njezinim strani-
cama proglasila odviše bizarnima da bi ih shvatila.
Doista, otkrića fizike u prošlih nekoliko desetljeća dovela su do
saznanja o prirodi stvari koja nisu lako shvatljiva. Fizičar Emest
Rutheford prije stotinu godina kritički je primijetio kako „svaka
teorija koju se ne može objasniti barmenu vjerojatno i nije toliko
vraški dobra". Kad bi to bilo mjerilo, mnoge od sadašnjih teorija
o elementarnim česticama od kojih su sastavljene sve tvari, ne bi
tako dobro prošle.
Među mnoge neobične koncepte koji su danas eksperimentima
uspješno dokazani ubrajaju se i takve stvari kao što je činjenica da
suneutroni iprotoni (za koje smo uobičajeno smatrali da su upravo
oni elementarne čestice iz jezgre atoma) zapravo sačinjeni od šest
vrsta kvarkova (nazvanih „gornji", „donji", „čudni", „šarmantni",
„dubinski" i „vršni"). Tih šest „okusa" postaju još neobičniji kada
ih se prikaže tako da svaki ima tri boje (crvenu, zelenu i plavu).
Osebujna imena dana tim česticama barem dokazuju da znanstve-
nici imaju određen smisao za humor. Neobičan niz ostalih čestica,
od fotona i gravitona do gluona i muona, stvara svijet toliko stran
svakodnevnom ljudskom iskustvu da mnogi koji ne pripadaju
znanstvenoj zajednici u nevjerici odmahuju glavama. Ipak, sve te
čestice omogućuju naše postojanje. Za sve one koji tvrde da materi-
jalizmu treba dati prvenstvo nad teizmom zato što je jednostavniji
i neposredniji, ti novi koncepti predstavljaju veliki izazov. Inačica
izreke Ernesta Rutheforda općenito je poznata kao Occamova brit-
va, izvedena od imena engleskog logičara i redovnika iz 14. stolje-
ća Willi;ama Ockhama. To načelo sugerira da je najjednostavnije
objašnjenje za bilo koji zadani problem obično i najbolje. Danas bi,
vjerojatno, Occamova britva bila vrlo primjenjiva na neke bizarne
modele kvantne fizike.
Ali u jednom vrlo važnomjsmislu Rutherforda i Ockhama cijeni
se i danas, jer koliko god da su zbunjujući verbalni opisi tih novo-
otkrivenih fenomena, njihovo metematičko predstavljanje bez izu-
zetka je elegantno> neočekivano jednostavno, čak i lijepo. Još kao
student organske kemije na Yaleu imao sam iznimnu čast pohađati
predavanja iz relativističkejkvatne mehanike Willisa Lamba, dobit-
nika Nobelove nagrade. Njegov stil predavanja bio je prikazivanje
teorije relativnostii kvantne mehanike od prvih načela. To je u cije-
losti čmio napamet, ali je katkada preskakao pojedine korake i za-
dužio nas studente, svoje zadivljene obožavatelje, da ispunimo te
praznine do sljedećeg predavanja. . •
Premda. sam se u konačnici preusmjerio s fizike prema biolo-
giji, to iskustvo izvođenja jednostavnih i prekrasnih univerzalnih
jednadžbi koje opisuju stvarnost prirodnog svijeta, ostavilo je na
mene jak dojam, posebno zato što je krajnji rezultat imao tako snaž-
nu estetsku privlačnost. A to za sobom povlači prvo od nekoliko
filozofskih pitanja o prirodi fizičlcoga svijeta. Zašto bi se materija
ponašala na taj način? Ili, riječima Eugena Wignera, l<al<o bismo
mogli objasniti tu „nepojmljivu učinkovitost matematike"?1
Je li to samo sretna slučajnost ili odraz dalekosežnog uvida u
prirodu stvamosti? Ako smo spremni prihvatiti mogućnostnadna-
ravnog, nije li nam time pružen i uvid u um samog Boga? Jesu li se
Einstein, Heisenberg i ostali susreli s božanskim?
U završnim rečenicama Kratke povijesti vremena, aludirajući na
uvjerenje da će doći vrijeme u kojem će biti stvorena uvjerljiva i
jedinstvena teorija svega, Stephen Hawl<ing (općenito nesklon me-
tafizičkim nadahnućima) kaže: „Tada bismo svi mi, filozofi, znan-
stvenici i posve obični ljudi, mogli sudjelovati u raspravi o pitanju
zašto mi i svemir uopće postojimo. I<ad bismo pronašli odgovor
na to pitanje, bio bi to najveći trijumf ljudskog razuma - jer tada
bismo spoznali um Boga."2 Jesu li ti matematički opisi stvarnosti
putokazi prema nekoj višoj inteligencije? Jesu li matematika i DNK
neki drugi Božji jezik?
, Nema sumnje da je matematika dovela znanstvenike do samog
praga nekih najvažnijih pitanja. Prvo među njima glasi: „Kako je
sve to započelo?"

V ELIK I PRASA K

Na početku 20. stoljeća većina znanstvenika smatrala je da sve-

mir nema ni početak ni kraj. Te su predodžbe dovele do određenih
fizikalnih paradoksa. Jedan od takvih bio je kako objasniti stabil-
nost svemira, odnosno zašto se svemir ne uruši u samog sebe pod
djelovanjem gravitacijske sile. Kada je Einstein razvio teoriju opće
relativnosti 1916. godine, uveo je kozmološku konstantu (faktor
odbijanja) da zaustavi gravitacijsku imploziju i održi ideju o sta-
bilnom stanju svemira. To je kasnije opetovano nazivao najvećom
pogreškom svog života.
Ostale teorijske formulacije predlagale su shvaćanje prema ko-
jem je svemir započeo u određenom trenutku te se potom širio do
svog sadašnjeg stanja, no većina fizičara nije htjela ozbiljno razmot-
riti tu hipotezu prije nego što je potvrde eksperimentalna mjerenja.
Prve takve podatke osigurali su čuveni esperimenti Edwina Hub-
blea koji je 1929. godine promatrao brzinu udaljavanja susjednih
galaksija od naše.
Koristeći se Dopplerovim efektom - onim istim načelom koje
prometnim policajcima omogućuje da odrede brzinu vašeg auto-
mobila kad prođete pokraj njihove radarske opreme ili onim zbog
kojeg sirena vlaka koji vam se približava ima prodorniji zvuk od
one na vlaku koji se od vas udaljava - Hubble je otkrio da, bez ob-
zira kamo gledamo, svjetlost svih galaksija upućuje na to da se one
udaljavaju od naše. Sto su te galaksije bile udaljenije, to su se brže
i udaljavale.
Ako se sve u svemiru međusobno udaljuje, promatranjem zbi-
vanja obrnutim slijedom moglo bi se pretpostaviti da su u nekom
ranijem trenutku sve te galaksije sačinjavale jednu nezamislivo
golemu cjelinu. Hubbleova opažanja pokrenula su lavinu ekspe-
rimentalnih mjerenja koja su u prošlih 70 godina većinu fizičara i
kozmologa navela na zaključak da je svemir nastao u jednom odre-
đenom trenutku koji se danas uobičajeno naziva Veliki prasak. Pre-
ma izračunima, to se dogodilo prije otprilike 14 milijardi godina.
Čvrstu potvrdu te teorije osigurali su prilično slučajno Arno
Penzias i Robert Wilson 1965. godine, kada su opazili ravnomjerno
raspoređeno mikrovalno zračenje koje su isprva pripisivali smet-
njama na svom novom prijamniku. Nakon što su uklonili svaku
mogućnost da se radilo o smetnjama (uključujući i golubove, koje
se u početku smatrali krivcima), Penzias i Wilson naposljetku su
shvatili da ta pozadinska buka dolazi iz samog svemira i da ona
predstavlja upravo onu vrstu zračenja koja se mogla očekivati kao
odjek Velikog praska, nastao uslijed uništenja materije i nemateri-
je u tim prvim trenutcima eksplozije svemira. Dođatne uvjerljive
dokaze za ispravnost teorije Velikog praska pružio je omjer odre-
đenih elemenata diljem svemira, posebno vodika, deuterija i heli-
ja. Vrlo velike količine deuterija izvanredno su postojane, od naj-
bližih zvijezda do najudaljenijih galaksija na samom kraju našeg
vidokruga. To otkriće u skladu je s tvrdnjom da se sav deuterij iz
svemira formirao na nevjerojatno visokim temperaturama koje su
posljedica Velikog praska. Da se veći broj sličnih zbivanja dogodio
na različitim mjestima i u različitim vremenima, ne bismo mogli
očekivati takvu ujednačenost.
Na temelju tih i drugih opažanja, fizičari su suglasni da je sve-
mir nekoć bio nemjerljivo zbijeno, bezdimenzionalno ishodište čis-
te energije. U takvom stanju, koje se obično naziva „singulamost",
zakoni fizike ne vrijede. Znanstvenici, barem do sada, nisu bili
sposobni protumačiti najranija zbivanja u toj eksploziji koja su se
đogodila u prvoj 10'43 sekunde (desetini milijuntine milijrmtine mi-
lijuntine milijuntine milijuntine mihjuntine milijuntine sekunde).
Nakon toga moguće je učiniti neka predviđanja o zbivanjima koja
su se morala dogođiti da bi rezultat bio svemir kakav danas opa-
žamo, uključujući poništenje materije i nematerije, oblikovanje sta-
 bilne atomske jezgre i naposljetku, oblikovanje atoma, ponajprije
vodika, deuterija i helija.
Još uvijek nije poznato hoće li se svemir zauvijek širiti ili će u
nekom određenom trenutku prevladati gravitacija te će se galak-
sije početi približavati, što bi u konačnici dovelo do „Velilcog stis-
ka". Nedavna otkrića slabo poznatih materija nazvanih tamna tvar
i tamna energija, a koje sačinjavaju znatan dio svemira, ostavljaju
odgovor na to pitanje otvorenim, iako današnji dokazi predviđaju j
sporo nestajanje prije no dramatičan kolaps. J
!
Š T O JE B I L O P R I J E V E L I K O G P R A S K A ? j

Postojanje Velikog praska povlači za sobom pitarvje o tome što 1

je bilo prije toga i tko ili što je za to bio odgovoran. Ono nedvojbe- !
no, više od svih drugih pojava, svjedoči o ograničenosti znanstve-
ne spoznaje. Posljedice teorije o Velikom prasku za teologiju su
dalekosežne. Za vjerske tradicije koje opisuju kako je Bog stvorio
svemir ni od čega (ex nihilo), taj je zaldjučak uzrokovao veliko ushi-
ćenje. Odgovara li zapanjujuće zbivanje kao što je to Veliki prasak
definiciji čuda?
Osjećaj strahopoštovanja prema tim shvaćanjima potaknuo je ]
više agnostičkih znanstvenika da iznesu svoja mišljenja koja su j
zvučala prilično teološki. U knjizi God and the Astronomers astrofizi- !
čar Robert Jastrow zaključuje: „Trenutno se čini da znanost nikada
neće moći podignuti veo s misterija stvaranja. Za znanstvenika koji
je živio u sldadu sa svojom vjerom u moć razuma, priča završa-
va kao noćna mora. Ovladavši planinama neznanja i na pragu da
osvoji najviši vrhunac, dok se uspinje posljednjom stijenom, poz-
dravlja ga orkestar teologa koji je tamo stoljećima sjedio."3
Za one lcoji nastoje približiti teologe i znanstvenike, mnogo je
toga u tim nedavnim otkrićima o postanku svemira što nadahnju-
je međusobno uvažavanje. Na nekim drugim mjestima u svojoj
provokativnoj knjizi Jastrow piše: „Danas shvaćamo kako su astro-
nomski dokazi vodili biblijskom shvaćanju o porijeklu svijeta. De-
talji su razHčiti, ali bitni elementi, i astronomski i biblijski prikazi
geneze istovjetni su, lanac zbivanja lcoji dovodi do pojave čovjeka
započet je iznenada i odjednom u određenom trenutku vremena, u
provali svjetla i energije."4
S tim se moram složiti. Veliki prasalc zahtijeva božansko objaš-
njenje. Jer nameće zaldjučak da priroda ima definiran početak. Ne
mogu shvatiti kako bi priroda mogla stvoriti samu sebe, To je mog-
fla učiniti samo nadnaravna izvanjska sila. No što je s ostatkom stva-
ranja? I<ako objasniti dugotrajan, razvučeni proces kojim je nastao
naš vlastiti planet Zemlja, nekih 10 milijardi godina nakon Vehkog
praska?

OBLIKOVANJE NAŠEG SUNČEVA SUSTAVA

I PLA N ETA ZEM LJE

Prvih mihjun godina nakon Velikog praska svemir se širio, tem-

peratura se smanjivala i počeh su se oblikovati jezgra i atomi. Dje-
lovanjem gravitacije, materija se počela zbijati u galaksije. Spiralne
galaksije kao što je naša, poprimile su taj oblik uslijed rotacijslcog
kretanja. Unutar tih galaksija došlo je do povezivanja određenih
 količina vodika i helija, a njihova je gustoća i temperatura rasla.
Naposljetku se dogodila nuklearna fuzija.
Taj proces, kojim se četiri vodikove jezgre međusobno stapaju
da bi oblikovale jezgru helija, najvažniji je izvor energije za zvijez-
de. Veće zvijezde brže sagorijevaju. Kako počinju izgarati, u svom
središtu generiraju još teže elemente kao što su ugljik i kisik. Na sa-
mom početku (prvih nekoliko stotina milijuna godina), u svemiru
su se ti elementi pojavljivali samo u središtima tih umirućih zvije-
zda, ali su neke od tih zvijezda zatim prošle kroz masivne eksplo-
zije poznate kao supemove, ispuštajući teže elemente ponovno u
plin u galaksiji.
Znanstvenici vjeruju da se naše Sunce nije oblikovalo u prvim
danima svemira. Naše je Sunce zvijezda druge ili treće generaci-
je, oblikovana prije otprilike pet milijardi godina ograničenim po-
novljenim stapanjem. Dok se to zbivalo, mali udio težih elemenata
koji su se nalazili u blizini, izbjegao je inkorporiranje u tu novu
zvijezdu, i umjesto toga objedinio se u planete koji se danas okreću
oko našeg Sunca. To se odnosi i naš planet koji u svojim prvim da-
nima nije bio nimalo gostoljubiv. Na samom početku on je bio vrlo
užaren i bombardiran neprekidnim masovnim kolizijama. No,
Zemlja se postupno hladila, stvorena je atmosfera, a samim time
i uvjeti za nastanak živih bića prije otprilike 4 milijarde godina.
Samo 150 milijuna godina kasnije, Zemlju će preplaviti život.
Sve te faze u oblikovanju našeg Sunčeva sustava danas su dob-
ro opisane i vjerojatno se naše znanje o njima neće mijenjati na
temelju nekih novih podataka. Gotovo svi atomi našeg tijela pri-
premljeni su u nuklearnoj pećnici neke pradavne supernove, i mi
smo doista stvoreni od zvjezdane prašine.
 Postoje li teološke implikacije za bilo koje od tih otkrića? Koliko
smo zaista rijetki? Koliko nevjerojatni?
Može se tvrditi da se složeni oblici života u tom svemiru nisu
mogli pojaviti u razdoblju manjem od pet do deset milijardi godi-
na nakon Velilcog praska, s obzirom na to da prva generacija zvije-
zda ne bi mogla sadržavati teže elemente kao što su ugljik i kisik
za koje vjerujemo da su nužni za život, barem za onakav kakav
mi poznajemo. Samo je zvijezda druge ili treće generacije, i njezin
popratni planetarni sustav, mogla sa sobom nositi taj potencijal.
Čak i tada bilo bi potrebno jedno vrlo dugo razdoblje da bi život
dosegao svijest i inteligenciju. I dok drugi oblici života koji nisu
ovisni o teškim elementima možda mogu postojati negdje drugdje
u svemiru, o prirodi tih organizama izuzetno je teško promišljati
sa stajališta našeg sadašnjeg znanja kemije i fizike.
To, dakako, potiče pitanje postoji li negdje drugdje u svemiru
život takve vrste koju bismo mi mogli prepoznati. Dok trenutno
nitko na ovom svijetu nema nikakve podatke na temelju kojih bi
se ta mogućnost podržala ili odbacila, slavna jednadžba koju je
predložio radijski astronom Frank Drake 1961. godine dopustila je
promišljanje o tome kolike bi te mogućnosti mogle biti. Drakeovo
pitanje najuspješniji je način utvrđivanja našeg neznanja. Drake je
zamijetio, jednostavno i logično, da broj inteligentnih civilizacija
sposobnih za komunikaciju u našoj galaksiji treba biti rezultat se-
dam faktora. To su:
- broj zvijezda iz galaksije Mliječna staza (oko 100 milijardi),
umnožen s
- udjelom zvijezda lcoje oko sebe imaju planete, umnožen s
 - brojem planeta po svakoj od zvijezda koje su pogodne za raz-
voj života, umnožen s
- udjelom onih planeta na kojima se život doista i razvio,
umnožen s
- udjelom onih na kojima je nastao život inteligentan,
umnožen s
- udjelom onih koji su doista razvili sposobnost komuniciranja,
umnožen s
- udjelom onih planeta za vrijeme čijeg se postojanja ta sposob-
nost komuniciranja preldapa s našom.

Sposobnošću komuniciranja izvan granice našeg planeta ra-

spolažemo manje od stotinu godina. Zemlja je stara otprihke 4,5
milijarda godrna, tako da se Dralceov posljednji faktor odnosi na
tek sičušni udio godina postojanja Zemlje - 0,000000022. (Moglo
bi se, ovisno o različitim procjenama vjerojatnosti našeg samouni-
štenja, raspravljati i o tome hoće li taj udio ikada biti mnogo veći
od toga.)
Drakeova je formula zanimljiva, ali i beskorisna jer nismo u
mogućnosti pouzdano utvrditi vrijednost gotovo nijednog udjela
osim broja zvijezda u našoj galaksiji. Dakako, otkrivene su i dru-
ge zvijezde s planetima oko sebe, ali ostatak je ovih iznosa i da-
lje okružen misterijem. Ipak, u institutu lcoji je osobno utemeljio
Frank Drake (Search for Extraterrestrial Inteligence Institute, SETI),
danas su angažirani amaterski i profesionalni fizičari, astronomi i
drugi u organiziranom naporu traganja za signalima koji bi mogli
potjecati od drugih civilizacija u našoj galaksiji.
 Mnogo je toga napisano o mogućim teološkim implikacijama
otkrića života na drugim planetima, ako bi se to ikada dogodilo.
Bi li takav događaj automatski značio da je čovječanstvo s planeta
Zemlje manje „posebno"? Bi li postojanje života na drugim planeti-
ma umanjilo vjerojatnost da je Bog stvoritelj uključen u taj proces?
Smatram da nema dovoljno opravdanja za takve zaključke. Ako
Bog postoji i nastoji izgraditi iskren odnos s osjećajnim bićima po-
put nas te ako se može nositi s izazovom interakcije sa svih šest
milijardi koliko nas danas ima na ovom planetu, kao i sa svima
onima koji su prije nas postojali, a čiji broj nije poznat, nije jasno
zašto ne bi mogao graditi odnos sa sličnim stvorenjima s nekoliko
drugih planeta ili, u tom smislu, nelcoliko milijuna ostalih planeta.
Dakako, bilo bi vrlo zanimljivo otkriti posjeduju li i ta stvorenja u
drugim dijelovima svemira određen moralni zalcon, s obzirom na
njegovu važnost u našem vlastitom poimanju Boga. Realno gleda-
jući, nije vjerojatno da će itko od nas saznati odgovore na ta pitanja
za vrijeme našeg životnog vijeka.

A N T R O P IJS K O NAČELO

Danas kad možemo bolje razumjeti postanak svemira i svog

Sunčeva sustava, otkriven je određen broj iznenađujućih slučajno-
sti u prirodnom svijetu koje su podjednako zbunile znanstvenike,
filozofe i teologe. Razmotrimo tri sljedeća opažanja:

1. U prvim trenutcima svemira nakon Velikog praska

materija i nematerija stvorene su u gotovo istovjetnim ko-
ličinama. U jednoj milijuntini sekunde svemir se dovoljno
ohladio da bi se „iskondenzirali" kvarkovi i antikvarkovi.
Svaki sudar kvarka s antikvarkom, što se vrlo brzo događa-
lo u tako velikoj gustoći, rezultirao je potpunim obostranim
uništenjem i oslobađanjem fotona energije. Ali simetrija iz-
među materije i nematerije nije bila sasvim precizna jer je
otprilike na svaki milijarditi par kvarka i antikvarka dolazio
jedan kvark ekstra. I upravo je taj sitni udio početnog po-
tencijala cijelokupnog svemira rezultirao svemirom kakav
danas poznajemo.
Zašto bi postojao taj nerazmjer? Bilo bi „prirodnije" kada ne
bi bilo nikakvog nerazmjera. Ali da su materija i nematerija
stvorene u istoj količini, svemir bi se ubrzo pretvorio u čisto
zračenje i nikada se ne bi mogli pojaviti ljudi, planete, zvije-
zde i galaksije.

2. Način na koji se svemir širio nakon Velikog praska uve-

like je ovisio o tome kolilco je ukupne mase i energije svemir
imao, kao i o gravitacijskoj sili. Nevjerojatna usklađenost tih
fizičkih konstanti začudila je mnoge stručnjake. Havvking pi-
še: „Zašto je svemir započeo baš s takvim tempom ekspan-
zije koji je tako blizu onoj kritičnoj, graničnoj veličini koja
razdvaja modele koji vode ponovno u kolaps i onih modela
po kojima bi se zauvijek širio, tako da se čak i danas, najma-
nje deset mihjardi godina kasnije, još uvijek širi približno
kritičnim tempom? Da je brzina širenja jednu sekundu na-
kon Velikog praska bila manja za samo jedan dio u stotinu
milijuna milijardi, svemir bi završio u kolpasu prije negoli
bi dostigao sadašnju veličinu."5
 S druge strane, da je brzina širenja bila veća za samo je-
dan milijunti dio, zvijezde i planeti ne bi se mogli oblikovati.
Suvremene teorije koje se bave naglim širenjem (inflacijom)
svemira u njegovim prvim trenutcima ne mogu u cijelosti
objasniti zašto se sadašnja brzina širenja približava kritič-
noj vrijednosti. Međutim, brojni kozmolozi rekli bi da nas
to samo vraća na pitanje zašto je svemir imao upravo ta
svojstva te je mogao podnijeti tako naglo širenje. Postojanje
svemira kakvog danas poznajemo počiva zaista na samom
rubu nevjerojatnog.

3. Ista nevjerojatna okolnost vrijedi za oblikovanje težih

elemenata. Da je snažna nuklearna sila koja zajedno drži
protone i neutrone bila samo trunčicu slabija, tada bi se u
svemiru mogao oblikovati samo vodik. Da je, s druge stra-
ne, snažna nuklearna sila bila tek trunčicu snažnija, sav bi
se vodik pretvorio u helij, umjesto 25% kao što se dogodilo
na početku Velikog praska te samim time nikada ne bi bila
stvorena fuzijska talionica zvijezda i njihova sposobnost da
generiraju teže elemente.
Nadovezujući se na ovo izvanredno opažanje, čini se da
je nukleama sila bila podešena upravo u onoj mjeri da se
oblikuje ugljik, a koji je imao presudnu ulogu za oblikovanje
života na Zemlji. Da je ta sila bila samo neznatno jača, sav bi
se ugljik pretvorio u kisik.

Sve u svemu, postoji 15 fizikalnih konstanti čije vrijednosti sa-

dašnja teorija nije u stanju predviđjeti. One su dane - one naprosto
imaju vrijednost kakvu imaju. Taj popis obuhvaća brzinu svjetlo-
sti, snagu slabih i snažnih nuklearnih sila, različite parametre po-
vezane s elektromagnetizmom i silu gravitacije. Šansa da su sve te
konstante preuzele upravo one vrijednosti koje su neophodne da
bi svemir bio stabilan i pogodan za razvoj složenih oblika života,
vrlo je mala. A ipak, parametri koje promatramo upravo su takvi.
Ukratko, naš je svemir nevjerojatno nevjerojatan.
Na ovom mjestu s pravom možete primijetiti da se sve ove tvr-
dnje pomalo vrte u krug. Svemir mora imati upravo takve paramet-
re koji omogućuju njegovu stabilnost, inače mi ne bismo bili ovdje
da to komentiramo. Taj opći zaključak poznat je kao tzv. antropij-
sko načelo; odnosno ideja da je naš svemir jedinstveno usldađen
tako da omogući pojavu ljudskih bića. Ovo načelo bilo je predme-
tom brojnih polemika i razmišljanja sve dok se prije nekoliko deset-
ljeća nije počelo u potpunosti uvažavati.6

Zapravo, tri su moguća odgovora na antropijsko načelo.

1. Moguć je neograničen broj svemira, bilo da oni postoje

istodobno s našim vlastitim ili u nekom slijedu, s različitim
vrijednostima fizikalnih konstanti, a možda čak i s različitim
fizikalnim zakonima. Mi međutim nismo sposobni opaziti
druge svemire. Mi možemo postojati samo u svemiru u ko-
jem sve fizikalne veličine djeluju udruženo kako bi omogući-
le postojanje inteligentnog života. Naš svemir nije čudesan,
on je jednostavno neobičan rezultat pokušaja i pogreške. Ta
se hipoteza naziva multiverzum.
 2. Postoji samo jedan svemir, i to je to. Igrom slučaja, dogo-
dilo se da on ima sva ona obilježja koja omogućuju pojavu
inteligentnog života. Da to nije bilo tako, mi ne bismo bili
ovdje da o tome raspravljamo. Mi smo zapravo vrlo, vrlo,
vrlo sretni.
3. Postoji samo jedan svemir, i to je to. Precizna usldađe-
nost svih fizikalnih konstanti i fizikalnih zakona koji omogu-
ćuju pojavu inteligentnog života nije slučajnost, nego dokaz
da je svemir stvoren.

Bez obzira na našu sklonost prvoj, drugoj ili trećoj opciji, neupit-
no je da ovo može biti i teološko pitanje. Havvking, kako ga citira
Ian Barbour,7 piše: „Nevjerojatnost da je svemir poput našega nas-
tao iz nečeg sličnog Velikom prasku, golema je. Mislim da postoj'e
jasne religijske implikacije."
Ako odemo korak dalje, u Kratkoj povijesti vremena Hawl<ing
kaže: „Bilo bi vrlo teško objasniti zašto bi svemir bio započeo na
baš takav način, osim kao djelo Boga koji je namjeravao stvoriti
bića poput nas."8
Još je jedan uvaženi fizičar, Freeman Dyson, nakon što je pregle-
dao taj niz „numeričkih slučajnosti", zaključio: „Što više istražujem
svemir i pojedinosti njegove strukture, to s više dokaza otkrivam
da je svemir u određenom smislu morao znati da mi stižemo."9
A Arno Penzias, dobitnik Nobelove nagrade koji je sudjelovao u
otkrivanju pozadinskog zračenja kozmičkih mikrovalova, a što je
omogućilo još snažniji dokaz u prilog teorije Velikog praska, kaže:
„Najbolji podatci lcoje imamo, upravo su oni koje bih ja predvidio
kada ne bih imao ništa drugo doli Mojsijeva Petoknjižja, Psalama
i Biblije kao takve."10 Možda je Penzias mislio na Davidove riječi
iz osmog psalma: „Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec
i zvijezde što ih učvrsti - pa što je čovjek da ga se spominješ, sin
čovječji te ga pohodiš?"
Kamo nas, dakle, mogu odvesti tri gore navedene opcije? Poku-
šajmo im pristupiti logički. Za početak, raspolažemo s opažanjem
svemira kakvoga poznajemo, uključujući i nas same. Potom nastoj-
mo izračunati koja je od te tri moguće opcije najvjerojatnija. Prob-
lem je u tome što ne raspolažemo dobrim načinom odlučivanja o
rasporedu vjerojatnosti, osim možda za drugu opciju. Glede prve
opcije, kako se broj usporednih svemira približava beskonačnosti,
vjerojatnost da barem jedan među njima raspolaže fizikalnim ka-
rakteristikama potrebnima za život, mogla bi biti velika. No za
opciju pod rednim brojem dva, ta bi vjerojatnost potpuno nestala.
Vjerojatnost treće opcije ovisi o postojanju natprirodnog Stvoritelja
koji bi se pobrinuo za to da svemir ne ostane prazan.
Na osnovama vjerojatnosti, druga je opcija najmanje vjerojatna.
To nas, dakle, ostavlja s prvom i trećom opcijom. Prvu se može
logički opravdati, ali mogućnost postojanja beskonačnog broja neu-
tvrđenih svemira graniči s lakovjemošću. I zasigurno ne ispunjava
kriterije Occamove britve. No, oni koji nipošto ne žele prihvatiti
inteligentnog Stvoritelja, tvrdit će da treća opcija nije nimalo jedno-
stavnija jer ona zahtijeva intervenciju nadnaravnog bića. No moglo
bi se tvrditi kako i sam Veliki prasak jasno upućuje na Stvoritelja,
s obzirom na to da bi u suprotnome pitanje o onom što je bilo prije
ostalo visjeti u zraku.
Ako smo spremni prihvatiti tvrdnju da Veliki prasak zahtijeva
Stvoritelja, tada nismo ni daleko od zaključka da je Stvoritelj mo-
 gao odrediti parametre (fizikalne konstante, fizikalne zakone i sl.)
s određenim ciljem. Ako je kojim slučajem taj cilj trebao obuhvatiti
svemir koji je više od prazne rupe, tada stižemo do treće opcije.
U pokušaju da se odlučimo između prve i treće opcije, možemo
se pozvati na zanimljivu parabolu filozofa Johna Lesliea.11 Parabo-
la govori o čovjeku pred vodom od pedeset iskusnih strijelaca koji
su uperili u njega svoje puške kako bi ga pogubili. Zapovijed je
dana, hitci ispaljeni, a metci iz nekog razloga promaše i čovjek osta-
je neozlijeđen.
Kako bi se tako izvanredan događaj mogao objasniti? Leslie
nudi dva moguća odgovora koji se mogu usporediti s našom pr-
vom i trećom opcijom. Kao prvo, tog se dana moglo izvršiti na ti-
suće pogubljenja, a čak i najbolji strijelci ponekad ne pogode metu.
OkoLnosti su slučajno bile povoljne baš za tog pojedinca i svih pe-
deset strijelaca promašilo je metu. Druga je mogućnost ta da je pe-
deset stručnjaka iz nekog razloga namjerno promašilo. Sto biste
rekli, koja se mogućnost čini vjerojatnijom?
U svakom slučaju, moramo ostaviti otvorenom mogućnost da
će neka buduća istraživanja teorijske fizike možda demonstrirati
da su neke od sadašnjih petnaest fizikalnih konstanti određenih ek-
sperimentalnim opažanjima svojim brojem bile ograničene nečim
složenijim, iako takvo otkriće trenutačno nije na vidiku. Uostalom,
kao što je vidljivo iz svih poglavlja ove knjige, nijedno znanstveno
opažanje ne može dosegnuti stupanj apsolutnog dokaza o postoja-
nju Boga. No, za sve one koji su sprernni razmotriti teističko staja-
lište, antropijsko načelo zasigurno nudi zanimljive dokaze u korist
Stvoritelja.
 KVANTNA M EHANIKA I
NAČELONEODREĐENOSTI

Isaac Newton bio je vjemik koji je više napisao o biblijskim tu-

mačenjima nego o matematici i fizici, ali nisu svi među onima koji
su ga podupirali dijelili tu istu vjeru. Na početku 19. stoljeća mar-
kiz de Laplace, uvaženi francuski matematičar i fizičar, iznio je sta-
jalište da prirodom upravlja sklop preciznih fizikalnih zakona (od
kojih su neki već bili otkriveni, a neke je tek trebalo otkriti) lcoje je
nemoguće izbjeći. Prema Laplaceovu mišljenju, taj bi se zahtjev od-
nosio i na najsitnije čestice, na najudaljenije dijelove svemira, ali i
na ljudska bića i njihove misaone procese.
Laplace je polazio od pretpostavke da su, nakon što je utemelje-
na početna konfiguracija Svemira, sva ostala buduća zbivanja,
uključujući i ona koja obuhvaćaju ljudska iskustva prošlosti, sa-
dašnjosti i budućnosti, nepovratno određena. Ovaj krajnji oblik
znanstvenog determinizma očito ne ostavlja mjesto za Boga (osim
na samom početku) ili koncept slobodne volje. To je stvorilo prilič-
no komešanje u znanstvenim i teološkim zajednicama. (Laplace je
na Napoleonovo pitanje o Bogu odgovorio: „Nemam potrebe za
tom pretpostavkom.")
Stoljeće kasnije Laplaceov koncept preciznog znanstvenog de-
terminizma bio je odbačen, i to ne teološkim tvrdnjama, nego na
temelju znanstvenih uvida. Počela je revolucija kvantne mehanike,
jednostavno rečeno, kao nastojanje da se riješi fizikalni problem
povezan sa spektrom svjetlosti. Na temelju brojnih opažanja Max
Planck i Albert Einstein jasno su dokazali da svjetlost ne dolazi u
svim mogućim energijama, već da je ona „kvantizirana" u čestica-
ma točno određene energije koje se nazivaju fotoni. Upravo zbog
 toga svjetlost nije beskonačno djeljiva; nego je sačinjena od protoka
fotona, baš kao što se rezoluciju digitalne kamere ne može jasnije
odrediti nego jednim pikselom.
Istodobno, Niels Bohr istražio je strukturu atoma i zapitao se
kako to da elektroni uspijevaju ostati u orbiti oko jezgre. Negativan
naboj svakog elektrona trebao bi biti privučen pozitivnim nabojem
svakog protona u jezgri, što bi na kraju rezultiralo neizbježnom
implozijom čitave tvari. Bohr je postavio sličnu kvantnu tvrdnju,
razvijajući teoriju po kojoj elektroni mogu postojati samo u određe-
nom broju ograničenih stanja.
Temelji klasične mehanike bili su uzdrmani, iako su se najda-
lekosežnije filozofske posljedice tih otkrića pojavile tek kasnije s
fizičarom VVernerom Heisenbergom, kada je on uvjerljivo pokazao
da u tom bizarnom kvantnom svijetu vrlo malih udaljenosti i si-
ćušnih čestica nije moguće istodobno precizno izmjeriti položaj i
brzinu kretanja čestice. To Heisenbergovo načelo neođređenosti
jednim je udareem srušilo Laplaceov determinizam, s obzirom na
to da je ukazivalo kako nikada neće biti moguće odrediti početnu
strukturu bilo kojeg svemira onako precizno kako bi to zahtijevao
Laplaceov unaprijed određen model.
Posljedice kvantne mehanike za razumijevanje svemira bile su
predmetom brojnih spekulacija u prošlih osamdeset godina. I sam
liinstein, premda je odigrao vrlo važnu ulogu u početnom razvo-
ju kvantne mehanike, prvotno je odbacio. koncept neodređenosti,
slavno napomenuvši: „Bog se ne kocka."
Pristaša teizma mogao bi odgovoriti kako se ta igra Bogu nije
učinila kockanjem, iako to nama tako izgleda. Kao što naglašava
Hawking: „Mogli bismo još uvijek zamisliti da postoji zbirka zako-
na koji predodređuju sve događaje za neko nadnaravno biće koje
je u stanju promatrati sadašnje stanje svemira bez da ga time za-
smeta."12

KOZMOLOGIJA I H IPO T EZA O BOGU

Ovaj kratki prikaz prirode svemira vodi nas do preispitivanja |

vjerojatnosti hipoteze o Bogu na nešto općenitiji način. Prisjetio }
sam se 19. psalma u kojem David piše: „Nebesa slavu Božju kazu-
ju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih." Očito je, znanstve-
no stajalište nije dovoljno da bi se odgovorilo na sva zanimljiva
pitanja o postanku svemira i nema ničeg svojstvenog u suprotsta-
vljanju ideje o Bogu Stvoritelju i onoga što je otkrila znanost. Zap-
ravo, hipoteza o Bogu rješava nekoliko duboko uznemirujućih pita- f;
nja o tome što je bilo prije Velikog praska i zašto se svemir čini tako
pažljivo uređenim da bi omogućio naše postojanje. •
Pristaši teizma, koji dokazima moralnog zakona (vidi 1. pogl.) ■
traga za Bogom, koji ne samo da je stvorio svemir nego mu je i stalo ; -
m
do ljudskih bića, takvu sintezu lako je prihvatiti. A opravdanje za jj
to moglo bi izgledati otprilike ovako:

Ako Bog postoji, onda je On natprirodan.

Ako je On natprirodan, tada On nije ograničen prirodnim
zakonima.
Ako On nije ograničen prirodnim zakonima, nema razloga
da On bude ograničen vremenom.
Ako On nije ograničen vremenom, tada je On u prošlosti,
sadašnjosti i u budućnosti.
 Posljedice tih zaljučaka bile bi:

On je mogao postojati prije Velikog praska i On bi mogao

postojati i nakon što svemir nestane, ako se to ikada dogo-
di.
On je mogao znati točan ishod stvaranja svemira čak i prije
nego što je ono počelo.
On je unaprijed mogao znati da će planet u blizini vanjskog
ruba prosječne spiralne galaksije imati upravo ona obilježja
koja če omogučiti život.
On je unaprijed mogao znati da će evolucijskim mehaniz-
mom prirodnog odabira na tom planetu doći do razvoja mi-
saonih stvorenja.
On je unaprijed mogao znati čak i razmišljanja i djelovanja
tih stvorenja, unatoč tomu što ona imaju slobodnu volju.

Još ću mnogo toga reći o pojedinostima ove sinteze, ali već sada
mogu se vidjeti obrisi prihvatljivog sklada između znanosti i vjere.
Ova predložena sinteza nije osmišljena da bi zataškala sve pri-
govore i proturječja. Vjemici pojedinih svjetskih religija zasigurno
su suočeni s određenim poteškoćama u pogledu nekih detalja koje
o postanku svemira iznosi današnja znanost.
Deisti poput Einsteina, koji Boga promatraju kao nekoga tko
je pokrenuo cjelokupan proces, ali nakon toga više ne obraća po-
zornost na buduća zbivanja, općenito su zadovoljni nedavnim za-
ključcima fizike i kozmologije, s mogućim izuzetkom načela neod-
ređenosti. No stupanj zadovoljstva najvažnijih teističkih religija na
određen način varira. Ideja o jasno određenom početku svemira
nije u potpunosti sukladna s budizmom, kojem bi mnogo prihvat-
Ijiviji bio promjenjiv svemir. Ipak za religiozne ogranke hinduizma
Veliki prasak ne predstavlja veći problem, kao ni većini (ali ne i
svim) sljedbenicima islama.
Za židovsko-kršćansku tradiciju početne riječi Knjige postanka
(,,U početku stvori Bog nebo i zemlju") u cijelosti su sukladne s
Velikim praskom. Poznato je, na primjer, da je poglavar Katoličke
crkve papa Pio XII. bio gorljivi pobornik teorije Velikog praska čak
i prije nego što su njezine znanstvene pretpostavke bile dobro ute-
meljene.
No, dakako, nisu sva kršćanska tumačenja bila naklonjena tak-
vom znanstvenom shvaćanju svemira. Oni koji Knjigu postanka
tumače u potpuno doslovnom smislu, zaključuju kako je Zemlja
stara samo šest tisuća godina i zbog toga odbacuju velik dio upra-
vo navedenih zaključaka. Njihovo je stajalište na određen način
razumljivo kao pozivanje na istinu jer vjemici religija koje se te-
melje na svetim rukopisima s pravom odbacuju svako slobodnije
tumačenje njihova značenja. Rukopise za koje se čini da prikazuju
povijesna zbivanja treba tumačiti kao alegorije samo ako to zahtije-
vaju snažni dokazi.
Pripada li Knjiga postanka toj kategoriji? Neupitno, jezik je pjes-
nički. Izražava li ona pjesničku slobodu? (O tome ću još mnogo
toga reći u sljedećim poglavljima.) To nije samo pitanje suvreme-
nosti. Kroz čitavu povijest rasprave između pristaša doslovnog i
slobodnog tumačenja svetih rukopisa bile su vrlo žučne. Sveti Au-
gustin, vjerojatno jedan od najvećih vjerskih umova, bio je naročito
svjestan rizika pretvaranja biblijskih tekstova u precizne znanstve-
ne traktate te je, imajući posebno na umu Knjigu postanka napisao:
„O stvarima koje su toliko opslcurne i nadilaze naše shvaćanje pro-
nalazimo u Svetome pismu odjeljke koje je moguće protumačiti na
različite načine bez predrasuda prema vjeri koju smo primili. U
takvim slučajevima ne trebamo srljati naglavce i prečvrsto zauze-
ti stajalište na jednoj strani tako da, uzdrma li opravdano budući
napredak u potrazi za istinom to shvaćanje, i mi zajedno s njim
propadnemo."13
Sljedeća poglavlja detaljnije ispituju upravo te aspekte znanosti
usmjerene na istraživanje života. Moguće sukobljavanje znanosti
i vjere, barem kao što pretpostavlja većina suvremenih komenta-
tora, pojavljivat će se i dalje. No ja ću ustvrditi da, primijenimo li
razumno savjet sv. Augustina, sročen tisućama godina prije nego
što se pojavio ikakav razlog za opravdavanje Darvvina, možemo
uspostaviti trajan i potpuno prihvatljiv sklad između tih dvaju svje-
tonazora.
 ČETVRTO POGLAVLJE

■ ŽIVOT NA ZEMLJI -
O M IK R O B IA IA I L JU D IM A

Napredak znanosti u modernom dobu ostvaren je na štetu odre-

đenih tradicionalnih razloga za vjerovanje u Boga. Dolc još nismo
imali baš nikakvu ideju o tome kako je nastao svemir, sve smo
pripisivali Božjem djelu. Isto tako, sve dok se Kepler, Kopernik i
Galileo nisu u 16. stoljeću umiješali, Zemlja kao središte prekras-
nog zvjezdanog svoda činila se snažnim dokazom Božjeg postoja-
nja. Ako nas je Bog postavio na središnje mjesto, onda mora da je
sve to stvorio samo za nas. Kada je heliocentrična znanost dovela
u pitanje ispravnost tog shvaćanja, mnogima je vjera bila poljulja-
na. No složenost zemaljskog života bila je i dalje snažan oslonac
vjere s obzirom na to da je svakog razumnog promatrača upućiva-
la na djelo inteligentnog tvorca. Kao što ćemo vidjeti, znanost je
sve to okrenula naglavačke. Međutim, i ovdje bih, kao i kod svih
ostalih tvrdnji, volio napomenuti da vjernik ne bi trebao odbacivati
znanost; on je treba prihvatiti. Ljepota koja se krije iza složenosti
života doista je razlog za strahopoštovanje i vjeru u Boga - ali ne
na običan, jednostran način koji su mnogi prije Darvvinove pojave
smatrali tako uvjerljivim.

„Tvrdnja o stvaranju" potječe još od Cicerona. Posebno uvjer-

ljivo iznio ju je VVilliam Paley 1802. godine u vrlo dojmljivoj knjizi
Prirodna teologija (Natural Theologij, or Evidences of the Existance and
Attributes ofthe Deity Collectedfrom the Appearance ofNature). Paley,
filozof morala i anglikanski svećenik, postavio je slavnu analogiju
s urarom:

„Pretpostavimo da se prelazeći neku pustopoljinu spotak-

nem o kamen te se zapitam kako se on tamo našao. Možda
bih mogao odgovoriti, ne znajući ništa drugo, da je on tu
oduvijek. I vjerojatno bi bilo teško dokazati besmislenost tog
odgovora. No pretpostavimo da na tlu pronađem sat te se
zapitam kako se taj sat našao Ovdje. Teško da bih mogao
odgovoriti kao u prethodnom slučaju da je, koliko ja znam,
sat oduvijek mogao biti na tom mjestu... Sat je morao ima-
ti tvorca, koji je morao postojati u određenom vremenu na
ovom ili onom mjestu, obrtnika ili obrtnike koji su ga obli-
kovali s nama poznatom namjenom, koji su ovladali njego-
vom izradom i osmislili njegovu uporabu... Svako obilježje
izuma, svaki dokaz stvaranja koji nalazimo u satu, postoji i
u djelima prirode, s tom razlikom da je priroda uzvišenija ili
veća, i to u stupnju koji nadmašuje sve proračune."1

Očiglednost stvaranja u prirodi čovječanstvu je bila neobično

zanimljiva većim dijelom njegova postojanja. I sam je Darwin,
prije svojih putovanja brodom Njegova Kraljevskog Veličanstva
Beagleom, bio obožavatelj Paleyevih djela i podržavao njegovo
shvaćanje. Međutim, čak i kao rješenje pulcog logičkog problema,
Paleyjeva tvrdnja sađrži nedostatak. Njegovo bi se razmišljanje
moglo ovako sažeti:

1. Sat je složen.
2. Sat ima inteligentnog tvorca.
3. Život je složen.
4. Prema tome, i život ima inteligentnog tvorca.

Ali činjenica da dva objekta imaju jedno zajedničko obilježje

(složenost) ne znači da će im sva obilježja biti zajednička. Razmo-
trimo, na primjer, sljedeću sličnu tvrdnju:

1. Električna struja u mojoj kući sastoji se od snopa elektro-

na.
2. Električna struja dolazi iz tvrtke za električnu energiju.
3. Munja se sastoji od snopa elektrona.
4. Prema tome, munja dolazi iz tvrke za električnu energiju.

Koliko god bila privlačna, Paleyjeva tvrdnja ne može činiti cije-

lu priču. Da bi se istražila složenost života i naše vlastito podrije-
tlo na ovom planetu, moramo se osloniti na zapanjujuća otkrića o
živim bićima do kojih je dovela suvremena revolucija u paleonto-
logiji, molekularnoj biologiji i genetici. Vjernik se ne treba plašiti
da će to istraživanje skinuti Boga s prijestolja. Ako je Bog zaista
svemoguć, teško da će biti ugrožen našim slabašnim naporima da
 shvatimo djelovanje Njegova prirodnog svijeta. A kao onima koji
' još uvijek tragaju za odgovorima, znanost nam može otkriti broj-
ne zanimljive odgovore na pitanje: „Kako fimkcionira život?" Ono
što ne možemo otkriti, posredstvom same znanosti, jesu odgovori
na pitanja: „Zbog čega uopće postoji život?" i „Zašto smo ovdje?"

I Z V O R I Ž I V O T A NA Z E M L J I

Na pitanja o složenosti života znanost je počela odgovarati odre-

đenim vremenskim slijedom. Danas znamo da je svemir star oko
14 milijardi godina. Stoljeće prije uopće nismo znali koliko dugo
postoji naš planet. No kasnije otkriće radioaktivnosti i prirodnog
propadanja određenih kemijskih izotopa osiguralo je elegantne i
prilično precizne načine određivanja starosti različitih vrsta stije-
na na Zemlji. Znanstveno utemeljenje ove metođe detaljno je pri-
kazano u knjizi Brenta Dalrymplea The Age o f the Earth, a ovisi o
poznatom i vrlo dugačkom vremenu postupnog raspadanja triju
radioaktivnih kemijskih elemenata i njihovom preoblikovanju u
različite, stabilne elemente: uran polako postaje olovo, kalij polako
postaje argon, a nešto egzotičniji stroncij postaje rijedak element
nazvan rubidij. Mjerenjem količina bilo kojih parova tih elemenata
možemo procijeniti starost svake pojedinačne stijene. Sve te neovis-
ne metode daju iznenađujuće sukladne rezultate koji pokazuju da
je Zemlja stara 4,55 milijardi godina, s procijenjenom greškom od
oko samo jedan posto. Starost najstarijih stijena na današnjoj povr-
šini Zemlje procijenjena je na oko 4 milijarde godina, ali je starost
gotovo sedamdeset meteorita i određene količine Mjesečeva kame-
nja procijenjena na 4,5 milijarda godina.
 Svi trenutno raspoloživi dokazi upućuju na to da je Zemlja u
svojih prvih 500 milijuna godina bila vrlo negostoljubivo mjesto.
Planet je bio pod neprestanim i razornim udarom golemih aste-
roida i meteorita, od kojih je jedan zapravo i odvojio Mjesec od
Zemlje. Stoga nije čudno što kamenje staro 4 i više milijardi godina
ne upućuje na postojanje ikakvog oblika života. Međutim, samo
150 milijuna godina kasnije moguće je pronaći više različitih obli-
ka mikrobiološkog života. Po svoj prilici, ti su jednostanični orga-
nizmi mogli pohranjivati informacije, vjerojatno koristeći DNK,
samostalno su se razmnožavali i mogli su se razviti u različite slo-
ženije vrste.
Carl Woese nedavno je iznio prihvatljivu hipotezu da je u tom
određenom trenutku na Zemlji izmjena DNK između organizama
brzo ostvarena.2Zapravo, biosfera je sačinjena od velikog broja mi-
nijaturnih, neovisnih stanica, ali su one u velikoj mjeri djelovale jed-
na na drugu. Ako je pojedini organizam razvio neki protein ili niz
proteina koji su osiguravali određenu pogodnost, ta nova obilježja
mogla su lako poprimiti i svi ostali organizmi u blizini. U tom je
smislu početna evolucija vjerojatno bila više zajednička nego indi-
vidualna aktivnost. Ta vrsta „horizontalnog prenošenja gena" vrlo
je dobro obrazložena na primjeru najstarijih oblika bakterija koje
danas postoje na planetu (prabakterije) i možda je mogla osigurati
mogućnost da se nova obilježja ubrzano prošire.
Ali, kako su se ti samoumnožavajući organizmi uopće pojavili?
Odmah treba priznati da mi to danas jednostavno ne znamo. Nije-
dna suvremena hipoteza nije dovoljna da objasni kako je u vreme-
nu od oko 150 milijuna godina to prabiotsko okruženje na Zemlji
omogućilo pojavu života. Istodobno, to ne znači da se nisu predla-
gale razumne hipoteze, nego samo to da se vjerojatnost da će one
objasniti razvoj života još uvijek čini malom.
Prije pedeset godina Stanley Miller i Harold Urley svojim su ču-
venim eksperimentima stvorili mješavinu vode i organskih sastoja-
ka koja je trebala predstavljati prvobitne uvjete na Zemlji. Primje-
njujući električno pražnjenje, njih su dvojica uspjela stvoriti male
količine važnih bioloških gradbenih blokova, kao što su aminoki-
seline. Pronalazak manjih količina sličnih sastojaka u meteoritima
koji su do nas stigli iz vanjskog svemira također je iznesen kao
argument da su takve složene organske molekule mogle nastati
prirodnim procesima u svemiru.
No nakon toga, pojedinosti ostaju prilično nejasne. Kako se iz
tih sastojaka spontano mogla razviti molekula sa sposobnošću raz-
množavanja i pohranjivanja informacija? Deoksiribonukleinska
kiselina sa svojom šećerno-fosfatnom okosnicom i isprepleteno
postavljenim organskim bazama, uredno razmještenima jednom
iznad druge i združenima u parove na svakoj prečki dvostruko
uvijenog lanca čini se suviše nevjerojatnom molekulom da bi se
dogodila „tek tako" - naročito ako se uzme u obzir. da DNK ne
posjeduje unutarnji mehanizam samoumnožavanja. Stoviše, broj-
ni su istraživači nedavno isticali ribonukleinsku kiselinu (RNK)
kao mogući početni oblik života, s obzirom na to da RNK može
prenositi informacije, a u nekim slučajevima može i katalizirati ke-
mijske reakcije na način na koji to DNK ne može. DNK je nešto
slično tvrdom disku (hard disc) vašeg računala, od nje se očekuje da
bude stabilan medij na koji se mogu pohranjivati informacije (iako.
su, kao i u slučaju vašeg računala, virusi i zbrka uvijek mogući).
Suprotno tome, RNK je slična uređajima za pohranjivanje i prije-
 nos podataka - ona putuje uokolo sa svojim programima i omo-
gućuje samostalno odvijanje stvari. Unatoč velikom naporu većeg
broja istraživača, oblikovanje osnovnih gradbenih blokova RNK
nije bilo ostvarivo u MiIIer-Ureyevoj vrsti eksperimenta, niti je bilo
moguće stvoriti RNI< koja bi se potpuno samostalno umnožavala.
Vrlo velike poteškoće u određivanju podrijetla života navele su
neke znanstvenike, naročito Francisa Cricka (koji je zajedno s Ja-
mesom Watsonom otkrio dvostruki lanac DNK), na pretpostavku
da su prvi oblici života na Zemlji vjerojatno stigli iz svemira, bilo
da su ih donijele male čestice koje su lebdjele kroz međuzvjezdani
prostor i bile privučene Zemljinom gravitacijom, bilo da ih je na-
mjerno (ili slučajno) donio neki pradavni svemirski putnik. Iako
bi nam to moglo pomoći pri rješavanju dileme oko pojave života
na Zemlji, ne pomaže nam objasniti osnovno pitanje o porijeklu ži-
vota, s obzirom na to da pomiče ovo nevjerojatno zbivanje u neko
drugo, još udaljenije, vrijeme i prostor.
Sada je potrebno reći nešto više o zamjerci koju često iznose
neki kritičari svake mogućnosti spontanog nastanka života na Zem-
lji, utemeljenoj na Drugom zakonu termodinamike. Drugi zakon
kaže da u zatvorenom sustavu, u koji energija i materija ne mogu
ući kao ni izaći iz njega, količina nereda (stručno nazvanog „entro-
pija") s vremenom teži povećanju. S obzirom na to da su životni
oblici vrlo složeni, dio kritičara ustvrdio je da bi zbog toga bilo
nemoguće da je život 'nastao bez nadnaravnog stvoritelja. Ali to
nosi nerazumijevanje cjelovitog značenja Drugog zakona: poredak
se zasigurno može povećati u nekim dijelovima sustava (kao što
se to svakodnevno događa kada pospremite krevet ili uklonite pr-
ljavo posuđe), ali će to zahtijevati unos energije, a ukupna veličina
nereda u cijelom sustavu ne može se smanjiti. U slučaju podrijetla
života, zatvoreni sustav zapravo je cijeli svemir, energija je dostup-
na od Sunca, tako da i lokalno povećanje reda, koje bi se očitovalo
prvim đragocjenim povezivanjem makromolekula, ne bi ni na koji
način poremetilo taj zakon.
Imajući na umu činjenicu da znanost do danas nije uspjela objas-
niti ishodišta života, neki teisti shvatili su pojavu RNK i DNK kao
moguću potvrdu božanskog djela. Ako je Božja namjera u stvara-
nju svemira bila ta da u konačnici rezultira nastankom stvorenja,
odnosno ljudskih bića, s kojima bi on mogao uspostaviti neki od-
nos, i ako je složenost potrebna za započinjanje procesa nastanka
života bila iznad mogućnosti svemirskih kemikalija da se same
objedine, ne bi li se tu mogao uplesti Bog i pokrenuti taj proces?
To može biti vrlo privlačna hipoteza imamo li na umu da danas
nijedan ozbiljan znanstvenik ne bi mogao tvrditi'da raspolažemo
s prirodnim objašnjenjem podrijetla života. Ipak, to vrijedi danas,
no ne mora tako ostati i u budućnosti. Trebamo biti vrlo oprezni
pri unošenju posebnog božanskog djelovanja u ovo ili bilo koje
drugo područje koje suvremena znanost ne može u cijelosti objasni-
ti. Od pomrčina Sunca u drevnim vremenima i gibanja planeta u
srednjem vijeku, sve do podrijetla života danas, taj pristup „Boga
koji ispunjava praznine" učestalo je nanosio štetu religiji (a samim
time i Bogu, ako je to moguće). Vjera koja Boga smješta u pukotine
trenutačnog razumijevanja prirodnog svijeta, vjerojatno će se naći
u krizi ako napredak u znanosti uskoro ispuni te pukotine. Suočeni
s nepotpunim razumijevanjem prirodnog svijeta, vjernici moraju
biti oprezni pri pozivanju na božansko na područjima današnjih
misterija kako ne bi stvorih nepotrebne teološke tvrdnje koje su
osuđene na buduću propast. Postoje dobri razlozi da se vjeruje u
Boga7 uldjučujući postojanje matematičkih načela i reda u stvara-
nju. To su pozitivni razlozi, utemeljeni na znanju, a ne pogrešne
pretpostavke utemeljene na (privremenom) nedostatku znanja.
Ukratko, sve dok je pitanje postanka života toliko fascinantno,
a nemogućnost moderne znanosti da razvije statistički vjerojatne
mehanizme intrigantna, ovo nije mjesto na kojem će razumna oso-
ba riskirati svoju vjeru.

FOSILNI ZAPISI

Iako amateri i profesionalni znanstvenici već stoljećima prou-

čavaju fosile, paleontološka su otkrića posebno veliku pozornost
privukla tek u proteldih dvadesetak godina. Mnoge ranije prazni-
ne u razumijevanju povijesti života na Zemlji danas su popunjene
otkrićima o izumrlim vrstama. Osim toga, njihovu starost često se
mož e precizno odrediti na temelju istog procesa radioaktivnog pro-
padanja koji je omogućio određivanje starosti Zemlje.
Većina organizama koji su nekada živjeli na Zemlji nije ostavi-
la nikakva traga o svome postojanju, s obzirom na to da se fosili
pojavljuju samo u vrlo neobičnim okolnostima. (Na primjer, stvore-
nje je moralo .ostati zaglavljeno u nekoj vrsti mulja ili stijenja jer bi
ga inače raskomadali grabežljivci. Glavnina kostiju trune i mrvi se.
Glavnina stvorenja spontano se raspada.) Imajući na umu te činjeni-
ce, zapravo je prilično nevjerojatno da raspolažemo s tako velikim
brojem podataka o organizmima koji su živjeli na ovom planetu.
Vremenski slijed otkriven fosilnim zapisima nažalost nije cjelo-
vit, ali je unatoč tomu vrlo koristam Na primjer, u sedirnentima
koji su stariji od otprilike 550 milijuna godina pojavljuju se samo
jednostanični organizmi, iako je vrlo vjerojatno da su složeniji orga-
nizmi postojali i prije tog vremena. Odjednom, prije otprilike 550
milijuna godina, velik broj različitih vrsta beskralježnjaka pojav-
ljuje se u fosiM m zapisima. Ta nagla pojava raznovrsnog života
obično se naziva „kambrijska eksplozija", a kronološki ju je vrlo
zorno prikazao najstrastveniji i najpoetičniji evolucijski pisac svoje
generacije, pokojni Stephen Jay Gould, u svojoj loijizi Wonderful
Life. I sam se Gould pitao kako se evolucijom može objasniti nevje-
rojatna raznolikost vrsta koje su se pojavile u tako kratkom odsječ-
ku vremena. (Ostali znanstvenici bili su mnogo manje impresioni-
rani tvrdnjom da kambrij predstavlja diskontinuitet u složenosti
života, iako su njihova djela bila manje pristupačna široj javnosti.
Takozvana „kambrijska eksplozija" mogla je, primjerice, odraziti
promjenu u uvjetima l<oji su omogućili fosilizaciju velikog broja
vrsta koje su doista postojale milijunima godina.)
Iako je dio pristaša teizma pokušao ustvrditi da je „kambrijska
eksplozija" dokaz djelovanja neke nadnaravne sile, čini se da po-
zomo istraživanje činjenica tu tezu ne potvrđuje. To je još jedan
primjer za „Boga koji ispunjava praznine u našem znanju", a za
vjernike bi, ponavljam, bilo vrlo nerazumno da svoju vjeru temelje
na sličnim pretpostavkama.
Današnji dokazi navode na zaključak da je površina Zemlje
bila pusta sve do prije otprilike 400 milijuna godina, kada su se na
suhoj zemlji pojavile prve biljke, nastale iz vodenih oblika života.
Samo 30 milijuna godina kasnije i životinje su se preselile na tlo.
U jednom trenutku, taj je korak ukazao na još jedan nedostatak:
naime, činilo se kako u fosilnim zapisima postoji samo nekoliko
prijelaznih oblika između morskih organizama i kopnenih četvero-
nožaca. No, nedavna otkrića ipak su priskrbila uvjerljive dokaze u
korist te vrste tranzicije.3
Pojavivši se prije otprilike 230 milijuna godina, dinosauri su vla-
dali Zemljom. Danas postoji opća suglasnost da je njihova vladavi-
na iznenadno i katastrofično završila prije otprilike 65 milijuna go-
dina, u vrijeme sudara planeta Zemlje s velikim asteroidom koji je
pao u neposrednoj blizini onoga što danas nazivamo poluotokom
Yukatan. Fina prašina uzdignuta tim razornim udarom pronađena
je diljem svijeta, a katastrofalne klimatske promjene koje su se do-
godile zbog te velike količine prašine u atmosferi očigledno su bile
prevelike za dominantnu vrstu dinosaura, što je dovelo do njihova
izumiranja i naknadne pojave sisavaca.
Taj pradavni udar asteroida bio je iznenađujući događaj. To je
možda bio i jedini mogući način na koji su dinosauri mogli izum-
rijeti, a sisavci se pojaviti. Mi vjerojatno ne bismo bili ovdje da aste-
roid nije pogodio Meksiko.
Većinu nas posebno zanimaju fosilni zapisi Ijudi, te su otkrića
na tom području u nekoliko proteldih desetljeća bila izuzetno dale-
kosežna. U Africi su otkrivene kosti više od desetak različitih čovje-
kolikih vrsta, sa sve većim obimom lubanje. Prvi primjerak vrste
lcoju danas znamo kao modernog homo sapiensa potječe iz vremena
od prije oko 195 000 godina. A čini se da je razvoj ostalih ogranaka
humanoida imao svoje slijepe ulice kao, primjerice, neandertalci
koji su u Europi postojali sve do unazad 30 000 gođina, te nedavno
otkriveni „hobiti", mršavi ljudi s malim mozgovima koji su živjeli
na otoku Flores u Indoneziji sve do svog izumiranja prije otprilike
13 000 godina.
 Iako u fosilnim zapisima postoji mnogo nedostataka i potrebno
je riješiti još mnogo zagonetki, gotovo se sva otkrića podudaraju s
konceptom stabla života povezanih organizama. Postoje kvalitetni
dokazi za postojanje prijelaznih oblilca od reptila prema pticama,
te od reptila do sisavaca. Tvrdnje da taj model ne može objasniti
određene vrste, kao što su kitovi, općenito su ostajale postrance
kako su nova istraživanja otkrivala postojanje prijelaznih vrsta, i
to upravo u onom vremenu i na onom mjestu koje je predvidjela
teorija evolucije.

DARWINOVA REVOLUCIONARNA IDEJA

Charles Darwin, rođen 1809. godine, u početku se školovao da

bipostao anglikanski svećenik, ali je razvio snažan interes za priro-
doslovlje. Iako je mladi Darwin isprva bio opčinjen Paleyjevom tvr-
dnjom o tvorcu sata, a mogućnost stvaranja u prirodi shvaćao kao
dokaz božanskog porijekla, njegova stajališta počela su se mijenjati
s putovanjem na brodu Njegova Veličanstva - Beagleu, od 1831. do
1836. godine. Posjetio je Južnu Ameriku i otočje Galapagos gdje je
istraživao fosilne ostatke drevnih organizama i promatrao raznoli-
kost živih oblika u izoliranim staništima.
Nadograđujući ta opažanja, a na temelju dodatnog rada tije-
kom više od dvadeset godina, Darwin je razvio teoriju evolucije
putem prirodnog odabira. Suočen s mogućnošću da ga preduhitri
Alfred Russel Wallace, 1859. godine konačno je dovršio i objavio
svoje ideje u svojoj vrlo utjecajnoj knjizi O podrijetlu vrsta. Shvaća-
jući da će tvrdnje iz te knjige vjerojatno imati dalekosežne posljedi-
ce, na samom kraju svoje knjige Darwin je skromno napomenuo:
 „Nakon što ovi moji statovi, stavovi gospođina Wallacea ili svi slič-
ni statovi o podrijetlu vrsta budu općenito prihvaćeni, sa sjetom
možemo predvidjeti da će se u prirodnoj znanosti dogoditi velika
revolucija."4
Darwin je ustvrdio da su se sva živa stvorenja razvila od manje
skupine zajedničkih predaka - možda tek jednog. Smatrao je da se
varijacije unutar vrsta vrlo rijetko događaju te da opstanak ili nesta-
nak svakog organizma ovisi o njegovoj sposobnosti da se prilagodi
okolini. To je nazvao prirodnim odabirom. Svjestan potencijalno
eksplozivne prirode te tvrdnje, nagovijestio je da se taj isti proces
može primijeniti i na čovječanstvo te je to detaljnije razradio u svo-
joj sljedećoj Icnjizi Podrijetlo čovjeka.
Čim se pojavila, knjiga O podrijetlu vrsta izazvala je veliku po-
lemiku, iako reakcija vjerskih autoriteta nije bila toliko negativna
kako se to danas prikazuje. Zapravo, ugledni konzervativni prote-
stantski teolog Benjamin Warfield s Princetona prihvatio je evoluci-
ju kao „jednu teoriju o metodi božanske providnosti",5 tvrdeći da
je i sama evolucija morala imati nadnaravnog tvorca.
Mnogo je mitova stvoreno oko javne reakcije na Dam inova sta-
jališta. Na primjer, iako je diskusija između Thomasa H. Huxleyja
(gorljivog zastupnika evolucije) i biskupa Samuela Wilberforcea
doista postojala, Huxley vjerojatno nije rekao (kako to legenda ka-
že) da se ne srami što mu je predak bio majmun, ali bi bio posram-
ljen kada bi bio u rodu s nekim tko prikriva istinu. Unatoč svemu,
Darwin ne samo da nije bio prognan iz vjerske zajednice nego je i
pokopan u Westministerskoj opatiji.
Sam je Darwin bio prilično zabrinut učinlcom svoje teorije na
vjerska uvjerenja, iako se u knjizi O podrijetlu vrsta potrudio naglasi-
ti moguće pomirljivo tumačenje: „Ne pronalazim valjanog razloga
zašto bi stavovi izneseni u ovom djelu vrijeđali bilo čije vjerske osje-
ćaje... Proslavljeni autor i teolog napisao mi je kako je on postupno
shvatio da je zamisao o božanstvu, za koje se vjeruje da je stvorilo
nekoliko izvornih oblika sposobnih da se sami razvijaju u ostale i
nužne oblike, plemenita koliko i vjerovanje da je ono trebalo novo
djelo stvaranja da bi ispunilo prazhine uzrokovane djelovanjem
njegovih zakona'."6
Darwin čak zaključuje svoju knjigu O podrijetlu vrsta sljedećom
rečenicom: „Vjerojatno postoji nešto uzvišeno u shvaćanju da je
Stvoritelj klicu svekolikog života koji nas okružuje udahnuo samo
nekolicini ili čak samo jednom obliku i da je, dok se naša zemlja
kružno giba po zakonima sile teže, iz tako jednostavnog početka
nastalo i nastaje bezbroj naljepših i najčudesnijih oblika."7-
Darwinova osobna uvjerenja ostala su dvojbena, a čini se da su
se i promijenila tijekom posljednjih godina njegova života. U jed-
nom trenutku rekao je: „Agnostik bi bio najispravniji opis za stanje
moga duha." U jednoj drugoj prigodi, napisao je kalco je bio snažno
poljuljan „krajnjom teškoćom ili, bolje rečeno, nemogućnošću poi-
manja toga golemog i prekrasnog svemira, uključujući čovjeka s
njegovom sposobnošću da promatra duboko u prošlost i daleko u
budućnost, kao rezultatom čiste slučajnosti ili neminovnosti. Kada
tako razmišljam, osjećam se prisiljenim pomishti da je onaj tko je
sve to započeo imao inteligentan um, u određenoj mjeri sličan umu
čovjeka; i tada zaslužujem da me se nazove teistom."8
Nijedan ozbiljan biolog danas ne sumnja u teoriju evolucije
kada objašnjava prekrasnu složenost i raznolikost života. Zapra-
vo, povezanost svih vrsta putem mehanizma evolucije toliko je
važan temelj za razumijevanje sveukupne biologije da je gotovo
nemoguće zamisliti kako bi itko bez nje mogao istraživati život. A
opet, koje je područje znanstvenog istraživanja potaknulo veći su-
kob s vjerskim stajalištima od Darvvinova revolucionarnog učenja?
Od 1925. g. i „majmunskog suđenja" Scopesu,* koje je nalikovalo
cirlcusu, pa sve do današnjih rasprava u Sjedinjenim Državama o
nastavi evolucije u školama, ta bitka ne odaje znakove po kojima
bi se moglo zaldjučiti da će uskoro biti i okončana.

DNK - NASLJEDNI M ATERIJAL

Darwinova saznanjabila su značajnija tim više jer tada nisu ima-

la fizikalnu podlogu. Trebalo je gotovo stoljeće rada da bi se otkrilo
kako zapravo može doći do promjena u knjizi života, na način da
prihvatimo Darwinovu teoriju postanlca ,,s ođređenim modifikaci-
jama".
Gregor Mendel, razmjerno nepoznati redovnik augustinac s
područja koje je danas poznatO kao Republika Ceška, bio je Darwi-
nov suvremenik i pročitao je njegovo djelo O podrijetlu vrsta, ali se
vjerojatno nikada nisu sreli. Mendel je prvi dokazao da nasljeđe
može dolaziti u zasebnim paketima informacija. Na temelju du-
gotrajnih eksperimenata s graškom koje je provodio u vrtu svog
samostana zaključio je da u nasljeđivanju svojstava, kao što su
okrugle ih naborane sjemenke postoji određena matematička pra-
vilnost. On nije znao što je gen, ali njegova su opažanja ukazivala
na to da nešto slično genu mora postojati.

* Scopes Monke\j Trial; suđenje se zbilo 1925. g. u Daytonu, u državi Tennessee, gdje subap-
tistibili većinsko stanovništvo. U školama je bilo zabranjeno poučavati evolucionizam, čega
se nastavnik biologije John Scopes nije pridržavao. Suđeno mu je u procesu koji je trajao 11
dana. (op. ur.)
 Rad Gregora Mendela ostao je nezamijećen trideset pet godina.
A tada su ga, zahvaljujući izvanrednoj slučajnosti kakve se povre-
meno pojave u povijesti znanosti, otkrila trojica drugih znanstveni-
ka, gotovo istodobno, u samo nekoliko mjeseci, na samom pragu
20. stoljeća. U svojim slavnim istraživanjima o „urođenim greška-
ma metabolizma", rijetkim bolestima koje su se javljale u obitelji-r
ma iz njegove medicinske prakse, Archibald Garrod uvjerljivo je
dokazao da Mendelova pravila vrijede i za ljude te da su te bolesti
posljedica onog istog nasljeđivanja koje je Mendel zamijetio kod
biljaka.
Mendel i Garrod dodali su matematičku pravilnost pojmu na-
sljeđivanja kod Ijudi, iako je, dakako, priroda nasljednih obilježja
lcao što su boja kože ili očiju već od ranije bila poznata svakom po-
zornom promatraču naše vrste. No, mehanizam koji se nalazio iza
tih modela i dalje je bio nejasan jer još nitko nije uspješno objasnio
kemijsku osnovu nasljeđivanja. Većina istraživača iz prve polovice
20. stoljeća pretpostavljala je da se nasljedna obilježja prenose pro-
teinima, s obzirom na to da su se oni činili najsloženijim molelcu-
lama živih stvorenja. Tek su 1944. godine Oswald T. Avery, Colin
M. MacLeod i Maclyn McCartny mikrobiološkim eksperimentima
dokazali da je DNK, a ne protein, ono što može prenositi nasljedna
obilježja. Iako se za postojanje DNK znalo već gotovo sto godina,
ranije se smatralo da DNI< nije ništa više doli materijal za omotava-
nje jezgre, bez neke posebne zanimljivosti.
Samo desetljeće kasnije pojavio se doista hjep i elegantan odgo-
vor na kemijsku prirodu nasljeđivanja. Bjesomučnu utrlcu u određi-
vanju strukture DNI< 1953. godine uspješno su okončali James Wat-
son i Francis Crick, kao što je i zabilježeno u Watsonovoj zabavnoj
knjizi The Double Helix (Dvostruka zavojnica). Iskoristivši podatke
do kojih je došla Rosalind Franklin, Watson, Crick i Maurice Wil-
kins mogli su zaključiti da molekula DNK ima oblik dvostruke za-
vojnice, ili uvijenih ljestava, te da je njezina sposobnost prenošenja
informacija određena nizom kemijskih tvari od kojih su sačinjene
prečke na tim ljestvama.
Kao kemičar, koji zna koliko su izvanredna obilježja DNK i ko-
lilco je briljantno njihovo rješenje za problem dekodiranja stvaranja
života, osjećam veliko strahopoštovanje pred tom molekulom. Do-
pustite mi da objasnim koliko je DNK doista prekrasna.
Kao što se može vidjeti u prikazu 4.1., molekula DNK ima ne-
koliko posebnih obilježja. Vanjska okosnica sačinjena je od jedno-
lične vrpce fosfata i šećera, dok se u unutrašnjosti nalazi ono što je
zanimljivo; prečke tih ljestava sačinjene su od kombinacija četiriju
kemijskih komponenti nazvanih „baze". Nazivamo ih A, C, G i T
(po početnim slovima stvarnih kemijskih naziva tih DNK baza).
Svaka od tih kemijskih baza ima specifičan oblik.
Sada zamislite da se od tih četiriju oblika oblik A može na tim
ljestvama pravilno nanizati samo na prečku na čijoj je susjednoj
strani oblik T, a oblik G može se nanizati do oblika C. To su „paro-
vi baza". Tada možete naslikati molekulu DNK kao zavojite ljestve
čija je svaka prečka sačinjena od jednog baznog para. Postoje četiri
moguće prečke: A-T, T-A, C-G i G-C. Ako je bilo koja baza oštećena
na jednoj strani, nju se lako može popraviti upućivanjem na dru-
gu nit: jedina moguća zamjena za T, na primjer, jest drugo T. No
vjerojatno je najljepše to što dvostruka zavojnica odmah predlaže
načine svog samoumnožavanja, s obzirom na to što se svaka nit
može iskoristiti kao obrazac za proizvodnju nove. Podijehte h sve
STANICA KROMOSOM

CITOPLAZMA

MOLEKULA DNK

Prikaz 4.1. Dvostruka zavojnica DNK. Informacije se prenose redoslije-

dom kemijskih baza (A, C, G i T). DNK je upakirana unutar kromosoma
koji se nalaze u jezgri svake stanice.
parove na pola, razdvajajući ljestve po sredini svake prečke, svaka
polovica tog niza sadrži sve informacije koje su potrebne da bi se
ponovno izgradio primjerak istovjetan originalu.
Stoga bismo već na prvi pogled mogli o DNK misliti kao o svo-
jevrsnom tekstu uputa, računalnom programu, lcoji je smješten u
jezgri svake stanice. Osnova za dekodiranje tog jezika ima samo
četiri slova (ili dva bajta u računainom smislu) u svojoj abecedi.
Svaka pojedinačna uputa, poznata kao gen, sačinjena je od s'toti-
na ili tisuća slova tog koda. Sve istražene funkcije stanice, čak i u
složenom organizmu kakav je naš, nužno su određene poretkom
slova tog pisma.
Na početku znanstvenici nisu imali baš nikakvu ideju o tome
kalco je taj program doista bio „pokrenut". Ta je zagonetka uspje-
šno riješena identificiranjem „glasničke KNK". Informacije iz DNK
od kojih je sačinjen pojedinačni gen kopiraju se u jednostruku mo-
lekulu glasničke KNK, nešto slično jednoj polovici ljestava s preč-
kama koje se nižu samo na jednoj njezinoj strani. Te prepolovljene
ljestve kreću se iz stanične jezgre (svojevrsnog spremišta podataka)
u citoplazmu, koja je vrlo složena želatinasta mješavina proteina,
lipida i ugljikohidrata, gdje ulazi u prekrasnu tvornicu proteina
nazvanu ribosom. Ekipa sofisticiranih prevoditelja u toj tvornici
zatim iščitava nazive baza, koji su izbočeni na plutajućoj polovici
ljestava glasničke RNK, da bi informacije iz te molekule pretvorila
u specifičan protein sačinjen od aminokiselina. Informacije smješ-
tene na trima „prečkama" RNK čine jednu aminokiselinu. To su
proteini koji obavljaju rad stanice i osiguravaju njezin strukturalni
integritet (v. prikaz 4.2.).
 NANIZANI
PROTEIN

LANAC
AMINOKISELINE

jS STANICNA
MEMBRANA

Frikaz 4.2. Protok informacija u molekularnoj biologiji: DNK RNK -*■

protein.
 Ovaj sažeti opis samo je naznaka sve ljepote DNI<, RNI< i protei-
na koji su i dalje izvor strahopoštovanja i čuđenja. Postoje šezdeset
i četiri moguće troslovne kombinacije A, C, T i G, ali samo dvade-
set aminokiselina. To znači da ih se može sastaviti s više nego do-
voljno kombinacija. Na primjer, GAA u DNK i RNK oznaka je za
aminokiselinu pod nazivom glutaminska kiselina, ali se ona može
označiti i s GAG.
Istraživanja brojnih organizama od bakterija do čovjeka, otkri-
vaju da je ovaj „genski kod" kojim se informacije iz DNI< i RNK
pretvaraju u proteine, prisutan u svim poznatim organizmima. U
jeziku života nema mjesta za babilonsku jezičnu vrtoglavicu. GAG
znači glutaminsku kiselinu na jeziku bakterija iz tla, korova goruši-
ce, krokodila i vaše tete Gertrude.
Ta nova saznanja omogućila su pojavu molekularne biologije
kao područja znanstvenog istraživanja. Otkriće različitih drugih
minijaturnih kemijskih čuda, uključujući proteine koji djeluju po-
put škara ili ljepila, omogućila su znanstvenicima da manipuliraju
s DNK i RNK povezivanjem djelića i komadića iz tih poučnih mole-
kula iz različitih izvora. Ta zbirka trikova iz laboratorija molekular-
ne biologije, općenito nazvana rekombinirana DNI</ potaknula je
nastanak novog područja biotehnologije i zajedno s ostalim otkrići-
ma budi nadu da će uvelike unaprijediti Hječenje mnogih bolesti.

BIOLOŠKE ISTINE I NJIHOVE POSLJEDICE

Za vjemika koji je prethodno prihvatio tvrdnju o stvaranju kao

uvjerljiv dokaz Božje uloge u nastanlcu života, zaključci izneseni
u ovom poglavlju mogu biti uznemirujući. Nema sumnje da mno-
gi čitatelji imaju svoje razloge ili su odgojeni u različitim vjerskim
okuženjima, u skladu s kojima se veličanstvena ljepota cvijeta ili
let orla može dogoditi samo kao posljedica nadnaravne inteligen-
cije koja cijeni složenost, raznolikost i ljepotu. Ali danas kada su
molekularni mehanizmi, genetski slijed i prirodni odabir izneseni
da bi se sve to objasnilo, možda ćete se naći u iskušenju da uzvikne-
te: „Dosta! Vaša naturalistička objašnjenja oduzimaju svijetu svu
božanstvenu tajnovitost!"
Ne strahujte, preostalo je još dovoljno božanske tajnovitosti.
Mnogi ljudi koji su razmotrili sve znanstvene i duhovne dokaze
još uvijek vide ruku Božju kako stvara i upravlja.
Za mene osobno, nema trunčice razočaranja ili gubitka iluzija
u tim otkrićima o prirodi života - čak suprotno! Samo život mo-
že biti toliko prekrasan i zanimljiv! Koliko je samo očaravajuća ta
digitalna elegancija DNK! Koliko su samo estetski privlačne i pro-
finjene komponente živih stvorenja, od ribosoma koji pretvaraju
RNK u proteine, metamorfoze gusjenice u leptira, do raskošnog
perja pauna koji zavodi svog partnera! Evolucija, kao mehanizam,
može i mora biti istinita. No to nam ništa ne govori o prirodi nje-
zina tvorca. U svakom slučaju, vjernici danas imaju samo još više
razloga za ushićenje.
 PETO POGLAVLJE

„ Dešifriranj.e BOŽJE
KNJIGE UPUTA-
S A Z N A N JA O L JU D S K O M
G EN O M U

Dok sam početkom 1980-ih bio istraživač genetike na Yaleu7 odre-

đivanje stvarnog slijeda nelcoliko stotina slova u kodu DNK bilo je
mukotrpan pothvat. Metode su bile vrlo osjetljive, zahtijevale su
brojne pripremne korake, uporabu skupih i opasnilr reagensa kao
što su radioaktivne kemikalije te ručno ulijevanje iznimno rijetkih
želea koji su gotovo uvijek bili onečišćeni mjehurićima i ostalim ne-
dostatcima. Detalji nisu važni, najvažnije je to što je to trajalo une-
dogled, s mnoštvom pokušaja i pogrešaka, samo da bi se izdvojilo
nekoliko stotina slova iz lcoda čovjekova DNK.
Unatoč tim problemima, moj prvi objavljeni članak o ljudskoj
genetici bio je o određivanju slijeda baza u deoksiribonukleinskoj
kiselini. Istraživao sam stvaranje samo jednog proteina, pronađe-
nog u crvenim krvnim stanicama ljudskog fetusa u maternici, za
koji se pretpostavljalo da će postupno nestati nakon što novorođe-
ne bebe počnu disati svojim vlastitim plućima. Naziv tog proteina
je fetalni hemoglobin. Hemoglobin je protein koji omogućuje crve-
 nim krvnim stanicama da prenose kisik iz naših pluća u sve ostale
dijelove tijela. Ljudi i neke vrste čovjekolikih majmuna prije rođe-
nja koriste posebnu inačicu hemoglobina koja olakšava izdvajanje
kisika iz majčine lcrvi za hranjenje i razvoj fetusa. Tijekom prve
godine života taj se fetalni hemoglobin postupno smanjuje, a run-
jesto njega stvara se oblik koji je karakterističan za odrasle osobe.
Unatoč tomu, među članovima jamajkanske obitelji koju sam istra-
živao i u odrasloj dobi pojavljivale su se značajne količine fetalnog
hemoglobina. Slučaj te „nasljedne postojanosti fetalnog hemoglobi-
na" bio je vrlo zanimljiv jer kada bismo znah kako namjemo pokre-
nuti njegovo stvaranje u bilo koje druge osobe, to bi moglo uvelike
smanjiti širenje anemije srpastih stanica. Samo 20 posto fetalnog he-
moglobina u crvenim krvnim stanicama čovjeka s bolešću srpastih
stanica bitno bi smanjilo bolne upale i ubrzana oštećenja organa.
Nikada neću zaboraviti dan kada je moj pokušaj sekvencioni-
ranja deoksiribonuldeinske kiseline otkrio kako se na specifičnoj
poziciji „uzvodno", tik do jednog od gena koji pokreću stvaranje
fetalnog hemoglobina, umjesto C nalazi G. Pokazalo se da je ta
promjena od samo jednog slova odgovorna za nastavljanje tog fe-
talnog programa i kod odraslih. Bio sam uzbuđen i iscrpljen. Bilo
je potrebno 18 mjeseci rada da se otkrije ta jedna jedina preinaka
među slovima u kodu čovjekove DNK.
Tri godine kasnije saznao sam, s nemalim iznenađenjem, da je
nekoliko pronicljivih znanstvenika počelo raspravljati o mogućno-
sti određivanja slijeda baza deoksiribonukleinske kiseline iz cjelo-
kupnog ljudskog genoma za koji je procijenjeno da se u svojoj dulji-
ni sastoji od tri milijarde osnovnih parova. Nisam vjerovao da bi se
takav zadatak mogao izvršiti za mog života.
 Tada nismo znali mnogo o tome što bi genom mogao obuhva-
ćati. Nitko doista nije pod mikroskopom vidio kemijske baze poje-
dinačnog ljudskog gena jer one su za to bile presićušne. Uspjelo
se odrediti obilježja za samo nekoliko stotina gena, a procjene o
tome koliko bi gena mogao obuhvaćati genom vrlo su se razliko-
vale. Č akje i definicija genabila (i još uvijek jest) pomalo zbrkana.
Jednostavnu definiciju da gen čini odlomak deoksiribonukleinske
kiseline koji sadrži podatke za određeni protein, uzdrmalo je otkri-
će da su dijelovi gena koji služe za kodiranje proteina isprekidani
umetnutim segmentima DNK nazvanim introni. Ovisno o tome
kako su se kodirajući dijelovi poslije zajedno spajali u kopiju RNK,
jedan gen katkada je mogao nositi podatke za nekoliko različitih
(ali povezanih) proteina. Usto, između pojedinih gena postojali su
dugački odjeljci DNK za koje se činilo da nemaju neku posebnu
svrhu, pa su ih neki čak nazivali „otpadnom DNK", premda je,
imajući na umu stupanj našeg neznanja, bila potrebna ođređena
smjelost da itko može neki dio genoma nazvati „smećem".
Unatoč svim tim nepoznanicama, nije se sumnjalo u to koliko
bi dragocjeno bilo znanje o cjelokupnom slijedu baza u genomu. U
toj golemoj knjizi uputa bio bi skriven popis dijelova za biologiju
čovjeka, kab i tješenja za dugačak popis bolesti lcoje slabo razumije-
mo i neučinkovito liječimo. Za mene kao liječnika, mogućnost da
otvorimo stranice te najsveobuhvatnije knjige znanja o medicini,
bila' je izvanredno privlačna. I tako samse, u akademskom okruže-
nju, kao još uvijek mladi istraživač nesvjestan praktičnih okolnosti
tako smionog plana, pridružio raspravi na strani onih koji su podu-
pirali organizirani program određivanja slijeda ljudskoga genoma,
koji je uskoro i nazvan „Projektom ljudskoga genoma".
 Moja želja da vidim kako se diže veo tajne s Ijudskoga geno-
ma bila je sve veća u nekoliko narednih godina. Predvodeći mla-
đahnu istraživačku skupinu usredotočenih i marljivih poslijedip-
lomskih studenata i doktoranata, odlučio sam istražiti genetske
osnove određenih bolesti koje su usprkos svim pokušajima da ih
se pronađe, do tada ostale nepoznate. Najvažnija među njima bila
je cistična fibroza, najrašireniji, potencijalno smrtonosan genetski
poremećaj kod stanovnika Sjeverne Europe. Bolest se obično dija-
gnosticira kod beba ili male djece koja ne uspijevaju dobiti na te-
žini i pate od učestalih respiratornih infekcija. Zainteresiravši se
za informacije dobivene od pronicavih majki koje su zapazile da
ta djeca imaju slan okus kad ih se poljubi, hječnici su identificirali
visoku koncentraciju ldorida u dječjem znoju kao dijagnostičko obi-
lježje. Znali smo i to da pacijenti oboljeli od cistične fibroze imaju
tanak, ljepljiv iscjedak u plućima i gušterači, no nismo imali nika-
kvu stvamu naznaku o tome koja je moguća funkcija gena koji je
krenuo naopako.
S cističnom fibrozom susreo sam se prvi put kao liječnik stažist
krajem 1970-ih. U 1950-im godinama djeca s tom bolešću rijetko su
doživjela desetu godinu. Stalan napredak u svladavanju simpto-
ma - zamjenom enzima u gušterači, hječenjem plućnih infekcija
kvalitetnijim antibioticima, poboljšanom prehranom i fizikalnom
terapijom - postupno je produljio životni vijek pacijenata oboljelih
od cistične fibroze, tako da su mnogi među njima 1970-ih godina
preživjeli da bi pohađah fakultet, stupih u brak i zaposlili se. No
izgledi za dugoročno izlječenje još su uvijek bili neznatni. Bez te-
meljnog razumijevanja genetskih oštećenja, medicinski istraživači
tapkali su u mraku. Sve što smo znali bilo je to da se negdje, među
tri milijarde slova, koliko ih ima u kodu DNK, barem jedno slovo
greškom smjestilo na osjetljivo mjesto.
Pronaći tako sićušnu grešku činilo se gotovo nerješivim proble-
mom. No ono drugo što smo znali o cističnoj fibrozi bilo je to da
je ona nasljeđna u povratnom obliku. Da bi se razumjelo značenje
toga, važno je shvatiti da svi mi imamo dvije kopije svakog gena,
jednu naslijeđenu od majke i jednu od oca. (Izuzetci su ’geni u kro-
mosomima X i Y, koji postoje samo u jednostrukoj kopiji kod muš-
karaca.) U recesivnim oboljenjima kao što je cistična fibroza, dijete
će oboljeti samo ako su oštećene obje kopije gena. Da bi se to dogo-
dilo, oba roditelja trebaju nositi neispravnu kopiju - no s obzirom
na to da se pojedinci s jednom normalnom i jednom lošom lcopi-
jom osjećaju posve dobro, ti nositelji obično nisu ni svjesni svog
statusa (svaki trideseti pojedinac sjevernoeuropskog podrijetla no-
sitelj je cistične fibroze, a većina njih tu bolest nema u obiteljskoj
povijesti).
Zbog toga je genetska osnova cistične fibroze omogućila zani-
mljivu primjenu detektivskog istraživanja DNK. Čak i ne znajući
ništa o odgovornom genu, istraživači su mogli pratiti nasljeđiva-
nje stotina slučajno odabranih djelića DNI< iz cjelokupnoga geno-
ma kod obitelji s cističnom fibrozom i njihovih rođaka te tražiti
fragmente DNI< na osnovi kojih se moglo predvidjeti koji su rođaci
imali cističnu fibrozu, a koji ne. Takvi fragmenti nužno su morali
biti smješteni blizu gena cistične fibroze. Nismo mogli pročitati sve
tri milijarde parova tih slova, ali uspjeli smo slučajno rasvijetliti
nekoliko milijuna ovamo, nekoliko milijuna onamo, i pokušavali
pronaći bilo kakvu povezanost s tom bolešću. To smo morali uči-
niti stotine i stotine puta, no kako smo znali da je genom sklop po-
vezanih informacija - bili smo uvjereni da ćemo, nastavimo li tim
putem, pronaći pravo mjesto u blizini.
Na iznenađenje i zadovoljstvo znanstvenika i obitelji, to je pos-
tignuto 1985. godine. Pokazalo se da se gen cistične fibroze mora
nalaziti negdje unutar dva milijuna osnovnih parova DNI< na sed-
mom kromosomu. No najteži dio tek je trebao doći. Poslužit ću se
analogijom kojom sam se i tada često koristio da objasnim slože-
nost tog problema. Ta je potraga bila slična pokušaju da se prona-
đe jedna jedina neispravna žarulja koja se mogla nalaziti u prizem-
lju bilo koje kuće u Sjedinjenim Državama. Istraživanje tih obitelji
bio je vrlo dobar početak, u smislu da su nam one omogućile da
odredimo pravu saveznu državu, a naposljetku i točan savezni ok-
rug. No to se činilo kao da stvari promatrate s visine od nekoliko
kilometara, te nas ta strategija nije mogla daleko odvesti. Morali
smo ići od kuće do kuće i pregledati svaku pojedinu žarulju.
A mi nismo imali nikakav iscrtani prikaz tog prostora. Taj dio
sedmog kromosoma, poput glavnine genoma, nije bio istražen sve
do 1985. godine. Da nastavim svoju usporedbu, nije bilo iscrtanog
plana ulica u gradovima i selima,nije bilo kućnihbrojeva, a pogoto-
vo, nije bilo inventamog popisa žarulja. To je doista bio vrlo težak
zadatak.
Moji suradnici i ja osmislili smo metodu nazvanu „preskakiva-
nje kromosoma" koja nam je omogućila da se krećemo po svojoj
ciljanoj skupini od dva milijuna osnovnih parova velikim koraci-
ma kao da na nogama imamo opruge, umjesto da po njoj pužemo
uzduž na tradicionalan način. I to je pomoglo, jer nam je omoguči-
lo da potragu od kuće do lcuće poduzmemo istodobno na nekoliko
različitih lokacija. No izazov je još uvijek bio gotovo nesavladiv
te su mnogi u znartstvenoj zajednici smatrali da je taj pristup toli-
ko nepraktičan da zapravo nilcada neće biti djelotvoran za neku
ljudsku bolest. Suočen s ograničenim sredstvima i nagomilanim
problemima, moj je laboratorij 1987. godine udružio snage s onima
Lap-Chee Tsuija, darovitog doktorskog istraživača u dječjoj bolni-
ci u Torontu. Naši laboratoriji nastavili su rad udruženim snaga-
ma. Potraga je bila poput detektivske priče - znali smo da će tajna
naposljetku biti otkrivena na posljednjoj stranici, no nismo znali
koliko će nam trebati da tamo stignemo. Bilo je mnogo tragova i sli-
jepih uličica. Nakon što smo se po treći ili četvrti put uzbudili radi
mogućeg odgovora, a sve bi propalo već sljedećeg jutra zbog no-
vih podataka, sami sebi više nismo dopuštali da budemo previše
optimistični oko bilo čega. Nije nam bilo jednostavno objašnjavati
kolegama zašto još uvijek nismo pronašli gen ili, s druge strane,
zašto već nismo odustali. U jednom sam trenutku, tražeći novu
metaforu za objašnjavanje težine problema, čak otišao do obližnje
farme kako bih se slikao sjedeći na vrhu plasta sijena s iglom za
šivanje u ruci.
Ipak, jedne kišne noći u svibnju 1989. godine, odgovor je kona-
čno stigao. Na papirima koji su izlazili iz stroja za faksiranje što
smo ga Lap-Chee i ja postavili u studentskom domu Sveučilišta
Yale, gdje smo obojica prisustvovali jednom sastanku, bili su ispi-
sani podatci dnevnog rada u laboratoriju - jasno pokazujući da je
izostanak samo triju slova u kodu DNK (CTT, da budem precizan)
u šifriranom dijelu proteina prethodno nepoznatoga gena bio uz-
rok cistične fibroze kod većine pacijenata. Ubrzo nakon toga, mi
smo, kao i ostali, mogli pokazati da je ta mutacija i neke druge ne
 tako uobičajene pogreške u tom genu, danas nazvanom CFTR, uz-
rok gotovo svih slučajeva te bolesti.
I tako je to bio dokaz da mi doista možemo pronaći pregoijelu
žarulju, da možemo odrediti gen bolesti putem postupnog, sve toč-
nijeg određivanja njegovog položaja u kromosomu. Bio je to veliki
trenutak slavlja. Bilo je to dugo i naporno putovanje, ali ono je sada
rasplamsalo nade da se uspješno može provesti istraživanje koje bi
dovelo do izlječenja.
Na ubizo održanom skupu nekoliko tisuća istraživača cistične
fibroze, članova obitelji i kliničkih liječnika oboljelih, napisao sam
pjesmu u spomen otkrića gena. Glazba mi je oduvijek omogućava-
la da izrazim ono što se nije moglo riječima opisati. Iako je moje
gitarističko umijeće vrlo skromno, pronalazio sam veliko zadovolj-
stvo u onim trenutcima kada bi ljudi zajedno zapjevali. To je islcus-
tvo bilo više rezultat duha no učenosti. Nisam mogao suzdržati
suze kada je mnoštvo tih dobrih ljudi ustalo sa svojih sjedala i za-
jedno zapjevalo:

Snivajte, snivajte,
Sva naša braća i sestre slobođno dišu.
Neustrašivi, čvrsto u našim srcima,
Sve dok priča o cističnoj fibrozi ne završi.

Sljedeća faza pokazala se težom nego što smo očekivali i priča

o cističnoj fibrozi, nažalost, još nije dio povijesti. No otkriće toga
gena bilo je doista plodonosno i usmjerilo je istraživanje cistične
fibroze na put za koji svi mi očekujemo da će naposljetku biti us-
pješan. Ako uzmemo u obzir savposao koji je obavilo više od dva-
 desetak različitih istraživačkih skupina diljem svijeta u svrhu otkri-
vanja gena cistične fibroze, bilo je potrebno deset godina i više od
pedeset milijuna dolara da se odredi samo jedan gen samo jedne
bolesti. A za taj se zadatak pretpostavljalo da je jedan od najlakših,
s obzirom na to da je cistična fibroza razmjerno uobičajena bolest
koja vrlo precizno slijedi Mendelova pravila nasljeđivanja. Kalco
smo uopće mogli pomisliti da taj zadatak proširimo na stotine neo-
bičnih genetskih bolesti koje žurno treba razotkriti? I kako smo
uopće mogli pomisliti da tu istu strategiju primijenimo na bolesti
lcao što su dijebetes, shizofrenija, srčana oboljenja iii još rasprostra-
njeniji rak, ako smo znali da su nasljedni faktori od presudne važ-
nosti, ali i to da najbolji dokazi upućuju kako su time obuhvaćeni
različiti geni od kojih se nijednom ne može pripisati posebno zna-
čajan učinak? U takvim slučajevima trebalo je pronaći desetak, pa i
više žarulja koje nužno nisu morale biti neispravne, nego tek nešto
slabije. Da bismo bili bar donekle uspješni u tim mnogo složenijim
okoinostima, jednostavno smo morali imati detaljnije i točnije infor-
macije o svalcom, pa i najskrovitijem kutku u ljudskom genomu.
Trebala nam je karta svih kuća u državi.
Raprave o razboritosti tog projekta mahnito su se rasplamsale
krajem 1980-ih godina.1 Iako se velik broj znanstvenika morao su-
glasiti da bi te informacije u konačnici mogle biti korisne, sama
veličina projekta činila ga je gotovo neprovedivim. Usto, odmah
je bilo jasno da je tek mali dio genoma bio namijenjen kodiranju
proteina, a smisao ođređivanja slijeda baza u ostatku genoma (u
„otpadnoj" DNK) bio je upitan. Vrlo ugledan znanstvenik napisao
je: „Određivanje slijeda genoma bilo bi korisno koliko i prenošenje
 sabranih djela Williama Shakespearea na klinasto pismo, ako bi to
uopće bilo izvedivo ili jednostavno prevesti."
A jedan drugi napisao je: „To je besmisleno... genetičari bi mo-
rali preplivati ocean izlučevina da bi na kraju isplivali suhi s neko-
liko sitnih informacija." No najveću zabrinutost izazivao je mogući
trošak takvog pothvata i mogućnost da bi on odvukao novčana
sredstva iz ostalihbiomedicinskih istraživačkih projekata. Najbolji
lijek za tu zabrinutost bio je da se poveća „kolač" i pronađu nove fi-
nancijske mogućnosti za taj projekt. U Sjedinjenim Državama to je
okretno izveo novi ravnatelj projekta o genomu, nitko drugi nego
Jim Watson, jedan od dvojice znanstvenika koji su otkrili dvostru-
lcu zavojnicu DNK. Watson, koji je tada slovio za neprijepornu
zvijezdu biologije, uvjerio je Kongres da preuzme rizik tog novog
pothvata.
Jim Watson vješto je predvodio američki „Projekt ljudskoga ge-
noma" prve dvije godine, osnovao je istraživačke centre i angaži-
rao neke od najboljih i najučenijih suvremenih znanstvenika. Una-
toč tomu, i dalje se sumnjalo hoće li projekt uspjeti ostvariti svoj
zacrtani petnaestogodišnji plan, s obzirom na to da brojne tehnolo-
gije potrebne za izvođenje tih zadataka još nisu bile otkrivene. Pra-
va kriza odigrala se 1992. godine kada je Watson iznenada napus-
tio projekt nakon javne polemike s ravnateljem Saveznog instituta
za zdravstvo o razboritosti patentiranja djelića i komadića DNK,
čemu se Watson snažno protivio.
Pokrenuta je sveobuhvatna savezna potraga radi pronalaženja
novog ravnatelja. Nitko nije bio toliko iznenađen koliko ja sam
kada sam shvatio da se proces selekcije usredotočio na mene. U to
vrijeme bio sam prilično zadovoljan rukovodeći istraživačkim cen-
 trom za genom na Sveučilištu Michigan i sebe nikada nisam zamiš-
ljao kao vladina službenika, tako da sam na početku dao do znanja
da za to nisam zainteresiran. Međutim, ta me je odluka progonila.
Naposljetku, samo je jedan „Projekt ljudskoga genoma". To se do-
gađalo samo jednom u ljudskoj povijesti. Bude li taj projekt uspje-
šan, za medicinu bi posljedice bile bez presedana. Kao onaj koji vje-
ruje u Boga, pitao sam se nije li to bio jedan od onih trenutaka kada
sam na određen način bio pozvan da preuzmem važniju ulogu u
projektu koji bi imao dalekosežne posljedice za naše shvaćanje nas
samih. Nudila mi se mogućnost da shvatim jezik Boga, da odredim
najskrovitije pojedinosti o tome kako su ljudi nastali. Jesam li mo-
gao to odbiti? Oduvijek sam bio sumnjičav prema svima koji bi u
sličnim trenutcima vidjeli Božju volju, ali strahopoštovanje koje je
izazivao taj pothvat i moguće posljedice za odnos ljudske vrste sa
Stvoriteljem, nije bilo lako zanemariti.
U studenome 1992. godine posjetio sam svoju kćer u Sjevernoj
Carolini i tamo sam proveo dugo poslijepodne moleći u maloj ka-
pelici, tražeći savjet za tu odluku. Nisam ,,čuo" Boga kako mi se
obraća, zapravo, nikada nisam doživio nešto slično. No tijekom
tih nekoliko sati, koji su završili misom i neočekivanim pjevanjem,
preplavio me mir. Nekoliko dana kasnije prihvatio sam ponudu.
Sljedećih deset godina moj je život bio ispunjen naglim preokre-
tima i uzbuđenjima. Glavni cilj „Projekta ljudskoga genoma" bio je
izvanredno ambiciozan, pa smo postavili vrlo zahtjevne smjernice
i smatrali smo se odgovomima za njihovo ostvarivanje. Bilo je i
trenutaka vehkih frustracija, kad bi se metode koje su se u početku
činile vrlo obećavajućima pretvorile u dugoročne i spektakularne
neuspjehe. Katkada su na vidjelo izbijale trzavice među članovima
našeg znanstvenog tima, a moja je dužnost bila djelovati kao pos-
rednik. Dio istraživačkih centara nije uspio održati tempo i trebalo
ih je postupno ukinuti, na velilcu žalost njihovih voditelja. No bilo
je i pobjedonosnih trenutaka, kad su se ispunjavali zahtjevni ciljevi
te su se počela nazirati nova medicinska otkriča. Već 1996. godine
bih smo spremni početi s probama ođređivanja stvamog slijeda
većih dijelova Ijudskoga genoma, koristeći se procesom koji je teh-
nološki bio mnogo napredniji i isplativiji od onog iz 1985. godine u
vrijeme moga lova na gen đstične fibroze. U presudnom trenutku,
svi mi koji smo predvodili taj međunarodni javniprojekt, lcao uvjet
za sudjelovanje u njemu postavili smo izravan pristup podatcima
i dogovorih smo se da ni na koji način nećemo zakonom ograniči-
ti korištenje informacija iz svog istraživanja. Nikako nismo mogh
prihvatiti to da ijedan dan prođe, a da istraživači diljem svijeta,
usmjereni na razumijevanje važnih medicinskih problema, nemaju
slobodan pristup podatcima do kojih se dolazilo.
Sljedeće tri godine pokazale su se plodonosnima i već smo 1999.
mogli uvelike ubrzati istraživanje. No pred nama se pojavio nov
izazov. Kao lcomercijalni pothvat, određivanje shjeda cjelokupnog
ljudskog genoma nije se rartije smatralo zanimljivim, ali kako je vri-
jednost informacija postajala sve očitija, a troškovi sekvenciranja
neprestano se smanjivah, na scenu je stupila privatna tvrtka kao
važan supamik javnom „Projektu ljudskoga genoma". Craig Ven-
ter, čehtik tvrtke uskoro nazvane Celera, objavio je da će provesti
sveobuhvatno određivanje slijeda ljudskoga genoma, ali i to da će
patentima zaštititi brojne gene i te podatke zadržati u pretplatni-
čkim bazama te da će pristup tim bazama biti vrlo skup.
 Ideja da bi slijed ljudskoga genoma mogao postati privatno vlas-
ništvo bila je doista uznemirujuća. Još je veću zabrinutost izaziva-
lo pitanje postavljeno u Kongresu o tome ima li smisla nastaviti s
trošenjem sredstava poreznih obveznika na projekt koji bi se bolje
moglo provesti u privatnom sektoru, iako podatci koje je prikupio
tim tvrtke Celera nisu bili javno dostupni, a znanstvena strategija
koju je Venter nastojao provesti vjerojatno ne bi urodila doista dovr-
šenim i krajnje preciznim slijedom genoma. Stalan priljev zahtjeva
za većom učinkovitošću slijevao se iz dobro podmazanog stroja za
odnose s javnošću tvrtke Celera, čime se ujedno nastojalo prikazati
javni projelct kao spor i birokratski. Imajući na umu da je dio zada-
taka iz „Projekta ljudskoga genoma" provodila nekolicina najkrea-
tivnijih i najusredotočenijih znanstvenika našeg planeta s najboljih
svjetskih sveučilišta, te tvrdnje nije bilo lako podnijeti. No novinari
vole polemike. Napisano je mnoštvo članaka o „utrci" u određiva-
nju slijeda genoma i o Venterovoj jahti i mojem bicildu. Koja gnja-
važa! Cini se da većina promatrača nije shvatila kako to u biti nije
rasprava o tome tko će taj posao brže ili jeftinije obaviti (i Celera i
javni projekt bili su dobro opremljeni da ispune te zahtjeve). Bila
je to borba ideala, odnosno pitanje hoće h slijed ljudskog genoma,
naše zajedničko nasljeđe, postati komercijalna roba ili univerzalno
javno dobro.
Naš se tim u svojim naporima više nije štedio. Naših dvadeset
javnih centara za istraživanje genoma u šest država vodilo je utrku
s vremenom. U razdoblju od samo 18 mjeseci, nakon što se svake
sekunde, sedam dana u tjednu, dvadeset četiri sata na dan stvaralo
na tisuće osnovnih parova, 90 posto nacrta ljudskoga genoma bilo
je nadohvat ruke. Svi podatci i dalje su danonoćno bili na raspola-
ganju javnosti. Sa svoje strane, i Celera je stvarala velike količine
podataka, ali oni su ostali izvan dometa javnosti u njezinim privat-
nim spremištima podataka. Shvaćajući da i oni mogu imati koristi
od javnih podataka, Celera se zaustavila na polovici svoje planirane
proizvodnje. Na kraju se pokazalo da se više od polovice strukture
Celerinog genoma sastoji od javno dostupnih podataka.
Pozornost koja se poklanjala „utrci" bila je neviđena i činilo se
da će zasjeniti važnost cilja. Kada su krajem travnja 2000. godine i
tvrtka Celera i istraživači s javnog projekta nagovijestili da će obja-
viti izradu prvog nacrta, pristupio sam Venterovu i svom zajed-
ničkom prijatelju (Ariju Patrinosu, članu programa o genomu u
Ministarstvu energije) i zamoho ga da dogovori tajni sastanak. Uz
pivo i pizzu u Arijevu podrumu, Venter i ja osmislili smo plan isto-
dobnog objavljivanja rezultata istraživanja.
Tako sam se ja, kako je prikazano na prvim stranicama ove knji-
ge, našao uz predsjednika Sjedinjenih Država u Istočnoj sobi Bijele
kuće 26. lipnja 2000. godine, objavljujući da je stvoren prvi nacrt
knjige o Ijudskom postanku. Otkriven je jezik Boga.
Omogućeno mi je da sljedeće tri godine nastavim predvoditi
javni projekt kojim bi se pojasnio taj prvotni slijed, ispunile preosta-
le pukotine, unaprijedila točnost informacija i nastavilo sa svalcod-
nevnim pohranjivanjem svih podataka u bazu podataka otvorenu
za javnost. U travnju 2003. godine, u mjesecu u lcojem se obilježava-
la pedeseta godišnjica VVatsonova i Crickova objavljivanja dvostru-
ke zavojnice DNK, proglasili smo završetak svih zadataka iz „Pro-
jekta Ijudskoga genoma". Kao osoba zadužena za rukovođenje tim
projektom, bio sam vrlo ponosan na više od dvije tisuće znanstve-
nika koji su ostvarili taj nevjerojatan pothvat. Uvjeren sam da će se
i za tisuću godina na taj pothvat gledati kao na jedno od najvažni-
jih dostignuća čovječanstva.
Na skoroj proslavi uspjeha „Projekta ljudskoga genoma", koju
je financijski potpomogla Genetic Alliance, dobrotvorna organizaci-
ja za pružanje podrške obiteljima suočenim s rijetkim genetskim
bolestima, preradio sam poznatu narodnu pjesmu „Svi dobri lju-
di" kako bi odgovarala prigodi. Svi nazočni pridružili su se pjeva-
nju:

Ovo je pjesma za sve dobre ljude,

Sve dobre ljude koji su dio ove obitelji.
Ovo je pjesma za sve dobre ljude,
Zajednička nas nit sve povezuje.

Dopisao sam još nekoliko stihova o onome kroza što prolaze

mnoge od tih obitelji i njihova djeca u svojoj borbi s tim rijetkim
boleštima:

Ovo je pjesma za one koji pate,

Vaša snaga i vaš duh dirnuli su svakog od nas.
Vaša je upornost naše nadahnuće,
Vaša hrabrost pomaže nam da ustrajemo.

A na kraju, dodao sam i strofu o genomu:

To je knjiga života, bilješka povijesti,

Medicinski priručnik, njome je sve prožeto.
Ona je o ljudima, za Ijude stvorena,
Za sve ljude, i za mene, i za vas.
 Za mene kao vjemika, razotkrivanje slijeda ljudskoga genoma
imalo je još jedno značenje. Ta je knjiga napisana na jeziku deoksiri-
bonukleinske kiseline kojim je Bog progovorio o postanku života.
Osjetio sam neizrecivo strahopoštovanje pregledavajući tu najvaž-
niju od svih bioloških knjiga. Ipak, ona je napisana na jeziku koji
vrlo slabo razumijemo i trebat će nam desetljeća, ako ne i stoljeća,
da shvatimo ono o čemu nam ona govori. Njome smo stigli na pot-
puno nov teritorij.

IZNENAĐENJA IZ PRVOG ČITANJA GENOMA

Brojne su knjige napisane o „Projektu ljudskoga genoma" (vje-

rojatno i previše njih).2 Možda ću i ja jednog dana napisati svoju,
nadajući se da imam dovoljno iskustva da izbjegnem senzacionah-
zam mnoštva danas popularnih prikaza. Dakako, svrha ove knjige
nije da opširno opisujem to nevjerojatno iskustvo, nego da izne-
sem svoja razmišljanja o tome kako se suvremeno shvaćanje zna-
nosti može uskladiti s vjerom u Boga.
U tom smislu, zanimljivo je pozorno promotriti genom ljudske
vrste i usporediti ga s genomima mnoštva drugih organizama čiji je
shjed danas poznat. Dok smo pregledavah beskrajnu nit ljudskog
genoma, protezanje 3,1 milijarde slova iz koda deoksiribonuklein-
ske kiseline kroz dvadeset četiri kromosoma, odmah smo uočili
nekohko neobičnosti.
Iznenadilo nas je kohko se mah dio genoma doista koristi za
kodiranje proteina. Iako nam naše metode eksperimentiranja i ra-
čunanja još ne omogućuju preciznu procjenu, možemo reći da u
ljudskom genomu postoji samo 20000-25000 gena za kodiranje
 proteina. Geni za kodiranje proteina koriste tek 1,5 posto ulcupne
DNK. Nakon desetljeća iščekivanja otkrića o barem 100 000 gena,
nanogi od nas bili su zapanjeni shvativši da Bog o čovječanstvu pi-
še tako kratke priče. To je bilo osobito sablažnjujuće u kontekstu
činjenice da neki jednostavniji organizmi, poput crva, mušica ili
jednostavnih biljaka, imaju gotovo istibroj gena, tj. oko 20000.
Dio promatrača to je shvatio kao pravu uvredu za ljudsku slo-
ženost. Nismo li sami sebe zavaravah u pogledu svog posebnog
mjesta u životinjslcom carstvu? Pa, zapravo i pe. Odmah je bilo
jasno da cijela priča ne završava s brojem gena. Prema svim pro-
cjenama, biološka složenost ljudskihbića uvelike nadilazi onu glis-
te, s njezinih ukupno 959 stanica, iako imaju sličan broj gena. I<
tomu, nijedan drugi organizam nije uspio odrediti slijed vlastitog
genoma! Naša složenost trebala je proizlaziti ne tohko iz tog broja
odvojenih sklopova uputa, koliko iz načina na koji se njima koris-
timo. Možda su dijelovi od kojih smo sastavljeni naučih rješavati
složene zadatke?
Da bismo ovo razmotrili na drugačiji način, može nam pomo-
ći usporedba s jezikom. Prosječno obrazovan govornik engleskog
jezika raspolaže rječnikom od oko 20000 riječi. Te riječi mogu se
iskoristiti za sastavljanje jednostavnih dokumenata poput priručni-
ka za vlasnike osobnih vozila ili znatno složenijih, književnih djela
kao što je Uliks Jamesa Joycea. Slično tomu, crvi, insekti, ribe i ptice
da bi funkcionirali očigledno trebaju rječnik od 20 000 gena, iako se
njime ne služe na način na koji mi to činimo.
Sljedeće zapanjujuće obilježje ljudskoga genoma proizlazi iz
uspoređivanja različitih pripadnika naše vlastite vrste. Na razini
deoksiribonukleinske kiseline, mi smo svi 99,9 posto identični. Ta
sličnost vrijedi bez obzira na to koja ćete dva pojedinca iz bilo ko-
jeg dijela svijeta odabrati za tu usporedbu. Dakle, prema analizi
deoksiribonuldeinske kiseline, mi ljudi doista smo članovi jedne
obitelji. Ta iznenađujuće mala genetska raznolikost ono je po čemu
se razlikujemo od velikog broja ostalih vrsta na planetu, kod kojih
je ukupna raznolikost DNK deset, a katkada i pedeset puta veća od
naše vlastite. Nepoznati posjetitelj koji bi došao istražiti oblike ži-
vota na Zemlji, mogao bi reći mnogo zanimljivih stvari o čovječan-
stvu, ali bi najvjerojatnije izrekao svoje mišljenje o iznenađujuće
niskoj razini genetske raznolikosti unutar naše vrste.
Genetičari koji se bave istraživanjem određenih populacija, a
čija znanstvena disciplina podrazumijeva uporabu matematičkih
sredstava da bi se rekonstruirala povijest populacije nekih životi-
nja, biljaka ili bakterija, sagledavaju te činjenice o ljudskom geno-
mu i zaključuju kako su svi pripadnici naše vrste nastali od zajed-
ničke skupine predaka, od oko 10 000 njih, koji su živjeli od 100 000
do 150000 godina ranije. Ta se informacija vrlo dobro poklapa s
fosilnim ostatcima koji određuju istočnu Afriku kao prostor na ko-
jem su živjeli ti naši praočevi.
Sljedeća izvanredno zanimljiva posljedica istraživanja većeg
broja genoma bila je mogućnost da se provede istančana uspored-
ba slijeda baza u našoj vlastitoj DNK s onim drugih organizama.
Uz pomoć računala možemo odabrati određeni fragment ljudske
DNI< i utvrditi postoji li sličan slijed u nekim drugim vrstama. Iza-
beremo li dio za kodiranje iz ljudskog gena (tj. onaj dio koji sadrži
upute za stvaranje proteina) i to iskoristimo za pretraživanje, goto-
vo uvijek će se pojaviti vrlo velika podudarnost s genomima osta-
lih sisavaca. Mnogi geni pokazat će i zamjetnu, ali ne i dovoljnu,
 sličnost s ribama. Moguće je čak pronaći sličnosti s genomima jed-
nostavnijih organizama kao što su voćne mušice ili gliste. U neldm
doista zapanjujućim primjerima, ta će se podudarriost protegnuti
sve do gena kvasca, pa i bakterija.
Ako, s druge strane, odaberemo djelić ljudske DNI< koji se na-
lazi između gena, vjerojatnost da ćemo moći pronaći sličan slijed
u genomima drugih ne tako blisko povezanih organizama, tada se
smanjuje. Ona ne nestaje u potpunosti jer se pomnim računalnim
pretraživanjem oko polovine takvih fragmenata može povezati s
genomima ostalih sisavaca, a gotovo se svi oni lijepo slažu s DNI<
ostalih primata. U prikazu 5.1. iskazani su postotci uspjeha određi-
vanja tih podudarnosti, odvojeni u nekoliko različitih kategorija.

Slijed genoma koji Nasumce izabrani

određuje kod segmenti DNK
za protein između gena
Čimpanza 100% 98%
Pas 99% 52%
Miš ' ' 99% 40%
Kokoš 75% 4%
Voćna mušica 60% -0 %
Glista 35% -0 %

Tablica 5.1. Vjerojatnost pronalaženja sličnog slijeda DNK u genomu dru-

gih organizama u odnosu na slijed DNK kod čovjeka.

Što to sve znači? Na dvije različite razine to snažno podupire

Dartvinovu teoriju evolucije, odnosno podrijetlo od zajedničkog
pretka putem prirodnog odabira pomoću varijacija l<oje se slučajno
događaju. Na razini genoma kao cjeline, računalom možemo kon-
struirati stablo života. isključivo na temelju sličnosti sekvenci DNI<
večegbroja organizama. Rezultat se može vidjeti u prikazu 5.2. Ne
zaboravite da se u toj analizi ne koriste informacije iz fosilnih zapi-
sa ili iz anatomskih opažanja postojećih oblika života. Ipak, njezi-
na sličnost sa zaključcima iz istraživanja komparativne anatomije,
kako postojećih organizama, tako i fosilnih ostataka, jest iznenađu-
juća. Drugo, u okvirima genoma, Danvinova teorija pretpostavlja
da će se mutacije koje ne utječu na funkcije (odnosno, one smješte-
ne u „otpadnoj DNK") tijekom vremena bez prestanka gomilati.
Pretpostavlja se da se mutacije u dijelovima gena za kodiranje ne
mogu tako često opaziti> s obzirom na to da bi glavnina njih bila
veoma štetna, a samo bi vrlo mali broj takvih zbivanja omogućio
selektivnu pređnost i opstao tijekom evolucijskog procesa. To je
upravo i ono do čega se došlo opažanjem. Ovaj posljednji fenomen
čak vrijedi za istančane pojedinosti u dijelovima gena za kodiranje.
Prisjetimo se da je, kako je to navedeno u prethodnom poglavlju,
genetski kod degeneriran jer su, primjerice, i GAA i GAG oznake
za glutaminsku kiselinu. To znači da je moguće da neke mutaci-
je u dijelu za kodiranje budu „tihe", s obzirom na to da kodirana
aminokiselina tom promjenom nije izmijenjena te tako 'nema nikak-
ve štete. Kod uspoređivanja sekvenca DNK povezanih vrsta, tihe
razlike mnogo su uobičajenije u područjima za kodiranje nego u
onima koji mijenjaju neku aminokiselinu. A to je upravo ono što
Darwinova teorija i pretpostavlja. Da su, kako to neki mogu tvrdi-
ti, ti genomi stvoreni pojedinačnim djelima specijalnog stvaranja,
zašto bi se pojavljivalo to pojedinačno obilježje?
Prikaz 5.2. Na ovoj je stranici prikazano današnje shvaćanje stabla života,
na kojemu se odnosi između različitih vrsta sisavaca izvode isldjučivo
usporedbom sekvenca njihovih DNI<. Duljina pojedinih grana predsta-
vlja stupanj razlike između određenih vrsta - tako su sekvence DNK kod
miša i štakora povezane u većem stupnju od onih kod miša i vjeverice, a
sekvence DNI< kod čovjeka i čimpanze sličnije od onih čovjeka i majmu-
na.
Prikaz 5.3. Radi zanimljive povijesne usporedbe, prikazana je stranica iz
Darvvinove bilježnice iz 1837. godine na kojoj se na riječi „ja mislim" nado-
vezuje njegova vlastita ideja o stablu života koje povezuje različite vrste.

D A R W IN I D N K

Charles Darwin bio je duboko nesiguran glede svoje teorije evo-

lucije. Time se vjerojatno može objasniti činjenica da je prošlo goto-
vo dvadeset pet godina od kada je razvio svoju ideju do njezina ob-
javljivanja u knjizi O podrijetlu vrsta. Darvvin je nedvojbeno mnogo
puta poželio da se može vratiti milijune godina u prošlost i doista
 opaziti sva zbivanja koja je predvidjela njegova teorija. Naravno
da to nije mogao učiniti, a to ne možemo učiniti ni mi danas. Ipak,
i bez vremenskog stroja, Darvvin gotovo da nije mogao zamisliti
nevjerojatniji digitalni prikaz svoje teorije od onoga što smo ga mi
otkrili istražujući deoksiribonukleinsku kiselinu većeg broja orga-
nizama.
Sredinom 19. stoljeća Darwin nikako nije mogao znati kako bi
mehanizam evolucije putem prirodnog odabira mogao izgledati.
Mi danas uviđamo da su varijacije koje je on postavio kao pravilo
poduprte mutacijama DNK do kojih dolazi prirodnim zbivanjima.
Procjenjuje se da se to događa učestalošću od jedne greške u sva-
lcom 100 milijuntom paru baza po generaciji. (Uzgred, to znači da
svi mi, s obzirom na to da imamo dva genoma od kojih je svaki sa-
činjen od 3 milijuna osnovnih parova, jedan od naše majke i jedan
od našeg oca, imamo otprilike šezdeset novih mutacija koje nisu
postojale kod nijednog od naših roditelja.'*
Glavnina tih mutacija događa se u dijelovima genoma *.oji
nisu od presudne važnosti, te uslijed toga, on imaju nezname ili
nikakve posljedice. One koje se nalaze na osjetljivijim dijelovima
genoma općenito su štetnije te se brzo izdvajaju iz populacija zato
što smanjuju reproduktivne sposobnosti. Ali u rijetkim situacija-
ma, mutacija će se dogođiti slučajnošću koja će. ponuditi određen
stupanj selektivne prednosti. Novo „slovkanje" DNK imat će ne-
znatno veću vjerojatnost da bude preneseno budućim norašt \jimct.
Tijekom vrlo dugog vremenskog razdoblja, takva poželjna rijetka
zbivanja mogu postati rasprostranjenija kod svih članova ođređe-
ne vrste, rezultirajući naposljetku većim promjenama u biološkom
funkcioniranju.
 Danas kada imamo mogućnost pratiti ta zbivanja, znanstvenici
mogu u nekim slučajevima uhvatiti evoluciju na djelu. Dio kritiča-
ra darvinizma sldon je tvrdnjama kako nema dokaza „makroevo-
lucije" (tj. većih promjena vrsta) u fosilnim ostatcima, nego samo
„mikroevolucije" (tj. pojedinačnih promjena imutar vrste). Oni tvr-
de da bi se, ovisno o promjeni prehrane, s vremenom mogla opazi-
ti promjena oblika kljuna kod zebe, ali ne i pojava nove vrste.
Ta se distinkcija sve češće smatra neprirodnom. Na primjer, sku-
pina sa Sveučilišta Stanford provodi opširno istraživanje kako bi
shvatila veliku raznolikost ljuskastih oklopa kod koljušaka. Kolju-
Ške koje žive u slanoj vodi uobičajeno imaju nizove od 36 Ijuskica
koje se rasprostiru od glave do repa, dok su slatkovodne populaci-
je u mnogim različitim dijelovima svijeta gdje je manje grabežljiva-
ca izgubile glavninu tih ljuskica.
Cini se da su slatkovodne koljuške stigle na svoje današnje lo-
kacije prije 10 do 20 tisuća godina nakon otapanja ledenjaka na
kraju posljednjeg ledenog doba. Pozorno uspoređivanje genoma
slatkovodne vrste te ribe utvrdilo je postojanje posebnog gena,
EDA, čije su se varijacije opetovano i samostalno pojavljivale u slat-
kovodnom okružju, rezultirajući gubitkom ljuskica. Zanimljivo, i
ljudi imaju EDA gen, a spontane mutacije u tom genu dovode do
oštećenja kose, zubi, znojnih žlijezda i kostiju. Nije teško uvidjeti
kako se razliku između koljušaka iz slatkih i onih iz slanih voda
može proširiti na stvaranje svih vrsta riba. Stoga se razliku između
makroevolucije i mikroevolucije može shvatiti kao prilično arbit-
rarnu. Važnije promjene koje rezultiraju novom vrstom posljedica
su niza manjih pojedinačnih koraka.
 Smatra se da evoluciju možemo prepoznati i danas u ubrzanim
promjenama virusa, bakterija i parazita koji uzrokuju određene bo-
lesti i mogu izazvati velike probleme u javnom zđravstvu. Kada
sam 1989. godine obolio od malarije u zapadnoj Africp to se do-
gođilo unatoč tomu što sam uzeo preporučeno sredstvo protiv za-
raze (klorokinin). Slučajne prirodne varijacije u genomu parazita
malarije, koji je bio izložen selelcciji tijekom mnogo godina učestale
uporabe klorokinina u tom đijelu svijeta, naposljetku su kod pa-
razita malarije rezultirale pojavom patogena otpornih na lijekove
te se bolest ponovno nastavila brzo širiti. Slično, brze evolutivne
promjene u virusu HlV-a koji uzrokuje AIDS predstavljale su naj-
veću poteškoću u stvaranju cjepiva, a glavni su uzrok pogoršanja
zdravstvenog stanja kod onih bolesnika koji su se liječili lijekovima
protiv AIDS-a. U javnosti se još više strahuje od moguće pandemi-
je ptičje gripe koju uzrokuje virus H5NI, a ta se strahovanja temelje
na velikoj vjerojatnosti da će se taj virus, već sada smrtonosan za
perad i osobe koje su bile u dodiru sa zaraženom peradi, razviti u
oblik koji će se lako prenositi s čovjeka na čovjeka.
Doista, moglo bi se s pravom reći da se bez teorije evolucije ne
bi moglo razumjeti ne samo biologiju nego i medicinu.

Š T O N A M TO GOVORI O EVOLUCIJI ČOVJEKA?

Vidjeli smo kako izgleda primjena evolucijske znanosti na ko-

Ijušku, no što je s nama? Od Darwinova vremena, ljudi različitih
svjetonazora silno su se trudili shvatiti kako se otkrića o biologiji
i evoluciji mogu primijeniti na ljudska bića, na tu posebnu vrstu
životinja.
 Istraživanje genoma neumoljivo vodi do zaključlca da mi ljudi
imamo zajednieke pretke s ostalim živim stvorovima. Dio tih do-
kaza može se vidjeti u prilcazu 5.2. u kojem je izložena vidljiva
sličnost između naših genoma i onih drugih organizama. Ti do-
kazi, dakako, sami po sebi ne potvrđuju zajedničko podrijetlo. Sa
stajališta kreacionizma, takve sličnosti samo pokazuju da se Bog
opetovano koristio uspješnim načelima stvaranja. Međutim, kako
ćemo vidjeti u nastavku, a kako je već i nagoviješteno spominja-
njem „tihih" mutacija u dijelovima za određivanje proteina, detalj-
no istraživanje genoma učinilo je tu interpretaciju gotovo neodrži-
vom - ne samo kada govorimo o ostalim živim bićima nego i kad
je riječ o nama.
Kao prvi primjer razmotrimo usporedbu ljudskog i mišjeg ge-
noma, od kojih su oba određena s vrlo velikom točnošću. Ukupna
veličina tih dvaju genoma približno je ista, a sastavnice gena za
kodiranje proteina nevjerojatno su slične. No pogledamo H bolje,
ubrzo se pokazuju i drugi neosporni dokazi o zajedničkom pretku.
Primjerice, poredak gena uzduž kromosoma čovjeka i miša uglav-
nom se pruža preko rastegnutih temeljnih odjeljaka DNK. Dakle,
pronađem li ljudske gene A, B i C tim redom, vjerojatno ću isti
redoslijed otkriti i kod miša, iako prostor između gena može biti
ponešto različit (v. prikaz 5.4.). U nekim slučajevima taj se suodnos
proteže preko značajnih udaljenosti. Primjerice, gotovo svi geni 17.
kromosoma kod čovjelca pronađeni su na 11. lcromosomu miša.
Iako bi se moglo tvrditi da je poredak gena presudno važan za nji-
hovu pravilnu funkciju, pa je Stvoritelj mogao zadržati taj poredak
u brojnim djelima zasebnog stvaranja, u sadašnjem shvaćanju mo-
lekularne biologije aema dokaza da bi ta restrikcija morala vrijediti
i za tako značajne lcromosomske udaljenosti.
 O K .R H N U T1
DREVNI DREVNI
R E P E T IT IV N I R E P E T IT IV N I
E LE M E N T I ELEM ENTl

K R O M O S O M Č O V jE K A
OKRHNUTI
DREVNl DREVNl
R E P E T IT IV N I R E P E T IT IV N I
E LE M E N T I ELEM ENTl

K R O M O S O M M IŠ A

Prikaz 5.4. Poredak gena1uzduž lcomosoma često je jednak kod ljudi i

miša, iako točan razmak između gena može ponešto varirati. Dakle, pro-
nađemo li da su tri gena u kromosomu čovjeka nanizana redom A, B i C,
vrlo je vjerojatno da ćemo u kromosomu miša' pronaći te iste sastavnice
gena A, B i C u istom slijedu. Usto, danas kada raspolažemo s komplet-
nim slijedom genoma čovjeka i miša, u prostorima između gena možemo
odrediti ostatke brojnih „skačućih gena". To su premjestivi elementi koji
se mogu nasumce uklopiti u genom, a to čine i danas u nešto manjem
stupnju. Analizom slijeda baza DNK može se utvrditi da su neki od tih
elemenata poprimili mnoge mutacije u usporedbi s izvornim „skačućim
genom" i stoga se čini da su vrlo stari, pa ih nazivamo drevnim repetitiv-
nim elementima (ARE). Zanimljivo je da se te drevne repetitivne elemen-
te često može pronaći na sličnim lokacijama u genomima miša i čovjeka
(kao što je to u ovom primjeru gdje je drevni repetitivni element prisutan
između gena A i gena B i kod čovjeka, i kod miša). Posebno su zanimljivi
primjeri u kojima su drevni repetitivni elementi okrhnuti na točno odre-
đenom paru baza u vrijeme umetanja, gubeći dio svog slijeda DNK i svu
mogućnost budućeg funkcioniranja (kako je u ovom primjeru prikazano
između gena B i gena C). Prisutnost precizno okrnjenog drevnog repeti-
tivnog elementa na istom mjestu u genomima i čovjeka i miša uvjerljiv je
dokaz da se to umetanje moralo dogoditi lcod pretka koji je bio zajednički
čovjeku i mišu.
 No vjerojatno najuvjerljiviji dokaz o zajedničkom pretku proiz-
lazi iz istraživanja tzv. drevnih repetitivnih elemenata (ancient repe-
tative elements - AREs). Oni su nastali od „skačućih gena", sposob-
nih da se umnože i umetnu na različita druga mjesta u genomu,
obično bez ikakvih funkcionalnih posljedica. Genomi sisavaca is-
punjeni su takvim elementima, a oko 45 posto ljudskoga genoma
sačinjeno je od takvih genskih nakupina. Ako pravocrtno poreda-
mo odjeljke ljudskog i mišjeg genoma, učvršćene genskim sastav-
nicama koje se javljaju istim slijedom, obično možemo odrediti i
drevne repetitivne elemente (ARE) na otprilike istim mjestima u
tim dvama genomima (v. prikaz 5.5.).

K R O M O S O M l ČOVJEKA

e e 10 11 12 13 14 16 10 17 10- 19 20 21 22 X V

K R O M O S O M .I Č IM P A N Z E

1 2A 28 3 4 8 0 7 S 9 10 11 12 13 14 15 10 17 10 19 00 21 22 X V

Prikaz 5.5. Kromosomi čovjeka i čampanze ili „kariotipovi". Uočite izrazi-

tu sličnost u veličini i broju, s važnim izuzetkom drugog kromosoma kod
čovjeka za koji se čini da je sačinjen čeonim spajanjem dvaju podjednakih
kromosoma čimpanze (ovdje označenih s 2A i 2B).

Dio njih kod nekih se vrs'a izgubio, ali mnogi su ostali na mje-
stima koja su u skladu s njihovom pojavom u genomu zajedničkog
pretka sisavaca, i od tada se neprestano prenose sve do danas. Na-
ravno, neki bi mogli tvrditi da su to zapravc fuukcionalni elementi
koje je Stvoritelj na ta mjesta postavio s dobrim razlogom, a to što
 smo ih mi odbacili kao „otpadnu DNK" samo odaje razinu našeg
neznanja. I doista, neki njihovi mali fragmenti mogu imati važne
regulatorne uloge. No pojedini primjeri bitno umanjuju lakovjer-
nost talcvog objašnjenja. Transpozicija ili premještanje gena često
oštećuje „skačuće gene". Postoje drevni repetitivni elementi (ARE)
na mnogim mjestima u genomima čovjeka i miša lcoji su okrnjeni
čim su se tu pojavili, uklanjajući talco svaku mogućnost njihovog
funkcioniranja. U mnogim primjerima moguće je odrediti neučin-
kovite i potpuno uništene drevne repetitivne elemente na istovjet-
nim pozicijama u ljudskom i mišjem genomu (v. prikaz 5.4.).
Osim u slučaju da smo spremni prihvatiti stav da je Bog po-
stavio te neučinkovite drevne repetitivne elemente upravo na ta
mjesta kako bi nas zbunio i naveo na pogrešan trag, zaključak o
zajedničkom pretku čovjeka i miša gotovo je neizbježan. Ta vrsta
najnovijih podataka o genomu stoga predstavlja golem izazov za
sve koji i dalje tvrde da su sve vrste stvorene ex nihilo.
Postavljanje čovjelca na evolucijsko stablo života dodatno je
osnaženo usporedbom s čimpanzom, našim najbližim živućim ro-
đakom. Danas je skinut veo tajne sa slijeda baza u genomu čimpan-
ze i on nam otkriva da su na razini DNI<, Ijudi i čimpanze 96 posto
identični.
Sljedeći primjer tog bliskog odnosa proizlazi iz ispitivanja ana-
tomije kromosoma čovjeka i čimpanze. Kromosomi su vidljive ma-
nifestacije genoma DNK, uočljive svjetlosnim mikroskopom u tre-
nutku diobe stanice. Svaki kromosom sadrži stotine gena. Prikaz
5.5. pokazuje usporedbu kromosoma čovjeka i čimpanze. Covjek
ima dvadeset tri para kromosoma, a. čimpanza dvadeset četiri. Čini
se da je razlika u broju kromosoma posljedica toga što su se dva
kromosoma našeg pretka spojila u jedan da bi stvorila 2. kromo-
som kod čovjeka. Istraživanje gorila i oranguntana potvrđuje pret-
postavku da se ta fuzija dogodila upravo kod čovjeka jer oni, baš
kao i čimpanze, imaju dvadeset četiri kromosoma. S uspješnim od-
ređivanjem potpunog slijeda ljudslcoga genoma, ubrzo je postalo
moguće potražiti točno mjesto na kojem se ta kromosomska fuzija
mogla odigrati. Slijed baza na toj lokaciji - uzduž dugog dijela 2.
kromosoma - doista je nevjerojatan. Ne upuštajući se u tehničke
pojedinosti, reći ću samo to da se na vrhovima kromosoma lcod
svih primata može zamijetiti doista poseban slijed baza. Te se sek-
vence obično ne događaju nigdje drugdje. No njih je moguće pro-
naći upravo na mjestima koja je predvidjela evolucija, u sredini
našeg fuzioniranog drugog kromosoma. Fuzija, koja se dogodila
u trenutku kad smo evoluirali od čovjekolikih majmuna, na tom
je mjestu ostavila svoj DNK otisak. To opažanje teško je razumjeti
bez pretpostavke o zajedničkom pretlcu.
Još jedna tvrdnja o zajedničkom pretku čimpanza i ljudi dola-
zi od neobičnog opažanja tzv. pseudogena. To su geni koji ima-
ju gotovo sva obilježja funkcionalnog paketa uputa DNK, ali su
uzdrmani jednom ili više manjih smetnji koje njihov slovni zapis
pretvaraju u nerazumljivo pismo. Kada usporedimo čimpanzu i
čovjeka, katkada se pojavljuju geni lcoji su jasno funkcionalni u jed-
noj, ali ne i u drugoj vrsti, što je posljedica jedne ili većeg broja
pogubnih mutacija. Na primjer, ljudski gen poznat kao caspase-12
pretrpio je nekoliko razornih udaraca, premda ga se može pronaći
na istom mjestu na kojem se nalazi kod čimpanze. Čimpanzin gen
caspace-12 funkcionira posve dobro, baš kao što to čini sličan gen
kod gotovo svih sisavaca, uključujući i miša. Ako su ljudi rezultat
nadnaravnog stvaranja, zašto bi se Bog zamarao umetanjem tog
nefunkcionalnog gena upravo na to mjesto?
Danas možemo početi i s objašnjavanjem porijekla sitnih me-
haničkih razlika između nas i naših najbližih rođaka, od kojih su
neke mogle odigrati ldjučnu ulogu u našoj ljudskosti. To se može
pokazati na sljedećem primjeru. Cini se da je gen za stvaranje pro-
teina čeljusnih mišića (MYH16) kod ljudi mutirao u pseudogen.
On i dalje ima važnu ulogu u razvoju i jačanju mišića čeljusti kod
ostalih primata. Stoga se može pretpostaviti da je deaktiviranje tog
gena dovelo do smanjivanja mase mišića čeljusti kod ljudi. Veći-
na čovjekolikih majmuna ima razmjerno veće i snažnije čeljusti od
naših. Lubanje čovjeka i čovjekolikih majmuna moraju, između
ostalog, služiti kao uporište za te čeljusne mišiće. Paradoksalno,
moguće je da je razvoj slabijih čeljusti dopustio našim lubanjama
da se šire unazad i da se prilagode našim većim mozgovima. To
je, dakako, samo spekulacija i nužno treba uzeti u obzir i ostale.
genetske promjene da bi se objasnila glavna razlika između ljudi i
čimpanza, odnosno činjenica da ljudi imaju mnogo veću moždanu
ovojnicu.
U drugom primjeru, vrlo veliko zanimanje izazvao je gen naz-
van FOXP2 zbog svoje potencijalne uloge u razvoju jezika. Priča o
FOXP2 započela je otkrićem jedne engleske obitelji u kojoj pripad-
nici triju generacija imaju nepremostive teškoće u govoru. Samo
uz vrlo velik napor mogu izgovoriti riječi u skladu s gramatičkim
pravilima, razumjeti složene rečenične strukture i pokretati mišiće
svojih usana, lica i glasnica da bi izgovorili određene glasove.
U ovom pravom avanturističkom pothvatu genetslcog istraživa-
nja otkriveno je da je kod oboljelih članova obitelji jedno slovo u
kodu DNK pogrešno ispisano u FOXP2 genu 7. kromosoma. Činje-
nica da je samo jedan gen s tako malom greškom mogao uzroko-
vati toliko složene jezične poteškoće, bez drugih očitih posljedica,
bila je prilično iznenađenje.
Iznenađenje je ubrzo postalo još veće kada se pokazalo da je
slijed ponavljanja u tom istom FOXP2 genu bio izvanredno stabi-
lan u gotovo svih sisavaca. Najneobičniji izuzetak bili su ljudi kod
kojih su se u kodnom području gena dogodile dvije važne promje-
ne i to, ni manje ni više nego prije stotinu tisuća godina. Ti podat-
ci sugerirali su hipotezu prema kojoj su te nedavne promjene u
FOXP2 genu mogle na svojevrstan način pridonijeti razvoju jezika
kod ljudskih bića.
Na ovom bi mjestu bezbožni materijalisti mogli likovati. Ako
su ljudi nastali izravno mutacijom i prirodnim odabirom, tko još
treba Boga da nas objasni? Moj odgovor na to glasi: ,,Ja trebam."
Usporedba slijeda baza kod ljudi i čimpanza, koliko god bila za-
nimljiva, ne govori nam što to znači biti čovjekom. Smatram da
sam slijed baza u DNK, čak i kada je upotpunjen nepreglednim
količinama podataka o biološkom funkcioniranju, nikada neće mo-
ći objasniti posebna ljudska obilježja, kao što je svijest o moralnom
zakonu i univerzalna težnja za Bogom. Oslobađanje Boga tog teš-
kog bremena posebnih djela stvaranja ne odbacuje ga kao izvorište
svih onih stvari koje čovječanstvo, kao i sam svemir, čine tako po-
sebnim. Ono nam samo može pomoći da shvatimo kako On zapra-
vo djeluje.
 E V O L U C IJA - T E O R IJA ILI Č IN JE N IC A ?

Primjeri iz istraživanja genoma koje smo ovdje iznijeli, uz sve

ostale kojima bi se mogle ispuniti stotine po veličini sličnih knjiga,
priskrbili su svojevrsnu molekularnu potporu za teoriju evolucije
koja je uvjerila gotovo sve živuće biologe da je Darwinov okvir
varijacija i prirodnog odabira nedvojbeno ispravan. Zapravo, za
jednoga genetičara gotovo je nezamislivo povezivanje nepregled-
nih količina podataka do kojih se došlo istraživanjem genoma bez
temelja Darwinove teorije. Kako je to Theodosius Dobzhansky, je-
dan od najuglednijih biologa dvadesetog stoljeća (i usrdan kršća-
nin Pravoslavne crkve), izjavio: ,,U biologiji ništa nema smisla ako
se ne promatra u svjetlu evolucije."3
No, jasno je i to da je u prošlih 150 godina evolucija izazivala
negodovanja vjerske zajeđnice i da to protivljenje ni danas ne poka-
zuje znalcove slabljenja. Ipak, vjernike bi bilo mudro savjetovati da
pozorno promotre sveobuhvatno značenje znanstvenih podataka
kada podupiru stajalište o izostanku bilo kakve povezanosti živih
stvorenja, pa i nas samih. Imajući na umu snagu dokaza, prava
je zagonetka to da se u Sjedinjenim Državama tako malo napre-
dovalo u njihovom javnom prihvaćanju. Dio problema vjerojatno
se može potražiti u običnom nesporazumu koji je povezan s rije-
čju „teorija". Kritičari su vrlo skloni tvrditi da je evolucija „obična
teorija", što je izjava koja zbunjuje djelatne znanstvenike koji su
naviknuti na drugačije značenje te riječi. Moj Funk & Wagnallsisov
rječnik daje sljedeće dvije alternativne definicije za riječ „teorija":
„Prvo, spekulativno ili pretpostavljeno shvaćanje o nečemu; i dru-
go, temeljna načela u znanosti, umjetnosti i sl., kao npr. glazbena
teorija, teorija jednadžbi."
 Kada govore o evolucijskoj teoriji, baš kao kad spominju teori-
ju gravitacije ili teoriju zaraznih klica, znanstvenici tu riječ rabe u
ovom posljednjem značenju. U tom kontekstu, svrha „teorije" nije
da unese neodređenost jer će se u tom smislu znanstvenici koristiti
riječju „hipoteza". U uobičajenoj, svakodnevnoj uporabi, riječ „teo-
rija" podrazumijeva mnogo ležerniji kontekst, lcako se to odražava
i u prvom primjeru u Fiink & Wagnallsovo7n lječniku: „Moja je teo-
rija da je Bill naletio na Mery" ili „Lindina je teorija da je to učinio
konobar."
Šteta je što naš jezik ne raspolaže nekim istančanijim razlikama
u ovakvim situacijama, s obzirom da je očito kako je ova zbrka
oko značenja riječi „teorija" učinila stvari još zamršenijima u prije-
pornom dijalogu između znanosti i vjere o povezanosti svih živih
stvorenja.
Dalde, ako je evolucija točna, ima li uopće ikakvog mjesta za
Boga? Arthur Peacocke, ugledni britanski molekularni biolog koji
je kasnije postao anglikanski svećenik i opšimo pisao o sučeljava-
nju biologije i vjere, nedavno je objavio knjigu pod nazivom The
Disguised Friend ofFaith? Zanimljiv naziv sugerira približavanje,
no nije li to kratkotrajan brak nepomirljivih svjetonazora? Nakon
što smo iznijeli uvjerljive dokaze u korist teorije o Božjem stvara-
nju i znanstveno objašnjenje postanka svemira i života na Zemlji,
možemo li pronaći način za pomirenje religije i znanosti?
 TRECI DIO

VJERAU
ZNANOST,
VJERA U BOGA-
Š esto poglavlje:
Postanak, Galileo i Darwin
S edmo poglavlje:
Prva mogućnost - ateizam i agnosticizam
Kada znanost nadjača vjeru
O smo poglavlje:
Druga mogućnost - kreacionizam
Kad vjera nadjača znanost
D eveto poglavlje:
Treća mogućnost - inteligentni dizajn
Kada znanost treba božansku pomoć
D eseto poglavlje:
Četvrta mogućnost - Biologos
Sklad znanosti i vjere
J edanaesto poglavlje:
U potrazi za istinom
D odatak:
Moralna praksa znanosti i medicine - bioetika
ŠESTO POGLAVLJE

POSIAMAK,
GALILEO I Đarwin

U Washingtonu je mnogo pametnih, upornih i zanimljivih ljudi. U

njemu živi mnoštvo ljudi različitih vjerskih uvjerenja, kao i znača-
jan udio ateista i agnostika. Kad sam jednom prilikom bio pozvan
da održim predavanje na godišnjoj večeri pripadnika vrlo ugleđne
protestantslce crkve u neposrednoj blizini Washingtona, vrlo rado
sam se odazvao. Bila je to vrlo nadahnjujuća večer s obzirom na to
da su se istaknuti političari, poslovni ljudi, učitelji i sindikalni vođe
okupili da otvoreno razgovaraju o svojoj vjeri i postave oštroumna
pitanja o tome kako znanost i vjera mogu jedna drugu osporiti ili
osnažiti. Prostorija je bila ispunjena dobrom voljom. A onda je je-
dan vjernik upitao starijeg pastora vjeruje li on da je prvo poglavlje
Knjige postanka stvaran prikaz nastanka Zemlje i čovječanstva, opis
iz koraka u korak, dan za danom. U jednom jedinom trenu obrve
su se podigle, usnice stisnule. Harmonija je nestala. Pažljivo bira-
jući riječi, pastor je na način iskusnog političara uspješno izbjegao
odgovor. Većina je ljudi odahnula jer nije došlo do sukoba, no ča-
rolije više nije bilo.
 Nekoliko mjeseci kasnije govorio sam na državnom skupu krš-
ćanskih fizičara, objašnjavajući koliko sam veliku radost pronašao
u tome što sam istodobno znanstvenik koji istražuje genom i Kris-
tov sljedbenik. Pojavili su se topli osmijesi, a neld su čak dobacili
„Ameri'. Ali zatirn sam napomenuo koliko su sveobuhvatni znan-
stveni dokazi evolucije i polcušao sam im približiti svoje shvaćanje
prema kojem bi evolucija mogla biti elegantan Božji plan za stvara-
nje čovječanstva. Srdačnost je nestala iz sobe, kao i neld od prisut-
nih koji su kimajući glavama u nevjerici napustili prostoriju.
Što se dogodilo? Iz perspektive jednog biologa, dokazi u korist
evolucije potpuno su uvjerljivi. Darwinova teorija prirodnog oda-
bira priskrbila je temeljni okvir za razumijevanje odnosa svih živih
stvorenja. Predviđanja evolucije potvrdila su se, naročito na pod-
ručju istraživanja genoma, na mnogo više načina nego što je to
Darwin uopće mogao zamisliti kada je prije 150 godina predložio
svoju teoriju.
Ako je evolucija tako sveobuhvatno poduprta znanstvenim do-
kazima, kako onda objasniti izostanak javne potpore za njezine
zaključke? U 2004. godini vrlo ugledan Gallupov institut postavio
je statističkom uzorku Amerikanaca sljedeće pitanje: „Mislite li da
je: prvo, Darwinova teorija evolucije znanstvena teorija utemeljena
na snažnim dokazima; drugo, tek jedna od mnogih teorija nedo-
voljno poduprta znanstvenim dokazima, ili treće, o tome ne znate
dovoljno da biste mogli izreći svoje mišljenje?" Samo jedna trećina
Amerikanaca izjavila je da vjeruje kako je teorija evolucije znan-
stveno održiva, dolc je ostatak bio podjednako podijeljen na one
koji su tvrdili da ona nije znanstveno dokazana i one koji ne znaju
dovoljno da bi o tome mogli govoriti.
 Kada je pitanje postavljeno na eksplicitniji način da bi se saznali
stavovi o porijeklu ljudskih bića, činilo se da još veći postotak ispi-
tanika odbacuje zaključke o evoluciji. Pitanje je glasilo: „Koja se od
sljedećih izjava najviše podudara s vašim stavovima o podrijetlu
i razvoju ljudslcih bića? Prvo, ljudska bića razvila su se tijekom mi-
lijuna godina od manje naprednih oblika života, premda je Bog
upravljao tim procesom. Drugo, ljudska bića razvila su se tijekom
milijuna godina od manje naprednih oblika života, bez sudjelova-
nja Boga u tom procesu. Treće, Bog je stvorio ljudska bića u nji-
hovu sadašnjem obliku u određenom trenutku unutar posljednjih
10 000 godina."
U 2004. godini 45 posto Amerikanaca odabralo je treću moguć-
nost, 38 posto odabralo je prvu opciju, a 13 posto onu pod rednim
brojem dva. U posljednjih dvadesetak godina ta je statistika manje-
-više ostala nepromijenjena.

UZROCI N EPRIHVAĆANJA DARVVTNOVE T EO R IJE

U JAVNOSTI

Nedvojbeno je da teorija evolucije izmiče ljudskoj intuiciji. Lju-

di stoljećima pozomo promatraju prirodni svijet oko sebe. Većina
promatrača, bez obzira na vjerska uvjerenja, nije bila sposobna ra-
zumjeti složenost i raznolikost životnih oblika bez tvrdnji o Stvo-
ritelju.
Darwinova ideja bila je revolucionarna zato što je ponudila pot-
puno neočekivani zaključak. Opažanje o razvoju novih vrsta nije
bilo dijelom bilo čijeg svalcodnevnog iskustva. Unatoč neupitnoj
složenosti određenih neživih predmeta, kao što su snježne pahu-
 lje, složenost životnih oblika uvelike je nadilazila sve što se može
opaziti u neživom svijetu. Parabola Williama Paleyja o pronalasku
sata na pustopoljini - što bi potaknulo sve među nama da zaldjuči-
mo o postojanju onog tko je taj sat izradio - imala je odjeka među
mnogim čitateljima u 17. stoljeću i još uvijek ima odjeka među mno-
gim ljudima današnjice. Život se čini osmišljenim, pa tako mora
postojati i onaj tko ga je osmislio.
Najveća prepreka prihvaćanju teorije evolucije jest to što ona
zahtijeva shvaćanje o važnosti izuzetno dugog vremenskog raz-
doblja koje je obuhvaćeno tim procesom. Takvi intervah neupitno
nadilaze iskustvo svakog pojedinca. Jedan od načina da eone vre-
mena ređuciramo na shvatljivije oblike jest da pokušamo zamisliti
što bi se dogodilo ako bi se 4,5 milijarda godina Zemljina postoja-
nja, od početnog oblikovanja do danas, saželo u dan od dvađest
četiri sata. Ako je Zemlja stvorena u ponoć i jednu minutu, tada bi
se život pojavio u 15 sati i 30 minuta. Nakon dugog dana sporog
napretka prema višestaničnim organizmima, kambrijska eksplozi-
ja naposljetku bi se dogodila tek olco 17 sati. Kasnije te večeri dino-
sauri bi lutali Zemljom. Njihov nestanak dogođio bi se u 23 sata i
40 minuta, u trenutku kada bi započelo širenje sisavaca.
Odvajanje grana koje vode do čimpanza i ljudi dogodilo bi se
samo jednu minutu i sedamnaest sekundi prije kraja dana, a u ana-
tomskom smislu moderni ljuđi pojavili bi se u preostale tri sekun-
de. Život današnjeg sredovječnog čovjeka na Zemlji zauzeo bi tisu-
ćiti dio sekunde, tek jednu milisekundu. Ne treba nas stoga čuditi
što velik dio nas doista ima problema s poimanjem evolucijskog
vremena.
 Usto, gotovo da nema sumnje da je šire javno prihvaćanje evolu-
cije, posebno u Sjedinjenim Državama, onemogućeno shvaćanjem
da se ona protivi ulozi nadnaravnog tvorca. Tu primjedbu, ako je
ona istinita, svi vjernici trebaju razmotriti s velikom ozbiljnošću.
Ako ste, poput mene, potaknuti postojanjem moralnog zakona i
univerzalne težnje za Bogom, ako osjećate da u našim srcima pos-
toji sjajan putokaz, usmjeren prema dobrostivosti i ljubavi, tada je
potpuno prirodno odupirati se svalcoj sili koja je usmjerena na ruše-
nje tih znakova. Međutim, prije nego što toj napasnoj sili objavimo
rat, u svakom bismo slučaju morali biti sigurni da svoje oružje ne
usmjeravamo protiv neutralnog promatrača ili možda čak i savez-
nika.
Za mnoge vjernike problem je, dakako, to što se čini da zaključ-
ci evolucije proturječe određenim svetim rukopisima koji opisuju
Božju ulogu u stvaranju Svemira, Zemlje, svih živih stvorenja, pa i
nas. U islamu, na primjer, Kuran prikazuje razvoj života u fazama,
ali ljude promatra kao rezultatposebnog djela stvaranja ,,od razmr-
vljene gline, od blata kojem je dan oblik" (15:26). U židovstvu i krš-
ćanstvu velika priča stvaranja iz prvog i drugog poglavlja Knjige
postanka čvrsto je uporište za mnoge vjernike.

O Č E M U DOISTA GOVORI KNJIGA POSTANKA?

Ako niste nedavno pročitali biblijski prikaz, odmah pronađite

Bibliju i pročitajte Knjigu postanka od 1,1 do 2,7. Ako želimo shva-
titi njezino značenje, nema boljeg načina od onog da zavirimo u
stvarni tekst. A ako ste zabrinuti da su riječi u tom tekstu uvelike
promijenjene stoljećima prepisivanja i ponovnog ispisivanja, neka
 vas to ne opterećuje - dokaz u korist autentičnosti hebrejskog jezi-
ka ustvari je prilično snažan.
Nema dvojbe da je to snažna i pjesnički ispripovijedana priča o
Božjim stvaralačkim djelima. Riječi ,,U početku stvori Bog nebo i
zemlju" impliciraju da je Bog uvijek postojao. Taj je opis svakako u
skladu sa znanstvenim znanjem o Velikom prasku. Ostatak prvog
poglavlja Knjige postanka prikazuje niz stvaralačkih djela, od „Ne-
ka bude svjetlost" prvog dana, vode i neba drugog dana, pojave
zemlje i vegetacije trećeg dana, sunca, mjeseca i žvijezda četvrtog
dana, riba i ptica petog dana, te konačno pojave kopnenih životi-
nja i naposljetku muških i ženskih ljudskih bića vrlo užurbanog
šestog dana.
Drugo poglavlje Knjige postanka počinje opisom Božjeg odmora
sedmog dana. Nakon toga pojavljuje se drugi prikaz stvaranja ljudi,
koji se ovaj put izrijekom odnosi na Adama. Taj drugi prikaz stva-
ranja nije u cijelosti podudaran s prvim. U prvom poglavlju Knjige
postanka vegetacija se pojavljuje tri dana prije nego što su stvoreni
ljudi, dok se iz drugog dijela čini da je Bog stvorio Adama od praši-
ne s tla prije nego što se pojavio ikakav grm ili biljka. Zanimljivo je
napomenuti da se u Knjizi postanka u tekstu 2,7 hebrejska fraza koju
mi prevodimo „živi stvor" odnosi na Adama upravo na isti način
na lcoji se ona prethodno, u prvom poglavlju od 1,20 do 1,24 Knjige
postanka koristila za ribu, ptice i kopnene životinje.
Kako možemo protumačiti te opise? Je li namjera pisca bila da
to bude doslovan prikaz preciznih kronoloških etapa, što bi obu-
hvaćalo i dane u trajanju od 24 sata (premda je Sunce stvoreno telc
trećeg dana, ostavljajući otvorenim pitanje koliko je dugo dan tra-
jao prije toga). Ako je namjera bila doslovan prikaz, čemu onda
postoje dvije priče koje se jedna s drugom u cijelosti ne poklapaju?
Je li to pjesnički, pa čak možda i alegorijski prikaz ili je to povijest
koju treba doslovce shvatiti?
O tim se pitanjima stoljećima raspravljalo. Nakon Darwina, u
nekim su društvima podozrivo gledali na neliterama tumačenja, s
obzirom na to da ih se moglo optužiti za „popuštanje" pred teori-
jom evolucije, a time i za narušavanje istina iz svetih knjiga. Stoga
je korisno otkriti kako su školovani teolozi tumačili Knjigu postanka
davno prije Darwinova stupanja na pozomicu ili čak i prije nego
što su se počeli prikupljati geološki dokazi o vrlo velikoj starosti
Zemlje.
U tom smisluposebno su zanimljiva djela sv. Augustina, preob-
raženog skeptika i briljantnog teologa koji je živio oko 400. godi-
ne poslije Krista. Augustina su oduševljavala prva dva poglavlja
Knjige postanka i napisao je čak pet opširnih analiza tih tekstova.
Zapisana prije gotovo više od 1 600 godina, njegova razmišljanja
nadahnjujuća su i danas. Čitajući ta izuzetno analitička razmišlja-
nja, naročito ona zabilježena u De Genesi ad litteram libri duodecim*
Ispovijestima i O državi Božjoj, jasno je da Augustin postavlja više
pitanja nego što nam daje odgovora. On se uvijek iznova vraća na
pitanje o značenju vremena, zaključujući da je Bog izvan vremena
i njime nije ograničen (u Drugoj Petrovoj poslanici 3,8 to se izrijekom
kaže: ,,...da je u očima Gospođnjim jedan dan kao tisuću godina, a
tisuću godina kao dan"). To je nagnalo Augustina da postavi pita-
nje o trajanju sedam dana biblijskog stvaranja.
Hebrejska riječ uporabljena u prvom poglavlju Knjige postanka
za dan (yom) može značiti dan od dvadeset četiri sata, ali ima i sim-

* 0 litcrarnom tumahnju Knjigepostanka (op. ur.).

 boličko značenje. Postoji veći broj mjesta u Bibliji gdje se riječ yom
ne rabi u doslovnom značenju, kao što je ,,đan Gospodnji" - baš
lcao što mi možemo reći ,,u danima mog djeda", a da pri tome ne
mislimo reći kako je djed živio samo nekoliko dana.
Na kraju, Augustin piše: „Nama je izuzetno teško, možda čak
i nemoguće pojmiti na koju se vrstu dana tu misli."1 Priznaje kako
vjerojatno postoje mnoga valjana tumačenja Knjige postanka: „Ima-
jući na umu tu činjenicu, sukladno mojim sposobnostima, izradio
sam i predočio izjave iz Knjige postanka na raznolike načine, a u
tumačenju riječi koje su nejasno napisane s namjerom da potaknu
naša razmišljanja, nisam žustro zauzeo stav na jednoj strani nasup-
rot drugog tumačenja koje bi možda moglo biti bolje."2
I danas postoje različite interpretacije prvog i drugog poglavlja
Knjigepostanka. Neke, posebno one evangeličke kršćanske crkve, us-
traju u potpuno doslovnom tumačenju, uključujućii dan u trajanju
od 24 sata. Povezane s neposrednim geneološkim informacijama iz
Starog zavjeta, dovode do slavnog zaključka biskupa Usshera da.je
Bog stvorio nebo i zemlju 4004. godine prije Krista. Drugi, podjed-
nako iskreni vjernici, ne prihvaćaju da je dan stvaranja morao traja-
ti 24 sata, premda oni prihvaćaju starozavjetno pripovijedanje kao
doslovan i sekvencijski opis Božjih djela stvaranja. Ostali vjernici
pak shvaćaju jezik prvog i drugog poglavlja Knjige postanka kao
onaj čiji je cilj približiti čitateljima Mojsijeva vremena Božju narav,
a ne poučavati znanstvene činjenice o pojedinostima stvaranja koje
bi u to vrijeme mogle biti izvartredno zbunjujuće.
I nakon dvadeset pet stoljeća rasprave pošteno je reći da nije-
dan čovjek ne zna što je trebalo biti značenje prvog i drugog pog-
lavlja Knjige postahka. To i dalje trebam o nastaviti istraživati! Ali
ideja da bi znanstvena otkrića mogla predstavljati neprijatelja u toj
potrazi, loše je zamišljena. Ako je Bog stvorio Svemir, kao i zakone
koji njime vladaju, ako je On ljudskim bićima podario intelektual-
ne sposobnosti da opaze njegova djela, bi li On od nas tražio da
zanemarimo te sposobnosti? Umanjuje li ili ugrožava Boga ono što
bismo mi mogli otkriti o Njegovom stvaranju?

G A LILEJEVE LEKCIJE

Promatrajući trenutačne razmirice između određenih crkvenih

ogranaka i nekih istalcnutih znanstvenika, promatrač s osjećajem
za povijest može se upitati: „Nismo li taj film već gledali?" Suprot-
stavljanja između tumačenja svetih rukopisa i znanstvenih opaža-
nja zapravo i nisu nova. Sukobi koji su se pojavili u 17. stoljeću iz-
među Katohčke crlcve i astronomije mogu biti vrlo poučan primjer
za suvremene rasprave o evoluciji.
Galileo Galilei bio je briljantan znanstvenik i matematičar, ro-
đen u Italiji 1564. godine. Nezadovoljan zadatlcom da provodi ma-
tematičke analize tuđih podataka ili da slijedi aristotelovsku tra-
điciju postavljanja teorija bez zahtjeva da ih se eksperimentalno
podupre, Galileo je bio zaokupljen i eksperimentalnim mjerenjima
i uporabom matematike u njihovom tumačenju. Godine 1608. na-
dahnut informacijama lcoje je čuo o izumu teleskopa u Nizozem-
skoj, Galileo je izradio vlastiti instrument i ubrzo došao do određe-
nogbroja astronomskih opažanja dalekosežnog značenja. U orbiti
oko Jupitera opazio je četiri mjeseca. To jednostavno opažanje, koje
mi danas shvaćamo kao samo po sebi razumljivo, postavilo je veh-
ke probleme pred tradicionalni ptolomejski sustav u kojem su se
 sva nebeska tijela trebala okretati oko Zemlje. Galileo je također
opazio i Sunčeve pjege, što je predstavljalo moguću uvredu za ide-
ju da su sva nebeska tijela stvorena savršena.
Galileo je naposljetku došao do zaključka da njegova opažanja
imaju smisla samo ako se Zemlja okreće oko Sunca. Time se našao
u izravnom sukobu s Katoličlcom crlcvom.
I dok je većina tradicionalnih priča o Galilejevu progonu od
strane crkve pretjerana, nema sumnje da su njegovi zaključci izaz-
vali uzbunu u mnogim teološkim krugovima. No to nije u cijelosti
bilo utemeljeno na vjerskim tvrdnjama. Ustvari, njegove primjed-
be prihvatili su mnogi jezuitsld astronomi, ali su ih odbacili supar-
nički znanstvenici koji su pozivaU Crkvu da intervenira. Tome se
odazvao dominikanski otac Caccini. U propovijedi uperenoj izrav-
no protiv Galileja, taj je redovnik ustrajao u tvrdnji da je „geomet-
rija đavolska" i da ,,bi matematičare trebalo zabraniti jer su autori
svih hereza".3
Drugi katolički svećenik tvrdio je da su Galilejevi zaključci ne
samo heretički nego i ateistički. Ostali napadi obuhvaćah su tvr-
dnju da „njegovo navodno otkriće potkopava cijeh kršćanski plan
o spasenju" i „dovodi u sumnju doktrinu o inkarnaciji". Iako je
velik dio kritika stigao od Katoličlce crkve, to nije bilo sve. I John
Calvin i Martin Luther izrazili su svoje protivljenje.
Današnji promatrači sigurno se pitaju zašto se Crkva smatra-
la tako ugroženom idejom da se Zemlja okreće oko Sunca. Nema
sumnje da određeni stihovi iz svetih rukopisa podupiru crkveno
stajahšte, kao što je Psalam 93,1: „Čvrsto stoji krug zemaljski, neće
se poljuljati" i Psalam 104,5: „Zemlju si stavio na stupove njene, ne-
će se poljuljati u vijeke vjekova." Navodilo se i starozavjetnu mud-
 rosnu knjigu Propovjednik 1,5: „Sunce izlazi, sunce zalazi i onda
hiti svojem mjestu odakle izlazi." Danas tek nekolicina vjernika
tvrdi da su autori tih redaka namjeravali poučavati znanost. Ipak,
u tom su se smislu iznosile vrlo gorljive optužbe koje su podrazu-
mijevale da će heliocentrični sustav na određen način potkopati
kršćansku vjeru.
Unatoč tomu što je uznemirio crkvene redove, Galileo je prošao
s upozorenjem da ne poučava i ne brani svoje stavove. Neposred-
no zatim, novi papa, sklon Galileju, dao mu je nejasno dopuštenje
da napiše knjigu o svojim mišljenjima, sve dok ona jamči uravnote-
žen stav. Gahlejevo najvažnije djelo Dijalog o dva glavna svjetska sus-
tava, ptolomejskom i kopernikanskom prikaz je izmišljenog razgovora
između geocentričnog i heliocentričnog entuzijasta u kojem se kao
moderator pojavljuje neutralan, ah zainteresirani laik. Narativna
forma nije nikoga zavarala. Galilejeva naklonost prema heliocen-
tričnom gledištu bila je očita na kraju knjige i usprkos tome što su
je odobrili katolički cenzori, izazvala je pobunu.
Gahleju se uskoro sudilo pred rimskom inkvizicijom 1633. go-
dine i naposljetku je bio prisiljen da pod zakletvom „zaniječe, pro-
kune i zamrzi" svoje vlastito djelo. U kućnom je pritvoru proveo
ostatak svog života, a njegova su djela bila zabranjena. Tek je 1992.
godine - 359 godina nakon suđenja - papa Ivan Pavao II. objavio
ispriku: „Galileo je u svojim znanstvenim istraživanjima osjetio pri-
sutnost Stvoritelja koji ga je, umiješavši se dubinom svoga duha,
stimuhrao, preduhitrujući i pomažući njegova predviđanja."4
Kako pokazuje ovaj primjer, znanstvena ispravnost heliocentri-
čnog sustava u konačnici je pobijedila, tmatoč snažnim teološkim
osporavanjima. Danas se čini da su sve vjere, osim možda neko-
liko onih najnerazvijenijih, u cijelosti suglasne s tim zaključkom.
Tvrdnje da se heliocentričnost suprotstavlja Bibliji danas se smatra
preijerivanjem, a ustrajanje na doslovnom tumačenju određenih
stihova u nekim svetim rukopisima čini se potpuno nepotrebnim.
Može li se isti harmoničan ishod ostvariti i u suvremenom su-
kobu između vjere i teorije evolucije? Za one koji su uvjereni da
je to moguće, Galilejev slučaj pokazuje da se prijeporno poglavlje
moglo u konačnici razriješiti na temelju dalekosežnih znanstvenih
dokaza. Ali dok se to nije dogodilo, učinjena je velika šteta, i to
veća po vjeru nego po znanost. U svojim komentarima o Knjizi pos-
tanka, Augustin iznosi strogu opomenu koju je Crkva 17. stoljeća
mogla uzeti u obzir:

„Obično, čak i onaj tko nije'kršćanin zna nešto o Zemlji, ne-

besima i drugim dijelovima ovog svijeta, o gibanju i orbiti
zvijezda, pa i o njihovoj veličini i relativnom položaju, o
predvidljivim pomrčinama Sunca i Mjeseca, godišnjim ci-
klusima i dobima, o vrstama životinja, grmlju, kamenju i sli-
čnom, i to znanje on podržava, jer je razumom i iskustvom
u to uvjeren.
Sramotno je i opasno da nevjemik danas čuje kršćanina koji,
pod pretpostavkom da određuje značenje Svetog pisma, go-
vori besmislice o tim temama; i mi moramo posegnuti za
svim sredstvima da spriječimo tu neugodnu situaciju, u ko-
joj ljudi pokazuju nevjerojatno neznanje za jednog kršćanina
i bivaju ismijani.
Sramota nije toliko u tome što je ismijan pojedinac koji ne
zna, nego što ljudi izvan vjerske zajednice misle da naši sve-
 ti pisci podržavaju slična mišljenja te se, na veliku štetu onih
za čiji se spas mi trudimo, pisce naših svetih rukopisa kriti-
zira i odbacuje kao neučene ljude. Otkriju li da je kršćanin
pogriješio na području koje oni sami dobro poznaju i čuju ga
kako podržava svoja budalasta razmišljanja o našim knjiga-
ma, kako će oni vjerovati tim knjigama i stvarima koje se od-
nose na uskrsnuće mrtvih, nadu u vječni život i kraljevstvo
nebesko, kada smatraju da su njihove stranice pune laži o
činjenicama koje su sami iz iskustva u svjetlu razuma nau-
čili?"5

No nažalost, prijepor između evolucije i vjere, na nekoliko raz-

ličitih načina pokazuje se znatno složenijim od tvrdnje da se Zem-
lja okreće oko Sunca. Naposljetku, polemika oko evolucije seže u
samu srž i vjere i znanosti. U njoj se ne raspravlja o bešćutnim
nebeskim tijelima, nego o nama i našem odnosu sa Stvoriteljem.
Možda upravo to što se ta pitanja i dalje nalaze u samom središ-
tu pozornosti objašnjava činjenicu da, unatoč suvremenoj stopi
napretka i širenju informacija, mi još uvijek nismo okončali javnu
polemiku o evoluciji, gotovo 150 godinanakon Darwinova objavlji-
vanja O porijeklu vrsta.
Galileo je do smrti ostao iskren vjernik. Ustrajao je na tvrdnja-
ma da za svakog vjernika znanstveno istraživanje nije samo pri-
hvatljivo djelovanje nego i ono koje ima plemenitu svrhu. U slav-
noj primjedbi koja bi mogla biti misao vodilja svim suvremenim
znanstvenicima koji su ujedno i vjernici, rekao je: ,,Ne osjećam se
obveznim vjerovati da Bog koji nas je obdario razumom, umom i
intelektom od nas očekuje da zanemarimo njihovo korištenje."6
 S tom poukom na umu, istražimo sada moguće odgovore na
trajno uzajamno djelovanje teorije evolucije i vjere u Boga. Svatko
od nas mora doći do nekog zaključka o tome i odabrati jednu od
ponuđenih mogućnosti. Kada se govori o smislu života, neopredje-
ljivanje nije prikladan stav ni za znanstvenike niti 'za vjernike.
 SEDMO POGLAVLJE

. PRVA mogućnost -
ATEIZAM I
AGNOSTICIZAM:
K A D A Z N A N O S T N A D JA Č A V JE R U

Moja prva studentska, 1968., godina bila je puna snažno uznemiru-

jućih zbivanja. Sovjetski tenkovi ušli su u Čehoslovačku, Vijetnam-
ski rat eslsalirao je s ofenzivom Tet, a ubijeni su Robert Kennedy
i Martin Luther King. No na samom kraju te godine, dogodilo se
jedno mnogo pozitivnije zbivanje koje je podiglo svijet na noge.
Bilo je to lansiranje Apolla 8, prve svemirske letjelice s ljudskom po-
sadom u Mjesečevoj orbiti. Frank Borman, James Lovell i VVilliam
Anders tog su prosinca tri dana putovali svemirom, dok je svijet
ostao bez daha, Tada su počeli kružiti oko Mjeseca i snimili su prve
fotografije Zemlje kako se uzdiže iznad Mjesečeve površine, pod-
sjećajući sve nas na to koliko se malenim i krhkim čini naš planet s
tog udaljenog mjesta promatranja. Na Badnjak tri su se astronauta
izravno uldjučila u televizijski program. Nakon što su se osvrnuli
na svoja iskustva i pustoš Mjesečeva krajolika, zajednički su proči-
tali, tako da ih cijeli svijet čuje, prvih deset stihova iz Knjige postan-
ka. Još uvijek se sjećam kako me, kao agnostika na dobrom putu da
postane ateist, obuzeo snažan osjećaj strahopoštovanja dok su te
nezaboravne riječi - ,,U početku stvori Bog nebo i zemlju" - dolazi-
le do mojih ušiju s udaljenosti od 240 000 milja, a koje su izgovorili
ljudi koji su bih znanstvenici i inženjeri i za koje su te riječi očigled-
no imale snažno značenje.
Ubrzo nakon toga slavna američka ateistica Madalyn Murray
O'Hair podnijela je tužbu protiv NASA-e zato što je na tu Badnju
večer dopustila čitanje biblijslcih tekstova. Tvrdila je da bi ameri-
čkim astronautima, koji su savezni djelatnici, trebala biti zabranje-
na javna molitva u svemiru. Iako je sud u konačnici odbacio njenu
tužbu, NASA nije poticala slična pozivanja na.vjeru u svojimbudu-
ćim letovima. Tako je Buzz Aldrin, član posade Apolla 22,'uredio
da se pričesti na površini Mjeseca za vrijeme prvog ljudskog slije-
tanja na Mjesec 1969. godine, ali o toj se zgodi nikada nije javno
izvijestilo.
Pokretanje sudske tužbe jeclne militantne ateistice zato što su
astronauti kružeći oko Mjeseca na Badnjak čitali Bibliju —kakav
simbol rastućeg neprijateljstva između vjernika i nevjernika u na-
šem suvremenom svijetu! Nitko nije imao ništa protiv toga što je
prva telegrafska poruka Samuela Morsea 1844. godine bila: „Što je
Bog stvorio?" A u 21. stoljeću ekstremisti s obje strane podjele izme-
đu znanosti i vjere sve više i više inzistiraju na tome da se ušutka
onu drugu.
Ateizam se naglo proširio u desetljećima nakon što je O 'H air.
bila njegov najgorljiviji branitelj. Aktivisti poput O'Hair nisu danas
oni koji čine njegovu prethodnicu. To su evolucionisti. Među neko-
licinom vrlo glasnih zastupnika ističu se Richard Dawkins i Daniel
Dennett, kao udruženi znanstvenici koji troše mnogo energije na
objašnjavanje i širenje darvinizma, proglašavajući da prihvaćanje
evolucije u biologiji zahtijeva prihvaćanje ateizma u teologiji. U
izvanrednom marketinškom pothvatu, zajedno sa svojim kolega-
ma iz ateističke zajednice, oni su također pokušali nametnuti izraz
„bistar" kao altemativu „bezbožniku". (A razlog zbog kojeg bi se
taj izraz trebao ustaliti vjerojatno je taj što nužno podrazumijeva
da bi vjernici morali biti „glupi".) Njihovo neprijateljstvo prema
vjeri doista je neskriveno. Kako se to moglo dogoditi?

ATEIZAM

Ateizam neki dijele na „slab" i „snažan" oblik. Slab je ateizam

izostanak vjerovanja u postojanje Boga ili bogova, dok bi snažni
ateizam bio čvrsto uvjerenje da takva božanstva ne postoje. U sva-
kodnevnom govoru, snažnije ateizam općenito pretpostavljenapo-
zicija onog tko podupire to shvaćanje, pa ću sada razmotriti upra-
vo to stajalište.
Već sam ranije ustvrdio da je potraga za Bogom vrlo rasprostra-
njeno obilježje cijelog čovječanstva, diljem geografskih područja i
kroz ljudsku povijest. U svojoj izvanrednoj knjizi Ispovijesti (zapra-
vo prvoj autobiografiji na Zapadu), sv. Augustin opisuje tu čežnju
već u prvom odjeljku: „Unatoč tomu, slaviti tebe želja je čovjeka,
jednog malog dijela tvog stvaranja. Ti ga potičeš da pronađe za-
dovoljstvo slaveći te, zato što si nas za sebe stvorio i naše je srce
nemirno sve dok u tebi ne pronađe m ir."1
 Ako je to univerzalno traganje za Bogom toliko snažno, kako
objasniti ta nemima srca koja odbijaju Njegovo postojanje? Na ko-
jim to temeljima počivaju njihove tvrdnje koje iznose s tolikim uvje-
renjem? I koji su povijesni izvori tog shvaćanja?
Ateizam je imao sporednu ulogu u ljudskoj povijesti sve do
18. stoljeća, do uzleta prosvjetiteljstva i pojave materijalizma. Ali
nije otkriće prirodnih zakona bilo jedino što je otvorilo vrata ateis-
tičkom shvaćanju. Napokon, sir Isaac Newton snažno je vjerovao u
Boga i napisao je i objavio više djela o tumačenju Biblije nego o ma-
tematici i fizici. Moćnija sila koja je potaknula uzlet ateizma u 18.
stoljeću bila je pobuna protiv opresivnog autoriteta vlasti i crkve,
kao što se to manifestiralo naročito u Francuskoj revoluciji. Smatra-
lo se da su i francuska kraljevska obitelj i crkveno vodstvo osorni,
usmjereni samo na sebe, licemjemi i bezosjećajni prema potreba-
ma običnih ljudi. Izjednačavajući organiziranu Crkvu sa samim Bo-
gom, revolucionari su odlučili da je bolje svrgnuti oboje.
Novi poticaj za ateistička shvaćanja ubrzo su osigurala djela Sig-
mtmda Freuda koji je tvrdio da je vjerovanje u Boga zavaravanje
samog sebe. No očito je da je još veću potporu za ateistička shvaća-
nja u posljednjih 150 godina potaknula Darwinova teorija evoluci-
je. Rušeći „tvrdnju o stvaranju", koja je bila tako snažna strijela u
teističkom tobolcu, pojavu teorije evolucije prigrlili su ateisti kao
moćno oružje protiv duhovnosti.
Razmotrimo, na primjer, Edwarda O. VVilsona, jednog od naj-
cjenjenijih evolucijskih biologa našeg vremena. U svojoj knjizi O
Ijudskoj prirodi (On human nature) Wilson veselo izjavljuje da je evo- .
lucija trijumfirala nad nadnaravnim svake vrste, zaključujući: ,,I<o-
načna odlučujuća prednost koju sadrži znanstveni naturalizam
doći će iz njegove sposobnosti da objasni tradicionalnu religiju, nje-
zine glavne komponente, kao potpuno materijalni fenomen. Teolo-
gija vjerojatno neće opstati kao neovisna intelektualna disciplina."2
Doista snažne riječi.
Još snažnije riječi potječu od Richarda Dawkinsa. U nizu knjiga,
počevši sa Sebičnim genom i dalje, u The Blind Watchmaker, Climbi-
ng Mount Improbable i Vragov kapelan (A Devil's Chaplain), Dawkins
ujerljivim analogijama i retoričkom gorljivošću iscrtava posljedice
promjene i prirodnog odabira. Oslonivši se na te Darwinove teme-
Ije, Dawkins zatim širi svoje zaključke na religiju izrazito agresiv-
nim izrazima: „Danas je u modi praviti se apokaliptičnim u pogle-
du prijetnji koje čovječanstvu predstavljaju virus AIDS-a, bolest
'kravljeg ludila' i mnogo toga drugog, ali ja mislim da se može reći
da je vjera jedno od najvećih zala svijeta, usporediva s virusom ma-
lih boginja, ali mnogo teže iskorjenjiva."3
U svojoj nedavnoj knjizi Daivkin's God molekulami biolog i teo-
log Alister McGrath suprotstavlja se tim vjerskim zaključcima i
naglašava logičke neuvjerljivosti koje se iza njih kriju. Dawkinsovi
argumenti đolaze u tri osnovna oblika. Prvo, on tvrdi da je evoluci-
ja u potpunosti odgovorna za biološku složenost i porijeklo čovje-
čanstva, tako da više nema potrebe za Bogom. I premda ta tvrdnja
s pravom oslobađa Boga odgovomosti za višestruko djelovanje
posebnog stvaranja svih vrsta na planetu, ona dakako ne otklanja
ideju da je Bog ostvario svoj kreativni plan sređstvima evolucije.
Stoga je Dawkinsova prva tvrdnja nevažna za Boga kojeg je štovao
sv. Augustin i kojeg ja štujem. Ali Dawkins je pravi majstor u po-
stavljanju strašila koje zatim uklanja s velikim zadovoljstvom. Za-
pravo, teško se oteti dojmu da je to učestalo pogrešno određivanje
 obilježja vjere prije razotkrivanje zajedljivog osobnog programa
nego osianjanje na racionalne argumente koje Dawkins tako rado
iznosi na znanstvenom području.
Druga zamjerka Dawl<insove škole evolucijskog ateizma - to
da religija proturječi razumu - još je jedno strašilo. Cini se da je
prihvatio definiciju religije koja se pripisuje apokrifnom djetinj-
stvu Marka Twaina: „Vjera je vjerovanje u nešto za što znaš da
nije takvo."4 Dawkinsova definicija vjere je „slijepo vjerovanje, u
nedostatku dokaza, čak i usprkos dokazu".5To zasigumo ne prika-
zuje vjeru najozbiljnijih vjemika kroz povijest, kao ni većine onih
koje osobno poznam. Iako se racionalnom tvrdnjom nikako ne mo-
že neosporno dokazati postojanje Boga, ozbiljni su mislioci, od sv.
Augustina, sv. Tome Akvinskog do C. S. Lewisa, pokazali da je
vjera u Boga vrlo prihvatijiva. Ni danas nije ništa manje prihvatlji-
va. Dawkinsu je lako napadati karikaturu vjere koju on prikazuje,
ali, na kraju krajeva, to je ipak samo karikatura, a ne vjera.
Dawkinsova treća primjedba jest ta da je u ime religije učinjeno
mnogo zla. Istinitost te tvrdnje ne može se poreći, iako su neospor-
no i mnoga dobra djela također bila potaknuta vjerom. No zla djela
učinjena u ime vjere ne mogu ni na koji način osporiti istinitost vje-
re. Umjesto toga ona osporavaju prirodu ljudskih bića, tih zahrđa-
Iih spremnika u koje je smještena čista voda te istine.
Zanimljivo je da Dawkins, tvrdeći da je upravo gen i njegova
neumorna težnja za opstankom ono što objašnjava postojanje svih
živih bića, tvrdi i to da smo mi kao ljudi napokon dovoljno napre-
dovali da bismo bili sposobni pobuniti se protiv svojih genetskih .
imperativa. ,,Mi bismo čak mogli raspravljati o načinima namjer-
nog njegovanja i usavršavanja čistog altruizma bez svakog intere-
sa - onog čemu nema mjesta u prirodi, što ranije, u cjelokupnoj po-
vijesti svijeta nikada nije postojalo."6
I tu je paradoks. Dawkins je očito pristaša moralnog zakona. Ot-
kud bi mogla potjecati ta želja za dobrotom? To bi sigumo trebalo
pojačati Dawkinsovu sumnjičavost prema „slijepom i nemilosrd-
nom ravnodušju" za koje tvrdi da je dano svoj prirodi, pa tako i
njemu i ostatlcu čovječanstva, bezbožnom evolucijom? Koju vrijed-
nost treba onda pripisati altruizmu?
Najvažniji i nezaobilazan nedostatak Dawl<insove t v r d n j e t o
da znanost zahtijeva ateizam - jest taj što se to predstavlja kao nešto
samo po sebi razumljivo. Ako je Bog izvan prirode, tada znanost ne
može ni dokazati ni otkloniti njegovo postojanje. I sam ateizam sto-
ga treba razmotriti kao jedan oblik slijepe vjere, zato što prihvaća
sustav uvjerenja kojinije moguće obraniti na temelju čistog razuma.
Možda najživotopisnije sažimanje tog stajališta dolazi iz najmanje
očekivanog izvora, od Stephena Jaya Goulđa, koji je uz Dawl<insa
vjerojatno najčešće citiran glasnogovornik evolucije u prošloj gene-
raciji. Pišući u jednom prikazu knjige, lcoji bi po svemu ostalom bio
nevažan, Gould oštro kritizira Dawkinsovo stajalište:

„Reći ću svim svojim kolegama i po ne znam koji, milijimti

put: znanost jednostavno ne može svojim legitinnnim meto-
dama presuditi u pitanju mogućeg Božjeg upravljanja priro-
dom. To ne možemo ni potvrditi ni odbaciti. Mi o tome kao
znanstvenici jednostavno ne možemo suditi. Ako je netko
od naših ljudi nesretno izjavio da darvinizam onemogućuje
Boga, tada ću pronaći gospođu Mclnemey (Gouldova uči-
teljica iz trećeg razreda) pa će dobiti po prstima. ...Znanost
 može funl<cionirati samo s prirodnim objašnjenjima. Ona ne
može ni potvrditi niti odbaciti ostale vrste sudionika (poput
Boga) u nekim drugim područjima (primjerice, na području
morala). Na trenutak zaboravite na filozofiju, bit će dovolj-
no osloniti se na iskustvo nekoliko prošlih stoljeća, I sam
Darwin bio je agnostik (odrekavši se svojih vjersldh uvjere-
nja nakon tragične smrti svoje omiljene kćeri), ali je veliki
američki botaničar Asa Gray, naklonjen prirodnoj selekciji
i pisac knjige pod naslovom Danuiniana, bio uvjereni kršća-
nin. Preskočimo sljedećih50 godina: Charles D. Walcott,pro-
nalazap fo'sila iz Burgessa,* bio je uvjereni darvinist i jedna-
lto shažan kršćanin, koji je vjerovao da je Bog predodredio
prirodnu selekciju da bi izgradio povijest života u sldadu sa
svim svojim planovima i svrhama. Krenimo još 50 godina
naprijed prema dvojici velikih evolucionista naše generaci-
je: G. G. Simpson bio je humanistički agnostik, Theodosisus
Dobzhansky uvjereni pripadnik ruske ortodoksne crkve. Hi
je polovica mojih kolega nevjerojatno glupa ili je znanost
darvinizma u potpunosti kompatibilna s konvencionalnim
vjerskim uvjerenjima - i jednako tako kompatibilna s ateiz-
mom."7

Dakle, oni koji se odluče da budu ateisti, moraju pronaći neke

druge osnove za zadržavanje te pozicije. Evolucija za to nije dovolj-
na.

* Radi se o fosilima iz tzv. Burgess shale faune, nazvane prema planini Burgess u Britanskoj
Kolumbiji (Kanada), a u čijem je podnožju Charles D. Walcott pronašao oko 60 tisuća fosil-
nih jedinki iz doba kambrija. To je i danas jedno od najznačajnijih fosilno sačuvanih fauna
na Zemlji. (op. ur.)
 AGNOSTICIZAM

Izraz „agnostik" 1869. godine osmislio je svestrani britanski

znanstvenik Thomas Henry Huxley, poznat i kao ,,Darwinov bul-
dog". Evo kako je on opisao ono što ga je potaknulo da uvede taj
izraz:

,,I<ad sam dosegao intelektualnu zrelost i počeo se pitati je-

sam li ja ateist, teist ili panteist, materijalist ili idealist, kršća-
nin ili slobodni mislilac, shvatio sam da je, što više o tome
znam i razmišljam, odgovor na to pitanje sve udaljeniji; sve
dok naposljetku nisam došao do zaključka da me ni s jed-
nim od tih određenja, osim zadnjega, ništa ne povezuje. Je-
dina stvar oko koje je većina tih dobrih ljudi bila suglasna
bila je ono po čemu sam se ja od njih razlikovao. Oni su bili
prilično sigumi da su dosegli određenu „spoznaju" - ma-
nje ili više uspješno razriješili problem postojanja; dok sam
ja bio prilično siguran da mi to nije uspjelo i bio sam vrlo
snažno uvjeren da je problem nerješiv. ...Tako sam o tome
razmišljao i osmislio ono što sam smatrao prikladnim nazi-
vom za „agnostika". Tome sam se dosjetio jer je to na vrlo
poticajan način suprotno 'gnostiku', izrazu iz crkvene povi-
jesti za osobu koja propovijeda da zna toliko mnogo o svim
onim stvarima o kojima ja ništa ne znam."8

Dakle, agnostik je onaj tko bi rekao da se do znanja o postojanju

Boga jednostavno ne može doći. Kao i kod ateizma, postoje snažni
i slabi oblici agnosticizma, uz to što snažni oblik ukazuje na to da
nema načina na koji bi čovječanstvo to ikada moglo saznati, dok
slabi oblik jednostavno kaže: „Ne zna se."
Crte razgraničenja između snažnog agnosticizma i slabog ateiz-
ma nisu jasne, kako to otkriva zanimljiva Darwinova anegdota.
Na večeri s dvojicom ateista 1881. godine, Darwin je upitao svo-

je goste: „Zašto se nazivate ateistima?" ukazujući da on preferira

Huxleyjevu riječ „agnostik". Jedan od njegovih gostiju odgovorio
je da „je agnostik formalno pristojan ateist, a ateist formalno agre-

sivan agnostik".9
Većina agnostika, međutim, nije tako agresivna i jednostavno
prihvaća stajalište da nije u mogućnosti, barem ne u tom času, zau-
zeti stav za ili protiv postojanja Boga. To je stajalište naizgled mo-

guće logički obraniti (što se ne može reći za ateizam). U svakom

slučaju, ono je u cijelosti kompatibilno s teorijom evolucije i mnogi

bi se biolozi svrstali u taj tabor. Ali agnosticizmu prijeti opasnost

da ga se i zaobiđe.
Da bi doista bio i opravdan, do agnosticizma se mora doći samo

nakon potpunog razmatranja svih dokaza za i protiv postojanja

Boga. Rijetki su agnostici koji su se potrudili da to i učine. (Oni koji
su to učinih, a njihov je popis poveći, neočekivano su se preobratili

u one koji vjeruju u Boga.) Usto, premda je agnosticizam za mno-

ge prikladan oblik neodlučivanja, s intelektulanog stajahšta on sa

sobom nosi određenu slabost. Jer, možemo h se diviti onome tko
ustraje na tome da se ne može saznati starost svemira i nije imao

vremena da razmotri dokaze?

 Z A K L J U Č AK

Znanost se ne može iskoristiti kao opravdanje za odbacivanje

velikih monoteističkih religija svijeta koje počivaju na stoljećima
povijesti, moralne filozofije i moćnih dokaza koje je osigurao ljud-
ski altruizam. Vrhunac je znanstvene samosvijesti zahtijevati dru-
gačije djelovanje. No to pred nas postavlja izazov: ako je postojanje
Boga stvarno (ne samo tradicija, već doista istinito) i ako su odre-
đeni znanstveni zaključci o prirodnom svijetu također točni (ne
samo trenutno moderni, već objektivno točni), tada oni ne mogu
biti jedni drugima suprotstavljeni. Potpuno skladna sinteza mora
biti moguća.
Gledajući na naš suvremeni svijet, međutim, teško je oduprijeti
se osjećaju da te dvije verzije istine ne teže harmoniji, nego da se
nalaze u ratu. To nigdje nije toliko očito kao u raspravi o Darvvi-
novoj teoriji evolucije. Upravo se tu danas vode najžustrije bitke,
upravo tu su i najdublji nesporazumi na obje strane, tu su i najveći
ulozi za naš budući svijet, a na tom je području i najveća potreba za
suglasjem. Stoga je najbolje da upravo na to sada usmjerimo svoju
pozornost.
 OSMO POGLAVLJE
DRUGA m o g u ć n o s t .
- KREACIONIZAM: .
KAD VJERA NADJAČA
ZN AN O ST

Malobrojna su religijska ili znanstvena shvaćanja koja je moguće

jasno sažeti u jednu riječ. Uporaba obmanjujućih naziva za pojedi-
načna stajališta redovito je otežavala raspravu između znanosti i
vjere tijekom modernog doba. Nigdje to nije toliko očito koliko u
slučaju pridjeva „kreacionistički" koji se talco snažno ističe u raz-
govorima o znanosti i vjeri u prošlom stoljeću. Izgleda da bi, shva-
ćen zdravo za gotovo, izraz „kreacionist" označavao opće stajalište
onog tko navodi razloge o postojanju Boga koji je izravno uključen
u stvaranje svemira. U tom općenitom shvaćanju, mnogi deisti i go-
tovo svi teisti, pa i ja, morali bi se smatrati kreacionistima.

ICREACIONIZAM RA N O G R A ZD O B L JA ZEMLJE

Međutim, tijekom prošlog stoljeća, izraz „kreacionist" počeo se

odnosti na vrlo specifičnu skupinu vjernika, posebno na one koji
inzistiraju na doslovnom čitanju prvog i drugog poglavlja Knjige
postanka u prikazu stvaranja svemira i nastanlca života na Zemlji.
Ekstremna inačica tog stajališta, nazvana Kreacionizam ranog raz-
doblja Zemlje (Young Earth Creationism - YEC), doslovno tumačiše-
st dana stvaranja kao dan od dvadeset četiri sata i zaključuje da bi
svijet morao biti mlađi od 10 000 godina. Pobornici Kreacionizma
ranog razdoblja Zemlje također su uvjereni da su sve vrste stvore-
ne zasebnim djelima božanskog stvaranja, a da su Adam i Eva po-
vijesne osobe koje je Bog stvoriq,od prašine u Rajskom vrtu i koje
nisu potomci drugih stvorenja.
Podržavatelji Kreacionizma ranog razdoblja Zemlje općenito
prihvaćaju ideju o „mikroevoluciji", prema kojoj se male promjene
unutar vrsta mogu dogoditi varijacijom i prirodnim odabirom, ali
odbacuju koncept „malcroevolucije", što je proces koji omogućuje
jednoj vrsti da evoluira u drugu. Tvrde da opaženi jaz u fosilnim
ostatcima ukazuje na netočnost Darwinove teorije. U 1960-im go-
dinama pokret Kreacionizma ranog razdoblja Zemlje snažnije se
iskristalizirao objavljivanjem knjige The Genesis Flood i nekih dru-
gih radova suradnika Instituta za istraživanje o stvaranju (Institute
for Creation Research), koji je utemeljio pokojni Henry Morris. Među
brojnim tvrdnjama Morrisa i njegovih kolega bila je i ta da su geo-
loški slojevi i fosilni ostatci unutar različitih naslaga bili stvoreni u
nekoliko tjedana velikim poplavama prikazanim u šestom poglav-
lju Knjige postanka, umjesto da su nastali taloženjem tijekom stotina
milijuna godina. Sudeći prema anketama, Kreacionizam ranog raz-
doblja Zemlje jest stajalište koje podržava oko 45 posto Amerikana-
ca. Mnoge evangeličke kršćanske crkve snažno su povezane s tim
stavom. U kršćanskim knjižarama mogu se pronaći brojne knjige i
videozapisi u kojima se tvrdi da nije moguće pronaći fosilne oblike
za ptice, kornjače, slonove ili kitove koji povezuju različita razdob-
lja (iako su primjeri svega toga ipalc pronađeni u nekoliko prošlih
godina), da drugi zakon termodinamike otklanja mogućnost evolu-
cije (što on nikako ne čini) i da je radioaktivno određivanje staro-
sti stijena i svemira pogrešno zato što se s vremenom promijenila
brzina raspadanja čestica (što nije točno). Moguće je čak posjetiti
kreacionističke muzeje i tematske parkove koji prikazuju ljudske
ludorije s dinosaurima, s obzirom na to da Kreacionizam ranog raz-
doblja Zemlje ne prihvaća teoriju da su dinosauri izumrli davno
prije nego što su se na sceni pojavili ljudi.
Kreacionizam ranog razdoblja Zemlje tvrdi da je evolucija laž.
Polazi od pretpostavke da je srođnost organizama, kako je to poka-
zalo istraživanje deoksiribonukleinske kiseline, jednostavnoposlje-
dica toga što je Bog iskoristio dio istih ideja u većem broju svojih
djela posebnog stvaranja. Suočeni s činjenicama kao što su slično
nizanje gena u kromosomima različitih vrsta sisavaca ili kao što je
postojanje učestale „otpadne DNK" na zajedničkim lokacijama u
lancu DNK čovjeka i miša, pobornici Kreacionizma ranog razdob-
lja Zemlje sve to jednostavno odbacuju kao dio Božjeg plana.

NESPOJIVOST KRE ACIONIZMA RANOG

RAZDOBLJA ZEMLJ E I SUVREMENE ZNANOSTI

Općenito, oni koji podupiru te stavove iskreni su, dobrodušni,

bogobojazni ljudi, potaknuti snažnom zabrinutošću da je natura-
lizam prijetnja kojom će Bog biti istisnut iz ljudskog.iskustva. No.
tvrdnje Kreacionizma ranog razdoblja Zemlje jednostavno nije
moguće prihvatiti nestručnim prtljanjem na samom rubu znanstve-
nog znanja. Kada bi te tvrdnje doista bile točne, to bi dovelo do
potpunog i nepovratnog kolapsa znanosti kao što su fizika, kemija,
kozmologija, geologija i biologija. Kako to profesor biologije Darrel
Falk naglašava u svojoj prekrasnoj knjizi Coming to Peace with Scien-
ce, napisanoj isključivo iz njegove perspektive evengeličkog kršća-
nina, stajalište Kreacionizma ranog razdoblja Zemlje ekvivalent je
inzistiranju da dva plus dva doista nije četiri.
Za sve koji su barem djelomično upoznati sa znanstvenim doka-
zivanjem, gotovo je nepojmljivo da su stavovi Kreacionizma ranog
razdoblja Zemlje dobili tako široku potporu, naročito u državi kao
što su Sjedinjene Države koja tvrdi da je toliko intelektualno razvi-
jena i tehnološki sofisticirana. Ali pobornici Rreacionizma ranog
razdoblja Zemlje ponajprije su, i iznad svega, ozbiljni u pogledu
svoje vjere i duboko zabrinuti trendom alegorijskog tumačenja Bib-
lije, što bi u konačnici moglo oslabiti moć svetih rukopisa da pouča-
vaju čovječanstvo o štovanju Boga. Pripadnici Kreacionizma ranog
razdoblja Zemlje tvrde da bi prihvaćanje bilo čega drugog osim dje-
la posebnogbožanskog stvaranja tijekom šest dana od dvadeset če-
tiri sata iz prvog poglavlja Knjige postanka dovelo vjernike na sam
rub protuvjerslcog uvjerenja. Taj je argument razumljiv imamo li u
vidu snažne osjećaje vjernika, kojima je prioritet njihova povezano-
st s Bogom i koji smatraju da se očiglednim napadima na Njegovu
osobu treba odlučno suprotstaviti.
 N E P O T R E B N A SU P R E T JE R A N A D O S L O V N A
TUMAČENJA KNJIGE POSTANKA

Vratimo li se do Augustinova tumačenja prvih dvaju poglavlja

Knjige postanka i ako se prisjetimo da se on nije imao razloga prila-
gođavati znanstvenim dokazima o evoluciji ili starosti zemlje, jas-
no je da kreacionistička stajališta o krajnje doslovnim tumačenjima
doista nisu potrebna čitamo li izvorni tekst pažljivo, iskreno i sa
štovanjem. U stvari, ta doslovna interpretacija uglavnom je rezul-
tat posljednjih sto godina i nastala je u velikoj mjeri kao reakcija na
Darwinovu evoluciju.
Razumljiva je zabrinutost zbog neprihvaćanja liberalnih tuma-
čenja biblijskih tekstova. Naposljetku, jasno je da postoje dijelovi
Biblije koji su napisani kao svjedočanstva povijesnih zbivanja, uk-
ljučujući i velik dio Novog zavjeta. Za svakog vjernika, događaji
zabilježeni u tim odjeljcima trebaju biti shvaćeni kako je to pisac
zamislio - kao prikaz opaženih činjenica. No drugi dijelovi Biblije,
kao što je nekoliko prvih poglavlja Knjige postanka, Knjiga o Jobu,
Salomonova Pjesma nad pjesmama i Psalmi imaju veći lirski i alegorij-
ski smisao i općenito se ne čini da nose oznaku isključive povijesne
naracije. Za sv. Augustina, kao i većinu drugih interpreta tijekom
povijesti, sve dolc Darwin nije vjemike izazvao na obranu, prva
poglavlja Knjige postanka imala su znatno više smisao moralnog
djela nego što su bile izjave očevidaca.
Ustrajanje na tome da še svaku riječ Biblije treba shvatiti u dos-
lovnom značenju suočava se i s drugim poteškoćama. Dakako da
Božja desnica nije doista podigla narod Izraela. (Izaija 41,10) A i
sigumo nije svojstveno Božjoj prirodi da bude zaboravan i da ga
proroci svalco malo trebaju podsjećati na važne stvari. (Knjiga iz-
Jaska 33,13). Namjera Biblije bila je (i jest) da čovječanstvu otkrije
prirodu Boga. Bi li prije 3400 godina Božjim namjerama poslužilo
poučavanje Njegova naroda o radioaktivnim česticama, geološkim
slojevima i DNK?
Dio onih koji vjeruju u Boga privukao je Kreacionizam ranog
razdoblja Zemlje zato što smatraju da znanstveni napredak pred-
stavlja prijetnju Bogu. No treba li Njega uopće ovdje braniti? Nije li
Bog tvorac zakona svemira? Nije li On najveći znanstvenik? Najve-
ći fizičar? Najveći biolog? Najvažnije, je li on počašćen ili osramo-
ćen onima koji bi tražili da Njegov narod zanemari čvrste znanstve-
ne zaključke o Njegovom stvaranju? Može li vjera u ljubljenoga
Boga biti izgrađena na temeljima laži o prirodi?

BO G KAO V E L IK I P R E V A R A N T ?

Uz pomoć Henryja Morrisa i suradnika, Kreacionizam ranog

razdoblja Zemlje u prošloj polovici stoljeća pokušao je osigurati
alternativna objašnjenja za pregršt opažanja o prirodnom svijetu
koja proturječe njegovu stajalištu. Ali temelji tzv. znanstvenog
kreacionizma beznadno su klimavi. Uviđajući dalekosežnost znan-
stvenih dokaza, dio pobomika Kreacionizma ranog razdoblja Zem-
lje nedavno je preuzeo zadatak argumentiranja da je sve te dokaze
smislio sam Bog da bi nas zavarali te da bi na taj način testirao našu
vjeru. U skladu s tom tvrdnjom, sve radiokativne čestice, svi fosilni
ostatci i cjelokupan slijed baza u genomu namjerno su osmišljeni
kako bi se činilo da je svemir star, unatoč tome što je zapravo stvo-
ren prije manje od deset tisuća godina.
 Kako to naglašava Kenneth Miller u svojoj odličnoj knjizi Fin-
ding Danvin's God, da bi te tvrdnje bile istinite, Bog bi morao biti
uključen u golemu prijevaru. Primjerice, s obzirom na to da su
mnoge opažene zvijezde i galaksije u svemiru udaljene više od de-
set tisuća svjetlosnih godina, kreacionističko stajalište zahtijevalo
bi to da naša sposobnost njihova opažanja može biti ostvarena is-
ključivo ako je Bog uredio da svi ti fotoni do nas stignu „upravo na
taj" način, unatoč tome što oni predstavljaju nepostojeće objekte.
Čini se da je ta slika Boga kao kozmičkog varalice konačno pri-
znanje poraza kreacionističkog shvaćanja. Bi H Bog kao veliki pre-
varant bio entitet kojeg bi drugi štovali? Je H to u skladu sa svim
drugim stvarima koje o Bogu znamo iz Biblije, moralnog zakona i iz
ostalih izvora - naime, da je on pun ljubavi, smislen i dosljedan?
Dakle, po svim razumnim standardima, Kreacionizam ranog
razdoblja Zemlje dosegnuo je točku intelektualnog bankrota, kako
u svojim općim postavkama, tako i u svojoj teologiji. Njegova
opstojnost jedna je od velikih zagonetki i velikih tragedija našeg
vremena. Napadajući temelje gotovo svih grana znanosti, on širi
procjep između znanstvenog i duhovonog svjetonazora, upravo u
vrijeme očajničke potrebe za putokazima koji bi vodili prema skla-
du. Upućujući poruku mladim ljuđima da je znanost opasna i da
bavljenje znanošću može također značiti odbacivanje vjere, ICrea-
cioruzam ranog razdoblja Zemlje mogao bi lišiti znanost jednog
dijela njezinih najizglednijih budućih talenata.
AH kada o tome govorimo, najveću štetu ne trpi znanost. Krea-
cionizamranograzdoblja Zemlje čini još veću štetu vjeri, zahtijeva-
jući da vjera u Boga znači pristanak na potpuno pogrešne tvrdnje o
prirodnom svijetu. Mladi ljudi, okupljeni u domovima i crkvama,
koji inzistiraju na kreacionizmu prije ili poslije suočit će se s dale-
kosežnim znanstvenim dokazima koji potvrđuju veliku starost sve-
mira i povezanost svih živih stvorenja procesom evolucije i prirod-
nim odabirom. S kakvim su samo užasnim i nepotrebnim izborom
oni tada suočeni! Da bi ustrajali u vjeri svog djetinjstva, od njih se
zahtijeva da odbace opsežan i čvrst sklop znanstvenih podataka,
da ustvari izvrše intelektualno samoubojstvo. Budući da nemaju
drugog izbora doli kreacionizma, ne čudi da se mnogi među tim
mladim ljudima udaljavaju od vjere, zaključujući da oni jednostav-
no ne mogu vjerovati u Boga koji bi od njih tražio da odbace ono
što nas je znanost tako uvjerljivo učila o svijetu prirode.

PRIZIVANJE RAZUMA

Stoga, dopustite mi da zaključim ovo kratko poglavlje s usr-

dnim zaklinjanjem na privrženost evangeličkoj kršćanskoj crkvi,
čijim se dijelom smatram, i koja je učinila toliko mnogo dobra na
toliko mnogo različitih načina da bi širila dobre vijesti o Božjoj lju-
bavi i milosti. Kao vjernici, imate se pravo čvrsto pridržavati kon-
cepta Boga kao Stvoritelja, imate pravo vjerovati u biblijske istine,
imate pravo čvrsto podržati zaključak da znanost ne nudi odgovo-
re na najvažnija pitanja ljudskog postojanja i potpuno ste u pravu
kada podupirete uvjerenje da se tvrdnjama ateističlcog materijaliz-
ma treba snažno oduprijeti. No ni u jednoj od tih bitaka ne možete
pobijediti ako izgrađujete svoje stajalište na klimavim temeljima.
Ustrajući u tome otvarate mogućnost protivnicima vjere (a takvih
je mnogo) da ostvare dugačak niz lakih pobjeda.
 Benjamin Warfield, konzervativni protestantsld teolog s prije-
laza iz 19. u 20. stoljeće, bio je itekako svjestan potrebe da vjernici
čvrsto ustraju u vječnim istinama svoje vjere, unatoč velikim dru-
štvenim i znanstvenim prevratima. No on je uvidio i potrebu da
se slave otkrića o prirodnom svijetu koji je Bog stvorio. Warfield
je napisao izvanredne riječi koje bi Crkva danas vrlo lako mogla
prihvatiti:

,,I<ao lcršćani, mi dakle ne smijemo zauzeti antagonističko

stajalište prema istinama razuma, istinama filozofije, istina-
ma znanosti, istinama povijesnim ili istinama kriticizma.
Kao djeca svjetla, moramo biti oprezni da bismo i dalje bili
pristupačni za svaku zraku svjetlosti. Stoga, ohrabrujmo su-
vremena istraživanja Nitko u tome ne bi smio biti revniji od
nas. Nitko ne bi smio biti brži u razotkrivanju istine na svim
poljima, spremniji da je primi, lojalniji da je slijedi bez obzira
na to kamo ona vodi."1
DEVETO POGLAVLJE
IREĆA M OGUĆNOSI -
INTELIGENTNI DIZAJN:
KADA Z N A N O ST TR EBA
BO ŽA N SKU PO M O Ć

Za teoriju inteligentnog dizajna ili ID (IntelligentDesign) kako je se

populamo naziva, 2005. godinabila je vrlobuma. Predsjednik Sje-
dinjenib Država djelomice ju je podupro izjavljujući kako smatra
da bi škole trebale uldjučiti to shvaćanje u raspravu o evoluciji. Bio
je to njegov komentar na tužbu lcoja je podignuta protiv školskog
odbora u Doveru, saveznoj državi Pennsilvaniji, zbog slične politi-
ke koja se pretvorila u bučan sudski proces. Mediji su odgovorili.
Predstavljena na naslovnicama Timea i Neiosioeeka, s opširnim ras-
pravama na javnom radiju, pa i na prvoj stranici New York Timesa,
teorija inteligentnog dizajna izazvala je opću pomutnju i potaknula
rasprave koje su iz tjedna u tjedan postajale sve žešće. I sam sam o
tome razgovarao sa znanstvenicima i urednicima, kao i s osobljem
Kongresa. U jesen, prije nego što je sudski proces u Doveru završio
u korist tužitelja, građani Dovera izjasnili su se za ostavku svib čla-
nova svog školskog odbora koji podupiru inteligentni dizajn.
 Još od 1925. godine i vremena Scopesova suđenja u Sjedinjenrm
Državama pozornost nije bila tako intenzivno usredotočena na ras-
pravu o evoluciji i njezinom utjecaju na vjerska uvjerenja. Možda
bi to trebalo shvatiti kao dobar znak jer bolje je otvoreno raspravlja-
ti nego prikriveno napadati ovo ili ono shvaćanje. No za većinu
ozbiljnih znanstvenika koji su osvjedočeni vjernici, pa i za neke
istaknute zagovaratelje inteligentnog dizajna, stvari su ozbiljno iz-
micale kontroli.

Š T O JE U O P Ć E I N T E L I G E N T N I D I Z A J N ?

U svojoj kratkoj petnaestogodišnjoj povijesti, pokret koji po-

dupire inteligentni dizajn izrastao je u najprjepomiju točku javne
rasprave. Ipak, i dalje je mnogo zbrke oko osnovnih postavki tog
novog sudionika na javnoj pozornici.
Ponajprije, baš kao i s izrazom „kreacionizam", postoji vrlo bi-
tan semantički problem. Čini se da dvije riječi - inteligentni dizajn
- obuhvaćaju širok raspon tumačenja o tome kako se život pojavio
na ovom planetu i koju je ulogu u tom procesu Bog mogao odig-
rati. Ali „Inteligentni Dizajn" (velikim slovima) postao je izraz za
umijeće koje sobom nosi vrlo specifičan sklop zaključaka o priro-
di, a posebno koncept „nesmanjive složenosti". Promatrač koji nije
upoznat s tim prošlim zbivanjima, mogao bi očekivati da bi svatko
tko vjeruje u Boga kojemu je stalo do ljudskih bića (tj. teist) bio i
onaj tko vjeruje u inteligentni dizajn. No sukladno današnjoj termi-
nologiji, to u većini slučajeva ne bi bilo točno.
Inteligentni dizajn stupio je na pozornicu 1991. godine. Neki
njegovi korijeni mogu se pronaći u ranijim znanstvenim argumen-
tima koji su naglašavali malu statističlcu vjerojatnost za pojavu ži-
vota. No inteligentni dizajn nije svoj glavni interes usmjerio na to
lcako su se pojavili prvi samoumnožavajući organizmi, nego radije
na prepostavljene propuste teorije evolucije u objašnjenjima izne-
nađujuće složenosti stvorenog života.
Utemeljitelj pokreta Inteligentnog dizajna je Phillip Johnson,
kršćanslci pravnik sa Sveučilišta California u Berl<eleyju u čijoj
su lcnjizi Danuin on Trial prvi put predstavljeni stavovi inteligen-
tnog dizajna. Te su argumente detaljnije razradili ostali, posebno
Michael Behe, profesor biologije u čijoj je knjizi Danuin's Black Box
podrobnije prikazan lconcept nesmanjive složenosti. Ulogu vode-
ćeg elcsponenta inteligentnog dizajna nedavno je preuzeo William
Dembski, matematičar specijaliziran za informacijslcu teoriju.
Pojava inteligentnog dizajna lcoincidirala je s nizom sudskih
poraza olco nastave lcreacionizma u američkim školama, što je kro-
nološki kontelcst lcoji je lcritičare potaknuo da inte'ligentni dizajn
bezobzimo nazovu „prikrivenim kreacionizmom" ili „preshkom
kreacionizma". Ali ti izrazi nisu pravični prema ozbiljnosti i iskre-
nosti zastupnika teorije inteligentnog dizajna. Iz moje perspektive
genetičara, biologa i onog tko vjeruje u Boga, taj polcret zavrjeđuje
ozbiljnije razmatranje.
Polcret Inteligentnog dizajna temelji se na tri osnovne tvrdnje.
P rva tvrdnja: Evolucija promovira ateističlci svjetonazor i stoga
joj se trebaju oduprijeti svi lcoji vjeruju u Boga.
Utemeljitelj pokreta PhilUp Johnson nije bio potaknut znanstve-
nom željom da shvati život (on ne tvrdi da je znanstvenik), već
osobnom misijom da obrani Boga od onoga što je on uočio lcao
sve veće javno prihvaćanje čistog materijalističkog svjetonazora.
 Ta zabrinutost naišla je na vrlo snažan odjelc u vjerskoj zajednici u
kojoj su trijumfalističke izjave najglasnijih suvremenih evolucionis-
ta dovele do shvaćanja da pod svaku cijenu treba odrediti znanstve-
no respektabilnu alternativu. (U tom smislu, pokret Inteligentnog
dizajna moglo bi se ironično shvatiti kao odmetnuto dijete Ijubavi
Richarda Dawkinsa i Daniela Dennetta.)
Johsnon je prilično izravan u pogledu svojihnamjera, a one izne-
sene u njegovoj knjizi The Viedge ofTruth: Splitting the Foundations o f
Naturalism. The Discovery Institute, najvažniji oslonac polcreta Inte-
ligentnog dizajna, u kojem Johnson radi kao programski savjetnik,
podrobnije ih je objasnio u svom „utemeljiteljskom dokumentu"
koji je izvorno osmišljen kao interni memorandum, ali je pronašao
svoj put do interneta. U dokumentu se iznose petogodišnji, deseto-
godišnji i dvadesetogodišnji ciljevi utjecaja na javno mijenje da bi
se postiglo svrgavanje ateističkog materijalizma i zamijenilo ga se
s „općenito teističkim razumijevanjem prirode".
Prema tome, iako je inteligentni dizajn predstavljen kao znan-
stvena teorija, pošteno je reći kako on nije nastao iz znanstvene
tradicije.
D ruga tvrdnja: Evolucija je iz temelja pogrešna, s obzirom na to
da ne može objasniti zamršenu složenost prirode.
Istraživači prethodnih zbivanja prisjetit će se kako je tvrdnja da
složenost zahtijeva tvorca ista ona lcoju je izložio William Paley po-
četkom 19. stoljeća i da je i sam Darwin tu logiku smatrao prilično
uvjerljivom prije nego što je došao do vlastitih objašnjenja evolu-
cije putem prirodnog odabira. Međutim, za pokret Inteligentnog
dizajna to je shvaćanje bilo zamaskirano u novo ruho, tj. znanosti
biokemije i biologije stanica.
 U knjizi Danvin's Black Box Michael Behe prilično uvjerljivo iz-
nosi te argumente. Kada se biokemičar Behe zagleda u unutrašnje
djelovanje stanice, on je začuđen i zadivljen (baš kao što sam i ja)
zamršenošću molekularnog stroja koji se tu nalazi, a koji je znanost
pokušala razotkriti u prošlih nekoliko desetljeća. Postoje elegantni
sldopovi koji RNK pretvaraju u bjelančevine, oni koji pomažu sta-
nici da se kreće uokolo i oni koji prenose signale s površine stanice
do jezgre, putujući uzduž stepenasta puta višestrukih sastavnica.
Nije samo stanica ona koja nas zadivljuje. Svi organi, sačinjeni
od milijarda ih bilijuna stanica sastavljeni su na način koji može
potaknuti jedino strahopoštovanje. Razmotrite, primjerice, ljudsko
oko, složen organ shčan kameri čija anatomija i fizologija još uvijek
impresioniraju najsohsticiranije poznavatelje optike.
Behe tvrdi da se sklopovi te vrste nikada ne bi mogh pojaviti
na temelju prirodnog odabira. Njegovi argumenti usredotočeni su
ponajprije na složene strukture kojima je obuhvaćeno međusobno
djelovanje višestrukih bjelančevina, a čije bi funkcioniranje bilo
onemogućeno u slučaju da nije aktivirana bilo koja od tih bjelan-
čevina.
Izuzetno važan primjer koji navodi Behe je bakterijski bič. Mno-
ge razhčite bakterije posjeduju bičeve koji su majušni „vanjski mo-
tori" za pokretanje stanica u razhčitim smjerovima. Struktura bak-
terijskog biča, koji se sastoji od oko trideset razhčihh bjelančevina,
doista je vrlo hjepa. Ona obuhvaća minijaturne inačice glavnog si-
dra, pogonskog brtvila i univerzalne spojke. Sve to pokreće vlakna-
sh propeler. Cjelokupni je sklop nanotehnološko inženjersko čudo.
Ako ushjed genetske mutacije bilo ]<x>ja od tih trideset bjelanče-
vina nije aktivna, cijeh ustroj neće pravilno djelovati. Behe tvrdi da
 se tako složeni mehanizam nikada ne bi mogao pojaviti isldjučivo
na temelju darvinovskih procesa. On naglašava da je jedna kompo-
nenta tog složenog vanjskog motora mogla slučajno nastati tijekom
dugog vremenskog perioda, ali do promjene prirodnim odabirom
ne bi moglo doći ulcoliko ostalih dvadeset devet nije istodobno stvo-
reno. Ništa od toga ne bi imalo ikakvu selektivnu prednost sve dok
nije sastavljena cjelokupna struktura. Behe smatra, a što je Dembski
kasnije pretvorio u matematičku tvrdnju, da je vjerojatnost za ta-
kvu slučajnu usporednu evoluciju višestrukih komponenti koje su
same za sebe potpuno beskorisne, gotovo beskrajno mala.
Dalde, osnovna znanstvena tvrdnja pokreta Inteligentnog diza-
jna čini novu inačicu Paleyjeva „argumenta osobne zapanjenosti"
danas izraženog u jeziku biokemije, genetike i matematike.
T keća tvrdnja: Ako evolucija ne može objasniti nesmanjivu slo-
ženost, tada je morao postojati intehgentan tvorac koji je na neki
način bio uključen, koji se umiješao da bi osigurao nužne kompo-
nente tijekom odvijanja evolucije.
Pokret Inteligentnog dizajna obziran je u neodređivanju onog
tko bi mogao biti taj stvoritelj, ali kršćansko stajalište većine pred-
vodnika tog pokreta implicitno navodi na pomisao da bi ta nedo- .
stajuća sila mogla potjecati od samog Boga.

ZNANSTVENE PRIM JEDBE

IN TELIG EN TN O M DIZAJNU

Na prvi pogled, zamjerke darvinizmu koje iznosi pokret Liteli-

gentnog dizajna izgledaju uvjerljivo i ne treba čuditi što su oni koji
nisu znanstvenici, osobito oni koji traže mjesto za Boga u procesu
evolucije, snažno prigrlili te argumente. No ako logika uistinu ima
svoju vrijednost u znanstvenom smislu, moglo se očekivati da će
barem netko iz redova djelatnih biologa pokazati interes za daljnje
razvijanje i tih ideja/osobito s obzirom na to da značajan broj bio-
loga također vjeruje u Boga. No to se nije dogodilo i inteligentni je
dizajn ostao marginalna aktivnost s vrio malo vjerodostojnosti u
najvažnijim redovima znanstvene zajednice.
Zašto je to tako? Je li to zbog toga što su, kako navode zastupnici
pokreta Inteligentnog dizajna, biolozi toliko naviknuti na štovanje
Darwinova oltara da ne mogu razmotriti alternativno shvaćanje?
Budući da znanstvenike doista privlače prijeporne ideje id a su oni
uvijek u potrazi za mogućnošću da sruše prihvaćene teorije odre-
đenog vremena, ne čini se vjerojatnim da bi znanstvenici odbacili
tvrdnje pokreta Inteligentnog dizajna samo zato što one osporava-
ju Darwinova shvaćanja. U stvari, temelji za neprihvaćanje stavova
inteligentnog dizajna mnogo su čvršći.
Prije svega, inteligentni dizajn nije se uspio verificirati kao znan-
stvena teorija. Sve znanstvene teorije predstavljaju okvir za razu-
mijevanje nekog skupa eksperimentalnih opažanja. No primarna
vrijednost teorije nije samo u tome da gleda unatrag nego i da vidi
unaprijed. Valjana znanstvena teorija predviđa druga otkrića i
sugerira pristupe za buduće eksperimentalne verifikacije. U tom
je smislu inteligentni dizajn potpuno promašen. Unatoč svoje pri-
vlačnosti za brojne vjernike, pretpostavka inteligentnog dizajna o
intervenciji nadnaravnih sila da bi se objasnili složeni biološki or-
ganizmi, u znanstvenom je smislu slijepa ulica. Verifikacija teorije
o inteligentom dizajna bila bi moguća samo kad bi postojao vre-
menski stroj.
 Svojim bitnim postavkama, kako ih je prikazao Johnson, teori-
ja inteligentnog dizajna nije također uspjela osigurati mehanizme
kojima bi pretpostavljene nadnaravne intervencije omogućile po-
javu složenosti. U jednom pokušaju da to objasni, Behe navodi na
pomisao da su u primitivne organizme prethodno mogli biti „uči-
tani" svi geni koji bi u konačnici bili potrebni za razvoj složenog vi-
šekomponentnog molekularnog stroja koji on smatra nesmanjivo
složenim. Behe pretpostavlja da su se zatim, u nekom prildadnom
trenutku stotinu milijuna godina kasnije, kada je to bilo potrebno,
ti uspavani geni probudili. Ostavljajući po strani činjenicu da da-
nas nije moguće pronaći nijedan primitivni organizam koji sadrži
te pohranjene genetske informacije za neku buduću uporabu, naše
znanje o mutacijslcoj stopi gena koja se ne koristi čini vrlo nevjero-
jatnim to da bi takvo sldadište podataka opstalo dovoljno dugo da
bi bilo od ikakve koristi.
Od još većeg značenja za budućnost inteligentnog dizajna jest
to što se danas čini vjerojatnim kako mnogi primjeri nesmanjive
složenosti uopće nisu talco nesmanjivi, čime je uzdrmana najvaž-
nija znanstvena tvrdnja u korist inteligentnog dizajna. U kratkih
petnaest godina od pojave inteligentnog dizajna na sceni, znanost
je ostvarila znatan napredak, naročito u detaljnom istraživanju ge-
noma složenih organizama s većeg broja različitih dijelova evolu-
cijskog stabla. Pojavljuju se velike pukotine lcoje nam sugeriraju
da su pobornici inteligentnog dizajna pogriješili zamjenjujući ono
što se ne zna s onim što se ne može znati, ili ono što nije riješeno s
onim što se ne može riješiti. Na tu temu objavljene su brojne knjige ■
i članci,1 a zainteresiranog čitatelja upućujemo na one eksplicitnije
(i stručnije) aspekte te diskusije. Ovdje su tri primjera struktura za
koje se čini da podupiru Beheovu definiciju nesmanjive složenosti,
a koje jasno ukazuju na to da su one mogle biti objedinjene pomo-
ću evolucije u postupnom procesu, korak po korak.

[ (.I N A
ZE
VR IJE M E

VIŠE V R E M E N A

]~ II IBffllil[ IIIPTT
1

Prikaz 9.1. Evolucija multiproteinskog kompleksa umnožavanjem gena.

Najjednostavnije rečeno, gen A osigurava vrlo važnu funkciju za organi-
zam. Umnožavanjem tog gena (što je zbivanje koje se učestalo odvija u
razvoju genoma) stvara se nova kopija. Ta kopija nije presudna za tu fim-
kciju (A to još uvijek osigurava), stoga se ona slobodno, bez ograničenja
može razvijati. Vrlo rijetko, slučajna pojava inale promjene dopustit će joj
da preuzme novu funkciju (A') povoljnu za organizam, rezultirajući pozi-
tivnom selekcijom. Sveobuhvatno istraživanje slijeda DNK ukazuje na to
da su mnogi složeni višekomponentni sustavi, kao što je sustav zgrušava-
nja krvi, nastali putem tog mehanizma.

Sustav zgrušavanja krvi sa svojih desetak i više bjelančevina, koji

se čini baš tako složenim sustavom za koji Behe smatra da je do-
stojan Rube Goldberga,* ustvari se može shvatiti kao stupnjevito
dograđivanje sve većeg broja elemenata u nizu. Cini se da je sus-
tav započeo s vrlo jednostavnim mehanizmom koji će učinkovito

* Rube Goldberg (1883. - 1970.), ameiički autor animiranih filmova, poznat po čitavom se-
rijalu u kojem se prikazuju tzv. Rube Goldbergovi strojevi - iznimno složeni mehanizmi koji
izvode vrlo jednostavne zadatke na vrlo složen i zamršen način. (op. ur.)
 djelovati za slabo protočni hemodinamički sustav niskog tlaka te
je evoluirao tijekom dugog razdoblja u vrlo složen sustav prijeko
potreban ljudima i ostalim sisavcima koji imaju kardiovaskularni
sustav visokog tlaka u kojem svalco odlijevanje krvi žurno treba
zaustaviti.
Vrlo važno obilježje te evolucijske hipoteze jest već ranije dobro
objašnjen fenomen umnožavanja gena (v. prikaz 9.1.). Kada pozor-
no promotrimo bjelančevine nanizane u ugrušlcu, pokazat će se
da je većina komponenata međusobno povezana na razini slijeda
aminokiselina. To nije zato što su stvorene potpuno nove bjelačevi-
ne slučajnim genetskim informacijama i u konačnici konvergirane
na isti način. Točnije, može se pokazati da sličnost tih bjelančevina
odražava pradavno umnožavanje gena što je zatim omogućilo no-
voj kopiji da se, nesputana potrebom da zadrži svoju izvornu zada-
ću (s obzirom na to da stara kopija to još uvijek čini) i potaknuta
silnicama prirodnog odabira, postupno razvije tako da preuzme
novu zadaću.
Doduše, mi ne možemo precizno odrediti točan slijed koraka
koji su naposljetku doveli do ljudskog sustava zgrušavanja krvi.
Možda nikada nećemo biti sposobni to učiniti, zato što su udomi-
teljski organizmi mnogih prethodnika u nizu tog sustava zauvijek
izgubljeni. Ipak, darvinizam predviđa da su morali postojati pri-
hvatljivi međukoraci, a neki su dosada doista i pronađeni. Inteli-
gentni dizajn ne govori ništa o tim pretpostavkama, a središnja
premisa inteligentnog dizajna da je cjelokupan sustav zgrušavanja
krvi bio razvijen kao potpuno učinkovit od prethodno nerazumlji-
ve DNK iznosi scenarij koji ne bi mogao zavarati nijednog ozbilj-
nog istraživača biologije.2
 Pobornici teorije inteligentnog đizajna često navode i Ijudsko oko
kao primjer izuzetne složenosti do koje nikada ne bi mogao dove-
sti stupnjevit prirodni odabir. I sam je Darwin shvaćao teškoće s
kojima će se morati suočiti njegovi čitatelji da bi to prihvatili. „Pret-
postaviti da se oko sa svim svojom neusporedivim mogućnostima
prilagodbe fokusa različitim udaljenostima, propuštanja različitih
količina svjetlosti i lcorekcijama sferičnih i kromatskih lomova,
moglo oblikovati prirodnim odabirom, čini se, iskreno priznajem,
apsurdnom u najvećoj mogućoj mjeri."3-No Darwin je, kao uvijek
impresivan komparativni biolog, prije 150 godina predložio niz lco-
raka u evoluciji tog složenog organa koje je moderna molekularna
biologija ubrzo potvrdila.
Čak su i vrlo jednostavni organizmi osjetljivi na svjetlost, što im
olakšava da izbjegnu napadače i traže hranu. Gliste imaju jedno-
stavnu pigmentiranu udubinu koja sadrži stanice osjetljive na svjet-
lost koje omogućuju svojevrsno usmjeravanje njihove sposobnosti
da percipiraju dolazeće fotone. Elegantan šupljasti nautilus odra-
žava skroman napredak kojim je ta udubina pretvorena u šupljinu
s otvorom za propuštanje svjetlosti veličine vrha igle. To uvelike
unapređuje rezoluciju aparata, a zahtijeva telc neznatnu promjenu
u geometriji okolnog tkiva. Slično, dodavanje želatinozne supstan-
ce preko primitivnih i na svjetlost osjetljivih stanica kod drugih or-
ganizama omogućuje određeno fokusiranje svjetla. Imajući na umu
stotine milijuna godina, uopće nije teško zamisliti kako je taj sustav
mogao evoluirati u modemo oko sisavca, upotpunjeno mrežnicom
osjetljivom na svjetlost i svjetlošću fokusiranim lećama.
Važno je naglasiti da se nakon detaljnog pregleda oblika oka,
ono i ne čini potpuno savršenim. Stapići i čunjići osjetljivi na svjet-
 lost čine unutrašnji sloj mrežnice i svjetlost mora proći kroz živce
i lcrvne žilice da bi do njih došla. Slične nesavršenosti ljudske kra-
lježnice (koja nije optimalno oblikovana za vertikalnu potporu),
umnjaci i neobična održivost slijepog crijeva kod čovjeka, prema
mišljenju mnogih istraživača anatomije, čini se da osporavaju po-
stojanje doista inteligentnog planiranja čovjekova oblika.
Posebno štetna pukotina u temeljima teorije intehgentnog dizaj-
na pojavila se s nedavnim otkrićima o najpoznatijem čedu inteli-
gentnog dizajna - bakterijskom biču - bacterial flagellum. Tvrdnja
da je bakterijski bič nesmanjivo složen temelji se na pretpostavci
da pojedinačni sastavni dijelovi biča nisu mogli imati prethodno
korisnu funkciju neke druge vrste te da taj stroj nije mogao biti sas-
tavljen objedinjavanjem tih sastavnica na stupnjevit način koji bi
bio potaknut silnicama prirodnog odabira.
Nadavna istraživanja uzdrmala su temelje tog shvaćanja.4 Nai-
me, usporedba slijeda bjelančevina iz više bakterija pokazala je da
je nekoliko komponenti biča povezano s potpuno različitim ustroj-
stvima kojima se koriste ođređene bakterije da ubrizgaju toksine u
neke druge bakterije koje one napadaju.
To napadačko oružje bakterija, koje mikrobiolozi nazivaju „III.
vrstom sustava za izlučivanje", jasan je dokaz prednosti u „opstan-
ku najsposobnijih" za organizme koji ga posjeduju. Po svoj prilici,
elementi te strukture bili su umnoženi stotinu milijuna godina ra-
nije, a zatim ojačani za novu uporabu. Kombinirajući to s ostalim
bjelančevinama koje su prethodno izvršavale jednostavnije zada-
će, naposljetku je pokrenut cijeli motor. Dakako, III. vrsta sustava
za izlučivanje tek je jedna od zagonetki o biču i mi smo još vrlo
daleko od toga da o tome sastavimo cjelovitu sliku (ako ikada i bu-
demo). Ali svaki sličan novi dio u toj slagalici osigurava prirodno
objašnjenje za određeni korak koji je inteligentni dizajn dodijelio
nadnaravnim silama, a njegovim pristašama ostavlja sve slabije
uporište. Behe navodi slavnu Danvinovu rečenicu da bi osnažio
tvrdnje o nesmanjivoj složenosti: „ICada bi se moglo dokazati da
postoji ikakav složeni organ koji se nije moglo oblikovati brojnim,
sukcesivnim, manjim modifikacijama, moja bi se teorija potpuno
urušila."5 U primjeru biča, kao i u gotovo svim ostalim primjerima
nesmanjive složenosti, nije se uspjelo ispuniti Darwinove kriterije
i svaka poštena evaluacija sadašnjeg znanja dovodi nas do istog
zaključka koji donosi Darwinova sljedeće rečenice: „Ali ja ne mogu
izdvojiti nijedan takav slučaj."

T E O L O Š K E PRIMJ EDBE
INTELIGENTNOM DIZAJNU

Dakle, promatrajući kroz prizmu znanosti, inteligentni dizajn

nije se uspio održati jer nije osigurao ni mogućnost za eksperimen-
talnu potvrdu ni čvrste temelje za svoju najvažniju tvrdnju o nes-
manjivoj složenosti. No, uza sve to, inteligentni dizajn neuspješan
je i na način koji bi više trebao zabrinuti vjernika nego realnog
znanstvenika. Ubacujući pretpostavku o potrebi za nadnaravnim
uplitanjem na mjesta za koja njezini pobomici tvrde da znanost
ne može objasniti, inteligentni dizajn predstavlja teoriju o „Bogu
koji ispunjava pukotine". Različite kulture tradicionalno su poku-
šavale Bogu pripisati različite prirodne fenomene - od Sunčeve
pomrčine do Ijepote cvijeta - koje tadašnja znanost nije bila spo-
sobna razvrstati. No te teorije imaju nesretnu povijest. Znanstveni
napredak naposljetku je ispunio te pulcotine na razočaranje svih
koji su uz njih vezali svoju vjeru. Naposljetku, vjerovanje u „Boga
koji ispunjava pukotine" suočeno je s golemim rizikom jednostav-
nog dislcreditiranja vjere. Mi danas ne smijemo ponoviti tu grešku.
Inteligentni dizajn pripada toj obeshrabrujućoj tradiciji i suočen je
s istom konačnom propašću.
Uz to, inteligentni dizajn prikazuje Svemogućeg kao nespret-
nog Stvoritelja lcoji redovito mora intervenirati da bi ispravio nedo-
rečenosti svoga vlastitog početnog plana radi generiranja složeno-
sti života. Za vjernika koji sa strahopoštovanjem stoji pred gotovo
nezamislivo inteligentnim stvaralačkim genijem Boga, to je vrlo
neprikladna slika.

BUDUĆNOSTPOKRETA
IN TELIG E N T N O G DIZAJNA

William Dembski, najugledniji matematički oblikovatelj po-

kreta Intehgentnog dizajna, zavrjeđuje pohvalu za naglašavanje
dalekosežne važnosti traženja prave istine: „Inteligentni dizajn
ne smije postati plemenita laž za nadvladana stajališta koja smat-
ramo neprihvatljivima (povijest je preprma plemenitih laži koje
su sramotno završile). Umjesto toga, inteligentni nas dizajn mora
uvjeriti u svoje istine na temelju njihove znanstvene vrijednosti."6
Dembski je posve u pravu kada to tvrdi, iako ta njegova izjava na-
govješćuje konačni odlazak inteligentnog dizajna sa scene. Na jed-
nom drugom mjestu Dembski piše: „Kada bi se moglo pokazati da
su se čarobno složeni, elegantni i objedinjeni biološki sustavi - kao
što je bacterial flagellum - mogli oblikovati stupnjevitim darvinov-
skim procesima (a time i to da je njihova posebna složenost iluzija),
tada bi se inteligentni dizajn mogao odbaciti općenitom tvrdnjom
da nitko ne zaziva inteligentne uzroke kada su na djelu neizravni
prirodni uzroci. U tom bi slučaju Occamova britva prilično jednos-
tavno presudila inteligentnom dizajnu."7
Trezvenom procjenom današnjih znanstvenih informacija mo-
glo bi se zaključiti da je taj ishod već nadohvat ruke. Pretpostavlje-
ne pukotine u evoluciji koje je pokret Inteligentnog dizajna namjera-
vao ispuniti Bogom, ispunio je napredak znanosti. Da ironija bude
još veća, namećući to ograničeno, uskogrudno shvaćanje Božje ulo-
ge, inteligentni je dizajn na putu da nanese veliku štetu vjeri.
Iskrenost pobornika inteligentnog dizajna nikako nije upitna.
Snažno prihvaćanje inteligentnog dizajna od strane vjernika, po-
sebno evangelističkih kršćana, potpuno je razumljivo, s obzirom
na to da su neki od najglasnijih evolucionista Darwinovu teoriju
prikazivali kao onu koja zahtijeva ateizam. Ali taj brod ne plovi
prema obećanoj zemlji, nego prije prema dnu oceana. Ako su vjer-
nici vezali svoje zadnje mrvice nade u to da Bog može pronaći mje-
sto u ljudskim životima uz teoriju inteligentnog dizajna, a ta teorija
zatim doživi kolaps, što se tad događa s vjerom?
Dakle, je li potraga za skladom između znanosti ,i vjere bezus-
pješna? Moramo li prihvatiti Dawl<insovo stajalište da „Svemir
koji promatramo ima upravo ona obilježja koja bismo očekivali
ako, na kraju krajeva, doista nema nekog stvaranja, svrhe, zla i dob-
ra, ničega doli slijepog i bešćutnog ravnodušja"?8 Neka nikada ne
bude tako! Obraćajući se i vjerniku i znanstveniku, ja kažem da
postoji jasno, uvjerljivo i intelektualno zadovoljavajuće rješenje u
toj potrazi za istinom.
 DESETO POGLAVLJE

ČETVRTA MOGUĆNOST.
- BIOLOGOS:
S K L A D Z N A N O S T I I V JE R E

Na mojoj maturalnoj svečanosti dobronamjemi prezbiterijanski

svećenik, otac jednog od maturanata, pozvao je okupljene, nestr-
pljive tinejdžere da razmisle kako bi odgovorili na tri velika život-
na pitanja: prvo, što će biti vaš životni posao; drugo, koju će ulogu
u vašem životu imati ljubav i treće, što ćete učiniti s vjerom? Neo-
bična izravnost njegova nastupa iznenadila je sve među nama. Is-
kren prema samom sebi, odgovorio sam: prvo, kemija; drugo, što
je moguće veću, i treće, ne idi tim putem. Svečanost sam napustio
s neodređenim osjećajem neugode.
Desetak godina kasnije, snažno sam se angažirao tražeći odgo-
vore na prvo i treće pitanje. Nakon dugog i trnovitog puta kroz
kemiju, fiziku i medicinu, naposljetku sam se susreo s inspirativ-
nim područjem ljudskih nastojanja koje sam oduvijek želio otkriti,
a koje je moglo objediniti moju ljubav prema znanosti i matematici.
i želju da pomognem drugima. Bilo je to znanstveno područje me-
dicinske genetike. Istodobno, došao sam do zaključka da je vjera
u Boga privlačnija od ateizma koji sam ranije prihvatio, pa sam
prvi put u svom životu počeo uočavati neke od vječnih biblijskih
istina.
Primijetio sam da je dio onih oko mene smatrao da su ta dva
područja nespojiva i da jurim prema strmim liticama. No meni je
doista bilo teško zamisliti da bi između znanstvene i vjerske istine
moglo postojati stvamo suprotstavljanje. Istina je istina. Istinom
se ne može opovrgnuti istinu. Postao sam član Američkog znan-
stvenog udruženja (American Scientific Ajfiliation; www.asa3.org),
sastavljenog od nekoliko tisuća znanstvenika koji doista vjeruju
u Boga i na svojim susretima i u časopisu razmatraju mogućnost
usklađivanja znanosti i vjere.
Priznajem da godinama nisam pridavao dovoljno pozornosti
skrivenim mogućnostima sukoba između znanosti i vjere. To se
nije činilo toliko važnim. Bilo je previše toga što je trebalo otkriti
u znanstvenim istraživanjima o Ijudskoj genetici i mnogo toga što
je trebalo otkriti o prirodi Boga kroz čitanje i rasprave o vjeri s dru-
gim vjernicima.
Potreba da sampokušam pomiriti ta dva svjetonazora naposljet-
ku se pojavila kako je istraživanje genoma čovjeka, a zatim i mno-
gih drugih organizama na našem planetu, sve više napredovalo,
osiguravajući nevjerojatno sadržajan i detaljan uvid u način na koji
se odvijao naš razvoj prilagodbom od zajedničkog pretka. Umjesto
da me uznemiri, u tom elegantnom dokazu povezanosti svih živih
stvorenja pronašao sam priliku za strahopoštovanje i shvatio sam
ga kao vrhunski plan onog istog Svemogućeg koji je stvorio svemir
i odredio njegove fizičke parametre upravo toliko precizno da to
omogući stvaranje zvijezda, planeta, teških elemenata i samog ži-
vota. Iako mi njezino ime tada nije bilo poznato, sa zadovoljstvom
sam prihvatio sintezu općenito poznatu kao „teistička evolucija",
stajalište koje i danas smatram izuzetno prihvatljivim.

Š T O JE TEISTIČKA EVOLUCIJA?

Gomile materijala, zapravo cijele police knjižnica posvećene su

Darwinovoj evoluciji, kreacionizmu i inteligentnom dizajnu. Ipak,
samo je nekoliko znanstvenika ili vjemika upoznato s izrazom
„teistička evolucija" (theistic evolution), katkada samo skraćeno kao
„TE". Uobičajenim postupkom unošenja pojmova u Googleovu tra-
žilicu, na svaku natuknicu o teističkoj evoluciji pronaći ćemo deset
o kreacionizmu i 140 o inteligentom dizajnu.
A teistička evolucija dominantno je stajalište ozbiljnih biologa
koji su istodobno i ozbiljni vjernici. Među njima su Asa Gray, Da-
rwinov glavni pobomik u Sjedinjenim Državama i Theođosius
Dobzhansky, tvorac evolucijskog mišljenja u 20. stoljeću. To su sta-
jalište prihvatili i mnogi hinđusti, muslimani, židovi i kršćani, pa i
papa Ivan Pavao II. Iako je vrlo rizično pretpostavljati o stavovima
povijesnih osoba, uvjeren sam da bi to stajalište prigrlili i Majmo-
nid, najznačajniji židovski filozof 12. stoljeća, i sv. Augustin da su
im predočeni znanstveni dokazi o evoluciji.
Premda postoje mnoge istančane varijante teističke evolucije,
tipična inačica temelji se na sljedećim premisama:

1. Svemir je nastao ni iz čega prije otprilike 14 milijardi go-

dina.
 2. Unatoč golemim nevjerojatnostima, čini se da su obilježja
svemira prilagođena upravo za život.
3. Iako još uvijek nije poznat preeizan mehanizam nastanka
života na Zemlji, nakon što se život pojavio, proces evolu-
cije i prirodnog odabira omogućili su razvoj biološke raz-
nolikosti i složenosti tijekom vrlo dugih razdoblja.
4. Nakon što je počela evolucija, nije bilo potrebe za poseb-
nim nadnaravnim interveniranjem.
5. Ljudi su dio tog procesa, dijeleći zajedničkog pretka s veli-
kim čovjekolikim majmunima.
6. No Ijudi su i jedinstveni na načine koji prkose evolucij-
skom objašnjenju i koji upućuju na našu duhovnu priro-
du. To uključuje postojanje moralnog zakona (znanja o
dobru i zlu) i traganje za Bogom koje obilježava sve ljud-
ske kulture kroz sveulcupnu povijest.

Prihvatimo li tih šest premisa, tada nastaje potpuno prihvat-

ljiva, intelektualno zadovoljavajuća i logički dosljedna sinteza:
/
neograničen vremenom i prostorom, Bog je stvorio svemir i ute-
meljio prirodne zakone koji njime upravljaju. Nastojeći napučiti taj
inače sterilan svemir živim stvorenjima, Bog je odabrao elegantan
mehanizam evolucije da bi stvorio mikrobe, biljke i životinje svih
vrsta. Najčudesnije, Bog je isti mehanizam namjemo odabrao da
bi stvorio posebna stvorenja koja bi posjedovala inteligenciju, zna-
nje o dobru i zlu, slobodnu volju i želju da s Njim ostvare iskren
odnos. On je znao i to da će se ta stvorenja u lconačnici oglušiti na
moralni zakon.
 Ovo je stajalište potpuno u sldadu sa svime što nas uči znanost
0 prirodnom svijetu. Ono je potpuno u skladu i s velikim mono-
teističkim religijama svijeta. Stajališta teističke evolucije ne mogu,
dakako, dokazati da je Bog stvaran jer se nijednim logičnim argu-
mentom to u potpunosti ne može postići. Vjerovanje u Boga uvijek
će zahtijevati određeno prepuštanje. No ta je sinteza omogućila
velikom broju znanstvenika vjemika zadovoljavajuće, dosljedno, i
sadržajno shvaćanje koje dopušta da oba svjetonazora, znanstveni
1 duhovni, sretno u nama koegzistiraju. To shvaćanje omogućuje
znanstveniku i vjerniku da bude intelektualno ispunjen i duhovno
aktivan, da istodobno štujući Boga i koristeći sva sredstva znanosti
razotkrije neke od najčudesnijih tajni Njegova stvaranja.

OSUDE T E IST IČ K E EVOLUCIJE

Dakako, iznesene su brojne primjedbe na teističku evoluciju.1

Ako je to tako zadovoljavajuća sinteza, zašto onda nije općenito
prihvaćena? Prije svega, ona jednostavno nije šire poznata. Samo
je nekolilco, ako i toliko, značajnih javnih zastupnika ikada gorljivo
govorilo o teističkoj evoluciji i načinu na koji ona pokušava riješiti
sadašnje probleme. Iako mnogi znanstvenici prihvaćaju teističku
evoluciju, oni obično nisu spremni glasno govoriti zbog straha od
negativne reakcije svojih kolega znanstvenika ili možda zbog stra-
ha od kritilca teološke zajednice.
Na vjerskoj strani ove podjele samo je nekoliko istaknutih teo-
loga danas dovoljno upoznato sa svim pojedinostima biološke
znanosti da uvjerljivo prihvate to stajalište s obzirom na velik broj
primjedbi pobornika krecionizma iii inteligentnog dizajna. Mogu-
će je, dakako, navesti važne izuzetke. U svojoj poruci Papinskoj
akademiji znanosti 1996. godine, papa Ivan Pavao II. ponudio je
vrlo obzirno i hrabro opravdanje za teističku evoluciju. Papa je re-
kao da „nas nova otkrića vode k tome da evoluciju priznamo kao
ono što je više od pretpostavke". On je dakle prihvatio biološku
stvarnost evolucije, ali je bio dovoljno pažljiv da to uravnoteži i
s duhovnim stavom, podsjećajući na stajalište svog prethodnika
pape Pia XII.: „Ako je izvor ljudskog tijela živa materija koja je pret-
hodno postojala, duhovnu dušu izravno je stvorio Bog."2
To prosvjetljujuće papinsko stajalište toplo su pozdravili mnogi
vjernici i znanstvenici. Međutim, svojim komentarima zabrinutost
je izazvao katolički bečki kardinal Schonborn koji je samo nekoliko
mjeseci nakon smrti Ivana Pavla n. sugerirao da je to bila „prilično
isprazna i nevažna poruka o evoluciji iz 1996. godine", te da treba
ozbiljno razmotriti i stajahšta inteligentnog dizajna.3 (Novije poru-
ke Vatilcana ukazuju na povratak stavovima Ivana Pavla II.)
Trivijalniji uzrok nedostatnog prihvaćanja teističke evolucije
možda je i to što ona ima grozno ime. Osim teologa, većina ljudi
nije posve sigurna što znači biti teist, a još su nesigurniji oko toga
kako se taj izraz može pretvoriti u pridjev i iskoristiti za objašnje-
nje Darwinove teorije. Degradiranje naše vjere u Boga sugerirano
je sporednom važnošću pridjeva (teistička) u odnosu na imeni-
cu (tj. evoluciju) na kojoj je primarni naglasak. Ali ni alternativa
- „evolucijski teizam" - ne zvuči prilično dobro.
Nažalost, brojne imenice i pridjevi kojima bi se mogla opisati
bogata priroda te sinteze već su odavno toliko opterećeni raznim
značenjima da su postali beskorisni. Trebamo li osmisliti izraz ,,kre-
volucija"? Vjerojatno ne. A trebalo bi izbjegavati i uporabu rijeČi
kao što su „dizajn", „inteligentno", „fundamentalno" ili „stvoritelj"
zbog straha od zbrke. Treba nam nov početak. Moj je skroman pri-
jedlog da teističku evoluciju preimenujemo u bio posredstvom logo-
sa ili jednostavno Biologos. Znanstvenici će shvatiti bios kao grčku
riječ za „život", što je korijen riječi biologija, biokemija i sl., i logos
kao grčki izraz za „riječ". Za mnoge vjernike, riječ je sinonim za
Boga, kako je to snažno i poetično izraženo u prvim uzvišenim sti-
hovima Proslova Evanđelja po Ivanu: ,,U početku bijaše Riječ, i Riječ
bijaše kod Boga - i Riječ bijaše Bog". Biologos izražava uvjerenje da
je Bog izvor sveg života, a da život izražava volju Boga.
Ironično, drugi važan uzrok nerasprostranjenosti Biologosa kao
shvaćanja jest samo suglasje lcoje ono stvara između suprotstavlje-
nih tabora. Cini se da nas kao društvo više privlači sukob nego
sklad. Za to djelomično možemo okriviti medije, ali mediji samo
iznose želje javnosti. U večernjim vijestima vjerojatno ćete čuti o
višestrukim sudarima, razornim uraganima, nasilnim zločinima,
bučnim razvodima slavnih osoba, i dakako, glasnim raspravama
školslcih uprava oko poučavanja evolucije. Vjerojatno nećete čuti
o približavanju i okupljanju različitih vjerskih skupina iz susjed-
stva u pokušaju da riješe zajedničke probleme, niti o tome kako je
dugogodišnji ateist Anthony Flew postao vjernik, a zasigurno ne o
teističkoj evoluciji ili o dvostrukoj dugi koja se tog poslijepodneva
mogla vidjeti na nebu iznad grada. Mi volimo sukob i nesuglasje,
a što su oni snažniji, to bolje. U znanstvenim krugovima ozbiljna
glazba i umjetnost koju stvaraju njihovi članovi kao da slavi tu ne-
voljkost da slušamo ili da promatramo. Harmonija je dosadna.
No ozbiljnije primjedbe na Biologos iznijeli su oni koji smatraju
da to stajalište šteti znanosti, vjeri ili objema. Za ateističkog znan-
stvenika Biologos je samo još jedna teorija o „Bogu koji ispunjava
pukotine" jer pretpostavlja božansku prisutnost tamo gdje ona nije
potrebna ili poželjna. Ovu se tvrdnju lako može osporiti. Biologos
ne pokušava ugurati Boga u pukotine našeg znanja o prirodnom
svijetu, već predlaže Boga kao odgovor na pitanja na koja znanost
nikad neće moći odgovoriti, pitanja kao što su: „Kako je stvoren
Svemir, što je svrha života ili što se s nama zbiva nakon smrti?" Za
razliku od inteligentnog dizajna, Biologos nije osmišljen da bude
znanstvena teorija. Njegova istinitost može se provjeriti jedino du-
hovnom logikom srca, uma i duše.
Najvažnija današnja osuda Biologosa pojavljuje se među vjerni-
cima koji jednostavno ne mogu prihvatiti da bi Bog proveo stva-
ranje koristeći se očigledno slučajnim, potencijalno nemilosrdnim
i neučinkovitim procesom kakav je darvinovska evolucija. Napos-
ljetku, ne tvrde li evolucionisti da je taj proces prepun slučajnosti
i slučajnih ishoda? Vratimo li sat nekoliko stotina milijuna godina
unatrag, a zatim dopustimo evoluciji da se ponovno dogodi, stvari
bi mogle završiti bitno različitim ishodom. Primjerice, da se danas
dobro objašnjena i istražena kolizija velikog asteroida sa Zemljom
nije dogodila prije 65 milijuna godina, viša inteligencija mogla se
pojaviti u obliku reptila, a ne sisavaca mesoždera (homo sapiensa).
Je li to u skladu s teološkim konceptom po kojem su ljudi stvore-
ni ,,na sliku Božju" (Knjiga postanka, 1,27)1 Pa, možda se ne bismo
smjeli previše osloniti na shvaćanje da se ti stihovi odnose na fizi-
čki oblilc, jer čini se da je predodžba o Bogu povezana više s onim
što je duhovno, a ne tjelesno. Ima li Bog nokte? Ili pupak?
No kako se Bog mogao povesti za talcvim slučajnostima? Ako je
evolucija prepuštena slučaju, kako bi On doista mogao biti odgovo-
ran i kako je mogao biti siguran u ishod koji bi na kraju obuhvatio
inteligentna bića?
Prestanemo li primjenjivati svoja ograničenja na Boga, rješenje
je nadohvat ruci. Ako je Bog izvan prirode, tada je On izvan pro-
stora i vremena. U takvim okolnostima, Bog je mogao, u času stva-
ranja svemira, znati i svaki detalj budućnosti. To je moglo obuhva-
ćati oblikovanje zvijezda, planeta i galaksija, svu kemiju, fiziku,
geologijuibiologiju, sve što je dovelo do formiranja života na Zem-
lji i evolucije ljudskih bića, sve do trenutka u kojem vi čitate ovu
knjigu i sve nakon toga. U tom kontekstu, može nam se činiti da je
evolucija potaknuta slučajnošću, ah iz Božje perspektive ishod bi
bio u cijelosti jasno određen. Prema tome, Bog je mogao biti potpu-
no i intimno uključen u stvaranje svih vrsta, iako se nama iz naše
perspektive koja je ograničena tiranijom linearnog vremena, to čini
slučajnim i neodređenim procesom.
Možda se time može riješiti primjedba o ulozi slučajnosti u po-
javi ljudi na Zemlji. No kamen smutnje koji predstavlja prepreku
većini vjernika u prihvaćanju Biologosa, jest očigledno suprotstav-
ljanje premisa evolucije važnim svetim rukopisima. Podrobnije
istražujući prvo i drugo poglavlje Knjige postanka, prethodno smo
zaključili kako su iskreni vjernici časno iznosili brojna tumačenja i
da taj snažan dolcument riajbolje možemo shvatiti kao pjesništvo
i alegoriju, a ne kao doslovan znanstveni opis postanka. Ne pona-
vljajući te zaključke, razmotrimo riječi Theodosiusa Dobzhanskog
(1900.-1975.), uglednog znanstvenika koji je prihvatio rusku pra-
voslavnu vjeru i teističku evoluciju: „Stvaranje nije događaj koji
se dogodio 4004. godine prije Krista; to je proces koji je započeo
prije otprilike 10 milijardi godina i još uvijek traje... Sukobljava li
se doktrina evolucije s pobožnom vjerom? Ne, ne sukobljava. Glu-
po je zamijeniti svete rukopise školskim udžbenicima astronomije,
geologije, biologije i antropologije. Samo onda kada se simbole tu-
mači tako da znače ono što oni nisu trebali značiti može se pojaviti
imaginarni, nerješiv sukob."4

A ŠTO JE S ADAMOM I EVOM?

Dakle, moguće je uskladiti šest dana stvaranja s onim što nam

znanost govori o svijetu prirode. Ali što je s Rajskim vrtom? Je li
opis stvaranja Adama od zemaljskog praha i odmah zatim stvara-
nje Eve od Adamovog rebra, što je tako dojmljivo prikazano u dru-
gom odjeljku Knjige postanka, simbolična alegorija ulaska ljudske
duše u prethodno bezdušno životinjsko carstvo ili je svrha tog pri-
kaza da bude doslovna povijest?
Kao što je ranije naglašeno, istraživanja ljudskih promjena, za-
jedno s fosilnim zapisima ukazuju na to da su se moderni ljudi po-
javili prije otprilike 100 000 godina, najvjerojatnije u istočnoj Africi.
Genetske analize sugeriraju da je oko 10 000 predaka omogućilo
pojavu sveukupnog broja današnjeg stanovništva Zemlje. Pa kako
onda možemo spojiti ta znanstvena opažanja s pričom o Adamu
i Evi?
Ponajprije, čini se da i biblijski tekstovi sugeriraju prisutnost
drugih ljudi u isto ono vrijeme kada se dogodio izgon Adama i Eve
iz Rajskog vrta. Odakle bi inače stigla Kajinova žena, spomenuta
odmah nakon što je on napustio Eden da bi živio u zemlji Nod
(Knjiga postanka 4,16-17). Neki tumači Biblije inzistiraju na tome
da su žene Kajina i Šeta morale biti njihove vlastite sestre, no to
se oštro suprotstavlja zabrani incesta i nije sukladno s izravnim
shvaćanjem teksta. Za vjernika prava dilema pojavljuje se oko toga
opisuje li drugi odjeljak Knjige postanka posebno djelo čudesnog
stvaranja koje vrijedi za taj povijesni par, biološki drugačiji od svih
ostalih stvorenja koja su hodala Zemljom ili je to pjesnička i snažna
alegorija Božjeg plana o početku duhovne prirode (duševnosti) i
moralnog zakona čovječanstva.
S obzirom na to da nadnaravni Bog može činiti nadnaravna
djela, obje ove mogućnosti intelektualno su održive. Međutim, tije-
kom više od tri milenija umniji Ijudi od mene nisu mogli točno
objasniti ovu priču i stoga treba biti oprezan u snažnom podupira-
nju bilo lcoje pozicije. Mnogi vjernici smatraju da je priča o Adamu
i Evi uvjerljiva kao doslovna povijest. Uvaženi istraživač legendi i
povijesti C. S. Lewis pronašao je u priči o Adamu i Evi nešto što ga
je više podsjećalo na moralni zakon nego na znanstveni udžbenik
ili biografiju. Evo Lewisove verzije spomenutih zbivanja.

„Rroz duga stoljeća Bog je usavršavao animalni oblik koji

će postati motor čovječanstva i Njegova slika. Dao mu je
ruke koje mogu kontrolirati svaki prst, čeljust, zube i grlo sa
sposobnošću artikulacije, dovoljno složen mozak da izvrši
sve fizičke pokrete kojima je utjelovljena racionalna misao.
To stvorenje moglo je stoljećima postojati u tom stanju prije
nego što je postalo čovjekom, moglo je čak biti toiiko pamet-
no da učini sve ono što suvremena arheologija može prihva-
titi kao dokaz njegove čovječnosti. No ono je bilo tek životi-
nja jer su svi njegovi tjelesni i duševni procesi bili usmjereni
na čisto materijalne i fizičke potrebe. Zatim je, kad je došao
 čas, Bog potalcnuo unošenje u taj organizam, u njegovu psi-
hologiju i fiziologiju, nove vrste svijesti koja je mogla reći
'ja' i 'meni', koja je na sebe mogla gledati kao na objekt, koja
je poznavala Boga, mogla prosuditi o istini, Ijepoti i božan-
stvu i koja je toliko bila iznad vremena da je mogla percipi-
rati protjecanje vremena... Ne znamo koliko je tih stvorenja
Bog stvorio, ni koliko dugo su bila u tom rajskom stanju.
No prije ili kasnije, zgriješili su. Netko ili nešto šapnulo je
da mogu postati bogovi... Željeli su dio svemira za koji bi
Bogu mogli reći: 'Ovo je naša stvar, ne tvoja.' Ah to mjesto
ne postoji. Željeli su biti imenice, ali su bili, i vječno moraju
biti, tek pridjevi. Mi doista ne možemo znati kojrm je točno
zbivanjem ili nizom zbivanja ta sama sebi suprotstavljena,
nemoguća želja bila izražena. Po svemu što ja mogu znati,
ona se doista mogla odnositi na jedenje voća, no to pitanje
nije važno."5

Konzervativne kršćane, koji su inače veliki obožavatelji C. S.

Lewisa, ovaj odlomalc može uznemiriti. Ne vodi h kompromis pr-
vog i drugog odjeljka Knjige postanka vjernike na klizak teren, što
naposljetku završava odbacivanjem temeljnih istina o Bogu i njego-
vim čudesnim djehma? Premda postoji jasna opasnost u neobuzda-
nim oblicima „liberalne" teologije koji pravim vjerskim istinama
oduzimaju svako značenje i snagu, islcusni promatrači navikli su
živjeti na tom nesigurnom terenu i prosuđivati gdje treba postaviti
razumne granice. Mnogi sveti rukopisi doista sadrže jasna obilje-
žja povijesnih svjedočanstava i kao vjernici, mi se snažno moramo
pridržavati tih istina. U suprotnom, kao što su priče o Jobu i Joni ili
Adamu i Evi, iskreno govoreći, riemaju tu istu povijesnu težinu.
S obzirom na tu neodređenost tumačenja određenih odjeljaka
iz svetih rukopisa, je li razumno da iskreni vjernik u svojim stavo-
vima u raspravi oko evolucije, u svojim shvaćanjima vjerodostoj-
nosti znanosti i temelja svoje religije ustraje u doslovnim tumače-
njima, čak i onda kada se drugi, podjednako iskreni vjernici s time
ne mogu suglasiti i tome su se suprotstavljali čak i prije Darwina
i objavljivanja njegove knjige O porijeklu vrsta? Ne vjerujem da bi
Bog, koji je stvorio sav svemir i koji sa svojim narodom komunici-
ra molitvama i duhovnim uvidom, od nas očekivao da odbacimo
očigledne istine o prirodnom svijetu koje nam je znanost otkrila da
bismo dokazali svoju ljubav prema Njemu.
U tom smislu, smatram da je teistička evolucija ili Biologos znan-
stveno najkonzistentnija i duhovno najprihvatljivija alternativa. To
stajalište neće nestati ili biti osporeno nekim budućim znanstvenim
otkrićima. Ono je intelektualno utemeljeno, daje odgovore na mno-
ga inače zagonetna pitanja i omogućava znanosti i vjeri da jedna
drugu osnaže kao dva čvrsta potpornja koja podupiru građevinu
zvanu Istina.

ZNANOST I VJERA - ZAKLJUČCI SU

DOISTA VAŽNI

U 21. stoljeću čije je obilježje tehnološki sve naprednije društvo,

vodi se bitka za srca i duše čovječanstva. Mnogi materijalisti, nagla-7
šavajući napredak znanosti u ispunjavanju pulcotina našeg znanja
o prirodi, objavljuju da je vjera u Boga zastarjelo praznovjerje, da bi
nam bilo bolje da to priznamo i lcrenemo dalje. Mnogi vjernici, uvje-
reni da istina lcoju crpe iz duhovne introspekcije ima dugotrajniju
vrijednost od istina iz drugih izvora, shvaćaju napredak znanosti
i tehnologije kao opasan i neuvjerljiv. Ta su stajališta sve čvršća, a
glasovi njihovih zastupnika prodomiji.
Zar ćemo okrenuti leđa znanosti zato što se nju smatra prijet-
njom Bogu, zar ćemo odustati od unapređivanja svog razumijeva-
nja prirode i primjene tog znanja na uklanjanje patnje i za boljitak
ćovječanstva? Istovjetno, zar ćemo okrenuti svoja leđa vjeri, zaklju-
čujući da je znanost nadvladala duhovni život kao onaj koji nam
više nije potreban i da tradicionalne vjerske simbole sada treba za-
mijeniti graviranjem dvostruke zavojnice DNI< na naše oltare?
Oba su ova izbora dalekosežno opasna. Oba odbacuju istinu.
Oba će umanjiti plemenitost čovječanstva. Oba će devastirati našu
budućnost. Oba su nepotrebna. Biblijski Bog jest Bog genoma. Nje-
ga se može štovati i u katedrali i u laboratoriju. Njegovo je djelo
uzvišeno, zastrašujuće, intrigantno i prekrasno - i nikako ne može
biti u sukobu sa samim sobom. Samo mi, nesavršeni ljudi, može-
mo započeti shčne bitke. I samo ih mi možemo i okončati.
 JEDANAESTO POGLAVLJE

U POTRAZI.
ZA ISTINOM

Siromašno selo Eku nalazi se na razgranatom ušću rijeke Niger, na

zavojitoj kopnenoj izbočini koja povezuje obale zapadne Afrike.
Upravo sam tu naučio upečatljivu i neočekivanu lekciju.
U Nigeriju sam otputovao u ljeto 1989. godine da bih volontirao
u maloj misionarskoj bolnici i omogućio misionarskim liječnicima
da prisustvuju svojoj godišnjoj konferenciji i napune svoje duhov-
ne i fizičke baterije. Oduvijek pokazujući zanimanje za život u Afri-
ci i sa željom da na neki način pridonesemo nerazvijenom svijetu,
moja kći studentica i ja dogovorili smo se da zajedno krenemo u tu
avanturu. Vrlo sam dobro znao da moje osobne liječničke vještine,
ovisne o tehnološki visoko razvijenom svijetu američkih bolnica,
vjerojatno nisu dorasle izazovima neobičnih tropskih bolesti i ne-
dovoljne tehiučke podrške. Unatoč tome, u Nigeriju sam doputo-
vao s očekivanjem da će moja prisutnost bitno promijeniti živote
svih o kojima sam se trebao brinuti.
Bolnica u Ekuu bila je drugačija od svega što sam dotada doži-
vio. Nikada nije bilo dovoljno kreveta, tako da su pacijenti često
morali spavati na podu. Njihove obitelji često su putovale s njima
i preuzele bi odgovornost i brigu za njihovu ishranu, s obzirom na
to da bolnica nije mogla osigurati adekvatnu prehranu. A broj vrlo
teških bolesti bio je izuzetno velilc. Pacijenti bi nerijetko dolazili u
bolnicu danima nakon što su oboljeli i kada se njihovo stanje već
bitno pogoršalo. Napredovanju bolesti redovito su pridonosile i
usluge seoskih vračeva kojima su se Nigerijci obraćali prije dolas-
ka u bolnicu u Ekuu. Najteže od svega bilo mi je prihvatiti to što
je bilo posve jasno da je većina bolesti koje sam trebao liječiti bila
posljedica golemog neuspjeha sustava javnog zdravstva. Tuberku-
loza, malarija, tetanus i veliki broj parazitskih oboljenja upućivali
su na potpuno nesređeno okruženje i neučinkovit sustav zdrav-
stvene skrbi.
Zapanjen brojnošću tih problema, iscrpljen neprestanim prilje-
vom pacijenata oboljelih od bolesti za čije dijagnosticiranje nisam
bio dobro opremljen, frustriran zbog nepostojanja laboratorija i ren-
gentskih aparata, bivao sam sve obeshrabreniji i pitao sam se kako
sam uopće mogao pomisliti da bi to putovanje bilo korisno.
A onda, jednog poslijepodneva, u pratnji svoje obitelji u bolni-
cu je stigao mladi poljodjelac, iznemogao i s golemim oteklinama
na nogama. Mjereći njegov puls, bio sam zapanjen činjenicom da
je zapravo nestajao svaki put kada bi mladić udahnuo. S obzirom
na to da nikada nisam vidio taj klasični fizički znak, koji se obično
spominje kao „paradoksalan puls", bio sam prilično siguran da to
znači da se oko srca tog mladog poljodjelca nakupila velika količi-
na tekućine. Ta tekućina prijetila je da zaustavi njegovu cirkulaciju
i okonča njegov život.
 U tim okolnostima, najvjerojatniji uzrok bila je tuberlculoza. U
boinici smo imali lijekove za tuberkulozu, ali oni nisu mogli djelo-
vati đovoljno brzo da bi spasili tog mladog čovjeka. Pred njim je
bilo možda tek nekoliko dana života te smo morali poduzeti nešto
zaista drastično. Jedina šansa da ga spasimo bilo je da izvedemo
izvanredno opasan postupak izvlačenja te perikardne tekućine ve-
likom ubodnom iglom postavljenom u njegova prsa. U državama
razvijenog svijeta, taj bi postupak obavio isključivo vrlo iskusan
internist kardiolog, uz pomoć ultrazvučnog aparata da ne ošteti
srce i ne uzrokuje trenutačnu smrt.
Nije bilo aparata za ultrazvuk. Nijedan liječnik iz te malene
nigerijske bolnice nikada nije izveo sličan zahvat. Nalazio sam
se pred izborom da pokušam izvesti to izuzetno opasno isisava-
nje vode kroz iglu ili da gledam kako čovjek umire. Te okolnosti
objasnio sam mladiću koji je sada bio potprmo upoznat s opasno-
stima svoga stanja. Mimo me je potaknuo da nastavim. Sa srcem
koje samo što nije iskočilo iz mojih grudi i molitvama na usnama,
umetnuo sam veliku iglu tik ispod njegove prsne kosti i usmjerio
je prema njegovu lijevom ramenu, neprestano strahujući da sam
možda pogriješio u dijagnozi, što bi ga, u tom slučaju, gotovo si-
gumo usmrtilo.
Nisam trebao dugo čekati. Smrtno sam se uplašio kad je tamna
crvena tekućina naglo ispunila špricu jer sam pomisho da sam iglu
uveo u srčanu komoru, ah ubrzo je postalo očigleđno da to nije nor-
malna srčana krv. Bila je to golema količina krvave tuberkulozne
izlučevine iz perikardne ovojnice oko srca.
 Iscurila je gotovo litra tekućine. Mladić je odmah osjetio olakša-
nje. Njegov paradoksalni puls gotovo odmah je nestao, a u dvade-
set četiri sata ubrzano se smanjilo i oticanje njegovih nogu.
Nekoliko sati nakon tog iskustva i sam sam osjetio veliko olakša-
nje, čak i ushićenje onime što se dogodilo. No već sljedećeg jutra
ponovno me obuzeo dobro poznati osjećaj potištenosti. Unatoč sve-
mu, okolnosti koje su dovele do toga da taj mladić oboli od tuberku-
loze neće se promijeniti. U bolnici će početi s terapijom lijekovima,
no vjerojatno neće moći prikupiti sredstva kojima bi platio pune
dvije godine potrebnog liječenja, pa bi se bolest mogla vratiti, a on
umrijeti rmatoč svim našim naporima. Čak i kad bi ozdravio, neka
druga bolest, povezana s prljavom vodom, neadekvatnom prehra-
nom i opasnim okruženjem, činila se sasvim izvjesnom. Izgledi za
dugovječnost nigerijskog seljaka vrlo su slabi.
S tim obeshrabrujućim mislima u glavi, sljedećeg sam jutra do-
šao do njegovogbolesničkogkreveta, pronašavši ga kako čita Bibli-
ju. Zagonetno me pogledao i upitao jesam li proveo dugo vremena
radeći u bolnici. Priznao sam da sam nov, osjetivši neku ljutnju i
neugodu što je on to mogao primijetiti. Ali tada je taj mladi nigerij-
ski seljak, različit od mene kulturom, iskustvom i porijeklom, upra-
vo koliko to mogu biti bilo koja dva neznanca, izgovorio riječi koje
će zauvijek ostati urezane u mom sjećanju: „Čini mi se da se pitate
zašto ste ovamo stigli", rekao je. ,,Ja za vas imam odgovor na to pi-
tanje. Ovamo ste stigli s razlogom. Stigli ste radi mene."
Bio sam zapanjen. Zapanjen time da je tako jasno mogao zavi-
riti u moje srce, ali još više zapanjen riječima koje je izgovorio. Ja
sam iglom zamalo dotaknuo njegovo srce, on je moje izravno pro-
bio. S tek nekoliko riječi, posramio je sve moje grandiozne snove o

210 Francis S. Collins: BOŽJI JEZIK

 tome da budem veliki bjelački liječnik, iscjelitelj milijuna Afrikana-
ca. Imao je pravo. Mi smo svi pozvani da pomognemo drugima. U
rijetkim prigodama doista možemo pružiti veliku pomoć. No u naj-
većem broju slučajeva to se događa tek u skromnim dobročinstvi-
ma jedne osobe prema drugoj. A to su stvari koje su doista bitne.
Suze olakšanja koje su zamutile moj pogled dok sam shvaćao smi-
sao njegovih riječi poijecale su od neopisivog osjećaja sigumosti
da sam tada, na tom čudnom mjestu, samo jedan jedini trenutak,
bio u skladu s Božjom voljom, povezan s tim mladim čovjekom na
najneobičniji, ali i najčudesniji od svih načina.
Sve znanje koje sam stekao baveći se znanošću ne bi moglo obja-
sniti to iskustvo. Ne postoji evolucijsko objašnjenje za Ijudsko po-
našanje kojim bi se moglo objasniti zašto se činilo posve ispravnim
da taj'tako privilegirani bijelac stoji uz postelju tog mladog afrič-
kog seljaka, kojim je svaki od njihprimao nešto đoista izuzetno. To
je ono što C. S. Lewis naziva agape. To je ljubav koja ne zahtijeva
nagradu. Ona je uvreda materijalizmu i naturalizmu. I najveća je
sreća koju čovjek može doživjeti.
U godinama sanjarenja o odlasku u Afriku, osjećao sam blagi ne-
mir želeći da za druge učinim nešto doista nesebično - taj poziv da
služimo bez očekivanja osobne dobiti zajedničko je obilježje svih
ljudskih kultura. No ja sam dopustio drugim, manje plementim
svrhama da se nametnu - očekivanju iskaza obožavanja stanovni-
ka sela Eku, priželjkivanju pljeska svojih medicinskih kolega kod
kuće. Te velike zamisli očito se nisu dogodile u tmurnoj stvarnos-
ti siromašenog sela Eku. Ali jednostavan polcušaj da pomognem
samo jednoj osobi, u očajničkoj situaciji za koju nisam bio dobro pri-
premljen, pokazao se najvažnijim od svih ljudskih iskustava. Pru-
žiti pomoć. To je bio pravi put. I ništa nije ukazivalo na samohvalu
ili materijalizam pa čak ni na medicinu, radilo se o dobroti koju svi
mi očajnički pokušavamo pronaći u sebi i drugima. Također, jasni-
je nego ikad, shvatio sam da je tvorac te dobrote i istine, tog pravog
puta sam Bog. Otkrivajući svetost svoje prirode, on je tu želju za
traženjem dobrote usadio u sva naša srca.

KAKO SEBI OBJASNITI DOKAZE?

I eto, ovim smo posljednjim poglavljem učinili puni krug i

ponovno se vratili ria postojanje moralnog zakona s kojim je ova
priča započela. Prošli smo preko područja znanosti kemije, fizike,
kozmologije, geologije, paleontologije i biologije, a to jedinstveno
ljudsko obilježje i dalje izaziva čuđenje. Nakon dvadeset osam go-
dina vjere, moralni zakon za mene je i dalje najuvjerljiviji putokaz
prema Bogu. Čak i više od toga, on ukazuje na Boga lcojem je stalo
do ljudskih bića, Boga koji je beskrajno dobar i svet.
Ostala opažanja o kojima smo ranije raspravili, a koja upućuju
na Stvoritelja - činjenica da svemir ima početak, da se sve u njemu
zbiva u skladu sa zakonima koje je moguće precizno matematički
izraziti ipostojanje nevjerojatnogniza „slučajnosti" koje omoguću-
ju zakonima prirode da podrže život - ne govore nam rnnogo o
tome koja se to vrsta Boga nalazi iza svega toga, ali nam ukazuju
na inteligentan duh koji bi mogao biti u pozadini tih preciznih i
elegantnih načela. Ali koja je to vrsta uma? U što bi to mi točno
trebali vjerovati?
 ICOJA V R S T A V J E R E ?

U uvodnim razmatranjima ove knjige prikazao sam svoj vlastiti

put od ateizma do vjerovanja. Mislim da sada trebam podrobnije
objasniti što se dogodilo nakon toga. To objašnjenje izložit ću s
određenom strepnjom, s obziromna to da se uvijek pri pokušaju ra-
zlikovanja općenitog shvaćanja Božjeg postojanja od pojedinačnog
skupa uvjerenja uzburkaju strasti.
Većini najvažnijih svjetskih religija zajeđničke su brojne istine i
one vjerojatno ne bi opstale kada to ne bi bilo tako. Ipak, postoje i
zanimljive i važne razlike i svaki pojedinac mora pronaći svoj osob-
ni put do istine.
Nakon što sam postao vjemikom, prilično mnogo vremena pro-
veo sam pokušavajući razabrati Božja obilježja. Zaključio sam da
on mora biti Bog kojem je stalo do osoba ili tvrdnja o moralnom
zakonu ne bi imala previše smisla. Zbog toga deizam meni nije
bio prihvatljiv. Zalđjučio sam i to da Bog mora biti svet i pravedan
jer me moralni zakon vodio u tom smjeru. Ali sve se to još uvijek
činilo suviše apstraktnim. To što je Bog dobar i voli svoja stvore-
nja samo po sebi ne zahtijeva primjerice to da mi raspolažemo sa
sposobnošću da s Njim komuniciramo ili da se s Njim odnosimo
na bilo koji način. Osjetio sam snažnu želju za tim i počeo shvaća-
ti da se u tome krije stvarni smisao molitve. Molitva nije, kako to
neld očito shvaćaju, mogućnost da manipulirate Bogom kako bi
On učino ono što od Njega želite. Molitva je naše nastojanje da se
ždružimo s Bogom, da učimo o Njemu i pokušamo shvatiti Nje-
govo poimanje mnoštva stvari koje nas okružuju, a koja u nama
izazivaju zbunjenost, čuđenje ili nemir.
 Ipak, shvatio sam da je teško izgraditi taj mostprema Bogu. Što
sam više o njemu znao, to je nepristupačnija bila Njegova čistoća
i svetost, a moje misli i djela činili su se još mračnijima u sjaju te
svjetlosti.
Sve sam više postajao svjestan vlastite nesposobnosti da isprav-
no postupim, makar samo jedan dan. Mogao sam pronaći mnoštvo
izgovora, no kada sam doista bio iskren prema sebi, ponos, apatija
i ljutnja redovito bi pobjeđivali u mojim unutrašnjim bitkama. Ni-
kad ranije nisam stvarno o sebi razmišljao kao o „grješniku", ali
sada je postalo bolno jasno da je ta staromodna riječ od koje sam
ranije zazirao jer se činila grubom i osuđujućom, vrlo prikladna.
Pokušavao sam pronaći izlaz provodeći više vremena u samo-
ispitivanju i molitvi. No ti su napori uglavnom bili iscrpljujući i
nezahvalni, jer nisam uspio premostiti taj sve veći jaz između moje
svijesti o vlastitoj nesavršenosti i Božjoj savršenosti.
U toj sve dubljoj beznadnosti pojavila se osoba Isusa Krista.
Dok sam kao dječak pjevao u crkvenom zboru, doista nisam.imao
nikakva pojma o tome tko je bio Isus. O njemu sam razmišljao kao
o mitu, o bajci, kao o nekom superjunaku iz poučnih priča za laku
noć. No čitajući prvi put stvaran prikaz Njegova života iz četiriju
evanđelja, uvjerljivost svjedočanstava iz tih priča i veličanstvenost
Isusovih tvrdnji i njihovih posljedica postupno su me obuzimali.
Tu je bio čovjek koji ne samo da je tvrdio da poznaje Boga, nego i to
da On jest Bog. Nijedna Hčnost koje sam se mogao sjetiti iz bilo koje
druge vjere nije iznosila tako neuobičajenu tvrdnju. Tvrdio je i to
da može oprostiti grijehe, što je istodobno bilo uzbudljivo i krajnje
zapanjujuće. Bio je skroman i pun ljubavi. Govorio je nevjerojatno
razumnim riječima, a ipak su ga usmrtili razapinjanjem na križ oni
l<oji su pred njim strahovali. Bio je čovjek, te je poznavao ljudsko
stanje za koje sam ja smatrao da je tako nepodnošljivo, i obećao da
će preuzeti taj teret: „Dođite k meni svi koji ste umorni i optereće-
ni, i ja ću vas okrijepiti" (Evanđelje po Mateju, 11,28).
Druga nevjerojatna stvar koju su svjedočanstva Novog zavjeta
govorila o Njemu, a koju kršćani shvaćaju kao središnje obilježje
svoje vjere, jest to da je taj dobri čovjek uskrsnuo od mrtvih. Za um
jednog znanstvenika to nije bilo lako prihvatiti. No s druge strane,
ako je Isus doista bio sin Boga, kako izrijekom tvrdi, tada je On, od
svih koji su krpčili zemaljskim tlom, doista bio taj koji je mogao
ovladati zakonima prirode, ako je to bilo potrebno za ostvarenje
važnije svrhe.
Ali njegovo uskrsnuće trebalo je biti nešto više od čiste demon-
stracije magičnih moći. U čemu je prava bit toga? Kršćani su dva
tisućljeća pokušavali odgovoriti na to pitanje. Nakon dugotrajnih
traženja ni ja sam nisam mogao pronaći jednostavan odgovor.
Umjesto toga, bilo je nekoliko isprepletenih odgovora koji su svi
upućivali na ideju o mostu između naših grješnih osoba i Božje
svetosti. Neki komentatori usredotočili su se na ideju supstitucije
- Isus je umro za sve nas koji zašlužujemo Božju kaznu za svoja
nedjela. Mnogi to nazivaju otkupljenjem - Isus je podnio najveću
žrtvu da bi nas oslobodio tamnice grijeha, tako da mi možemo pro-
naći Boga i predahnuti u uvjerenju da nas On više ne prosuđuje
kroz naša djela, već nas smatra onima koji su pročišćeni. Kršćani
to spasenje nazivaju milošću. Ah za mene je to razapinjanje na križ
i uskrsnuće značilo i još nešto. Moju želju da se približim Bogu
zapriječih su moj ponos i grješnost, što je zapravo bila nužna pos-
ljedica moje sebične želje da budem onaj koji kontrolira. Vjernost
Bogu zahtijeva svojevrsnu smrt samovolje ne bismo li se ponovno
rodili kao nova stvorenja.
Kako bih to uopće mogao postići? Baš kao što se to već mnogo
puta prije dogodilo s mojim dvojbama, riječi C. S. Lewisa najbolje
su odražavale odgovor.

„Ali pretpostavimo li da je Bog postao čovjekom - pretpos-

tavimo da je naša ljudska priroda koja je podložna patnji i
umiranju bila stopljena s Božjom prirodom u jednoj osobi
- tada bi nam ta osoba mogla pomoći. On bi mogao predati
svoju volju, patiti i umrijeti, jer bi On bio čovjekom i to bi mo-
gao besprijekorno učiniti zato što bibio Bog. Vi i ja možemo
proći kroz taj proces samo ako Bog to kroz nas učini, no Bog
to može učiniti samo ako postane čovjekom. Naši pokušaji u
tom umiranju bit će uspješni samo ako mi ljudi sudjelujemo
u Božjem umiranju, upravo onako kako se naše razmišljanje
može dogoditi samo zato jer je ono kap u moru Njegove inte-
ligencije. Ali mi ne možemo sudjelovati u Božjem umiranju
ako Bog ne umre, a on ne može umrijeti osim ako nije čov-
jek. To je smisao koji On plaća za naše dugove i trpi za nas
ono što On sam uopće ne bi trebao trpjeti."1

Prije nego što sam postao vjernilc, ova vrsta logilce činila mi se
potpuno besmislenom. Sada su se pribijanje na križ i uskrsnuće
pojavili kao uvjerljivo rješenje za jaz koji je zjapio između Boga i
mene, jaz koji se sada mogao premostiti osobom Isusa Krista.
Tako sam postao uvjeren da je Božji dolazak na Zemlju u osobi
Isusa Krista trebao poslužiti božanskoj svrsi. Ali ne suprotstavlja li
 se to povijesti? Znanstvenik u meni odbijao je nastaviti tim putem
prema kršćanskom vjerovanju, bez obzira koliko ono bilo privla-
čno, pokaže li se da su biblijski rukopisi o Isusu samo legenda ili
još gore, prijevara. Međutim, što sam više čitao biblijske i ostale
rukopise o zbivanjima u Palestini u prvom stoljeću, to sam bio
začuđeniji povijesnim dokazima o postojanju Isusa Krista. Ponaj-
prije, evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu zapisana su samo
nekoliko desedjeća nakon Isusove smrti. Njihov stil i sadržaj snaž-
no sugeriraju da je njihova svrha bila to da budu zapis o svjedočan-
stvima. (Matej i Ivan bih su među dvanaest apostola.) Zabrinutosti
oko grešaka koje su se mogle dogoditi zbog sukcesivnog prepisi-
vanja ih lošeg prijevoda, uglavnom su odbačene otkrićem prvih
manuskripata. Stoga su dokazi o autentičnosh četiriju evanđelja
prilično uvjerljivi. Uz to, nekršćanski povjesničari prvog stoljeća
svjedoče o židovskom prorolcu kojeg je na križ razapeo Poncije
Pilat oko 33. godine poslije Krista. Brojni drugi primjeri dokaza
o povijesnoj prirodi Isusova postojanja.prikupljeni su u mnogim
odhčnim knjigama na.koje upućujem sve zainteresirane čitatelje.2
Zapravo, jedan je znanstvenik napisao da je ,,za nepristrana pov-
jesničara povijesna istinitost Krista aksiomatska koliko i povijesna .
istinitost Julija Cezara",3

DO KA ZI ZAHTIJEVAJU PRESUDU

Tako su sve brojniji dokazi o ovom jedinstvenom pojedincu, za

kojeg se čini da predstavlja Boga u potrazi za čovjekom (dok se za
većinu ostalih religija čini da je čovjek u potrazi za Bogom) stvorili
uvjerljiv slučaj. No, bio sam neodlučan, uplašen zbog posljedica i
preplavljen sumnjama. Možda je Isus samo veliki duhovni učitelj?
Ponovno, činilo se da je Lewis napisao jedan poseban odjeljak baš
za mene.

„Na ovom mjestu pokušavam spriječiti bilo koga da kaže

nešto glupo, upravo kako Ijudi često o njemu govore: 'Spre-
man sam prihvatiti Isusa kao velikog moralnog učitelja, ali
ne prihvaćam Njegovu tvrdnju da je on Bog.' To je ono što
ne bismo smjeli reći. Covjek koji bi bio tek čovjek i koji bi re-
kao sve ono što je rekao Isus, ne bi mogao biti veliki moralni
učitelj. On bi bio ili luđak - na razini čovjeka koji za sebe
tvrdi da je jaje na oku - ili bi bio sam đavao iz pakla. Morate
sami donijeti odluku. Ili je bio, i jest, Božji Sin ili je luđak, pa
i gore od toga. Možete ga ušutkati kao budalu, na Njega mo-
žete plj unuti i kao demona ga ubiti ili možete pasti pred Nje-
gove noge i prozvati ga Gospodinom i Bogom. Ali nemojmo
iznositi bilo kakve patronizirajuće besmislice o Njemu kao
velikom ljudskom učitelju. On nam nije ostavio tu moguć-
nost. On to nije namjeravao."4

Lewis je imao pravo. Morao sam se odlučiti. Prošla je cijela godi-

na prije nego što sam odlučio povjerovati u neku vrstu Boga i sada
sam se našao pred izborom. Prekrasnog jesenjeg dana, dok sam
planinario u Kaskadskom gorju za svog prvog posjeta području za-
padno od Mississippija, čudesnost i ljepota Božjeg stvaranja slomi-
li su moj otpor. Kad sam neočekivano ugledao prekrasan, stotinu
metara visok, zamrznuti slap, shvatio sam da je potraga završila.
Sljedećeg jutra kleknuo sam u rosnu travu i, dok se sunce dizalo na
obzoru, predao sam se Isusu Kristu.
Ovom pričom ne želim evangelizirati ili pak propagirati svoju
vjeru. Svaki pojedinac mora proći kroz svoju vlastitu potragu za
duhovnom istinom. Ako je Bog stvaran, on će u tome pomoći. Kr-
šćani su i previše toga rekli o eksluzivnom klubu koji su naslijedili.
Tolerancija je vrlina, netolerancija porok. Doista me snažno uzne-
mirava to što vjernici jedne vjerske tradicije odbacuju duhovna is-
kustva druge. Nažalost, kršćani se čine posebno spremnima da to
čine. Osobno, mnogo sam toga pronašao o čemu bih mogao naučiti
i čemu bih se mogao diviti u drugim duhovnim tradicijama, prem-
da sam posebno bio zdivljen jedinstvenim otkrićem Božje prirode
u Isusu Kristu, što je postalo najvažnijim sastavnim dijelom moje
vlastite vjere.
Kršćani su često arogantni, licemjerni i puni predrasuda, što
Krist nikad nije bio. Razmotrimo, primjerice, dobro poznatu para-
bolu o milosrdnom Samarijancu. Osobine sudionika u toj moralnoj
prispodobi bile su lako uočljive slušateljima u Isusovo doba, iako
ne i u modernim vremenima. Evo Isusovih riječi kako su one zapi-
sane u Evanđelju po Luki (10,30-37).

„Covjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među raz-

bojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga po-
lumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje
ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zao-
biđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sa-
žali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom.
Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i
 pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gos-
tioničaru i reče: Tobrini se za njega. Ako što više potrošiš,
isplatit ću ti kad se budem vraćao.' 'Sto ti se čini, koji je od
ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?'
On odgovori: 'Onaj koji mu iskaza milosrđe.' Nato mu reče
Isus: 'Idi pa i ti čini tako!"'

Židovi su mrzili Samarijance zato što su oni odbacili mnoga

učenja židovskih proroka. Činjenica da je Isus opisao ponašanje
Samarijanca kao ono s više vrlina od ponašanja svećenika i levi-
ta, u ono vrijeme bilo je više nego skandalozno. Ali dalekosežno
načelo ljubavi i prihvaćanja pojavljuje se kroz cjelokupno Isusovo
učenje u Novom zavjetu. To je najvažnija uputa o tome kako se tre-
bamo odnositi prema drugima. U Evanđelju po Mateju (22,37-39)
Isus se pita o tome koja je najvažnija od svih Božjih zapovijedi. Na
to jednostavno odgovara: „Ljubi Gospodina svojega svim srcem
svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim! To je najveća
i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjeg kao sebe
samoga."
Mnoga od tih načela mogu se pronaći u ostalim velikim reli-
gijama svijeta. No ako vjera nije samo kulturni običaj, nego prije
potraga za apsolutnom istinom, ne smijemo otići tako daleko i uči-
niti logičku pogrešku tvrdeći da su sva suprotstavljena mišljenja
jednako istinita. Monoteizam i politeizam ne mogu istodobno biti
u pravu. Otkrivanje tog posebnog kruga vječnih istina meni je omo-
gućilo kršćanstvo. Ali svatko od nas mora proći vlastitu potragu.
 T R A Ž IT E I PRONAĆI ĆETE

Ako ste uspjeli dosada održati korak s mojim razmišljanjima,

nadam se da ćete se suglasiti da i znanstveno i duhovno stajalište
imaju mnogo toga što mogu ponuditi. Oba stajališta daju različita,
ali komplementama sredstva da odgovorimo na najveća pitanja
svijeta, i oba mogu sretno koegzistirati u umu intelektualno znati-
željne osobe 21. stoljeća.
Znanost je jedini legitiman način za istraživanje prirodnog
svijeta. Bez obzira na to istražujemo li strukturu atoma, prirodu
svemira ili slijed DNK ljudskoga genoma, znanstvena metoda je-
dini je pouzdan način traganja za istinom o zbivanjima u prirodi.
Točno je da eksperimenti mogu spektakularno propasti, da inter-
pretacije pojedinih istraživanja mogu biti potpuno promašene i da
znanost može pogriješiti. Ah znanost je sama po sebi samoisprav-
ljiva. Nijedna velika neistina ne može dugo opstati suočena s pro-
gresivnim porastom znanja.
Unatoč tome, sama znanost ne može odgovoriti na sva važna
pitanja. Čak je i Albert Einstein uvidio siromaštvo čisto naturalistič-
kog svjetonazora. Pozomo birajući riječi, napisao je: „Znanost bez.
vjere neuvjerljiva je, vjera bez znanosti jest slijepa."5 Pitanja o svr-
si ljudskog postojanja, stvarnosti Boga, mogućnosti života nakon
smrti i mnoga druga, nalaze se izvan dosega znanstvenih metoda.
Iako ateist može tvrditi da se na ta pitanja zbog toga ne može odgo-
voriti i da su ona nevažna, to nije u skladu s glavninom pojedina-
čnih ljudskih iskustava. John Polkinghorne uvjerljivo raspravlja o
toj tvrdnji iznoseći usporedbu s glazbom.
 „Siromaštvo objektivističkog pristupa postaje vrlo očito raz-
motrimo li tajnu glazbe. Sa znanstvene točke gledišta, ona
nije ništa doli vibracija u zraku koje udaraju na bubnjiće u
ušima i stimuliraju strujanje neurona u mozgu.
Kako je moguće da taj banalni slijed povremene aktivnosti
ima moć da govori našim srcima o vječnoj ljepoti? Cijeli ras-
pon subjektivnog iskustva, od uočavanja ružičaste mrlje,
očaranosti izvedbom Mise u B-molu pa do mističnog susre-
ta s neizrecivom stvarnošću Boga, sva ta izvorno ljudska is-
kustva u samoj su srži našeg doživljavanja stvarnosti, i njih
se ne smije odbaciti kao neka naizgled prazna naklapanja o
svemiru čija je istinska priroda bezlična i bez života."6

Znanost nije jedini način spoznaje. Duhovni svjetonazor dru-

gi je način na l<oji možemo otkriti istinu. Znanstvenicima koji to
osporavaju bilo bi bolje da razmotre ograničenja svojih pristupa i
mogućnosti, kako je to vrlo lijepo izrečeno parabolom astronoma
Arthura Edđingtona. On opisuje čovjeka koji namjerava istražiti
život u dubokom moru koristeći se mrežom čija je veličina tek
sedam centimetara. Nakon što je ulovio brojna divlja i prekrasna
stvorenja iz dubina, čovjek zaključuje da u dubokom moru ne žive
ribe koje su manje od tih sedam centimetara duljine! Koristimo li
se takvom mrežom znanosti da bismo uhvatili jasno određenu ver-
ziju istine, ne bi nas trebalo iznenaditi da ona ne obuhvaća dokaze
duha.
Koje se to prepreke nalaze na putu šireg prihvaćanja komple-
mentarne prirode znanstvenog i duhovnog svjetonazora? Ovo nije
čisto teorijsko pitanje za dosadna filozofska razmatranja. To je iza-
 zov za svakog od nas. Stoga se nadam da ćete mi oprostiti što vam
se ponešto osobnije obraćam kako se približavamo kraju ove knji-

ge-

SAVJET VJERNICIMA

Ako vjerujete u Boga koji je odabrao ovu knjigu zato što je za-
brinut da znanost umanjuje vjeru promovirajući ateistički svjetona-
zor, nadam se da ste otklonili surnnje u mogućnost sklada između
vjere i znanosti. Ako je Bog tvorac cijelog svemira, ako je Bog imao
poseban plan za dolazak čovječanstva na scenu i ako je imao želju
za osobnim odnosom s ljudima u koje je unio moralni zakon kao
putokaz prema samome sebi, tada ga nikako ne mogu ugroziti na-
pori naših bijednih umova da shvatimo veličanstvenošt Njegova
stvaranja.
U tom kontekstu, znanost može biti oblik štovanja. Doista,
vjernici bi trebali biti u prvim redovima onih koji jure za novim
znanjem. Vjemici su predvodili znanošću mnogo puta u povijes-
ti. No znanstvenicima danas nerijetko nije ugodno priznati svoja
duhovna stajališta. Usložnjavajući taj problem, crkveno vodstvo
često izgleda kao ono koje nije održalo korak s novim znanstvenim
otkrićima i dolazi u opasnost da napada znanstvena stajališta ne
razumijevajući u potpunosti činjenice. Posljedično, crkva može biti
izvrgnuta ruglu, udaljujući istinske vjernike od Boga umjesto da
ih povede prema Njegovu zagrljaju. Proročanstvo 19,2 upozorava
na tu vrstu dobronamjerne, ali ne i dovoljno obaviještene vjerske
revnosti: „Revnost bez razboritosti nije dobra."
 Vjernici će dobro učiniti slijede li savjet Kopemika koji je u otkri-
ću da se Zemlja okreće oko Sunca pronašao mogućnost da slavi,
prije nego da umanji, veličanstvenost Boga: „Spoznati moćna djela
Boga, pojmiti Njegov razum, veličinu i moć, cijeniti, u određenoj
mjeri, čudesno djelovanje Njegovih zalcona, sve to zasigurno mora
biti privlačan i prihvatljiv način štovanja Svevišnjeg, za kojeg ne-
znanje ne može biti ugodnije od znanja."7

SAVJET Z N AN STV EN ICIM A

Suprotno tome, ako pripadate onima što vjeruju u znanstvene

pristupe, ali ste skeptični u pogledu vjere, ovo je dobar trenutak
da se zapitate koje su to barijere koje vas priječe da potražite sklad
između tih dvaju svjetonazora.
Jeste li zabrinuti time da vjera u Boga zahtijeva upadanje u ira-
cionalnost, kompromitiranje logike, čalc i intelektualno samouboj-
stvo? Nadam se da su argumenti predstavljeni na stranicama ove
knjige omogućili barem djelomičan protuotrov za to shvaćanje i da
će vas uvjeriti da je od svih mogućih svjetonazora ateizam najnera-
cionalniji.
Je li vas možda odbilo licemjemo ponašanje onih koji propa-
giraju vjeru? Ponovno, imajte na umu da se čista voda duhovne
istine prenosi tim zahrđalim spremnicima koje nazivamo ljudska
bića, stoga nas ne treba začuditi da katkad ta temeljna vjerovanja
mogu biti uvelike iskrivljena. Zbog toga, u procjenjivanju vjere ne-
mojte se osloniti na ono što vidite u ponašanju pojedinaca ili u
organiziranoj religiji. Radije se oslonite na vječne istine koje vjera
predstavlja.
 Jesu li vas uznemirili nel<i pojedinačni filozofski problemi vjere,
kao što je pitanje o tome zašto Bog pun ljubavi dopušta patnju?
Shvatite da su nam velik dio te patnje nanijela upravo naša vlastita
djela ili ona drugih ljudi, i da je to, u svijetu u kojem ljudi pralcticira-
ju slobodnu volju, neizbježno. Također, treba shvatiti i to da, ako je
Bog stvaran, Njegove namjere neće biti istovjetne našima. Premda
je to teško prihvatiti, ali potpuni izostanak patnje možda ne bi bio
u najboljem interesu za naš duhovni razvoj.
Možda vam samo nije ugodno prihvatiti ideju da sve ono s či-
me znanost raspolaže nije dovoljno da bi se odgovorilo na ijedno
važno pitanje? To je posebno važan problem za znanstvenike koji
su posvetih svoj život eksperimentalnim prosudbama stvarnosti. S
tog stajališta, priznati nesposobnost znanosti da odgovori na sva
pitanja može biti udarac za naš intelektualni ponos - ah taj udarac
treba prepoznati/prihvatiti i iz njega nešto naučiti.
Možda vas ova rasprava o duhovnosti uznemirava jeđnostavno
zbog osjećaja da bi priznanje mogućnosti da Bog postoji moglo po-
staviti nove izazove pred vaše osobne planove i djelovanja? Mogu
jasno prepoznati tu reakciju iz svog osobnog iskustva „namjerne
zaslijepljenosti", a ipak potvrditi da je spoznaja o Božjoj ljubavi i
milosti osnažujuće iskustvo, nikako ne ono koje nas ograničava.
Bog nas oslobađa, ne utamničuje.
I naposljetku, možda jednostavno niste posvetili dovoljno po-
zornosti i vremena ozbiljnom razmatranju duhovnog svjetonazo-
ra. U ovom našem suvremenom svijetu, gotovo svi mi žurimo od
iskustva do iskustva, pokušavajući odbaciti vlastitu smrtnost i sva-
ko ozbiljno razmatranje o Bogu otklanjamo za neko buduće vrije-
me u kojem će okolnosh bih povoljne.
 Život je kratal<. Stopa smrtnosti i u budućnosti će biti ista, za
svakog po jedna smrt. Pojasniti duhovni život samom sebi može
biti neopisivo osnaživanje vlastitih sposobnosti. Ne izbjegavajte ta
pitanja vječne važnosti sve do trenutka neke osobne krize ili kada
vas uznapredovala starost prisili na prepoznavanje duhovne pra-
znine.

R I J E Ć ZA K R A J

Tragaei, postoje odgovori na ta pitanja. Postoje radost i mir koje

se može pronaći u harmoniji Božjeg stvaranja. U hodniku na pr-
vom katu moje kuće vise prekrasno oslikani biblijski stihovi, koje
je mnoštvom boja svojim rukama ukrasila moja kći. Mnogo sam
se puta vraćao tim stihovima, pokušavajući pronaći odgovore. Či-
tanje tih stihova uvijek bi me iznova podsjetilo na sve osobine is-
tinslcog razuma: „Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište
od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se."
(Jakovljevci poslanica, 1,5). „A mudrost odozgor ponajprije čista je,
zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plo-
dova, postojana, nehinjena." (Jakovljeva poslanica, 3,17).
Svijetu bih uputio molbu da zajedno, s ljubavlju, razumijeva-
njem i suosjećanjem, potražimo i pronađemo tu vrstu mudrosti.
Vrijeme je da proglasimo primirje u sve produbljenijem ratu iz-
među znanosti i duhovnosti. Taj rat doista nil<ada nije bio nužan.
Kao i mnoge zemaljske ratove, ovaj su rat počeli i poticali ekstre-
misti na objema stranama, upućujući žurne povike predviđanja
trenutačne propasti ne uništi li se drugu stranu. Bog ne ugrožava
znanost, Njime je ona ojačana. Nesumnjivo je i to da znanost ne
ugrožava Boga. On ju je omogućio. Stogapovežimo zajedno čvrste
osnove intelektualnosti i duhovnosti te pronađimo zadovoljavaju-
ću sintezu svih velikihistina. To drevno kraljevstvo razumai štova-
nja nikada nije bilo u opasnosti od propađanja. I nikada neće biti.
Njime se hrane svi iskreni vjemici koji tu dolaze i tu se nastanjuju-
ju. Odgovorite na taj zahtjev. Napustite bitke. Naše nade, radosti i
budućnost našeg svijeta ovise o tome.
 DODATAK

. MORALNA PRAKSA
ZNANOSTI I MEDICINE
- BIOETIKA

Mnogi pripadnici šire javnosti uzbuđeni su mogućim napretkom

biomedicinskih istraživanja u sprječavanju ili liječenju teških bo-
lesti, ali su isto tako zabrinuti neće li nas te nove tehnologije odve-
sti na opasan teritorij. Znanstvenu granu koja razmatra moralnost
primjene biotehnologije i medicine na čovječanstvo nazivamo
bioetikom. U ovom Dodatku razmotrit ćemo primjere nekoliko bio-
etičkih dilema koje danas nadahnjuju vrlo važnu raspravu i koje
čine tek dio opširnog popisa neodgovorenih pitanja. Posebno ću se
usredotočiti na postignuća ostvarena na temelju brzog napretka u
razumijevanju ljudskoga genoma.

M ED ICIN SKA G EN ETIKA

Prije nekoliko godina mlada je žena došla na Kliniku za onko-

logiju Sveučilišta Michigan s očajničkim zadatkom. To je bio dan
kada sam shvatio da je doista počela prava revolucija u genetskoj
medicini. Tu mladu ženu i mene povezao je splet zamršenih okol-
 nosti koje su obuhvaćale bliske srodnike u jednoj obitelji, užasnu
bolest i napredak ostvaren u istraživanju ljudslcoga genoma.1
Nad tu mladu ženu, koju ću nazvati Susan, i njenu obitelj nad-
vio se prijeteći oblak. Prvo je njenoj majci dijagnosticiran rak dojke,
zatim njenoj teti, dvjema tetinim kćerima, a potom i najstarijoj Su-
saninoj sestri. Strašno uznemirena, Susan je redovito odlazila na
liječničke preglede i mamografiju, istodobno gledajući kako njezi-
na sestra gubi svoju bitku. Jedna od Susaninih nećakinja odlučila
se podvrgnuti profilaktičnoj dvostrukoj mastektomiji, nadajući se
da će tako izbjeći sličnu sudbinu. Janet, druga Susanina sestra, tako-
đer je otkrila kvržicu za koju se ustvrdilo da je rak.
U međuvremenu smo moja kolegica, liječnica Barbara Weber, i
ja u Michigenu pokrenuli projekt kojim smo nastojali odrediti na-
sljedne faktore raka dojke. Susanina je obitelj uključena u istraživa-
nje i meni je bila poznata tek kao „obitelj br. 15". No, neobičnim stje-
cajem okolnosti, kada je Janet došla da bi potražila savjet o svojoj
novoj dijagnozi raka dojke, na klinici se susrela upravo s dr. Weber
koja je znala za povijest bolesti njene obitelji i otkrila povezanost.
Nekoliko mjeseci kasnije Susan je očajnički polcušavala sazna-
ti raspolažemo li dr. Weber i ja ikakvim novim informacijama iz
svojih istraživanja na temelju kojih bi mogla odustati od kirurškog
/ zahvata odstranjivanja obiju dojki. Gubeči vjeru u sretan ishod,
planirala je da se u roku od tri dana podvrgne tom drastičnom
postupku. Njen dolazak u bolnicu dogodio se u vrlo neobičnom
trenutku. Sav posao koji smo u nekoliko proteklih tjedana obavili u
laboratoriju ukazivao je na to da postoji izvanredno velika vjerojat-
nost da članovi Susanine obitelji zapravo nose opasnu mutaciju u
jednom od gena (danas poznatom kao BRCAl) na 17. kromosomu.
Istraživanje smo započeli ne očekujući da bi se tako važna klinička
primjena mogla tako brzo dogoditi. No suočeni sa žurnom situaci-
jom, dr. Weber i ja suglasili smo se kako ne bi bilo etično uslcratiti
informacije u času kada su one imale tako očitu važnost.
Nakon što smo se vratili u laboratorij i iznova proučili sve po-
datke, odmah je bilo jasno da Susan nije naslijedila opasnu mutaci-
ju koju su nosile njena majka i njene dvije sestre, te da opasnost da
će ona oboljeti od raka dojke nije veća od one uobičajene za druge
žene. Tog dana Susan je bila prva osoba na kugli zemaljskoj koja je
dobila informacije o statusu svog BRCAl gena. Njena rekacija bila
je mješavina olakšanja i nevjerice. Operaciju je otkazala.
Vijest se poput šumskog požara proširila među članovima nje-
ne obitelji i telefon je zvonio bez prestanka. U samo nekoliko tjeda-
na dr. Weber i ja pregledali smo njenu mnogobrojnu obitelj, sve
one koji su željeli saznati svoje stanje. ^
Bilo je još mnogo dramatičnih momenata. Pokazalo se da ro-
đakinja koja se nekohko godina prije podvrgnula dvostrukoj mas-
tektomiji uopće nije imala opasnu mutaciju. Iako je u početku bila
šokirana tim saznanjem, naposljetku se pomirila, zakljuČivši da je
odabrala najbolje što je mogla kada je donosila odluku o tome tre-
ba li se podvrgnuti tom operativnom zahvatu.
S vjerojatno najdramatičnijim posljedicama suočile su se članice
drugog ogranka Susanine obitelji koje su prethodno smatrale da
nisu izložene bilo kakvom većem riziku od raka dojke, s obzirom
na to da su sa oboljelim ženama bile povezane preko svoga oca.
Ideja da bi suspektan gen raka dojke mogli prenositi muŠkarci koji
ne obolijevaju od te bolesti nije se činila mogućom, ali gen BRCAl
djeluje upravo tako. Ustvari, pokazalo se da je njihov otac nosio tu
 mutaciju i prenio je na svoje petero od desetero djece. Jednu kćer,
staru 39 godina, zaprepastila je vijest o tome da bi i sama mogla biti
ugrožena. Željela je odmah provjeriti svoju DNI< i rezultat je bio
pozitivan. Bež imalo dvoumljenja obavila je mamografiju i istog
dana saznala da boluje od raka dojke. Dobra vijest bila je to što je
tumor bio vrlo malen i vjerojatno ne bi mogao biti dijagnosticiran
na bilo lcoji drugi način još dvije do tri godine, odnosno u stupnju
kada prognoze ne bi mogle biti toliko ohrabrujuće.
Sve u svemu, saznali smo da je ugroženo trideset pet članova
iz samo te jedne obitelji. Za oko polovinu njih otkriveno je da nose
opasnu mutaciju, od kojih su oko polovine bile žene. Žene koje
posjeduju taj gen ugrožene su kako od povećanog rizika raka doj-
ke, tako i od raka jajnika. Medicinske i psihološke posljedice doista
su bile izvanredno velike. Cak je i Susan, koja je izbjegla „kletvu",
prošla kroz dugotrajan period depresije i osjećaja otuđenja od svo-
je obitelji, proživljavajući ono što je poznato kao „osjećaj krivnje
preživjelih", a što je dobilo ime po onima koji su preživjeli holo-
kaust.
Nesumnjivo, Susanina je obitelj bila neobična. U većini slučaje-
va rak dojk'e određen je nasljednim faktorima, ali ne u tolikoj mje-
ri kao što je to bio slučaj u njenoj obitelji. No, među nama nema
savršenih oglednih primjeraka. Sveopća pojava mutacija u DNK i
cijena koju plaćamo za evoluciju znače da nitko ne može tvrditi da
je tjelesno, baš kao što nije ni duhovno, savršen.
Uskoro će nastupiti vrijeme kada će biti moguće razotkriti ge-
netske nepravilnosti lcoje nas povezuju s rizikom od neke buduće'
bolesti i kada ćemo svi imati mogućnost da, baš kao što je to imala
Susanina obitelj, saznamo što se krije unutar naše vlastite DNK
knjige uputa. Uz naš uvid u posljeđice tog ubrzanog napretka u
ovladavanju ljudskom biologijom, pojavila su se, kako se to moglo
i očekivati, etička pitanja. Znanje samo po sebi nema moralnu vrije-
dnost, nego je način na koji se određeno znanje koristi ono čime
postiže etičku dimenziju, S tim načelom mogli smo se upoznati
na primjeru mnogih drugih nemedicinslcih primjena iz svakodne-
vnog islcustva. Na primjer, određene mješavine kemikalija mogu
potaknuti živopisne vatrometne predstave koje će osvijetliti naše
nebo i uzvisiti naše raspoloženje u vrijeme slavlja. No, iste te mješa-
vine mogu se uporabiti za ispaljivanje projektila ili za izradu bom-
be koja može usmrtiti desetke nedužnih civila.
Postoje uvjerljivi razlozi za slavljenje znanstvenih dostignuća
„Projekta ljudskoga genoma". Uostalom, u gotovo svim kulturama
kroz povijest, smanjivanje patnje uzrokovane bolešću smatralo se
dobrom stvari, možda čak i etičkom obvezom. Stoga, dok bi neki
mogli tvrditi da znanost prebrzo napreduje i da bismo trebali pro-
glasiti moratorij na neke njene primjene sve dok ne budemo imali
dovoljno vremena da ih i etički istražiino, smatram da je te argu-
mente nemoguće predočiti roditeljima koji očajnički nastoje pomo-
ći svom bolesnom djetetu. UostalOm, ne bi li ta namjerna ograniče-
nja nametnuta znanosti koja može spasiti život, samo zato da bi se
etici omogućilo da „uhvati ritam", sama po sebi bila neetična?

PERSONALIZIRANA MEDICINA

Što u narednim godinama možemo očekivati od današnje revo-

lucije u istraživanju genoma? Ponajprije, razumijevanje tog sićuš-
nog dijela, tek 0,1 posto ljudske DNK koji se razlikuje od osobe do

232 Francis S. Collins: BOŽJI JEZIK

 osobe, ubrzano je napredovalo i vjerojatno će u nekoliko sljedećih
godina skinuti veo tajne s najčešćih genetskih nepravilnosti zbog
kojih su pojedinci ugroženi od raka, dijabetesa, srčanih oboljenja,
Alzheimerove bolesti i mnogih drugih bolesti. To će svima nama
omogućiti da, ako nas to zanima, dobijemo znanstveno obrazlože-
no personalizirano očitovanje o tome od, kojih bismo bolesti u bu-
dućnosti mogli oboljeti. Samo će manji broj tih izviješća biti tako
dramatičan kao u Susaninoj obitelji zato što će tek nekolicina među
nama imati genetske nepravilnosti s tako snažnim učincima. Biste
li željeli to znati? Mnogi će potvrdno odgovoriti, naročito ako ras-
polažemo s mogućnostima da interveniramo i smanjimo opasnosti
s kojima su oni suočeni, a u nekim slučajevima to je moguće već
danas. Na primjer, osoba za koju se otkrije da je suočena s vehkim
genetskim rizikom raka debelog crijeva, može započeti s kolono-
skopijom u ranoj dobi i godišnje je redovito ponavljati da bi otkrila
male polipe u vrijeme kada ih se lako može ukloniti, spiječavajući
konačnu preobrazbu u smrtonosan rak. Pojedinci koji bi otkrili da
su u većem postotku od prosječnog ugroženi od đijabetesa mogu
obratiti pozornost na svoju prehranu i izbjeći povećanje tjelesne te-
žine. Pojedinđ s većim rizikom proširenih vena na nogama mogu
izbjegavati pilule za kontrolu rađanja i duža razdoblja imobiliza-
cije.
U još jednom vrlo ilustrativnom primjeru personalizirane me-
dicine sve je očitije da je pojedinačna reakcija na lijekove u sve ve-
ćoj mjeri određena nasljeđem. U brojnim slučajevima, analizom
uzorka DNK neke osobe, moguće je jasno ođrediti koji će lijek i
u kojim omjerima najučinkovitije djelovati. U široj primjeni, taj bi
„farmakogenomski" pristup mogao rezultirati mnogo učinkoviti-
jom terapijom lijekovima i manjim brojem opasnih, čak i smrtnih
popratnih posljedica.

ETIČK I PROBLEMI UZROKOVANI

TE ST IR A N JE M DNK

Sva upravo prikazana dostignuća potencijalno su vrijedna.

Ipak, suočeni smo i s mnogim etičkim dilemama. U Susaninoj obi-
telji došlo je do velikih razmirica oko toga je li prikladno testirati
djecu na postojanje mutacija u genu BRCAl. S obzirom na to da ne
raspolažemo medicinskim intervencijama za djecu i to da bi psi-
hološki učinak pozitivnog testa mogao biti vrlo velik, dr. Weber i
ja smo, uz podršku većine konzultiranih medicinskih stručnjaka,
zaključili da te testove treba odgoditi sve dok osoba ne navrši osa-
mnaest godina. Baremu jednom slučaju, otac kojijenosio mutaciju
BRCAl bio je prilično ljut što njegova kći neće odmah biti testira-
na. Tvrdio je da njegova roditeljska odgovornost nadmašuje našu
odluku.
Vrlo važna etička rasprava pojavila se oko pitanja je li prikla-
dno da treća strana ima pristup ili se može koristiti genetskim in-
formacijama o određenim osobama. Susan i mnogi njezini rođaci
strahovali su da bi, ustanovi li se da su njihovi testovi pozitivni, te
informacije mogle saznati njihove osiguravateljske tvrtke ili njiho-
vi poslodavci i da bi se mogli naći u okolnostima u kojima bi ostali
bez zdravstvenog osiguranja ili bez posla.
Sveobuhvatna etička analiza te situacije dovela je do zaključka
da bi takva diskriminirajuća uporaba genetskih informacija bila kr-
šenje načela pravde i pravednosti, s obzirom na to da su nepravil-
 nosti u DNK u biti univerzalne i nitko ne može sam odabrati slijed
svoje DNK. S druge strane, ako klijenti osiguravateljskih tvrtld
raspolažu znanjem o rizicima s kojima su suočeni, no to ne znaju
i osiguravateljske tvrtke, tada postoji opasnost da klijenti nadigra-
ju sustav. To može postati vrlo važno pitanje u skupim policama
životnog osiguranja, ali se ne čini da ima ikakvo veće značenje u
zdravstvenom osiguranju.
Snaga dokaza stoga sugerira da je potrebno osigurati zakono-
davnu zaštitu protiv genetske diskriminacije u zdravstvenom
osiguranju i na radnom mjestu. No dok ovo pišem, mi još uvijek
očekujemo provođenje učinkovitog zalconodavstva na saveznoj ra-
zini u Sjedmjenim Državama. Nepostojanje zakonske zaštite mo-
že imati snažan negativan učinak na budućnost individualizirane
preventivne medicine, s obzirom na to da se pojedinci možda ne
bi usudili zatražiti genetske informacije koje bi im na svaki drugi
način mogle biti korisne.
Drugo veliko etičko pitanje koje se potpuno opravdano nameće
u tim raspravama, jest pitanje o dostupnosti zdravstvene skrbi. To
je pitanje posebno spomo u Sjedinjenim Državama, državi u kojoj
dok ovo pišem, više od 40 milijuna njezinih građana nema zdrav-
stveno osiguranje. Od svih razvijenih država svijeta, čini se da smo
mi u Sjedinjenim Državama najspremniji okrenuti glavu i pogled
preusmjeriti s tog neuspjeha moralne odgovornosti. Jedna od tra-
gičnih posljedica jest prepuštanje siromašnih vrlo neučinkovitoj
i promjenjivoj hitnoj zdravstvenoj njezi. To nema nikakve veze s
prevencijom, usredotočujući se uglavnom na medicinske katastro-
fe do kojih nužno dolazi.
 Dilema o pristupačnosti zdravstvene skrbi postat će još ozbilj-
nija kako će napredak u istraživanjima, posebno u istraživanjima
potaknutih znanjem do kojeg smo došli istraživanjem ljudskoga
genoma, dovoditi do novih i učinkovitijih načina prevencije raka,
srčanih oboljenja, mentalnih bolesti i mnogih drugih stanja.

B I O E T I K A J E U T E M E L J E N A NA N A Č E L I M A
MORALNOGZAKONA

Prije nego što dublje počnemo kopati po etičkim dilemama,

nužno je razmotriti načela na kojima su utemeljene naše prosudbe
o etičkom ponašanju. Mnoga bioetička pitanja vrlo su složena. Oni
koji raspravljaju o moralnosti određene odluke, mogu potjecati iz
vrlo različitih kulturnih okruženja i vjerskih tradicija. Je li uopće
realno, u sekularnom i pluralističkom društvu, očekivati postiza-
nje dogovora rmutar bilo koje skupine o ispravnom smjeru djelova-
nja u teškim okolnostima?
Ustvari, smatram da nakon što stvar postane jasna, u većini
slučajeva ljudi potpuno različitih svjetonazora mogu doći do pri-
hvatljivog i zajedničkog zaključka. Iako se to na prvi pogled može
činiti iznenađujućim, uvjeren sam da je to vjerodostojan primjer
univerzalnosti moralnoga zakona. Svi mi raspolažemo urođenim
znanjem o tome što je dobro a što loše. Iako ono može biti zasje-
njeno zbunjenošću i nesporazumima, možemo ga otkriti pozor-
nim razmišljanjem. T. L. Beauchamp i J. F. Childress2 tvrde da je
glavnina bioetike utemeljena na četirima etičkim načelima koja su
zajednička gotovo svim kulturama i društvima. Ona obuhvaćaju
sljedeće:
 1. Poštovanje autonomije - načelo da racionalnom pojedincu
treba omogućiti da slobodno donosi osobne odluke, bez
nedopuštene vanjske prisile
2. Pravdu - zahtjev za pravednim, moralnim i nepristranim
odnosom prema svim osobama
3. Dobrohotnost - obvezu da se s drugima postupa u njiho-
vom najboljem interesu
4. Nezlobnost - „nenanositizlo" (kakoje tonaglašenoHipok-
ratovom zakletvom).

ULOGA VJERE U BIOETIČKIM RASPRAVAMA

Vjernik će ta načela shvatiti kao ona koja su jasno iznesena u

svetim rukopisima židovsko-kršćanske, islamske, budističlce, kao
i svih ostalih vjerskih tradicija. Zapravo, neki od najsnažnijih i naj-
upečatljivijih prikaza tih načela mogu se pročitati upravo u tim sve-
tim knjigama. No, ne trebamo biti vjernici da bismo se suglasili
s tim načelima. Čak i osoba koja nema glazbenu izobrazbu može
biti ponesena Mozartovim koncertom. Moralni zakon odnosi se na
sve nas, bez obzira na to možemo li se ili ne suglasiti oko njegovih
ishodišta.
Osnovna načela etike mogu se izvesti iz moralnog zakona i ona
su univerzalna. Sukobi se pojavljuju u situacijama kada nije mogu-
će istodobno udovoljiti svim tim načelima i kada različiti promatra-
či pridaju različito značenje načelima koja na određen način treba
uskladiti. U brojnim primjerima društvo je postiglo konsenzus o
tome kako to postići. U nekim drugim slučajevima, kao što je onaj
koji ćemo ubrzo raspraviti, razumni ljudi neće se suglasiti oko eti-
čnosti nelcog predloženog rješenja.
 MATIČNE STANICE I K LO N IRA N JE

Još se sjećam neđjeljnog poslijepodneva prije nekoliko godina

kada me jeyizvještavajući o kloniranju ovce Dolly, kući nazvao je-
dan novinar, tražeći moje mišljenje o članku koji je trebao objaviti
ugledni časopis. To je bio zapanjujući događaj bez presedana, s ob-
zirom na to da su gotovo svi znanstvenici, pa i ja, smatrali da nije
moguće klonirati sisavca. Iako se cjelokupna DNK knjiga uputa ne-
kog organizma prenosi u svakoj stanici tijela, pretpostavljalo se da
će ireverzibilne promjene u toj DNI< onemogućiti točno i potpuno
reprogramiranje knjige uputa na taj način.
Nismo imali pravo. Doista, tijekom prošlog desetljeća, otkriće
za otkrićem otkrivalo je izvanrednu i potpuno neočekivanu plas-
tičnost različitih vrsta stanica sisavaca. To je zauzvrat dovelo do
današnjih rasprava o mogućim koristima i opasnostima te vrste
istraživanja, obilježenih oštrim javnim razilaženjima koja ne poka-
zuju znakove popuštanja.
Naročito žustre bile su rasprave o ljudskim matičnim stanica-
ma, a izgovorene riječi tako nepomirljive da je potrebno objasniti
dio prethođnih zbivanja. Matične su stanice one koje u sebi sadrže
potencijal da se razviju u nekoliko različitih vrsta stanica. U košta-
noj srži, primjerice, matične stanice mogu omogućiti nastanak crve-
nih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica, stanica lcostiju, a u odre-
đenim uvjetima, čak i stanica srčanog mišića. Te se matične stanice
obično naziva „matičnim stanicama odraslog čovjeka" da bi ih se
razlikovalo od onih dobivenih od embrija.
Ljudski embrij, oblikovan spajanjem spermija i jajašca, započi-
nje kao jedna jedina stanica. Ta je stanica iznimno fleksibilna jer
posjeduje potencijal da se pretvori u stanice jetara, stanice mozga,
mišićne stanice i svaku drugu vrstu složenog tkiva koje čini sto
trilijuna stanica odraslog ljudskog bića. Na temelju današnjih doka-
za smatra se da je potencijal matične stanice embrija za održivim
repliciranjem i sposobnost da postane gotovo bilo koja vrsta stani-
ce veći od one matične stanice odraslog čovjeka. Međutim, jasno
je da se matične stanice ljudskog embrija može derivirati samo iz
početne iaze, ne nužno iz jednostanične faze, ali lcada je embrij još
uvijek samo mala kompaktna stanična lopta manja od točke na
ovom slovu i.
No Dolly nije nastala ni od matične stanice embrija ni od odras-
le matične stanice. Doista dramatičan i neočekivani aspekt u stva-
ranju ovce Đolly jest to što je ona nastala na, za sisavce, potpimo
nov način koji se ne odvija u prirodi. Taj proces (v. prikaz A.I.),
tehnički poznat kao SCNT (somatic cell nuclear transfer) započinje s
jednom stanicom dobivenom iz vimena potpuno razvijene ovce, tj.
donora. Jezgra te stanice, sadržavajući kompletnu DNK ovce dono-
ra, prenesena je i umetnuta u okruženje proteina i signalizirajućih
molekula koje se nalaze u citoplazmi jajne stanice..
Iz te jajne stanice prethodno je potpuno uldonjena njena jezgra,
tako da nije mogla osigurati nužne genetske upute, nego samo
uvjete koji su potrebni da bi se moglo prepoznati i provesti te upu-
te. Smještena u to temeljno okruženje, DNK iz stanice vimena vre-
menski se uspješno vratila unatrag, brišući sve specifične promje-
ne kroz koje je njen DNK paket prošao na putu kojim je postao vrlo
specijalizirana stanica uključena u proizvodnju mlijeka. Jezgra sta-
nice vimena vratila se u svoje primitivno nediferencirano stanje.
Ponovno implantiranje te stanice u maternicu ovce omogućilo je
 M IŠ IĆ N E
S TA N IC E

JAJNA PRENOŠENJE B LASTO CISTA M A T IČ N E

S T A N IC A S T A N IČ N E S TA N IC E
JEZGRE

Prikaz A.l. Proces transplantacije jezgre somatske stanice (S C N T )

nastanalc Dolly, čija je DNK iz jezgre bila identična onoj izvome

ovce donora.
Svijet znanstvenih i medicinskih istraživanja bio je vrlo uznemi-
ren potpuno neočekivanom fleksibilnošću genomske knjige uputa.
Nadovezujući se na to otkriće, znanstvenici danas shvaćaju istra-
živanje matičnih stanica kao stvamu mogućnost za ovladavanje
znanjem o tome kako iz jedne jedine stanice stvoriti stanicu jetara,
bubrega ili stanicu mozga. Dakako, odgovori na mnoga pitanja do-
biveni su istraživanjem matičnih stanica životinja u kojima su etič-
ka pitanja bitno ograničena. Pravo uzbuđenje zbog medicinskih
koristi od istraživanja matičnih stanica izazvala je još uvijek nepo-
tvrđena mogućnost uporabe tog pristupa za razvoj novih oblika
terapije. Mnoge kronične bolestinastaju uslijed preranog odumira-
nja određenih vrsta stanica. Ako vaša kći boluje od dijabetesa tipa
I., to je zato što su stanice u njezinoj gušterači koje obično izlučuju
inzulin doživjele imunološki napad od strane tijela i odumrle. Ako
vaš otac ima Parkinsonovu bolest, to je zato što su neuroni u odre-
đenom dijelu njegova mozga prerano odumrli, uzrokujući prekid
u normalnom kružnom toku koji nadzire motornu funkciju. Ako
je vaš rođak na listi za transplantaciju jetara, bubrega ili srca, to je
zato što su ti organi pretrpjeli toliko teška oštećenja da ih nisu u
stanju sami popraviti.
Kad bismo pronašli načine na koje bismo mogli regenerirati ta
oštećena tkiva ili organe, tada bi se mnoge bolesnike koji danas bo-
luju od progresivnih, kroničnih i smrtnihbolesti moglo učinkovito
liječiti, pa i izliječiti. Upravo je zbog toga „regenerativna medicina"
tema od izvanredno velikog interesa u medicinskim istraživanji-
ma. Cini se da suvremena istraživanja matičnih stanica kriju najve-
će mogućnosti za ostvarivanje tog sna.
No istraživanje matičnih stanica čovjeka okruženo je novonasta-
lom žustrom društvenom, etičkom i političkom, raspravom. Silina
emocija, strast različitih stajališta i sukob stavova gotovo da su bez
presedana, pa se u toj oluji često izgube znanstvene pojedinosti.
Prvo, malo je onih koji tvrde da terapeutska uporaba matičnih
stanica odraslih predstavlja ikakav novi etički problem. Takve sta-
nice mogu se izdvojiti iz tkiva živućeg pojedinca. Bilo bi poželjno
zatim uvjeriti te stanice da se oblikuju u vrstu stanica koja je potre-
bna za liječenje bolesti te osobe. Kada bismo znali, primjerice, kako
konvertirati nekoliko matičnih stanica koštane srži u veliki broj sta-
nica jetara, tada bi „autotransplantacija" jetara mogla biti ostvare-
na jednostavnim korištenjem pacijentove vlastite koštane srži.
Iako su u tom smjeru poduzeti određeni ohrabrujući koraci i
uložena su vrlo velika financijska sredstva u provođenje istraživa-
nja matičnih stanica odraslih, danas ne raspolažemo uvjerljivim
dokazima da je popis svih matičnih stanica čovjeka dovoljan da
ispuni brojne potrebe ljudi oboljelih od kroničnih bolesti. Stoga se,
kao o mogućoj alternativi, vrlo ozbiljno razmišljalo o matičnim sta-
nicama ljudskog embrija ih o korištenju procesa prenošenja jezgre
somatske stanice.
Matične stanice izdvojene iz ljudskog embrija posjeduju najve-
ći potencijal za oblikovanje svih vrsta tkiva (naposljetku, one to i
čine prirodnim zbivanjem). No upravo su se oko toga, potpuno
ispravno, pojavila vrlo ozbiljna etička pitanja. Embrij oblikovan
spajanjem ljudskog spermija i jajašca potencijalan je ljudski život.
Izđvajanje matičnih stanica iz embrija uglavnom završava uniš-
tenjem embrija (iako je predloženo nekoliko metoda koje bi ipak
omogućile njegov opstanak). Ako je netko nedvosmisleno uvjeren
da život započinje začećem i da je ljudski život švetinja od samog
tog trenutka, tada bi to bio neprihvatljiv oblik istraživanja ili medi-
cinske skrbi.
Razumni ljudi razilaze se, često vrlo žučno, u pogledu isprav-
nosti takvih istraživanja. Koje ćemo mjesto zauzeti na ljestvici od
onoga što je prihvatljivo do onoga što nije, snažno ovisi o našim
odgovorima na neka od pitanja na koje ću se sada osvrnuti.

Z a p o č in je li Iju d s k i život začećem?

Znanstvenici, filozofi i teolozi stoljećima su raspravljali o tome

kada doista započinje život. Pribavljanje brojnih informacija o
stvarnim anatomskim i molekularnim fazama u početnom razvoju
ljudskog embrija, nije bilo od velike koristi u tim raspravama jer
to doista nije znanstveno pitanje. Stoljećima su različite kulture i
 vjerske tradicije nudile različita tumačenja o početku života pa se

i danas različite vjere koriste različitim važnim događajima da bi

obilježile ulazak duše u ljudski fetus.

S biološkog stajališta, ono što se događa nakon spajanja sper-

mija i jajašca, odvija se vrlo predvidljivim slijedom, dovodeći do

sve veće složenosti, ali i bez jasnih granica između pojedinih faza.

Zbog toga ne postoji prikladna biološka crta razgraničenja koja bi

odvojila ljudsko biće od embrionalnog oblika za koji bi se moglo

reći „da to još uvijek nije". Neki su tvrdili da pravi ljudski život

ne postoji bez živčanog sustava, pa bi se fetalni razvoj „primitiv-

ne pruge" (prvog anatomskog nagovještaja leđne moždine koji se

obično pojavljuje oko petnaestog dana) možda mogao iskoristiti

kao takav marker. Drugi pak tvrde da mogućnost da embrij razvije

živčani sustav postoji od samog začeća te da uopće nije važno je li

ta mogućnost doista bila islcorištena u oblikovanju bilo koje pojedi-

načne anatomske strukture.

Novo svjetlo u raspravu o tom pitanju unijelo je postojanje iden-

tičnih blizanaca koji se razvijaju iz jednog oplođenog jajašca. Od-

mah na početku njihova razvoja (vjerojatno u fazi dviju stanica)

embrij se dijeli, što dovodi do dvaju odvojenih embrija s identič-

nim slijedom DNK. Nema teologa koji bi tvrdio da identičnim bli-

zancima nedostaju duše ili da dijele jednu dušu. U takvim slučaje-

vima ustrajanje na tome da je duhovna priroda osobe jedinstveno

određena samim začećem nailazi na poteškoću.

P o s t o j e l i o k o l n o s t i u k o j i m a b i se m o g l o o p r a v d a t i
iz d v a ja n je m a t ič n ih s ta n ic a iz l j u d s k i h em brija?

Oni lcoji čvrsto vjeruju da ljudski život počinje začećem i da od

tog trenutka embrij zavrjeđuje cjelovit moralni status odraslog čov-
jeka, u velikom broju slučajeva niječno će odgovoriti na to pitanje.
Njihov stav bit će etički dosljedan. No treba naglasiti da su mnogi
takvi pojedinci odabrali okrenuti glavu, ili barem prihvatiti stajališ-
te moralnog relativizma, u nekim drugim okolnostima u kojima su
ljudski embriji bili uništeni.
Takav je proces umjetne oplodnje, danas općenito dostupan
parovima bez djece i vrlo rasprostranjen lcao rješenje za taj veliki
problem. U tom postupku prikupljaju se jajne stanice majke nakon
hormonalne terapije kojom se odjednom stvara veći broj tih stani-
ca. Jajašca se u Petrijevoj posudici oplođuje sa spermijima budućeg
oca. Embrije se promatra tri do šest dana da bi se procijenilo raz-
vijaju li se normalno, a zatim se manji broj (obično jedan ili dva)
implantira u majku, s nadom postizanja trudnoće.
U većini slučajeva, broj raspoloživih embrija veći je od broja
onih koje se uspješno može implantirati. Preostale embrije obično
se zamrzava. Samo u Sjedinjenim Državama danas postoje stoti-
ne tisuća takvih zamrznutih embrija pohranjenih u zamrzivače,
a taj se broj svakodnevno povećava. Premda je prisvajanjem tih
embrija od strane drugih parova došlo do manjeg broja uspješnih
trudnoća, nedvojbeno je da je velika većina tih embrija u konačnici
bila uništena. Stoga bi jasan stav protivljenja uništavanju ljudskih
embrija bez obzira na okolnosti, zahtijevao i protivljenje umjetnoj
oplodnji. Predlagalo se i prihvaćanje zahtjeva da se implantiraju
svi embriji stvoreni u procesu umjetne oplodnje, no to bi poveća-
 lo rizik fetalne smrti uslijed višestruke trudnoće. Nažalost, danas
nema jednostavnog odgovora na tu dilemu.
Mnogi promatrači koji se inače protive istraživanjima na ljud-
skim embrijima, tvrde da je unafpč vjerojatnom uništenju viška
embrija nakon umjetne oplodnje/želja parova da imaju djecu toli-
ko snažno moralno ispravna da opravdava taj postupak. To se sta-
jalište može prihvatiti, ali ako je to doista tako, ono prkosi načelu
da uništenje ljudskih embrija u svakom slučaju treba izbjeći, bez
obzira na moguće koristi.
Ta okolnost navodi na pitanje koje su mnogi postavili: ,,Bi li
bilo moralno prihvatljivo odrediti pravila kojima bi se zajamčilo da
nijedan postupak umjetne oplodnje ne bi bio pokrenut s jasnom na-
mjerom stvaranja embrija za istraživanje i kojima bi se medicinske
istraživače ograničilo na one embrije koji su ostali nakon umjetne
oplodnje, a čija je izvjesna sudbina da će biti uništeni?"

PR EN O ŠEN JE JEZ G R I SOMATSKIH STANICA

BITNO SE R A Z L IK U JE

Dobra vijest jest to što se ove žustre rasprave o matičnim stani-

cama kultiviranim od ljudskih embrija mogu naposljetku pokazati
nepotrebnima, s obzirom na to da drugi, etički manje prijeporan
način može omogućiti velik medicinski napredak. To je onaj isti
proces prenošenja jezgre somatske stanice kojim je stvorena ovca
Dolly.
Doista je velika šteta što je rezultat procesa prenošenja jezgre
somatske stanice izjednačen, terminološkim, pa i moralnim argu-
mentima, sa stvaranjem matičnih stanica ljudskog embrija dobive-
nog spajanjem spermija i jajašca. To izjednačavanje koje se pojavilo
odmah na početku javne rasprave, a koje danas gotovo slijepo po-
dupire većina sudionika, zanemaruje najvažniju razliku u načinu
na koji se dolazi do tih dvaju entiteta. Postupak prenošenja jezgre
somatske stanice potencijalno ima veću vjerojatnost da osigura me-
dicinske koristi i zbog toga je vrlo važno pokušati razmrsiti zbrku
koja okružuje taj proces.
Kao što je to opisano u Prikazu A .I., prenošenje jezgre somat-
slce stanice ne obuhvaća spajanje spermija i jajašca. Umjesto toga,
DNK knjiga uputa izdvaja se iz jedne startice kože ili nekog drugog
tkiva živuće životinje. (U slučaju Dolly to je bilo vime, ali može biti
gotovo bilo što drugo.) Velika je vjerojatnost da će se svi suglasiti
oko toga da inicijalna stanica kože donora nema posebnu moralnu
vrijednost. Na kraju krajeva, svakodnevno gubimo milijune tih sta-
nica. Slično tome, jajna stanica kojoj je odstranjena jezgra, koja je
izgubila svu svoju vlastitu DNK, ne posjeduje mogućnost da ikada
postane živi organizam te se čini da zbog toga ne zavrjeđuje moral-
ni status. Spajanjem tih dvaju entiteta stvara se stanica koju se ne
može stvoriti prirodnim putem, a koja ima ogroman krajnji poten-
cijal. Trebamo li to nazvati ljudskim bićem?
Ako netko tvrdi da sama činjenica njihovog temeljnog potencija-
la zavrjeđuje taj naziv, zašto onda taj argument nije bio primijenjen
i na stanicu kože prije nego što se njome manipuliralo? I ona je ras-
polagala nekim potencijalom.
Vjerojatno je da će u nekoliko sljedećih godina znanstvenici ot-
kriti signale koji se nalaze u citoplazmi jajne stanice, a koji omogu-
ćuju jezgri stanice kože da izbriše svu svoju povijest i obnovi svoj
izvanredan potencijal da se oblikuje u razne vrste tkiva. Dakle, vrlo
 je vjerojatno da, za samo nekoliko godina, taj proces više uopće ne-
će zahtijevati jajašce, nego će ga biti moguće ostvariti umetanjem
bilo koje vrste stanica nekog pojedinačnog donora u određen kok-
^tel signalizirajućih molekula. U kojoj bi se to točki, u tom dugom
nizu koraka, mogao odrediti moralni status ljudskog bića? Zar ne
bi rezultat tog procesa bio sličniji potpuno razvijenoj i zreloj matič-
noj stanici nego embrionalnoj matičnoj stanici?
Sva ta zbrka oko postupka prenošenja jezgre somatskih stani-
ca nastala je zbog toga što je bizarnim spajanjem stanice vimena
i jajne stanice kojoj je odstranjena jezgra naposljetku stvorena Dol-
ly. To se dogodilo samo zato što je rezultat prenoŠenja jezgre so-
matske stanice namjerno bio vraćen u uterus ovce, što se nikako
ne može slučajno dogoditi. Slične mjere danas se poduzimaju za
rnnoge druge sisavce, uključujući krave, konje, mačke i pse. To
tzv. reproduktivno kloniranje vjerojatno su i na ljudima pokuša-
le izvesti i neke nepoznate istraživačke skupine, među kojima je i
ona (raelijanci) koju predvodi pojedinac odjeven u srebrno odjelo
i tvrdi da su ga oteli svemirci, što nikako ne predstavlja uvjerljive
vjerodajnice za jednog znanstvenika. Znanstvenici, etičari, teolozi
i pravnici u biti su suglasni u stavu da se reproduktivno klonira-
nje ljudsldh bića ne bi smjelo poduzimati ni u lcojim okolnostima.
I dok je najvažniji razlog za to utemeljen na snažnim moralnim i
teološkim primjedbama na stvaranje ljudskih kopija na taj nepriro-
dan način, ostale vrlo važne primjedbe utemeljene su na mjerama
predostrožnosti, s obzirom na to da se reproduktivno kloniranje
svih ostalih vrsta sisavaca pokazalo nevjerojatno neučinkovitim,
jer je većina klonova završila pobačajem ili smrću u ranoj fazi. Tek
je manji broj klonova preživio nakon rođenja, a gotovo svi su bili
na neki način nenormalni, uključujući i samu Dolly koja je patila
od artritisa i pretilosti.
Imajući na umu te zaldjučke, bilo bi potpuno ispravno zahtijeva-
ti da proizvod postupka prenošenja jezgre somatskih stanica čovje-
ka nikada ne bude reimplantiran u maternicu majke primateljice.
O tome se gotovo svi mogu suglasiti. Bitka se nastavlja oko pitanja
treba li postupak prenošenja jezgre somatske stanice poduzeti u
nekim drugim okolnostima u kojima se ni na koji način ne namje-
rava stvoriti pojedinačno ljudsko stvorenje. Ulozi su potencijalno
vrlo visoki. Ako umirete od Parkinsonove bolesti, nisu vam potreb-
ne matične stanice nekog drugog davatelja, nego vaše vlastite. Na-
posljetku, zahvaljujući znanju o presađivanju organa što se izvodi
desetljećima, shvatili smo da umetanje stanica drugog pojedinca u
primatelja predvidljivo dovodi do odbacivanja, a rizik se obično
može svesti na najmanju moguću mjeru samo pažljivim usklađiva-
njem tkiva davatelja i primatelja, te uporabom snažnih imunosu-
presivnih lijekova nakon transplantacije sa svim komplikacijama
koje to sobom nosi. Brojni prijedlozi koji brane uporabu embrional-
nih matičnih stanica od nesrodnog davatelja da bi se liječilo različi-
te bolesti, u suprotnosti su s tim dugogodišnjim iskustvom.
Stoga bi bilo mnogo bolje kada bi matične stanice bile genetski
identične onima svog primatelja. To je, dakako, upravo onaj ishod
do kojeg se dolazi postupkom prenošenja jezgri somatskih stanica.
(To se još naziva „terapeutskim kloniranjem", premda je i taj izraz
opterećen prilično velikim retoričkim teretom koji ga danas čini
gotovo beskorisnim.) Objektivnom promatraču vrlo je teško tvrditi
da to dugoročno ne bi mogao biti ohrabrujući put prema liječenju
velikog broja teških i smrtonosnih bolesti. Stoga moramo vrlo po-
 zorno razmotriti moralne primjedbe na taj potencijalno koristan
proces i procijeniti zavrjeđuju li one važnost koju imaju u određe-
nim krugovima.
Smatram da izravni rezultat spajanja stanice kože i jajašca ko-
jem je odstranjena jezgra nikako nema isti moralni status kao spoj
jajašca i spermija. Prvo je stvoreno u laboratoriju, ne događa se u
prirodi i nije dio Božjeg plana o stvaranju čovjeka, a drugo je ve-
likim dijelom Božji plan koji kroz milijune godina provodi naša
vlastita i mnoge druge vrste.
Kao i mnogi drugi, i ja se snažno protivim ideji reproduktivnog
ldoniranja ljudi. Implantiranje onog što je dobiveno postupkom
prenošenja jezgre somatske stanice čovjeka u uterus, u potpunosti
je nemoralno i tomu se treba suprotstaviti na svaki mogući način.
No, s druge strane, danas već postoje detaljno razrađeni postupci
kojima se pojedinačnu stanicu, dobivenu postupkom prenošenja
jezgri somatskih stanica, može potaknuti da se oblikuje u stanicu
koja određuje razinu glukoze i izlučuje inzulin, a da istodobno nije
prošla kroz nijednu fazu embrionalnog ili fetalnog razvoja. Ako se
takvim postupcima mogu stvoriti stanice kojima bi se mogao izlije-
čiti mladenački dijabetes, zašto to ne bi bila moralno prihvatljiva'
procedura?
Nedvojbeno je da će znanost na tom području ubrzano napredo-
vati. Iako još ne znamo krajnje medicinske koristi od istraživanja
matičnih stanica, u njima je velik potencijal. Protivljenje svim istra-
živanjima te vrste znači da su druge pretpostavljene moralne obve-
ze nadjačale etičku obvezu smanjivanja boli. Za dio vjernika to je
možda opravdan stav, ah do njega treba doći tek nakon potpunog
razmatranja činjenica. Svi koji to pitanje prikazuju kao jednostav-
nu bitku između vjerovanja i ateizma, zanemaruju složenost tog
problema.

S ONE STRANE M ED ICINE

Jutarnje novine čiji sam redoviti čitatelj, nedavno su objavile

analizu različitih izazova s kojima je suočen predsjednik Sjedinje-
nih Država. U tom članku, objavljenom u vrijeme kada zbivanja
baš i nisu bila naklonjena glavnom zapovjedniku, navedena je i
izjava osobe za koju je rečeno da je politički savjetnik i prijatelj:
„Nikada nisam vidio predsjednika tako opterećenog svojom duž-
nošću. No on je stvoren da se suoči s doista važnim stvarima. On
to nosi u svojoj DNK."
Premda je predsjednikov prijatelj tu izjavu zamislio kao prigod-
nu dosjetku, možda je to doista tako i mislio.
Što je stvarni dokaz za nasljeđivanje ljudskog ponašanja i osobi-
na ličnosti? Hoće li nas revolucionarna otkrića genomike uplesti u
nova etička pitanja? Kako doista možemo procijeniti uloge naslje-
đivanja i okruženja u tako složenim ljudskim karakteristikama?
Mnogo je učenih traktata napisano na tu temu. No mnogo prije
Darwina, Mendela, Watsona, Cricka i svih ostalih, pozorni proma-
trači odavno su otkrili da nam je priroda pružila nevjerojatnu mo-
gućnost da procijenimo ulogu nasljeđivanja u brojnim, različitim
aspektima ljudskog postojanja. Tu mogućnost osigurali su nam
identični blizanci.
Ako ste se ikada susreli s parom identičnih blizanaca, suglasit
ćete se da im je zajednička nevjerojatna fizička sličnost, a i druge
osobine kao što su boja glasa ili određene osebujnosti u ponašanju.
No, ako ste ih bolje upoznali, otkrili ste i to da oni imaju različite
 osobnosti. Znanstvenici su stoljećima istraživali identične blizance
da bi procijenili utjecaje okruženja i odgoja na nrnoge ljudske ka-
rakteristike.
A još objektivniju analizu može se provesti na identičnim bli-
zancima lcoje su nakon rođenja posvojile dvije različite obitelji i
zbog toga su bili odgojeni u potpuno drugačijim okolnostima.
Studije o takvim blizancima omogućuju procjenjivanje nasljednih
elemenata u nekim osobinama bez ikakvog određivanja njihove
stvame molekularne osnove. U tablici 1. prikazani su primjeri pro-
cijenjenog utjecaja nasljeđa u pojedinačnim osobinama, utemeljeni
na istraživanju blizanaca. Međutim, zbog različitih metodoloških
razloga to ne treba prihvatiti kao u potpunosti precizno.

Karakteristike Procijenjeni
osobnosti utjecaj nasljeđa
općenita spoznajna sposobnost 50%
ekstravertiranost 54%
ljubaznost 42%
savjesnost 49%
neurotičnost 48%
otvorenost 57%
agresivnost 38%
tradicionalnost 54%

Tablica 1. Procijenjeni postotak različitih karakteristika čovjekove osob-

nosti koje se mogu pripisati nasljeđu.
Preuzeto iz: T. J. Bouchard i M. McGue (2003.) „Genetic and Environmen-
tal Influences on Human Psychological Differences", Jo u rn a l ofN euro bio lo-
g y , 54,4-45. U znanstvenoj analizi ličnosti za svaku od navedenih osobi-
na postoji jasna definicija.
 Te studije đovele su do zaključka da je nasljeđe vrlo važno u
brojnim osobinama ličnosti. To neće iznenaditi one među nama
koji živimo u obiteljima. Stoga nas ne bi trebalo posebno iznenaditi
ni to da su u istraživanju genoma otkrivene i određene molekular-
ne pojedinosti o mehanizmu nasljeđivanja. No to nije bilo tako.
Jedno je kada vam kažu da imate bakine oči ili djedovu ćud. No
posve je drugo čuti da se to događa zato što imate pojedinačno T ili
C na određenom mjestu u svome genomu, a što možete, ali i ne mo-
rate, prenijeti svojoj djeci. Premda genetska istraživanja ljudskog
ponašanja sadrže i nadu u uspješnije liječenje psihijatrijskih boles-
ti, ta su istraživanja na određen način i uznemirujuća, s obzirom
na to da se čini kako se opasno približavaju tome da ugroze našu
slobodnu volju, našu individualnost, a možda i našu duhovnost.
No na to se moramo priviknuti. Određeno ljudsko ponašanje
danas se može molekularno definirati. Neke skupine objavile su
članke u znanstvenoj literaturi u kojima ukazuju na to da se uobiča-
jena odstupanja u receptorima za neurotransmisiju dopamina mo-
že povezati s rezultatima pojedinaca iz standardiziranih testova
osobnosti u pogledu osobine „traženja novotarija". To odstupanje
receptora vrlo malom proporcijom pridonosi varijabilnosti u toj po-
jedinačnoj osobini. Iako rezultat može biti statistički zanimljiv, za
pojedinca je ovo u biti irelevantno.
Neke druge slcupine povezale su odstupanja u seratoninu s an-
ksioznošću. Smatraju da su ta odstupanja u statističkoj korelaciji
s mogućnošću da pojedinac doživi vrlo veliku potištenost nalcon
nekog stresnog životnog zbivanja. Ako je to točno, bit će to primjer
interakcije gena i okruženja.
 Javnost je posebno zanimanje pokazala za područje genetske
osnove homoseksualnosti. Istraživanja blizanaca u stvari su po-
duprla zaključak da nasljedni faktori utječu na mušku homosek-
sualnost. No vjerojatnost od oko 20 posto (naspram 2-4 posto za
muškarce u ukupnom broju stanovništva) da će brat blizanac ho-
moseksualnog muškarca također biti homoseksualač ukazuje na
to da je seksualna orijentacija pod genetskim utjecajem, ali da nije i
unaprijed određena putem DNI< jer to, bez obzira na to o kojem je
genu riječ, predstavlja samo predispoziciju.
Među brojnim aspektima Ijudslce individualnosti o kojima bi
se vjerojatno dalo raspravljati, nijedan nije kontroverzniji od inte-
ligencije. I dok različiti dostupni testovi inteHgencije jasno mogu
odrediti stupanj znanja i kulturu, a ne samo općenite kognitivne
sposobnosti, a razilaženja oko toga kako definirati inteligenciju i
kako je izmjeriti i dalje postoje kao predmet rasprava u društvenim
znanostima, očito je da je nasljedna komponenta vrlo snažna u tom
ljudskom obilježju (v. tabhcu 1.). U vrijeme dok ovo pišem, nije se
došlo do saznanja da neka određena inačica DNK ima važnu ulo-
gu u intehgenciji. No vjerojatno je da bi moglo biti više od deset
takvih varijanti u konačnici, kada naši načini istraživanja budu do-
voljno dobri da ih i otkrijemo. Kao i s ostalim aspektima ljudskog
ponašanja, riijedna varijacija neće značiti ništa više nego maH do-
prinos, možda tek jedan do dva stupnja u kvocijentu inteHgencije.
Može Hi to što je netko kriminalac biH pod utjecajem nasljednih
sklonosH? Na način koji je očigledan svima, aH o kojem se obično
ne govori u ovom kontekstu, mi već znamo da je to tako. Polovina-
našeg stanovništva nosi posebnu genetsku inačicu zbog koje imaju
šesnaest puta veću vjerojatnost da završe u zatvoru od druge polo-
 vine. Dakako, mislim na kromosom Y koji nose muškarci. Znanje o
toj povezanostinijeuzdrmalo strukturu našeg društva, nitijetopo-
moglo okrivljenim muškarcima u njihovoj obrani pred zakonom.
No ostavljajući ovu pojedinost po strani, doista je vjerojatno
da će u genomu biti otkriveni neki drugi umjereni doprinosi aso-
cijalnom ponašanju. Već se pojavio posebno zanimljiv primjer, po-
taknut opažanjem jedne obitelji u Nizozemskoj u kojoj se sklonost
asocijalnom i kriminalnom ponašanju među brojnim muškim čla-
novima obitelji izuzetno dramatično isticala i bila je sukladna mo-
delu nasljeđivanja koji se može opaziti za gen na kromosomu X.
Pozorno istraživanje te nizozemske obitelji otkrilo je neaktivnu
mutaciju gena MAOA (monoamine oxidase A) na kromosomu X, a
svi muškarci kod kojih se ispoljilo asocijalno ponašanje imah su
tu mutaciju. To je mogao biti telc rijedak slučaj bez sveobuhvatnog
značenja, ali pokazalo se da normalan MAOA gen ima dvije različi-
te verzije, snažnijeg i slabijeg izričaja. Iako nema uvjerljivog doka-
za o postojanju više stope sukobljavanja sa zakonom kod muškara-
ca sa slabijom inačicom tog gena, detaljno istraživanje u Australiji
u kojem se promatralo u djetinjstvu zlostavljane dječake pokazalo
je da se kod onih koji imaju MAOA gen slabijeg izričaja znatno
učestalije pojavljuje asocijalno i kriminalno ponašanje u odrasloj
dobi. I ovo bi mogao biti primjer međudjelovanja gena i okruže-
nja: genetska sklonost prenesena putem MAOA postaje očita kada
se shku upotpuni iskustvom zlostavljanja u djetinjstvu. No čak i
u tim okolnostima, rezultati su važni samo u statističkom smislu.
Brojni su pojedinci bili izuzetak od tog pravila.
Prije nekohko godina pročitao sam članak u vjerskom časopisu
u kojem je bilo postavljeno pitanje je h i ljudska duhovnost genet-
ska. To me nasmijalo jer sam pomislio da je to vrhunac genetskog
determinizma. No možda sam bio brzoplet. Moguće je zamisliti da
određeni tipovi osobnosti, utemeljeni na slabim nasljednim faktori-
ma, mogu biti skloniji prihvaćanju mogućnosti Božjeg postojanja.
Nedavno istraživanje blizanaca sugeriralo je upravo to, premda,
kao uvijek, treba dodati upozorenje da su promotreni učinci naslje-
đa bili prilično slabi.
Pitanje o genetici duhovnosti nedavno je izazvalo vrlo veliku
pozornost objavljivanjem knjige The God Gene3 čiji je autor istraži-
vač koji je objavio i rezultate o osobini traganja za novitetima, an-
ksioznosti i muškoj homoseksualnosti. Knjiga je preplavila naslov-
nice novina, čak i magazina Time, ali pozorno čitanje razotkriva da
je naziv pretjeran.
Istraživač je iskoristio testove osobnosti za zaključak da se oso-
bina nazvana „samotranscendentnost" pokazala nasljednom u obi-
teljima i blizancima. Tu se karakteristiku povezuje sa sposobnošću
pojedinca da prihvati ono što izravno nije moguće dokazati ili iz-
mjeriti. Tvrdnja da bi taj tako osobni parametar mogao imati nas-
ljedna obilježja, sama po sebi i nije toliko iznenađenje, s obzirom
na to da se čini kako glavnina osobnih obilježja ima upravo takva
svojstva. No istraživač je otišao korak dalje i ustvrdio da je varija-
cija u određenom genu, VMAT2, povezana s višim rezultatima na
skali samotranscendencije. Budući da podatci koje je on prikupio
nisu bili stručno recenzirani ili objavljeni u znanstvenoj literaturi,
većina stručnjaka dočekala je knjigu s priličnim skepticizmom.
U prikazu knjige objavljenom u Scientific Americanu kaže se da
jeprigodannaziv zaknjigu trebaobiti Gen kojičini m anjeodl% vari-
jacija utvrđenih u rješenjima psiholoških upitnika za mjerenjefaktora na-
zvanog samotranscendentnost, koji se može odnositi na sve; od članstva
u Stranci zelenih do vjerovanja u paranormalno, a sve u skladu s jednom,
još neohjavljenom i neponovljivom pričom.
Ukratko, u brojnim obilježjima ljudskog ponašanja postoji neos-
porna komponenta nasljeđa. No ni za jedno od njih nasljeđe nije
moguće predvidjeti. Okruženje, naročito iskustvo djetinjstva i is-
taknuta uloga pojedinačne slobodne volje na nas vrlo snažno djelu-
ju. Znanstvenici će otkriti više molekularnih detalja o nasljednim
faktorima koje određuju naše osobnosti, ali nas to ne smije dovesti
do preuveličavanja njihova kvantitativnog doprinosa. Da, točno je,
svima su podijeljene određene karte i one će na kraju biti otkrive-
ne. No kako ćemo s njima odigrati, to ovisi o nama.

USAVRŠAVANJE

U znanstvenofantastičnom filmu Gattaca prikazano je društvo

budućnosti u kojem su otkriveni svi genetski falctori susceptibilno-
sti na bolest i sve osobine ljudskog ponašanja te se sve to dijagno-
stički koristi za optimiziraihje ishoda parenja. U toj zastrašujućoj
viziji budućnosti, društvo je odbacilo sve svoje pojedinačne slobo-
de i dopustilo usmjeravanje pojedinaca prema određenim zanima-
njima i životnom iskustvu na temelju njegove DNK. Polazna pret-
postavka filma da će genetski determinizam biti tolilco precizan da
će društvo tolerirati tu vrstu okolnosti uzdrmana je činjenicom da
glavni junak filma, rođen izvan tog sustava, uspijeva nadvladati
sve ušavršene pojedince koji puše, piju i ubijaju jedni druge.
Zaslužuje li ovaj tip znanstvene fantastike toliko pažnje? Ne-
sumnjivo je da su temu usavršavanja čovjeka budućnosti ozbiljno
 shvatili mnogi, pa i neki istaknuti znanstvenici. Sjedio sam u publi-
ci na svečanosti „Millennium Evening" 2000. godine u Bijeloj kući,
kojoj je nazočio i predsjednik, kada je ni manje ni više nego sam
Stephen Hawl<ing zastupao stav da je za čovječanstvo nastupilo
vrijeme da preuzme odgovomost za evoluciju i pripremi program
sustavnog samousavršavanja vrsta. I dok se na određeni način mo-
že opravdati motive Hawkinga, oboljelog od uznapredovale neu-
rološke bolesti, zaprepastio me njegov prijedlog. Tko će odlučivati
o tome što je „poboljšanje"? Kako bi pogubno moglo biti redizajni-
ranje naše vrste shvatimo li da smo na tom putu izgubili ono što
je najvažnije, kao na primjer, sposobnost odupiranja novim bolesti-
ma? I kako bi to sveobuhvatno redizajniranje moglo utjecati na naš
odnos sa Stvoriteljem?
Dobra je vijest to što su slični scenariji daleko, daleko od nas,
ako će ikada doista i biti mogući. No postoje neki drugi aspekti
usavršavanja čovjeka koji su nadohvat ruke i prikladniji su da ih
ovdje razmotrimo.
Prvo, nedvosmisleno recimo da koncept usavršavanja nije lako
precizno definirati. Nema jasne crte razgraničenja između liječenja
bolesti i popravljanja funkcija. Razmotrimo, primjerice, pretilost.
Patološka pretilost sigurno je povezana s nizom ozbiljnih medicin-
skih problema i odgovarajuća je tema za medicinska istraživanja,
prevenciju i liječenje. No s druge strane, pronalažanje načina na
koji se osobama normalne težine omogućuje da postignu izgled
supermršavih manekenki nikako se ne može nazvati medicinskim
trijumfom. A spektar tjelesne težine između ta dva ekstrema velik'
je i ne postoji jednostavan način za određivanje trenutka kada smo
pretjerali.
 Prije nego što brzopleto zaključimo da je usavršavanje nas sa-
mih i naše djece neprihvatljivo i opasno, dobro je prisjetiti se da
u mnogim primjerima mi to već činimo, pa i inzistiramo na tome.
Ne osiguramo li da naša djeca dobiju odgovarajuću imunizaciju
protiv zaraznih bolesti, smatrat će nas neodgovornim roditeljima.
Recimo to jasno. Imunizacija je, bez imalo sumnje, usavršavanje s
obzirom na to da ona dovodi do proliferacije određenih kopija imu-
nih stanica, pa i do promjene DNI<.
Slično, fluoridiranu vodu, učenje glazbe i korelctivne zubne pro-
teze za djecu i mlade, mahom se smatra poželjnim popravcima. Re-
dovita tjelovježba koja poboljšava naše fizičko stanje, pohvalna je
aktivnost. I dok će neki promjenu boje kose ili prednosti plastične
kirurgije smatrati besmislenima, većina to neće nazvati nemoral-
nim aktivnostima.
Nasuprot tome, smatra se da su određena trenutačno dostupna
poboljšanja moralno dvojbena, iako prosudba o tome djelomično
ovisi o kontekstu. Uporaba injekcija hormona rasta prihvatljiva je
u slučajevima djece s problemima lučenja, ali će većina to smatrati
neprihvatljivim kada je riječ o roditeljima koji žele uvećati prirod-
nu visinu svoje djece. Slično, premda će mnogi uporabu hormona
za jačanje eritropoietina u krvi smatrati Božjim darom za pojedince
koji boluju od bolesti bubrega, njegovo korištenje među atletičari-
ma smatra se nemoralnim i nezakonitim. U drugom primjeru, što
se također odnosi na atletičare, a neće biti jednostavno otkriti da-
našnjim sustavom nadzora, uporaba IGF-1 faktora rasta pokazala
je dobre rezultate u pogledu povećanja mišićne mase u istraživa-
njima na životinjama. Mnogi će to proglasiti neprihvatljivim kao
i uporabu steroida među sportašima. Ali čini se da IGF-1 može
usporiti i proces starenja. Bude li to točno, hoće li i to biti nemoral-
no?
Nijedan od dosada navedenih primjera nije doista promijenio
slijed u „klici" DNK, odnosno onoj DNK koja se prenosi s rodite-
lja na dijete i vrlo je mala vjerojatnost da će se u budućnosti slični
eksperimenti provoditi na ljudima. Premda se to rutinski čini u
istraživanjima na životinjama, složena pitanja sigurnosti sprječa-
vaju njihovo provođenje na ljudima, s obzirom na to da negativne
posljedice tih manipulacija ne bi bile vidljive nekoliko budućih ge-
neracija. Jasno je i to da budući potomci čijim bi se genomima ma-
nipuliralo ne bi bili u prilici da daju svoj pristanak. Dakle, s etičkog
stajališta očito je da se o takvom manipuliranju ljudskim bićima
neće uskoro raspravljati. Jedini mogući izuzetak bio bi kad bismo
doista mogli stvoriti umjetni ljudski kromosom ža prenošenje po-
sebnog materijala, ali opremljen samouništavajućim mehanizmom
u slučaju da nešto krene naopako. Međutim, izvršavanje sličnih
procedura, čak i na životinjama, vrlo je daleka budućnost.
Znači li to da je svaki strah od manipuliranja ljudskim genima
pretjeran? Da, ako govorimo o genetskom inženjeringu dijelovima
DNK da bi se stvorila struktura DNK. Ne, ako mishte na scena-
rij selekcije embrija iz filma Gattaca. Ta visokotehnološka, ali i sve
rasprostranjenija praksa potaknula je zaokret u umjetnoj oplodnji.
Kao što se to može vidjeti uprikazu A.2., u postupku umjetne oplo-
dnje majčino tijelo stvara deset i više jajnih stanica što se u Petrije-
voj zdjelici oplođuju spermijima oca. Uspije li oplodnja, embriji se •
počinju dijehti. U fazi od osam stanica, moguće je iz svakog embri-
ja odvojiti jednu stanicu i na njoj izvesti anahzu DNK. Na temelju
tih rezultata, donosi se odluka o tome koje će se embrije implantira-
ti, a koje zamrznuti ili odbaciti.

PRIKUPLJENA JAJAŠCA

IN VITRO OPLODNJA SA
SPERMOM DAVATELJA

RA2VOJ EMBRIJA U PETRIJEVOJ

POSUDI DO FAZE OD SSTANICA

IZDVAJANJE JEDNE STANICE RADI PROVJERE NJEZINA STANJA

£
UGROŽENA NORMALNA UGROŽENA NORMALNA UGROŽENA

IMPLANTACIJA NORMALNIH EMBRIJA

Prikaz A.2. Predimplantivna genetska dijagnoza

 Stotine parova izvrgnutih opasnosti od ozbiljnih bolesti kao što
su Tay-Sachsova bolest i cistična fibroza, iskoristili su tu procedu-
ru da bi zajamčili rođenje djeteta koje ne bi bilo ugroženo tim bo-
lestima. No analize DNI< kojima se otkriva nosi li embrij te bolesti,
može se iskoristiti i za to da se utvrdi je h embrij muškog ili žen-
skog spola ili prenosi li opasnost od mutacija u odrasloj dobi kao
što je ona na BRCAl genu. Primjena te procedure, nazvane predim-
plantivna genetska dijagnoza (PGD) već je izazvala brojne kontro-
verze, a naročito zbog toga što nije pravno regulirana, barem ne u
Sjedinjenim Državama.
S obzirom na to da je PGD tehnologija sve pristupačnija, ne bi li
je dobro upućeni parovi mogli zlorabiti, u obliku kućne eugenike,
da u pokušaju da povećaju genetsku nadarenost svog potomstva
ostvare optimalnu mješavinu roditeljskih genoma? Ne bi li pokuša-
li odstraniti manje poželjne inačice i osigurati da određene osobine
doista budu prenesene?
U ovom pristupu postoji statistički problem. Obilježja koja bi
roditelji željeli ojačati obično su pod kontrolom većeg broja gena.
>
Mogućnost da istodobno dođete do najbolje majčine verzije i najbo-
lje očeve verzije dogodit će se u jednom od četiriju embrija. Treba
li optimizirati dva gena, u prosjeku je potrebno 16 embrija da bi se
udovoljilo tom zahtjevu. A da bi se usavršilo deset gena, bilo bi pot-
rebno više od milijun embrija! S obzirom da to uvelike nadmašuje
ukupanbroj jajašaca koje žena može proizvesti tijekom života, od-
mah nam je jasno koliko je smiješan taj scenarij.
No smiješan je i zbog još jeđnog opravdanog razloga. Usprkos
tom nevjerojatnom odnosu od jednog naspram milijun embrija,
odabirom deset gena za inteligenciju, glazbenu nadarenost, atlet-
NIKAD ( STVABANJE DJECE S JASNO 1
! j | PR ED VIĐ EN IM ISH O D O M __ J

I
I
I
I

IZVRSNO PRIHVATLJIVO UPITNO NEPRIHVATLJIVO

Prikaz A.3. Grafičld prikaz različitih scenarija usavršavanja. Premda se

svi neće suglasiti oko stupnja izvjesnosti ili etičldh primjedbi svakog pri-
mjera, ovaj dijagram može nam olakšati da kao najvažnije razmotrimo
situacije u donjem desnom kvadratu.

ske mogućnosti i sl., rezultat će vjerojatno biti uvećan za tek nezna-

tan dio. K tomu, nijedan od tih gena neće djelovati u izolaciji. Vrlo
veliku važnost odrastanja, obrazovanja i odgoja neće osujetiti to
što ste uspjeli tek malčice usavršiti bacanje genetske kocke. Par zao-
kupljen vlastitim ja lcoji ustraje na uporabi te genetske tehnologije
da bi stvorio sina koji bi bio vođa nogometnog tima, svirao prvu
violinu u studetskom orkestru ili dobio peticu iz matematike, mo-
gao bi ga, umjesto toga, zateći kako u svojoj sobi igra videoigrice,
puši marihuanu i sluša heavy metal.
 I na kraju, uputno je prikazati neke od mogućih scenarija dvodi-
menzionalnim grafikonom koji je određen razinom etičkih razmat-
ranja na jednoj osi i vjerojatnošću njihova ostvarivanja na drugoj.
Uz pomoć tog grafikona svoju pozomost možemo usredotočiti na
najvažnije aphkacije koje se nalaze u donjem desnom kvadratu.

ZAKLJUČAK

Ovaj pregled etičkih dilema oko budućeg napretka genomike i

s njom povezanih znanstvenih područja, dakako, nije cjelovit. Čini
se da se svakodnevno pojavljuju nove dileme, dok neke od prikaza-
nih u ovom Dodatku prestaju biti važne. Kako ćemo, kao društvo,
donijeti zaključke o tim pitanjima koja pred nas postavljaju stvame
etičke izazove i koja su prirodan i ostvariv scenarij?
Prije svega, biio bi pogrešno prepustiti te odluke isključivo
znanstvenicima. Znanstvenici moraju imati vrlo važnu ulogu u
tim raspravama, s obzirom na to da oni raspolažu posebnim struč-
nim znanjem koje može omogućiti jasno razlikovanje između ono-
ga što jest i nije moguće. No znanstvenici ne mogu sami odlučivati.
Po svojoj prirodi, znanstvenici uvijek teže istražiti ono što je ne-
poznato. Njihov osjećaj za moralnost općenito nije ništa više ili ma-
nje razvijen od onog drugih skupina i oni su neizbježno izloženi
mogućim sukobima interesa koji ih mogu potaknuti da zanemare
granice koje su postavili drugi izvan znanosti. Stoga, u toj raspravi
moraju biti zastupljena raznolika stajališta. Dakako, svi sudionici
tih rasprava mpraju preuzeti odgovornost da saznaju sve znanstve-
ne činjenice. Poučeni sadašnjom raspravom o matičnim stanicama,
znamo da se tvrdokorna stajališta stvaraju prije nego što se razjas-
ne sve znanstvene pojedinosti, što umanjuje mogućnost za stvarni
dijalog.
Uvećava li znanje o velikim svjetskim religijama sposobnost po-
jedinca da razriješi te moralne i etičke dileme? Profesionalni bio-
etičari na to će pitanjem mahom negativno odgovoriti, s obzirom
na to da, kako smo to već naglasili, autonomiju, dobrohotnost, ne-
malicioznost i pravdu, vjernici i nevjemici podjednako smatraju
stvarnim načelima etike. S druge strane, s obzirom na neodređena
etička utemeljenja postmodernog doba koje ne uvažava postojanje
apsolutnih istina, etičnost utemeljena na specifičnim načelima vje-
re može osigurati određenu, inače nepostojeću, temeljnu snagu.
No, ustručavam se svakog snažnog zastupanja bioetike utemeljene
na vjeri. Očigledna prijetnja jesu povijesna svjedočanstva o tome
da vjemici mogu, a kafkada će to i učiniti, iskoristiti svoju vjeru
na način na koji Bog to nikada nije namjeravao i preusmjeriti se
s nježne zabrinutosti prema samouvjerenosti, demagogiji i ekstre-
mizmu.
Nedvojbeno je da su oni koji su provodili inkviziciju smatrali
da postupaju u skladu s etikom, kao i oni koji su spaljivali vještice
u Salemu. Nedvojbeno je da su i u naše vrijeme, islamski bombaši
samoubojice i ubojice doktora u ldinikama koje izvode pobačaje ta-
kođer uvjereni u svoju moralnu ispravnost. I dok se u budućnosti
budemo suočavali s izazovnim diiemama lcoje će pred nas postavi-
ti znanost, prisjetimo se i u raspravu unesimo sve ispravne i pleme-
nite tradicije svijeta, preispitane i potvrđene kroz stoljeća.
Dopuštaju li nam znanosti genetike i genomike da se „igramo
Boga"? Tu frazu najčešće koriste oni koji izražavaju zabrinutost
zbog napretka na tim područjima, čak i kada govomik nije vjemik.
Ta bi se zabrinutost smanjila kada bismo doista mogli računati na
to da će se ljudska bića poigrati Boga onako kako On to čini, s bes-
krajnom ljubavlju i dobronamjernošću. Povijest naših dijela nije
tako dobra. Teško je donijeti odlulcu u suprotstavljanju obveze da
liječite i moralne obveze da ne učinite štetu. Ali nemamo drugog
izbora osim toga da se uporno suočimo s tim dilemama, pokušamo
shvatiti sve potankosti, uključujući i stajališta onih koji su najugro-
ženiji i pokušamo ostvariti konsenzus. Nužnost da uspijemo u tim
pothvatima samo je još jedan uvjerljiv razlog zbog kojeg sadašnje
sukobe između znanstvenog i duhovnog svjetonazora treba razrije-
šiti. U takvoj raspravi, očajnički trebamo čuti oba glasa ne dopušta-
jući da se jedan protiv drugog nadvikuju.
ZAHVALE

Woodrow Wilson jednom je uzviknuo: ,,Ne koristim samo svu

pamet koju imam, već i onu koju mogu posuditi!" To se svakako
može reći i za mene u objedinjavanju ideja i zamisli od kojih je
sačinjena ova knjiga. Premda sam iskoristio kontekst suvremenih
istraživanja ljudskoga genoma da osiguram novo preispitivanje
mogućeg suglasja između znanstvenog i duhovnog svjetonazora,
samo je nekoliko, ako uopće ijedan, originalnih teoloških koncepa-
ta među onima koji su prikazani na ovim stranicama. Stoga sam
duboko zahvalan dugom nizu velikih mislilaca od sv. Pavla i sv.
Augustina do C. S. Lewisa čija sposobnost razotkrivanja duhovne
istine nadilazi sve što bih ja sam ikada mogao iznijeti.
Poticaj da napišem ovu knjigu oblikovao se postupno više od
dva desetljeća, no bez ohrabrenja iskrenih prijatelja ona nikada ne
bi nastala. Među mnogima koji su u različitim vremenima odigrali
ulogu Barnaba jesu: kolega znanstvenik i vjernik dr. Jeffrey Trent,
voditelji C. S. Lewis Institute Fellows programa, velečasni Tom Tar-
 rants i dr. Art Lindsley te dr. Armand Nicholi, moj prijatelj i pozna-
ti istraživač C. S. Lewisa i Sigmunda Freuda. Vrlo veliku potporu
pronašao sam u razmišljanjima iz djela drugih biologa vjemika,
osobito dr. Darrela Falka, dr. Alistera McGratha i dr. Kennetha Mil-
lera.
Vrlo veliko značenje u oblikovanju ovdje prikazanih koncepata
imala je mogućnost da održim posebna predavanja na Sveučilištu
Harvard u veljači 2003. godine. U tri uzastopne večeri u Harvard.
Memorial Church razmotrio sam suočavanje između znanosti i vje-
re, a odaziv od nekoliko stotina harvardskih studenata svake veče-
ri uvjerio me u potrebu vehkog broja mladih ljudi da se razgovara
o toj temi. Osobito zahvaljujem velečasnom Peteru Gomesu što je
omogućio ostvarivanje te prilike.
I mnogi drugi pomogli su u procesu stvaranja ove knjige. Judy
Hutchinson savjesno je prepisala moju izdilctiranu radnu vari-
jantu. Michael Hagelberg pretvorio je moje skice u Hjepe crteže,
a važne primjedbe na prve verzije poglavlja pružih su dr. Frank
Albrechb dr. Ewan Birney, dr. Eric Lander i dr. Bill Phihps. Moja
agentica Gail Ross pobrinula se za praktično iskustvo koje je pisci-
ma početnicima poput mene prijeko potrebno. Bruce Nichols bio
je savršen urednik osiguravši poticaj za ovu knjigu prije nego što
sam i ja sam bio spreman na tako nešto. Ukazivao mi je povjerenje
u presudnim trenutcima i postavljao visoke standarde zahtijevaju-
ći jasnoću i pristupačnost.
Naposljetku, zahvaljujem svojoj obitelji. Moje kćeri Margaret
Collins-Hill i EHzabeth Fraker, zajedno sa svojim supruzima, ne-
prestano su nudile uvijek potrebno ohrabrenje za ovaj projekt. Inte-
lektualno aktivni i u devedesetim godinama svojih života, moji ro-
ditelji Fletcher i Margaret Collins osigurali su vrlo važan doprinos
izvornim planovima za ovu knjigu, ialco moj otac, nažalost, nije
doživio njeno objavljivanje. Nadam se da uživa čitajući ovu lcnjigu
na svojoj sadašnjoj adresi, premda sam uvjeren da će pronaći mno-
go gramatičkih nepravilnosti lcoje je trebalo ispraviti. Najvažnije,
zahvaljujem svojoj supruzi Diane Balcer jer je vjerovala u važnost
ovog rada što je i iskazala neizmjernim vremenom provedenim za
računalom unoseći beskrajne nizove uredničkih preinaka.
 BILJEŠKE .

UVOD

1R.Dawkins (1997.) „Is Science a Religion?" T h e H u m a n ist 57: 26-29.

2 H. R. Morris (2000.) T h e L o n g W ar A g a in st God, New York: Master
Books.

1. OD ATEIZMA DO VJERE

1 C. S. Lewis (1967.) „The Poison of Subjectivism", u: C. S. Lewis, C hristian

Reflections, ur. VValter Hooper, Grand Rapids: Eardmans, 77.

2 J. Chittister (2000.), u: F. Franck, J. Roze i R. ConneIly (ur.), WIiat D oes It

M ea n To B e H n m a n ? R e v e re n c efo r Life R eafirm ed by R esponses fro m A bro ad
the W o r ld , New York: St. Martin's Griffin, 151.
3 C. S. Lewis (1952.) M e r e C hristianity, Westwood: Barbour and Company,
21.
4 S. Vanauken (1980.) A S ev ere M ercy , New York: HarperCollins, 100.

2. RAT SVJETONAZORA

1P. Tillich (1957.) T h e D i/nam ics o fF a ith , New York: Harper & Row, 20.
2 C. S. Lewis (1956.) S u rp rised btj Joy, New York: Harcourt Brace, 17.
3 Sigmurtd Freud (2000.) Totem i T abu: N ek e podudarnosti u društv en om živo-
tu divljaka i neurotičara (1912.-1913.), prev. Vlasta Mihavec, Zagreb: Stari
grad, 184.
4 A. Nicholi (2002.) T h e Q uestion o f G o d , New York: The Free Press.
5 C. S. Lewis (1952.) Mere Christianity, Westwood: Barbour and Company,
115.
6 A. Dillard (1992.) T ea ch in g a Stone to Talk, New York: Plarper-Perennial,
87-89.
7 Voltaire, cit. u Alister McGrath (2004.) T he T m ilight o fA th eism , New
York: Doubleday, 26.
8 C. S. Lewis (1962.) The Problem o fP a in , New York: MacMillan, 23.
9 Ibid., 25.
10Ibid., 35.
11 Ibid., 83.
12 D. Bonhoeffer (1997.) Letters and Papers flv m P rison , New York: Touch-
stone, 47.
13 C. S. Lewis (1960.) M iracles: A P relim ina ry S tu d y , New York: MacMillan,
3.
14Ibid., 167.
15J. Polkinghorne (1998.) S c ie n c e a n d T h e o lo g y - A n I n t ro d u c tio n , Minneapo-
lis: Fortress Press, 93.

3. POSTANAK SVEMIRA

1 E. Wigner (1960.) „The Unreasonable Effectiveness of Mathematics in

the Natural Sciences", C om m unications on P u r e a n d A p p lied M athem atics
13,1, veljača 1960.
2 S. Hawking (1996.) Kratka povijest vrem en a , Zagreb: Izvori, 187.
3 R. Jastrow (1992.) G od a n d the A stro n o m ers, New York: W. W. Norton,
107.
4 Ibid., 14.
5 S. Hawking (1996.) Kratka povijest vrem ena, Zagreb, Izvori, 136-137.
6 Radi cjelovitog i u potpunosti matematičkog nabrajanja tih argumenata,
vidi J. D. Barrow i F. J. Tipler (1986.) T h e A n th ro p ic Cosm ological P rinciple,
New York: Oxford University Press.
71. G. Barbour (2000.) W hen Science M eets R eligion, New York: HarperCol-
lins.
8 S. Hawking (1996.) Kratka povijest vrem ena , Zagreb, Izvori, 141.
9 F. Dyson cit. u Barrow i Tipler, P rin cip le, 318.
10A. Penzias nav. u M. Browne, „Clues to the Universe's Origin Expec-
ted", N ew York T im es, March 12,1978.
11J. Leslie (1989.) U n iv erses, New York: Routledge.
12S. Hawking (1996.) Kratka povijest vrem ena , Zagreb: Izvori, 69.
13 Saint Augustine, T he Literal M ea n in g o fG en esis, prev. i prip. John Ham-
mond Taylor, S. J., New Yorl<: Newman Press, 1982,1:41.

4. ŽIVOT NA ZEMLJI

1W. Paley, T he W orks o f William Paley,' ur. Victor Nuovo i Carol Keene
(1998.), New York: Thoemmes Continuum.
2 C. R. Woese (2004.) ,,A New Biology for A New Century", M icrobiology
an d M olecu la r Biology R eview s 68:173-186.
3 D. Falk (2004.) C o m in g to Peace with S cience, Downers Grove: Intervarsity
Press.
4 C. R. Darwin (1958.) T h e O rigin o fS p ecies, New York: Penguin, 456.
5 B. B. Warfield (1911.) ,,On the Antiquity and the Unity of the Human
Race", P rin ceto n Theological Revieio 9 : 1-25.
6 Darwin, O rig in ..., 452.
7 M d ., 459.
8 C. R. Darwin, nav. u: Kenneth R. Miller (1999.) F in d in g D arioin's G od,
New York: HarperCollins, 287.

5. D EŠI FRI RAN JE BOŽJE KNJIGE UPUTA

1 R. Cook-Deegan (1994.) T h e G ene W ars, New York: Norton.

2J. E. Bishop i M. Waldholz (1990.) G enom e, New York: Simon & Schuster;
K. Davies (2001.) C ra ck ing the G enom e, New York: Free Press; J. Sulston i
G. Ferry (2002.) T he C om m on Thread, Washington: Joseph Henry Press; I.
Wickelgren (2002.) T h e G en e M a sters, New York: Times Books; J. Shreeve
(2004.) T he G enom e W ar, New York: Knopf.
3 T. Dobzhansky (1973.) „Nothing in Biology Makes Sense Except in the
Light of Evolution", A m erica n Biolog\j T ea ch er 35:125-129.

6. POSTANAK, GALILEO I DARWIN

1Sveti Augustin, O državi božjoj X1.6.

2Saint Augustin, The Literal M ea n in g o fG en esis 20:40.
3A. D. White (1898.) A H isto n j o f the W arfare o f Science with Theology in
C hristendom , New York; vidi www.santafe.edu/-shalizi/White

4Vidi http://en.wikipedia.org/wild/Galileo_Galilei
5 Augustine, G enesis 19:39.
6Galileo, pismo nadvojvotkinji Christini, 1615.

7. PRVA MOGUĆNOST -
ATEIZAM I AGNOSTICIZA M

1Sveti Augustine, Ispovijesti I.i.l.

2 E. O. Wilson (1978.) O Ijudskoj prirodi, Jesensld i Turk, 2007. Cambridge:
Harvard University Press, 192.
3 R. Dawl<ins (1997.) ,,Is Science a Religion?" The Humanist 57,26-29.
4 S. Clemens (1897.) Folloioing the Ecpiator.
5R. Dawkins (1997.) Sebični gen, Zagreb: Izvori, 198.
6Ibid., 200-201.
7 S. J. Gould, „Impeaching a Self-Appointed Judge" (prikaz knjige Philli-
pa Johnsona Danuin on Trial), Scientific American 267 (1992.): 118-121.
8 T. H. Huxley (1908.) nav. u: The Enci/clopedia of Religion and Ethics, ur.
James Hastings.
9 Vidi http://en.wikipedia.org/wiki/Charles_Darwin' s_views_on_reli-
gion
 8. DRUGA MOGUĆNOST - KREAĆIONIZAM

1 B. B. Warfield (1970.) Selected Sh orter W ritings, Phillipsburg: PRR Publis-

hing, 463-465.

9. T R E Ć A M O G U Ć N O S T - I N T E L I G E N T N I D I Z A J N

1Radi dodatnih pojedinosti o tim tvrdnjama vidi, W. A. Dembski i M.

Ruse (2004.) ur. Debating Desigjt: From Danuin to DNA, Cambridge: Cam-
bridge University Press.
2 Taj primjer mnogo opširnije prikazan je u: I<. R. Miller (1999.) Finding
Danuin's God, New Yorl<: HarperCollins, 152-161.
3 C. Darwin (1958.) The Origin ofSpecies, New York: Penguin, 171.
4 K. R. Miller, ,„The Flagellum Unspun", u: Dembski i Ruse, Debating De-
sign, 81-97.
5 Darwin, Origin..., 175.
6 W. A. Dembski, „Becoming a Disciplined Science: Prospects, Pitfalls,
and Reality Check for ID" (uvodno predavanje, Research and Progress in
lntelligent Design Conference, Biola University, La Mirada, California, 25.
studenoga 2002.).
7 W. A. Dembski (2004.) The Design Revolution, Downers Grove: Intervar-
sity, 282.
8 R. Dawkins (1995.) River Out ofEden: A Danuinian View ofLife, London:
Weidenfeld and Nicholson.

10. ČETVRTA MOGUĆNOST - B I O L O G O S

1Na primjer vidi, R. C. Newman (2003.) „Some Problems for Theistic Evo-
lution", P erspectives on Science a n d C hristian Faith 55:117-128.
2 Papa Ivan Pavao II. (1996.) „Message to the Pontifical Academy of Scien-
ces: On Evolution", 22. listopada 1996.
3 Kardinal Christoph Schonbom, „Finding Design in Nature", T he N eiu
Y o rk T im e s, 7. srpnja 2005.
4 T. Dobzhansky (1973.) „Nothing in Biology Makes Sense Except in the
Light of Evolution", American Biologij Teacher 35:125-129.
5 C. S. Lewis (1996.) The Problem of Pain, New York: Simon & Schuster,
68-71.

11. U POTRAZI ZA ISTINOM

1C. S. Lewis (1952.) Mere Christianity, Westwood: Barbour and Company,

50.
2 L. Strobel (1998.) The Case for Christ, Grand Rapids: Zondervan; C. L.
Blomberg (1987.) The Historical Reliability ofthe Gospel, Downers Grove:
Intervarsity; G. R. Habermas (1996.) The Historical Jesus: Ancient Evidence
for the Life ofChrist, New York: College Press.
3 F. F. Bruce (2003.) The New Testament Documents, Are They Reliable?, Gra-
nd Rapids: Eerdmans Publishing Co.
4 Lewis, Mere Christianity, 45.
5 A. Einstein, „Science, Philosophy and Religion: A Symposium" (1941.).
6J. Polkinghome (1998.) Beliefin God in an Age ofScience, New Haven: Yale
University Press, 18-19.
7Kopernik, nav. u D. G. Frank, ,,A Cređible Faith", Percpectives in Science
and Christian Faith 46 (1996.): 254-255.

DODATAK

1 Opširniji prikaz onoga što se dogodilo Susan i njenoj obitelji može se pro-
naći u: M. Waldholz (1997.) Curing Cancer, New York: Simon & Schuster,
2.-5. pogl.
2 T. L. Beauchamp i J. F. Childress (1994.) Principles ofBiomedical Ethics, IV.
izdanje, New York: Oxford University Press.
3 D. L. Hamer (2004.) The God Gene, New York: Doubleday.