Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naslov izvornika
Beneath Devil’s Bridge

LORETH ANNE WHITE

S engleskoga preveo
ANDREJ BUKARICA

2
 Knjige.Club Books

Za one koji traže istinu.

3
 Knjige.Club Books

NAPOMENA AUTORICE

Iako je Ispod Đavoljeg mosta inspirirana istinitim zločinom koji se dogodio u

mom dijelu svijeta prije dvadeset i četiri godine - zločinom koji je šokirao
zajednicu i privukao pozornost domaćih i međunarodnih medija - ova je priča
djelo mašte, a svi likovi potpuno su izmišljeni. Mjesta su također korištena na
fiktivan način.

4
 Knjige.Club Books

NA ĐAVOLJEM MOSTU

Većinu svojeg života provodimo u strahu od vlastite Sjene. On mi je to rekao.

Rekao je da Sjena živi duboko u svakome od nas. Toliko duboko da ni ne znamo
da je tamo. Ponekad je, letimičnim pogledom, nakratko ugledamo. Ali to nas
uplaši i brzo skrenemo pogled. To je ono što pokreće Sjenu - naša nesposobnost
da gledamo. Naša nesposobnost da preispitamo tu stvar koja je zapravo naše
izvorno ja. To je ono što Sjeni daje moć. Ona nas tjera da lažemo. O tome što
želimo, o tome tko smo. Ona budi naše strasti, naše najmračnije želje. I što je
snažnija, to je se više bojimo i jače se borimo da sakrijemo tu Zvijer koja smo mi
sami...
Ne znam zašto mi On govori te stvari. Možda na taj način posredno izvlači
vlastitu Sjenu i obraća joj se. Ali ja mislim da su naše Sjene zle - njegove i moje.
Velike su i mračne i vrlo opasne. Mislim da našim Sjenama nikada ne bi trebalo
dopustiti da izađu.
- iz dnevnika Leene Rai

2:04, subota, 15. studenog 1997.

Leena Rai nailazi na stari željeznički most u blizini sortirnice trupaca. Noć je
kristalno vedra. Hladna. Sablasno tiha. Može čuti vjetar visoko u vrhovima
obližnjih četinjača, blago pljuskanje vode o stijene ispod mosta, sveznajuću
tutnjavu dvaju vodopada u daljini koji se spuštaju niz granitne litice planine Chief
s više od tristo metara visine.
Zadrhti i navuče svoj šal više oko vrata. Zbog tog se pokreta zaljulja. Uhvati
se za ogradu i nasmije se. Njezine emocije proizlaze iz otrovne mješavine tjeskobe
i nekakvoga uzbudljivog, smionog iščekivanja. Uglavnom je udobno, umrtvljeno,
prijatno pijana od votke iz gotovo prazne Smirnoffove boce u džepu prevelike
komandosice koju nosi. Jakna nije njezina. Njegova je. Miriše na njega. Na
Woodsyja. Malo borove smole. Miris losiona za poslije brijanja. I njegova
posebna aroma. Sve se pomiješalo s ilovastim daškom mahovine i zemljom sa
šumskog tla gdje je maloprije, pritisnuta, ležala na leđima. Leena odagna to
neželjeno sjećanje, tu bol. Čeka da se nebo, pun Mjesec, Mliječna staza i vrhovi
drveća prestanu okretati, a kad se kretanje uspori, udahne duboko i ravnomjerno.
Zrak ima okus jeseni.

5
 Knjige.Club Books

Nastavlja svoj put preko Đavoljeg mosta. U daljini može vidjeti zagađenu
vodu u zaljevu i nekoliko svjetala iz tvornice celuloze koja trepere na vodi. Dah
joj izlazi iz usta u sablasnim oblacima. Kako se približava južnom kraju mosta,
postaje sve nervoznija. Zastane, posegne u džep, odvrne čep na boci votke, zabaci
glavu i otpije gutljaj. Zatetura, a piće joj se izlije pokraj usta i počne curiti niz
bradu. Opet se nasmije, obriše usta i vrati bocu u veliki džep.
Dok to čini, nešto joj privuče pažnju. Sjena. Zvuk. Škilji u tamu dok proučava
sjene na mostu ispred nje. Prilazi joj auto. Zaslijepljena farovima, stane žmirkati,
a svjetlo zatim nestane. Pokraj nje protutnji kamion, zapahnuvši je valom vrućih
ispušnih plinova. Odjednom se osjeća kao da ju je nešto okrenulo. Koji je smjer
ispravan?
Usredotoči se.
Ne smije ovo zabrljati, ovaj poseban poziv da se sastanu ispod mosta na
južnom kraju, na mjestu gdje se tinejdžeri često okupljaju kako bi pušili, pili,
družili se. Nastavlja teturati. Pokraj nje prolazi još jedan zasljepljujući automobil.
Leena posrne i nađe se na samoj cesti. Automobil naglo skreće. Začuje se truba.
Srce joj kuca brže.
Škilji u tamu, pogleda uprtog u kraj mosta.
Nemoj ovo zabrljati. Ovo si čekala...
Leena stišće jaknu čvršće oko tijela kao da će je to učiniti odvažnom. Jakna
je prevelika čak i za njezinu tjelesnu građu. Zato joj se sviđa. Zbog nje se osjeća
sitno, a to je dar. I topla je. Poput zagrljaja. Leena se ne grli često. Zapravo se ne
može sjetiti kada ju je netko zadnji put zagrlio. Njezin mlađi brat prima
zagrljaje. Puno zagrljaja. On je sladak. Ganesha je lako voljeti.
Ona, s druge strane, dobiva mrke poglede. Upozorenja. Ljudi govore da je
glupa. Ili nikad dovoljno dobra, dovoljno ispravna - ona je tek nezgrapan,
prevelik, nespretan, nesposoban rezervni dio. Smetnja u vlastitom domu. U školi.
Ponekad poželi da može izaći iz vlastitog tijela. I zasigurno jedva čeka da izađe
iz Twin Fallsa.
Ali trenutačno je zarobljena. U ovomu glupom gradu. U ovomu ljudskom
tijelu koje je jedino što ljudi vide. Ne mogu vidjeti tko je Leena iznutra. Koliko
su duboki njezini osjećaji. Koliko voli pisati - poeziju, prozu. No on zna. Kaže da
su njezine riječi lijepe. On je vidi. Kad je s njim, ponekad vjeruje da bi se cijeli
njezin svijet mogao promijeniti ako samo izdrži i progura još godinu ili dvije. A
onda će otići iz ovog mjesta. Otići će daleko. U inozemstvo. Možda u Afriku.
Radit će na egzotičnim mjestima, tamo gdje je ljudi trebaju. Pisat će o tim
avanturama. Možda za novine. Postat će neka druga osoba. Kad je predugo
odvojena od njega, ti snovi nestaju, blijede. Opet sve pada u tamu. A Leena
jednostavno želi svima učiniti uslugu i umrijeti. Ali onda ode k njemu, a on
kaže nešto lijepo o njezinoj poeziji i ona osjeti kako joj srce treperi, kako joj kroz
vrelu tminu u duši bije drhtaj iskonskih krila. El duende. On kaže da ih je tako
nazvao Federico García Lorca. To je duh kreativnosti, a on kaže da ga Leena nosi
6
 Knjige.Club Books

duboko u sebi. Dolazi do kraja mosta i kreće niz strmu šljunčanu stazu koja
zaokreće i vodi ispod nadvožnjaka Đavoljeg mosta.
Iznad nje protutnji auto. U stablima se ocrtavaju siluete farova. Zatim se sve
zacrni. Nastane mrtva tišina. Leena se osjeća dezorijentirano. Osjeća kako joj
strah šapuće na uho. Pažljivo se kreće, nogama opipavajući put niz mračnu stazu.
Negdje duboko u svom mozgu osjeća upozorenje.
Pretiho je. Premračno. Nešto nije u redu.
No, votka je tjera da nastavi koračati stazom. Do stijena. Do vode. U tmini
ispod mosta iznenada bljesne narančasta točka. Ona ugleda djelomičnu siluetu
koja zatim nestaje. Osjeća dim cigarete.
- Ima li koga? - vikne u tamu.
- Leena... ovamo.
Iza nje se začuje glas. Ona se okrene.
Udarac je munjevit. Pogađa je u lice. Ona zatetura postrance, spotakne se i
padne na ruke i koljena. Šljunak joj prodire duboko u dlanove. Sve se oko nje vrti.
Zbunjena je. Osjeća okus krvi. Pokušava udahnuti, ali je sljedeći udarac pogađa u
potiljak. Pada i licem udara u tlo. Kamenje joj se usiječe u obraz. Zemlja joj ulazi
u usta. Još jedan snažan udarac, poput malja, sjeda između njezinih lopatica.
Leena ne može disati. Obuzima je panika. Podiže ruku da ga zaustavi. Ali
sljedeći je udarac pogađa u glavu.

7
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Ne znam ni kada je počelo... davno prije te hladne noći u studenom kada
je ruski satelit udario u Zemljinu atmosferu. Kada se to dogodilo, nitko
od nas nije mogao učiniti ništa da to spriječi. Poput vlaka koji vozi
tračnicama kilometrima daleko, sve je samo neumoljivo jurilo niz prugu.

- Iz podcasta o istinitim zločinima To je zločin,

„Ubojstvo Leene Rai - Ispod Đavoljeg mosta“

Srijeda, 17. studenog. Sadašnjost.

ledam kako se zeleni traktor kreće uz drvored topola u daljini. Na stablima

G nema lišća, a sablasna magla širi se dolinom. Tri galeba lete i klikću iza
traktora, sunovraćajući se kako bi zgrabili sve što je ostalo iza pluga. Gusti oblaci
skrivaju okolne vrhove. Polagano počinje rominjati kiša.
- Mislio sam da bi galebovi trebali ostati uz more - kaže Gio Rossi. Moj
pomoćni producent drži ruke duboko zavučene u džepove svoga crnog kaputa.
Rub kaputa vijori dok vjetar šiba. Hladno je. Vlažno i hladno. Toliko hladno da
studen prodire duboko u kosti i ondje se zadržava još satima.
- Galebovi su se posvuda preselili u unutrašnjost - kažem odsutno, zato što je
moju pažnju privukla žena koja vozi traktor. Pokraj nje sjedi crno-bijeli border
collie. Rachel Walczak. Ekološka poljoprivrednica. Umirovljena detektivka. Po
svemu sudeći samotnjak. Zemlja koja se kovitla iza nje crna je i mokra. -
Lešinari - kažem tiho. - Bore se za preživljavanje. Galebovi se prilagođavaju
ljudima. Vide ih kao izvor hrane. Poput medvjeda koji ovdje obitavaju. Poput
rakuna u urbanim sredinama. Osim toga - letimično pogledam Gia - još smo
prilično blizu oceana.
Rachelina farma, Green Acres, smještena je duboko u dolini između
strmoglavih planina izdubljenih glečerima i prožetih snježnim padinama i divljim
rijekama. Doima se zabačeno. Gotovo neprijateljski. Ali udaljena je samo
četrdesetak minuta vožnje od grada Twin Fallsa, koji se nalazi na sjevernom rubu

8
 Knjige.Club Books

zaljeva. Sam Twin Falls udaljen je oko sat ili dva sjeverno od užurbanog
Vancouvera u regiji Pacifički sjeverozapad, ali se čini kao da je kilometrima dalje,
kao da je izgubljen u vremenu.
- Možda zračnom linijom - promrmlja Gio, uvlačeći se dublje u kaput. - Da
bi se ovdje kretao zimi, čovjeku zacijelo trebaju motorne sanjke i krplje. Ne mogu
zamisliti kako ralica dolazi po tom usranom, krivudavom zemljanom putu koji
vodi ovamo.
Nasmiješim se u sebi. Gio nosi svoje dizajnerske cipele koje su sada
prekrivene blatom. Gio, kojem više odgovaraju ulice, barovi i kafići u centru
Toronta. Ili možda Manhattana. Gio, koji svoga svijetložutog Teslu parkira u
garaži svoga luksuznog stana i koji nije baš impresioniran kombijem koji sam
unajmila za nas podcast projekt na Zapadnoj obali. Kombije, međutim, idealan za
našu opremu za ozvučenje i snimanje te može poslužiti kao improvizirani studio.
Kada sam opazila traktor koji se približava vratima farme parkirala sam ga uz rub
ceste, iza grmlja Gio i ja krenuli smo pješice niz strmu obalu i kroz blato, obilazeći
stranu staje koja se nalazi uz staru seosku kuću. Ovaj put sam željela
izbjeći Rachelina partnera Grangera Forbesa. Kada smo prošli tjedan vozili skroz
do Green Acresa kako bismo se pokušali naći s Rachel, Granger nam je odrješito
rekao da Rachel nikada neće pristati razgovarati s nama.
Ni Rachel Walczak mi nije odgovorila na bezbroj telefonskih poruka. A ja
stvarno moram intervjuirati glavnu detektivku koja je radila na slučaju ubojstva
24-godišnje Leene Rai. Ona je ključna. Naš podcast o brutalnom seksualnom
napadu i ubojstvu četrnaestogodišnje stanovnice Twin Fallsa bez Rachel neće
postići najjači učinak.
Vjetar zapuhuje. Sitna kiša bocka mi lice, a ja zadrhtim od hladnoće koja me
nagriza. Bio je to dan poput ovog - isti mjesec - kada je Rachelin tim u tamnoj
vodi ispod Đavoljeg mosta pronašao Leenino pretučeno tijelo. Traktor ulazi u
širok zavoj.
- Krenula je prema staji. Dođi! - kažem mu. - Idemo je tamo presresti. -
Počinjem brzo koračati preko mokrog polja. Blato ulazi u moje Blundstone čizme.
Prateći me, Gio psuje.
- Očito ne želi razgovarati s nama! - govori iza mene. - Inače bi ti odgovorila
na poruke.
- Očito - odgovaram mu. No, zbog Rachelina izbjegavanja samo sam postala
još odlučnija. Ljudi koji ne žele razgovarati znaju najbolje stvari. Subjekti
intervjua koji izbjegavaju društvene mreže i društvo općenito obično skrivaju
nešto dobro, zbog čega će to što ću natjerati Rachel Walczak da se otvori pred
javnosti biti jebena senzacija. Gotovo da to mogu okusiti. Uspjeh. Ovaj projekt
ima rane naznake popularnosti. Ocjene i recenzije naglo su porasle nakon što je
prva epizoda objavljena prije tjedan dana. Druga epizoda, koja je emitirana jučer,
donijela je još bolju statistiku. Interes medija raste. Svaki istinski ljubitelj istinitih
zločina koji čeka nove epizode očekuje čuti detektivku Rachel Walczak.
9
 Knjige.Club Books

Kako je ulovila ubojicu. Kako ga je ispitivala, natjerala ga da prizna. Stavila

ga iza rešetaka.
- Nemoj gledati, ali vidim njezina muža gore na tavanskom prozoru - kaže
Gio, prilazeći mi iza leđa. - Promatra nas. Vjerojatno puni svoju sačmaricu.
Svjesna si da ometamo posjed?
Nastavljam dalje, a uzbuđenje raste dok se traktor približava staji. Krećem se
brže. Kiša pada sve jače, moči mi kosu. Magla je sve gušća, kovitla se dok obavija
staju.
Gio se spotakne i opsuje. - Jesi li vidjela ovo? - uzvikne on. - Jebeni franken-
krumpiri. Zakopani tik ispod površine ovog blata. Veliki kao moja glava.
Ugledam divovske krumpire koji su zaostali u berbi. Preveliki su za tržište.
Ali ostajem usredotočena na zeleni traktor. Zaustavlja se ispred vrata staje.
Tamnokosa žena silazi. Nosi bejzbolsku kapu, vodootporne hlače, kabanicu i
blatnjave gumene čizme. Pas iskače iza nje i počinje lajati dok trči prema nama
nakostriješen. Oboje ostajemo ukopani u mjestu. Očito nas je vidjela ali nas
nastavlja ignorirati dok vadi kantu repe iz traktora i odlazi u staju. Pas nastavlja
lajati, držeći nas na udaljenosti.
- Rachel? - Dozivam je preko laveža psa. - Rachel Walczak? Možemo li,
molim vas, razgovarati s vama?
Rachel na trenutak oklijeva na vratima, ali onda ulazi u staru građevinu i
zazviždi. Border collie još jednom zalaje i otrči za bivšom detektivkom u staju.
Koristim priliku i brzo ulazim za njima, brišući kišu s lica.
- Rachel Walczak, ja sam Trinity Scott, sukreatorica i voditeljica podcasta o
istinitim zločinima To je zločin, a ovo je Gio Rossi, moj pomoć...
- Znam tko ste. - Ima snažan glas. Hrapav. Autoritativan. Odlaže svoju kantu
i gleda prema nama. Oči su joj ledeno sive, trepavice duge i tamne. Njezina
snažna, široka usta prošarana su borama. Sijedi pramenovi provlače se kroz gustu,
vlažnu pletenicu koja joj visi preko ramena. Visoka je. Vitka je i izgleda snažno,
usprkos činjenici da je tehnički gotovo dovoljno stara da mi bude baka. Zbog nje
se osjećam niska, iako to nisam. Rachel je sve što sam se nadala da će biti.
- Ne želim razgovarati s vama - kaže Rachel. - Molim vas da napustite moj
posjed.
Na trenutak zastanem, oklijevajući. Letimično pogledam Gia. Njegove tamne
oči susretnu moje. Njegov pogled odražava moje misli: Ovo nam je posljednja
prilika. Ako je propustimo, nećemo dobiti novu.
- Prošlo je gotovo četvrt stoljeća - kažem smireno dok mi srce lupa u grudima.
Pomislim na Grangera i sačmaricu i činjenicu da ometamo posjed. - Bilo je isto
doba godine kada je vaš ronilački tim pronašao Leenino tijelo u onoj bočatoj vodi.
Bilo je hladno. Maglovito. Kiša je bila na rubu susnježice. Vjetar je
uzburkivao more. - Zastanem.
Rachel suzi svoje prodorne oči. U njezinu se držanju vidi suptilna promjena.
10
 Knjige.Club Books

- Isti mirisi u zraku - kažem. - Miris dima. Trulog lišća. Mrtve ribe. Dolaska
zime.
Rachel ne skida pogled s mene. Oprezno se približavam. Vidim da su bore
koje se šire iz Rachelinih očiju duboke. Nisu to bore od smijeha... To su bore od
umora. Preplavi me iznenadna empatija. Ova je policajka vidjela svašta. Svašta je
činila. Sada samo želi da je ostave na miru.
Pas tiho reži. Gio se ne približava.
- Vaš suprug...
- Nisam udana.
- Prošli tjedan, kad smo bili ovdje, vaš partner, Granger, rekao nam je da ne
želite razgovarati sa mnom i mogu razumjeti vaše odbijanje.
- Možete li? - Sarkazam se provlači kroz njezine riječi.
- Istražila sam. Znam kako su vas mediji proganjali i kako ste na kraju
napustili policiju. Ali s vama želim razgovarati samo o osnovnim činjenicama u
istrazi smrti Leene Rai. O strategiji u istrazi. Kako ste vi i vaša ekipa doveli
detektiva Lukea O’Learyja. Kako ste natjerali Leenina ubojicu da prizna, kako je
završio iza rešetaka. To me zanima.
Rachel otvara usta, ali ja naglo dižem ruku u zrak i zaustavljanje.
- Samo osnove istrage, gospođo Walczak. Kako je užasna smrt jedne
tinejdžerice utjecala na malu i čvrsto povezanu zajednicu, na njezine učitelje,
prijatelje, kolege iz razreda...
- Prezivam se Hart. Rachel Hart. Više se ne prezivam Walczak. - Posegne za
svojom kantom. - A odgovor je „ne“. Žao mi je. I kao što ste rekli, nisam bila
jedini istražitelj na slučaju. Pokušajte pitati Lukea O’Learyja. Ili Barta Tuckera.
- Bart Tucker me uputio na časnika za odnose s javnošću iz policije. Detektiv
O’Leary je u hospiciju. Samo je povremeno lucidan.
Rachel se skameni. Lice joj problijedi. Tiho kaže: - Ja... nisam znala. Gdje...
u kojem hospiciju?
- Na Sjevernoj obali. U blizini bolnice Lions Gate.
Zagleda se u jednu točku. Vrijeme teče. U staji kaplje voda. Zatim se pribere
i njezine crte lica postanu oštre. - Želim da odete s moje farme. Odmah.
Gio se počne povlačiti iz staje. Ali ja ostajem na svom mjestu, a srce mi kuca
brže dok osjećam kako mi sve izmiče kontroli.
- Molim vas, gospođo Hart. Ovo mogu i bez vas. I hoću. No vaša strana priče
bolje će rasvijetliti taj slučaj. Cilj mog podcasta nije dobiti senzaciju, već
razumjeti zašto. Zašto naizgled normalna osoba odjednom prijeđe granicu i
postaje vrlo nasilan zločinac?
Što se događalo između ta dva trenutka? Je li netko mogao ranije vidjeti
znakove? Kako normalna školarka u normalnome malom mjestu s resursnim
potencijalima u Pacifičkom sjeverozapadu odjednom postane žrtvom tako
11
 Knjige.Club Books

strašnog događaja? - Vadim posjetnicu iz džepa i pružam je umirovljenoj

detektivki. - Molim vas, uzmite je. Razmislite o tome da me nazovete. Gio i ja
ćemo putovati između Twin Fallsa i područja distrikta Greater Vancouver dok
nastavljamo intervjuirati ljude.
Rachel stisne usta. Prije nego što nas uspije odbiti, ja svojim najugodnijim
mirnim glasom lijepo i nježno kažem: - Kada je Clayton Jay Pelley priznao
krivnju, svima je uskratio pošteno suđenje. Vama je uskratio sve odgovore na
pitanje „Zašto“. - Kiša počinje glasno udarati po limenom krovu staje. Osjećam
miris zemlje. Vlagu mokre slame. - Clayton Pelley oduzeo je smisao života
Leeninim roditeljima. Nije samo oduzeo život njihovoj kćeri, već je i Jaswinderu
i Pratimi Rai uskratio pravo da znaju razloge. Da, rekao vam je kako je to učinio,
ali, prema transkriptima, nikada nije objasnio zašto je odabrao Leenu. Zašto
nasilje. Zar vas ne zanima, gospođo Hart, zašto bi Clayton Jay Pelley,
naizgled dobroćudan učitelj, suprug, otac, školski savjetnik i košarkaški trener,
učinio nešto tako užasno iz vedra neba?
- Neki se ljudi jednostavno rađaju bolesni. A sada nećete izvući to „zašto“ iz
njega, ne nakon toliko vremena...
- Razgovarao je sa mnom.
Rachel se skameni. Vrijeme kao da je stalo.
- On je... što...?
- Pelley. Razgovarao je sa mnom. U zatvoru. Pristao je na više intervjua.
Snimljenih intervjua. - Zastajem, ne žurim dovršiti misao. - Obećao je da će nam
reći zašto je to učinio.
Stara detektivka problijedi. - Clay je progovorio?
- Jest.
- Nije rekao ni riječ već dvadeset i četiri godine. Nikome. Pa zašto sada? Zašto
vama? Zašto nakon toliko vremena? - Zuri u nas. - Vjerojatno zato što je konačno
stekao pravo na uvjetnu slobodu... Jeli zato?
Ništa ne govorim. Bacila sam udicu i sada mamim svoj plijen.
- Zato, zar ne? - Kaže Rachel glasnije, a oči joj zablistaju. - Ulaguje se dok
iščekuje ročište odbora za pomilovanje. On će vas izigrati. Iskoristit će vas za
postizanje nekog cilja. A vi nasjedate na to. I usto ćete ponovno provući Leeninu
obitelj kroz pakao.
I dalje šutim. Gledam Rachel u oči. Osjećam da je Gio napet.
- Što vam je rekao? - pita konačno Rachel, napuklim glasom. Ja opet nudim
svoju posjetnicu. Ovaj je put bivša policajka uzima.
- Naša prva epizoda emitirana je prošlog tjedna. Druga je emitirana jučer.
Moja web adresa je na posjetnici - zastanem. - Molim vas, poslušajte prve
epizode. Zatim me nazovite.

12
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Subota, 22. studenog 1997.

obale gledam ronilačku jedinicu. Ušuškana sam u svoju vodootpornu jaknu s

S perjem, kosa mi je čvrsto zavezana u konjski rep. Vijugavi pramenovi kose
šibaju me po licu na ledenom vjetru koji dolazi s mora. Skoro je podne, ali dan je
mračan i težak zbog gustih oblaka.
Negdje iza oblaka nestaje zvuk helikoptera. Zbog lošeg vremena prekinuta je
zračna potraga. Twin Falls je moj grad. Ovdje sam rođena, ovdje sam odrasla. I
sada sam ovdje detektivka koja slijedi stope svog nedavno preminulog oca koji je
bio policijski načelnik. Supruga sam i majka i razumijem patnju roditelja Leene
Rai. Svoju četrnaestogodišnju kćer nisu vidjeli već osam dana. Nestala
tinejdžerica istih je godina kao i moja kći Maddy. Ona je njezina kolegica iz
razreda. U istoj su košarkaškoj momčadi. A ja predvodim potragu. Užasno mi je
teško. Moram pronaći Leenu. Na sigurnom. Živu.
U početku se mislilo da Leena možda nešto izvodi - kao što je to prije činila
- i da će se pojaviti sama. No prije dva dana pojavila se glasina među učenicima
srednje škole Twin Falls, jedine srednje škole u gradu. Djeca su govorila da se
Leena Rai utopila i da njezino tijelo „vjerojatno“ pluta negdje u rijeci Wuyakan.
Wuyakan brzo teče s visokih planina, usporava i širi se kako se približava gradu,
a zatim se u zaljevu blizu sortirnice trupaca izlijeva u bočatu vodu. Pozvala sam
tim K91 čim sam saznala za glasine. Policija Twin Fallsa također je zadužila
lokalni tim za potragu i spašavanje da pretražuje prostor oko obala rijeke
Wuyakan, počevši od močvare uzvodno pa natrag prema moru.
Onda je, jučer ujutro, učenicu Amy Chan majka dovela u policijsku postaju u
Twin Fallsu. Amy je tvrdila da je u subotu 15. studenog oko 2 ujutro vidjela Leenu
kako pijana tetura po nogostupu uz Đavolji most. Odmah sam preraspodijelila tim
za pretragu na područje mosta. Kasno jučer, malo prije negoli je pao mrak, tim je
pronašao ruksak koji je pao između velikih stijena ispod mosta na južnoj obali
rijeke. To je područje gdje se tinejdžeri povremeno okupljaju kako bi pušili, pili
ili družili se. Na stupovima su mosta grafiti, star madrac, komadi kartona,

1
odjel za potragu s potražnim psima (op. ur.)

13
 Knjige.Club Books

limenke, stare boce i ostali otpad. U ruksaku smo pronašli novčanik. U njemu je
bila Leenina osobna iskaznica, 4,75 dolara i fotografija s magarećim ušima na
kojoj je brod s natpisom „Africa Mercy“ na trupu. U ruksaku je bio i ključ na
privjesku. U blizini ruksaka, između stijena pronašli smo sjajilo za usne s okusom
trešnje, mokru kutiju cigareta Export A, upaljač, praznu bocu Smirnoff votke,
pleteni šal na kojem je bilo krvi i mokru zbirku pjesama Šapat stabala koju
je napisao poznati pjesnik iz Pacifičkog sjeverozapada. Na naslovnoj stranici bile
su ispisane riječi S ljubavlju od A. C., UBC, 1995. Rano jutros, kada je potraga
nastavljena, tim K9 otkrio je Nike tenisicu u kojoj je bila krvava čarapa. Tenisica
i čarapa pronađene su na sjevernoj obali ispod mosta. Leenini roditelji potvrdili
su da je Nike tenisica pripadala njihovoj kćeri, kao i ruksak i šal. Šal je isplela
njezina baka. Ključ je bio od ulaznih vrata kuće obitelji Rai.
U strahu od najgoreg, pozvala sam policijski ronilački tim. Prije dva sata,
nakon brifinga, tim je započeo mučnu potragu pod vodom.
Počinje padati kiša. Drhtim u kaputu. Osjećam miris mrtvih lososa koji trunu
uz obalu. S visokih ogoljelih grana promatraju nas bjeloglavi supovi, čekajući da
policija ode kako bi mogli nastaviti kljucati leševe riba. To je godišnji ritual,
tipičan za ovo doba godine kada lososi uplivaju u Wuyakan kako bi se mrijestili, a
zatim uginu. Kasnije će, pod okriljem mraka, po svoj dio doći medvjedi, a možda
i vukovi.
Pomislim na Leeninu majku, oca i njezina mlađeg brata, koji u svome
skromnom domu čekaju novosti. Njihova jedina kći i sestra nije se vratila kući
nakon što je prisustvovala „tajnom“ festivalu lomača u planinama sjeverno od
grada. Djeca su se okupila u šumi, na mjestu poznatom kao „lug“, kako bi spalila
stare skije i snowboarde kao žrtvu Ullru, nordijskom bogu snijega. Lomača u čast
Ullru nekoć je bila godišnja gradska proslava koja je uključivala vikinške vojne
uniforme, ali su je gradonačelnik i vijeće Twin Fallsa prošle godine zabranili zbog
sigurnosnih razloga. Razuzdani ritual počeo je privlačiti negativce iz grada, a
divlja zabava završavala je pijanim preskakanjem vatre te s nekoliko težih
opeklina. Svi su bili zabrinuti da će u njihovoj smjeni netko poginuti.
Sada se čini da je netko stvarno poginuo.
Leenu je kod lomače vidjelo najmanje dvadesetero djece. Svi su tvrdili da je
mnogo pila. Neki su vidjeli Leenu s muškarcem, ali nisu znali tko je on. Te je noći
bio velik puni mjesec, nebo je bilo kristalno čisto, a u 21:12 stara ruska raketa
ponovno je ušla u Zemljinu atmosferu i eksplodirala u plamene komete s
dugim, gorućim repovima koji su se raspršili po nebu.
Svi su gledali u nebo. Svi su se prisjetili baš tog trenutka. Svatko se mogao
sjetiti gdje je točno bio, a u njihova su se sjećanja urezale svijetlonarančaste pruge
koje su plamtjele kroz hladno noćno nebo u studenome.
Krhotine rakete pale su, bez opasnosti po bilo koga, u Tihi ocean kod obale
države Washington. Svi su to zapamtili.
No nakon tog trenutka nitko se nije sjećao da je više vidio Leenu.
14
 Knjige.Club Books

- Zabava je malo izmakla kontroli.

- Pušila se trava.,..
- Puno se pilo.
- Možda... Mislim da sam je vidjela kako odlazi u šumu s nekim tipom... Bio
je visok. Nosio je tamnu jaknu. Traperice. Na glavi je imao kapu.
- Ne, nisam mu vidjela lice.
- Mislim da je bila je s nekim tipom.
- Krupan čovjek. Nosio je tamnu jaknu. Kapu.
- Sjedila je na kladi blizu vatre s tipom koji je nosio kapu i veliku jaknu... Ne,
ne znam tko je on bio.
Njihovi komentari vrte se u mojim mislima dok gledam dvije ronilačke
jedinice u Zodiac gumenjaku. Policajci čvrsto drže užad pričvršćenu za dva
ronioca pod vodom, pozornike Toma Tanaku i Boba Gordona. Pozornici u
ronilačkim odijelima ispod površine pipaju naslijepo kroz mutnu vodu u kojoj se
ne vidi gotovo ništa. Voda ispod mosta prepuna je opasnog otpada - kolica za
kupovinu, zahrđalog metala, razbijenog stakla, starih čavala i još mnogo gorih
stvari.
Gledam koliko je sati. Uskoro je vrijeme za još jednu pauzu. Osjetim kako
me izjeda frustracija.
- Hej, Rache?
Okrenem se kad začujem glas. To je Bart Tucker, uniformirani policajac PU-
a Twin Fallsa. Pažljivo se spušta niz skliske sive stijene do mjesta na kojem stojim
blizu ruba vode.
Pruža mi šalicu kave. - Crna, s jednom kockom šećera.
Tuckerovo široko, ozbiljno i inače blijedo lice zarumenilo se na hladnoći. Oči
mu suze od slanog vjetra, a nos mu je ružičast. Pomislim na crvene oči Leenine
majke, a iza Tuckera ugledam skupinu ljudi koja se okuplja na starome
željezničkom mostu. Usplamtim od gnjeva.
- Koji vrag? Makni ih, Tuckere! Dovraga, makni ih s tog mosta! - Ljutnja je
lakša od svih ostalih osjećaja koji bi me mogli preplaviti.
Tucker posrče natrag preko kamenih gromada, do ceste, noseći kave sa
sobom.
- Tuckere, čekaj! - viknem za njim. - Prvo ih dobro pogledaj... snimi grupu. -
Želim znati tko je tamo, tko je došao iz prve ruke vidjeti što je policija pronašla.
Trebala sam tražiti snimku na početku. Ja sam policajka iz maloga grada, nikad
nisam radila na ubojstvu... Ako je ovo ubojstvo. Ono što još želim jest
pronaći Leenu na sigurnom. Možda s prijateljem. Kako negdje spava. U drugom
gradu. Bilo gdje.
Samo ne ovdje.
Ne na dnu mračnog zaljeva u morskoj travi.
15
 Knjige.Club Books

Nešto se pomaknulo u jednom od gumenjaka. Netko je povikao. Vozač

gumenjaka naglo diže ruku. Roniočeva glava proviruje iz vode. Pozornik Tanaka.
Njegove ronilačka maska svjetluca na sumornom svjetlu.
Čeljust mi se stisne. Srce mi brže kuca dok se hvatam za stijene i pokušavam
se približiti. Galeb klikće. Kiša pada sve jače. U magli se turobno čuje sirena s
trajekta iz tvornice celuloze.
- Fotoaparat! - vikne ronilac vozaču. Tanaka izranja s fotoaparatom i
markerom marke Pelican. Tanaka koristi marker da označi gdje je nešto pronašao.
Opet zaranja. Mjehurići se dižu na površinu. Mreškanje se širi. Vraća se pod vodu
kako bi na licu mjesta uslikao sve što je otkrio prije negoli to iznese. Znam da
ronioci pristupaju mjestu zločina ispod vode kao što to čine detektivi na kopnu.
Početna zapažanja policijskog ronioca mogu postati ključna u slučaju. Obdukcija
počinje u trenutku kada ronilac locira tijelo, a ronilac mora razumjeti zamršenost
istraživanja potapanja, utapanja i smrti.
- Gaćice - viče mi pozornik dok Tanaka iznosi odjevni predmet. Gaćice su
prekrivene tamnosivim muljem. Nalaze se u vrećici. - I vojničke hlače - viče dok
Tanaka izranja još odjeće.
Leena je zadnji put viđena u maskirnim vojničkim hlačama s džepovima sa
strane.
Usta mi se osuše. Sada postoji strašna mogućnost da se dogodilo spolno
zlostavljanje. Razmišljam o tome kako ću ovo prenijeti Pratimi i Jaswinderu
Raiju.
- Dolazi plima - kaže glas pokraj mene.
Ja ustuknem. To je Tucker. Vratio se. Još uvijek drži moju kavu.
- Mislim da su blizu - odgovaram tiho.
Još jedan povik iz čamca.
Čini se da je tada utihnulo sve osim lupkanja kiše po vodi. Izronili su još jedan
marker. Oba ronioca izlaze na površinu. Imaju nešto veliko. Približavaju se obali,
noseći to kroz morsku travu. Polako.
- Jesu li se svi maknuli s mosta? - pitam tiho, pogleda uprtog u ronioce.
- Jesu. Zabranio sam im pristup.
Osjetim knedlu u grlu. To je ona. To tijelo. Muškarci je vuku preko površine
vode prema meni. Silna mi tuga zamagljuje vid. Prilazim bliže i čučnem.
Između ronioca je Leena Rai. Potrbuške se njiše na plimi, a ruke su joj
raširene. Ronioci sada stoje dok pažljivo hodaju i vuku Leenu kroz trsku. Tijelo
joj je većinom ispod nabujale hladne vode. Njezina crna kosa širi se oko njezine
glave poput baršuna. Njezina gola stražnjica jedva se vidi ispod površine. Oko
vrata joj je zapetljana potkošulja.
Moje tijelo je ukočeno. Muškarci je preokreću.
Dok užasnuto gledamo, sve nas prostrijeli nevidljiva struja.

16
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Srijeda, 17. studenog. Sadašnjost.

ladnoća mi se provlači kroz grudi dok gledam kako se podcasterica i njezin

H pomoćni producent probijaju kroz blato dok se penju do crvenoga kombija
parkiranog na cesti. Izbrisala sam govorne poruke Trinity Scott. Svih pet koje je
ostavila tijekom mjesec dana. Mislila sam da je shvatila poruku. Pokret na
tavanskom prozoru upada mi u oči i letimično pogledam kuću. Granger gleda iz
svog ureda. Očito je vidio posjetitelje.
Prošli tjedan, kad smo bili ovdje, vaš partner, Granger, rekao nam je da ne
želite razgovarati sa mnom i ja mogu razumjeti vaše odbijanje.
Prožme me ljutnja. Znam da on pazi na mene. Znam koliko me slučaj uništio
i da je on bio taj koji mi je pomogao da se oporavim. Ali trebao mi je reći da su
Trinity i njezin pomoćnik došli čak do Green Acresa. Detektiv O’Leary je u
hospiciju. Samo je povremeno lucidan.
Na trenutak ne mogu disati. Brojim unatrag od pet. Četiri. Tri. Dva. Jedan.
Duboko udahnem hladan zrak, polako izdahnem i odagnam sjećanja. Ipak,
dok se vraćam prema seoskoj kući, dok moje gumene čizme škripe u blatu, a Scout
me prati, osjećam prisutnost skrivenih planina oko svoje zemlje u dolini.
Osjećam kao da mi se približavaju zajedno s gustim oblakom, kišom.
Nadolazećom zimom. I ne mogu se baš otresti osjećaja da se nešto probudilo, da
dolazi odakle je mirovalo zakopano u crnoj zemlji sjećanja i vremena.
U predsoblju izujem čizme i skidam kišni ogrtač. Zgrabim ručnik i protrljam
Scouta. On se veselo previja, ali me sada uživanje mog psa, koje je inače zarazno,
samo uznemiruje.
Granger je sišao. Sjedi u svome kožnom naslonjaču kraj vatre, s naočalama
za čitanje na nosu, a u krilu drži rukopis. Piše recenzije studija za psihološki
časopis. On je stručnjak za liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja i
ovisnosti hipnoterapijom. Njegova su područja interesa, još uvijek, kako se
trauma zadržava u tijelu i umu te mehanizmi koje ljudi koriste kako bi se nosili s
PTSP-om.
- Nisi mi rekao - kažem, krenuvši prema kuhinji.

17
 Knjige.Club Books

On me pogleda preko naočala za čitanje. - Što ti nisam rekao? - Nosi debeli

džemper koji sam mu davno isplela, prije nego što sam kupila Green Acres, prije
nego što je otišao u djelomičnu mirovinu i uselio se k meni. Kosa mu je neuredna.
Kestenjasto je smeđa i prošarana sijedim vlasima. Granger ima lijepo lice
nagrizeno vremenskim uvjetima, godinama i životnim emocijama. Na policama
iza njega knjige o psihologiji bore se za prostor s tomovima o filozofiji i
eklektičnom mješavinom fikcije i narativne publicistike, uglavnom pričama o
samostalnim avanturama, o sukobu čovjeka i prirode. Prije negoli smo postali
ljubavnici bio je moj terapeut. I znam da sam sretna što sam ga našla. Granger je
na mnogo načina moj spasitelj. Zbog toga se trudim potisnuti svoju ljutnju što mi
nije rekao da je dolazila Trinity Scott.
- Znaš ti što - odbrusim dok hvatam lonac za kavu. - Zašto mi nisi rekao da je
ta podcasterica već bila ovdje?
- Želiš li razgovarati s njom?
- Naravno da ne želim. - Na brzinu napunim lonac vodom.
- Zašto bih joj, zaboga, željela pomoći da senzacionalizira, da unovči patnju
jedne obitelji... zajednice... nakon toliko godina?
- Punim aparat za kavu, poprskavši pult vodom. - Da se zabavi na račun onih
koji uopće nisu tražili da ih zadesi nasilan zločin? Nema šanse.
- Zato ti to i nisam spomenuo. Zašto da te nepotrebno uznemiravam? -
Zastane. Ja ga pogledam.
On ustane i uđe u kuhinju. - Gledaj, oboje znamo što ti je taj slučaj učinio,
Rache. - Pomiče mi pramen kišom navlažene kose iza uha. - Znamo što je učinio
tvojoj obitelji... Svima.
Udaljavam se od njega te iz ormarića uzimam limenku s kavom. Stavljam
mljevenu kavu u filtar dok mi se misli vraćaju na bivšeg muža, a zatim na otuđenu
kćer Maddy i moje dvije prekrasne male unučice, koje mi Maddy jedva dopušta
da vidim. Udarim žlicom, a kava se rasprši po pultu. Suze mi navru na oči.
Ubojstvo Leene Rai promijenilo je sve. Promijenilo je mene. Moj brak. Odnos s
mojim djetetom. Promijenilo je grad. Twin Falls je prestao biti bezgrešan grad
one noći kada je Leena seksualno napadnuta i ubijena. Bio je to i početak kraja
moje policijske karijere. Nikad nisam uspjela krenuti očevim stopama i postati
načelnica policije, kao što su svi očekivali. Ne mogu čak ni odrediti točnu
stvar koja me je u tome spriječila.
Možda je to bio Luke.
- Moraš mi reći takve stvari, Granger.
- Žao mi je. Zaista. Volim te i znao sam da će ti to vratiti loša sjećanja. I doista
nisam mislio da ta žena...
- Trinity Scott.

18
 Knjige.Club Books

- Nisam mislio da će Trinity biti toliko tvrdoglava da se vrati, a kamoli da ode

iza kuće i lovi te u polju. Kad bolje razmislim - nasmiješi se - podsjeća me na
nekoga koga poznajem.
Ja se lagano osmjehnem. No još uvijek me prožima nemir.
- Clay Pelley razgovarao je s njom. - Pomno mu promatram lice. - Trinity
tvrdi da je pristao na više snimljenih intervjua i obećao da će objasniti zašto je to
učinio. - Promjena u Grangerovim očima govori mi sve. Opsujem.
- Ti si ga slušao. Slušao si njezin podcast i nisi imao petlje reći mi to?
- Rache... - pruži ruku prema meni, a ja je odgurnem.
- Proklet bio. Kako? Kako si mogao slušati, a ne reći mi?
- Ja sam bio tvoj terapeut. Sve sam vidio iz prve ruke. Osoba može misliti da
je dobro. Može vjerovati da je prevladala ili učinkovito izdvojila negativne
događaje, ali traumatično sjećanje... Ono može ostati duboko zakopano u tijelu.
A da ti čuješ Pelleyjev glas, da se izložiš svemu tome... to je nepotrebno, Rache,
zaboga. Samo se kloni toga. Prestani s tim.
Ljutito ga gledam dok mi krv nestaje s lica.
- Dakle... čuo si ga kako govori. Čuo si njegov glas?
Granger i dalje šuti.
- Što je rekao?
Na sljepoočnici mu nabrekne sitna žilica. Čeljust mu je stisnuta. - Molim te,
Rachel - kaže tiho. - Nije vrijedno toga.
Zgrabim lonac za kavu i naspem vruću tekućinu u šalicu. - Što je, dovraga,
Pelley rekao? Zar su svi, uključujući Leenina oca i njezina mlađeg brata, sada čuli
glas njezina silovatelja i ubojice?
On mi dodirne ruku. Ja se trznem. Kava mi se prolije na ruku i opeče me.
Spustim šalicu i naslonim dlanove na pult. Gledam kroz prozor iznad umivaonika,
a srce mi lupa. Granger je u pravu. Slušanje podcasta neće biti dobro za mene.
Pogledaj što mi već radi. Uznemiruje me.
- Želiš li stvarno moje mišljenje o prvim epizodama? - blago pita Granger.
Ja kimnem, ali ga ne pogledam.
- Mislim da se Clay Pelley poigrava s lijepom, mladom pseudonovinarkom
koja žarko želi napraviti senzaciju i postati poznata u polju istinitih zločina.
Trinity Scott lakovjerna je. Ili je samo čista oportunistica. Činjenica da je odabrao
nju udarila joj je u glavu, donijela joj je instantnu popularnost. Ljudi je slušaju jer
je Pelley do sada šutio, a iz nekog je razloga Clayton Jay Pelley započeo igru.
- Zašto? - pitam tiho. - Zašto sada?
- Pretpostavljam da će odgovor na to postati očigledan kako se tjedni serijal
podcasta bude razvijao, ali ono što je jasno nakon prvih epizoda, po mom
mišljenju, jest da Clay odugovlači. Trinity je naoko dobila više 20-minutnih
razgovora s njim, a Clay će joj dozirano odavati informacije. Svaki će razgovor
19
 Knjige.Club Books

završiti s nekom primamljivom informacijom koja ne samo da će vratiti slušatelje,

već će vratiti Trinity Scott. Njemu. U njegov zatvor. Opet i iznova. Seksi mlada
žena u njegovu dosadnom životu u zatvoru. Možda je to sve. Lijepo lice koje se
hvata za svaku njegovu riječ. To bi odgovaralo njegovoj patologiji manipulacije i
moći nad mladim ženama. No, kakav god bio njegov plan, ne mislim da bi i
ti trebala postati žrtva njegove bolesne igre.
- Možda će objasniti zašto je to učinio.
- Ili će možda lagati.
- Ali, ako doista kaže...
- Onda ćeš saznati. Ali ne moraš slušati dio po dio. Rezultat možeš saznati na
kraju igre.
Snažno izdahnem.
On mi priđe bliže i položi dlanove na moje lice. - Obećaj mi da ćeš to pokušati
ignorirati.
- Kada si ga slušao?
- Dan nakon što je emitiran uživo.
- Prošli tjedan?
Doima se nelagodno. Odvojim trenutak da udahnem. - Je li... je li rekao...
nešto važno?
- Nije.
- Kako je zvučao?
- Promuklo. Kao da je ozlijedio grlo.
To mi je pobudilo radoznalost. Na trenutak proučavam Grangera, nastojeći
mu pročitati pogled. On me bez treptanja pogleda u oči. Osmjehnem se na silu.
- Kao uvijek. Moj oslonac. - Nagnem se i poljubim ga.
Ali, dok nosim šalicu kave do vatre, osjećam kako me prati tama. Moj mi je
muškarac trebao reći. Uznemiruje me činjenica da nije. I osjećam da je zbog
ubojstva Leene Rai moj život ponovno na pragu promjene.

20
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Četvrtak, 18. studenog. Sadašnjost.

a sam to učinio. U redu? Ja sam to jebeno učinio. Sve to.

J Clayev glas iz daleke prošlosti odzvanja mi u glavi dok se prevrćem u svom
krevetu.
Seksualno sam napastovao, a zatim ubio Leenu Rai... Nisam mogao podnijeti
nju niti ono što je predstavljala.
Čujem kako Lukeov glas odzvanja kroz oda je vremena.
Reci nam što si učinio? Kako si to učinio?
Zatim mi Clayeva jednoličnost ponovno ispuni mozak.
Izbio sam život iz nje. Prebio sam je. Uništio sam taj život jer sam ga mrzio,
ubio sam ga u njoj. Htio sam da nestane. Iz mog života.
Odustajem od pokušaja da zaspim i ležim slušajući kišu koja udara po
limenom krovu dok se sjećanja na sobu za ispitivanje bude u mojim mislima.
Clayevo blijedo lice. Njegovi upali obrazi. Veliki ljubičasti podočnjaci ispod
njegovih očiju. Sjaj znoja na njegovoj koži. Njegov miris po ustajalom alkoholu.
Moja napetost. Lukeova zategnuta čeljust dok se naginje i pogled oštro upire u
Claya. Ostali koji gledaju iza jednosmjernog zrcala.
Kiša je prestala. Vani su se oblaci razišli, a trak srebrne mjesečine rasuo se po
našim zgužvanim plahtama. Čujem kako Scout hrče i trza se u svom psećem
krevetu ispod prozora.
Okrenem glavu na jastuku i promatram Grangera. Diše duboko i pravilno dok
mu se prsa dižu i spuštaju u ravnomjernom ritmu. Taj me zvuk uvijek smirivao.
Zbog njega se osjećam sigurno. Daje mi osjećaj doma kao utočišta i ispravnosti.
On ostaje postojana snaga u mom životu. Osjećam kako mi ljubav obavija srce.
No ispod moje ljubavi krije se tračak nejasne uznemirenosti, tjeskobe koja polako
raste, nečega što se kovitla i kobelja negdje u mojoj podsvijesti. Ponovno se
okrećem i namještam jastuk. Naslanjam glavu na njega. Trinityno lice i riječi
pojavljuju se u mojim mislima.
On je razgovarao sa mnom.
Tiho, da ne ometam Grangera, odgurnem prekrivače.

21
 Knjige.Club Books

Ispod kreveta pronalazim papuče i posežem za svojim debelim ogrtačem.

Vežem ga oko struka, prilazim prozoru i prekrižim ruke na prsima. Gledam
krajolik. Svoju farmu. Obasjava je srebrna mjesečina. Grane kukute izvijaju se na
vjetru poput plesačica hule koja pleše na melodiju koju ne mogu čuti. Gole grane
breze lupaju po prozorskom staklu poput nokta koji grebe staklo i pokušava ući.
Mislim na Mjesec koji se one noći prije dvadeset četiri godine kada je Leena
nestala u šumi te isplivala ispod Đavoljeg mosta nadvijao nad sablasnim
vrhovima. Trinityn glas provlači se kroz moje misli.
Naša prva epizoda emitirana je prošlog tjedna. Druga je emitirana jučer. Moj
web adresa je na posjetnici.
Letimično pogledam preko ramena. Granger zahrče i okrene se na bok. Tiho
se iskradem. Parket škripi dok silazim u svoju radnu sobu gdje vodim knjige svoje
farme. Stisnem prekidač na lampi, pojačam termostat i upalim računalo. Čujem
kako pseći nokti grebu po drvenom podu dok Scout ulazi u moj ured i smješta
se u pseći krevet koji držim ovdje. Pronađem posjetnicu koju mi je dala Trinity i
utipkam web adresu za To je zločin. Podcast vodi mali tim. Trinity Scott je
voditeljica. Sophia Larsen je kreativna direktorica i producentica. Gio Rossi je
naveden kao pomoćni producent. Ostatak tima uključuje pisca/istraživača,
skladatelja/miksera zvuka te ilustratora/dizajnera medija.
Kliknem na biografiju Trinity Scott i proučavam fotografiju mlade žene.
Veoma je upečatljiva, na svoj poseban način. Ima blijed ten. Šiljastu bradu.
Kratku sjajnu crnu kosu. Krupne purpurne oči. Nevin pogled ispod kojeg se krije
bijes ili upornost, što sam osobno doživjela. To je bila jedna od posebnosti dok
sam bila detektivka - naučila sam prepoznati u ljudima ono što nije bilo odmah
vidljivo. Ta mi je vještina ostala.
Čitam njezinu biografiju.
- Trinity Scott sebe opisuje kao samouku osobu sa strašću prema istinitim
zločinima, kriminalističkoj psihologiji i forenzičnoj znanosti. Potječe iz maloga
grada u sjevernom Ontariju, a nakon srednje škole preselila se u okolicu Toronta,
gdje se pridružila timu podcasta To je zločin.
Ispod biografije nalazi se Trinityn citat koji se pojavio u novinskom članku.
- Svijet je oduvijek bio ispunjen vrlo običnim ljudima koji su sposobni za
neobične zločine. To su priče koje me fasciniraju... Istina je moja jedina nit
vodilja... Da parafraziram velikog Bena Bradleeja2: Sve dok govorim istinu,
savjesno i pošteno, osjećam da mogu pravedno ispričati priču. Istina dugoročno
nikad nije tako opasna kao laž. Iskreno vjerujem da nas istina oslobađa.
Osjećam napetost u vratu. Misli mi se vraćaju na Claya Pelleyja. Na to kako
se nekoć doimao drag i „običan“. Kako su mu učenici i zajednica vjerovali.

2
Ben Bradlee bio je američki novinar i urednik koji je imao ključnu ulogu u razotkrivanju
skandala Watergate (op. ur.).

22
 Knjige.Club Books

Na to kako je zloupotrijebio to povjerenje.

Na to kako je čuvanje tajni omogućilo da se to dogodi.
Istina dugoročno nikad nije tako opasna kao laž.
Nisam baš sigurna u to.
Kliknem na izbornik podcasta. Najnovija je objava:

Ubojstvo Leene Rai - Ispod Đavoljeg mosta

Ako je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo, je li isto
potrebno za njegovo ubojstvo3?

Naježim se. Puls mi ubrzava. Uzimam slušalice, stavljam ih na uši, a onda

oklijevam jer u mislima čujem Grangerovo upozorenje.
Kakav god bio njegov plan, ne mislim da bi i ti trebala postati žrtva njegove
bolesne igre.
Ako će se Clayton Jay Pelley s nekime poigravati, želim znati zašto. Kliknem
poveznicu na prvu epizodu. Kroz slušalice čujem glazbu, a kad se glazba utiša,
čujem Trinityn glas.

Kada je četrnaestogodišnja Leena Rai nestala u jesen 1997., Twin Falls

bio je mali tvornički grad u Pacifičkom sjeverozapadu. Kada se Leena nije
vratila kući nakon lomače, nitko nije htio vjerovati u najgore. Djevojke
bi mogle biti spolno zlostavljane i ubijene u velikom gradu Vancouveru,
nešto više od sat vremena vožnje prema jugu, ili preko kanadsko-
američke granice u mjestima kao što su Bellingham ili Seattle, ali ne u
blisko povezanoj zajednici Twin Fallsa, gdje su svi poznavali sve.

Grad s resursnim potencijalima dobio je ime po dvostrukom vodopadu

koji se s vrtoglavih visina spušta niz granitne litice planine Chief u zaljev
Howe, gdje plivaju orke, kitovi i dupini. Sam se grad smjestio na vrhu
zaljeva i poznat je kao ulaz u krševiti planinski lanac Coast Mountains i
u divlje ruralno zaleđe. Sada je to mjesto za skijanje i brdski biciklizam,
sure orlove, medvjede, vukove i losose koji svake jeseni plivaju uz rijeku
Wuyakan kako bi se mrijestili. I, kao svake jeseni dotad, u posljednjim je
danima jeseni mrtva riba trunula i smrdjela uz obale rijeke tog tmurnog i
maglovitog dana u studenome 1997. godine, kada je policijski ronilac,

3
Ovaj je podnaslov dosjetka na englesku izreku: It takes a village to raise a child (Za odgoj
djeteta potrebno je selo) (op. ur.)

23
 Knjige.Club Books

probijajući se kroz mutnu vodu, vrhovima prstiju dotaknuo hladno,

mrtvo tijelo Leene Rai...

POČINJE SVIRATI TEMATSKA GLAZBA

Ovdje Trinity Scott iz podcasta To je zločin. Slušajte nas svaki tjedan dok
vas vraćamo dvadeset četiri godine u prošlost, ravno u kaznionicu, u um
i dušu Claytona Jaya Pelleyja, ubojice prema vlastitom priznanju, koji
gotovo četvrt stoljeća nije rekao ni riječ o svome nasilnom zločinu. No
sada nam je pristao objasniti zašto je brutalno silovao, pretukao i ubio
jednu od svojih učenica. Iz vedra neba. Ili... ovdje ima još nečega? Jer to
je još jedno pitanje koje ću postaviti Claytonu Pelleyju. Je li bilo još
mladih žena, djevojaka koje je povrijedio i ubio? A postavit ćemo i
pitanje: Ako je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo, je li isto potrebno i
za njegovo ubojstvo? Jesu li svi u Twin Fallsu bili suučesnici, čak i na
neki sitan način, u tragičnoj smrti Leene Rai?

Vrućina mi pecka kožu. Letimično pogledam vrata, a zatim pojačam zvuk.

24
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Srijeda, 10. studenog. Sadašnjost.

sredotočim se na to da ruke mirno držim u krilu, ali je nervoza sve veća.

U Sjedim za stolom pričvršćenim za pod u inače praznoj sobi za ispitivanje u
popravnoj ustanovi koja se nalazi uz rijeku Fraser, dva sata vožnje od
Vancouvera. To je moj prvi susret s Leeninim ubojicom i ja sam izvan sebe.
Noćni let iz zračne luke Toronto Pearson prilično me je iscrpio. Gio i ja otišli
smo na kavu i preuzeli unajmljeni kombi odmah nakon slijetanja. Ukrcali smo
opremu i odvezli se ravno u zatvor.
Još nisam uspostavila kontakt s Rachel Walczak. Zvala sam je nekoliko puta
prije nego što sam odletjela na zapad, ali nije mi odgovorila na poruke. Gio i ja
planiramo se odvesti do njezine farme i tamo je osobno stjerati u kut. Ideja o
ovome novinarskom formatu me oduševljava. Objavljivanje informacija u
stvarnom vremenu, dok se otkrivaju, te ispitivanje hipoteza pred očima
javnosti dio je tog uzbuđenja. Zato je podcast živa, bitna stvar.
Ispred mene je na stolu moja bilježnica. U njoj je moja prva skupina zapisanih
pitanja za Claytona Jaya Pelleyja. Pokraj bilježnice stoji mali digitalni snimač i
olovka.
Nosim crne traperice. Običnu široku majicu. Tenisice. Nisam našminkana.
Prije ulaska u zgradu skinula sam pametni sat, naušnice i narukvice. Gio me čeka
u kombiju na parkiralištu. Pregledali su me, prijavili i doveli u ovu sobu gdje sada
čekam zatvorenika. Prozori s ojačanim staklom gledaju u tu prostoriju s
dvije strane. Kao u akvariju. Stražar stoji ispred vrata. Posjete traju samo dvadeset
minuta, ali Clayton Pelley je pristao na više posjeta. Brinem se da će, ako mu
stvari ne budu išle po volji, prekršiti naš dogovor. Morat ću biti pažljiva, dobro ga
pročitati od samog početka. Umjereno postavljati svoja pitanja.
Clayton Jay Pelley je nad Leenom Rai počinio zvjerski zločin. On je
čudovište. Ali rekli su mi da je također uzoran zatvorenik od prvog dana. Kod
njega postoji mnogo stvari koje se ne poklapaju - stvari koje želim znati. Na
primjer, što ga je natjeralo da pukne te noći? Zašto je odabrao Leenu Rai? Zašto
je priznao krivnju umjesto da se bori za blažu kaznu i dopusti obitelji Rai da

25
 Knjige.Club Books

prisustvuje suđenju? Tko je Clayton Jay Pelley kad je sam sa svojim mislima? Je
li Leena jedina djevojka kojoj je naudio?
Postajem nervoznija. Provjeravam zapešće, a onda se sjetim da sam skinula
sat. U sobi nema sata. Vruće je. Nema zraka. Vrijeme sporo prolazi. Počinjem
tresti nogom. Uskoro ću trebati na zahod. To je zbog živaca. Ili kave koju sam
popila na putu ovamo. Ili zbog činjenice da Pelleyja još nisu doveli, što me čini
tjeskobnom.
Susret licem u lice s Claytonom Jayem Pelleyjem bit će moja velika prilika.
Osjećam to u kostima. Pisala sam mu nekoliko puta tražeći intervju. Baš kao što
sam pisala nekolicini drugih zatvorenika - svi su bili ubojice - za čije sam zločine
smatrala da bi mogli biti dobra tema za To je zločin.
Pelley je na kraju odgovorio. To me je šokiralo, a potom uzbudilo na načine
koje još ne mogu sasvim objasniti. Ispunila sam potrebne obrasce za prijavu i
prošla svu potrebnu proceduru. Planirala sam svoj dolazak na zapad. Provela sam
istraživanje.
Konačno je došao taj dan.
Možda će odustati. Je li to njegova igra? Dovući me ovamo, a zatim me
odbiti? Hoće U onda očekivati da preklinjem? Što ću učiniti ako se to dogodi?
Ponovno provjeravam zapešće i opsujem. To je stvar navike. Muči me to što ne
znam koliko je sati. Kao i miris ovog mjesta. Zvukovi. Prolazim kroz mentalnu
kontrolu kako bih se smirila.
Vrata se otvaraju.
Ja se ukočim. Srce mi počne lupati.
On uđe i zastane na vratima, a iza njega stoji stražar. Proučava me. Kao
grabežljivac. Odmjerava me. Uopće ne izgleda kao na starim fotografijama koje
sam pronašla, snimljenim prije nego što je otišao u zatvor. Prije nego što je ubio
Leenu Rai. Ten mu je blijed, a na fotografijama je preplanuo. Navodno je nekoć
bio strastveni ljubitelj prirode i imao je razbarušene smeđe kovrče koje su
posvijetlile od sunca. Bio je gotovo dječački lijep. Ali imao je samo dvadeset
sedam godina kad je završio u zatvoru. Sada mu je pedeset i jedna. Mršaviji je.
Krući. Opakiji. Oči su mu pronicave. Tamnoplave. Njegova kosa, ono što je od
nje ostalo, ošišana je do tjemena. Tetovaža paukove mreže obavija mu lijevu
stranu snažnog i mišićavog vrata. Primjećujem naborani ožiljak preko njegova
grla. Rukavi njegove zatvorske košulje su zavrnuti. Tinta prekriva njegove
podlaktice i nadlanice.
Usredotoči se. Ne pokazuj strah. Ne odaj ništa, ne još. Došla si zapisati sve o
njemu. Zapamtiti sve o njemu kako hi to kasnije mogla prenijeti svojim
slušaocima. Usredotoči se na to kako želiš da se odigra prva epizoda. Napravi
nekoliko dobrih snimki. Dinamika razgovora bit će određena u ovih prvih
nekoliko sekundi. Ostavi snažan prvi dojam.

26
 Knjige.Club Books

- Trinnnnity Scott - kaže, zastajkujući na „n“ u mom imenu dok se njegov

pogled spaja s mojim. To kako zadržava slova mog imena u ustima djeluje
nepristojno intimno, kao da preuzima kontrolu. - Dakle, došli ste.
Polako odlazi do svoje stolice, a pogled ni na sekundu ne skida s mojega.
Polako sjeda. Glas mu je tih i hrapav, a ja se pitam ima li ožiljak na grlu neke veze
s ozljedom glasnica. Možda se kolegama zatvorenicima nije svidjelo to što je
seksualno napao četrnaestogodišnju djevojčicu i prebio je na smrt. Pokušavam
gutati kroz suha usta.
- Hvala što ste me primili. - U sebi opsujem dok mi glas podrhtava i izdaje
me.
Sekunde otkucavaju. Stražar čeka na vratima dok me Clayton Jay Pelley cijelu
guta i upija. Proždire do posljednje molekule. Osjećam kako nemam snage
zaustaviti ga. Moram vratiti kontrolu.
- Mora li stražar biti ovdje? - pitam.
On podiže obrvu i pogleda stražara. Stražar pogleda mene.
- U redu je - kažem.
Stražar izlazi, zatvara vrata i staje s druge strane gdje može gledati kroz staklo.
- Izgledate kao na slikama s interneta, Trinity Scott.
- Znači, imate pristup internetu?
On se lagano i lukavo osmjehne. - Iznenadili biste se čemu zatvorenici mogu
pristupiti.
Pogled mu prelazi na moju bilježnicu i uređaj za snimanje na stolu.
- Gospodine Pelley, Claytone... Mogu li vas zvati Clayton?
- Slobodno. Jeste li dobro putovali?
Svjesna sam da mojih dvadeset minuta polako curi.
- U redu. Smeta li vam? - kimnem prema digitalnom snimaču. - Voljela bih
da vaš glas bude u eteru. Kada budete spremni, naravno.
On navlaži usne i pogleda moja usta. - Samo izvolite.
Uključim snimač.
Crveno svjetlo zasvijetli poput sitnog kiklopa koji promatra, pamti. Postajem
duboko svjesna stajališta moje potencijalne publike i potrebe da postavim pitanja
kako bih dobila odgovore kojima se nadam. Pazim na različite zaplete koji bi se
mogli pojaviti i kako se najbolje nositi s njima. Svjesna sam činjenice da sam
glumac u ovoj produkciji.
Nakašljem se. - Kao što sam spomenula u svome pismu, moj podcast je...
- Znam za vaš podcast - kaže on svojim tihim, hrapavim glasom. - Slušao sam
ga. Znam za vas.
- Ja, da, ja... nisam bila sigurna da možete dobiti pristup takvim stvarima.

27
 Knjige.Club Books

- Postoji mnogo stvari koje još ne znate, Trinity Scott. - Naglo se nagne
naprijed i udari dlanovima o stol. Ja odskočim.
On se naceri. Zatim se nasmije. Ispusti promukao, dubok zvuk. - Ali, mlada
Trinity Scott, dat ću sve od sebe da vas podučim.
Prezir bubri u mom trbuhu, zatim prelazi u bijes, pa se pretvara u nešto mnogo
dublje, mračnije i složenije. Odupirem se tim mislima.
- Kao što ste „podučili“ Leenu Rai? - kažem, ne skidajući pogled s njega.
- Vi ste bili njezin školski savjetnik i podučavali ste je izvan škole. Englesku
književnost.
On prelazi jezikom preko donje usne. - Zaista jesam. Vrijedna učenica. Recite
mi što želite znati.
Lagano se pomaknem u stolici, uzmem bilježnicu i olovku i pogledam svoj
popis pitanja jer sam ih zaboravila. Već mi ponestaje vremena, a treba mi izjava.
Krećem ravno u glavu.
- Zašto sada, Claytone? Zašto nikada niste rekli ni riječ o svom zločinu i zašto
ste to nakanili učiniti sada? - Zastanem. - Nije baš da vas svih ovih godina nisu
više puta pitali, od akademika preko novinara do pisaca o istinitim zločinima. Pa,
zašto ja?
On se nasloni i stavi ruke iza glave. Vide mu se mišići. Govor tijela pokazuje
snažnu dominaciju. - Mislite „zašto ova neiskusna i lijepa mala podcasterica?“
Je li to zato što stari Clay Pelley želi gledati neku mladu, živu žensku koja ga
posjećuje jer mu je dosadno u zatvorskoj ćeliji nakon svih ovih godina? Zato što
mu je četrnaestogodišnja Leena bila zadnja?
Vrućina mi navre na obraze.
On se nagne prema meni. - Što vi mislite?
Budi oprezna.
Zbog moći - kažem. - Vaša šutnja bila je posljednji trag vaše moći, kontrole
nad Leenom i njezinim roditeljima. Njima ste uskratili suđenje. Novinarima niste
odgovarali na pitanja. Vaša šutnja bila je zadnji pokušaj kontrole nad zajednicom
Twin Fallsa, nad školom, učenicima. Nad detektivima koji su vas
progonili, uhitili i zatvorili. - Zastanem. - Ali s vremenom je ta moć oslabila jer
vam više nitko ne dolazi pognute glave i moli da razgovarate. Zaboravljeni ste.
Izgubljeni u monotoniji zatočeništva. Onda se, iznenada, podcast o istinitim
zločinima nađe u središtu pozornosti, a vi dobivate moju ponudu. I... pa, ona nudi
priliku za preokret. Ponovno vam pruža razinu kontrole nad nečim. - Oštro
ga pogledam. - Kontrolu nad mladom ženom.
To mu izmami osmijeh na lice. Nagne glavu. - Ali i vi ćete dobiti nešto
zauzvrat, zar ne? Recite mi, Trinity, koji je vaš cilj? Slušanost?
- Da više ljudi sluša moj podcast. Veća publika. I... ovaj me slučaj intrigira.

28
 Knjige.Club Books

- Moj slučaj nije toliko neobičan. Muškarac seksualno zlostavlja i ubija mladu
ženu. To se događa. Stalno.
- Ne događa se svaki dan da je napadač učitelj. Muž. Otac. To podiže vašu
„vrijednost“.
- Mislim da ćete mi se svidjeti, Trinity Scott. - Nasmije se. Glasno.
Seksualni prizvuk je snažan. A ja odjednom osjećam da mi je zlo. Previše
kave, nedovoljno sna, previše adrenalina. I on mi se ne sviđa. Osjećam gađenje u
grlu i nakratko se, u jednom ludom trenutku, zapitam što uopće radim ovdje. Ali
vrijeme otkucava. Imam obvezu. Imam sponzore. Moram ovo odraditi do
kraja, zbog niza razloga.
- Počnimo s Leenom - kažem odlučno. - Zašto ona?
- Mislite zašto sam nju odabrao među svim ostalim djevojkama u školi?
- Da. Dobila sam kopije svih vaših spisa, a iz policijskog transkripta vašeg
priznanja vidi se da Leena nije bila samo prilika koja se ukazala na Đavoljem
mostu te noći. Pijana i sama. U mraku, gdje vas nitko ne može vidjeti. Vi ste je
obrađivali. Vi ste je usmjeravali. Rezultat je bio konačni ishod ispod mosta. Pa
zašto Leena?
- Ona nije bila kao ostale.
- Kako to mislite?
Neobičan pogled promijeni mu izraz lica. Nastavlja govoriti tiše svojim
hrapavim glasom. - Zašto nije bila kao ostale? Mislim da znate odgovor na to.
Mislim da ga svi znaju. Leena nije bila jedna od seksi, lijepih djevojaka. Ona je
bila... „Obična“ bi bilo blago rečeno, zar ne, Trinity?
Osjećam kako mi krv ključa. - Dakle, zbog svojeg je izgleda bila autsajder?
Je li zato bila lakša meta?
- Hajde, izgovorite to - ruga se. - Leena je bila ružna. Barem se tako opisivala.
To su joj govorili drugi dječaci i djevojčice u školi. Nazivali su je pogrdnim
imenima. Debeljuca. Zdepasta. Luđakinja. Nakaza. - Gleda me u oči. - Maltretirali
su je.
- Znači, zato je njome bilo lakše manipulirati, jer je žudjela za pažnjom? Jer
je bila izopćena iz društva?
- Leena se nije uklapala u društvo i da, žudjela je za pažnjom. Trebala joj je
pažnja. Ali bila je i nadarena. Zato je poboljšala ocjene iz engleskoga jezika, zato
sam je podučavao. Mislim da bi joj u današnjem vremenu vjerojatno
dijagnosticirali autizam. Bila je talentirana pjesnikinja. Duboko u sebi imala je
divnu dušu. Ljudi zbog drugih stvari nisu mogli vidjeti tu divnu dušu.
Prožima me šok.
- Pa ste je zato ubili? Zato što je bila autsajder i divna, nadarena duša?
Tišina. Na sljepoočnici mu pulsira vena. Odmjerava me, možda preispituje
ono što će mi reći, mijenja mišljenje.

29
 Knjige.Club Books

Ciljam u pukotinu koju nazirem u njegovu oklopu.

- Je li vam se Leena sviđala?
Tračak emocije proleti kroz njegove oči. To me pogodi poput udarca. Ta se
djevojka zapravo sviđala Claytonu Pelleyju. Zaintrigirana sam i moj strah nestaje.
- Vi ste se sviđali njoj, Claytone. Prema nekoliko pronađenih stranica njezina
dnevnika. Napisala je da ste je savjetovali o Jungovu konceptu sjene. Napisala je
da ste i vi i ona imali opasne sjene.
On petlja po rubu stola.
Nagnem se prema njemu i kažem: - Sanjala je o odlasku iz Twin Fallsa. Prema
njezinim riječima, vi ste je jedini razumjeli.
Tišina.
- Ona vam je vjerovala, Claytone.
- Ja sam loša osoba, Trinity.
Ne skidam pogled s njega. Osjećam da se nešto promijenilo. Atmosfera u
prostoriji se promijenila. Toplije je. Zagušljivo.
- To ste htjeli čuti? Da sam bolestan? Zato što jesam. Ja sam bolestan, bolestan
čovjek. I mjesto mi je ovdje.
Gledam ga. Polako, tiho kažem: - U kojem vam je trenutku palo na pamet da
seksualno napastujete i ubijete Leenu? Ili ste je u početku samo htjeli silovati? Ali
ste onda, kao što ste priznali detektivima, mrzili ono što ste učinili, pa ste je
batinama izbacili iz svojega života? Oblik projekcije?
Tišina.
Stražar pokuca na prozor i podigne dva prsta. Još dvije minute.
- Nije lijepo, zar ne, Trinity? - kaže hrapavim glasom.
Moram nešto snimiti. Moram dobiti senzaciju. Vrijeme mi curi kroz prste.
Brzo kažem: - Što želite da svijet zna o vašem zločinu? Što bi slušatelji trebali
uzeti u obzir nakon prve epizode podcasta o ubojici Claytonu Jayu Pelleyju?
Vrata se otvaraju.
- Želim da svijet zna, Trinity Scott, da svi imamo svoju mračnu stranu. Tu
sjenu. Čak i vi. Ali ja nisam napastovao Leenu Rai. - Gleda me. Puls mi se
ubrzava. Misli mi jure kroz glavu.
On spušta glas.
- I nisam je ubio.
Uzbuđenje mi proleti kroz tijelo. Dobila sam snimku, senzaciju. Ovo mogu
predstaviti kao neriješeni zaboravljeni slučaj, postaviti pitanje: Je li krivi čovjek
završio u zatvoru? Prisiljavam se da ostanem mirna, da ne skidam oči s njega, da
ni ne trepnem. Ne želim ni početi priznavati što to meni osobno znači. Suze
mi naviru na oči.
- Ako... ako niste vi, tko je onda?

30
 Knjige.Club Books

- Vrijeme je isteklo, Pelley - kaže stražar. Uhvati Claytona za ruku i podigne

ga na noge. - Hajde, idemo.
Clayton se opire. Tiho, sa sjajem u očima, kaže: - Tko god da jest, još je uvijek
na slobodi.
Stražar ga izvede van. Vrata se zatvore.
Ja sjedim zapanjena. Dok ga odvode, Clayton s druge strane prozora pogleda
preko ramena i nasmije se. Čujem njegov smijeh dok nestaje niz hodnik. I čujem
odjek njegovih riječi.
Još je uvijek na slobodi.

31
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Četvrtak, 18. studenog. Današnji dan.

išina mi odzvanja u ušima. U šoku sam i naslanjam se na stolac, slušalice su

T mi još uvijek uključene. Koji vrag? Premotam zadnji isječak epizode
podcasta i ponovno ga pustim.

CLAYTON: Ja nisam seksualno napastovao Leenu Rai. I nisam je ubio.

TRINITY: Ako... ako vi niste, tko je onda?

STRAŽAR: Vrijeme je isteklo, Pelley. Hajde, idemo.

CLAYTON: Tko god da jest, još je uvijek na slobodi.

TIHO POČINJE SVIRATI TEMATSKA GLAZBA

TRINITY: Slušali ste glas osuđenog ubojice Claytona Jaya Pelleyja. Je li tim
za istraživanje ubojstava PU Twin Falls zatvorio pogrešnog čovjeka? Je li
Clayton lagao kada je priznao ubojstvo, 1997. godine? Ili sada laže? Može
li biti istina da je ubojica Leene Rai na slobodi? Da živi i radi
među stanovnicima Twin Fallsa ili možda lovi mlade djevojke negdje
drugdje? Jesu li detektivi Rachel Walczak i Luke O'Leary dopustili
opasnom čudovištu da im klizne kroz prste?

TEMATSKA SE GLAZBA POJAČAVA

TRINITY: Slušajte nas ponovno sljedeći tjedan kada vas vraćamo u 1997.
i pitamo: Tko je bila Leena Rai? I kako ju je zajednica iznevjerila? Kako se
čudovište uspjelo neotkriveno kretati među građanima maloga grada u
32
 Knjige.Club Books

Pacifičkom sjeverozapadu? Također se nadamo da ćemo vam iz

prve ruke, dio po dio, prenijeti istragu detektivke Rachel Walczak, koja je
sada u mirovini i vodi osamljenički život na svojoj farmi u planinama,
nedaleko od grada u kojem je lovila ubojicu.

Otupjelo gledam kroz prozor iznad svog stola. Kroz moj odraz, zora ispušta
svjetlucavo sivilo u nebo. Vjetar komeša stabla. Čini se da bi mogao padati snijeg.
- Rachel?
Skočim i okrenem se u stolcu.
To je Granger. Stoji na vratima mog ureda i drži ruku na kvaki. Skinem
slušalice.
- Zašto, zaboga, nisi kucao? Što želiš?
- Kucao sam. - Pogleda moje računalo. Na monitoru se jasno vidi web
stranica. Na vrhu su istaknute riječi To je zločin. Bijela slova na crnoj pozadini
podvučena su žutom policijskom trakom.
- Morala sam - kažem tiho. - Kako ne bih?
On udahne i zgrči lice; u očima mu se vidi razočaranje.
- Clay tvrdi da on to nije učinio - kažem.
Granger tiho opsuje. - Rekao sam ti, Rachel, on igra igru. On...
- Nisi mi rekao ovo. - Pokažem na monitor. - Pitala sam je li rekao nešto
važno. Ti si rekao...
- Važno? To nije važno, Rachel. To je laž. Bezočna laž. - Ponovno opsuje i
provuče ruku kroz kosu mokru od tuširanja. - Zar doista misliš da bi Clay Pelley,
da nije kriv za zločin, šutio u zatvoru dvadeset pet...
- Četiri. Dvadeset četiri godine.
- Dobro. Dvadeset četiri godine. Dokazi protiv njega bili su nepobitni i brojni.
Osim toga, priznao je dajući intimne informacije iz prve ruke o tome kako je točno
umrla Leena Rai, informacije koje nitko drugi osim istražnog tima nije znao. I ne
samo to nego je priznao krivnju. On se poigrava s Trinity Scott. Poigrava se s
Leeninom obitelji. Poigrava se s tobom. Sa svima nama. I to me ljuti, u redu?
- Trinity je spomenula moje ime, Grangere. Objavila ga je, podsjetivši sve da
sam ja bila glavna istražiteljica na slučaju. A sada je postavila pitanje: Jesmo li
stavili pogrešnog čovjeka u zatvor? I jasno je dala do znanja da me poziva da
budem dio toga. Ljudi će se početi pitati kada ona objavi da sam odbila dati
komentar.
On me promatra kao da se priprema, kao da iščekuje što ću sljedeće reći. A ja
to kažem.
- Trinity mi je rekla da Luke umire. On je u hospiciju. - Glas me izdaje.
On problijedi, a lice mu se zgrči.

33
 Knjige.Club Books

- Jesi li ti znao? - pitam.

- Ona... to spominje u sljedećoj epizodi.
- Dakle, znaš da Luke O’Leary umire. I ništa mi nisi rekao.
Granger bulji u mene.
- Pretpostavljam da ni to, onda, nije važno?
On i dalje šuti.
Ja opsujem, ustanem, proguram se pored njega i krenem prema kuhinji da
skuham kavu. Umjesto da krene za mnom, on vikne iza mene: - Idem u grad. Idem
na doručak u Moose.
Naježim se kad čujem ton njegova glasa. Zalogajnica Moose udaljena je
najmanje četrdeset minuta vožnje. Ulazna vrata snažno se zalupe. Zvuk odjekuje
drvenom kućom. Nekoliko trenutaka kasnije čujem glasan zvuk paljenja
Grangerova Harleyja, a zatim tutnjavu njegova motora dok juri po šljunčanom
prilazu i nestaje u daljini duž mokre i krivudave ceste u dolini.
Stavljam ruke na kuhinjski pult i spuštam glavu, pokušavajući mirno disati.
Ali polako mi se javlja migrena. Duboko u sebi znam zašto mi nikad nije rekao
za Lukea. Naravno da znam zašto. Zato što ću sada kada znam da umire otići
posjetiti Lukea O’Learya. Kako ne bih?
Priče nemaju kraj. Anaïs Nin4 je to napisala.
Jasno je da priča o Leeni Rai još nije završila. Prevarila sam se misleći da smo
svi pronašli nekakav završetak. Ali nismo. Samo smo zakopali cijelu epizodu u
prošlost i ona je tamo ležala mirno i tiho kroz godišnja doba, a sada je Trinity
iskopava, izlaže svježem zraku, a izdanci se počinju buditi, razvijati i dizati prema
svjetlu.
Ako je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo, je li isto potrebno za njegovo
ubojstvo? Jesu li svi u Twin Fallsu bili suučesnici, čak i na neki sitan način, u
tragičnoj smrti Leene Rai?
Izlazim iz kuhinje i krećem prema vratima koja vode u podrum. Zastajem na
vratima, a zatim ih otvaram uz škripu. Upalim svjetlo na vrhu stepenica i počnem
se oprezno spuštati. Na dnu kvrcnem golu žarulju koja visi na žici. Ona se zaljulja,
a sjene u podrumu ožive. Lete i izvijaju se iza mene dok idem prema čeličnim
policama duž stražnjeg zida. Vlažan, pljesniv miris ispunjava mi nosnice. Ispred
mene lebde nemirni komadići prašine.
Skidam paučinu s kutija na policama i pregledavam naljepnice. Pronalazim
kutiju koju sam tražila. U njoj su stari registratori, policijske bilješke, kopije
izvještaja o obdukciji Leene Rai, transkripti razgovora sa svjedocima, razgovora
s Clayem Pelleyjem i duplikati fotografija. Sačuvala sam ih jer me slučaj obuzeo.

4
Anaïs Nin znamenita je američka spisateljica francuskog porijekla poznata po svojim kratkim
erotskim pričama (op. ur.).

34
 Knjige.Club Books

Skidam kutiju s police, nosim je na kat i unosim u ured. Stavljam je na stol i

podižem poklopac. Diže se prašina zbog koje zakašaljem. Dokument na vrbuje
obdukcijski izvještaj.
Misli mi se vrate u mračnu prošlost. Polako posegnem za izvještajem.
Broj predmeta 97-2749-33. Preminula žena.

35
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Ponedjeljak, 24. studenog 1997.

rtvačnica se nalazi u betonskoj utrobi velike bolnice u Vancouveru. Ovamo

M šalju mrtve iz drugih zdravstvenih ustanova na području Greater
Vancouvera te regija Sunshine Coast i Sea to Sky. Patolog također provodi
obdukcije koje su zatražile mrtvozorničke službe iz Britanske Kolumbije i
Yukona.
Na sebi imam rukavice i halju, a preko cipela plastične nazuvke. Ovamo sam
došla promatrati, bilježiti i kao dokaz uzeti sve što nađu na tijelu. Pokraj mene, u
jednakoj halji, stoji narednik Luke O’Leary, detektiv iz Odjela za umorstva u
Kraljevskoj kanadskoj konjičkoj policiji (KKKP). Načelnik PU Twin
Falls Raymond Doyle zatražio je pomoć KKKP-a u istrazi ubojstva. Slučaj je
eksponiran. Privlači nevjerojatnu pozornost nacionalnih medija. Novinari žele
saznati kako je maloljetna tinejdžerica ubijena i tko ju je ubio. Nasilan ubojica je
na slobodi. Naša se zajednica boji za svoje mlade žene. A naš odjel u Twin Fallsu
je malen. Imamo malo stručnjaka za ubojstva i oskudne resurse. S narednikom
O’Learyjem dolaze forenzički tehničari KKKP-a, korištenje KKKP-ovih
kriminalističkih laboratorija te svi ostali stručnjaci i radna snaga koja nam je
potrebna. Luke je krupan policajac grubog izgleda, a ima plavu kosu i
svijetloplave oči. Iskusan je istražitelj ubojstava koji je svoju karijeru započeo kao
časnik odjela K9. Tijekom vožnje u Vancouver rekao mi je da još uvijek volontira
s timovima za potragu i spašavanje diljem pokrajine, pomažući voditeljima u
obuci pasa tragača. Pretpostavljam da je Luke u ranim četrdesetima. Prisutna
patologinja je dr. Hannah Backmann, sjedokosa žena koja je, čini se, davno prešla
dob za mirovinu. Pomažu joj mladi laborant i studentica medicine. Tucker je
ovdje radi fotografiranja.
Leena leži na ploči ispred nas. Na sebi ima samo grudnjak i jeftinu potkošulju
koja joj je zapetljana oko vrata, isto kao što je bila kada smo je pronašli. Stalak
podupire njezinu glavu. Lice joj je smrskano i razderano do neprepoznatljivosti.
Nešto me stegne u želucu. Čeljust mi se stisne. Nisam bila na obdukciji od
policijske akademije. Moram ovo proći stisnutih zuba, trudeći se da ne povratim
doručak. Moram to učiniti za Leenu.
Za njezine roditelje.
36
 Knjige.Club Books

Za Leenina mlađeg brata Ganesha i njezina voljenog starijeg rođaka Darsha,

koji je obožava. Za njezine odane ujaka i ujnu, koji su uzdržavali Leenine roditelje
kad su došli iz Indije prije petnaest godina. Moram to učiniti za djecu u srednjoj
školi Twin Falls. Za učitelje. Za moj grad. Za vlastitu karijeru ako budem pošla
očevim krupnim stopama i dokazala da mogu voditi policijsku upravu
u budućnost, kako je on od mene očekivao.
Za vlastitu kćer, koja je istih godina kao i ova djevojka koja leži unakažena
na ploči.
- Jesi li dobro? - pita Luke tiho. Kimnem, ne gledajući ga.
Nagomilava se tmurno raspoloženje, teško poput sumornog vremena vani.
Dr. Backmann započinje s vanjskim pregledom, a svoje postupke objašnjava
u uređaj za snimanje iznad svoje glave.
- Predmet broj 97-2749-33 - kaže promuklim pušačkim glasom. - Preminula
žena. Naizgled iz južne Azije. Djevojka je visoka 1,70 metara. Teži 82,5 kile.
Djevojka.
To je Leena postala. Predmetni broj. Pokojnica. Svedena na izgled i mjere. -
Vidljivo je da je pokojnica teško premlaćena - kaže Backmann. - Najteže na
prednjoj strani lica. Modrice, razderotine, otekline. Sve to čini gotovo potpunu
masku... Čini se da joj je nos slomljen. U epidermi ima ostataka komadića
kamenja, zemlje.
Patologinja nastavlja s pregledom nježne kože duž unutarnje strane Leeninih
ruku. Blago ih dodiruje. - Nema vidljivih tragova igle. Nema očitih znakova
upotrebe droge. - Bljeskalica fotoaparata zatreperi. - Na vanjskoj strani ruku ima
ogrebotina.
- Obrambene rane? - pita Luke.
- To bi se poklapalo, da - kaže Backmann. Pregledava Leenine ruke i prste. -
Polomljeni i poderani nokti. - Preusmjerava pažnju na ostatak tijela. - Nema
vanjskih znakova bolesti. Djevojka izgleda zdravo.
Bljeskalica ponovno zatreperi. Primjećujem da Tuckerove ruke drhte. Koža
na njegovu čelu sjaji se od znoja. Njušim stres na njemu, ispod slojeva
formaldehida i dezinficijensa koji se šire hladnom sobom.
Međutim, ruke dr. Backmann ostaju mirne, a njezino držanje stabilno. Veoma
je cijenjena u svojoj struci. Dok smo se vozili iz Twin Fallsa, Luke mi je rekao da
je dr. Backmann stekla stručnost u ubodnim ranama proučavajući prohodne rupe
u svinjskoj koži. Naučila je kako prepoznati znakove utapanja bockajući pluća
utopljenih mačaka. Svjesna sam kako bi serijski ubojica mogao proučavati i
usavršavati svoj zanat na malim životinjama. Dok mi je Luke to govorio, pogledao
me i nasmiješio se. I ja sam shvatila da je narednik O’Leary, unatoč svojoj
prosijedoj kosi i jezivu iskustvu, drag čovjek koji ima smisao za humor i pokušava
me smiriti. To je pomoglo. Malo. Ali i nije pomoglo. Zato što mrzim kako me je

37
 Knjige.Club Books

lako pročitati, kako on tako očito može vidjeti koliko mi je nelagodno i kako više
ne mogu zadržati profesionalnost.
- Tijelo je netaknuto - kaže liječnica svojim hrapavim glasom - ali koža na
njezinim rukama i nogama počinje otpadati. - Bljeskalica ponovno zatreperi. -
Procjenjujem da je u hladnoj vodi bila oko tjedan dana.
Ja se nakašljem. - Dakle, vjerojatno je završila u rijeci ubrzo nakon lomače,
14. studenog, one noći kada je posljednji put viđena?
Dr. Backmann me pogleda. - Ili u ranim jutarnjim satima 15. studenog. To bi
se poklapalo s mojim početnim vanjskim opažanjima.
Patologinja skuplja uzorke ispod Leeninih noktiju. Iz usta i s vaginalnog
područja uzima uzorke brisa. Zatim, uz pomoć svog asistenta, skida Leenin
grudnjak i pažljivo odmotava i reže potkošulju omotanu oko djevojčina vrata.
Potkošulja i grudnjak idu u vrećice za dokaze koje ću ja kasnije potpisati. Zatim
će ih poslati u kriminalistički laboratorij KKKP-a. - Krvav iscjedak u njezinim
nosnicama. Hmm... - Približava svoje povećalo. - Čini se da je to neka vrsta
opekline u lijevoj nosnici. - Naginje se bliže.
- I crvena mrlja gotovo na sredini njezina čela. Nastala od nečeg vrućeg.
Okruglog oblika. - Bljeskalica zatreperi.
- Poput zapaljene cigarete? - pita Luke.
Ja ga pogledam.
- Već sam to viđao - objašnjava tiho. - Obično na unutarnjoj strani ruku. Često
na djeci, nažalost.
Dr. Backmann kimne. - Ozljede izgledaju kao opekline od cigareta.
- Netko joj je ugasio cigaretu na čelu? - pitam.
- Možda i u nosnici - kaže doktorica, pokazujući prstom.
Tišina ispuni mrtvačnicu. Muka mi je.
Dr. Backmann uzme pincetu i počne vaditi ostatke iz ogrebotina na Leeninim
obrazima i čelu. - Kamenčići, prljavština, nekoliko borovih iglica i... komadići
kore. Vlaknaste kore. - Stavlja izvađene komadiće ostataka u metalnu zdjelicu
koju drži njezin pomoćnik.
Ja kažem: - Pri dnu stabla cedra koje raste ispod Đavoljeg mosta na sjevernoj
strani forenzičari su pronašli krv. Može li to biti kora cedra?
- Uskoro ćemo znati je li to kora toga stabla i je li krv na stablu Leenina - kaže
Luke dok usredotočeno gleda tijelo.
- Modrice na ključnoj kosti - kaže dr. Backmann dok nastavlja vanjsku
procjenu. - Velika modrica na lijevoj strani grkljana. Čini se da je modrica nastala
od nekakvog udarca bridom otvorene šake - kaže ona. - Na vrhovima obaju
ramena ima crvenih mrlja... Ove su mrlje neobično simetrične... gotovo su
okrugle sa svake strane. - Patologinja otvara Leenina usta. - Zubi su stisnuti. Jezik
joj je stisnut u zubima.

38
 Knjige.Club Books

Osjećam kako vrijeme sporo prolazi dok počinje pregled za utvrđivanje

spolnog zlostavljanja.
- Dokaz povrede genitalija... razderana vagina.
Pomislim na svoju kćer. Ljutnja mi steže grlo. - Znači... bila je spolno
zlostavljana?
- Znakovi se poklapaju s grubim spolnim odnosom neposredno prije smrti. -
Sperma? - pita Luke.
- Možda ćemo znati više kada dobijemo laboratorijske nalaze briseva - kaže
doktorica. - Ali bila je u vodi tjedan dana, a ako je korišten kondom...
- Možda nije ostalo ništa korisno - nadopuni Luke.
Doktorica Backmann zamoli svog asistenta da joj pomogne okrenuti tijelo.
- Na leđima pokojnice također su vidljive velike modrice. Na modricama se
vidi nešto nalik otisku cipele ili čizme... kao gaženje. - Izmjeri modricu. -
Dvadeset osam centimetara. - Bljeskalica zatreperi. Tucker se pomakne kako bi
uhvatio bolji kut; ponovno snima.
Moj bijes raste toliko da se i nasred moga čela pojavljuje užarena točka. Koža
mi je vruća i ljepljiva, unatoč hladnoći u mrtvačnici.
- Ima bujnu, dugu, tamnu kosu - kaže doktorica blago i na trenutak zaboravi
na svoju kliničku suzdržanost. Mene zamalo svlada pukotina u njezinu
profesionalnom oklopu, iznenadan tračak nježnosti. Čvrsto stisnem usta kako ne
bih pokazala emocije dok pomoćnik šiša tamne vlasi. Kosa pada s Leenine
lubanje. U mislima vidim njezinu kosu kako lebdi poput baršuna na tamnoj
vodi, među vlatima morske trave. Ofelija u trsci, među mrtvom ribom.
- Oh, što je to? - doktorica približi svoje povećalo. Poziva Tuckera i pokazuje
na srebren odsjaj.
- Zapetljano je u njezinoj kosi... - Izvlači nekakav privjesak koji visi na
slomljenu lancu. Patologinja ga podiže svojom pincetom kako bismo ga mi mogli
vidjeti. Medaljon.
Iz moje glave odlije se sva krv.
Medaljon je, otprilike, veličine kovanice od 25 centi. U sredini je ljubičast
kamen obavijen filigranskim srebrom.
- Izgleda kao kristal, ametist - kaže Luke dok se naginje kako bi proučio
otkriće. - Srebro oko kamena ima oblik više keltskih čvorova. - Pogleda me. -
Moja majka je imala privjesak s takvim uzorkom. Kupila ga je u Irskoj. Rekla je
da mnoge suvenirnice prodaju slične drangulije. Keltski čvor navodno predstavlja
vječnost, stalnost ili, u slučaju moje mame, predstavlja Sveto Trojstvo - Oca, Sina
i Duha Svetoga. Bila je pobožna katolkinja.
Na trenutak ne mogu disati. Puls mi počinje ubrzavati. Nakašljem se.
- Leenini roditelji nikada nisu spomenuli ovaj medaljon u svom opisu onoga
što je njihova kći nosila kada su prijavili njezin nestanak.

39
 Knjige.Club Books

- Nije neuobičajeno - kaže Luke. - Roditelji misle da o svojoj djeci znaju više
nego što zapravo znaju. Mislim, znaš li ti kakav nakit danas nosi tvoja kći?
Skrećem pažnju na Leeninu svježe obrijanu lubanju. - Ne - kažem tiho.
Dr. Backmann spusti medaljon u malu metalnu zdjelicu u obliku bubrega.
Pomoćnik odloži zdjelicu.
Doktorica nastavlja. - I na stražnjoj strani njezine glave vidljiv je jasan otisak
potplata cipele ili čizme. Veličina i uzorak isti su kao oni na njezinim leđima.
Poklapa se s još jednim snažnim udarcem nogom.
Počinjem se osjećati kao da izlazim iz svog tijela.
Leena prolazi kroz rendgen. Pregledi ne pokazuju slomljene kosti, osim onih
u nosu. Nema iščašenja.
Doktorica priprema skalpel. Moj mozak juri niz tunele u pokušaju da
pobjegne dok oštar vrh pritišće tamno meso. U mislima vidim Pratimine tamno
smeđe, izmučene oči. Vidim Jaswinderovu stisnutu čeljust, to kako je stiskao i
otvarao šaku dok sam im govorila kako smo u rijeci pronašli njihovu kćer.
Režu je od jedne ramene kosti do druge, a zatim ravno do pupka u obliku
slova „Y“. Rastvaraju Leenu, vade joj rebra. Izlaze u jednom velikom komadu.
- Vidljivo je znatno oštećenje jetre i gušterače - kaže dr. Backmann. - Znakovi
višestrukih udaraca u predjelu trbuha... Slojevi njezine trbušne stijenke na
brojnim su mjestima teško oštećeni. - Klaustrofobija je sve jača. Vid mi se
zamutio. Doktoričine riječi počinju blijedjeti. - Organi su nagnječeni. Masno
tkivo odvojilo se od mišićnog tkiva. Najteže je oštećen trup... Znakovi unutarnjeg
krvarenja u prsnoj šupljini i donjem dijelu trbuha... koji se poklapaju sa snažnim
udarcem nogom ili gaženjem u predjelu trbuha... Oštećena zdjelica, želudac, jetra,
gušterača. Otkinut mezenterij. Mezenterij je organ koji u ljudi povezuje crijeva sa
stražnjim trbušnim zidom. - Doktorica podiže pogled.
Ja se trudim usredotočiti.
Ona tiho kaže: - Ovo je slično onome što bih očekivala da ću vidjeti kod
ozljede od nagnječenja. To se često događa kod žrtava prometnih nesreća. Ova je
djevojka prošla pakao. Kao da je izvučena iz olupine vozila koje je odletjelo s tog
mosta.
Vade Leenino srce i mozak te ih važu.
- Mozak je natekao. Vidljivi su znakovi obilnog krvarenja i traume. Potres
mozga dovoljno je snažan da izazove nesvijest.
Vade i pluća te ih važu.
- Unutarnji pregled pluća pokazuje pjenušavu bijelu tvar - kaže dr. Backmann.
- To se poklapa sa smrću utapanjem.
Doktorica pomnije promatra pluća. Tijelo joj je nepomično. Tiho kaže: -
Nešto je sitno skriveno ispod bijele pjene... - Doktorica vadi četiri mala
kamenčića. Oni uzrokuju visoke tonove kad ih baci u metalnu zdjelicu pokraj

40
 Knjige.Club Books

sebe. Pronalazi još pet kamenčića i također ih baca u zdjelicu. Pogleda nas preko
svojih naočala. - Malo joj je kamenje vjerojatno ušlo u pluća dok je očajnički
pokušavala udahnuti. - Zastane. Gleda nas kroz leće svojih naočala.
- Vjerojatno je zadnji put udahnula dok joj je lice bilo pritisnuto u korito
rijeke, gdje leži sve malo kamenje. Oni okrugli tragovi na njezinim ramenima...
možda su nastali od koljena.
- Netko ju je utopio - kažem. - Netko ju je opkoračio, kleknuo na ramena i
držao joj glavu pod vodom sve dok nije udahnula kamenčiće.
- Smrt utapanjem bit će zaključak u mom izvještaju - kaže doktorica. - No, i
da pokojnica nije ušla u vodu, vjerojatno bi ionako umrla od udaraca i oticanja
mozga. Ali sigurno je bila živa kada ju je netko gurnuo pod vodu i tamo držao. -
Oklijeva, a njezina koncentracija popušta. - Tko god je ovo učinio... je čudovište.

41
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Četvrtak, 18. studenog. Sadašnjost.

atvaram obdukcijski izvještaj dr. Hanne Backmann, no jutro provedeno u

Z mrtvačnici vrti se u mojim mislima. Leenino tijelo otpušteno je kasnije tog
dana, no za potpunu analizu i konačan izvještaj trebalo je još dva tjedna. Odlažem
izvještaj na stol i pogledam na sat na zidu. Granger se još nije vratio. Niti
je nazvao da kaže kada će se vratiti. Razočarala sam ga. Ali i on je mene naljutio.
Trebao je znati da ne smije skrivati stvari od mene, pogotovo one vezane uz ovaj
slučaj. I nema nikakve šanse da nakon poslušane prve epizode podcasta mogu
strpati ovog duha natrag u bocu.
Kroz misli mi prolazi Clayev hrapavi glas.
Ja je nisam ubio... Tko god da jest, još je uvijek na slobodi.
Nimalo ne sumnjam da je Clay umiješan u neku izopačenu igru s Trinity, ali
ne mogu potisnuti mračniju, dublju brigu koja se uvlači u mene. Što ako zaista
govori istinu? Što ako smo pogriješili, ako nam je nešto promaknulo?
Iz kutije vadim registratore pune plastičnih košuljica s tri rupe u kojima se
nalaze transkripti razgovora koje smo obavili s učenicima, prijateljima,
roditeljima, učiteljima, članovima obitelji i drugim svjedocima. U registratorima
se nalaze i transkripti naših ispitivanja Pelleyja, transkript njegova priznanja,
fotografije dokaza, kopije laboratorijskih izvještaja, kopije nekoliko stranica
otrgnutih iz Leenina dnevnika te stranice iz mojih bilježnica i Lukeovih bilješki.
Počinjem ih širiti po stolu, organizirati ih, a zatim zastanem kad ugledam
fotografiju koju su Leenini roditelji dali PU Twin Falls kada su prvi put prijavili
nestanak svoje kćeri.
Podižem je i gledam lice mrtve djevojke. Misli mi se vraćaju na dan kada smo
Luke i ja izašli iz mrtvačnice na jaku kišu i odvezli se natrag u Twin Falls da
bismo obavijestili Leenine roditelje kako je njihova kći točno umrla.
Ta ista Leenina slika bila je uokvirena iznad kamina u skromnoj kući Raiovih.
Spustim fotografiju i uzimam drugu. Grupa od šest zagrljenih školarki u dobi
od četrnaest i petnaest godina skupljenih glava veseli se i smije. Slika izgleda
profesionalno i nije bila dio policijskih dokaza, ali sam je ja dodala u ovu kutiju.
Djevojke su uslikane kraj lomače. Vidim kako skije gore, a plamen izbacuje
42
 Knjige.Club Books

narančaste iskre u baršunasto nebo. Svjetlo na njihovim licima zlatno je od

vatre. Suma iza njih stvara crnu pozadinu silueta i sjena.
Zurim u sliku zarobljenu u vremenu. U njihove nasmijane, svijetle oči.
Obećanje mladosti doslovno svjetluca i sjaji oko njih. Te je noći, nedugo nakon
što je ova slika snimljena, Leena nestala. Te se noći promijenilo sve. Dok pomnije
gledam, kroz moje grudi izvija se hladna nit. Zatim pažljivo odložim sliku.
Ispraznim ostatak sadržaja kutije i pronađem ono što tražim. Medaljon. Još je
u vrećici s dokazima koja je završila na dnu kutije. Uzimam vrećicu, otvaram je i
polažem medaljon na dlan. Hladan je. Neobično težak.
Slomljeni lanac njiše se na mojim prstima. Ljubičasti kristal treperi na svjetlu.
Kamenje ametist, ljubičasta vrsta kvarca. Trebao bi pružati duhovnu zaštitu.
Stvaranjem svjetlosnog štita oko tijela navodno čisti energiju onoga tko ga nosi
od negativnih ili mračnih sila.
Nije zaštitio Leenu.
A medaljon je jedini predmet koji Leenini roditelji nisu htjeli da im bude
vraćen.

43
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Srijeda, 10. studenog. Sadašnjost.

z zatvora izlazim s uzbuđenjem koje mi struji venama. Gio čeka u kombiju.

I Vidi kako trčim preko parkirališta prema vozilu te izađe. Izgleda zabrinuto.
- Je li sve u redu? - pita.
- Jebeš mi sve, imamo udarnu vijest! Imamo jebenu udarnu vijest. - Cijelo mi
tijelo bridi, mozak mi gori.
- Što se dogodilo? - Zbunjenost se ocrtava na njegovu licu.
- Uđi. Ti voziš. Reći ću ti na putu do Twin Fallsa. - Posegnem za kvakom na
suvozačevoj strani.
Gio oklijeva, a zatim sjeda na vozačko sjedalo. Pali motor kombija. Ja se
zavežem, a zatim zabacim glavu i nasmijem se.
- Isuse, Trin, gukni.
Pogledam ga u oči. Vidim da Gio misli da sam pukla. Ali on ne shvaća koliko
mi ovo znači. To ne mogu objasniti ni sama sebi. - Clayton Jay Pelley rekao je da
on nije seksualno napastovao, prebio ni utopio Leenu Rai.
- Što?
- Rekao je da je ubojica još uvijek negdje na slobodi.
On se zamisli. Zatrepće. - Pelley je to rekao?
- Da.
- Na snimci?
- Da.
- Čovječe. - Zastane. - Vjeruješ li mu?
- Nije važno, Gio! Zar ti nije jasno? To nam daje upravo senzaciju kakva nam
je potrebna. Daje nam cijelu ovu seriju na pladnju. To više nije samo priča o
istinitom zločinu koja govori o tome zašto je naizgled normalan i drag učitelj to
učinio svoj učenici. To postaje neriješeni zaboravljeni slučaj.
- Ali ako laže...
- Kao što sam rekla, nije važno. To je premisa od koje polazimo. Mogu
postaviti pitanje: Laže li on sada ili je lagao onda kada je priznao? Ako sada

44
 Knjige.Club Books

govori istinu, gdje su policajci pogriješili prije svih tih godina? Zašto im je
priznao? Jesu li ga nekako prisilili? Je li to bilo pravo priznanje? I zašto je sucu
priznao krivnju? Zašto je tako dugo šutio? I zašto govori sada, nakon svih ovih
godina?
- Ali ako sada laže...
- Upravo će zato ljudi slušati: Laže li Clayton Jay Pelley sada ili su ga dva
glavna policajca na njegovu slučaju zeznula? Ili su, jednostavno, oni zeznuli
stvar? - Nacerim se. - Mi možemo glumiti detektive u stvarnom vremenu, a s nama
i naši slušatelji. Poput njih, ni mi ne znamo kraj. Objavljivanje informacija dok ih
otkrivamo novije svijet pripovijedanja o istinitim zločinima.
- A Pelley vuče konce.
Nasmijem se. - Nije važno, zar ne? Ako se poigrava s nama, to je dio zabave.
Ovo nam je prilika, Gio. Kratko i jasno.
On se lagano nasmiješi, a oči mu se zacakle. Izgleda živahno. Seksi.
Predivno. Kao da je kroz njega prostrujilo moje uzbuđenje i sada se moja
energija odražava u njegovim očima i njegovu tijelu. Kao da mi uzvraća emocije.
Nakratko osjetim privlačnost. No brzo je bacim na hladno mjesto gdje čuvam
većinu svojih stvarnih osjećaja. Gio je suosjećajan. Kada se osjećam loše i on se
osjeća loše. To je preteško. Preodgovorno. Koliko god znam da me voli, ne mogu
mu ponuditi ništa zauzvrat jer takva veza neće biti dobra za mene. To je nešto što
razumijem u dubini duše. I to sam naučila na teži način. Ali Gio je također najbolji
producent s kojim sam se mogla nadati da ću raditi i on će učiniti sve za
mene, zbog čega ga držim blizu.
- Hajde, vozi - kažem. - Putem ću ti pustiti snimku.
Gio kombijem krene unazad. Izlazimo s parkirališta i ulazimo u gust promet.
Kad kiša koja stalno pada u Pacifičkom sjeverozapadu počne prekrivati
vjetrobransko staklo, Gio uključi brisače.
Ja povežem diktafon sa zvučnicima kombija preko Bluetootha i slušamo u
tišini dok on vozi.
Nakon završetka intervjua on dugo šuti, a Claytonove posljednje riječi, njegov
smijeh, odzvanjaju u našim glavama. Sada ulazimo u Vancouver. Mene
preplavljuje iščekivanje, a što smo bliže Twin Fallsu, u mom se srcu pojavljuje
nešto drugo. Možda trunka straha. Od nepoznatog, od onoga što ću pronaći. Ali
to bi trebalo biti dobro. Trebala bih osjećati strah i nešto učiniti. To bi trebala biti
moja mantra.
Kao da razmišlja naglas, Gio kaže: - On je to učinio. Sigurno je to učinio.
Besmisleno je misliti da nije. Vidjeli smo sve transkripte, fotografije dokaza,
rezultate kriminalističkog laboratorija. Sve se poklapa. Dokazi se poklapaju s
njegovim priznanjem.
- Osim stvari koje se ne poklapaju. - Okrenem se u sjedalu. - Postoje stvari
koje nisu razjašnjene. Još uvijek ima neodgovorenih pitanja.
45
 Knjige.Club Books

- Zato što je priznao. Zašto nastaviti istragu ako... pa, ako je gotova? Loš
momak rekao je da je to učinio, a policiji je rekao kako je to točno učinio, dio po
dio.
- Ipak, tu je njegova priča o jakni, koja zvuči... čudno. Taj medaljon. Činjenice
koje nikada nisu razriješene. Ostatak Leenina dnevnika nikada nije pronađen.
Zašto su iz njega istrgnute stranice? A čak i ako Jesi to učinio, zločin je bio toliko
nasilan, toliko brutalan, s toliko očitog bijesa, da je teško zamisliti da je
nekoć naizgled dobroćudan čovjek puknuo do te krajnosti. Kao... da je to, možda,
činio i prije. Kao da je to dovelo do ovoga. Moglo bi biti i drugih.
- Oh, sad si senzacionalista.
Ja se nacerim i naslonim na sjedalo. - Može biti. Da. Ali to je odličan materijal
za podcast.
Vozimo se preko mosta. Po sivoj vodi zatona Burrard ispod nas polako plove
tankeri. Crveni oblaci spuštaju se niz planine North Shorea. Još sat vremena
vožnje autocestom koja se izvija iznad vode zaljeva i stići ćemo u Twin Falls.
Napokon. Moći ću ga osobno posjetiti nakon svih istraživanja koja sam provela.
Intervjuirat ću što više ljudi koji su bili dio slučaja ili koji su poznavali glavne
aktere. Između intervjua posjećivat ćemo zatvor i Claytonu Pelleyju postavljati
nova pitanja. I cijelo ćemo vrijeme emitirati epizode.
Razmišljam o idejama za scenarij za razne epizode. Osim prvog razgovora s
Claytonom, već imamo spreman raniji intervju s jednim od policijskih ronilaca
koji su pronašli tijelo. Taj smo intervju proveli u Torontu prije nego što smo
odletjeli na zapad. Možda ću početi s pronalaženjem tijela i vratiti se na segment
koji pita: Tko je bila Leena Rai?

46
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Ponedjeljak, 24. studenog 1997.

e li... moja kći silovana? Jaswinder Rai jedva uspijeva izgovoriti riječi, ali
J njegova potreba da zna jača je od njegova straha od saznanja. Sjedne pokraj
Pratime na sofi s cvjetnim uzorkom nasuprot mene. Luke je sjeo na okićeni stolac
s moje desne strane na kojem izgleda toliko golemo da bi to bilo smiješno da naše
vijesti nisu tako grozne. Osjećam kako me promatra. Tek je prošlo podne, ali
umorni smo. Barem ja jesam. Rano smo krenuli i došli ravno iz mrtvačnice kako
bismo Raiovima osobno prenijeli uzrok smrti njihove kćeri.
- Da, postoje znakovi silovanja - kažem blago.
- Kako to mislite, „znakovi“? - pita Pratima. Glas joj drhti. Cijelo joj se tijelo
trese, a od toga joj šifonski šal obavijen preko kose podrhtava oko obraza.
- Neke... - nakašljem se. - Neke vaginalne povrede koje ukazuju na grub
snošaj.
Pratima pokrije usta rukom. Oči joj se cakle. Muž joj stavlja ruku na koljeno.
Njegove prodorne oči crne poput ugljena ispod crvenog turbana zagledale su se u
mene. Jedva sputan bijes grči mu lice.
- A nakon što je bila silovana, pretučena je, udarena nogom i utopljena u
rijeci?
- Još nismo sigurni u točan slijed, ali da, uzrok smrti je utapanje. Žao mi je.
- Znači to je... to je bio motiv napada? - pita Jaswinder. - Silovanje?
- Trenutačno radimo pod tom pretpostavkom - kažem. - S obzirom na vrijeme,
činjenicu da je Leena bila sama i ranjiva, vjerojatno je to bilo ubojstvo na mah.
Možda je vaša kći jednostavno bila na krivom mjestu u krivo vrijeme.
- Zašto, zašto? - nariče Pratima. - Zašto moja Leena... Kako bi to itko mogao
učiniti... - Počne se ljuljati naprijed-natrag. Duboko u njezinu grlu začuje se
stenjanje. Sirovo, kao u ranjene zvijeri. U vlastitom tijelu osjećam instinktivni
odgovor na njezinu majčinsku reakciju. Ne znam što bih činila da je to bila moja
djevojčica, moja tinejdžerica, moja Maddy. Pogledam uokvirene fotografije na
kaminu. Obiteljska okupljanja. Slatka slika Leenina šestogodišnjeg brata Ganesha
u kanuu. Jedna na kojoj je Leena sama. Gleda u kameru s ratobornim izrazom lica.

47
 Knjige.Club Books

Ima tamniji ten od majke i oca. Njezine su crne oči blizu jedno drugome, sa strana
velikog nosa koji kao da dominira njezinim licem. Na bradi ima madež.
Pratimin pogled prati moj. Suze joj tiho klize niz obraze, a ja osjećam njezine
neizgovorene riječi.
Trebali smo je više paziti, biti stroži, oprezniji.
Osjećam i nalet krivnje zbog olakšanja što u toj mrtvačnici nije moje dijete.
Jer se to jednako lako moglo dogoditi Maddy. Ili bilo kojoj od djevojaka u gradu.
Nakašljem se.
- Možemo li vam postaviti još neka pitanja? To će nam pomoći u istrazi. -
Otkrit ćete tko je to učinio - kaže Jaswinder. To nije pitanje. Susrećem njegov
razjaren pogled.
- Da. Hoćemo. Obećavam.
Luke se pomakne u stolcu, a ja osjetim upozorenje. On vjerojatno ne bi obećao
nešto što neće moći ispuniti. Ali što drugo mogu reći ovim roditeljima? - Učinit
ćemo sve što je u našoj moći da dobijemo pravdu za Leenu - kažem dok iz fascikla
u krilu vadim dvije fotografije. Stavljam ih na stolić za kavu i okrećem ih prema
Raievima.
Na njima su vojničke hlače i gaćice prekrivene muljem koje su ronioci
pronašli u blizini tijela.
Leenina se majka zagrcne. Kimne. - Da, da, to je Leenino. Donje rublje... Fruit
of the Loom. Iz Walmarta. Dolazi... u trostrukom pakiranju. Ja... - Glas joj se
prekida od jecaja.
- Da - kaže Jaswinder, preuzimajući riječ. - A te maskirne hlače, Leena ih je
nosila gotovo cijelo vrijeme. Sviđali su joj se džepovi sa strane.
- Možete li potvrditi koju je jaknu Leena nosila kada ste zadnji put vidjeli
svoju kćer?
Još nismo našli jaknu za koju svi tvrde da ju je Leena nosila na paljenju
lomače. Ronioci je nisu pronašli u rijeci, a kriminalisti i potražni timovi nisu je
pronašli duž obala rijeke Wuyakan.
- Bila je to velika jakna kaki boje - kaže Jaswinder. - Zovu ih komandosice.
Imaju puno patentnih zatvarača i džepova te nekakav broj na prednjem džepu.
Nije bila Leenina. Kad sam je pitao otkud joj rekla nam je da ju je posudila.
- Od koga? - pita Luke.
- Rekla je samo „od prijatelja“ - kaže Pratima te iz kutije na stolu uzme
maramicu.
- Muška jakna? - pitam.
- Rekla bih da je to svakako bila muška jakna - kaže Pratima. - Leeni je bila
prevelika, a ona nije... nije bila... sitna djevojka. Stalno je bila na dijeti i
pokušavala smršaviti. Ona... malo je smršavila i bila je jako ponosna... - Suze se
iznova sliju niz Pratimine obraze. Ona ih obriše maramicom.
48
 Knjige.Club Books

- Je li Leena imala dečka? - pitam.

- Ne - kaže Jaswinder brzo. Odlučno.
Ja ga pogledam. - Jesu li je možda zanimali neki dečki?
- Ne.
Ja kimnem. - U vodi blizu Leene pronašli smo nekoliko stranica dnevnika i
mali adresar koji je bio u lijevom bedrenom džepu Leeninih vojničkih hlača. - Na
stol stavljam još fotografija na kojima se vide mokre stranice i adresar, otvoren i
zatvoren. Adresar je tanak i ima blijedo plav plastičan omot. - Ovaj je adresar
bio mokar, kao i stranice dnevnika, ali laboratorij radi na tome da sve osuši kako
bismo što više sačuvali sadržaj i tintu.
Njezina majka se naginje naprijed i uzima fotografiju mokrih stranica
dnevnika. - To je Leenin rukopis. Da. - Daje sliku svom suprugu i uzima
fotografiju adresara.
- Ovo nije Leenino. Nikada nisam vidjela ovaj adresar.
- Jeste li sigurni? - pita Luke.
Ona kimne.
- Znate li onda čiji bi mogao biti? - pitam.
U Pratiminim se očima pojavi čudan pogled. Oklijeva, a zatim odmahne
glavom. - Ne.
- U njemu su telefonski brojevi neke od djece iz Leenina razreda - kažem.
- Nije njezin.
Na trenutak promatram Pratimu. Ona nešto prešućuje. Pogledam Jaswindera.
Njegov je pogled prikovan za mene. Osjećam da ispod njihove tuge postoji još
neka vrsta rastuće napetosti. To pobuđuje moju znatiželju.
Kažem: - Već ste identificirali ključ koji je pronađen u njezinu ruksaku.
Njezin novčanik. I Nike tenisice. Jeste li se sjetili kome bi knjiga pjesama mogla
pripadati ili što bi inicijali „A. C.“ mogli značiti?
- Ne - kaže Jaswinder. - Ali Leena je posuđivala knjige. Htjela je višu ocjenu
iz engleske književnosti. Išla je kod jednog učitelja. On joj je ponekad posuđivao
knjige. Kao i neki drugi učitelji u školi.
- I njezin rođak Darsh - kaže Pratima. - On Leeni posuđuje knjige.
- Ne knjige poezije - kaže Jaswinder. - Darsh ne čita poeziju. On čita
popularne romane.
- Darsh je Leeni dao i one Nike tenisice - kaže Pratima. Usne joj zadrhte.
- Ona... Leena ih je silno željela, ali skupe su, znate? A on ju je iznenadio za
rođendan.
- Darsh i Leena bili su bliski? - pita Luke.
Pratima kimne, a oči joj se ponovno ispune suzama. - Bio je dobar prema njoj.
Jako dobar. Leena je... teško stjecala prijatelje. Darsh je uvijek bio tu za nju. Kad

49
 Knjige.Club Books

je prošle godine pobjegla otišla je k njemu. On joj je pružio smještaj na nekoliko

dana. Potajno nam je rekao da je na sigurnom, pa smo je pustili na neko vrijeme,
a onda se vratila kući.
Prisjetim se Leene koja je pogrbljena i sama sjedila na tribinama u školskoj
dvorani i jela čips iz vrećice dok su ostale djevojke iz momčadi završavale svoje
košarkaške treninge. Došla sam ranije po Maddy. Dok sam se penjala na tribine
kako bih sjela i čekala pored Leene, grupa djece prošla je ispod tribina na putu
do svlačionice. Razgovarali su o Leeni, dovoljno glasno da Leena čuje njihove
riječi.
- Da me nije pokušala tako blokirati, ne bi pala i iskrivila gležanj. Sama si je
kriva... Ne znam ni zašto je u momčadi.
- Možda je trener sažalijeva.
- Kme-kme. Možda bi trebala pokušati plesati bhangru.
Smijeh.
- Toliko je jebeno debela i nespretna da bi slomila oba gležnja.
- Samo gledaj kako će njezin otac okriviti mene jer sam je blokirala.
- On je jebeni vozač autobusa. Što će vozač autobusa učiniti? Tužiti me?
- Hej, on djeluje zastrašujuće. Jeste li vidjele njegove oči? Kladim se da ima
jedan od onih zakrivljenih noževa koji mu pristaju uz turban...
Smijuljenje i kikot prate djevojke dok izlaze iz gimnazije. Vrata se polako
zatvaraju. Krv mi uzavre kad pogledam Leenu. Ona mrzovoljno žvače svoj čips i
odsutno gleda ravno u košarkaško igralište. Ali sigurno je sve čula.
- Jesi li dobro, Leena?
Ona kimne ne gledajući me.
Primjećujem tamnu modricu oko njezina zapešća i još jednu duž podlaktice.
- Jesi li pala?
Ona me iznenađeno pogleda. - Ja... samo sam se spotaknuta i ozlijedila
gležanj. Nije opasno. Trener mi je rekao da preskočim trening.
- A kakve su to modrice? Jesi li i njih dobila izvodeći vježbe?
- Neki dan sam se poskliznula na ledu na našim stubama.
Modrice poput onih oko njezina zapešća ne nastaju od pada na ledu. Otvorila
sam usta jer sam je htjela još nešto pitati, ali tada je Maddy, uz škripu tenisica na
podu dvorane, dotrčala do tribine. Imala je konjski rep, rumene obraze i osmijeh
na licu i molila me da požurim kako bismo mogli stići do knjižnice u centru prije
nego što se zatvori. Sljedećeg jutra morala je predati esej.
Zaboravila sam na taj dan u dvorani. Na Leenu na tribinama kako jede čips.
Do sada. Do sjedenja u ovom skromnom, urednom domu. S njezinim shrvanim
roditeljima. I duboko žalim što nikada nisam poduzela daljnje korake, prijavila
rasne uvrede, nasilničke riječi. Takvo nešto bi izoliralo mladu tinejdžericu, učinilo
je ranjivom. I možda je navelo da živi sama u svom svijetu, bez podrške. Možda
50
 Knjige.Club Books

je to razlog zašto je Leena bila sama na mostu. No odjednom shvaćam da sam

pogriješila. Ono što se dogodilo Leeni vjerojatno se ne bi dogodilo djevojci poput
Maddy, oko koje su uvijek bili bliski prijatelji.
Protrljam usta. - Znate li možda gdje bi mogao biti ostatak Leenina dnevnika?
- Ne. - Pratimin glas opet zadrhti. - Leena je uvijek pisala. Željela je biti
spisateljica kada završi školu. Htjela je putovati. Možda čak i postati strani
dopisnik. Možete ponovno pogledati njezinu sobu.
- Hvala, željeli bismo to učiniti - Oklijevam, osjećajući kako me Luke
ispitivački promatra. On čeka da završim s pokazivanjem fotografija. Duboko
udahnem. - Također smo... pronašli ovo. - Na stol stavljam sliku keltskog
medaljona. - Bio je zapetljan u Leeninoj kosi. Lanac je bio potrgan.
Oboje zure u sliku. Jaswinder polako odmahuje glavom. - Nisam vidio da to
nosi.
Okrenem se prema Pratimi. Izgleda gotovo uplašeno. - Ja... nisam ga prije
vidjela.
- Jeste li sigurni?
- Nije njezin. - Pratima se pomakne i odmakne koljena od muža. Pogleda u
pod.
- Možda ga jednostavno niste primijetili ispod njezine odjeće? - sugeriram.
Tišina.
Pratima trlja svoje bedro, a pogled joj je i dalje uperen u pod. Nastojim
zapamtiti da se trebam vratiti na ovo, ali Luke se naginje prije nego što mogu
nastaviti. Snažno kucne prstom po slici medaljona.
- Ovi filigranski ukrasi u srebru... Svi imaju oblik keltskih čvorova - kaže on.
- Neprekinutih čvorova. Poznato je da keltski čvor simbolizira ljubav ili beskrajnu
predanost. Neki kršćani smatraju da čvor predstavlja Sveto Trojstvo...
- Ne i Leena - iznenada odbrusi njezin otac. Luke zašuti i proučava ga.
U Jaswinderovim se očima rasplamsa bijes. - Ona ne bi nosila tako nešto. -
Mahne rukom prema fotografiji. - To nije njezino.
Letimično pogledam Lukea, ali njegove crte lica ne odaju ništa.
- Zašto... zašto bi to itko učinio? - opet zavapi Pratima. - Zašto, zašto, zašto?
- Ponekad ljudi jednostavno rade užasne stvari, Pratima - kažem. - Ponekad
jednostavno ne možemo pojmiti kakvo zlo upravlja čovjekom. Ali obećavam da
ćemo učiniti sve što je u našoj moći da pronađemo i uhitimo njezina napadača. A
kad ga pronađemo, možda ćemo saznati više o tome „zašto“.
Okrenem se prema Lukeu. - Otići ću gore s Pratimom i još jednom pregledati
Leeninu sobu.
Odvojit ću je od muža.
On me gleda, netremice. Pa kimne.

51
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Ponedjeljak, 24. studenog 1997.

ratima me gleda s vrata sobe svoje kćeri. Svjesna sam da su mi čizme na

P svijetlom tepihu. Nije protokol da policajci na zadatku skidaju radne cipele
na ulaznim vratima. Kroz prozor spavaće sobe vidi se studeno nebo. Uskoro će
pasti mrak. Mrak koji se svakog poslijepodneva prikrada sve ranije dok nas
zimski solsticij ne uvede u najdužu noć u godini.
Na Leeninoj komodi nalaze se dvije blistave brošure koje reklamiraju
volonterski rad na misiji u Africi. Sjetim se fotografije koju smo pronašli u njezinu
novčaniku. Fotografije humanitarnog broda.
Jasno je da je ova klinka htjela pobjeći iz ovoga grada.
- Ovim humanitarnim brodovima upravlja kršćanska organizacija? - pitam i
uzmem brošuru.
Pratima obrambeno prekriži ruke na prsima. - Leeni vjera nije ništa značila.
To joj je više bio način da pobjegne. Htjela je činiti dobro. Pomagati ljudima u
nevolji. Ona... - Pratimin glas zadrhti. Ja podignem pogled.
Trudi se nastaviti. - Leena je samo htjela otići negdje gdje bi se osjećala
cijenjenom. Mi... se svi samo želimo osjećati dostojnima, zar ne? Biti voljeni.
Pripadati. Jer ako ne osjećamo da pripadamo negdje, kako to uopće možemo
nazvati domom? Nije li to najosnovnija stvar preživljavanja? Jer biti izbačen iz
grupe ili krda može značiti smrt.
Zurim u Pratimu. I na trenutak se pitam govori li možda o sebi. O vlastitome
imigrantskom iskustvu. Pitam se osjeća li ova ožalošćena majka bol koju ja ne
mogu ni približno razumjeti. Pitam se može li slobodno razgovarati sa svojim
mužem. Je li usamljena?
- Pratima, je li to brinulo Leenina oca? Ta činjenica da je njegova kći bila
zainteresirana za rad s kršćanskom grupom?
- Jaswinder je pobožni sljedbenik sikhske vjere. Također je bio vrlo strog
prema Leeni. Ona je prolazila kroz razdoblje u kojem bi odbijala ovo ili ono samo
da bi mu prkosila. Bunila se protiv njegove kontrole. Izbjegavala je sve što ima
veze sa sredinom iz koje potječe. Ona... Ona se samo silno trudila uklopiti među
djevojke u školi.
52
 Knjige.Club Books

- Tipična tinejdžerica - kažem tiho.

Ona me mrko pogleda. U grudima osjećam krivnju. Okrenem se natrag prema
komodi. Pokraj brošura je košara s nakitom i drugim drangulijama. Podignem je,
pregledam i primijetim nekoliko predmeta. Prstenove. Narukvice. Naušnice.
Ogrlicu s privjeskom na kojem je školjka. Leenina majka uđe u sobu i stane iza
mene. Blizu. Govori tiho.
- Slika medaljona koju ste nam pokazali... medaljon s keltskim čvorovima.
Ja... moram vam nešto reći.
Srce mi brže zakuca. To je to. To je ono što je skrivala od svojeg muža dok
smo bili dolje, ono zbog čega joj je bilo neugodno.
- Isto je i s onim sjajilom za usne koje ste našli - kaže ona. - A možda čak i s
knjigom pjesama i adresarom.
- Što je isto?
- Ona... - Pratima udahne i drhtavo izdahne. - Naša je Leena znala uzimati
stvari.
- Kako to mislite, „uzimati stvari“?
- Krala ih je ili posuđivala bez dopuštenja. Jaswinder je zabranio Leeni da
kupuje šminku pa ju je ona uzimala od drugih djevojaka. To joj je prešlo u naviku.
Na neki način... skupljati stvari. - Pratima oklijeva. - Prije nekoliko mjeseci
nazvao nas je voditelj Drug Martau Twin Fallsu... da dođemo po Leenu. Htio
je razgovarati s nama. Ukrala je neku maskaru i sjenilo. Obećala je da to više
nikada neće učiniti pa on nije pokrenuo tužbu niti je to prijavio. - Obrazi joj se
snažno zarumene. - Ne znam je li prestala. Mislim da to sjajilo za usne, adresar i
knjiga poezije pripadaju drugim učenicima. Kao i medaljon.
Osjetim neobičan nalet olakšanja. - Jeste li sigurni?
- Ne. Ali mislila sam da biste trebali znati kako je moguće da bi predmeti
mogli pripadati drugim djevojkama.
- To stvarno pomaže, Pratima. Hvala vam što ste bili iskreni. - Kolebam se. -
Možete li... Sjećate li se da ste vidjeli neku od Leeninih prijateljica kako nosi
keltski medaljon ili medaljon sličnog izgleda?
Ona me promatra. Vrijeme sporo prolazi. Grane jednog stabla udaraju o
prozor pod naletima vjetra. Kako se vrijeme mijenja, osjećam pad temperature.
Sprema se oluja.
- Čini se da ne razumijete, zar ne, narednice? Leena nije imala prijatelja.
Njezina izjava visi u zraku. Ponovno se sjetim onog dana u školskoj dvorani.
- A one fotografije pribodene na plutenu ploču? - Priđem bliže ploči na zidu.
Te sam fotografije vidjela kada sam zadnji put bila ovdje, kada je Leena Rai još
bila samo nestala osoba. Žute pribadače drže niz fotografija kolega iz razreda,
snimljenih u školi i izvan nje. Među licima su mnoga koja prepoznajem,

53
 Knjige.Club Books

uključujući vlastitu kćer i lice njezine najbolje prijateljice Beth. Neka su

lica zaokružena crvenim markerom.
- Zar nitko od ove djece nije njezin prijatelj? Ili zašto je ove fotografije pribola
ovdje?
- Mislim da su to ljudi za koje je željela da su joj prijatelji. Neka vrsta... ploče
snova. Mogla se pretvarati.
- Zašto su neka od ovih lica zaokružena crvenom bojom?
Pratima šuti.
Ja je letimično pogledam.
Ona ponovno udahne. - Ne znam. Znam samo da je Leena željela biti poput
tih djevojaka. Željela je pripadati.
Namrštim se i pogledam bolje, gledajući tko je sve zaokružen crvenom bojom.
Beth. Maddy. Cheyenne. Amy. Seema. Popularne djevojke.
Twin Falls ima samo jednu osnovnu i jednu srednju školu. Jedan razred po
godini. Većina gradske djece koja su se upoznala u vrtiću pohađala je razrede s
istom dobnom skupinom. Svi su išli na iste rođendanske zabave. Kupovali su u
istim trgovinama. Prisustvovali su istim sportskim događajima i zajedničkim
roštiljadama. Takva je priroda malih gradova. A čini mi se da prolaziš kroz pravi
pakao ako se ne uklapaš ili osjećaš da ne pripadaš. Ili ako te ne vole. Jer naprosto
ne možeš pobjeći.
Navlažim usne i kažem: - Postoji li netko, bilo tko od djece na ovim
fotografijama, tko je bio malo bliskiji s Leenom od ostalih? Netko tko bi nam
mogao pomoći da shvatimo što se s njom dogodilo od trenutka kada je zadnji put
viđena kraj lomače do trenutka kada je završila u rijeci?
- Ako i postoji, nikada mi nije rekla. - Nastala je tišina, a Pratimine velike
tamne oči zacaklile su se. - Mislimo da ih možemo zaštititi ako im naredimo što
da rade, ako ih kontroliramo. Mislimo da ne mogu upasti u nevolje ako ih
zaokupimo sportom. Ali griješimo.
Odjednom ugledam malu tamnu glavicu kako viri iza vrata. Ganesh. Oči
šestogodišnjaka su razrogačene. On gleda. Sluša. Upija.
Njegova majka se okreće kako bi vidjela u što gledam.
- Ganesh! Van! - Upire prstom. - Izlazi. Kako možeš stajati tamo i tako
prisluškivati?
Dijete odjuri niz hodnik. Čujem lupanje vrata. Pratima se sruši na kćerin
krevet i stavlja lice u ruke. Počinje jecati.

***

Osjećam da me netko promatra dok se Luke i ja kroz vjetar vraćamo do našeg

neobilježenoga patrolnog vozila. Letimično pogledam kuću. Na osvijetljenom
54
 Knjige.Club Books

prozoru mansarde ugledam malu sjenu. Opet Ganesh. Motri nas detektive.
Pogledam ga i osjetim nalet tuge. Što li taj dječak misli? Što je čuo da govorimo?
Što razumije o smrti svoje starije sestre i kako će ga to zauvijek promijeniti?
Podignem ruku kako bih mahnula, ali on nestane. A ja vidim kako me Luke
promatra s druge strane auta. Spuštam ruku i sjedam na vozačko sjedalo. Ne
pogledam Lukea, nego stavljam pojas i palim motor. Dok se vozim cestom koja
će nas odvesti do kuće Amy Chan počne padati kiša. To je djevojka koja je
prijavila da je 15. studenog oko 2 sata vidjela Leenu na Đavoljem mostu.
- Zvali su nas iz laboratorija dok ste bile na katu - kaže Luke. - Osušili su
stranice dnevnika. Tinta je čitljiva. Kopije šalju u stanicu.
Ja kimnem. Uznemirena sam. - Leena je krala - kažem. - Pratima misli da su
adresar, knjige poezije, šminka i medaljon možda „posuđeni“ od druge djece.
Kaže da je Leena također krala u trgovinama.
- Dakle, to je Pratima skrivala od svog muža u prizemlju?
- Tako se čini - Skrećem u ulicu koja kroz planinu vodi u luksuzno naselje.
Idemo prema Smoke Bluffsu, granitnoj zaravni iznad koje kuća Chanovih stoji
poput bijele svadbene torte na kat među slično raskošnim domovima. - Medaljon
je prilično uobičajena drangulija, zar ne? - pogledam ga. - Mogao bi pripadati bilo
kome.
- Ponovno ćemo dovesti djecu na ispitivanje - kaže.
- Imaš li ti djecu?
- Nikad nismo došli do toga. Onda se naš brak raspao i bilo je prekasno.
Još jednom ga pogledam. - Razveden si?
- Oženjen poslom. Oduvijek bio. - Nasmije se. - To je profesionalna
deformacija, pogotovo u Odjelu za umorstva. Moj bivšoj je, razumljivo, dojadilo
biti uvijek sporedna. To je na kraju bio prilično prijateljski razvod, koliko takve
stvari mogu biti prijateljske.
Kiša odjednom počne snažno padati. Jesenski monsun. Voda u potocima teče
niz strmu cestu, a kapi kiše cure niz moj vjetrobran dok vozim, kao da se žure
spojiti jedna s drugom na nebu. Obično su neprestani jesenski monsuni pozadinski
šum u mom životu. Danas nije tako. Kapi kiše prskaju nametljivo, uporno, kao da
žele nešto reći.
Pomislim na gubitak. Na svakodnevne praznine koje su ostale iza nas. Na
Leeninu Nike tenisicu. Njezinu krvavu čarapu. Njezin mokri ruksak i knjigu
pjesama između kamenja na obali rijeke. Na stranice dnevnika koje plutaju. Na
djevojku punu snova. Koje više nema. Čiji su planovi nestali.
Taj Darsh Rai, poznaješ li ga? - pita Luke dok skrećem u ulicu u kojoj žive
Chanovi.
- Da. Zgodan tip. Ima dvadeset-dvadeset jednu godinu. Radi u tvornici
celuloze preko puta rijeke. Nikada nije imao problema s policijom. Po svemu

55
 Knjige.Club Books

sudeći draga osoba. Ima stila. Strast mu je restauriranje starih sportskih

automobila. Djevojke ga opsjedaju.
- Morat ćemo razgovarati s tim rođakom Darshom koji dijeli darove. - Luke
pogleda na sat. - Trebali bismo ga posjetiti večeras, nakon što razgovaramo s Amy
Chan. Prije nego što se pročuje da se Leena utopila.
Jasno mi je zašto Luke juri poput kiše. Vrijeme je ključno u prvim danima
istrage ubojstva, a mi smo ga već dosta izgubili.
- I otac mi je sumnjiv - kaže. - Moramo provjeriti njegovu prošlost.
Osjećam nalet iznenađenja. - Jaswinder? Sumnjiv?
- Hm.
Skrenem u prilaz kuće obitelji Chan. - Jaswinder možda djeluje autoritarno i
pomalo grubo, ali on je dobar čovjek, Luke. I on pati. Dovraga, ne znam što bih
ja učinila da je netko to učinio mom djetetu. On radi za lokalnu prijevozničku
tvrtku. Vozi redovnu autobusnu liniju. Svi koji se voze tom linijom reći će ti da je
drag čovjek. Čestit čovjek. - Zaustavim vozilo i prisjetim se Leeninih modrica. -
Ne misliš valjda da je on imao neke veze sa smrću svojeg djeteta?
On gleda izraz mojeg lica. Tiho kaže: - Ti ih sve poznaješ, Rachel. Osobno.
Sve sudionike. Oni su dio tvoje zajednice. Zato je načelnik Doyle htio da ja budem
u timu kao nepristrani promatrač. Teško je biti objektivan kad dugo živiš u gradu.
Zato KKKP prebacuje članove u nove zajednice svakih pet godina. Kako se ne bi
previše vezali i izgubili objektivnost. A iako ne mislim da je Jaswinder Rai na bilo
koji način odgovoran, uvijek je sve moguće. Statistički, većinu nasilja nad ženama
počini netko koga dobro poznaju. To uključuje muške članove obitelji. A ovdje je
nešto sumnjivo. Mogu to osjetiti.

56
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA

Četvrtak, 11. studenog. Današnji dan.

G io i ja sjedimo jedno do drugog za malim blagovaonskim stolom u motelskoj

sobi koju smo iznajmili za vrijeme našeg projekta. Motel se nalazi u blizini
mjesta gdje je 1997. bila stara policijska postaja Twin Falls, u pretežno
industrijskom dijelu grada s pogledom na granitne stijene planine Chief. Chief me
podsjeća na El Capitan u nacionalnom parku Yosemite, a dobro je poznat među
međunarodnim planinarskim društvima. Planina Chief također je jedina konstanta
u ovoj priči - nadvija se kao sveznajuć stražar nad gradom. Svašta je vidjela
tijekom godina. Ali stoji tiho. Oprezno. Suzdržano na hladnom svjetlu.
Sliku Chiefa prvi sam put vidjela kada sam naišla na staru novinsku
fotografiju Claytona Jaya Pelleyja koji se smiješi ispred gromoglasnih vodopada.
Gio i ja slušamo i miksamo audio snimke koje smo dobili od policijskog
ronioca Toma Tanake. Tom sada radi u pokrajinskoj policiji Ontarija. Preselio se
na istok kada se oženio ženom iz Toronta.

TOM: Nakon što smo Leenu izvukli na obalu, narednica Rachel Walczak
naredila nam je da se vratimo pod vodu i vidimo možemo li pronaći još
nešto.

TRINITY: Kao na primjer?

TOM: Kao na primjer vojničku komandosicu u kojoj je žrtva zadnji put

viđena. Ili oružje kojim je žrtva možda prebijena. Na licu je imala teške
povrede. Kad smo okrenuli njezino tijelo... to... Svi smo zanijemili od
šoka.

TRINITY: Možete li nas vratiti u prošlost i detaljno opisati što ste tog jutra
u studenom vidjeli pod vodom?

57
 Knjige.Club Books

Smijem se u sebi dok uzimam krišku pizze. Sviđa mi se napetost u glasu Toma
Tanake. Ako ćemo iskreno, znam da je morbidno tražiti detaljan opis pronalaska
tjedan dana starog lesa koji pluta pod mutnom vodom, ali ovo je stvaran zločin.
Slušatelji od nas žele spektakl, teatralnost ubojstva. A ja sam još uvijek izvan
sebe od uzbuđenja što Clayton Pelley tvrdi da nije kriv za zločin. Žvačem zalogaj
pizze, slušam Toma i razmišljam o tome kako sam se osjećala kada sam prvi put
vidjela Claytona osobno, kako je to promijenilo nešto u meni dok je priča
mijenjala fokus.

TOM: Voda je bila ledena. Vidljivost je bila gotovo nikakva. Ponekad

nisam mogao vidjeti ni svoje ruke ispred lica. Nas dvoje smo praktički
ronili naslijepo, samo smo se pažljivo probijali, pipali rukama kroz gustu
tminu i dodirivali stvari - ljigave trske, mulj, kamenje, komadiće metala,
stare konzerve, razbijene boce, kolica za kupovinu, bicikl - cijelo se
vrijeme nadajući da se nećemo posjeći na nešto oštro. Očajnički smo
željeli pronaći djevojku, ali je u isto vrijeme nismo željeli pronaći. Dok
sam pretraživao, stalno sam strahovao da će se njezino lice iznenada
pojaviti ispred moga - da ću doplivati do njega prije nego što to
shvatim. Da će njezine oči biti upravo tu, ispred mojih. Otvorene. Da će
me gledati. Njezina blijeda koža, blistava poput duha u tamnoj vodi...
Nikad se u potpunosti ne riješite te tjeskobe, te oštrice napetosti... A
onda sam je doista dodirnuo. Vrhovima prstiju. Kosa joj je plutala oko
glave. Bila je duga. I preko ronilačke maske dodirnula mi je lice. Mislio
sam da je to korov, a onda sam shvatio da je to njezina duga kosa. Na
sebi je imala samo grudnjak i potkošulju koja joj se zapetljala oko vrata.

TIŠINA

TRINITY: Kako ste odlučili gdje započeti podvodnu potragu?

TOM: Mislili smo da ne može biti daleko ako je u rijeku ušla ispod mosta,
gdje su pronađene njezine stvari. Leena je bila teža od prosječne ženske
žrtve utapanja, tako da smo zbog dubine rijeke od oko dva i pol metra i
spore struje zaključili kako je dovoljno teška i da je negdje u blizini. U
osnovi, ako ronilac može lako plivati uz struju, žrtva utapanja
vjerojatno neće biti daleko. Dakle, općenito počinjete od mjesta gdje je
zadnji put viđena. I zatim prilagodite svoj potisak tako da plutate i pustite
da potonete gotovo do dna pa se tamo zadržite u pognutom položaju,
tik iznad dna, a zatim krenete dalje. Našli smo je blizu stubova mosta.
Zapetljala se u morsku travu.
58
 Knjige.Club Books

TRINITY: Također ste pronašli njezine odjevne predmete.

TOM: Da. Njezine vojničke hlače i gaćice. Jakna nije pronađena. A kad
nam je narednica Walczak rekla da ponovno zaronimo, mislio sam da
ćemo možda pronaći bejzbolsku palicu, ključ za gume ili nešto teško što
je možda upotrijebljeno za nanošenje takve ozljede udarcem
tupim predmetom... Mislim... ja... Izgledala je kao žrtve koje
smo pronalazili u automobilskim olupinama nakon izlijetanja s mosta.

TRINITY: To je rekla i patologinja.

TOM: Da. No, budući da smo tražili oružje, kad sam vidio raspršene
stranice dnevnika kako samo plutaju, kako lagano lepršaju amo-tamo u
vodenoj tmini, kao tri duha, bio sam... nekako prestrašen. A kad smo ih
iznijeli na površinu, stranice su bile u prilično dobrom stanju. Riječi su još
bile tu. Tinta je općenito trajna, a ako stranice nisu bile predugo u vodi
i ako je voda hladna kao što je bila, kada se osuše, rukopis je čitljiv.
Većina riječi ostane vidljiva.

TRINITY: Bile su iz dnevnika?

TOM: Da, izgledale su kao da su istrgnute iz dnevnika.

Gio počinje lagano puštati tematsku glazbu. Ja uzmem još jedan zalogaj pizze i
razmišljam dok slušam.

TRINITY: Jaswinder i Pratima Rai potvrdili su da je to rukopis njihove

kćeri. Rekli su da je Leena voljela pisati i da je jednoga dana željela postati
spisateljica, možda čak i strana dopisnica. Zajedno s ostalim dokazima
dobila sam kopije istrgnutih stranica. A ovo su Leenine vlastite riječi:

GLAZBA SE LAGANO POJAČA

TRINITY: „Većinu svojih života provodimo u strahu od vlastite Sjene. On

mi je to rekao. Rekao je da Sjena živi duboko u svakome od nas. Toliko
duboko da ni ne znamo da je tamo. Ponekad je, letimičnim pogledom,

59
 Knjige.Club Books

nakratko ugledamo. Ali to nas uplaši i brzo skrenemo pogled. To je ono

što pokreće Sjenu - naša nesposobnost da gledamo. Naša nesposobnost
da preispitamo tu stvar koja je zapravo naše izvorno vlastito ja. To je ono
što Sjeni daje moć. Ona nas tjera da lažemo. O tome što želimo, o tome
tko smo. Ona budi naše strasti, naše najmračnije želje. I što je snažnija,
to je se više bojimo i jače se borimo da sakrijemo tu Zvijer koja smo mi
sami...

Ne znam zašto mi On govori te stvari. Možda na taj način posredno izvlači

vlastitu Sjenu i obraća joj se. Ali ja mislim da su naše Sjene zle - njegove
i moje. Velike su i mračne i vrlo opasne. Mislim da našim Sjenama nikada
ne bi trebalo dopustiti da izađu.“

Na druge dvije stranice, naizgled istrgnute iz nasumičnih mjesta u

dnevniku, naškrabano je nekoliko sličnih misli. Na jednom mjestu Leena
je napisala ovo:

„On vjeruje u mene. To je jedino što me drži. Zbog njega se osjećam

pametno, stvarno i važno i ja ga volim. I on mene voli.“

A u drugom retku napisala je ove riječi: „Rekao mi je da je u redu što

želim otići, ali da trebam plan za bijeg koji je više od samog bijega. Mislim
da ga imam...“

Ovo je posljednja rečenica na istrgnutim stranicama: „Danas mi je pričao

o vojnom terminu. UZU. Uzajamno zajamčeno uništenje. Kao kada dvije
sile drže nuklearno oružje koje bi potpuno uništilo drugu stranu i jedna
drugu drže pod kontrolom. Rekao je da se tako čuvaju velike tajne.
Mislio je na ogromne, mračne tajne. Poput onih tajni kada znate istinu o
nečijoj Sjeni. Tajni koje postaju nuklearno oružje. Oblik odvraćanja. A
svaka strana šuti iz straha. Sve dok ne prestane šutjeti. Sve dok obje ne
djeluju i naruše odnos. Potpuno uzajamno uništenje.“

I to je sve. Ostatak stranice potrgan je. To je sve što je ostalo od riječi

Leene Rai. Zasad. Jer ostatak dnevnika nikada nije pronađen.

GLAZBA SE POJAČA.

60
 Knjige.Club Books

Pa tko je bio „On“ kojeg je Leena voljela? Je li to bio čovjek koji je završio
u zatvoru? Ili je to bio netko drugi? Netko bliži Leeni po godinama? Netko
tko možda još uvijek živi u gradu? Netko sa sjenom, istinom toliko
mračnom da je Leena ubijena jer ju je znala?

Zašto su istrgnute stranice plutale rijekom uz njezino tijelo? Zašto su

uopće istrgnute?

I gdje je nestao dnevnik?

Nepotpune stranice. Nepotpuni završeci. Ostavljaju previše

neodgovorenih pitanja. Pitanja koja detektivi koji su radili na slučaju nisu
postavili. Trag koji ćemo mi pratiti.

PRELAZI NA NASLOVNU PJESMU.

Progutam zalogaj pizze. - Mislim da bismo možda trebali uvrstiti isječak o

ubojstvu kao zabavi koji smo snimili jutros - kažem. - Možeš li mi ga ponovno
pustiti?
Gio pronađe isječak i klikne.

TRINITY: Ubojstvo i pravni proces koji slijedi je svojevrsno kazalište,

kazalište sablasti. Čin ubojstva u središte pažnje stavlja patologije u
našim zajednicama. Tjera nas da gledamo jer ubojstvo otkriva dijelove o
nama samima, stvari od kojih ne možemo odvratiti pogled.
Prepoznajemo različite mane ubojica koje se skrivaju duboko u
svakome od nas - devijantne želje, mentalne bolesti, porive za nasiljem,
pravednički gnjev, predrasude, rasizam, frustraciju, zlonamjernost,
pohlepu, zavist, okrutnost... Sve je to dio dramatičnosti. A razumjeti
ubojstva u društvu znači naučiti mnogo o napetostima koje se skrivaju
ispod površine jednoga grada. Ubojstvo također otkriva autoritet vlade
i krajnju moć koju ima nad životima svojih građana. Moć da oduzme
slobodu, da nekoga zatvori. Kazni. Pa čak i ubije iz osvete u obliku smrtne
kazne. No, ponekad vlasti pogriješe.

Ponekad je građaninu novinaru prepušteno da otkrije istinu. A ponekad

otkrivanje istine može početi s roniocima pod vodom, u mutnoj tami, koji

61
 Knjige.Club Books

polako pretražuju, centimetar po centimetar, sve dok im prsti ne

dotaknu nešto.

- Da - kažem. - Da, neka nam taj isječak bude uvod u Tomov intervju.

62
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Ponedjeljak, 24. studenog 1997.

A my Chan ima petnaest godina? - pita Luke dok prilazimo glavnom ulazu
kuće na liticama obitelji Chan. Već su objesili božićne lampice. Odavde kroz
promjenjivu maglu možemo vidjeti dolinu u daljini, gdje se između rijeka i oceana
nalazi komercijalno središte Twin Fallsa. Također mogu vidjeti treptaje svjetla iz
tvornice celuloze s druge strane zaljeva. Iz tvornice puše vjetar u našem smjeru.
Nosi smrad sumpornih kemikalija koje se koriste u procesu izrade celuloze.
Smrad ponekad zna biti odvratan.
- Tek je navršila petnaest godina. - Pozvonim na vrata. - Još je dijete. Majka
ju je dovela u postaju kako bi dala izjavu da je vidjela Leenu na mostu.
Zvono na vratima ima dubok zvuk.
Vrata se otvore. Amy, lijepa i sitna tinejdžerica tamnosmeđih očiju i kose do
ramena, stoji u hodniku od bijelog mramora. Nosi svijetloružičastu trenirku i
tajice. Na nogama ima čarape. Iza nje, na okruglom stolu od sjajnog, tamnog
drveta stoji vaza s cvijećem koje je sigurno umjetno. Ili je vrlo ekstravagantno
cvijeće iz staklenika u ovo doba godine.
- Zdravo, Amy - kažem. - Kako si?
- Dobro. - Nervozna je. Prebacuje težinu s noge na nogu.
- Ovo je narednik Luke O’Leary. On pomaže u istrazi Leenine smrti. Željeli
bismo ti postaviti još nekoliko pitanja o toj noći kada si je vidjela. Željeli bismo
znati sjećaš li se još nečega. Je li netko od tvojih roditelja kod kuće?
- Moja mama.
- Možemo li ući?
Amy se odmakne kako bi nas pustila unutra. Njezina majka, Sarah Chan,
pojavljuje se u predvorju. Iznenađeno razrogači oči kad nas ugleda. Ona je starija
verzija svoje kćeri, ali s elegantnom bob frizurom do brade. I ona se doima
nervozno. Objašnjavam zašto smo došli, a ona nas poziva u dnevnu sobu s
plišanim kremastim tepisima, bijelim namještajem i pogledom na grad. U daljini
vidim srebrni odsjaj rijeke Wuyakan i osjetim kako me prolazi jeza. Leena je u toj
vodi plutala više od tjedan dana prije nego što je Amy priznala da ju je vidjela.

63
 Knjige.Club Books

Plutala je dok su ljudi kroz prozore gledali u rijeku, vozili se preko mosta u
automobilima i školskim autobusima.
Luke i ja pažljivo sjedamo na vrlo bijele stolice. Amy i njezina majka zajedno
sjedaju na kauč, baš kao što su to učinile Pratima i Jaswinder. Blizu jedna drugoj
kako bi si bile moralna podrška.
Primjećujem njihovu odjeću, njihove udobne trenirke, i pomislim na jeftinu
potkošulju zapetljanu oko Leenina vrata. Sigurna sam da žene iz obitelji Chan ne
kupuju obiteljsko pakiranje donjeg rublja Fruit of the Loom.
- Mogu li vam donijeti čaj, kavu, bilo što? - pita Sarah.
- Ne, u redu je - kažem. - Htjeli bismo još jednom proći kroz ono što je Amy
vidjela na mostu te noći, ako se slažete? - Vadim svoju bilježnicu i olovku.
One obje kimnu. Luke ponovno preuzima ulogu autsajdera koji promatra.
Procjenjuje. A ja imam snažan osjećaj da proučava mene i moje reakcije jednako
koliko im i svjedoči, što me uznemiruje.
- Dakle, Amy, došla si s majkom u postaju u petak ujutro, dvadeset prvoga
studenog.
Amy kimne. Ruke joj se vrpolje u krilu.
- To je gotovo tjedan dana nakon što je prijavljen nestanak Leene Rai. Zašto
si čekala toliko dugo?
Amy letimično pogleda svoju majku. - Ja... Žao mi je. Ja... Nisam znala da je
mrtva. Ja...
Majka polaže svoju ruku na ruku svoje kćeri. Amy zašuti.
- U redu, vratimo se malo unatrag. - Pogledam u svoju bilježnicu. - Dežurnom
si policajcu rekla da si u subotu petnaestoga studenog oko dva ujutro bila sa
svojim dečkom Jeppom Sullivanom i da ste se vozili preko Đavoljeg mosta kada
ste vidjeli Leenu Rai kako tetura po nogostupu. Je li tako?
- Da - kaže ona tihim glasom.
- Što ste radili na mostu u dva ujutro?
Još jedan nervozan pogled upućen mami. Njezina majka kimne. - Samo
naprijed, ljubavi. U redu je.
- Bili smo na paljenju lomače u šumi, u lugu. Jepp i ja otišli smo oko jedan i
trideset. On je vozio i išli smo preko mosta prema grčkom restoranu Ari’s u kojem
poslužuju hranu za van. Uvijek su otvoreni do kasno i... To je mjesto na koje se
ide po kebab nakon zabava i slično.
- Dobra hrana za mamurluk - dodaje Luke.
Amy ne govori ništa. Ari’s je dobro poznat policiji Twin Fallsa kao
kasnonoćni lokal. Prekidanje pijanih tučnjava ispred restorana Ari’s nije
neuobičajeno. Zato je Ari Gamoulakos dao ugraditi nadzornu kameru. Zapamtim
da moram provjeriti je li snimka te noći još dostupna.
- Jepp ima svoj auto? - pitam.
64
 Knjige.Club Books

- Pa, vlasnik tog auta je Darsh Rai. Jepp se dogovorio s Darshom da će ga

otplaćivati dok ne bude njegov. Darsh ga je jeftino platio i popravio.
- Jeste li pili? - pitam.
- Jepp je mogao voziti. Te je večeri popio samo jedno pivo. On je stvarno
dobar po tom pitanju. Marljivo trenira i sve to. Želi košarkašku stipendiju.
- U redu, ponovi mi što ste vidjeli dok ste se vozili preko mosta.
- Mjesec je bio pun. Velik. Bilo je vedro. A s mora je puhao jako, jako hladan
vjetar. To je ono što me začudilo... vidjeti nekoga kako hoda po tom ledenom
vjetru. Vidjela sam dugu tamnu kosu koja se vijori na vjetru. A onda sam vidjela
jaknu i osobu i shvatila sam da je to Leena.
- Sigurna si da je to bila ona? - pitam.
- Ja... Moglo se jasno vidjeti da je to bila Leena. Ona... to je njezina figura.
Leena je... bila je visoka i krupna i imala je specifičan hod koji su ljudi ismijavali.
Nekako nezgrapan. Ali te je večeri bio još izraženiji jer je Leena puno pila ili je
barem izgledala sasvim pijano. Padala je posvuda i hvatala se za ogradu. A
onda je prošao kamion. Svjetla su je osvijetlila. A ja sam rekla Jeppu: „Hej, to je
Leena“ i okrenula sam se na sjedalu kako bih je gledala.
Počinje me stezati u prsima.
- Znači, bila je sama?
- Ja... mislim da jest. Nisam gledala u daljinu, pa nisam mogla vidjeti je li
netko iza nje, a onda smo prošli i sišli s mosta.
- Niste pomislili da biste mogli stati, vidjeti je li dobro dok tako tetura po
mostu? Potpuno sama.
Amyne se oči zacakle. - Ja... Ne baš.
- Je li je Jepp vidio?
- Ne, on je vozio. Primijetio je nekoga, ali ne i da je to bila Leena.
- U kojem je smjeru Leena hodala? - pitam.
- Suprotno od smjera u kojem smo se mi vozili.
- Znači, išla je na sjever?
- Da.
Letimično pogledam Lukea. Leenin ruksak i stvari pronađeni su na južnoj
obali, rijeke, ispod mosta. No njezine Nike tenisice i krvava čarapa otkriveni su
na sjevernoj obali ispod mosta, gdje smo također pronašli krv na deblu cedra koji
tamo raste.
- Je li nosila svoj ruksak?
- Ja... Ne. Mislim da nije. Ne mogu se sjetiti da je išta nosila.
- Ali jest nosila jaknu?
- Da. Definitivno jaknu. Istu onu koju je nosila na lomači.
Zabilježim još nešto u svojoj bilježnici. Još uvijek tražimo tu jaknu.
65
 Knjige.Club Books

- Kakav je kamion prošao pokraj Leene?

- Ja... Običan kamionet. Ne mogu se sjetiti boje. Bio je mrak i... - glas joj
utihne.
- Je li bilo drugih automobila?
- Ja... Možda je prošao još jedan. - Namršti se. - Ne znam. Stvarno se ne
sjećam. Ja... nisam obraćala toliko pažnje... - Gleda majku, a na licu joj se ocrtava
nemir.
- Jesi li bila pijana, Amy? - pitam.
Ona kimne. Suza joj padne na bedro i ostavi mokar trag na tajicama. Obriše
oči. - Žao mi je. Da... da sam bila usredotočenija, možda... možda bismo stali...
možda bi Leena bila živa. Možda bih Jeppu rekla nešto više.
- Ali nisi. Trebao ti je cijeli tjedan - kaže Luke i nagne se naprijed. - Zašto?
- Ja... nisam mislila da je to problem.
- Čak ni nakon što si čula da je nestala?
- Svi smo mislili da je Leena samo tipična Leena i da će se pojaviti.
- Nisi mislila da je to problem? - ponovi Luke. Svoju ulogu lošeg policajca
suprotstavlja mojoj ulozi dobrog policajca.
Amy se jako zarumeni. - Ja... Ja...
- Bojala se da ću saznati da mi je lagala - odbrusi Sarah. - Amy nam je rekla
da će nakon paljenja lomače prespavati u kući svoje prijateljice Cheyenne. Ali je
noć provela kod Jeppa. Nije htjela da saznamo. Mislila je da će upasti u nevolje,
a tako je i bilo. Završila je u kazni.
Amy tiho kaže: - Jeppova mama radi noćnu smjenu u bolnici. Ona je
medicinska sestra. Njegov tata ne živi s njima. Tako da njegovi roditelji nisu znali
da sam tamo.
Poznajem Barb Sullivan, medicinsku sestru. Znam da su Jeppovi roditelji
razvedeni. To je istina.
- Ali kad su se školom počele širiti glasine da je Leena vjerojatno mrtva i da
pluta rijekom Wuyakan, da je žrtva nekog serijskog ubojice, ja... - Amy sada
počinje ozbiljno plakati. - Školskom sam savjetniku rekla da sam je te noći vidjela
na mostu. On me odveo kod ravnateljice i ona je nazvala moju mamu. I mama me
odvela u postaju. A u postaju smo došli da dam izjavu.
- Tko ti je rekao da Leena možda pluta rijekom? - pitam.
- Bila je to samo glasina. Svi su govorili da su je čuli od nekog drugog. Nitko
ne zna tko ju je pokrenuo.
- Znači, ne možeš se točno sjetiti koja ti je osoba u školi to rekla?
- Ja... mislim da je to bila djevojka koja ima ormarić pored mene. Rekla je da
je to čula od nekoga u svom razredu, a taj netko je to čuo od nekoga drugog.
- A što ste učinili kad ste stigli do Ari’sa?

66
 Knjige.Club Books

- Kupili smo kebabe. Jeli smo ih vani. Tamo je bila gomila ljudi koji su bili
na lomači.
- Koga si tamo vidjela?
Amy čeprka po nevidljivoj niti na svojim tajicama. - Ja... ne znam. Nisam baš
bila usredotočena. Nekako sam se isključila. Klince iz mog razreda i neke starije.
Trippa Gallowaya. Razgovarao je s Darshom Raijem. Hm... Cheyenne. Dusty. I
još neke.
- Darsh je bio tamo? I nisi se sjetila reći mu da njegova mala sestrična sama
pijana tetura po mostu u mraku? Nisi mislila da bi ga to moglo zabrinuti?
Odmahnula je glavom.
- Nikome nisi rekla da si vidjela Leenu?
- Ne, zašto bih?
- Zašto, doista - kažem s gađenjem. - Ona je bila običan autsajder. Nebitna.
Sama je teturala po mostu u mraku. Je li tako, Amy?
Amy počne jecati.
- Sad bi bilo dosta - odbrusi Sarah. - Amy je rekla da joj je žao. Pogriješila je.
- Majka se diže na noge. - Ovaj je razgovor gotov.
Sarah nas bez riječi isprati do vrata. Dok izlazimo, ona dovikne: - A vaša kći,
Rachel? Je li ona te noći došla kući?
Ja stanem i okrenem se. Zurim u nju.
- Je li Maddy vama rekla da se planira veliko paljenje lomače? Ili je i ona
lagala vama?
Gledam je netremice.
- Da. Nisam ni mislila. Sova i sjenica i tako to. - Sarah nam zalupi vrata pred
nosom.
Kada smo ušli u auto, kažem Lukeu: - Zbog nje ispadam loša majka, ali ja
sam policajka. Ja sam zadnja osoba u gradu kojoj bi itko rekao za ilegalno
okupljanje u šumi. Moja kći već dobiva po nosu zbog toga što je dijete policajke.
Bila bi pod većim pritiskom da ne propjeva od ostalih. - Palim motor i unatrag
izađem iz prilaza.
- Mogu misliti - kaže. Ostatak je puta do grada šutio. Kada smo ušli u centar
grada, dok su brisači škripili a grijač snažno puhao, rekao je: - Ja ću razgovarati s
djecom kad sutra odemo u školu.
Ja ga naglo pogledam. - Zato što će moja kći biti među njima?
- Da.
Zabrinutost prostruji mojim tijelom. Nešto se kuha ispod površine. Mijenja
se. Osjećam to u kostima.

67
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Četvrtak, 18. studenog. Sadašnjost.

asno ujutro stavljam svoj brdski bicikl u stražnji dio kamioneta. Granger se
K još nije vratio niti nazvao. Kiša je prestala padati i moram izaći, razmisliti,
istopiti malo nagomilane tjeskobe. Također želim upozoriti one koji su mi bliski
i dovode se u vezu sa starim slučajem.
Maddy se ne javlja na telefon, pa namjeravam svratiti do njezine kuće prije
nego što se nađem sa svojom prijateljicom Eileen. Dok se krećem krivudavom
dolinom, ponovno slušam dijelove druge epizode podcasta o Leeni Rai.

TRINITY: Kada je majka Leene Rai prijavila nestanak svoje kćeri, glasine
su odmah počele kružiti. Jedna od Leeninih kolegica iz razreda, Seema
Patel, koja je sa mnom razgovarala telefonom (nalazila se u
prodavaonici u Calgaryju gdje sada radi kao voditeljica prodaje), rekla
je da je svaka priča postajala luđa od prethodne dok su njihovi mladi
umovi pokušavali popuniti praznine.

SEEMA: Možda kako bi se ublažio strah. Jer ne znati ništa može biti
strašnije nego znati nešto, čak i ako je loše. Dio toga bilo je i puko
uzbuđenje u tom senzacionalizmu. Nama tinejdžerima naš je grad tada
bio dosadan. Kao da smo lude priče o misteriju Leenina nestanka stvarali
zbog neke čudne vrste zabave, a svaka je priča nadmašivala prethodnu.
Počelo je glasinama o napadu medvjeda jer se isprva činilo da je Leena
nestala u šumi, a nitko se nije sjećao da ju je vidio nakon rakete koja je
eksplodirala na nebu. Netko je rekao da ju je medvjed odvukao kad je
otišla obaviti nuždu niže na planinarskoj stazi. Drugi su tvrdili da je to bila
puma ili vukovi. Neki su vjerovali da je pala u obližnju jarugu i da ju je na
dnu prekrila vegetacija ili da su je pojele divlje životinje. Onda su neki
pametnjakovići rekli da ju je oteo NLO, da je to povezano s ruskom
raketom i da su vanzemaljci uzeli Leenu u svrhu istraživanja. Neki su
tvrdili da je pobjegla s muškarcem koji se motao oko lomače. Ili se možda

68
 Knjige.Club Books

samo skrivala i radila ono što Leena inače radi... To nije bio prvi put da se
Leena nije vratila kući, a i često je lagala. Tražila je pažnju. Bila je poput
neke uhode. Ljubomorna. I... pa, ionako je uvijek govorila o
napuštanju Twin Fallsa, o odlasku iz grada. Zapravo sam mislila da je
to konačno učinila. To me na neki način zadivilo jer sam Bog zna da sam
i ja željela otići. Mrzila sam to mjesto, mrzila sam školu. Onda sam, kada
su se dani protegnuli u tjedan, u školi čula da si je oduzela život. I mislila
sam da je i to moguće.

TRINITY: Pa, kada se pojavila glasina o Leeni koja pluta rijekom?

SEEMA: Mislim... Otprilike dva dana prije nego što su je pronašli.

TRINITY: Tko je pokrenuo baš tu glasinu?

SEEMA: Nikad nismo saznali. Nisu ni policajci.

TRINITY: Ali netko je morao znati da je u rijeci i da je mrtva. Jer to je bila

istina. Bila je.

SEEMA: Isprva sam mislila da je to samo još jedna luda priča. Ali da... bila
je istina. Netko je nešto znao.

TRINITY: Koliko si dobro poznavala Leenu?

SEEMA: Ja... Ne dobro.

TRINITY: Čujem da su tvoji roditelji poznavali njezine?

SEEMA: Samo zato što su došli iz istog dijela Indije. Ali to nije značilo da
su naše obitelji u prijateljskim odnosima.

TRINITY: Zvučiš kao da se braniš u vezi toga.

69
 Knjige.Club Books

SEEMA: Samo zato što dolazite iz istog mjesta ne znači da ste isti. Ljudi
vas sve pokušavaju strpati u isti koš. To se zove prejudiciranje. Na
temelju boje kože ili kulturnog podrijetla.

TRINITY: Dakle, želiš reći da si bila drukčija od Leene, bolja?

SEEMA: To me vrijeđa. Bila sam drukčija od nje, to je sve. Nismo imali

ništa zajedničko. Leena se nije uklopila. Nije znala kako.

TRINITY: Ali ti jesi.

SEEMA: Ja sam imala prijatelje.

Zaustavim snimku. Ulazim u predgrađe Twin Fallsa koji se u posljednje dvadeset

četiri godine udeseterostručio te se iz grada koji svoje resurse crpi iz mlinova i
sječe drva pretvorio u rekreacijsku meku za moderne mlade obitelji sa strašću
prema okolišu i sklonošću ka radu na daljinu. Mislim na Pratimu i ono što mi je
rekla u Leeninoj spavaćoj sobi: Mislimo da ih možemo zaštititi ako im naredimo
što da rade, ako ih kontroliramo. Mislimo da ne mogu upasti u nevolje ako ih
zaokupimo sportom. Ali griješimo.
Pratima je bila u pravu. Ja to znam iz prve ruke. Majka može činiti sve što je
u njezinoj moči kako bi zadržala otvorenu komunikaciju sa svojom djecom. No
ona svejedno krene po zlu. I sama sam bila teško dijete. Gotovo do trenutka kada
sam u dvadeset drugoj godini zatrudnjela s Maddy. Tada sam se pokunjeno vratila
roditeljima kako bih tražila pomoć jer ni Jake ni ja nismo imali posla ni novca i
bili smo u stisci. Jake je došao na zapad iz Ontarija kako bi planinario, skijao i
tulumario. Ja sam se jako zaljubila u njega i pridružila mu se kao skijaška skitnica.
Moj tata, koji je u to vrijeme već bio načelnik policije, pomogao je Jakeu i
njegovu prijatelju da pronađu posao u građevinarstvu. A moja mama čuvala je
Maddy dok sam ja bila na policijskoj obuci. Jake i ja od smo tog trenutka prilično
brzo sazreli. Ja sam se, zahvaljujući svom tati, pridružila policiji Twin Fallsa, a
Jake je na kraju pokrenuo vlastitu malu građevinsku tvrtku. Maddy se,
međutim, nikada nije emotivno smirila, čak ni nakon što se udala za Darrena
Jankowskog iz svog razreda. Ili nakon što su dobili svoje dvije djevojčice. Moje
unuke.
Ulazim u ulicu s prigradskim kućama slične konstrukcije koje su nedavno
izgrađene iznad grada, poviše na obroncima planine. Na kraju slijepe ulice nalazi
se Maddyna i Darrenova lijepa bijela dvokatnica sa zelenim ukrasima. Jake im je
pomogao da je sagrade.
Dok gledam kuću ukoči mi se vrat. Osjećam kako me steže želudac.
70
 Knjige.Club Books

Parkiram kamionet na njihov prilaz, ugasim automobil i zurim u kuću s

čudnim krovnim prozorima. Muškarac iz susjedne kuće niže božićne lampice oko
jele koja raste u njegovu dvorištu.
Zabundana beba gleda iz kolica na trijemu. Dim se izvija iz njihova dimnjaka.
Izađem i mahnem. Susjed pogledom prostrijeli Maddyna i Darrenova ulazna
vrata i oklijeva prije nego što mi uzvrati. Zar tako nepoznato izgledam? Kao
stranac u dvorištu vlastitog djeteta? Ili on dobro zna tko sam i da nisam dobrodošla
u ovu kuću sa zelenim ukrasima?
Pokucam na ulazna vrata.
Otvara ih Darren. Šok mu preplavi lice, ali on ga brzo obuzda i nasmiješi se.
- Rachel? Što... što radiš ovdje?
Stavljam ključeve kamioneta u stražnji džep i vidim malu Daisy kako viri iza
ugla.
- Hej, Daisy. - Čučnem. - Kako si, malena? Kako je tvoja sestrica?
Četverogodišnja Daisy stidljivo se nasmiješi, lagano istupi i drži se za
traperice svog oca dok se naslanja na njegove noge.
- Reci „bok“, Daize - kaže Darren. - To je tvoja baka.
- Bok - kaže ona sramežljivo i rumenih se obraza omota oko tatine noge.
Ja osjetim oštar nalet boli. Vlastitim unukama sam stranac, a sam Bog zna da
sam to pokušala promijeniti, ali Maddy me u tome sprečava kako god zna i umije.
Donijela sam ti nešto. - Iz džepa vadim Snickers čokoladicu i pružam joj je.
- Maddy ne želi da djevojčice jedu slatkiše - Darren izgleda kao da se
ispričava. - Pogotovo ako je u njima kikiriki.
Gurnem slatkiš natrag u džep. - Pa, onda ću ti sljedeći put morati donijeti nešto
bolje, u redu, Daize? Gdje je Lily?
- Pava. - Njezino tepanje je divno. Od njega mi se stegne srce, a oči mi
preplave emocije. Uspravim se.
- Je li Maddy kod kuće? - pitam Darrena. - Vidjela sam njezin kombi u garaži.
Izgleda kao da je uhvaćen u zamku. Njezin je kombi očito u garaži, vrata su
otvorena. Teško će se izvući i pretvarati da mu žena nije kod kuće.
- Tko je to? - čujem Maddyn glas prije nego što je iza ugla ušla u predsoblje.
Ona se pojavi, ugleda me i ukoči se, a ruke joj se stisnu uz naslone invalidskih
kolica. Lice joj se izobliči.
- Hej, Mads - kažem.
- Tko je umro?
- Bila sam u prolazu. Svratila sam da... Došla sam pozdraviti svoje unuke.
- Aha.
- Možemo li popričati?

71
 Knjige.Club Books

- Sve što želiš reći možeš reći ovdje. - U predsoblju. S vratima odmah iza
mene.
- Posjetila me žena koja se zove Trinity Scott. Ona radi podcast o ubojstvu
Leene Rai.
Maddy zuri u mene. Vrijeme sporo prolazi. Naglo okrene svoja kolica, izađe
iz predsoblja i nestane iz vida.
Darren tržne glavom i blago kaže: - Uđi.
Zatičem svoju kćer u kuhinji, gdje mi okrenuta leđima pere suđe u sudoperu.
Iznad sudopera je prozor kroz koji se pruža jasan pogled na sjevernu stranu
planine Chief. Stijena blista od vlage i prošarana je nijansama sive. U usjeklini
vidim dvije mrlje. Penjači. Muka mi je. Ne mogu razumjeti zašto moja kći želi
živjeti u kući s tako istaknutim pogledom na granitnu planinu na koju se
penjala tako uporno i često, hvatajući se ukoštac sa sve zahtjevnijim penjačkim
rutama, kao da izaziva Chief da je odbaci. Gotovo kao da to želi. Što je planina i
učinila. Prije dvije godine, nedugo nakon što je rodila Lily. Kao da je pomalo
razdražen ljudskom buhom koja ga napada, Chief ju je konačno odbacio i stijena
se odvojila dok se Maddy držala za nju. Svi su govorili kako je čudo da
nije poginula. Skriveni dio mene vjeruje da je moja kći stvarno htjela umrijeti, a
ja nisam mogla u potpunosti razumjeti zašto je ili gdje sve krenulo tako po zlu s
mojom nekoć sretnom djevojčicom. Kao ni zašto je većina njezine ljutnje
usmjerena na mene. Da, imala sam kratku ljubavnu aferu. Ali njezin je otac učinio
nešto mnogo gore. Da, ljuta je i na tatu. Ali čini se da sam ja ta koju želi kazniti.
- Trinity me želi intervjuirati - kažem. - O istrazi koja je Claya Pelleyja strpala
iza rešetaka.
- Pa? - Maddy se ne trudi okrenuti prema meni. - Je li ti to samo izgovor da
dođeš vidjeti djevojčice?
Sjedam na barsku stolicu za kuhinjskim pultom. - Trinity kaže da će pokušati
razgovarati sa svima koji su bili uključeni. Detektivima. Leeninim roditeljima.
Njezinim kolegama iz razreda. Ljudima koji su vidjeli Leenu na lomači.
Maddy sliježe ramenima i stavlja tanjur u stalak za sušenje. Ali ja vidim da
su joj se ramena ukočila. Jasno mi je da Darren stoji na vratima s Daisy u rukama
i također sluša.
- Ja... Samo sam mislila da bih te trebala upozoriti, Mads. U slučaju da te
Trinity nazove ili navrati.
Tišina vlada kuhinjom dok ona pere nož, a zatim ga silovito zabija u košaru
za pribor za jelo na stalku. - Zašto? Zato što misliš da će me to uznemiriti?
Ja šutim.
Ona se okreće. Oči joj sijevaju. - Misliš da bi me moglo povrijediti ako se
podsjetim kako si tijekom te istrage razorila našu obitelj? Kako nam je tvoja afera
s tim policajcem uništila život? Kako je tata morao otići...

72
 Knjige.Club Books

- Tvoj je otac tada već imao svoju ljubavnu vezu, Maddy. - Zamuckujem i
shvaćam da mi je već bacila mamac. A ja sam ga progutala zajedno s udicom.
Tlak mi odmah skoči u nebo.
- I zato je ono što si ti učinila ispravno? Tata se s nekim počeo viđati samo
zato što si ga ti već izbacila iz svojeg života. Izbacila si nas oboje. Uvijek ti je
posao bio na prvom mjestu. A onda je došao Leenin slučaj. I to ti je bio izgovor.
Više te brinula mrtva djevojka nego tvoja obitelj. Bila je bitna samo Leena, Leena,
Leena, ali zapravo je bio bitan samo Luke O’Leary, zar ne? Sve te duge noći?
Izgovori da radiš do kasno zapravo su bili samo izgovori da se možeš ševiti sa
svojim kolegom. A nisi baš ni bila suptilna u vezi s tim...
- Maddy - upozorava je Darren s vrata.
Ona ga ignorira. Moja je kći opet ogorčena, njezin je pogled žestoko uperen
u moj. - U toj su vas uličici vidjele moja prijateljica i njezina majka. Doslovno si
natjerala tatu da počne piti. Bojiš li se da ću sve to ispričati Trinity Scott? Da si
bila loš policajac i loša majka?
- Isuse, Maddy - kaže Darren.
- Daj, šuti - odbrusi ona.
- U redu je - kažem. - Otići ću. - Ustanem, ali Maddy mi je i dalje okrenuta
leđima. Gleda sudoper i dvojicu penjača na granitnoj planini koja se oduvijek
nadvija nad našim gradom. I našim životima.
- Prve dvije epizode podcasta već su vani - kažem tiho. - Clayton Jay Pelley
je progovorio.
- Clay je progovorio? - pita Darren.
Ja zadržim pogled na Maddynoj glavi. - Da. Clay je rekao da on to nije učinio.
Da nije napao i ubio Leenu. Clay je rekao da je ubojica još uvijek na slobodi.
Maddy se nije ni pomaknula. Čak ni trznula. Iz džepa uzimam posjetnicu
Trinity Scott. Stavljam je na pult i tiho kažem: - Adresa web stranice podcasta
nalazi se na ovoj posjetnici. Možeš ga i preuzeti s iTunesa.
Ona se svejedno ne miče.
- Sama ću izaći - kažem Darrenu.
Dok otvaram ulazna vrata, čujem da se Darren i Maddy počinju svađati u
kuhinji, a njihovi glasovi postaju sve glasniji. Dok izlazim kroz vrata, čujem
Darrena kako govori svojoj ženi da bi barem mogla pokušati biti dobra prema
svojoj majci. Čujem ga kako Maddy govori da je nerazumna.
Priče nemaju kraj...
Udaljavam se od njihove savršene kuće u savršenom naselju koje se nalazi u
sjeni planine Chief i pokušavam se sjetiti kada je točno sve krenulo po zlu. Jesu li
stvari između Maddy i mene počele izmicati kontroli prije nego što sam počela
raditi na Leeninu slučaju?
Ili se to dogodilo zbog onoga što je učinjeno Leeni?

73
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA

Ponedjeljak, 24. studenog 1997.

koro je 17:30, a Luke i ja čekamo u našem neobilježenom vozilu na trajektnom

S pristaništu Laurel Bay. Vidimo kako se kroz maglu i tamu probijaju svjetla
malog trajekta. Kiša i dalje snažno udara po krovu. Iza nas je Twin Falls
Provincial Park. Možemo čuti tutnjavu slapova.
- Do tvornice se ne može doći cestom? - pita Luke.
- Ne. Oko tvornice je još dvadesetih godina bilo naselje sa školom, ali obitelji
su se odavno odselile.
Sirena trajekta oglasi se dok ulazi u pristanište. Siz se spušta i putnici počinju
izlaziti. U malim grupama idu prema parkiralištu. Nekoliko tvorničkih radnika
nosi turbane. Ostali zaposlenici nose kombinezone i šilterice ili podstavljene
traperice s tregerima, karirane košulje i debele jakne. Neki nose posude za ručak
i izgledaju umorno dok im svjetlo obasjava lica. Pogotovo stariji. Mlađe je lako
uočiti. Oni još uvijek imaju živahnost u koracima. Ti tvornički radnici
predstavljaju promjenjivu demografiju u ovom gradu, nove imigrante koji se
miješaju s onima koji su rođeni u Britanskoj Kolumbiji i koji su odrasli u doticaju
sa šumarskom i željezničkom industrijom.
- To je on. - Stavim kapu i pokažem. - Visoki tip. Crna kosa.
Darsh Rai za glavu je viši od ostalih. Kosa mu je sjajna i mokra od kiše dok
je obasjava svjetlost svjetiljki uz nasip. Izlazimo iz auta i krećemo prema njemu.
On ide prema parkiralištu za zaposlenike.
- Darsh? - dozivam dok se približavamo.
On stane i okrene se. Emocije mu preplave lice kad shvati da sam to ja,
policajka koja je pronašla njegovu mrtvu rođakinju. Letimično pogleda Lukea, a
ja ga predstavim.
- Jeste li ovdje zbog Leene? - Darsh se čini zabrinutim. - Imate li rezultate
obdukcije?
- Možemo li razgovarati negdje gdje ne pada kiša? - pitam.
On oklijeva.

74
 Knjige.Club Books

- Recimo tamo? - Luke pokaže na stol za piknik ispod drvene sjenice u blizini
kafića u trajektnoj luci. Ja kupim kave i sjednemo ispod nadstrešnice, slušajući
kišu dok radnici ulaze u svoja vozila i kreću kući. Huk obližnjih slapova ovdje je
glasan.
- Znate li uzrok smrti? - pita Darsh.
- Još nemamo službeni izvještaj - kažem - ali Leenu je netko utopio. Žao mi
je, Darsh.
- Utopio - tiho ponavlja moje riječi. Oči mu blistaju pod reflektiranim
svjetlom. - Zašto bi netko utopio moju malu rođakinju? - Njegove crte lica
otvrdnu. - Je li bila spolno zlostavljana?
- Postoji ozljeda koja ukazuje na seksualni napad - kažem. - Čekamo
laboratorijske nalaze kako bismo utvrdili je li prisutna sperma.
Ruke mu se stisnu u šake na stolu za piknik. Usta mu se razvuku. Skrene
pogled. Vidim kako mu na vratu bije puls. Mišići su mu napeti. On je živi prikaz
suzdržanog bijesa i boli. Snažan, strastven mladi čovjek koji bi mogao
eksplodirati. Njegova je nestabilnost gotovo opipljiva u vlažnom zraku.
- Darsh - kaže Luke i nagne se naprijed, držeći ruke na stolu za piknik -
moramo vam postaviti neka pitanja. Je li to u redu?
- Da. Recite.
- Bili ste bliski sa svojom mlađom rođakinjom?
On kimne i ponovno skrene pogled, očito se boreći da se sabere. Polako se
okreće prema nama. - Ljudi su pogrešno shvaćali Leenu.
- Kako to? - pita Luke.
- Ona je samo htjela da je ljudi vole, da je poštuju. Možda da joj se malo dive.
- Leena vam je to rekla? - pita Luke.
To što Darsh govori odražava ono što je Pratima rekla o svojoj kćeri. Puštam
Lukea da nastavi s pitanjima. Tako će bolje pročitati Darsha Raija. - Nikad to nije
doslovno rekla - kaže Darsh. - Ali bilo je očito. Moglo se vidjeti.
- Zato što je htjela tenisice poznate marke?
Njegove se oči stisnu. - Nike tenisice? One koje sam joj ja kupio? One koje
ste vi našli na obali s Leeninim krvavim čarapama u njima? - govori sve glasnije.
- Vi mislite da sam ja imao neke veze s njezinom smrću? Na to ciljate?
- Samo pokušavam saznati više o tome tko je bila vaša mlađa rođakinja, Darsh
- kaže Luke. - Što više možemo saznati o žrtvi, to više razumijemo njezine poteze,
njezine misli, njezine prijatelje. To nam može pomoći da shvatimo što joj se
dogodilo. Na primjer, moglo bi nam razjasniti zašto je uopće teturala po
tom mostu. I zašto vam Amy Chan nije rekla da je upravo vidjela vašu rođakinju
u nevolji na Đavoljem mostu kada su vas ona i Jepp Sullivan sreli u Ari’su. Zašto
je Leena bila meta te noći? Tko ju je možda izabrao? Ili je to bilo ubojstvo na mah
za koje se pružila prilika jer je ona...

75
 Knjige.Club Books

- Prestanite! - Snažno lupi rukama o stol. - Molim vas. Samo... prestanite. -

Duboko udahne i provuče ruku kroz svoju vlažnu, gustu kosu. - Pričat ću vam o
Leeni. Moja je rođakinja htjela Nike tenisice jer je htjela nositi ono što su nosile
druge djevojke. Iste marke. Iste stilove. Mislila je da će joj to pomoći da se uklopi.
Ali njezini si roditelji nisu mogli priuštiti robu poznatih marki pa je morala nositi
jeftine stvari. Htjela je slušati istu glazbu kao i popularna djeca. Gledati iste
filmove... Ljetnih večeri, kad je bilo lijepo vrijeme, čekala bi me ovdje na
trajektnom pristaništu i molila me da je provozam u svom žutom Porsche
kabrioletu kojeg sam praktički sam restaurirao. Voljela je taj auto. Tražila bi me
da spustim krov i da prođemo pokraj Dairy Queena na glavnoj cesti gdje se sva
kul djeca druže popodne. Molila bi me da prođem tri ili četiri puta zaredom. Uz
treštanje glazbe, lupanje basa. - Glas mu podrhtava. Protrlja čeljust i pokušava se
sabrati.
- Pa sam to i činio. Vozio je gore-dolje pokraj Dairy Queena, iako je to bilo
tako očito jadno. Svi su mogli vidjeti što pokušava učiniti. Mislim, tko se vozi
gore-dolje pokraj Dairy Queena četiri ili pet puta zaredom? Leena je samo htjela
biti sto posto sigurna da su je popularne cure vidjele sa mnom. I da su je dečki
poput Darrena, Johnnyja i Jeppa vidjeli u Porscheu. - Zastane. - Siguran sam da
su vam već svi rekli da je Leena činila glupe, glupe stvari i da nije imala pojma
koliko je zbog toga izgledala očajno. Ponekad... Jednostavno nije znala pročitati
ljude.
- No vi ste joj svejedno ugađali - kaže Luke. - Pružili ste joj utočište kada je
pobjegla prošle godine. Kupovali ste joj lijepe stvari.
- To je najmanje što sam mogao učiniti. Njezin je otac... vrlo strog. Vrlo, vrlo
strog. Njezina majka... Pratima samo radi ono što Jaswinder želi. Kao što sam
rekao, nemaju puno novca. Jaswinder vozi autobus, a Pratima ne radi.
- A ti imaš novca?
On ispusti podrugljiv zvuk. - Bih li radio ovaj posao da imam novca na
bacanje? Bih li išao u onu smrdljivu tvornicu celuloze, udisao te pare, dan za
danom stavljao te trupce u strojeve za guljenje da mi ne treba prihod? Istina,
dodatno zarađujem sa strane od svog hobija popravljanja i preuređivanja
automobila. I ja sanjam, kao što je Leena sanjala, da jednog dana odem odavde.
Mi dijelimo... dijelili smo... kulturno nasljeđe prožeto tradicijama koje se ne
uklapaju uvijek u ovo mjesto u kojem sada živimo. Tako da nije lako, znate, u
ovakvom gradu. Samo pogledajte oko sebe. Ja? Ja sam razumio Leeninu
usamljenost. Možda mi je trebalo njezino prijateljstvo jer me razumjela u
kontekstu moga podrijetla. Mi smo obitelj. Mi smo si potpora.
Čujem njegovu ogorčenost. Čujem ljubav. Vidim mladića koji se bori za neki
ideal. Darsh je na neki način poput samog Twin Fallsa, trudi se zaboraviti prošlost
i živjeti u sadašnjosti, a u budućnost gleda kako se ona razvija. A to ponekad
uzrokuje sukob. Na više načina.

76
 Knjige.Club Books

- Dakle, da, ako mislite da je Leenina neobičnost od nje učinila žrtvu, jest.
Nikada nije bila dio čopora, a uvijek je to pokušavala postati. I bila je nepoželjna.
A što se više trudila, to je smješnije izgledala i ljudi bi je još više ismijavali. Tako
da me ne čudi ako je te noći bila sama na tom mostu, baš kao što nikoga ne bi
trebalo čuditi. Ona baš nije znala prosuditi. A ako je pila... - glas mu utihne. Zatim
kaže: - Amy mi je trebala reći. Možda bi bila živa da mi je rekla. – Još jedna duga
stanka. - Ljut sam na Amy.
Ja kažem: - Vi ste bili na prinošenju žrtve Ullru, Darsh. Kada se Leena nije
vratila kući, rekli ste policiji da ste je tamo vidjeli.
- Da. - Trlja lice, vidi se da je umoran.
- Zašto ste išli te noći?
- Na paljenje lomače? Svi su išli. Da upoznam djevojke. Napijem se.
Napušim. Opustim. Da budem viđen. To je jedino uzbudljivo što se događa u
gradu.
- S kime ste išli?
- Zašto me to pitate?
Luke kaže: - Želimo dobiti što potpuniju sliku te noći i događaja koji su mogli
dovesti do smrti vaše rođakinje.
On navlaži usne, - Ja i nekoliko mojih prijatelja koji rade u gradu odvezli smo
se do luga u kojem se palila lomača. Išli smo mojim autom. Tamo smo stigli oko
osam. Vidio sam Leenu i pokušao sam razgovarati s njom, ali ona je otišla na
drugu stranu i izgubila se u gomili.
- Jeste li je vidjeli s nekim tipom? - pitam.
- Jesam, nakratko. Preko puta rasplesane grupe. No bio je mrak, a ona je bila
u sjeni, blizu šume, sjedila je na balvanu s njim. Nisam vidio tko je on.
- Ali to jest bio muškarac?
Darsh kimne. - Tako sam pretpostavio. Visok. Velika tamna jakna. Crna kapa
i crn šal koji mu je nekako skrivao lice. Rukavice. Bilo je stvarno hladno i svi su
bili toplo odjeveni. Stvar je u tome da sam bio sretan što sam je vidio s nekim.
Sretan što mi se te večeri zapravo neće pokušati prikrpati.
- I sputati vas - kaže Luke.
Darsh ga ljutito pogleda. - Da. Upravo tako. I zbog toga ću žaliti do kraja
života, u redu? Ali Natalia je bila tamo, a ja sam se nadao da će to biti noć u kojoj
ćemo ona i ja prohodati. Zato sam se družio s njom i njezinim prijateljima i
zaboravio na svoju malu rođakinju. - Zadržava Lukeov pogled. - A ona je sada
mrtva.
Luke ga uporno promatra. Vrijeme sporo prolazi. Naleti vjetra nose kišu
prema nama. Postaje hladnije i ja počinjem drhtati.
- Tko je Natalia? - konačno kaže Luke.

77
 Knjige.Club Books

- Natalia Petrov - kažem. - Ona je iz Rusije. Živi u domu sa svojom mlađom

sestrom Ninom, koja ide s Leenom u razred. Nina poznaje Maddy. Sestre su
izgubile roditelje u prometnoj nesreći prije godinu dana.
- Da - kaže Darsh. - Natalia radi u Chanovoj trgovini mješovitom robom u
centru grada i uvijek pazi na svoju mlađu sestru. Jesmo li sada gotovi? Jer bih
želio otići kući.
- Kada ste otišli s paljenja lomače, Darsh? - pita Luke.
- Odmah nakon eksplozije rakete. Natalia je rano sljedećeg jutra morala na
posao i htjela je rano ustati. Odvezao sam nju i Ninu do doma, a zatim sam otišao
u Ari’s da se nađem s Trippom Gallowayem.
- Hvala, Darsh - kažem. - I opet, jako mi je žao što vam donosim loše vijesti.
- Da. Kako god. - Ustane s klupe i bez riječi ode u kišnu tamu. Gledamo ga
kako odlazi.
Luke pogleda na sat. - Trebali bismo se vratiti u postaju. Kopije onih stranica
dnevnika već su trebale stići. Želite li usput nešto pojesti?
Ja oklijevam. Iscrpljena sam. Maddy i Jake čekaju da im se pridružim na
večeri. Ili, vjerojatnije, čekaju da napravim večeru. Morat ću ih nazvati iz stanice,
reći im da ću raditi do kasno. - Naravno - kažem. - Usput je jedan meksički
restoran.
Sjednemo u vozilo, a ja kažem: - Imate li gdje odsjesti u blizini?
On progunđa. - Da. U motelu Super Saver. - Otvara svoju bilježnicu i nešto
našvrlja.
Upalim auto i unatrag izađem s parkirališnog mjesta.
On me naglo pogleda, a ja osjećam kako mi se obrazi žare od same pomisli o
tome gdje će spavati nakon što danas otiđe s posla.
Ako itko ikada može otići od istrage ubojstva.

78
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Ponedjeljak, 24. studenog 1997.

ada sam konačno stigla kući nakon što sam s Lukeom i Tuckerom pregledala
K kopije istrgnutih stranica dnevnika, zatekla sam Jakea kako pije pivo ispred
televizora. Gleda hokejašku utakmicu. Zvuk je glasan. Noge u čarapama drži na
stoliću za kavu, a osim boce u njegovoj ruci na stoliću pored njega vidim tri
prazne pivske boce.
- Hej - kaže on, ne gledajući me.
Ja skinem jaknu. - Tko igra?
- Molim?
Glasnije kažem: - Tko igra?
- Canucksi i Oilersi. - I dalje me ne gleda.
Objesim jaknu. U sudoperu je prljavo posuđe. Vidim samo jedan tanjur, jedan
set pribora.
- Što ste večerali?
On me pogleda preko ramena. Po crvenilu na njegovu licu očito je da je malo
popio. - Ostatke, kao što si predložila kad si zvala.
- Samo ti?
- Mads je javila da će doći kasno.
- Gdje je ona?
- Kod Beth. Spomenula je neki rad na projektu. - Nastavlja gledati utakmicu,
a jedna od momčadi zabija. On vikne, diže šaku u zrak, a zatim otpije još jedan
gutljaj iz boce.
U meni bljesne munja razdraženosti.
Hvala, dušo, da, dan mi je bio težak. Hvala što si pitao za obdukciju. Znao si
koliko sam zabrinuta zbog toga što prisustvujem obdukciji djevojčice iste dobi kao
i naša kći. Njezine kolegice iz razreda. Što razgovaram s njezinim roditeljima.
Istraga o seksualnom napadu, premlaćivanju i utapanju djeteta iz susjedstva teška
je, hvala. Znaš koliko se trudim dokazati da mogu ići tatinim stopama, kako mi je
na samrti rekao da mu je žarka želja da postanem načelnica.

79
 Knjige.Club Books

No, ja sam dijelom kriva za Jakeovu ravnodušnost. Zbog mene smo se udaljili
jer često radim na slučajevima o kojima ne mogu govoriti. Pogotovo u ovako
malom gradu. Ponekad, nakon teškog dana, želim samo sjesti i popiti piće, šutjeti
i razmišljati. Ili gledati neku emisiju koja otupljuje um dok mi se tijelo i
mozak odmaraju. Ponekad - pogotovo kad sam umorna - osjećam kako mi teret
očeve ambicije postaje pretežak, kao da je previsoko postavio ljestvicu, a ja se
borim s onim što doživljavam kao animozitet među nekim kolegama u policiji.
Otvorim hladnjak i uzmem bocu bijelog vina. Natočim ga u čašu, otpijem
jedan veliki gutljaj i zatim još jedan. Toplina koja mi se širi grudima je olakšanje.
Dolijevam piće, vraćam bocu u hladnjak i krećem prema stubama.
- Idem se okupati - viknem Jakeu.
- To! - Još jedan pogodak. Još jedan urlik. Ne znam što je bolje. To što me
ignorira ili ljubavna afera koju je imao prije nekoliko mjeseci. Moj suprug kaže
da se prestao viđati s drugom ženom, ali čini se da je svoj porok zamijenio pivom
i TV-om i čini mi se da mene kažnjava jer sam ga optužila da spava s nekom
drugom.
U spavaćoj sobi na gornjem katu uzimam telefon i zovem Eileen Galloway.
Bethina je majka voditeljica nabave u bolnici Twin Falls. Također se zajedno
bavimo brdskim biciklizmom. Otpijem još jedan gutljaj vina kad se Eileen javi.
- Zdravo, Eileen, ovdje Rachel. Je li Maddy kod vas?
- Nije. Beth je sama, gore uči.
Oklijevam. No onda se sjetim što mi je Sarah Chan rekla na rastanku.
A vaša kći, Rachel? Je li ona te noći došla kući?
Čuj, je li Maddy prespavala kod vas onog petka kad se prinosila žrtva Ullru?
- Ja... Beth mi je rekla da je spavala u vašoj kući.
- U redu. Ja... Hvala. Samo sam se pitala.
- Rache, je li... je li ovdje riječ... o onome s Leenom? Je li sve u redu? Jako
sam zabrinuta. Je li... Je li ona ubijena? Ili se napila ili nešto slično?
Zatvorim oči i vidim tijelo kako pluta. Baršunastu kosu. Ofeliju u tamnoj vodi.
Vidim kako okreću Leenu. Kako mi se prevrće želudac kad ugledam njezino
smrskano lice. Čujem pustu želju u Eileeninu pitanju. Nitko ne želi misliti da u
našem gradu postoji ubojica. Posegnem za pićem, otpijem još jedan veliki gutljaj
i kažem: - Da, smrt je sumnjiva. Doveli smo čovjeka koji ima iskustva u istrazi
ubojstava. Pokušavamo otkriti tko je to učinio. I... u ovom trenutku
pretpostavljam da nijedno dijete nije otišlo kući s lomače. Po otpacima se čini da
su neki od njih možda ostali tamo cijelu noć, a nitko ne govori istinu o tome gdje
su bili.
- Znači, sigurno je da je ubijena?
- Istraga ubojstva još uvijek traje. I... stvarno ne smijem reći više o slučaju.
Uslijedio je trenutak tišine.

80
 Knjige.Club Books

- Jesi li... Želiš li da ti pomognem pronaći Maddy? - pita Eileen.

- Vjerojatno je u knjižnici ili tako nešto. Dat ću joj još sat vremena. - No obje
znamo da je knjižnica sada zatvorena.
Spustim slušalicu. Mojim se tijelom provlači nemir. Kiša lupka i curi niz
prozor. Čini se da se pretvara u susnježicu. Popijem ostatak pića, spustim čašu i
krenem u Maddynu sobu.
Oklijevam na zatvorenim vratima dok držim ruku na kvaki. Buka s hokejaške
utakmice u prizemljuje glasna. Ne čujem nikakav pokret na stepenicama.
Udahnem, otvorim vrata, upalim svjetlo i uđem u spavaću sobu svoje kćeri. Tiho
zatvorim vrata za sobom. Zastanem i gledam stvari za male djevojčice koje
Maddy još uvijek čuva. Medvjedića na njezinu krevetu. Veliki kičasti jastuk koji
je davno dobila za Božić. Mekanu žutu deku od koje se ne može odvojiti. Srce mi
se stisne. Koliko god se pretvarali da nije tako - majke, kćeri, bake - uvijek duboko
u nama postoji jedan dio koji ostaje djevojčica kakva smo nekoć bili. Bilo da
imamo petnaest, četrdeset ili osamdeset, ta se mala osoba još uvijek skriva iza
svega što radimo, mislimo, pokušavamo postati ili protiv čega se borimo. Ona je
uvijek tu. Bol koju osjećam zbog Pratime Rai odjednom postaje oštra. Oduzima
mi dah. Emocije mi probadaju oči. Znam da su te emocije djelomično nastale zbog
umora i vina, ali, Bože, što bih ja učinila da je to bilo Maddyno tijelo...
Odlazim do njezine komode. Nesigurno dodirujem lakiranu kutiju sa zlatnom
kopčom na vrhu. Kolebam se dok me obuzima krivnja. Ne bih ni trebala biti
ovdje. Ne ovako. Ali, dublja, snažnija potreba prisiljava me da otvorim kutiju.
Otvorim je i žurno nastavljam. Brzo preturam po drangulijama i nakitu koji su
unutra, otvaram i zatvaram male kutije. Ne mogu je pronaći. Vani čujem auto i
ukočim se. Svjetla bijesnu ispred prozora. Auto prolazi. Okrenem kutiju pa sve
ogrlice, narukvice i prstenje izbacim na vrh komode. Na koži osjetim vrućinu.
Možda mi je promakla. Mora biti ovdje. Ali ne mogu je pronaći. Otvaram njezine
ladice, ormar, prolazim kroz sve što brže mogu. U maloj ladici pokraj njezina
kreveta ugledam sjajnu fotografiju. Uzimam je i zagledam se. Grupa djevojaka.
Jedna od njih je Maddy. Prepoznajem ostale: Natalia Petrov, Seema Patel,
Cheyenne Tillerson, Dusty Peters, Beth Galloway. Uslikana je u mraku. Slika
izgleda profesionalno. Sva su lica predivno izoštrena. Rumenih obraza. Iza njih
huči ogromna lomača koja izbacuje narančaste iskre u tamno nebo. Vidim kako
skije i daske gore među kladama.
Puls mi se ubrzava. Progutam slinu. Ovo je fotografirano na lomači.
- Mama!
Okrenem se, zgranuta. - Maddy?
- Koji vrag? Što radiš? - Odjuri do svoje komode i zagleda se u razbacani
sadržaj. Zaprepašteno otvara usta. Bijesno me pogleda, a ruksak joj je još uvijek
na ramenu. - Što tražiš? Ovo su moje stvari. - Spusti ruksak na pod i brzo počne
skupljati svoje drangulije i nakit, stavi ih na hrpu i vrati ih natrag u lakiranu
kutiju. Ruke joj se tresu.
81
 Knjige.Club Books

Ja joj dodirnem ruku kako bih je pokušala smiriti. - Maddy, stani. Molim te.
Mogu objasniti.
Ona me odgurne. Njezina duga, tamna kosa, ista kao moja, smrdi na dim
cigarete. Također osjećam miris alkohola i nečega slatkog poput jagode.
- Koji vrag? Što to izvodiš? Zašto mi kopaš po stvarima? Kako se usuđuješ?
Gledam svoju kćer. U mislima mi je samo Leena. Ubijena. Silovana.
Prebijena na smrt. Utopljena. Sa sitnim kamenčićima duboko u njezinim plućima.
Njezino izvađeno srce na vagi u mrtvačnici.
Maddyno se lice mijenja kad uoči nešto na mome. To je malo smiruje. Na
crtama njezina lica vidi se da je zabrinuta.
- Mama? Što se događa?
- Medaljon koji ti je dala baka, dar s njezina putovanja u Irsku, gdje je?
- Što?
- Samo mi odgovori, Maddy - odbrusim.
- Što je s tobom?
- Uvijek si ga nosila. Gdje je sada?
- Nisam ga nosila godinama.
- Maddy, samo mi reci! Gdje je, dovraga? - kažem kreštavim glasom.
Rastrojena sam. Srce mi snažno udara.
Maddy prestrašeno raširi oči. Letimično pogleda vrata, kao da traži put za
bijeg. - Ja... ne znam.
Pokušavam se smiriti. - Kako to misliš, ne znaš?
- Upravo sam ti rekla, nisam ga nosila godinama. Zašto uopće pitaš?
- Bio je poseban. Ti si nekoć mislila da je poseban. Zato što si ga dobila od
bake. I stalno si ga nosila nakon što je ona umrla.
- Ne znam gdje je. Nisam ga nosila, a vjerojatno je negdje u sobi.
- Jednostavno ga nisam vidjela neko vrijeme, u redu?
Ugrizem se za usnu.
- Osim toga, nemaš pravo doći ovamo i učiniti ovo. Zašto si to učinila? Zašto
me jednostavno nisi pitala? - Maddy nastavi vraćati svoje drangulije u lakiranu
kutiju. Tada joj se, kao da je iznenada shvatila, ruke primire.
- Zašto uopće pitaš za taj medaljon?
- Samo sam razmišljala o tvojoj baki i željela sam ga vidjeti, to je sve. -
Provučem ruke kroz kosu. - Gle, žao mi je, Mads. Zao mi je. Zadnjih nekoliko
dana nije mi bilo lako.
- Kako god. Samo nemoj to ponoviti - kaže tiho, ne gledajući me. - Sada izlazi
iz moje sobe.
- Gdje si bila večeras?

82
 Knjige.Club Books

- Bila sam s Beth.

- Nisi. Upravo sam razgovarala s Eileen.
Ona se polako okrene prema meni. Osjećam kako me od pogleda u njezinim
očima prolazi jeza. - Ti si je zvala? Da saznaš jesam li lagala?
- Maddy...
- Znaš što, to te se ne tiče. Ni ti nisi došla kući na večeru.
- Imam posao. Netko je umro, ubijen je. Tvoja kolegica iz razreda. Ubojica je
još uvijek na slobodi, Maddy. Svi roditelji u ovom gradu zabrinuti su što su
njihove djevojčice sada vani i same u mraku, uključujući mene. Netko mora otkriti
tko je to učinio i zatvoriti ga. Zato sam kasnila. I opet ću kasniti. Sve dok ubojica
ne bude iza rešetaka. A ti si mi lagala o tome gdje si bila. U kazni si. Tjedan dana.
Ići ćeš u školu i vraćati se ravno kući. Je li ti to jasno?
- Izlazi, mama. - Prstom pokazuje na vrata. - Gubi se iz moje sobe.
Ja izađem, a za mnom se uz tresak zalupe vrata. Srce mi snažno udara u
grudima. Shvatim da sam fotografiju djevojaka gurnula u džep.

83
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Četvrtak, 18. studenog. Sadašnjost.

tprilike deset minuta nakon što sam napustila Maddyn i Darrenov dom,
O zaustavljam se na šljunčanom parkiralištu na vrhu šumske ceste visoko iznad
doline i grada. Parkiralište je prazno.
Okružena sam visokim cedrovima, kukutama, smrekama i planinskim
vrhovima prekrivenim isprekidanim oblacima. Hladno je. Mokro. Ali nebo nije
potpuno oblačno, pa kada sunce proviri malo me zagrije.
Navlačim biciklističke rukavice i pitam se je li Maddy već slušala podcast i
hoće li je Trinity tražiti intervju. Možda je Trinity već pokušala. Ne bi me čudilo
da se Maddy pretvarala da nije. Oblačim svoju vodootpornu jaknu, zgrabim
kacigu sa suvozačevog sjedala i izađem iz kamioneta. Šum obližnje rijeke
glasanje. Buja dok tutnji kroz klanac. Dok vadim svoj bicikl iz stražnjeg
dijela kamioneta, Eileenin crveni Volvo karavan se zaustavlja, a gume škripe na
šljunku. Parkira se pored mene.
Bethina mama sada ima šezdeset i tri godine. Tri je godine starija od mene,
ali još uvijek puca od energije i u vrhunskoj je formi. Eileen spušta svoj prozor i
proviri glavu na kojoj je kosa s kovrčama svijetloplave boje. Kada je počela
sijedjeti, Eileen je počela bojati kosu, a njezina nekoć tamnocrvena čupava kosa
sada ima prigušenije nijanse.
- Hej, ženo - kaže ona veselo. - Kako si, dovraga, i zašto smo čekali toliko
dugo da ovo ponovimo, ha?
Ja se nasmijem. Ona tako utječe na ljude. Njezina je živahnost zarazna.
- Da, pa, zbog poljoprivrede imam pune ruke posla - kažem i spustim bicikl,
a gume lagano odskoče od šljunka.
Ona izađe iz svog Volva i s nosača na stražnjoj strani počne skidati svoj brdski
bicikl. Vjetar zapuše, a Eileenina se kosa zavijori. Razmišljam o Beth koja sliči
svome tati, a nimalo svojoj mami. Beth je vižljasta i visoka i gotovo platinasto
plava. Njezina kosa do struka posve je ravna. Beth je udana za Johnnyja,
Grangerova sina. Ona i Maddy nekada su bile najbolje prijateljice, ali su se nakon
ubojstva njihove kolegice iz razreda s vremenom udaljile. Ubojstvo je utjecalo na
sve nas i svi smo još uvijek neraskidivo povezani s tom prošlošću.
84
 Knjige.Club Books

Osjećam nelagodu dok gledam Eileen i razmišljam kako s njom načeti temu
podcasta. Mislim da ću to učiniti nakon što prijeđemo nekoliko kilometara.
Staza počinje lagano - ugodna je i polako se uspinje po čvrstoj podlozi od
iglica i tvrde zemlje. Osjećam kako mi se udovi zagrijavaju i tijelo mi se razgibava
dok se staza počinje uvijati i penjati prema kampu koji leži uz obale jezera
Wuyakan. Brzo sam ostala bez daha. Mišići me bole i prsa mi se nadimaju. Sada
nema vremena za razgovor i to je dobro.
Nedugo nakon vrlo strmog uspona stižemo do kampa i tirkizne vode jezera.
Zadihale smo se i preznojile pa stajemo. Ja otvorim bocu s vodom, otpijem gutljaj
i nacerim se.
- Dobar osjećaj, zar ne? - kaže Eileen i otvori svoju bocu. Pruži je prema meni.
- Ti i Granger trebali biste doći na naše grupne vožnje. Još uvijek se sastajemo
svake subote, barem dok ne počne padati snijeg. - Otpija velik gutljaj vode. -
Kasnije snijeg ove godine dar. Možda ćemo... - Primijeti nešto na mom licu. -
Jesi li dobro? Previše toga prebrzo?
Zatvorim svoju bocu za vodu, oklijevam, a zatim kažem: - Ti još nisi čula za
podcast, zar ne?
Eileen poznajem otkad su naše djevojčice bile u vrtiću. Tako sam je upoznala.
Da je znala za. podcast, spomenula bi to odmah. Otvorena Eileen nikada ne
okoliša oko onoga što želi reći ili što misli. Ona ne štedi nikoga, ništa ne skriva.
- Koji podcast? - pita ona, polako zatvarajući bocu s vodom dok me pozorno
gleda.
Ja joj kažem. - Prve dvije epizode već su vani. Trinity Scott navodno će
objaviti nove čim budu spremne.
- Mora da se šališ.
- Bojim se da ne. A Clay Pelley je progovorio. Trinity s njim radi niz
intervjua. Navodno joj je, prema kratkom opisu na web stranici To je zločin,
dozvolio dvadesetominutne seanse dok od njega ne dobije ono što joj treba.
Eileen problijedi. - Ti si slušala? Ti si ga čula? Njegov glas?
- On tvrdi da nije ubio Leenu.
- Oh, ne misliš ozbiljno... Jesi li ozbiljna? - Zagleda se u mene. Ja joj pomno
promatram lice. Razmišljam o našim djevojkama i tome kako se čini da je taj
težak period unio razdor među njih i nikad više nisu bile tako bliske.
- Da, Eileen, šalim se. Uvijek sam bila veliki šaljivdžija.
- Taj seronja bio je košarkaški trener naše djece. Bio je njihov školski
savjetnik. On je bio kreten koji im je govorio o zdravlju, a to je uključivalo
seksualni odgoj, prevenciju zlouporabe droga i alkohola. Trebao ih je podučavati
zdravom načinu života, emocionalnom zdravlju, borbi protiv nasilja u školi... a
sam je bio jebeni izopačeni alkoholičar pedofil!
Ja šutim.

85
 Knjige.Club Books

Ona skrene pogled prema mirnoj vodi jezera. Prsa joj se podižu i spuštaju dok
joj dah izlazi u brzim bijelim oblacima. Na kraju tiho kaže: - Jesi li me zato
pozvala na vožnju?
- Ne. Morala sam se ispuhati nakon što sam ga slušala. Nakon što sam
ponovno razmišljala o svemu. - Zastanem.
Ona se okrene prema meni.
- Trebao mi je prijatelj. - Lagano slegnem ramenima. - I kažu da ljudi ne bi
trebali voziti sami.
Ona tiho otpuhne.
- I nisam ti to mogla prešutjeti.
- Da. Da, jasno mi je.- Ponovno pogleda jezero i dugo šuti. - Znači, taj podcast
je na internetu? Mogu li ga poslušati?
Kimnem. Otpijem još jedan gutljaj.
Vjetar iznenada zapuše preko divne plave površine jezera. Poput znaka.
Upozorenja. Primjećujem još jednu vrstu upozorenja pribijenu na drvo iza Eileen:
OPREZ. PUME U BLIZINI. DRŽITE MALU DJECU NA OKU.
Ona prati moj pogled i nasmiješi se. - Selfie? - pita. - Nas dviju puma.5
Ispred natpisa, za Instagram.
Siđem s bicikla i odguram ga do drveta. Prislonim ga na deblo i prislonimo
glave jedna uz drugu. Umjetno se nasmiješimo širom otvorenih usta, kao da
radimo nešto jako zabavno. Eileen rukom napravi rokerski znak s podignutim
kažiprstom i malim prstom dok snima.
- Trebalo bi pisati: „Oprez, jaguari u blizini“ - kažem, dok ona stavlja svoj
pametni telefon u džep. - Jer mi nismo pume.
- Misliš pantere. Nisu li žene starije od šezdeset pantere?
Ja se nasmijem i sjednem na bicikl. Polako počnem pedalirati prema stazi dok
se Eileen penje na bicikl. Pomislim na fotografiju koju sam držala u kutiji,
fotografiju naših dviju kćeri i njihovih prijateljica na lomači te noći prije dvadeset
četiri godine, i razmišljam koliko je sve bilo drukčije tih dana prije nego što
je svako dijete imalo mobitel. Prije nego što je sve bilo uslikano ili snimljeno za
društvene mreže. Koliko je lakše bilo sakriti stvari.
- Zna li Maddy? - Eileen dovikne iza mene.
- Da - viknem preko ramena. - Rekla sam joj na putu ovamo.
Šutimo dok jače pedaliramo i nagib postaje sve strmiji, a zavoji oštriji. Znam
da se Eileen pita znaju li Beth i Tripp, njezin sin. I Johnny.
I ja se pitam zna li Johnny. Je li Granger rekao svom sinu.

5
eng. cougar=puma, ali i, razgovornu, privlačna starija ženska osoba (op. ur.)

86
 Knjige.Club Books

Je li se uopće zamarao time, budući da Granger očito vjeruje da Trinity i Clay

Pelley bespotrebno troše našu energiju.
Sviđalo se to nama ili ne, Trinity Scott iskopat će loša sjećanja. Njezin podcast
bit će poput velikog kamena bačenog u mirno jezerce, a njegov utjecaj imat će
odjek među ljudima u ovom gradu koji su mislili da je to iza njih. Kako teren
postaje sve strmiji, a ja jače pedaliram, pitam se koliko bi taj odjek mogao biti
snažan.

87
 Knjige.Club Books

ODJEK

DOMINO EFEKT

SADA
od-jek
ődjēk
imenica

Za producenta ili tonskog snimatelja, odjek - preciznije, odjek zvuka -

akustična je pojava ili zvučni efekt. Pojednostavljeno, do odjeka dolazi
kada se zvuk ili signal odbije od različitih površina u prostoriji, uzrokujući
brojne refleksije koje su toliko vremenski bliske u trenutku kada dođu do
slušateljeva uha da ih on ne može protumačiti kao pojedinačna
kašnjenja. To se povećava u većim prostorijama, gdje se čini da se zvuk
nastavlja dugo nakon što je njegov izvor prestao proizvoditi zvuk... No, u
podcastu o istinitim zločinima odjek se također može odnositi na samu
priču.

- Gio Rossi, intervju za Toronto Times

Kada istražujete zločin u stvarnom vremenu, u eteru, postoji taj problem

s odjekom. Ono o čemu izvještavate danas utjecat će na intervjue i
odgovore koje ćete dobiti sutra jer će vaš sugovornici već čuti vašu
epizodu i znat će vaše sumnje, nedoumice, teorije i razmišljanja. Oni će
znati što su vam drugi rekli. I to će utjecati na ono što vam zauzvrat kažu.
To pričanje priče koja utječe na priču dok se ona razvija dobro je za
fikciju, ali je ozbiljan problem s novinarskog stajališta. To je običan
mamac. I nepravedno je prema slušaocu. Vaši se tragovi provlače kroz
cijelu priču na vrlo postmodernistički način. Rizik s tim - razlog zašto to
novinske organizacije ne čine - jest da ćete naići na nedosljednosti. Naići
ćete na ljude koji su vam lagali. Shvatit ćete da vam je promaknuo dio
informacije i možda ćete morati preispitati ili prepraviti svoju priču. Ne

88
 Knjige.Club Books

kažem da je to neetično samo po sebi, samo da postoje te potencijalne

zamke.

- Mark Pattinson, profesor novinarstva,

o etici podcasta o istinitim zločinima

Četvrtak, 18. studenog. Sadašnjost.

addy je u svom kućnom uredu. Dok sluša prvu epizodu podcasta, dodiruje
M posjetnicu koju je njezina majka ostavila na kuhinjskom pultu. Zvuk glasa
koji joj je nekoć bio poznat odvlači je daleko, daleko, daleko, u prošlost, natrag u
doba kada je bila učenica... skroz do one noći kada se palila lomača u čast Ullru.

CLAYTON: Želim da svijet zna. Trinity Scott, da svi imamo svoju mračnu
stranu. Tu sjenu. Čak i vi. Ali ja nisam seksualno napastovao Leenu Rai. I
nisam je ubio.

TRINITY: Ako... ako vi niste, tko je onda?

STRAŽAR: Vrijeme je isteklo, Pelley. Hajde, idemo.

CLAYTON: Tko god da jest, još je uvijek na slobodi.

ZVUK ZATVARANJA VRATA. PRIGUŠENI SMIJEH.

Riječi gospodina Pelleyja odzvanjaju u njezinoj glavi, svaki put zvučeći sve
glasnije.
Još je uvijek na slobodi.
Još je uvijek na slobodi.
Još je uvijek na slobodi.
- Maddy?
Ona poskoči i okrene se u kolicima. Darren je u sobi. Stoji na vratima.
Prisluškivao je. Uplaši je pogled u njegovim očima.
- Što ako on to nije učinio? - kaže Darren. Glas mu zvuči čudno. - A kao što
Trinity Scott kaže, ako nije on, tko jest?
- Ovo je glupo! - Maddy pruži ruku prema zvučniku. - Ovo je tako jebeno
glupo. Bezrazložno je. Izrabljivački. On otvoreno laže, a ta Trinity... Ona to zna.

89
 Knjige.Club Books

Mora znati. I ona od njegovih laži stvara priču, sve to senzacionalizira. Ali znaš
što... U nečemu je u pravu. Sama emisija To je zločin je zločin. Cijeli njezin
prokleti podcast je zločin. Takva se sranja ne bi smjela raditi. To je kleveta. To je
objeda.
- Nikoga nije oklevetala ako...
- Nije još. Ali je postavila temelj za nove teorije o tome tko je to učinio, a sve
se temelji na lažima sociopata. Time će početi izazivati neutemeljene sumnje o
ljudima u ovom gradu. Ljudima koje poznajemo. Ljudima koji još uvijek žive
ovdje.
- Hoćeš li razgovarati s njom kad nazove? Sigurno će te nazvati, samo je
pitanje kada.
Maddy pogleda Darrena. - Ja... Hoćeš li ti?
On rukom zagladi kosu. - Možda bi bilo bolje surađivati nego šutjeti. Razmisli
o tome kako će tvoja majka izgledati ako odbije intervju. Doimat će se kao da
nešto skriva. Možda bi bilo bolje da doista ispriča svoju stranu priče, objasni kako
se istraga odvijala. Ako svi iznesemo svoje strane priče, barem će se Trinity vratiti
gdje joj je mjesto. Što manje ljudi govori, to će više osoba poput nje gristi. I više
će slušatelja prihvatiti ideju da je postojala neka zavjera.
Maddy pozorno gleda svog muža. Napetost u sobi može se rezati nožem. Čini
se kao da se paradigma promijenila, a svijet u kojem su se nekada osjećali ugodno
- ili u kojem su bili spokojni - više ne pruža istu zaštitu.

***

Na drugoj strani grada Johnny Forbes sluša podcast o Leeni Rai dok obavlja
poslove na putu do pivovare u kojoj radi. Razmišlja o komandosici koju ronioci
nisu mogli pronaći. Pita se da li je moguće da ono što je uvijek mislio da je istina
možda uopće nije istina. Možda se sve ove godine nonšalantno skrivao od
pravih pitanja. Možda zato što mu je bilo lakše zakopati glavu u pijesak. Možda
su svi to činili. Ulazi na parkiralište puba Raven’s Roost kako bi provjerio koliko
piva žele naručiti. Zgrada je malo dalje od pivovare koja se nalazi u istoj ulici, a
ispred nje vidi parkiran Harley svog oca. Johnny u pubu ugleda Rexa Gallowaya,
svoga svekra, kako preko šanka tiho razgovara s njegovim ocem, Grangerom. Oni
piju kavu.
- Johnny? - kaže Granger dok i on i Rex podižu pogled. - Što radiš ovdje?
Johnny kimne prema njihovim šalicama. - Provjeravam tvoje narudžbe. Čini
se da sam došao u pravi čas da vam se pridružim na kavi.
Dok mu Rex ulijeva kavu, Johnny sjeda na barski stolac pokraj oca.
- Jeste li čuli za podcast? - kaže i otpije gutljaj iz svoje šalice.
- Upravo smo razgovarali o tome - kaže Rex.

90
 Knjige.Club Books

Granger doda: - Rachel je prilično ljuta zbog toga. I na mene zato što sam joj
to pokušavao zatajiti.
- Jesi li? - pita Johnny.
- Tada je zbog tog slučaja krenula lošim putem. Čak će i ona to priznati. Nisam
želio da sve to ponovno počne proživljavati u detalje. - Granger popije svoju kavu
i spusti šalicu. - Bio sam nepromišljen. Naravno da će saznati. A sada sam sve još
pogoršao.
- Skrušeno se nasmiješi. - Zato joj dajem prostora da se smiri.
- Vjeruješ li u ono što Clay Pelley govori? - pita Johnny.
- On je lažljivac - kaže Granger. - Stvarno je bolestan. Uvijek je i bio.
- Ma nemoj reći - doda Rex. Ali doima se nervoznim. Johnny se također
osjeća zabrinuto.

***

Dva bloka dalje, u industrijskom dijelu grada u blizini stare sortirnice trupaca,
Darsh Rai sluša podcast na zvučniku dok petlja ispod vozila u automehaničarskoj
radionici koja je sada u njegovu vlasništvu. Ganesh se pojavljuje na vratima
garaže. Ganesh sada radi za njega. On je mlađa, još zgodnija verzija Darsha i svog
oca Jaswindera. Ganeshove oči plamte od ljutnje ispod njegove guste crne kose.
- Zašto to, dovraga, radi, i opet nas tjera da sve to proživljavamo?
Trebao bi postojati zakon koji to zabranjuje. Zar ona ne zna što je to učinilo
našoj obitelji? Mojoj majci, mom ocu? - pita Ganesh.
Darsh se izvuče ispod auta, ustane i obriše ulje s ruku. Posegne za svojim
telefonom na radnom stolu i pritisne tipku STOP.
- Možda Clayton Pelley to nije učinio. Zar ne bi htio biti siguran? Mislim, nije
bilo ni suđenja. Zbog čega?
Ganesh uperi pogled u svog rođaka. Priđe bliže. - Ne misliš valjda ozbiljno.
Darsh baci nauljenu krpu na radni stol. - Ne znam što da mislim. Ali dio je
mene sretan što je ona sve ovo ponovno pokrenula. Uvijek sam mislio da su ti
policajci pogriješili. Trinity Scott je u pravu. Bilo je previše zaostalih repova na
koje se zaboravilo kad je taj gad priznao krivnju. Tu se krije još nešto. Oduvijek
sam znao da se tu krije još nešto.

***

Nakon što je preslušao epizode podcasta, Liam Parks, vlasnik Parks Photography
and Designa u drugom dijelu grada, popne se ljestvama na svoj tavan. U
tavanskom prostoru obriše prašinu s kutije za pohranu i otvori je. Iz nje izvadi

91
 Knjige.Club Books

neke stare fotografije koje je razvio u školskom laboratoriju. Prebire ih. Slike lica
zarobljenih u vremenu. Razredne kolege. Djevojčice. Dječaci. Smiju se, smiješe,
tulumare. Bave se sportom. Na školskim plesovima. U hodnicima. Nailazi na hrpu
koju je tražio. Slike koje je snimio te noći kada su svi vidjeli kako raketa u
komadićima pada s neba. Pronalazi onu koju je tražio. Grupa djevojaka koje se
smiju i grle jedna drugu. Uslikao ih je te noći ispred lomače. Zagleda se
u mladenačka lica, lijepe osmijehe. Uspomene ponovno zažive... Sjećanja koja
mu stvaraju nelagodu.
Pita se što bi sada trebao učiniti s tim slikama.

***

Jaswinder Rai sjedi sam u svojoj sablasno tihoj dnevnoj sobi. Prašnjava je. Trebao
bi je očistiti. Pratima je uvijek brinula o takvim stvarima. On je tako izgubljen bez
nje. Zuri u fotografije na kaminu. Pratima je umrla prije dvije godine. U restoranu
se ugušila hranom. Možda zato što ništa nije mogla lako progutati nakon što je
njihova djevojčica brutalno napadnuta i ubijena. Osjeća olakšanje što Pratima
neće morati slušati taj podcast. To bi bilo preokrutno. No Jaswinder je pomalo
nervozan. Hrapav glas Claytona Pelleyja šulja se kroz njegovu glavu, kao da
odzvanja i odbija se od drugih misli u njoj, kao da postaje sve glasniji.
Ja je nisam ubio... Još je uvijek na slobodi.

***

Clayton Jay Pelley leži na leđima s rukama pod glavom na svom zatvorskom
ležaju i kroz slušalice ponovno sluša Trinityn glas. Epizode podcasta preslušao je
bezbroj puta. Ne može se zasititi slušanja. Toga da čuje njezin glas. Razmišlja o
svim stvarima koje je mogao učiniti ispravno u svom životu i o svim stvarima
koje je pogrešno učinio. No postoji jedna misao, jedan osjećaj koji je snažniji od
svih ostalih. Ponovno ima određenu autonomiju. Povratio je određen stupanj
kontrole nad stvarima, nad ljudima. Čak i iz ove jadne institucije pune pravila i
rešetki i kapija i bodljikave žice. Opet ima osjećaj moći. Nasmiješi se. Odavno
nije imao taj osjećaj.
Ovo je sada pod njegovom kontrolom.

92
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Utorak, 25. studenog 1997.

anaimo kocke6! - viče detektiv Dirk Rigg veselo dok ulazi u konferencijsku
N dvoranu policije Twin Fallsa noseći tanjur s poslasticama. Tucker ulazi iza
Dirka i nosi pladanj s kavama za van. Dirk spušta tanjur na stol i uklanja prozirnu
foliju koja prekriva čuvene kremasto-čokoladne ganache kocke. Zapuhne
me miris ustajalog dima cigarete koji je uvijek na njegovoj odjeći. Kada se spoji
s jakim mirisom kave, u sobi bez zraka odjednom se osjeća mučnina.
Ili mi je možda samo loše nakon jučerašnjega dugog dana koji je započeo
obdukcijom, a završio svađom s Maddy.
- Merle ponovno pokušava prestati pušiti - kaže Dirk i uzme Nanaimo kocku.
- Tako da, naravno, sada imamo previše pekarskih proizvoda u kući, a višak se
kilograma nakuplja na vagi. - Svima pokaže da se počaste, a on zagrize svoju
kocku, govoreći punih usta dok sjeda za konferencijski stol. - Mislio sam da biste
mogli doručkovati, budući da ih imamo i previše. - Luke uzme kolač.
- Merle je Dirkova žena - objasnim Lukeu. - Oduvijek radi u pošti. Također
oduvijek pokušava prestati pušiti, ali činjenica da Dirk puši to otežava, zar ne,
Dirk?
On se naceri. - Ovaj se put pokušava odviknuti pomoću hipnoze. - Ubaci
ostatak kremaste smjese u usta i posegne za kavom.
Rano je jutro, a vani je još uvijek mrak i pada lagani snijeg koji sve što je
odumiralo i bilo crno i sivo boji u bijelo. Zabrinuta sam za svoje dijete. Moram
biti ovdje i želim biti ovdje. Također želim da kod kuće sve bude normalno i
sretno. Kad sam jutros prije odlaska pokucala na vrata Maddyne spavaće sobe,
ona mi je rekla da odem. Napravila sam joj doručak i ostavila ga na kuhinjskom
pultu. Gledam na sat. Ona vjerojatno još nije ni ustala. Jake je obećao da će joj
večeras napraviti večeru ako ja opet zakasnim. Misli mi se ponovno vraćaju na
medaljon koji joj je baka poklonila prije nekoliko godina.
Medaljon koji je nestao.

6
Nanaimo kocke popularna je kanadska slastica (op. ur.)

93
 Knjige.Club Books

Načelnik Ray Doyle ulazi u sobu, a prvo što se vidi njegov je trbuh. Ruke su
mu pune spisa. - Dobro jutro svima.- Baci spise na čelo stola i sjedne. Iza Rayeva
je stolca bijela ploča koju je Luke dogurao. Koristi je kao ploču za zločine. To me
podsjeća na sve detektivske serije na TV-u. Nikada je nismo koristili, no čini se
da je Luke vezan za takav proces. Možda se tako radi kad je riječ o ubojstvu.
Tucker sjedi nasuprot mene. Šutke pijucka kavu. Njegov ten izgleda sivo pod
neugodnim fluorescentnim svjetlima u sobi. Jedno od svjetala slabo treperi.
Mislim da mogu čuti kako ispušta električni šum.
Ovaj dio nije nimalo sličan serijama na TV-u. Ovakav bi prizor bio prikazan
pod mutnim, prigušenim svjetlom. No policijski rad u ovome sićušnom odredu
odvija se pod oštrim svjetlima, mrljama na stropu, s uvijek prisutnim mirisom
vlage te izblijedjelim plavim kvadratima na tepihu pod našim čizmama.
- Nanaimo kocka, načelniče? - Dirk gurne tanjur prema Rayu.
Ray se posluži, zagrize kolač i otvori prvi spis na hrpi ispred sebe. - U redu,
što imamo, momci? Rachel? - kaže punih usta.
- Obdukcijski nalaz još nije stigao, ali uzrok smrti je utapanje. - Ustajem i
odlazim do bijele ploče.
Pokazujem na jednu od fotografija s obdukcije. - Ovi okrugli tragovi na
njezinim ramenima ovdje poklapaju se s time da je netko opkoračio žrtvu kako bi
je zadržao pod vodom. - Objašnjavam ostatak obdukcije, kamenčiće u njezinim
plućima. - Dr. Backmann kaže da bi, da Leena nije bila utopljena, udarac
tupim predmetom i posljedično oticanje njezina mozga ionako uzrokovali njezinu
smrt.
- Je li na mjestu zločina pronađeno nešto što je moglo biti korišteno kao
oružje? - pita Ray.
- Nismo pronašli oružje, ali na tijelu žrtve dva su otiska cipele ili čizme.
Veličine 45. Netko ju je nagazio i udario nogom. - Pokazujem na drugu fotografiju
na ploči. - A ovdje je na njezinoj koži pronađena kora drva, na licu i glavi.
Forenzičari su također pronašli krv na deblu cedra koje raste na sjevernoj obali
rijeke, u blizini mjesta gdje su se nalazile Leenina Nike tenisica i krvava čarapa.
Izgleda da se kora cedra podudara s komadićima kore pronađenim u Leeninoj
koži. Očekujemo da će laboratorijski nalazi dokazati podudaranje. I očekujemo
da će se krvni dokazi na cedru podudarati s Leeninom krvlju.
- Želiš reći da je prvo udarila licem u deblo? - pita Dirk.
- Možda joj je prvo glava nabijena u drvo - kaže Luke. - Više puta.
Dirk tiho zazviždi i uzme još jednu Nanaimo kocu. Čini se da je Tuckeru zlo.
Pokazujem na drugu fotografiju. - Ovo je slika otiska cipele ili čizme.
Tehničari pregledavaju uzorke potplata raznih marki. Cilj je identificirati marku,
a zatim pokušati uskladiti marku i veličinu s potencijalnim osumnjičenikom.
Postoje i naznake agresivnoga spolnog odnosa: vaginalna penetracija i nekoliko
razderotina. Zasad nema dokaza o prisutnosti sjemena pa je moguće da je korišten
94
 Knjige.Club Books

kondom. Čekamo i laboratorijske nalaze dlaka i vlakana, ostataka noktiju i krvi

na čarapi te tragova krvi koji su pronađeni na naramenici njezina ruksaka.
Ray otpije gutljaj kave i kaže: - Dakle, žrtvin ruksak i ono što se čini da je
sadržaj ruksaka pronađeni su na južnoj obali, ali su njezina Nike tenisica i čarapa
pronađene na sjevernoj obali, gdje je krvavo drvo cedra?
- Točno - kažem. - Amy Chan vidjela je kako Leena tetura prema sjeveru po
Đavoljem mostu oko dva ujutro. Amy tvrdi da Leena u tom trenutku nije nosila
ruksak. Leena ga je iz nekog razloga mogla ostaviti na južnoj obali ili je tamo
strgnut s nje.
Tucker se nakašlje i kaže: - Pa ako je bila na južnoj obali i tamo izgubila
ruksak i ono što je u njemu bilo, zašto je otišla na sjever? Samo je bila... zbunjena?
Pijana?
- Ili nije teturala zato što je bila pijana - sugerira Luke. - Možda je teturala
zato što je već pretrpjela nasilan napad i osjećala jake bolove ili proživljavala šok.
Tišina visi u zraku. Čini se da hladnoća ulazi u sobu unatoč grijačima koji
rade punom parom.
- Je li još netko viđen na mostu? - pita Ray. - Kako je prati?
- Amy nije vidjela nikoga drugog. Ali je također izjavila da je i sama bila pod
utjecajem opijata, rastresena, neusredotočena - kažem. - Moguće je da je Leena
bila pijana, da je izgubila ruksak na južnoj obali, ali je onda upala u prave
probleme na sjevernoj strani. Ili kad je naišla na nekoga ili kad ju je netko u vozilu
vidio i stao.
- Možda je oteturala niz stazu koja vodi ispod Đavoljeg mosta na sjevernoj
strani jer je bila pijana i dezorijentirana i tražila svoj ruksak, a tu je srela nekog -
kaže Dirk.
- Ima li tragova krvi na mostu? - pita Ray.
Luke kaže: - Prošlo je previše vremena. U tjednu prije nego što je pronađena
palo je previše jake kiše, previše je vozila prešlo preko mosta.
- Dobili smo video snimke od promatrača koji su se poredali uz most na dan
kada su ronioci pronašli njezino tijelo - kažem. - Tucker će danas pregledati
snimke da vidi hoće li se pojaviti nešto neobično. Također postoji snimka s
nadzorne kamere ispred grčkog restorana brze hrane Ari’sa, gdje su se Amy Chan
i Jepp Sullivan pridružili grupi drugih klinaca koji su isto bili na lomači. Sva ta
djeca u jednom su trenutku morala prijeći Đavolji most kako bi od lomače došli
do restorana. Možda je netko vidio nešto za što nije znao da je važno u tom
trenutku. - Letimično pogledam Lukea. - Luke i ja ćemo danas otići u školu.
Ponovno ćemo ispitati sve učenike koji su vidjeli Leenu na lomači. Prošli smo
ih put ispitivali vezano uz slučaj nestale osobe. Moramo opet razgovarati sa svima
njima. Sada će Luke voditi ispitivanja. Ja ću promatrati, bilježiti. - Nakašljem se.
- Tako ćemo dobiti novi pogled na situaciju, novu perspektivu.

95
 Knjige.Club Books

- Moramo saznati više o muškarcu s kojim je Leena navodno viđena u lugu -

kaže Luke. - Moramo ga identificirati. Moramo razgovarati s njim. - Luke svojom
olovkom pokazuje na sliku stranica dnevnika na ploči. - I moramo znati tko je
„On“ koga Leena spominje na ovim istrgnutim stranicama dnevnika.
Moramo dokučiti zašto je dnevnik tako poderan. Jesu li stranice bile istrgnute i u
njezinu ruksaku prije nego što je on bačen? Je li Leena sama učinila nešto s
ostatkom dnevnika? Ako jest, gdje je? I gdje je komandosica koju je nosila, jer
Amy Chan je izjavila daju je Leena nosila dok je preko mosta bez ruksaka teturala
u smjeru sjevera.
Dirk obriše kremu sa svoje čekinjaste brade. - A tu je i adresar. Kao i knjiga
poezije i taj medaljon.
- Leenini roditelji tvrde da adresar i medaljon nisu njezini - kažem. - Njezina
je majka rekla da je Leena običavala krasti ili posuđivati stvari bez dopuštenja.
Učenicima ćemo pokazati slike adresara, knjige poezije, medaljona i ostalih
predmeta koje smo pronašli u nastojanju da pronađemo prave vlasnike. -
Duboko udahnem. - Također moramo otkriti tko je pokrenuo glasinu da Leenino
tijelo pluta rijekom Wuyakan.
- Je li nešto bilo u medaljonu? - pita Ray.
- Nije - kaže Luke. - Vidjet ćemo što će pokazati forenzički nalazi.
Ja ga pogledam. - Na primjer?
On podigne pogled sa svojih bilješki i namršti se. - Na primjer otiske,
mikroskopska vlakna, krvne dokaze. Također bih želio provjeriti očevu pozadinu.
I trebali bismo pripaziti na rođaka, na Darsha.
- Stani malo - kaže Tucker. - Ne misliš valjda... da je njezin rođak ili njezin
vlastiti otac imao ikakve veze s ovime?
- Ozljede na njezinu licu... meni se to čini osobno - kaže Luke. - Smrdi na
bijes. Uzrujanost. Ta djevojka nije samo ubijena, njezino je lice smrskano do
neprepoznatljivosti. A iz onoga što sam vidio promatrajući Jaswindera i slušajući
Darsha kako govori o svom ujaku... Nadam se da griješim, ali imam osjećaj da bi
Jaswinder Rai mogao izgubiti kontrolu ako se osporavaju njegova uvjerenja.
- Ali tu je i seksualni napad - kaže Ray.
Luke kaže: - Ne bismo trebali to isključiti.
Ja se sjetim riječi skupine djevojaka koje su onoga dana kada sam sjedila
pokraj Leene prolazile ispod tribina u dvorani.
- Samo gledaj kako će njezin otac okriviti mene jer sam je blokirala... Djeluje
zastrašujuće. Jeste li vidjele njegove oci? Kladim se da ima jedan od onih
zakrivljenih noževa koji mu pristaju uz turban.
Razmišljam o modricama koje sam vidjela oko Leenina zapešća.
Tišina se ušuljala u sobu. Vani se blijeda zora mili nebom. Iza snježne zavjese
i opipljive magle blista planina Chief.

96
 Knjige.Club Books

- U redu - kaže Ray, zatvori fascikl i ustane. - Bacimo se na posao. Mediji su

počeli pritiskati. Kasnije ću dati izjavu za novinare.

97
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Utorak, 25. studenog 1997.

ok Luke i ja ulazimo u predvorje srednje škole Twin Falls, Clay Pelley,

D školski savjetnik i sportski trener, prilazi nam koračajući niz hodnik. U
dvadesetim je godinama. Zgodan. U formi. Preplanuo. Glava mu je puna
neobuzdanih kovrča zbog kojih izgleda vragolasto ili nestašno.
- Rachel. - Rukuje se sa mnom, a zatim se obrati Lukeu. - A vi ste sigurno
narednik O’Leary? Ja sam Clay Pelley. - Ali, dok se Clay rukuje s Lukeom,
primjećujem da se lagano ukočio i trznuo i vidim da je stražnja strana Clayeve
desne ruke natučena, s posjekotinama koje zacjeljuju, ali su još uvijek crvene.
Prebacim pogled na njegovu lijevu ruku. Vidim isto na zglobovima njegove šake.
- Volio bih da se sastajemo u boljim okolnostima - kaže. - Naša ravnateljica,
Darla Wingate, na konferencijskom je pozivu, pa me zamolila da vas uvedem u
učionicu koju smo odvojili za ispitivanja. Pođite za mnom.
Slijedimo Claya Pelleyja niz hodnik pun ormarića. Prolazimo pored ulaza u
dvoranu, a ja čujem udarce lopti koje odskaču i škripu tenisica na lakiranom
parketu.
- Preuzeli smo ovu sobu. - Uvodi nas unutra. - Nju koristim za sate tečaja iz
PKOU-a, Planiranja karijere i osobnog usmjerenja Ministarstva obrazovanja.
Slobodno koristite bilo koji od ovih stolova. Imamo popis imena koji ste nam
poslali, a ja ću svako dijete uvesti kad završite s prethodnim. - Oklijeva. - Jeste li
sigurni da ih smijete ispitivati bez prisustva roditelja?
- Zasada je to samo provjera - kaže Luke. - Samo pokušavamo saznati tko je
i gdje bio na lomači. Ako trebamo nekoga dodatno ispitati, možemo to učiniti u
postaji uz prisutnost skrbnika. - Luke stavi svoje fascikle i bilježnicu na stol i
privuče stolac, a zatim kimne prema Clayevim rukama.
- Ruke vam izgledaju povrijeđeno.
Clay ih podigne i pogleda gornji dio šake. - Aha. Da. - Nasmije se. - Neki sam
dan slagao cjepanice. Naručio sam drvo za ogrjev za zimu, a dok sam ga slagao
jedna od cjepanica na dnu hrpe ispala je. Kad sam pokušao spriječiti ostale da se
otkotrljaju, ruke su mi zapele između cjepanica. Glup potez.

98
 Knjige.Club Books

- Rukavice bi možda pomogle - kaže Luke, ne skidajući pogled s Claya.

Clayev osmijeh izblijedi. - Da, pa, poslat ću prvog učenika. Popis je po
abecednom redu pa ću ih slati tim redoslijedom. Vjerujem da ste već razgovarali
s Amy Chan pa ću početi s...
- Vi ste školski savjetnik s kojim je Amy Chan razgovarala o tome da je
vidjela Leenu na Đavoljem mostu? - pita Luke.
Clay stane kao ukopan. - Da. Ja... Amy je došla razgovarati sa mnom nakon
što je čula glasine da je Leena u rijeci. Zajedno smo otišli k ravnateljici. I Darla
je nazvala Amynu majku, Saru, koja je došla po Amy, a zatim ju je odvela u
policijsku postaju kako bi dala izjavu. - Skreće pogled na mene, a zatim natrag na
Lukea, kao da nešto osjeća. - Leena je bila dobro dijete. - Nakašlje se. - Naravno,
imala je problema, ali koja ih tinejdžerica nema? Leena je možda izvodila
budalaštine. Možda je bila emocionalno i društveno nezrela na mnogo načina, ali
bila je pametna. Bila je nadarena spisateljica. Htjela je putovati. Volontirati.
- Znači, vi ste je prilično dobro poznavali? - pita Luke.
- Slušala je moja predavanja iz PKOU-a. I bila je u košarkaškom timu koji
sam trenirao. Osim toga, podučavao sam je iz svoga kućnog ureda. Englesku
književnost. Dvostruko je poboljšala ocjenu iz engleskog i htjela ju je još
poboljšati. Njezin je san bila karijera vezana uz pisanje i književnost. - Zastane.
Luke ga šutke promatra. Clay ponovno progovori, kao da pokušava
popuniti prazninu. - Podučavam nekoliko djece. Izvan škole. Ja... Ovaj... Javite
mi ako ćete trebati još nešto. U međuvremenu, prvo ću poslati Johnnyja Forbesa.
Sjednemo za mali stol, a Johnny uđe u sobu. Visok je, ima više od 1,80 m.
Nezgrapan. Ima žućkasto-crvenkastu kosu. Oštre crte lica. Zgodno dijete. Nosi
traperice i majicu s kapuljačom. Sjedne, pogrbi se i stavi ruke u džepove majice.
Počne tresti nogom.
Johnny je očito nervozan.
- Bok, Johnny, znaš li tko sam ja? - kažem.
- Da. Maddyna mama.
Ja mu se nasmiješim. - Narednica Rachel Walczak.
Noga mu se brže trese. Postrance gleda Lukea. Možda to dijete uznemiruje
prisutnost policajca iz velikog grada.
- A ovo je narednik Luke O’Leary. On je iz KKKP-a i pomaže u slučaju. On
će postavljati pitanja.
- Jesi li dobro, Johnny? - pita Luke. - Hoćeš malo vode ili nešto drugo?
- Ne, ja... Ne treba. - Nadlanicom obriše usta.
Luke zamoli Johnnyja da opiše što se događalo na lomači. Priča je ista kao
kad sam prvi put ispitivala djecu nakon što je Leena nestala. Slavljeničko ozračje.
Puno alkohola, malo droge. Glasna glazba iz kasetofona i pojačala. Velika lomača
sa zapaljenim skijama i snowboardima. Mnogo uzbuđenja.

99
 Knjige.Club Books

- Družio sam se s jednom grupom ljudi, ali sam i švrljao uokolo, plesao i
slično. I da, puno se pilo. Vidio sam Leenu, da, ali ne znam s kirnje došla. Samo
je bila tamo. Kao što su i sva druga djeca samo bila tamo, razumijete? Bila je
pijana. Jako pijana. Nosila je taj veliki kaput.
- U svom ranijem iskazu policiji tekao si da si vidio Leenu s nekim. - Luke
čita Johnnyjevu izjavu u svom spisu. - Rekao si: „Leena je bila s nekim tipom.“
- Pa, nisam baš vidio tko je taj tip. Ne dovoljno dobro da bih ga prepoznao.
- Ali vidio si je s muškarcem?
Johnny lagano slegne ramenima, a obrazi mu se zarumene. - Ja... Ovaj... Pa,
to su govorila druga djeca. Znate, nakon što nije došla doma i u školu. Da je bila
s nekim tipom.
- Znači, sada želiš reći da ti osobno nisi vidio tog tipa?
- Nisam ga vidio. - Spusti pogled i protrlja koljeno na svojim trapericama.
- Jesi li siguran, Johnny? - pitam.
Luke mi uputi pogled koji govori Prepusti to meni.
- Da, siguran sam.
- Kada si otišao iz luga? - pita Luke.
On slegne ramenima. - Nisam siguran. Kasno. Namjeravali smo ondje
prenoćiti, pa smo se malo motali okolo ali jako je zahladilo. I ja sam otišao kući
oko... U subotu rano ujutro.
- Preko Đavoljeg mosta?
On odmahne glavom.
- Kako si došao kući? - pita Luke.
- Dovezao me Tripp Galloway.
Luke i ja se pogledamo. Tripp je viđen u grčkom restoranu na južnoj strani
Đavoljeg mosta. Morao je prijeći most.
- Jeste li bili negdje drugdje nakon što ste otišli s lomače? - pita Luke.
- Ja... Ne, otišao sam kući.
- Kada si došao kući? - pita Luke.
- Ne znam. Možda ujedan ili dva ujutro.
- Hoće li tvoji roditelji to potvrditi?
- Ušuljao sam se u kuću, tako da ne znam je li me tata čuo. Moja je mama
nedav.no umrla. Ostali smo samo ja i moj tata.
- Tko je tvoj otac?
- Granger Forbes. On je psiholog.
Luke to zabilježi. - Znači, nisi išao na kebab u Ari’s?
Johnny izgleda nervozno. Zbunjeno. - Ne.

100
 Knjige.Club Books

- Što ako je Tripp Galloway, tvoj vozač, navodno viđen ispred Ari’sa oko dva
i trideset u subotu ujutro?
- Onda je sigurno otišao u Ari’s nakon što me ostavio. Zaspao sam na putu
kući s lomače, u njegovu kombiju. Bio sam mrtav pijan. Ili sam možda još spavao
u kombiju kad je stao i ne sjećam se da sam bio tamo ili se uopće nisam probudio.
Mi mu pokažemo fotografije Leeninih stvari. - Prepoznaješ li išta?
On se namršti i odmahne glavom. Ja zapišem u svoju bilježnicu: Johnny
Forbes... laže? Provjeriti s ocem kada se Johnny vratio kući.
- Što je s glasinom koja je kružila po školi? Glasinom da Leena pluta rijekom?
- pita Luke.
- Ja... Ja nikad nisam čuo tu glasinu. Prvi sam put za to čuo kada su se pojavile
vijesti da je Leenino tijelo pronađeno.
Sljedeća je Beth Galloway. Ulazi uspravnih ramena, mašući svojim dugim
plavim repom. Ona je najbolja prijateljica moje kćeri. Sestra Trippa Gallowaya.
Napeta sam.
- Hej, Rachel - kaže ona.
- Beth. Ovo je narednik Luke O’Leary. On će te danas ispitivati.
Nju uznemiri što ja neću biti ta koja postavlja pitanja. Sjedne, izgleda
neodlučno, a zatim svojim lijepim osmijehom zabljesne Lukea.
Luke ne uzvrati osmijeh, a nju to još malo potkopa.
Beth opiše isto što je opisao Johnny. Tvrdi da je većinu vremena provela na
kladi kraj lomače družeći se s Dusty Peters, Darrenom Jankowskim, Ninom i
Nataliom Petrov, Darshom Raijem, Cheyenne Tillerson, Seemom Patel. I s
Maddy, naravno.
- Znači, nisi bila s Amy Chan i Jeppom Sullivanom niti sa svojim bratom
Trippom? - kaže Luke.
- Ne. Mislim, svi smo bili tamo, ali... Da, vidjela sam ih u blizini.
- A Leenu?
- I nju sam vidjela. Bila je s nekim tipom na kladi s druge strane lomače, blizu
stazice koja vodi u šumu i prolazi pokraj poljskih zahoda. Ne znam tko je on bio.
A nisam je vidjela nakon eksplozije rakete.
- Jesi li poznavala sve ostale na lomači?
- Bilo je nekih ljudi koje nisam prepoznala. Možda nisu bili iz grada.
- Kada si otišla? - pita Luke.
Beth me pogleda. Ja zadržim neutralan izraz lica, ali osjećam da ona zna da
sam nazvala Eileen i da sam svjesna da je Beth lagala majci da je spavala kod
mene. A da je Maddy meni pak lagala da je prespavala kod Beth.
- Tamo smo logorovali do ranog jutra, a tada je moj brat Tripp došao po nas
svojim kombijem i svi smo otišli na doručak u zalogajnicu Moose.

101
 Knjige.Club Books

- A Johnny Forbes? Je li i on bio na doručku u Mooseu? - pita Luke.

Ona podigne pogled udesno i izgleda kao da duboko razmišlja. - Nije. Tripp
je rekao da je Johnnyja ranije odveo kući. Tako je. Praktički je ostavio Johnnyja
pred ulaznim vratima. Momak se onesvijestio.
- Je li ti išta od ovoga poznato? - Luke raširi sjajne fotografije predmeta
pronađenih uz rijeku.
Bethina se čeljust steže dok proučava slike na stolu. Još jednom me pogleda.
Vidim da je Luke primijetio.
- Ovo je moje. - Pokazuje na sliku tankog, blijedoplavog adresara. - Je li bio
kod Leene? Ja... Tražila sam ga.
- Jesi li sigurna da je tvoj? - kaže Luke.
- Sto posto. To je moj adresar, to je moj rukopis. To su brojevi telefona mojih
prijatelja.
- Što misliš, kako je završio kod Leene? - pita Luke.
- Ja... ne znam. Bila je u mojoj kući. Došla je s grupom djevojaka prije
otprilike dva-tri tjedna. A Leenin je ormarić blizu mojeg. Ja... stvarno ne znam. -
Izgleda shrvano.
- Zašto bi ga ona uzela? - pita Luke.
- Ne znam! Možda zato što zna da u njemu imam telefonske brojeve svih
dobrih tipova? Ona je radila takve čudne stvari. Možete li mi ga vratiti?
- Trenutačno je to dokaz. Prepoznaješ li još nešto na ovim fotografijama? -
kaže Luke.
Ona ih ponovno pažljivije pregleda i odmahne glavom.
- A ovaj medaljon? - pita Luke.
Puls mi se ubrzava. Beth me ponovno pogleda. Odmahne glavom. - Ne - kaže
tiho.
A ja se zapitam kako to da Beth ne prepoznaje medaljon koji izgleda baš kao
onaj koji je Maddy - njezina najbolja prijateljica - stalno nosila. Sve dok navodno
nije nestao.
Luke kaže: - Možeš li nam reći kada si prvi put čula glasinu da Leena
vjerojatno pluta rijekom Wuyakan?
- Čula sam je u kantini. Svi su o tome pričali. Ne znam tko ju je pokrenuo.
Beth ode. Nekoliko trenutaka kasnije Clay ulazi s Darrenom Jankowskim.
- Znam da je Tripp Galloway sljedeći na popisu - kaže Clay - ali Tripp je prije
otprilike sat vremena otišao kući jer je bolestan. Ni Dusty Peters danas nije u
školi. Ona povremeno živi s majkom alkoholičarkom, a povremeno u mjesnom
dječjem domu, pa tu i tamo naiđe na probleme kod kuće i nekoliko dana izostane
iz škole.

102
 Knjige.Club Books

Luke i ja se nakratko pogledamo dok Clay odlazi, a Darren sjeda ispred nas
za stol. Izgleda izmoždeno. Kao da mu je potrebno tuširanje. Možda je mamuran.
Njegova je priča potpuno ista. I on je završio na doručku u Mooseu. Ne, on
ne zna tko je pokrenuo glasinu. Ne, ne može se sjetiti tko mu je zapravo rekao.
- Svi su pričali o tome.
Darren ne prepoznaje nijednu od stvari na fotografijama. No tema fotografija
tjera ga da podigne pogled. - Liam Parks fotografirao je na lomači - kaže. - Možda
je uslikao Leenu i tipa na kladi.
- Liam je neslužbeni školski fotograf - objasnim Lukeu. - On je u timu koji
uređuje godišnjak. Stvarno radi u školskoj tamnoj komori i koristi školske
fotoaparate.
Luke to zabilježi i otpusti Darrena.
Sljedeći je na popisu Liam. Mršav je, blijed i ima upale, tamne oči. Čula sam
kako ga Maddy naziva „štreberom“. Liamovo sjećanje na lomaču identično je
sjećanju ostalih. Ja zapišem u svoje bilješke: Jesu li djeca uskladila priče?
Liam kaže da ne prepoznaje nijedan od predmeta pronađenih na obali rijeke.
- Jesi li ti snimao fotografije na lomači, Liame? - pita Luke. - Fotografije
okupljenih?
Njegove oči zatrepere. Kimne.
- Možemo li ih vidjeti?
On pogleda svoje ruke u krilu.
- Liame?
- Ja... Izgubio sam fotoaparat i film koji je bio u njemu. Ja... - Podigne pogled
iz kojeg izvire tuga. - Napio sam se i probudio u šatoru, a fotoaparata nije bilo.
Bio je to školski fotoaparat. Ja sam ga zadužio, a netko ga je ukrao.
- Jesi li siguran? - kažem.
Liam me prostrijeli pogledom. Razmišljam o slici koju sam našla u Maddynoj
ladici. Vidim uznemirenost u Liamovim očima.
- Nestao je. Siguran sam. Sve sam pitao. Nitko ništa nije vidio niti išta zna.
Nikada se nije pojavio ni u nalaznom uredu.
- A film? - pita Luke. - Jesi li izvadio neku rolu filma? Jesi li uopće išta razvio?
Crvenilo se penje uz njegov vrat i prelazi mu na lice. Usta su mu stisnuta.
Odmahne glavom.
- Pa tko ti je mogao ukrasti fotoaparat? Zašto? - pita Luke i nagne se naprijed.
- To je... vrijedna oprema. Pretpostavljam da je zato.
- Znači, nikada nisi razvio nijednu fotografiju koju si snimio te noći?
Crvenilo se produbljuje i diže visoko u njegove obraze. On odmahne glavom.
- Jesi li slučajno uslikao nešto što netko nije želio da se vidi pa je zato
fotoaparat ukraden?
103
 Knjige.Club Books

- Ja sam slikao uobičajene stvari za zabavu. Ne znam. Pretpostavljam da

možda netko nije želio da ga se vidi pijanog ili da se ljubi... ili što već... ali nisu
mi prijetili ni išta slično.
Liam također tvrdi da ne zna ništa o tome kako su glasine počele. Seema Patel,
čiji roditelji vode indijski restoran u centru grada, ulazi u sobu nakon što Liam
ode. Zapanjujuće je lijepa. Sitna. Nježna. Graciozna. Kreće se poput plesačice.
Iako njezina obitelj dolazi iz iste sredine kao i obitelj Rai, Seema je sve ono što
Leena nije bila. Seema se može uklopiti u kalup.
- Da. Te sam noći vidjela Leenu. U vojničkoj komandosici. U maskirnim
hlačama. Bila je s nekim tipom. Ne znam tko je on. Bilo je dosta ljudi koji nisu iz
grada - skijaša i daskaša. Starijih domaćih klinaca koji više nisu u srednjoj školi.
Dečki poput Darsha koji rade u mlinu.
Ja ponovno pomislim na fotografiju djevojaka na kojoj je Seema.
- Je li netko fotografirao tvoje prijatelje? - pitam.
Ona odmahne glavom, a ja zapišem u svoju bilježnicu: Zašto lažu? Što
skrivaju?
Seema potvrdi da je adresar na fotografiji Bethin. - Leena je svašta krala -
kaže. - Jednom je, kad sam ostavila torbu na klupi u svlačionici i otišla se otuširati,
uzela moju šminku. Jedna od djevojaka vidjela ju je kako je uzima. Napali smo je
pa ju je vratila. To je bilo prije otprilike dva mjeseca.
- Zašto bi Leena uzela adresar? - pita Luke.
- Ne znam. Radila je gluposti kako bi privukla pažnju, znate, a to bi joj se
obično obilo o glavu. Možda je htjela nazvati Bethine prijateljice i olajavati je ili
nazvati nekog dečka. Znala je raditi takve stvari.
- A medaljon? Čini li ti se da si ga vidjela na nekome? - kaže Luke.
Pažljivo joj promatram lice. Ona nakrivi usta i namršti se. Počeše se po
nadlanici i odmahne glavom.
- Jesi li sigurna? - kažem.
- Mislim da ga nikada nisam vidjela.
Kad Seema izađe iz sobe, Luke kaže: - I naravno da ne zna ni tko je pokrenuo
glasine.
- Nevjerojatno dosljedno - kažem.
- Toliko da je sumnjivo.
I izjava je Nine Petrov dosljedna. A njezin se iskaz poklapa s Darshovim - on
je Ninu i njezinu stariju sestru Nataliju ranije odvezao u dom.
Jepp Sullivan, učenik završnog razreda kao i Tripp, vrlo je visok. Ima široka
ramena, maslinastu put i visoko podšišanu tamnu kosu. Oči su mu svijetlo zelene.
Stolac na koji je sjeo ispred nas od njegove se veličine gotovo ne vidi. Jepp
potvrđuje verziju događaja koju je iznijela Amy, njegova djevojka. Ne, nije
primijetio Leenu na mostu, iako mu Amy jest rekla da je vidjela Leenu. I da, išli su
104
 Knjige.Club Books

u Ari’s na kebab. Dok je bio tamo, čavrljao je s Darshom. Nije ni pomislio

spomenuti Darshu da je Amy vidjela njegovu mlađu rođakinju samu na Đavoljem
mostu.
- To nije bilo kao... važno. Barem ne u tom trenutku. Žao mi je - kaže.
- Zaista mi je žao što nismo shvatili da je to vrlo važno. - Čini se da je Jepp
uznemiren činjenicom da je možda, samo možda, mogao spasiti život jedne
djevojke da je nešto rekao ili se vratio da provjeri je li Leena dobro ili da vidi
treba li joj prijevoz.
- Shvaćate? U tome i jest stvar - kaže Jepp. - Nikoga zapravo nije bilo briga
za Leenu. Ona... Kao da je sama sebi radila te stvari i sada je zbog toga ubijena.
Razgovarao sam s drugim učenicima, djevojkama, koje su rekle da nikada tako
pijane ne bi same završile na tom mostu, ali to nije istina. One se sve opijaju. Ali
Leena je tamo bila sama jer... - Skreće pogled i gleda u pod. - Ona je bila
usamljena.
Iskaz Cheyenne Tillerson identičan je iskazu ostalih djevojaka. Kad
Cheyenne, atraktivna crvenokosa s pjegama, napusti sobu, Luke kaže: -
Definitivno se čini uvježbanim. Kao da su uskladile svoje priče. Pitanje je zašto?
Što prikrivaju?
Maddy je sljedeća, a kada uđe i ugleda me, usne joj se čvrsto stisnu. Zavali se
u stolac i smrknuto sjedi.
- Maddy, ovo je Luke O’Leary. On je iz KKKP-a i pomaže nam u istrazi.
Ona kimne Lukeu.
Ja se podsjetim da bih trebala držati jezik za zubima i kao majka u ulozi
promatrača ostati po strani. Ovo je sklizak teren. Zapravo, svaki je teren sklizak u
malom i usko povezanom gradu. Ne možete se okrenuti u samoposluzi, u trgovini
ili u pošti a da vas ne povežu s nekom pričom koja se provlači kroz Twin Falls.
- Da, vidjela sam Leenu. Vidjela sam je na kladi.
- S muškarcem?
- Da.
- Znaš li tko je on bio, Maddy?
Ona ne kaže ništa.
Puls mi ubrzava.
- Maddy? - Luke kaže mirno, dubokim glasom.
Ona ga ne pogleda. Izgleda neobično blijedo. Meni raste napetost u utrobi.
- Moraš nam reći ako znaš tko je taj muškarac, Maddy. Leena je nestala nakon
što je ta raketa eksplodirala na nebu. Sljedeći put kad su je vidjeli bila je mrtva.
Plutala je rijekom. Silovana, ubijena. Ako...
- Tamo nisu bila samo djeca.
- Kako to misliš?

105
 Knjige.Club Books

Ona podigne pogled i vidi napetost u Lukeovim očima. - Tamo... tamo su bili
i odrasli.
- Koji odrasli? - pita Luke.
Ona drhtavo udahne.
- Maddy?
- Ja... Ja... Morala sam piškiti prije nego što je eksplodirala raketa. Dosta sam
popila, a... nisam htjela propustiti raketu pa sam stazom otrčala u šumu do poljskih
zahoda. Kada sam došla iza lomače, Leene više nije bilo. Kad sam stigla do
zahoda, tamo je bila skupina ljudi koji su čekali u redu, a menije stvarno bilo sila.
Osim toga, nisam htjela propustiti svjetlost na nebu. Imala sam čeonu svjetiljku
pa sam je stavila i manjom stazom koja vodi od toaleta otišla malo dublje u šumu.
A kad sam čučnula u neki grm kako bih se popiškila, čula sam... nešto.
- Što nešto?
- Nekakve duboke uzdahe, dahtanje. Prvo sam pomislila da je medvjed i brzo
sam navukla hlače. No onda sam shvatila da su to... ljudi koji se seksaju. - Proguta
slinu. - Nagnula sam se naprijed, provirila preko bobičastog grmlja i paprati i...
vidjela sam svjetlo. Pokraj njih je stajala mala svjetiljka za kampiranje. Odašiljala
je krug svjetlosti. Vidjela sam... - Nakašlje se. - Vidjela sam da je to Leena.
Ispod... - Suze joj navru na oči i počnu kliziti niz obraze. Ona ih obriše. Ja jedva
da mogu disati. Luke je napet.
Tiho kaže: - Nastavi. Koga si vidjela s Leenom?
Ona ispusti čudan zvuk.
- Maddy - kaže Luke.
- Ja... Ja... Bio je to gospodin Pelley - izvali. Lice joj se zacrveni. - Seksao se
s Leenom.
- Clayton Pelley? - kažem.
- Misliš na učitelja? - kaže Luke. - Vašega školskog savjetnika?
Maddy se još više zacrveni. Nemirno okreće ruke u krilu. Kimne.
- Jesi li sigurna? - pita Luke. Menije to teško pojmiti. Osjećam kako napetost
navire iz Lukea u naletima.
Maddy ponovno kimne. A meni kroz tijelo prostruji bijes. Pomislim kako je
bolje da ništa ne kažem.
- Maddy - polako će Luke, dubokim glasom - je li Clayton Pelley bio tip na
kladi s Leenom?
Ona kimne i spusti pogled.
- Kako to da si ti jedina vidjela tko je on?
- Ja... morala sam piškiti. - Glas joj je blag, tih. - I bila sam u grmlju, baš tamo.
Osvijetlila sam ih svojom svjetiljkom kad sam razmaknula grmlje, a on nije nosio
kapu. Oboje su pogledali ravno u mene.

106
 Knjige.Club Books

- Jesi li ikome rekla? - pita Luke.

Ona kimne.
- Kome si rekla?
- Ne želim da netko nastrada zbog mene.
- Samo reci istinu, Maddy - odbrusim.
Ona proguta slinu. - Rekla sam Beth. Ostala djeca također znaju da je tip na
lomači bio gospodin Pelley. Samo nisu htjeli reći policajcima da je bio tamo jer
gospodin Pelley... On je drag. Imao bi problema u školi. On je na neki način bio...
prijatelj djece. Svi smo mu sve govorili.
Ja razjapim usta. Zurim u svoju kćer. Svoje vlastito dijete. Ona je skrivala
ovakvu tajnu?
- Mislim, on je ne bi ubio - kaže Maddy pomalo histerično, a u očima joj
bljesne strah. - On to ne bi učinio. Nema šanse.
Motiv.
Sada nam je nadohvat ruke. Motiv jasan kao dan. U pravi čas i konkretan i
spreman da se otkrije, a Luke i ja optimistično drhtimo od napetosti.
Clayton Pelley blizu je. On ima moć nad svom tom djecom. Taj zgodan i tako
srdačan gospodin Pelley u ranim dvadesetima, tek nešto stariji od nekih učenika
završnih razreda u ovoj školi, koji se pretvara da je kul.
Moja se kći počne tresti. I jače plakati.
- Maddy - kaže Luke smireno, tiho - prepoznaješ li išta na ovim
fotografijama? - raširi fotografije predmeta pronađenih uz rijeku.
Maddy šmrcne, obriše nos i kimne. - Ovo je Bethino. - Pokazuje na adresar. -
Tražila ga je.
- A ovaj medaljon? - pita Luke.
Njezina se čeljust stisne. Odbija me pogledati. - Ja... Imala sam takav sličan.
- Imala? - pita Luke.
- Nisam ga dugo vidjela. - Nakratko zašuti. Moja se koža užari. - Uvijek...
Uvijek sam se pitala je li ga Leena možda uzela.
- Kada i kako ga je mogla uzeti? - pita Luke.
- Prije možda mjesec dana ili više došla je u našu kuću. Htjela je posuditi
knjigu za domaću zadaću.
Meni dođe da zapalim cigaretu. Nisam pušila godinama, ali osjećam da mi je
sada potrebna.

107
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Utorak, 25. studenog 1997.

P elley sjedi s druge strane stola u svom uredu. Iza njega je prozor, a vani snijeg
i dalje jako pada. Na polici s knjigama pokraj njega stoji uokvirena fotografija
njegove žene, njega i njihove nove bebe.
Ispod inače preplanulog tena izgleda blijedo. Neprestano stišće antistres
lopticu. Stišće, pušta, stišće, pušta.
- Ta drva za ogrjev su vam stvarno oštetila ruke - kaže Luke, gledajući kako
se Clayeva ruka stišće.
- Oh, ova je loptica za staru sportsku ozljedu. Fizioterapeut ju je preporučio.
Za istezanje tetiva. Kako vam mogu pomoći? Je li sve prošlo dobro s djecom?
- Pa, zapravo bismo htjeli razgovarati s vama. - Luke to kaže mirno, kao da
želi razgovarati o utakmici.
Clayev se izraz lica promijeni. Iako ne prestaje stiskati lopticu, čini se da ga
je obuzela mirnoća.
Luke prelistava svoju bilježnicu, kao da traži neke bilješke. - Vi ste školski
savjetnik? - Nastavlja listati.
- Kao što sam rekao. Da. Držim predavanja iz PKOU-a i nešto tjelesnog
odgoja.
- U redu. Spomenuli ste da podučavate privatno.
Clayeva ruka prestane se micati. Ne govori ništa.
Luke podigne pogled. - Vi ste osoba od povjerenja. Očito je da se učenici -
djeca - ugledaju na vas.
- Imate li pitanje, detektive?
- Da... Gdje ste bili četrnaestoga studenog između pet i devet sati popodne?
Clay nas promatra. Vani snijeg padne s krova škole na parkiralište. On se
nakašlje. - Zašto?
- Željeli bismo znati gdje su svi bili - kaže Luke.

108
 Knjige.Club Books

- Vjerojatno... sam bio kod kuće. Sa svojom ženom, Lacey. Morao bih
provjeriti svoj dnevni raspored. Ponekad nakon škole odem u teretanu ili radim
do kasno.
- Te je noći eksplodirala ruska raketa - kaže Luke. - Nebom je proletjela u
21:20. Bilo je predviđeno da će se to dogoditi te noći i čini se da svi znaju točno
gdje su bili kada su je vidjeli. - Zastane. - Takve vam se stvari znaju urezati u
pamćenje.
- Da. - Clay oklijeva. - Kao što sam rekao, da, bio sam kod kuće. Prilično sam
siguran da sam u to vrijeme bio kod kuće.
- Vaša će žena, Lacey, to potvrditi?
- Da. - Protrlja usta.
Mene stegne u utrobi. Adrenalin mi struji kroz krv. Ili Maddy laže ili Clay
Pelley laže. A trenutačno bih se dala kladiti da je Maddy rekla istinu. I očito joj je
bilo teško to učiniti, izgovoriti ono čemu je svjedočila u mračnoj šumi. To bi
objasnilo njezine čudne reakcije i raspoloženje kod kuće.
- Imamo nekoliko izjava svjedoka da ste bili na lomači. - Luke izvrće istinu
da vidi što će isplivati. - I da ste se družili s Leenom na kladi.
Clayevo lice gubi svaki izraz. Oči mu postanu potpuno prazne. U uredu
zavlada tišina.
- Dakle? Što je od toga dvoje? Bili ste na lomači ili kod kuće?
Pelley kucne po rubu svojeg stola. - Aha... Čekajte, da... Prvo sam nakratko
otišao na lomaču, prije nego što sam krenuo kući, samo da na brzinu provjerim
što se događa. Znate, čuo sam za to... Učenici mi svašta govore. A jedan od njih
mi je rekao da se to odvija i...
- Koji učenik?
- Ne... ne mogu se sjetiti.
- Je li to bila Leena? - pita Luke.
Clay se nasloni na svoj stolac. Izgleda kao da se isteže. Kao da bi iznenada
mogao skočiti i šmugnuti. Ja promijenim položaj, pripremim se u slučaju da to
zaista pokuša učiniti.
- U redu - kaže Luke. - Da vidim jesam li dobro shvatio. Vozili ste dvadeset
minuta. Gore u planine, mračnom šumskom cestom, po hladnoći, sve do područja
zvanog „lug“, da biste na brzinu provjerili neke učenike?
- Da. Dovezao sam se tamo, ušao i izašao, otišao kući. Činilo se da su djeca
dobro. Nije bilo vidljivih znakova problema.
Bolesni gad. Pokušavam progutati gađenje koje mi se nakuplja u ustima, ali
mi zastaje u grlu. Ovog čovjeka želim pribiti uza zid.
- A zašto to niste ranije spomenuli? - pitam, zamuckujući. - Kad je Leena
nestala? Kad smo je svi tražili, a ja sam pitala ima li itko bilo kakvu informaciju
o njezinu kretanju te noći?
109
 Knjige.Club Books

- Gledajte - Nagne se naprijed, pogled mu je uperen u mene. - Vi znate kako

je to, Rachel. Festival u čast Ullru je ilegalan, ove godine zabranjen. Vi ste ga
zabranili...
- To je bila odluka Gradskog vijeća. Policija radi za grad.
- Pa, djeca iz očitih razloga nisu željela da vlasti znaju da slave na vlastitu
ruku. Bili bi prekinuti, a mene bi to što su mi rekli za festival dovelo u nezgodan
položaj. Želim zadržati njihovo povjerenje. I da, s nečim takvim, puno cuge,
ostalih droga, moglo bi izmaknuti kontroli, postati opasno...
- Postalo je opasno - kažem ljutite. - Zajedno dijete. Leenu. Ona je silovana i
ubijena. - Moj je pogled prikovan za njegov.
On proguta slinu. U hodniku se oglasi školsko zvono. Čujem sve glasnije
dječje glasove dok izlaze iz učionice. Trčkaranje. Smijeh. Nekoliko povika.
Lupanje vrata ormarića.
Luke kaže: - Znači, kada je prijavljen Leenin nestanak, vi ste... što?
Jednostavno ste zaboravili spomenuti da ste te noći bili tamo, da ste je vidjeli?
- Nisam vam ja morao reći da je bila na lomači. Drugi su je vidjeli i to su rekli.
Tada sam iskreno mislio da će se Leena pojaviti. Ona se tako poigravala kako bi
privukla pažnju, pa nisam mislio da je to nešto ozbiljno. Osim toga, nisam želio
izgubiti teško stečeno povjerenje svoje djece. Ako mi vjeruju, međusobna
komunikacija ostaje otvorena. Tako im mogu pomoći ako su u opasnosti. Kao kad
mi je Amy Chan rekla da je vidjela kako Leena tetura po Đavoljem mostu. Ja sam
je odmah odveo u ravnateljev ured, oni su nazvali njezinu majku i Amy je učinila
pravu stvar. Otišla je u postaju s majkom da to prijavi.
Luke udahne polako, duboko, a ja vidim da bi mogao eksplodirati. Vrlo tiho
kaže: - Znači, vi ste se družili s Leenom na lomači?
- Malo smo čavrljali dok smo sjedili na kladi.
- Što ste nosili te noći?
- Crnu jaknu... crnu vunenu kapu. Traperice. Radne čizme. Šal. Također crn.
Rukavice.
Luke se nagne naprijed, unese se Clayu u lice. - Gospodine Pelley, jeste li
imali intimne odnose s Leenom Rai?
- Molim?
- Samo odgovorite na pitanje.
On problijedi. Zatim mu se na jagodicama pojave dvije crvene mrlje.
- Naravno da nisam. Jeste li vi ludi?
- Što ako vam kažem da je jedan učenik vidio Leenu i vas u intimnom odnosu
u grmlju malo prije nego što je ruska raketa proletjela nebom? - zastane. - Spolni
odnos. S učenicom. Maloljetnicom.
On zuri u nas. Usta mu se otvore. Čini se da je ostao bez riječi.
Galama djece s druge strane vrata sve je glasnija. Vrijeme sporo prolazi.
110
 Knjige.Club Books

- Ne vjerujem u to - kaže tiho. - Koji je učenik to rekao?

- Je li to istina?
- Naravno da nije. Tko god je to rekao... ona laže.
- Zašto mislite da je to bila ona?
Njegove oči zasjaje. - Ona. On. Tko god je to rekao je lažov. I to je njegova
riječ protiv moje. A ako ćete vi tvrditi suprotno, tužit ću vas odavde do vječnosti
za klevetu.
- Koju veličinu čizama nosite, Pelley? - pita Luke.
- Nosim veličinu 45. Kakve to veze ima s...
- Morate doći u postaju - kaže Luke. - Ovo bi trebalo biti službeno, u
zapisniku. Slažete li se s time?
- Zar odmah?
- Da. Odmah.
Clay bijesno pogleda Lukea, a zatim mene. Odjednom skoči na noge. I ja se
dižem na noge.
- Ovo je smiješno - kaže piskutavim glasom. - Jesam li uhićen?
Luke ostaje sjediti. - Neke bismo stvari željeli razjasniti u formalnom
okruženju, dobiti službenu izjavu u zapisnik.
- Ako nisam uhićen, ne idem nikamo s vama. I bez prisutnosti odvjetnika neću
reći nijednu prokletu riječ nijednom od vas. Sada izlazite. Gubite se iz mojeg
ureda.

111
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Četvrtak, 18. studenog. Sadašnjost.

D usty Peters nalazim u Centru za ovisnosti i wellness Last Door, u kojem radi
kao savjetnica. To je stambeni objekt u ruralnom području nedaleko od Twin
Fallsa. Dusty je jedna od prvih Leeninih starih kolega iz razreda koja se odazvala
na moj poziv. Ona nije bila ispitana u srednjoj školi Twin Falls zajedno s ostalom
djecom jer je tog dana bila odsutna. Međutim, Dusty je kasnije ispitana, a njezine
izjave u transkriptu poklapaju se s onime što su drugi učenici rekli o noći kada se
palila lomača.
- Liječimo i odrasle i tinejdžere - kaže Dusty dok me uvodi u ured s pogledom
na šumu. Sjedimo na udobnim stolcima ispred plinskog kamina u kojem treperi
vatra dok vani na sjetne četinjače pada kiša. - Ovo je utočište i nije samo za
ovisnosti. Također je za uravnoteženje.
- Iz doma u wellness centar - kažem. - To samo po sebi lijepo zatvara puni
krug ravnoteže, Dusty.
Ona se nasmiješi. Dusty je krupna i izgleda zdepasto. Ima zemljoradničke ili
radničke ruke. Na obrazu ima ožiljak. I blag pogled. Osjećam da se u životu
morala nositi s više izazova od većine ljudi i da je pronašla način da ih prevlada i
uzvrati im. Ovdje sam jer želim saznati više o tome tko je bila Leena Rai.
- Mogu li snimati naš razgovor? - pitam.
- Slobodno. - Dok palim svoj digitalni snimač, ona kaže: - Iskreno, nikad
nisam dobro upoznala Leenu. I to je jedna od stvari zbog kojih žalim. Bilo joj je
teško, bila je izopćenica. A ja sam to najbolje trebala razumjeti jer je moj život
bio u rasulu. Moj je otac preminuo. Imala sam majku alkoholičarku i nasilnog
ujaka. U mojoj obitelji bilo je nasilja. Nismo imali novca pa bih svako malo
završila u domu, gdje su neko vrijeme boravile i Nina i Natalia Petrov. Sve me to
činilo nesigurnom. Ljutitom. Zbog svega toga željela sam nekamo pripadati i silno
sam se trudila pripasti grupi djevojaka u školi. Ta je grupa, na neki način, postala
moja obitelj. Bile smo bliske. A da bih im pripadala, imala sam osjećaj da... da s
njima moram maltretirati nekoga poput Leene, koja je postala naša meta.
Pretpostavljam da je to bio način da se dokažemo. Nešto što nas je ujedinilo.
- Kakva je bila Leena?

112
 Knjige.Club Books

Dusty uzdahne. - Društveno neprilagođena. Činila je glupe stvari kako bi

privukla pozornost, a to bi joj se obično obilo o glavu.
- A kakav je odnos imala s Claytonom Pelleyjem?
- Pa, u tome je stvar. Činilo se da mu je stalo do nje. Kao što bi bilo dobrom
učitelju. On je... djelovao zaštitnički. S vremena na vrijeme nas je opominjao zbog
nasilničkog ponašanja. Zato me strašno šokiralo kad sam čula što se dogodilo.
- Jeste li vidjeli Claytona Pelleyja one noći kada se palila lomača?
- Da, s Leenom na kladi. Nisam ih vidjela kako vode ljubav, ali sam čula za
to. Što me totalno šokiralo. Užasnulo. Ironično, ne činjenica da je imao intimne
odnose s učenicom, već da je to bila Leena.
- Zato što ona nije bila netko za koga ste mislili da je seksualno privlačan?
- Nažalost, to sam tada mislila. Ali ubojstvo, nasilje... to nismo mogli
predvidjeti. U to je bilo stvarno teško povjerovati ili razumjeti to.
- Mislite li da je moguće da Clayton sada govori istinu? Da možda on to nije
učinio?
Dusty zašuti i razmišlja o tome. Počeše se po čelu.
- Ne znam. Iskreno, jednostavno ne znam. Kada sam poslušala prvu epizodu,
pitanje na koje sam se stalno vraćala bilo je: Ako on to nije učinio, zašto je priznao
i izjasnio se krivim?
- Razgovora radi, ako on to nije učinio, je li u gradu možda postojao netko
koga ste vi cure smatrale... čudnim? Neki čovjek koji je nekoj od vas zadavao
probleme? Netko tko je nekada pratio neku od vas, uhodio vas ili vas gledao na
način zbog kojeg ste se osjećale neugodno?
Dusty se pokušava prisjetiti. Kiša curi niz prozorska stakla iza nje, a vjetar se
diže, savijajući i kovitlajući stabla u gustoj šumi.
- Ne znam. Mislim, bilo je muškaraca koji bi gledali kad bismo prolazile.
Radnici iz mlina. Momci s gradilišta. Prije nego što je Clay Pelley priznao, mislila
sam da bi Leenin ubojica mogao biti vozač kamiona koji je prolazio te noći, vidio
je samu i stao. Nešto takvo. - Namršti se. - Jedini drugi... Pretpostavljam da bi
se moglo reći... - Iznenada baci pogled na moj uređaj za snimanje. - Možemo li
na trenutak razgovarati neslužbeno?
- Je li to potrebno?
- Ne želim da me tuže. I ja sam ovdje na glasu. Ja... ne znam ni trebam li to
spominjati.
Moje srce počne brže kucati od znatiželje. Pružim ruku i isključim uređaj.
Dusty oklijeva, a zatim kaže: - Bio je taj jedan policajac. Postavili su ga ispred
naše škole nakon što su detektivi otišli. Oni su nas opet došli sve ispitati, a dva
detektiva bila su u Claytonovu uredu i razgovarala s njim. Nakon što su otišli, taj
je policijski auto stigao i parkirao se na parkiralištu. Vidjeli smo ga s prozora

113
 Knjige.Club Books

učionice. Beth nam je rekla da ju je tip u autu jednom maltretirao. Nasilno ju je

poljubio i jedne je noći pratio kući.
Usta mi se osuše dok mi srce kuca još brže. - Koji policajac?
Ona me šutke promatra, kao da me odmjerava. - Ovo je osjetljivo - kaže tiho.
- Morat ćete sami istražiti. Da li se razumijemo?
- U redu. Da.
- On je sada načelnik policije. Njegovo je ime Bart Tucker.

114
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Utorak, 25. studenog 1997.

morna. To je riječ koja mi padne na pamet kada Lacey Pelley otvori oljuštena
U ulazna vrata svoje drvene kućice u blizini željezničke pruge. Tupo zuri u
mene i Lukea u našim jaknama. S mora uz zaljev puše snažan vjetar. Miješa se sa
snježnim pahuljama i miriše na sol. Usamljeni galeb klikće u magli.
Primjećujem da sloj leda prekriva pseću zdjelu s vodom na ulaznoj stubi.
Na ulaznim je vratima znak „ČUVAJ SE PSA“ koji zvecka na vjetru, ali nema
psa koji bi došao do vrata i lajao.
Kraj vrata u predsoblju vidim kantu za smeće prepunu limenki piva i boca
žestokog pića.
Lacey je tanka poput trske. U ranim dvadesetima. Ima masnu te izblijedjelu
kosu koju bi trebalo oprati i posvijetliti. Ima svijetao ten. Ispod očiju podočnjake.
Držeći ruku na vratima kaže: - Što hoćete?
- Zdravo, Lacey, ja sam Rachel Walczak - kažem dršćući u svojoj pernatoj
jakni. - Ne znam sjećate li me se? Jednom smo se srele na školskoj zabavi. Mislim
da je to bilo nakon košarkaške utakmice. Vaš suprug bio je trener. Moja kći
Maddy je u momčadi.
Clayeva supruga pogleda Lukea.
- A ovo je narednik Luke O’Leary iz KKKP-a. Policiji Twin Fallsa pomaže u
istrazi smrti Leene Rai.
Došli smo ravno iz Clayeva ureda. Tucker je poslan u školu da nadzire Claya.
Zaduženje da sjedi u obilježenom vozilu na parkiralištu i naređeno mu je da prati
učitelja ako i kada ode.
Lacey se naglo uozbilji. U kući čujem bebu koja je počela plakati.
- Ako tražite Claya, on nije ovdje. Na poslu je - kaže ona. - U školi.
- Zašto mislite da smo došli zbog vašeg supruga? - pitam.
- Ja... - U njezinim se očima pojavi oprez. Mogu osjetiti kako joj rade
moždane vijuge.
- Spomenuli ste istragu smrti Leene Rai. Leena je bila jedna od njegovih
učenica i on ju je podučavao, tako da... - Njezin glas utihne.

115
 Knjige.Club Books

- On je Leenu podučavao ovdje, iz svojeg kućnog ureda? - pita Luke.

- Vrtnu kućicu pretvorio je u ured. Potreban nam je novac.
Čini se da žena govori bez ustezanja.
- Možemo li ući, Lacey? - pitam.
- Unutra je nered. - Nepomično stoji na vratima.
- Nema veze. - Luke krene naprijed, gurajući Lacey kako bi se povukla
unatrag i ušla unutra.
Ja uđem za njim.
- Pas je dobro? Vidio sam znak - kaže Luke.
- Pas je u skloništu za nezbrinute životinje, traži novi dom. I prije nego što me
krenete osuđivati, jednostavno ne mogu. Ne mogu se brinuti za njega. Trebalo ga
je voditi u šetnje. Stalno je lajao. Srao je u kući. Sve je grizao. Clay je uvijek
zauzet poslom, treniranjem, dodatnim podučavanjem. Janie... ona ne spava.
Ja... Mi nemamo novca ni za hranu za pse.
Po podu dnevnog boravka razbacane su igračke. Kauč je razderan, za što je
vjerojatno zaslužan pas. Sudoper u kuhinji prepun je posuđa. Beba je vezana za
prijenosni stolac i sada vrišti, lice joj je zgrčeno i svijetlocrveno. Dojenče nosi
podbradak umrljan narančastim shmooom7. Iste je boje kao i mrlje na Laceynoj
majici. Lacey uzme svoju uplakanu bebu i počne je njihati i tapšati po
leđima. Plač ne prestaje.
- Dajte - kažem blago i pružim ruke. Nije prema pravilima, ali ne mogu si
pomoći. - Ja ću je držati dok vam Luke postavlja pitanja, u redu?
Emocija zablista u Laceynim očima. Preda mi dojenče koje miriše na kiselo
mlijeko.
- Koliko je stara? - pitam kroz bebin plač.
- Sedam mjeseci.
- Imate čiste pelene? Beba smrdi i imam osjećaj da bi je trebalo premotati. -
Napravim grimasu, trudeći se izgledati prisno, prijateljski.
- U susjednoj sobi.
Odem tamo kako bih bebi promijenila pelene. U sobi na stoliću pored podloge
za prematanje vidim dudu i paket jednokratnih pelena. Polegnem dojenče na
podlogu za prematanje i stavim dudu u njezina usta. Ona utihne i počne snažno
sisati. Gleda me svojim velikim suznim očima s mokrim trepavicama.
Ja se nasmiješim. - Eto vidiš. Sigurno te samo treba premotati i dati ti nešto
papati.
Beba nastavi nježno sisati dudu. Netremice gleda moje lice.

7
Shmoo torta još je jedna popularna kanadska slastica. Sastoji se od biskvita, slojeva šlaga,
karamele i orašastih plodova (op. ur.).

116
 Knjige.Club Books

Uzmem čistu pelenu i krenem prematati malu Janie.

Primijetim raspelo koje visi iznad kolijevke. To je jedini ukras na zidovima.
Lacey je religiozna? Nikada to ne bih rekla za njezina supruga. Ali opet, zašto bih
i trebala?
- Evo, dušo - prošapćem. - Znaš da me čudi što se još uvijek sjećam kako se
ovo radi?
Janie zacvili. Ja se opet nasmiješim. I zapitam se hoću li ikada imati vlastitu
unučad, zbog čega pomislim na svoju kćer. Osjećam kako me ponovno obuzima
briga. Dok malenoj Janie koja lamaće bucmastim nožicama stavljam čistu pelenu,
razmišljam o majčinstvu i koliko smo daleko mi majke spremne ići da
bismo zaštitile svoje bebe. Svoju djecu. Svoje tinejdžere. Svoje unuke. Svoje
obitelji.
Podignem Janie i privijena je uza se, kradući trenutak djetinjstva. Dok to
radim, čujem Lukea kako u susjednoj sobi govori: - Sjećate li se što ste radili u
noći četrnaestoga studenog, gospođo Pelley?
- Dani prolaze. Svi se trenutno čine istim. Ne izlazim, što znači da sam bila
ovdje.
- Te je noći eksplodirao ruski satelit.
- Aha... Ja... Da. Sjećam se tog dana. Janie je imala kolike. Gotovo je cijeli
dan vrištala.
Ulazim u dnevnu sobu s Janie.
Clayeva supruga nije puno starija od neke djece u srednjoj školi Twin Falls.
Pretpostavljam da ima oko dvadeset jednu ili dvadeset dvije godine, da je
dovoljno mlada da i sama prisustvuje lomači, pleše hedonističke plesove, prinosi
žrtve bogovima zime, podmazuje skije ili priprema svoj snowboard ili brdski
bicikl. Ali ona sjedi ovdje dok joj se suprug druži s mladima. Ili nešto još gore.
O Pelleyjevima znam samo da se Clay oženio Lacey u Terraceu, maloj
zajednici u sjevernom dijelu Britanske Kolumbije. On je predavao u tamošnjoj
školi, gdje je upoznao svoju suprugu, a Lacey je bila u visokoj trudnoći kada je
Clay počeo raditi kao školski savjetnik u srednjoj školi Twin Falls. Janie se rodila
nedugo nakon toga u bolnici Twin Falls. Znam da je Clay diplomirao psihologiju
i englesku književnost. On je sportski tip i voli prirodu. Ali o njegovoj ženi znam
vrlo malo.
Počinjem se pitati je li ona bila njegova učenica.
Kada sam s Janie sjela na stolac pokraj kauča Lacey me nije ni pogledala.
- Jeste li vidjeli raketu, Lacey? - Luke govori blagim, prijateljskim glasom.
- Nisam. - Obriše čelo. Na trenutak se čini kao da će zaplakati. Očito je da se
ispod iscrpljene, krhke vanjštine trudi sakriti bezbroj emocija.
- A vaš suprug? Je li je on vidio? Je li bio kod kuće?

117
 Knjige.Club Books

Njezine se oči lagano rašire, kao da je iznenada žestoko i naglo shvatila zašto
smo zapravo ovdje. Pogled joj leti po sobi, kao da traži ispravan odgovor.
- On... Clayje nazvao iz škole i rekao da će se naći s prijateljem kako bi
popričali. Popili piće. Prije nego što dođe kući.
- Gdje su se našli? - pita Luke.
- U Raven’s Roostu.
Znam za taj pub. U vlasništvu je Rexa Gallowaya, Eileenina muža, Bethina
oca. Tamo se okupljaju motociklisti. Rex voli svoj Harley i stil života koji ide uz
njega.
- S kojim prijateljem? - pita Luke.
- Nekim starim prijateljem sa sveučilišta. Clay je studirao na UBC-u. Tamo
je stekao diplomu. Rekao je da će se naći s čovjekom s katedre za psihologiju.
Nije rekao ime.
- Kada je, onda, vaš suprug stigao kući, gospođo Pelley?
Ona oklijeva. - Što je rekao... Jeste li razgovarali s njim?
- Možete li samo odgovoriti na pitanje, Lacey? - kaže Luke.
Sada se doima nervozno. - Ja... - Proguta slinu i pogleda me. - Bilo je kasno.
- Protrlja koljeno.
- Koliko kasno? - pita Luke, trudeći se zadržati strpljivost u tonu.
- Kasno, otprilike... - Glas joj je prigušen, promukao, kao da ju je stvarnost
iznenada stisnula te joj zabija prste u grlo. - Rano ujutro. Otprilike u 3:42. On je...
doteturao u spavaću sobu. - Drhtavom rukom briše suze koje joj počinju kliziti
niz lice.
- To je prilično precizno vrijeme, Lacey - kažem.
- Gledala sam na sat. Ležala sam budna. Zapamtila sam to. Namjeravala...
Namjeravala sam ga pitati gdje je bio sljedećeg dana. Zato sam se trudila
zapamtiti.
- Teturao je kao da je pijan? - pita Luke.
Ona stisne usta i kimne. - On puno pije.
Pomislim na kantu za smeće u predsoblju.
Ona uzdahne uz drhtaj. - Ja... pokušavam nastaviti s dojenjem, ali ne
uspijevam. - Još jednom obriše suze. - Ali nisam pila otkako sam ostala trudna. A
on... još uvijek... on... pije dok se ne onesvijesti. Svaku noć. Baš. Svaku. Noć.
Mrtav pijan. Ne sjeća se stvari koje mi je rekao nakon određenog trenutka navečer
ili što je radio nakon što je popio određenu količinu alkohola. Iako se u tom
trenutku može činiti da je dobro, on se ne sjeća stvari. Ponekad ode u svoju vrtnu
kućicu i vrati se u ranim jutarnjim satima.
- No ipak svaki dan ide na posao, obavlja što treba? - kažem.
Ona kimne.

118
 Knjige.Club Books

- I ovdje podučava učenike? Je li trijezan kad oni dođu? - pitam.

- Jest. Nije. Mislim, ponekad popije pivo ili dva prije nego što oni dođu, tako
da je uvijek pripit. On je alkoholičar... funkcionalni alkoholičar. Popije pivo čim
uđe u kuću. - Prisloni lice na ruke. Njezina se koščata ramena dižu i spuštaju dok
jeca.
- Hej... - Ustanem i predam bebu Lukeu, a zatim odem sjesti pokraj Lacey na
poderani kauč. Stavim ruku na njezino koščato koljeno. - Vidim da se mučite,
Lacey. Ja vam mogu pomoći, spojiti vas s nekim, ali prvo nam morate pomoći
tako što ćete odgovoriti na ova pitanja. Možete li to učiniti?
- Zašto? - pogleda me svojim uplakanim licem. - Što je učinio? Je li učinio
nešto loše? Kakve ovo veze ima s Leenom Rai?
- Samo pokušavamo utvrditi što su svi u gradu radili te noći. Možda postoje
stvari za koje ljudi ne shvaćaju da su važne, pa sve može pomoći. Što širu sliku
uspijemo sagledati, to bolje.
Ona skrene pogled. Gleda kroz prozor. Pokušava uspostaviti samokontrolu.
Gole grane snažno se njišu na hladnome morskom vjetru koji puše vani. Prozorska
stakla prekrivena su prljavštinom na mjestima gdje se skupio naneseni snijeg.
Lacey malo zadrhti. Kao da je osjetila olakšanje. Okrene se prema meni i naši se
pogledi susretnu. Nakratko primijetim nešto sirovo u njezinim očima i osjetim
probadanje u trbuhu. Mišići mi se stisnu.
Kad ponovno progovori, glas joj je čvrst, gotovo prodoran. Jasan.
- Bio je jako pijan kad je te subote ujutro došao kući. Više nego inače. Vidjelo
se po tome kako se spoticao i bauljao. Pao je dok je skidao hlače. On je... on je...
mirisao na seks. Ja... Više je puta došao kući mirišući tako, a ja... On ima
ljubavnicu. No poriče to. Ali sigurna sam da je ima.
Susretnem Lukeov pogled. Njegove prodorne oči iznad bebine glave gledaju
u moje oči. Njiše bebu na koljenu. Da raspoloženje nije tako mračno, smatrala bih
ga komičnim. Ali srce me boli zbog ove mlade žene. Istodobno osjećam žestoku
ljutnju prema Clayu. Primim Laceynu hladnu ruku.
- Ja vas razumijem - kažem vrlo nježno te izgovorim nešto što nisam
namjeravala reći. - Znam kakav je to osjećaj. Biti u braku s nekim tko je nevjeran.
Ona zadrži moj pogled, gotovo ne dišući.
Osjećam da Luke želi znati. Odmah i jako. Sada ne mogu povući ono što sam
rekla. U tom trenutku shvatim koliko me povrijedila Jakeova afera. Nakašljem se.
Duboko udahnem.
- Znate li s kime bi vaš suprug mogao spavati, Lacey, ako je to u pitanju?
Ona odmahne glavom.
- Nemate pojma?
- Ne. Mislila sam... možda s nekom od učiteljica. Ili s nekim iz dvorane.
Imam osjećaj da možda laže, da skriva svoje stvarne, dublje sumnje.

119
 Knjige.Club Books

- Koliko učenika Clay podučava ovdje? - pita Luke zaokupljen bebom, koja
se čini opčinjena njime i sada mu nijemo zuri u lice i siše dudu dok je on nastavlja
ljuljati na koljenu. - Osim Leene.
- Otprilike četvero. Kako kad.
- Ženske? Muške?
- Ženske. - Izgleda kao da joj je zlo. Kao da će povratiti. Kao da joj Lukeova
pitanja odvode misli kamo ne želi. Uzme maramicu iz kutije na stolu pokraj svog
stolca i ispuše nos.
- Mislim da je jedna Dusty Peters. Ona je nekakva problematična učenica u
školi i ima problema kod kuće. I Nina. Ona je iz Rusije i engleski joj je drugi
jezik. Tu su i dvije djevojke. Jedna se zove Suzy, a druga Melissa. Ali Clay mi
nije rekao ništa o njima.
- Je li vaš suprug nosio one radne čizme u predsoblju kada je te noći došao
kući tako pijan? - pitam.
Ona izgleda zbunjeno. - Zašto?
- Naprosto će nam pomoći da isključimo određene sumnje - kažem.
- Nisam sigurna. Možda.
- Možemo li ih pogledati?
Njezin se pogled smrkne. Proguta slinu. - Možete. Naravno.
Ja odem u predsoblje, uzmem čizmu i okrenem je. Osjetim nalet adrenalina.
To je taj potplat. Izgleda kao otisci modrica na Leeninu tijelu. Vratim se u sobu i
kimnem Lukeu.
On kaže: - Možemo li uzeti te čizme?
Ona neko vrijeme šuti. Nakašlje se. - Ima li to veze s Leenom?
- Trenutačno istražujemo sve mogućnosti.
- Uzmite ih - kaže odrješito. - Uzmite proklete čizme. Uzmite sve što želite.
- Još nešto, Lacey - kažem, dok na stolić za kavu stavljam fotografije dokaza
pronađenih u Leeninom ruksaku i blizu njega. - Je li vam nešto od ovoga možda
poznato?
Ona se pomakne na rub kauča, nagne se naprijed i pažljivo prouči slike.
Pokazuje prstom. - Ta knjiga pjesama, Šapat stabala, Clayeva je.
- Kako znate?
- Te riječi ispisane na naslovnoj stranici, „S ljubavlju od A. C., UBC, 1995“.
A. C. je Abbigail Chester. Bila je Clayeva prijateljica dok je studirao na UBC-u.
Ona mu je dala tu knjigu. Rekao mi je. - Podigne pogled. - Gdje ste je našli? Jesu
li i ostale stvari Leenine?
- Pronađene su na mjestu zločina - kažem.
- Možda je Clay posudio Leeni tu knjigu poezije - kaže.
- Da. Vjerojatno - kažem.

120
 Knjige.Club Books

Dok Luke i dalje drži malenu Janie, ja odlazim do vozila, uzimam vrećicu s
dokazima i rukavice i vraćam se po čizme. Zatim u svoju bilježnicu napišem ime
i broj, istrgnem stranicu i pružim je Lacey.
- Želim da nazovete ovaj broj. To je netko tko vam može pomoći. Također ću
nazvati nekoga i reći da dođe provjeriti kako ste, u redu?
- Mislite na socijalnog radnika? Ja sam dobra majka. Ne želim da itko misli
da nisam dobra majka. Dajem sve od sebe.
- Vjerujem vam. Ali svima nam je potrebna pomoć. Odgajanje djeteta... To
nije nešto što biste trebali raditi sami. Još mi nešto padne na pamet kad se prisjetim
raspela u dječjoj sobi. - Idete li u crkvu, Lacey?
Ona kimne i ponovno ispuše nos.
- U koju? Jer poznajem neke ljude i iz naših lokalnih vjerskih zajednica koji
mogu pomoći.
- Gospu Karmelsku.
- U redu. Znam neke ljude u Katoličkoj Crkvi. Nazvat ću ih da vidim mogu li
vam nekako pomoći, u redu?
Ona kimne i uzme papirić.
Luke ustane i preda joj dijete. Kaže: - Možemo li pregledati vrtnu kućicu u
kojoj Clay podučava?
Ona se ukoči. Na licu joj se ocrtava panika. - Ja... Uvijek je zaključana. S
lokotom. I zar ne trebate pitati njega ili imati nalog ili nešto slično?
- Dobro - kaže Luke. - Ali možda ćete trebati doći u postaju i dati službenu
izjavu. Možemo poslati nekoga da vas dovede. Je li to u redu?
Ona kimne i isprati nas do vrata.

Kada smo se probili kroz snježnu mećavu i sjeli u auto, ja kažem: - Dakle, Clay
Pelley nema alibi. Lagao je svojoj ženi. Gospodin Dobrica je govno od muža.
- Ili nešto gore - kaže Luke dok pruža ruku kako bi pokrenuo motor.
Ja opsujem dok se vežem. - I sama je još dijete. Malo je starija od nekih
učenika završnih razreda u školi. I očito se muči.
Luke me pogleda. - Vjeruješ li da tvoja kći govori istinu o onome što je
vidjela?
- Vjerujem. Bilo joj je teško, ali da, vjerujem joj.
- Morat ćemo ponovno dovesti djecu. Službeno. Ovaj put u postaju sa
skrbnicima. Snimiti njihovu izjavu o tome jesu li vidjeli svoga učitelja na lomači.
I odnijet ćemo te čizme u laboratorij. To bi nam moglo biti dovoljno da dobijemo
nalog za uhićenje, ili barem nalog za pretres njegove kuće i vrtne kućice.
Luke prebaci u rikverc i krene izlaziti iz prilaza. Gume se zavrte i poskoče
preko hrpe snijega koju je ostavila ralica koja je upravo prošla cestom.

121
 Knjige.Club Books

- Je li to istina? - pita. - Ono što si rekla o svom mužu?

- To to se ne tiče, Luke.
- Ti si to spomenula u razgovoru.
Ne kažem ništa. On ne ustraje.
Dok ulazimo u zavoj, ja preko ramena pogledam kroz zamagljen prozor
automobila. Ugledam Lacey koja je u velikom kaputu izašla iz kuće. Kroz snježnu
mećavu ide prema vrtnoj kućici u dvorištu.

122
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Četvrtak, 18. studenog. Sadašnjost.

B eth Galloway Forbes nalazim u njezinu frizerskom salonu u novom

trgovačkom centru. Prošlo je vrijeme ručka. Gio i ja smo pri povratku iz
posjete Dusty Peters svratili u restoran brze hrane. Gio me opet čeka u kombiju
na parkiralištu. Kad sam rano jutros nazvala Beth, rekla je da će rado pristati na
intervju. Već je preslušala prve dvije epizode. Rekla je kako ju je njezina majka
Eileen nazvala da joj kaže za podcast. I Eileen ga je preslušala.
Bethin je salon otmjen i izgleda moderno, a Beth je glamurozna poput
manekenke. Njezina plava kosa ošišana je u elegantan platinast bob koji se drsko
njiše uz njezinu čeljust. Viša je od prosjeka, nosi bluzu bez rukava od nekakve
tkanine od šifona, a na jednoj ruci ima profinjene tetovaže ruža i drugog cvijeća.
Odvodi me u mali ured u stražnjem dijelu frizeraja. Mjesto miriše na šampone
i amonijak iz boja za kosu.
- Želite li da pošaljem nekoga da nam donese kavu? - pita punim glasom. -
Imamo odličan kafić u trgovačkom centru.
- Ne treba, hvala. I hvala vam što ste pristali naći se sa mnom. Jutros sam
razgovarala s Dusty Peters u wellness centru i nadam se da ću se povezati s više
Leeninih kolega iz razreda.
- Da. Ja i Dusty nismo razgovarale godinama. Nazvala me je kako bi mi rekla
da ćete se naći s njom. To nas nekako sve ponovno zbližava. Jeste li razgovarali
s Maddy? - pita Beth dok sjeda za stakleni stol. Ja sjednem u kromiranu stolicu
pokraj nje.
- Ostavljala sam joj poruke. Još mi nije odgovorila na pozive.
Ona tiho uzdahne. - Pokušala sam je nazvati. Da razgovaramo o tome. Mads
se izolirala otkako je zbog penjačke nesreće završila u invalidskim kolicima.
Mislim, Maddy i ja nekoć smo bile jako bliske, ali nešto se u njoj promijenilo te
jeseni kada je Leena ubijena i nakon toga smo se s vremenom udaljile. - Nakratko
utihne. Čujem zvuk sušila za kosu u salonu. - To nas je nekako sve promijenilo.
Leenino ubojstvo. Promijenilo je cijeli grad.
- Bi li vam smetalo da ovo snimim?

123
 Knjige.Club Books

Ona se nakratko premišlja, a zatim kaže: - Naravno da ne bi. Pristala sam na

intervju. Sigurno ne želite kavu?
- Sigurno. - Uključim svoj digitalni snimač, ispružim ruku i stavim ga na
njezin stakleni stol. - Slobodno govorite opušteno. Izbacit ćemo nebitne dijelove.
- Naravno. U redu.
- Jesu li to vaša djeca? - kimnem prema okviru na njezinu staklenom stolu,
pokušavajući je opustiti.
Ona se nasmiješi. - Douglas i Chewy. Doug ima šest, a Chewy četiri godine.
Danas su s mojom mamom.
- Lijepo je kada uza sebe imate obitelj koja vam pomaže. - Nasmiješim se i
vratim se na ono zbog čega sam došla. - Dusty je rekla da zapravo nikada nije
shvatila tko je Leena, osim da je bila autsajder i da su je maltretirali. Nju nitko
zapravo nije razumio, osim, možda, vašeg učitelja, Claytona Pelleyja?
- Što je čudno. Mislim, činilo se da je gospodinu Pelleyju... Clayu... draga i
da ju je htio zaštititi od zlih ljudi, tako da nas je zaprepastilo kad smo saznali da
je učinio to što je učinio, da ju je napao i ubio. - Zastane, a pogled joj odluta. -
Pretpostavljani da nikada zapravo ne možemo znati kakvi su ljudi, zar ne? A
opet, drugi dio mene vjerojatno nije bio iznenađen.
- Kako to?
- Clay je bio šarmer. Znao je kako postići da se mi djevojke osjećamo...
posebno. Kad bi jednu od nas izdvojio laskavim komentarom, imale bismo osjećaj
da smo glavna djevojka dana. Kao da nas je obasjala neka zlatna svjetlost. Bio je
seksi. Iskusan. Ja... mislim da su sve djevojke možda sanjale o tome da budu s
njim.
- Pa vas je iznenadilo kad ste ga vidjele s Leenom?
- Mislite na seks? Pa, nisam ih vidjela na djelu. Maddy jest i dotrčala je do
mene kod lomače da mi kaže. Zarumenila se i izgledala je prestravljeno, oči su joj
bila razrogačene. Išla je na zahod i naišla na njih izvan staze, na maloj čistini. Na
brzinu mi je ispričala što je vidjela pa smo zajedno potrčale stazom da i ja
vidim. Stigle smo taman na vrijeme da vidimo gospodina Pelleyja kako pomaže
Leeni da se digne s tla, zakopčava svoju košulju i povlači zatvarač na jakni. I
Leenina je odjeća bila razdrljena. On joj je pomogao da zakopča kaput koji je
imala na sebi. Zatim ju je zagrlio i s njom krenuo stazom koja je vodila do šumske
ceste gdje je bio parkiran njegov automobil. Ona je teturala jer je puno pila.
- Dakle, ako ste čuli prvu epizodu podcasta, čuli ste kako Clayton Pelley
niječe da je silovao i ubio Leenu.
Ona kimne.
- Je li uopće moguće, prema vašemu mišljenju, da sada možda govori istinu?
Ona dugo razmišlja.

124
 Knjige.Club Books

- Iskreno, ne znam - kaže tiho. - Stvarno više ne znam. On je rekao da je to

učinio, da ju je ubio. Zato smo svi povjerovali da jest. I znao je sve te detalje o
tome kako je točno umrla.
- Pričajte mi o Bartu Tuckeru.
Ona razrogači oči, a pogled joj se ukrsti s mojim. Uznemiri se. - Što o njemu?
Zašto?
- On je bio jedan od nekolicine policajaca koji su radili na slučaju. Je li vas
ikad uznemiravao dok ste bili učenica?
Ona proguta slinu i pogleda digitalni snimač. - Možemo li ga isključiti?
- Moramo li?
Ona ne kaže ništa.
Ja ispružim ruku i isključim ga.
- Tucker... svi ga zovemo Tucker... je sada načelnik policije.
- Znam.
- Tada je bio mlad i strašno zgodan. Izgledao je fora u uniformi. Viđala sam
ga tu i tamo. Ja... Neke od djevojaka jednom su koristile lažne osobne iskaznice
da uđu u klub, a on je bio tamo. Nije nosio uniformu. Bio je malo pripit, dobro se
zabavljao. Pokazao je zanimanje za mene. Rekla sam mu da imam
devetnaest godina. Bila sam skroz dotjerana i to mi je moglo proći. Mi smo se...
ljubili i tako to. A on me je sljedećih dana pokušao vidjeti. Tada je otkrio koliko
zapravo imam godina, ali sam ga svejedno nekoliko puta uhvatila kako se polako
vozi pokraj moje kuće. Jedne je večeri parkirao s druge strane ulice i gledao me
kroz prozor dok sam se svlačila. Vidjela sam da je njegov auto vani i brzo
sam navukla zavjese. Drugi me je put polako pratio u autu kad sam se jedne noći
vraćala kući. Spustio je prozor i pitao želim li da me poveze. Ja sam prihvatila.
Mislila sam da će me opet pokušati poljubiti kada dođemo do moje kuće, ali je
moj tata dolazio kući na svom motoru iz kluba, pa sam se uspaničila i izašla iz
auta.
- Bio je to mali grad; zar vas doista nije prepoznao kao 14-godišnjakinju iz
škole?
- Twin Falls tada je imao oko petnaest tisuća stanovnika. Nisu svi poznavali
svu djecu niti su znali u koji razred idu. A ja sam bila skroz dotjerana. Bila sam
našminkana, nosila sam visoke potpetice. U klubu je bio mrak. Kao što sam rekla,
bio je pripit. I sama sam u trenutku kada sam to izvodila vjerovala da imam
devetnaest godina.
- Je li Tucker ikada bio nasilan? Agresivan u interakciji s vama ili s nekim
drugim?
- Možda... možda malo. Ali to je bilo davno. Nikada nisam čula ništa drugo
čudno o načelniku Tuckeru. A priznajem da sam dala sve od sebe da ga zavedem

125
 Knjige.Club Books

te prve noći. On je bio muškarac koji je nosio uniformu. I mislim, lagala sam mu
o svojim godinama.
- On vas je svejedno uhodio, motrio. To je problematično i vi niste krivi za
njegovo ponašanje.
- Sada to znam, naravno, i da, ljuti me. Ali tada... Priznajem da je to bilo
svojevrsno uzbuđenje.
Izađem iz Bethina salona, vratim se u kombi i kažem Giju: - Ovo je dobro.
Stvarno dobro.
- Zašto onda izgledaš tako ozbiljno?
Ja se okrenem na suvozačkom sjedalu i pogledam ga. - Jedan od policajaca
koji je 1997. godine radio na slučaju bio je Claytonovih godina u vrijeme istrage.
I seksualno su ga privlačile mlade učenice. A noću je pratio barem jednu od njih,
gledao je kako se presvlači u spavaćoj sobi. - Ne skidam pogled s Gia. -
Imamo druge mogućnosti, druge osumnjičene koje možemo ispitati. Policajac
koji je bio uključen u istragu također bi znao pojedinosti o tome kako je Leena
umrla.
- Misliš da je on možda rekao Clayu, otkrio mu detalje?
- Možda se nešto dogodilo tijekom priznanja.

126
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Utorak, 25. studenog 1997.

dje ti je otac, Maddy? - pitam dok skidam kaput i stavljam ga na vješalicu.

G Premorena sam, a moram razgovarati s Jakeom o tome što je Maddy rekla
da je vidjela te noći kada se palila lomača. On mora znati. Morat će biti uz nju
kada je nastave ispitivati.
Maddy sjedi za stolom u blagovaonici, piše domaću zadaću. U dnevnom
boravku upaljen je televizor.
- Vani. - Ne uspostavlja kontakt očima.
- Gdje vani?
- Ne znam.
- Maddy?
- Molim? - I dalje me ne želi pogledati.
- Pogledaj me, Maddy.
Njezina se usta stisnu. Polako podigne pogled. Oči su joj crvene i natečene.
Plakala je. Srce mi zastane kad se moj pritajeni bijes suoči sa strahom,
zbunjenošću i ljubavlju. Radeći na ovom slučaju u kojem je moja kći ključni
svjedok hodam po tankoj žici. Nisam sigurna koliko dugo zapravo mogu ostati na
slučaju ako se ovo s Maddy nastavi. Ali, zbog nečega duboko u sebi, nečega što
me tjera da nastavim dalje, moram izdržati do kraja. Pod pritiskom sam, pogotovo
ako namjeravam preuzeti mjesto načelnika kad Ray ode u mirovinu. Onoga gada
želim privesti pravdi. Zbog djece. Zbog svoga djeteta. Zbog drugih roditelja. I
zbog obitelj Rai.
Podsjetim se da je ovo malen grad. Svi su na neki način povezani.
Sjednem za stol. Ramena mog djeteta stisnuta su. Trudim se mirno udahnuti
i izdahnuti. Nježno kažem: - Zašto mi nisi rekla da je gospodin Pelley bio na
lomači?
- Zato što bi se upravo ovo dogodilo. - Baci olovku na stol. - Ti, murjak,
započela bi neku glupu hajku! Zato što je lomača bila ilegalna i djeca su pila, a on
je to znao. I zbog toga bi upao u nevolje.
Moje srce snažno lupa dok se nevjerica nakuplja.
127
 Knjige.Club Books

- Maddy, detektivu iz Odjela za umorstva KKKP-a rekla si da si svog učitelja

vidjela u spolnom odnosu s jednom od njegovih učenica - jednom od tvojih
kolegica iz razreda - nedugo prije nego što je brutalno ubijena.
Ona me srdito gleda. Oči joj svjetlucaju od suza. Usta joj drhte. - Jesi li
sigurna da si vidjela to što tvrdiš da si vidjela?
- Ne lažem - odbrusi ona. - Vidjela sam što sam vidjela. A Beth i druga djeca
vidjeli su kako gospodin Pelley i Leena zagrljeni idu prema njegovu autu.
- Znači, svi su nam lagali? Svi su znali da je muškarac koji je s Leenom sjedio
na kladi bio gospodin Pelley?
Maddy se ugrize za usnu. Jako. Oči su joj pune bijesa. - Je li vas gospodin
Pelley sve zamolio da prešutite da je bio na lomači?
- Obavljaš li sada policijski posao? Opet me službeno ispituješ? Zar ne bi tvoj
partner trebao biti prisutan? Zar ovo nije sukob interesa? Ne bismo li ovo trebali
obaviti kad sutra odem u postaju?
- Naprosto ne mogu razumjeti zašto bi uopće htjela prešutjeti ovako nešto.
Shvaćaš li da je ono što je učinio gospodin Pelley zločin? To je u najmanju ruku
silovanje, čak i ako on nije imao nikakve veze s onim što se Leeni dogodilo ispod
mosta.
Ona potpuno problijedi. Oči joj iskre i ubrzano diše. U dubokom je stresu.
Još jednom polako, smireno udahnem. - Ti si moja kći, Maddy. Ja sam majka.
Kao što je Pratima majka. Samo sam zabrinuta da bi druge djevojke mogle biti
ugrožene ili da ih je možda taj muškarac već nekako ugrozio. - Naginjem se
naprijed s rukama na stolu. - Postoji li još nešto što mi tajiš?
Ona ne odgovara. Do nas dopire udaljen zvuk sirene. Vjerojatno još jedna
nesreća na autocesti nakon što je prvi put ove godine napadao visok snijeg.
Navlažim usne. - Jesi li znala da je Liam fotografirao na lomači?
Nema reakcije. Vrat mi se napinje dok razmišljam o slici koju sam uzela iz
njezine ladice.
- Je li slikao tebe i tvoje prijatelje?
Njezine oči zatrepere. I ja znam. Jednostavno znam da je fotografiju koju sam
pronašla u njezinoj noćnoj ladici snimio Liam.
- Koga briga je li on fotografirao? On uvijek sve snima. Uvijek poput neke
lude uhode posvuda prati djevojke, noseći svoj fotoaparat. On je bolestan
perverznjak. - Naglo skupi svoje knjige i papire i ustane. - Idem gore završiti
domaću zadaću.
- Maddy? - viknem za njom.
Ona zastane na dnu stuba, ali se ne okrene.
- Jesi li sigurna da ne znaš što se dogodilo s tvojim medaljonom s keltskim
čvorovima?
- Rekla sam ti. Nisam ga dugo nosila i nisam ga vidjela.
128
 Knjige.Club Books

- Vidjela si fotografije predmeta pronađenih uz Leenino tijelo.

- Ako je medaljon koji je pronađen kod nje bio moj, onda ga je Leena davno
ukrala. Baš kao što je ukrala Bethin adresar. Baš kao što je svima krala stvari. Kao
što sam rekla detektivu O’Learyju, ona je bila u našoj kući i tada ga je mogla uzeti.
- Kada je točno bila u našoj kući?
Ona se okrene. - Kao što sam rekla, prije otprilike mjesec dana. Kada si ti bila
na poslu... A kada ti nisi na poslu? Čak i tata to govori. Uvijek se toliko vraški
trudiš dobiti djedov posao da ni ne znaš što se događa u tvojoj vlastitoj kući. Leena
je došla posuditi knjigu za neku zadaću. - Ona odjuri uza stube.
Ja stavim ruku na prsnu kost. Mučnina me obuzima.

129
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Četvrtak, 18. studenog. Sadašnjost.

ačelnice Tucker! - dozivam dok trčim za načelnikom policije Twin Fallsa

N koji krupnim koracima grabi preko parkirališta prema svom vozilu. On stane
i okrene se.
Zadihana, dolazim do njega. Nosim kišobran, a danje svjetlo polako nestaje.
On gologlav stoji na kiši. Zaskočila sam ga ispred policijske postaje.
- Ja sam Trinity Scott, ja...
- Znam tko ste. Preko telefona sam vam rekao da ne mogu biti dio ovoga.
Dobili ste sve stare dosjee. - Posegne za kvakom na vratima automobila.
- Jesam, hvala vam - kažem brzo. - Ali bih vam htjela postaviti i neka pitanja
o gradu u ono vrijeme i vašim osobnim zapažanjima o istrazi.
- To je protivno policijskom protokolu. Razgovarajte s glasnogovornikom. -
Otvori vrata svog auta.
- I htjela bih vas pitati o vašem starom prijateljstvu s Beth Galloway Forbes.
On zastane, zagledavši se u mene kroz kišu.
- Što želite znati o Beth?
- Vas ste dvoje hodali?
- Nismo. Beth mi je lagala. Tvrdila je da ima devetnaest godina. Kada sam
saznao njezinu pravu dob, ništa se između nas nije dogodilo, a... Zašto je to uopće
bitno? Zašto to spominjete? Je li vas Beth nagovorila na ovo?
- Jeste li ikada pratili učenice, načelnice? Prije dvadeset četiri godine. Jeste li
ikada parkirali nasuprot njihovih kuća i kroz prozore ih gledali kako se presvlače?
Njegovo se široko lice smrkne. Spusti glas i nagne se prema meni. Osjećam
miris metvice u njegovu dahu.
- Ne znam što mislite da radite, gospođo Scott. Iskrena priča o istinitom
zločinu je jedno. Tabloidna senzacionalistička tričarija nauštrb ugleda dobrih ljudi
nešto je posve drugo. - Zastane i probode me pogledom. - Bila je to dobra istraga.
Na slučaju su radili dobri detektivi. Sve nas je šokiralo to užasno ubojstvo. Baš
sve. I ako nastavite iznositi ovakve insinuacije, suočit ćete se s ozbiljnom tužbom.
Budite oprezni - kaže. - Postupajte vrlo, vrlo pažljivo. I razmislite odakle dobivate
130
 Knjige.Club Books

svoje informacije. Od samozvanoga seksualnog prijestupnika? Nasilnog ubojice?

Zatvorenika? I gomile djevojaka koje su bile zaljubljene u njega?
Sjedne u auto i zalupi vratima.
Kiša bubnja po mom kišobranu. Gledam kako njegov auto izlazi iz
parkirališta i skreće na ulicu.

131
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Srijeda, 26. studenog 1997.

mjestim se na rub svoga metalnog stola. Gotovo je podne i u „jazbini“ nas je

S petero. Načelnik Ray, Tucker, Dirk, Luke i ja. Luke se naslonio na drugi
metalni stol ispred svoje ploče za zločine. Leenina fotografija promatra nas s vrha.
Grijači su uključeni, prozori su zamagljeni, a vani snijeg postaje ružna
bljuzgavica.
Luke je cijelo jutro ponovno ispitivao učenike, koje su jednog po jednog
dovodili s roditeljima. Maddy je u 8:30 uz Jakeovu pratnju stigla prva.
Jake se ponašao kao da sam ja kriva. Maddy nije htjela imati ništa sa mnom.
Iza jednosmjernog stakla, ja, Ray, Tucker i Dirk gledali smo kako Luke zasipa
pitanjima Maddy i ostalu djecu o tome što su vidjeli u šumi.
Maddy je tvrdila da je nakon što je vidjela kako njezin učitelj bludniči s
Leenom odmah otrčala do Beth i rekla joj. Beth i Maddy odjurile su do male
čistine u šumi. Vidjele su kako Clayton namješta svoju odjeću, pomaže Leeni da
ustane, grli je i uskom stazom je vodi do svojeg vozila.
Beth je potvrdila Maddyn iskaz.
Obje su rekle da su bile previše potresene i previše su se bojale spomenuti to
kada je prvi put prijavljen Leenin nestanak. To je nešto što ne mogu razumjeti.
Možda je to bio oblik poricanja. Potiskivanje i nijekanje nečega što je toliko
užasno da djevojke ne znaju kako bi se nosile s time. Pa su to jednostavno
zaboravile. Dok ih nisu pritisnuli. Ali to me izjeda. Moja vlastita kći nije mogla
razgovarati sa mnom. Svi drugi učenici koji su dobro vidjeli muškarca na kladi s
Leenom potvrdili su da je to bio Clayton Pelley, ali su se „bojali reći“. Postojala
je zavjera šutnje.
- U redu, prođimo kroz to - kaže Ray. - KKKP je u lug poslao još jedan
forenzički tim za očevid, ovaj put kako bi u blizini poljskih zahoda tražio
potkrepljujuće dokaze o spolnom odnosu između Claytona i Leene. No male su
šanse da će nešto pronaći, s obzirom na protok vremena i snijeg na višoj
nadmorskoj visini. Luke, jesi li razgovarao s tužiteljstvom Britanske Kolumbije?
- Upravo sam se čuo s odvjetnikom - kaže Luke. - I dobili smo naloge za
pretres kuće obitelji Pelley, njegove vrtne kućice, njegova ureda u školi i njegova
132
 Knjige.Club Books

vozila. Imamo dovoljno da ga uhitimo radi daljnjeg ispitivanja, ali tužitelj želi
čvršće dokaze kako bi dobio neoborivu optužnicu i presudu. Pogledajmo što
možemo izvući iz tih naloga za pretres. Pelley je zasada priznao da je bio na
lomači. U laboratoriju kažu da se otisci njegovih čizama podudaraju s tragovima
na Leeninu tijelu. Pelley ne može potvrditi gdje je bio nakon što je zagrljen s
Leenom otišao s lomače i prije nego što je u 3:42, prema riječima njegove supruge
Lacey, jako pijan došao kući.
- Ona je također tvrdila da je njezin suprug mirisao na seks - kažem.
Tucker se nakašlje. Ray podigne obrvu. - Znači, Pelley je imao priliku - kaže
Ray.
- I priliku i sredstva - kažem. - A ako je spavao s učenicom koja je prijetila da
će ga otkucati, imao je i snažan motiv.
- Još nešto iz laboratorija? - pita Ray.
- Još uvijek čekamo rezultate da vidimo podudara li se zemlja na Pelleyjevim
čizmama sa zemljom ispod Đavoljeg mosta. To bi ga povezalo s mjestom zločina.
Također još uvijek čekamo rezultate uzoraka uzetih ispod Leeninih noktiju. I još
nekih dokaza dlaka i vlakana.
Ray kaže: - Zasad imamo samo jednog svjedoka - mladu tinejdžericu - koja
tvrdi da je stvarno vidjela spolni odnos između Pelleyja i Leene Rai u šumi. Ako
laboratorij ili nalozi nešto ne iščeprkaju i ako momci iz ekipe za očevid ne pronađu
nešto - korišteni kondom, vlakna, dlake - trebat će nam nešto drugo.
- Ne mogu shvatiti - kaže Tucker - zašto, dovraga, ta djeca odmah nisu rekla
da je njihov učitelj bio tamo.
Dirk kaže: - Djeca čine čudne stvari. U ovom gradu živim i radim dovoljno
dugo, pa znam koliko moćni mogu hiti ti zavjeti šutnje kada je u pitanju skupina
ljudi koja se zbližila u vrtiću i zajedno prošla školovanje skroz do odrasle dobi.
Oni su kao čopor. Krdo. Takva društvena grupa može pokazivati snažniju
međusobnu povezanost od povezanosti kakvu djeca imaju sa svojim obiteljima i
roditeljima. Oni će čuvati tajne i međusobno si pomagati na načine koje je teško
razumjeti.
Ja pomislim na Maddy. Na njezino blisko prijateljstvo s Beth i ostalim
prijateljicama i znam da Dirk govori istinu. Svi to znamo. Iako život u malom
gradu može biti divan, nedostatak raznolikosti predstavlja druge posebne izazove.
- Pa, da, možda - kaže Tucker. - Mislim, ja sam ovdje odrastao. Ja to znam.
Ali ne spomenuti da ti školsku kolegicu spolno zlostavlja učitelj? I ne samo
učitelj, jebeni školski savjetnik koji bi ih trebao voditi kroz to čudno razdoblje
seksualne nesigurnosti u njihovim tinejdžerskim godinama?
Svi zurimo u Tuckera. Njegovo se lice zacrveni.
- Oprostite, ali to me uzrujava - kaže Tucker. - Samo zato što je to dijete,
Leena, bila autsajder, prepuštena je sudbini, a nitko ne govori ništa jer ona nije
jedna od njih.
133
 Knjige.Club Books

Ja duboko udahnem, spustim pogled i promatram izlizane kvadrate na tepihu.

Oni govore o mom djetetu. Mom neuspjehu kao majke. Možda i mom neuspjehu
kao policajca.
- A istrgnute stranice dnevnika? - pita Ray i kimne prema fotografijama na
ploči.
- „On“ o kojem Leena piše mogao bi biti njezin učitelj. To ima smisla - kažem.
- Ako je bila zaluđena Clayem Pelleyjem, zaljubljena u njega, on je to mogao
zloupotrijebiti. Mogao ju je seksualno iskoristiti.
- Ali, zašto su istrgnute iz dnevnika? Zašto su bile u rijeci? - Dirk se zamisli.
- Možda se htio riješiti stranica jer su upućivale na njega - kažem.
Luke doda: - Možda su se njih dvoje posvađali, a on je pokušao uzeti stranice.
Svađa je prerasla u fizičko nasilje. On ju je udario, zatim prebio pa ju je morao
ušutkati utapanjem.
Dirk protrlja bradu. - Obdukcijom su utvrđene ozljede vagine. Razderotine.
To se ne podudara sa sporazumnim seksom u šumi.
- Moglo bi se podudarati... ako je seks u šumi bio grub - kažem.
- Ne znam - kaže Dirk. - Možda trebamo dodatno pojašnjenje tih dokaza s
obdukcije. Što god se dogodilo toj djevojci, bilo je nasilno.
- Možda je Pelley izgubio živce zbog stranica dnevnika, a onda je potpuno
poludio - kaže Luke. - Ozljede na Leeninu licu... to mi djeluje kao bijes. I nešto
vrlo osobno. To bi se poklapalo.
- A snimke s nadzorne kamere ispred restorana? - pita Ray.
- Iskaz Darsha Raija o događajima drži vodu - kaže Luke. - Kao i iskaz Trippa
Gallowaya. Također se uklapa u priče Amy Chan i Jeppa Sullivana. - Još uvijek
nisu pronašli jaknu i ostatak dnevnika? - pita Ray.
- Zasad nisu.
- Dobro, izvršimo te naloge i privedimo gada - kaže načelnik.
Ali baš kad smo se spremali krenuti, vrata ureda naglo se otvore i Bella, naša,
civilna administrativna pomoćnica, proviri glavu na kojoj je velika plava frizura.
- Rachel... netko je na ulazu, želi te vidjeti.
- Može li pričekati?
- Kaže da je hitno.
- Tko je to? - pitam odrješito.
- Nije htjela reći ime. U čekaonici je.
Brzo krenem kroz sobu za prijeme, a zatim stanem kao ukopana kad s druge
strane šaltera ugledam mršavu, iscrpljenu ženu u prevelikom kaputu koja na
plastičnom stolcu sjedi u čekaonici. Kosa joj je raščupana i blijeda je kao krpa. U
krilu drži pretrpanu sportsku torbu. Čvrsto je stišće dok se ljulja naprijed-natrag.
Žurno otvorim vrata koja sobu za prijeme dijele od čekaonice.

134
 Knjige.Club Books

- Lacey! Jeste li dobro?

Ona skoči na noge, prestravljeno, kao jelen pred farovima auta. Snažno privije
sportsku torbu uz trbuh. Cijelo joj tijelo drhti. - Moram... razgovarati s vama.
Odmah. Moram... vam nešto pokazati.
Ja je primim za ruku i tiho kažem: - Gdje je malena Janie? Je li beba dobro?
- Čuva je jedna žena iz crkve. Radi se o Clayu - prošapće. - Mislim... da je on
to učinio. Moj je suprug ubio Leenu Rai. On je... ubio svoju učenicu.

135
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Srijeda, 26. studenog 1997.

ajde, pođite za mnom, Lacey - Odvodim je iza šaltera i brzo je vodim niz
H hodnik prema sobi za ispitivanje. Otvorim vrata.
- Možemo razgovarati ovdje. Molim vas, sjednite. Vraćam se odmah.
Lacey oprezno sjedne na rub plastičnog stolca i dalje stišćući sportsku torbu
uz trbuh kao da joj život ovisi o tome. Ja zatvorim vrata. Adrenalin kola kroz moje
tijelo dok krupnim koracima grabim prema uredu.
- To je Lacey - kažem. - Mora mi nešto pokazati. Kaže da je to učinio njezin
suprug. Ubio Leenu. Mislim da bismo trebale razgovarati nasamo.
Luke ustane i pogleda načelnika.
- Mi ćemo promatrati - kaže Ray.
Vratim se u sobu za ispitivanje sa svojom bilježnicom i sjednem nasuprot
Lacey.
- Jeste li sigurni da je vaša beba dobro, Lacey? - Zabrinuta sam za mentalno
zdravlje te žene.
- Janie je kod Marcije McLain iz ženske udruge Katoličke Crkve. Ja... nemam
puno vremena. Moj suprug, Clay... On... je javio na posao da je bolestan i otišao
je svom liječniku. Uskoro će se vratiti kući. A ako vidi da me nema. Ja... Ja... -
Naglo prevrne torbu na stolu.
Iz nje ispadne jakna.
Kaki. Izglačana. Ima nabore na mjestima gdje je uredno posložena. Brojke i
slova na džepu.
Ja zurim u jaknu. Jaswinderove riječi pojavljuju se u mojoj glavi.
Bila je to velika jakna kaki boje. Zovu ih komandosice. Imaju puno patentnih
zatvarača i džepova te nekakav broj na prednjem džepu... Ona ju je posudila.
Pogledom prostrijelim Lacey.
- Clayeva je. - Glas joj je slabašan, napet. - Znam da je Leena nestala u jakni
koju su tako opisali. Čula sam to na vijestima, kad joj se prvi put izgubio svaki
trag. Sjećam se da sam pomislila, Clay ima takvu jaknu. Ali onda ju je on donio

136
 Knjige.Club Books

kući iz škole nedugo nakon što je prijavljen njezin nestanak. Bila je u sportskoj
torbi. I bila je oprana, izglačana i posložena. Ovako.
Ja polako i tiho kažem: - Sjećate li se kada ju je donio kući, Lacey?
- Bio je utorak navečer. Osamnaesti. Kada se vratio iz škole. Dan nakon što
sam na radiju čula da je Leena Rai nestala. Nisam pridavala važnost činjenici da
Clay ima jaknu koja odgovara opisu jer takvih jakni sigurno ima mnogo i kružila
je priča da će se Leena pojaviti. Ali kad sam čistu jaknu objesila u ormar u
hodniku, primijetila sam te tamne mrlje. - Lacey drhtavim rukama rasprostre
jaknu preko stola da je mogu vidjeti. Pokazuje tamna mjesta na tkanini. Svjesna
sam da me promatraju kroz jednosmjerno staklo. Gotovo mogu osjetiti njihovu
napetost iza stakla.
- Ove se mrlje nisu oprale - kaže. - Mislila sam da je to čudno pa sam pitala
Claya. Također sam ga pitala zašto je jaknu odnio u praonicu umjesto da ju je
donio kući i stavio je u perilicu. Mislim, nemamo novca za praonicu rublja.
- Što je Clay rekao?
- Rekao je da je to blato i krv. Poskliznuo se i pao je na stazi u blizini škole,
a ruke je posjekao na nešto oštro u blatu. Rekao je da je jaknu ostavio u praonici
rublja jer je bila velika i nezgrapna, a naša perilica nije industrijska, ali ja sam već
prala njegove jakne u našoj perilici. Bilo je čudno, ali zaboravila sam na to sve
dok... - Proguta slinu, a emocije joj navru na oči. - Sve dok nisu pronašli Leenino
tijelo, a vi ste se došli raspitivati o Clayu i njegovim čizmama. Tada sam shvatila.
- Što ste shvatili?
- Da bi krv mogla biti Leenina. - Koščatom rukom obriše suzu koja joj klizi
niz obraz.
- Sve se... podudaralo. Vrijeme kada je došao kući. Tako pijan. Jakna.
Čizme... Činjenica da je Leena često dolazila na poduke u vrtnoj kućici... - Njezine
riječi zamru i tupo gleda u jaknu na stolu.
Moje srce sve snažnije lupa. Neću dirati jaknu. Ne bez rukavica. - Zašto ste
čekali do sada da nam kažete? Zašto to jučer niste spomenuli?
- On je moj suprug. Ja... U dobru i zlu. Ja... nisam htjela vjerovati da je to
moguće. Nisam mogla. Ali onda... - Njezin glas utihne.
Ja pomislim na raspelo na zidu iznad kolijevke u sobi njezina djeteta. Ova
mlada žena, gotovo tinejdžerica, supruga je i majka i vrlo je pobožna. Njezina
vjera u svadbene zavjete položene u crkvi, pred njezinim Bogom, vrlo je snažna.
Dok nas smrt ne rastavi. Bori se s moralnim konfliktom, prijavljivanjem oca
svoga djeteta, čak i vjerovanjem u to da bi on mogao biti zao.
- „Ali, onda“ što, Lacey? - blago je potaknem.
- Onda sam ušla u njegovu vrtnu kućicu. Nakon što ste vi otišli. Uzela sam
kliješta. Provalila sam, a... a ono što sam vidjela... to je grijeh. Zlo. Bog će ga
kazniti. On će gorjeti u paklu.

137
 Knjige.Club Books

- Što ste vidjeli, Lacey?

- Na dnu je torbe. To je jedna... samo jedna od njih. Nisam... mogla donijeti
ostale. Ja... Zašuti i sjedi kao žena koja čeka giljotinu. Skamenjeno. Rezignirano.
Pognute glave. Kada je došla bila je strašno napeta, no sada kada je prenijela svoju
poruku potpuno je iscrpljena.
- Možete li pričekati ovdje?
Ona me blijedo pogleda.
- Odmah ću se vratiti. Samo idem po rukavice.
Uzmem par rukavica i vratim se u sobu. Pažljivo otvaram vrećicu. Puls mi
ubrzava.
Gađenje mi ispuni grlo.

138
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Petak, 19. studenog. Sadašnjost.

ada je 15:45 i vani je mračno dok hodam tihim hodnikom hospicija i tražim
S sobu u kojoj je Luke O’Leary. Pronašla sam je. Kartica s njegovim imenom
stoji u držaču na vratima, a vrata su odškrinuta.
Oklijevam. Bojim se. Iznutra se probija mala zraka svjetla. Preko vrata je
napola spuštena zavjesa. Razmaknem zavjesu i tiho uđem u sobu.
Srce mi na trenutak zastane.
Ne prepoznajem čovjeka koji zatvorenih očiju leži u bolničkom krevetu. Jako
je mršav. Ima blijedu put. Njegove tamno ljubičaste vene su proširene i vidljive
kroz prozirnu kožu. Cijev iz infuzije koja stoji pokraj njegova kreveta ulazi mu u
ruku. U nosnicama ima cjevčice za kisik. Aparat zazuji. Meni se stisne želudac.
Nekoć krupan detektiv grubog izgleda koga je zanimao samo posao u Odjelu za
umorstva tek je sjena muškarca kojeg sam nekoć poznavala. I kojeg sam nekoć
možda voljela.
Pazeći da ga ne probudim, tiho zaobiđem krevet i sjednem u stolicu pokraj
njega.
Osjetivši moju prisutnost, on polako okrene glavu. Kapci mu se otvore.
Moje srce počne ubrzano kucati. Nagnem se naprijed.
- Luke? - kažem blago. - To sam ja... Rachel. Rachel iz Twin Fallsa.
On me blijedo gleda, a onda se čini da polako prepoznaje tko sam.
- Rachel. - Glas mu je promukao. Tih. Na ustima mu se nazire slabašan
osmijeh, ali ostatak njegova tijela ne miče se. - Napokon si me došla posjetiti. Bilo
je i vrijeme. - Zastane, polako udahne. - Sada znam što je potrebno... da privučem
tvoju pažnju. - Još jednom udahne, jedva.
- Moram biti na samrti da bi ti došla, ha?
Ja se nasmijem tiho, tužno. - Vidim da nisi izgubio smisao za humor, zar ne,
Luke? - Glas mi zastane kad se u mojim grudima iznenada razbuktaju emocije.
Trudim se zadržati suze, biti hrabra. Ne mogu mu nikako pomoći u onome kroz
što prolazi. I odjednom, očajnički, ne želim da umre. Nagnem se naprijed i
primim ga za ruku. Koža mu je hladna, suha.

139
 Knjige.Club Books

- Prokleta stvar, ovaj rak - kaže. - Znaš, mislio sam da ga mogu pobijediti.
Tko ti je rekao da se „odjavljujem“, ha? Tko je objavio vijest?
Dvoumim se trebam li to uopće spominjati. Ali, iznenada moram s nekim
razgovarati. S nekim poput Lukea. S nekim tko je bio uz mene. S nekim koga sam,
zapravo, možda stvarno voljela. Koga možda još uvijek volim, na neki čudan
način. Ili je možda emocija koju osjećam daleko složenija, a povezuje nas nešto
drugo. Spoznaja. Uzajamno razumijevanje. Ja znam što njega pokreće, a on zna
što mene pokreće. I nekoć mu je bilo stalo.
Bilo mu je stalo kada Jakeu nije.
- Hm, to je prilično duga priča - kažem.
- Pa, naći ću malo vremena za to.
Duboko udahnem. - Jedna mlada žena radi podcast o ubojstvu Leene Rai.
On zatvori oči. Dugo šuti, a ja se pitam je li zaspao. Ili nešto gore. Obuzme
me panika. Nagnem se naprijed. - Luke?
- Tu sam. Tu sam. - Pokušava navlažiti usne, trudi se progutati.
Uzmem plastičnu čašu s vodom pokraj njegova kreveta. U poklopcu ima
umetnutu savitljivu slamku. Pitam ga hoće li vode. On se lagano uspravi, a ja
približim slamku njegovim suhim usnama. S mukom pijucka. Voda curi niz
njegovu sijedu bradu. Uzmem maramicu i obrišem je, a oči mi ponovno preplave
emocije. Maknem mu kosu s čela. Čelo mu je vruće. Ljepljivo. Ne miriše
baš ugodno. A ja poželim, poželim svim srcem, da sam se prije svih tih godina
uhvatila u koštac sa životom i da nisam pustila Lukea da ode. Da sam otišla za
Lukeom u Vancouver kada me Jake ostavio.
Ali imala sam Maddy.
Bila sam, i još uvijek sam, mama.
Iako Maddy tada nije htjela imati ništa sa mnom, a sada to želi još manje. Kad
me Jake ostavio zbog druge žene preselila se ocu. Mislila sam da ću, ako ostanem
u gradu, još uvijek biti tu za Mads, a ona će na kraju prerasti tu čudnu fazu kroz
koju je prolazila. Istinski sam vjerovala da će se opametiti i naučiti me ponovno
voljeti. Ali bilo je uzaludno.
- Kako je tvoja obitelj, Rache?
Pitam se je li zaboravio o čemu smo razgovarali. Ili mi čita misli.
- Živa je. - Namjestim lažan osmijeh. - Maddy se na kraju udala za Darrena
Jankowskog iz škole. On je bio jedan od klinaca koje si davno ispitivao vezano
uz slučaj Leene Rai. Ne znam sjećaš li ga se?
- Ne baš. Jesu li sretni?
Skrenem pogled.
Dugujem Lukeu istinu. Njegovi su dani, sati, odbrojani. U ovom krhkom
prostoru između života i smrti više nema mjesta za laži. Budem li se pretvarala da
nije tako, samo ću pokušavati sačuvati obraz. On zaslužuje više od toga. Da sam
140
 Knjige.Club Books

ja u tom krevetu, željela bih iskrenost. I možda to samo trebam reći. Nekome.
Izbaciti to iz sebe.
- Ne znam ima li moje dijete duboko u sebi sretne gene, Luke. Maddy voli
svoju obitelj i voli biti majka, ali ne znam je li stvarno sposobna pronaći pravi
unutarnji mir. Suprotstavlja se svemu, stalno. Pogotovo meni. U njoj je ta neka...
gorčina. Stalan bijes koji neprestano tinja tik ispod površine. Ona... - Glas mi
utihne kad se Lukeove oči zatvore a disanje produbi.
- Nastavi - prošapće on, još uvijek zatvorenih očiju. - Slušam.
- Znaš, ponekad imam osjećaj da pokušava uništiti samu sebe još od ranih
tinejdžerskih godina. Gotovo je uspjela kada je doživjela penjačku nesreću i
zadobila ozljedu kralježnice.
On zatrepće kapcima i otvori ih. Zuri u mene.
- Paralizirana je od struka naniže.
- Znači, bavila se penjanjem?
Ja kimnem i navlažim usne. - Otprilike od šesnaeste godine. Tijekom godina
hvatala se u koštac sa sve kompliciranijim i zahtjevnijim usponima, a zatim je,
kad god je mogla, kao neki ovisnik osvajala sjeverne dijelove Chiefa. Kao da se
morala boriti protiv te granitne planine. Ili je izazivati da je ubije. I ona ju je
zamalo ubila. Pala je nedugo nakon što joj se rodila najmlađa kći. Sada se više ne
penje, ali svejedno odlučuje živjeti u kući u kojoj sa svakoga prokletog prozora
može vidjeti kako joj se ta stijena podruguje, gospodari njome.
On dugo šuti. - Znači, ima djecu. Ti si baka.
- Na papiru sam baka. Dvije djevojčice. Lily, koja sada ima tri, i Daisy, koja
će uskoro navršiti pet godina. One me jedva poznaju. Maddy mi nikad nije
oprostila... - Odjednom to ne mogu izgovoriti.
- Želiš reći mene. Nas. Taj jedan put.
Ja kimnem, petljam prstima. - Ona mi se suprotstavlja snažnije nego što se
suprotstavljala planini Chief.
Luke posegne za mojom rukom. Ja primim njegovu i držim je. Taj me dodir
nekako primiri i utihnem.
- Pričaj mi o podcastu. Jesi li zato došla?
- Došla sam vidjeti tebe, Luke. Ta podcasterica, zove se Trinity Scott, rekla
mi je da si u hospiciju. Ja nisam znala.
- Ti su podcasti o istinitim zločinima u modi, zar ne. - Bila je to više tvrdnja
nego pitanje. - Je li rekla zašto je odabrala Leenino ubojstvo? U čemu je caka?
- Clay Pelley je progovorio. - Pomno mu promatram lice dok to govorim. -
Snimljeno je kako izjavljuje da on to nije učinio. Rekao je da nije napao ni ubio
Leenu.
On zaškilji prema meni, a zatim se ironično osmjehne. - Čak i ako Pelley laže,
čak i ako mu nitko ne vjeruje, to je svakako sjajan materijal za priču o istinskom
141
 Knjige.Club Books

zločinu - kaže jedva čujno. - Zašto je odjednom progovorio sada, nakon toliko
godina?
- Ne znam.
- Jesu li te intervjuirali?
- Nisam pristala.
- Ona će te uvući u to, Rache. Ako ne progovoriš, ljudi će početi suosjećati s
njime. Možda bi trebala ispričati svoju stranu priče.
Neko vrijeme šutim.
- Što zapravo možeš izgubiti? - pita me. - Ili... postoji nešto što ja ne znam?
U meni raste tjeskoba. - Kako to misliš?
- Uvijek sam imao osjećaj... da mi nešto tajiš. Da nekoga štitiš.
Moje srce brže kuca.
- Zato među nama nikad nije uspjelo, zar ne? Ti si povukla granicu, blokirala
si nešto. Zato si me odbacila.
- To nije istina. Imala sam kćer tinejdžericu. Bila sam majka. Imala sam
izglede za budući posao u policiji Twin Fallsa.
- No ipak su te na kraju zaobišli. Bila si predodređena i spremna za posao
načelnika, ali Ray Doyle doveo je ulickanoga novog tipa iz vankuverske policije.
Što misliš, zašto je to učinio?
- Znaš zašto. Zato što sam uzela bolovanje zbog stresa, zato što mi je bila
potrebna terapija. Odjednom... izgledi nisu bili tako dobri. Možda sam tada
trebala napustiti policiju. Možda je, negdje duboko, onaj dio mene koji nije bio
majka želio krenuti za tobom... trebao krenuti za tobom.
On se tužno osmjehne i zatvori oči. Na trenutak zašuti, a ja se opet zabrinem
da je možda prestao disati.
- Što ako govori istinu? - konačno prošapće.
- Clay? Ne misliš valjda ozbiljno.
- Kraj mi je preblizu da ne bih mislio ozbiljno. - Otvori oči, još jednom teško
udahne, a kad progovori, glas mu je slabašan, jedva čujan.
- Postojale su nedoumice vezane uz taj slučaj, Rache. Više njih. Pitanja na
koja nikad nije odgovoreno jer je on priznao. Bilo je stvari koje sam želio znati,
poput...
U sobu uđe medicinska sestra, tako nečujno da me preplaši. - Dobra večer,
detektive O’Leary - kaže veselo. - Jeste li spremni za novu dozu lijekova? - Sa
špricom u ruci krene prema infuziji pokraj njegova kreveta.
- Morfij - objašnjava Luke.
- Tko je vaša ljupka prijateljica? - pita sestra, namigujući mi dok unosi sadržaj
šprice u cjevčicu.
- Moja bivša djevojka - kaže on.

142
 Knjige.Club Books

Ona se nasmije. - Baš. Kako da ne. Previše je zgodna za vas, detektive. - Zatim
mi tiho kaže: - On će zaspati čim mu ovo dam.
Ja kimnem. - Čekat ću s njim.
Sestra izađe.
- Zbogom, Rache - prošapće Luke, a kapci mu se počnu sklapati. Počne
nejasno govoriti. - Hvala ti... što si se došla oprostiti. Uživaj dok još možeš.
Upoznaj... te svoje unučice. Život... mali trenuci, sada... to je sve što imamo.
Obuzimaju me emocije. Pokušavam ih potisnuti dok mi suze naviru na oči.
Poljubim ga u čelo i šapnem mu na uho: - Vratit ću se. Još ću ti pričati o
podcastu. Skinut ću ti ga s interneta. U redu?
On mi stisne ruku. Opet šapuće, tako tiho da se moram približiti njegovim
ustima kako bih ga čula. - Slijedi istinu, Rache. Čak i ako je bolna. Čak i ako te
odvede tamo gdje ne želiš. Nije prekasno.
- Kako to misliš?
Oči mu se zatvore. - Istina... te oslobađa. - Počne drukčije disati. Jedva
izgovara sljedeće riječi. - Tajne... se talože. Misliš da si ih zakopao, nekako ih se
riješio, ali one su kao ovaj prokleti rak. Onog trenutka kad posustaneš, kad se
umoriš, one opet počnu rasti i sustignu te.
Progutam slinu. Gledam njegovo lice. Puls mi se ubrzava.
- Luke?
Tišina. Zaspao je.
Oklijevam, a zatim ga ponovno poljubim u čelo i šapnem: - Doći ću opet.
Obećavam.
Odem potražiti Lukeovu medicinsku sestru i nalazim je u ambulanti. Pitam je
što predviđaju.
- Teško da će preživjeti noć - kaže ona blago. - Nikad se zapravo ne može
reći, no postoje znakovi, a oni su tu. Žao mi je.
Suze mi klize niz lice.
- Hoćete li biti dobro? - pita.
Ja kimnem jer ne mogu govoriti. Odlazim nakratko sjesti uz plinski kamin
koji treperi u dnevnom boravku hospicija. Moram se sabrati prije duge vožnje
kući po mraku. Za stolom u kutu sobe sjedi muškarac s pogrbljenom ženom.
Mršava je i oko ramena je omotala deku. Muškarac je drži za ruku. Pretpostavljam
da mu je ona majka.
Bol u mom srcu odjednom je nepodnošljiva.
Dvadesetak minuta kasnije pronalazi me medicinska sestra.
- Jako mi je žao - kaže. - Umro je.
Potpuno sam ostala bez riječi. Mogu samo zuriti u nju.
- Želite li ga vidjeti?

143
 Knjige.Club Books

Ja oklijevam. Kimnem glavom. I ustanem. Osjećam se dezorijentirano dok

me ona vodi niz hodnik. Vrata Lukeove sobe sada su zatvorena. Na kvaki visi
keramički leptir.
Slobodan je.
Ona vidi da zurim u leptira.
- To objesimo kako bi osoblje znalo da je pacijent preminuo. Kako ljudi ne bi
ušli i doživjeli šok.
Sestra posegne za kvakom na vratima, a ja iznenada kažem: - Ne. Ja... Ja sam
ga vidjela. Vidjela sam Lukea. Ono što je unutra... Njega više nema. Okrenem se,
brzim korakom krenem prema izlazu i izađem na hladnoću. Zaustavim se i duboko
udahnem uz drhtaj. Ruke mi se tresu. Vjetar me zapuhuje i snažno se kovitla oko
mene. Na nogostupu šušti uvelo lišće. Između praznina u oblacima koje nosi
vjetar ugledam mjesec. Razmišljam o mjesecu na nebu i gorućoj ruskoj raketi u
noći kada je Leena umrla.
To je to.
Nema više tajni.
Nema više zidova.
Sadašnjost je sve što imamo.
Želim istinu. Cijelu istinu. Više me nije strah da ću zaviriti preduboko.
Spremna sam, bez obzira na sve što ću saznati.

144
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Srijeda, 26. studenog 1997.

vo ga! Parkira se! - pokažem prstom kad vidim kako Clayev izudaram stari
E Subaru skreće na prilaz i svojim svjetlima oslikava kišu u srebrnoj boji.
Luke uključi svoj radio. - Krenite. Krenite. To je on.
Sirene se upale, a policajci - većina iz KKKP-a - brzo krenu. Jedno vozilo s
bliještećim rotirajućim svjetlima stane na prilaz iza Claya kako bi ga spriječilo u
bijegu. Drugo vozilo parkira se na cesti nasuprot prilaza. Treće odlazi u stražnju
ulicu ako Clay pokuša otrčati kroz svoje dvorište i preskočiti ogradu. Luke i ja
izlazimo iz našega neobilježenog automobila u pancirnim prslucima. Naoružani
smo. Krećemo niz prilaz prema Clayevu vozilu. Srce mi snažno lupa zbog
iskonskog bijesa koji osjećam dok mi mislima prolazi fotografija na dnu Clayeve
sportske torbe koju je Lacey donijela u postaju. Na njoj je bila djevojčica od
otprilike osam godina koju seksualno zlostavlja neidentificirani stariji muškarac.
Glavom mi se motaju Laceyne riječi.
To je jedna... samo jedna od njih. Nisam... mogla donijeti ostale.
Clay naglo otvori vrata automobila i izađe na kišu.
- Koji vrag...
- Clay Pelley, uhićeni ste - kažem. - Okrenite se i stavite ruke na krov
automobila.
- Zašto, dovraga?
- Okrenite se. Stavite ruke na auto. Raširite noge. Smjesta!
On se polako okrene i stavi ruke na krov svog Subarua. Kiša lije po nama dok
ga pretresam i vežem mu ruke iza leđa.
- Claytone Jayu Pelleyju, uhićeni ste zbog posjedovanja dječje pornografije i
silovanja maloljetnice. - Okrenem ga prema nama. - Imamo naloge za pretres vaše
vrtne kućice, vaše kuće, vašeg ureda u srednjoj školi Twin Falls te za zapljenu i
pretres vašeg vozila u potrazi za dokazima vezanim uz smrt Leene Rai.
Imate pravo na odvjetnika - kažem. - I imate pravo na šutnju, ali sve što kažete
može se upotrijebiti kao dokaz protiv vas. Razumijete li?
- Ovo je besmisleno. Ja...

145
 Knjige.Club Books

- Razumijete li što govorim, Clay?

- Ja... - Clay žestoko opsuje. - Da. Ali ovo je...
- Odvedite ga - kažem policajcu koji stoji u blizini. A drugome kažem: -
Zaplijenite Subaru. Odvucite ga.
Luke ostalim policajcima pokaže rukom prema kući.
- Želim odvjetnika! - viče Clay dok ga policajac gura na stražnje sjedalo
označenog vozila na kojem sirene svijetle crveno i plavo kroz kapljice kiše.
- Samo izvolite - kažem. - Vidimo se u postaji.
Luke i ja sa svjetiljkama krenemo prema kućici u vrtu iza kuće. Srdžba kola
mojim venama.
U kućici su već dva policajca. Donijeli su reflektore. Unutrašnjost je
preplavljena oštrim, snažnim svjetlom koje otkriva svaki kutak.
Na stolu blizu pisaćeg stola stoje četiri otvorene kutije. Pokraj kutija su
računalo i printer. Policajac se odmakne da bismo ih mi mogli vidjeti.
- U kutijama je sigurno na stotine slika - kaže tiho.
Ja zurim u njih. Duboko u trbuhu počinjem se tresti. Policajac je u pravu. U
kutijama je na stotine sjajnih fotografija. Sve su pornografskog sadržaja, neke su
više, a neke manje odvratne i nasilne od drugih. Šokantne slike koje prikazuju
neidentificirane muškarce s malom djecom. Djevojčicama. U jednoj od kutija
nalazi se debela žuta omotnica s povratnom adresom. Čini se da je i ona prepuna
fotografija.
Polako se okrenem i proučavam police na stražnjem zidu. Na jednoj od njih
stoji fotoaparat. Na drugoj rasvjetna oprema. Pokušavam zamisliti kako Clay
ovdje podučava Leenu i druge djevojke. Ruke mi drhte dok gledam kako policajci
nose kutije i računalnu opremu do vozila.
Luke mi stavi ruku na rame. - Jesi li dobro?
Ja tiho kažem: - Kako itko može biti dobro kad vidi ovo? Na... na tim
fotografijama su djeca. Mala djeca. Što je ovo? Je li on dio nekog pedofilskog
lanca koji dijeli dječju pornografiju putem elektronske pošte? I što je u onim
kutijicama za film na onoj polici? Je li on fotografirao djecu i u ovoj vrtnoj kućici
dok ih je navodno podučavao? Je li i njih podijelio?
Luke protrlja usta.
Drhtavim glasom kažem: - On je to učinio. Sigurna sam da je on to učinio.
On je ubio Leenu. Pribit ću mu kurac na zid.

146
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Srijeda, 26. studenoga 1997.

layeva je odvjetnica Marge Duncan, žena iz Twin Fallsa koja se uglavnom

C bavi lakšim kaznenim djelima poput vožnje pod utjecajem alkohola i krađe u
trgovini. Clay Pelley u ovom trenutku vjerojatno ne može naći nikoga drugog tko
bi ga branio osim nje. Izgleda kao da joj je nelagodno. Sada je 19:32, a
Marge sjedi pokraj Claya sjedne strane stola u sobi za ispitivanje. Luke i ja
sjedimo nasuprot njima. Prošli smo kroz uvod. Razgovor se snima.
- Gdje je Lacey? - ponovno pita Clay. - Je li bila kod kuće kad ste izvršili
raciju? Je li vidjela? Gdje je moja malena Janie? Je li dobro? - Clayeva se koža
sjaji od znoja. Odjeća mu je razdrljena. Iz pora mu izlazi smrad ustajalog
alkohola.
- Lacey i Janie smještene su u motel - kažem strogo. - Njezini roditelji dolaze
iz Terracea po nju.
Clay pogne glavu. Ja sam napeta kao puška, drhtim nakon onoga što smo
našli. Sada kada znam kakva se tama nalazi u glavi ovog čovjeka, jedva ga mogu
podnijeti. Želim ga prebiti. Ubiti boga u njemu. U ovom čovjeku koji je
podučavao i trenirao moju kćer i njezine prijateljice. Ostali gledaju iza
jednosmjernog stakla, Ispod Đavoljeg mosta uključujući tužitelja. Ovaj je slučaj
poprimio velike razmjere. Privući će pažnju svih medija. Naređeno mi je da
ispitivanje prepustim Lukeu.
- U redu, Clay - kaže Luke. - Prema vlastitom priznanju i izjavama devetnaest
svjedoka, bili ste na lomači u čast Ullru u petak navečer, četrnaestoga studenog.
Sjedili ste na kladi pokraj Leene Rai. Proveli ste dosta vremena razgovarajući s
njom, a zatim ste u 21:19, neposredno prije negoli je ruska raketa ušla u
Zemljinu atmosferu, krenuli s Leenom Rai niz stazu prema poljskim zahodima.
On pogleda svoju odvjetnicu. Ona mu nešto šapne na uho. On i dalje šuti.
Luke nastavi. - Izjavili ste da ste napustili lomaču prije rakete i odvezli se
ravno kući u svom Subaruu. Međutim, vaš alibi ne drži vodu. Lacey, vaša supruga,
izjavila je da ste kući došli u subotu, petnaestoga studenog, u 3:42. Kaže da ste
bili pijani.

147
 Knjige.Club Books

On podigne glavu. Oči mu se rašire. - Ne. To nije točno. - Letimično pogleda

svoju odvjetnicu, sa znakovima panike u očima.
- Nije tako bilo. Bio sam kod kuće. Lacey je vidjela...
- Ne morate odgovarati, Clay - kaže Marge. - Vi...
- Ali, to nije istina. Otišao sam ravno kući.
Luke smireno pogleda bilješke u svom notesu. - Druga svjedokinja, jedna od
vaših učenica, Maddison Walczak, izjavila je da je vidjela vas i Leenu Rai kako
se u grmlju malo dalje od staze u blizini poljskog zahoda upuštate u seksualni
odnos. To je bilo malo prije nego što je raketa proletjela nebom.
Clay ga iznenađeno pogleda. Problijedi. - Maddy je to rekla?
- Jeste li imali spolni odnos sa svojom učenicom, Leenom Rai? - pita Luke.
Clay naglo prebaci pogled na mene. Njegove su crte lica izobličene, od nečega
što izgleda kao strah. Oči mu se cakle.
- To je laž. Nema nikakve proklete šanse da je to istina.
- Maddy kaže da je to istina. Sa svojom je svjetiljkom jasno vidjela vaše lice.
- To je bezočna laž! To se nikad nije dogodilo. I to je njezina riječ protiv moje.
- Maddy je odmah otrčala do svoje prijateljice Beth Galloway, koja je bila na
lomači, kako bi joj to rekla. Maddy i Beth brzo su krenule prema vama niz stazu
i stigle su taman da Beth vidi kako pomažete Leeni da se digne s tla, stavljate joj
ruku oko ramena i vodite je natrag do svojeg Subarua, koji je bio parkiran na
šumskoj cesti. Nekoliko drugih svjedoka vas je također vidjelo kako zagrljeni s
Leenom hodate tom stazom. - Luke zastane i pomno promatra Claya. - Kamo ste
vodili Leenu, Clay? Gdje ste vas dvoje bili između 21:12 i 2 sata sljedećeg jutra,
kad je Leena viđena kako sama posrče po Đavoljem mostu u vašoj jakni?
Clay napeto gleda u Lukea. Tišina ispunjava sobu. Mogu ga nanjušiti. Miris
mu je jači, znoj prožima ustajali smrad alkohola s oporim vonj em straha.
- Claytone? - Luke ga pritisne.
On proguta slinu i pogleda svoju odvjetnicu.
Marge kimne.
- Odvezao sam je u Twin Falls.
Meni skoči adrenalin u krvi. Osjećam kako iz Lukea izlaze valovi nevidljive
energije, ali se izvana doima smireno.
- Povezli ste Leenu Rai? U svom vozilu... Subaruu?
On kimne i duboko udahne. - Bila je jako pijana. Bio sam zabrinut za Leenu.
Bojao sam se za njezinu prosudbu i sigurnost. I to je istina. Ona... Leena mi se
sviđala. Bila mi je draga.
- Ne sumnjam u to - kažem.
Luke me oštro pogleda. Ja zašutim. No i dalje sam napeta kao puška. Želim
mu iščupati grkljan. On ima suprugu koja se muči, malo dijete. Ovaj gad koji u

148
 Knjige.Club Books

svojoj vrtnoj kućici, gdje je podučavao Leenu i druge djevojke, drži kutije prepune
dječje pornografije.
- Znači, nakon što ste imali spolni odnos s Leenom odvezli ste je natrag u
grad.
- Nisam imao spolni odnos s Leenom. Sjedili smo na kladi i razgovarali. Kao
što sam rekao, bila je jako pijana. Rekao sam joj da idem kući i ponudio sam joj
prijevoz. Rekao... rekao sam joj da bi bilo sigurnije da sa mnom pođe kući nego
da sama ostane u tom društvu.
Ironija lebdi zagušljivim zrakom sobe s tapeciranim zidovima.
- Pravit ću se da je bilo tako - kaže Luke. - Odvezli ste je u Twin Falls. Gdje
ste je ostavili?
On s obje ruke snažno protrlja lice. - Htio sam je odvesti do njezine kuće, ali
kada smo stigli do raskrižja na sjevernoj strani Đavoljeg mosta, ona je htjela izaći
iz auta. Rekao sam joj da ne može, da čuje odvesti do njezine kuće, no tada je
postala ratoborna i otvarala je vrata dok sam vozio.
- Zašto je postala ratoborna? - pita Luke.
- Rekao sam vam, bila je jako pijana. Neobuzdana. Htjela je ići do Ari’sa, koji
se nalazi s druge strane rijeke. Ja sam htio ići drugim putem, do njezine kuće i
zatim se vratiti svojoj kući. Ali bila je uporna, pa sam je pustio da izađe.
- Pustili ste jako pijanu učenicu, četrnaestogodišnju djevojku, samu u mrak?
On kimne.
- Možete li odgovoriti naglas da se to snimi, Clay?
- Da. Jesam.
- Da vidim jesam li dobro razumio... Brinuli ste se za Leeninu prosudbu i
sigurnost na lomači, ali kada ste se vratili u Twin Falls, blizu Đavoljeg mosta,
odjednom vas više nisu brinule te stvari?
Tišina.
- Što se promijenilo, Claytone? Je li Leena rekla nešto što vas je naljutilo? Je
li možda zaprijetila da će otkriti da ste imali spolni odnos?
- Sad bi bilo dosta, detektivi. Moj klijent je...
- Ja nisam imao spolni odnos s Leenom. Maddy je lažljivica.
Ja stisnem šake u krilu.
- Jeste li vi i Leena ikada razgovarali o sjeni, Clay? O Jungovoj sjeni?
On se doima zabrinuto. Zbunjeno. Nisam sigurna na što Luke cilja s ovim.
- Hm... Jesmo. To je bio dio književnog proučavanja svjetskih mitologija.
- Je li vam ona ikada izjavila ljubav?
Njegove oči zatrepere. Izgleda kao da je stjeran u kut. Petlja po rubu stola. -
Ona... Leena je bila zaluđena. Pogrešno je tumačila stvari.
Luke izvadi stranicu iz svojeg notesa. I počne čitati.
149
 Knjige.Club Books

„Većinu svoga života provodimo u strahu od vlastite Sjene. On mi je to rekao.

Rekao je da Sjena živi duboko u svakome od nas. Toliko duboko da ni ne znamo
da je tamo. Ponekad je, letimičnim pogledom, nakratko ugledamo. Ali to nas
uplaši i brzo skrenemo pogled. Ne znam zašto mi On govori te stvari. Možda na
taj način posredno izvlači vlastitu Sjenu i obraća joj se. Ali ja mislim da su naše
Sjene zle - njegove i moje. Velike su i mračne i vrlo opasne. Mislim da našim
Sjenama nikada ne bi trebalo dopustiti da izađu.“
Clay spusti pogled na stol.
- Jeste li tome podučavali Leenu?
- Moguće je da je ona to tako protumačila.
- Jeste li vi taj „On“ kojeg Leena spominje u tekstu svoga dnevnika?
- Moguće.
- Jeste li znali što je pisalo u njezinu dnevniku, Clay? Jeste li se vi i Leena
posvađali zbog toga? Je li svađa prešla u nasilje ispod Đavoljeg mosta?
- Ne. Ništa od toga. Ostavio sam je na mostu. Nikad nisam vidio njezin
dnevnik. Nisam znao da je ona napisala te stvari.
- Zašto je napisala da oboje imate vrlo opasne sjene?
- Nemam pojma što joj je bilo u glavi kad je napisala te riječi.
- A njezin ruksak? Jeste li i njega ostavili s njom?
- Bio je na stražnjem sjedalu mog auta. Dao sam joj ga kad je izašla. Zatim
sam prošao kroz raskrižje i otišao kući.
- Kada je to bilo?
- Ja... nisam siguran.
- Kažete da ste s lomače otišli oko 21 sat. Znači li to da ste bili još negdje? Jer
je Lacey rekla da ste se kući vratili tek u 3:42.
- Rekao sam vam, to nije istina. Otišao sam kući. Počeo sam piti i možda sam
otišao u svoju vrtnu kućicu, a zatim sam u 3:42 oteturao u krevet. Ali bio sam kod
kuće.
- Pa gdje je onda Leena bila između vremena kada ste je ostavili i kada je
viđena kako tetura po mostu oko dva ujutro?
- Nemam pojma.
Luke se nasloni na stolac. Proučava osumnjičenika. - Clay, zašto nam to niste
rekli kada je prvi put prijavljen njezin nestanak?
- Znao sam... kako bi to izgledalo.
- Mogli smo odmah pretražiti područje oko Đavoljeg mosta - kažem. - Ovako
smo morali čekati tjedan dana prije nego što je Amy Chan progovorila.
Luke mi opet uputi upozoravajući pogled. Ja zašutim. Srce mi snažno lupa.
Sve sam bjesnija.
- Je li još netko znao da ste odvezli Leenu do raskrižja, Clay? - pita Luke.

150
 Knjige.Club Books

- Mislim da nije.
- Prepoznajete li ovu jaknu? - Luke prema Clayu gurne fotografiju jakne koju
je Lacey ranije donijela.
- To je moja jakna. Posudio sam je Leeni nekoliko tjedana prije lomače. Dok
je bila kod mene na instrukcijama počela je padati kiša. Nije bila ponijela kaput.
Jakna je visjela na vratima moje vrtne kućice, a ona je pitala može li je posuditi i
jednostavno ju je zadržala.
- Kako ste ju dobili natrag?
- Ne znam.
- Ne znate?
- Samo se pojavila u mom uredu u utorak ujutro nakon lomače. Oprana. Ondje
je ostavljena u plastičnoj vrećici. Zapravo sam mislio da ju je Leena vratila, sve
dok nije postalo jasno da je doista nestala.
- Dobro. A ove tamne mrlje?
Tišina.
- Ponovite mi kako ste posjekli i ozlijedili ruke.
Tišina.
- Gledajte, vaša je jakna sada kod forenzičara iz KKKP-a, Clay. Ako su ove
mrlje - Luke kucne prstom po fotografiji - od Leenine krvi, laboratorij će pronaći
podudarnost. Također će otkriti je li krv na ruksaku vaša ili Leenina. Ako u vašem
autu ima bilo kakvih vlakana...
Clay problijedi i ispusti čudan zvuk. Gotovo da hiper ventilira. Zjenice mu se
šire. Doima se zbunjeno, ošamućeno.
- Želite li nešto reći, Clay? - pita Luke.
On ponovno ispusti taj zvuk i brzo odmahuje glavom, kao da iz misli
pokušava izbaciti sliku ili uspomenu koja se iznenada pojavila i protiv koje se više
ne može boriti.
- Clay?
- To je moja krv. Na njezinu ruksaku. To je moja krv.
Luke ne popušta. - Kako je to vaša krv?
- Rekao sam vam... da sam ruke posjekao dok sam slagao drva. A rane su se
ponovno otvorile kada sam bio na lomači i ruke su mi opet počele krvariti. A moja
je krv mogla završiti na naramenicama dok sam sa stražnjeg sjedala auta uzimao
Leenin ruksak.
Clay i dalje izgleda kao da mu nisu sve na broju. Čini se omamljenim. Ja
prebacim pogled na Lukea.
On iz svog notesa izvadi još jednu fotografiju i gurne je prema Clay u.
- Ovo je fotografija naslovne stranice iz knjige pjesama koju su pronašli s
Leeninim stvarima uz rijeku. Naslov joj je Šapat stabala. Vaša supruga rekla je

151
 Knjige.Club Books

da je to vaša knjiga, Clay, a inicijali A. C., kaže vaša žena, inicijali su žene koja
se zove Abbigail Chester. Tko je Abbigail?
- Prijateljica. Iz studentskih dana. Ona je mrtva.
- Što se dogodilo Abbigail?
Clay izgleda zabrinuto. Naglo pogleda svoju odvjetnicu. Ona izgleda
zbunjeno, uznemireno.
- Kažu... da je provala u kuću krenula po zlu.
- Ovako... Evo što smo dosad saznali od mojih kolega iz KKKP-a, Clay.
Abbigail Chester doista je umrla u nečemu što se činilo kao provala. Ali bila je i
silovana. Brutalno. I zatim prebijena na smrt. - Luke zastane, nekoliko trenutaka
smireno promatra Claya. - Čudna slučajnost, zar ne? U blizini tijela mlade žene
koja je umrla pod nevjerojatno sličnim okolnostima pronaći knjigu koju vam je
poklonila Abbigail Chester?
- Moj klijent ne zna ništa o smrti Abbigail Chester - kaže Marge. - Lovite u
mutnom.
Luke prema Clayu gurne još jednu fotografiju. To nas zaprepasti. Dlakavo
muško tijelo. Stare ruke. Meka koža mlade djevojke. Penis u erekciji.
Svi gledamo Claya. On izgleda kao da ga je ispunio nevidljivi elektricitet.
Pucketa oko njega. Promijeni mu izraz lica. Njegove oči poprime taman i čudan
izgled dok proučava sliku.
Luke tiho kaže: - To je jedna od stotina pronađenih u vašoj vrtnoj kućici, Clay.
Znate li tko je donio i pokazao nam ovu fotografiju?
On proguta slinu, ali odbija pogledati Lukea u oči.
- Lacey ju je donijela. Vaša supruga. Ona je u vašoj vrtnoj kućici pronašla
fotografije.
On podigne pogled. Uperi ga u Lukea. Čini se da cijelo Clayevo tijelo vibrira.
Poput raketnog goriva u boci spremnoj da eksplodira. Njegova odvjetnica izgleda
strašno nervozno, kao da nije dorasla ovome. Pozornost prebacuje s pornografske
fotografije na klijenta.
- Lacey je našla dadilju, Clay. I donijela je ovu jaknu i tu fotografiju u postaju.
Rekla nam je što je u vašoj vrtnoj kućici. Zamolila nas je da je zaštitimo. Od vas.
Vaša vlastita supruga. Ona vas je prijavila. Vidjela je što držite pod ključem u toj
vrtnoj kućici u kojoj ste podučavali djevojke.
Iz Clayeva oka potekne suza. Curi mu niz obraz. On spusti oči, pogleda ruke
u svome krilu.
Luke udari rukom o stol.
Clay se trgne, ali svejedno ne podigne pogled.
- Clay, pitat ću vas ponovno, jeste li imali spolni odnos s maloljetnicom?
Jeste li u noći kada se palila lomača u čast Ullru s Leenom Rai imali snošaj u
lugu?
152
 Knjige.Club Books

On nešto promrmlja. Suze mu ponovno poteku niz obraze. Nos mu počne

curiti.
- Jeste li odveli Leenu Rai ispod Đavoljeg mosta?
Zapešćem pređe preko nosa, razvuče šmrklje.
- Jeste li napali Leenu ispod mosta? Jeste li...
- Prestanite! - zavrišti Clay. Zatečeni, Luke, odvjetnica i ja ustuknemo. On
skoči na noge.
- Ja sam to učinio. U redu? Ja sam to jebeno učinio. Sve to. - Bijesno nas
gleda.
- Clay, molim vas, sjednite - kaže Luke. Ja sam napeta, spremna da mu
zapriječim izlaz, obuzdam ga.
Clay nepomično stoji.
- Sjednite, Clay.
On se nakašlje. Polako, kao da je u transu, sjedne.
- Recite nam što ste učinili. Kako ste to učinili...
On polako, tiho, monotonim glasom kaže: - Seksualno sam napastovao, a
zatim ubio Leenu Rai. Nakon što sam je silovao, nisam je mogao podnijeti, ono
što je predstavljala. Zato što je predstavljala sve što kod sebe mrzim, sve užasno
što sam učinio, sve moje ovisnosti - moju ovisnost o pornografiji, moje uzbuđenje
kad sam blizu djece, mladih djevojaka. Izbio sam život iz nje. Prebio sam je.
Uništio sam taj život jer sam ga mrzio, ubio sam ga u njoj. Htio sam da nestane iz
mog života.
Progutam slinu. Odvjetnica je blijeda kao krpa. Osjećam napetost ostalih koji
gledaju iza stakla. Svjesna sam kamere i diktafona koji ovo snimaju. Osjećam se
nadrealno.
- Kako? - tiho kaže Luke. - Recite nam kako se točno to dogodilo, korak po
korak. Kako ste ubili Leenu?
On nakratko zatvori oči. U sobi se osjeća njegov prodoran miris. Clay
ponovno progovori tim tihim, monotonim glasom. - Imao sam spolni odnos s
Leenom u lugu, blizu zarasle staze u blizini poljskih zahoda. Znam da nas je
Maddy vidjela. Imala je upaljeno čeono svjetlo. Snop svjetla obasjao je naša lica.
Pokušao sam dozvati Maddy, ali ona je stazom otrčala natrag prema lomači.
Leena... - Na trenutak izgleda zbunjeno, opet zatvara oči i počinje se ljuljati
naprijed-natrag. - Bila je uznemirena, plakala je. Sagnuo sam se da joj pomognem
ustati. Tada sam čuo ljude u grmlju. Vjerojatno su nas gledali. Leena se ljuljala,
bila je pijana. Zagrlio sam je kako bih joj pomogao da se vrati do auta. Ja... sam je
htio odvesti kući.
Podigne pogled prema kameri blizu stropa, a zatim ponovno okrene pogled
prema nama. - Na putu kući postajala je sve više uzrujana. Počela je govoriti da
će me prijaviti jer nas je Maddy već vidjela i jer će Maddy to ionako reći. Leena

153
 Knjige.Club Books

je rekla da je pisala o meni u svom dnevniku koji je imala u ruksaku. Umjesto da

je odvedem kući, odvezao sam je na vidikovac kako bih je pokušao odgovoriti i
malo otrijezniti. Nakratko je zaspala. Na vidikovcu smo bili parkirani nekoliko
sati. Ona se probudila i djelovala je razumnije. Tada sam je krenuo voziti kući, no
kada smo došli do raskrižja kod Đavoljeg mosta, ponovno se razbjesnila i tražila
je da je pustim da izađe. Dao sam joj ruksak, gledao je kako odlazi, a onda sam se
uspaničario. Parkirao sam auto uz rub ceste, iza nekog stabla, i krenuo za njom
preko mosta. Mislim da je to bilo negdje oko dva ujutro. Na južnoj strani zgrabio
sam je i na siluje odveo niz stazu koja je vodila ispod Đavoljeg mosta.
Zašuti.
- A zatim? - pita Luke.
- Otrgnuo sam joj ruksak s leđa i pokušao uzeti njezin dnevnik. Borila se sa
mnom. Stranice su se istrgnule. Ja sam je udario u lice. Pala je na šljunčanu stazu.
Nagazio sam joj čizmom na potiljak. Tamo... sam je silovao. Ona je ustala i
pobjegla, oteturala je preko mosta prema sjeveru. Slijedio sam je, ali sam zastao
jer su neka vozila prolazila i nisam htio da me svjedoci povežu s njom. Zatim sam
je s druge strane mosta, gdje je bio mrak, ponovno zgrabio i ovaj je put odvukao
niz stazu ispod sjeverne strane mosta. Udario sam je kamenom u glavu. Nagazio
sam joj leđa. Zgrabio sam je za ovratnik i vukao preko kamenja i stijena. Jakna
joj se skinula dok sam je vukao, kao i njezina majica, jer sam povlačio rukave,
natezao ih, a ona mi se odupirala. I cipela se izula. Leena se nekako osovila na
noge, a ja sam je uhvatio i nabio joj lice u deblo. Opet. I opet. I opet. No ona je
još uvijek bila pri svijesti, još nije htjela umrijeti. Još uvijek je disala. Pa sam
povukao njezino tijelo preko malih stijena u vodu. Hlače su joj se skinule dok
sam je vukao. Bila je mlohava i vrlo teška i stalno se hvatala za kamenje. Odvukao
sam je duboko u vodu. Voda je bila hladna. A onda sam je opkoračio i sjeo na nju,
koristeći svoju tjelesnu težinu da je pritisnem u malo kamenje na dnu rijeke.
Koristio sam koljena, gurao sam ih u njezina ramena. Objema sam rukama držao
njezin potiljak ispod vode. Sve dok nije umrla. Ja sam ubio... Utopio sam... Leenu
Rai.
Clay odsutno pregledava modrice i zacjeljujuće posjekotine na rukama, kao
da ih prvi put vidi. - Pretpostavljam da sam ih zadobio kad sam udarao Leenu -
kaže tiho. - Kada sam je mlatio.
Tišina ispuni sobu. Vrijeme se produžuje i treperi. Zatim Clay svojim tihim,
čudnim monotonim glasom kaže: - Ostavio sam je ondje. Da pluta potrbuške u
trsci. Ispod Đavoljeg mosta. I nitko nije primijetio tjedan dana. Autobus koji je
vozio njezin otac... Njegova je ruta svaki dan prelazila baš preko tog mosta.
Nekoliko puta dnevno. I školski autobus u kojem ona nije bila prelazio je preko
mosta dva puta dnevno. I nitko nije vidio da je ona dolje. Plutala je u travi dok
nije potonula. Zaboravljena djevojka.

154
 Knjige.Club Books

RACHEL

TADA
Srijeda, 26. studenog 1997.

Lukeom i ostatkom ekipe ulazim u pub Raven’s Roost. Skoro je ponoć.

S Optužili smo Claya Pelleyja. Prebacili su ga u zatvorsku ustanovu u Lower
Mainlandu gdje će čekati daljnju obradu.
Pub vrvi ljudima i svi jedva čekamo da se opustimo. Na maloj pozornici svira
lokalni bend, a glazba je glasna i živahna. Motociklisti i policajci miješaju se s
drvosječama i penjačima i ostalim lokalnim stanovništvom. Načelnik Ray zauzeo
je dugi stol od debelog drva i naručuje pivo, viski i pizzu za sve nas.
Bella, bujne kose, otvara bocu pjenušca. Vrisne kada čep izleti iz boce, a
pjenušava tekućina počne se prolijevati po stolu. Tucker brzo stavi čaše za
šampanjac ispod boce.
Ray me primi za ruku i prisloni svoja usta blizu mog uha. - Tvoj bi tata bio
ponosan, Rache. Upravo si stvorena za ovo.
Ja se nasmiješim i uzmem čašu pjenušca od Belle. Rayeve mi riječi znače više
nego što on može zamisliti. Očajnički želim učiniti svog tatu ponosnim. Dokazati
da imam hrabrosti. Pogotovo zato što su me on i moja mama podržavali kad sam
kao mlada majka prolazila policijsku obuku. Moj je životni cilj slijediti
njegove stope i voditi policiju, ovaj grad, u budućnost nakon što Ray ode u
mirovinu. Luke se pomakne na klupi kako bi mi napravio mjesta za stolom. Dok
se uvlačim pokraj njega, moje se bedro stisne uz njegovo. Mišići su mu čvrsti.
Tijelo mu je toplo. Sve je kod Lukea čvrsto i toplo. Ugodno i snažno. Pogledam
njegovo lice. Naši se pogledi susretnu. Na trenutak smo okruženi intimnim i
tihim, erotičnim mjehurićem koji lebdi u vremenu. Koža mi se naježi. U trbuhu
osjećam toplinu. Progutam slinu, odvratim pogled i podignem čašu zajedno s
ostalima, ali osjećaj naboja ne prestaje prolaziti mojim tijelom.
- Svaka čast svima - kaže Ray.
Dok se opijanje, veselje i razuzdano slavlje nastavlja, kad alkohol počne
djelovati, ja se zatvorim u sebe i ušutim. Opet sam zabrinuta za Maddy. Trebala
sam otići ravno kući. Ali kasno je i ona bi ionako bila u krevetu, a sutra je novi
dan kada više neću raditi na slučaju Leene Rai. Znam da nas čeka suđenje. Kao i

155
 Knjige.Club Books

napetost koju će ono donijeti jer će Maddy pozvati na ispitivanje i svjedočenje.

Ali to bi moglo biti za godinu dana, ili više.
Sutra ćemo Luke i ja posjetiti Leenine roditelje. Sutra ću svu svoju slobodnu
pažnju usmjeriti na Maddyne potrebe.
Ali to nije sve. Postoji još nešto u dubini duše što me izjeda iznutra. Misli mi
se vraćaju na fotografiju koju sam uzela iz Maddyne ladice. Onu koja je sada u
omotnici i zaključana u kutiji s mojim stvarima. Pomislim na medaljon. I na
Leeninine prekrasno napisane riječi, tako pune žudnje i istraživanja. I zapitam se
gdje je sada ostatak tog dnevnika. Clay nam na daljnjem ispitivanju nije znao
odgovoriti na to pitanje. Kad ga je Luke pitao je li Leena nosila medaljon koji smo
pronašli u njezinoj kosi, rekao je da se ne može sjetiti. Nije mogao objasniti ni
opekline na Leeninu licu.
Rekao je da misli da je vjerojatno uzeo cigarete iz Leenina ruksaka, zapalio
ih pa učinio to.
Misli mi se preusmjere na Liama Parksa. I njegov navodno ukradeni
fotoaparat i film. Otpijem još jedan gutljaj pjenušca, a zatim se uzbudim kad
osjetim Lukeovu ruku na svom bedru.
- Jesi li dobro?
Njegova su usta blizu. Mora se nagnuti prema meni kako bih ga mogla čuti
kroz glazbu i glasan smijeh i čavrljanje oko stola. Tijelo mi se zagrije unatoč
mojim hladnim unutarnjim mislima i neodgovorenim pitanjima. Gledam njegove
usne dok govori. Na trenutak ne mogu disati. Nakašljem se i kažem: - Baš... sam
razmišljala... da postoje nedoumice. Primjerice, gdje je njezin dnevnik?
- Bit će riješene. Kada ovo dođe na sud, siguran sam da će sve te stvari izaći
na vidjelo i kroz svjedočenje u samome sudskom postupku.
Ja kimnem.
- Želiš li otići odavde?
Oklijevam. Znam da ne bih trebala. Ali pristanem.
Krenemo prema izlazu, a kad izađemo na ledenu hladnoću, vidimo da je
noćno nebo vedro i puno zvijezda. S mora zapuše leden vjetar. Razbistri mi misli.
- Trebala bih poći kući.
On izgleda razočarano, ali samo nakratko. - Da, i meni bi dobro došlo malo
sna. Otpratit ću te do auta.
- Kada se vraćaš u grad? - pitam dok hodamo nogostupom.
- Sutra ću se odjaviti iz motela. Vratit ću se nakon što posjetimo Pratimu i
Jaswindera. Sve ostalo mogu riješiti iz ureda u Surreyju. - Ulazimo u kratku
uličicu koja između zgrada vodi do parkirališta s druge strane. Mračna je.
Zasjenjena. On oklijeva. Ja zastanem i pogledam ga. Mjesečina obasja oštre crte
njegova lica. Oči mu blistaju na svjetlu.
- Želiš li doći u motel, na piće prije spavanja?

156
 Knjige.Club Books

Ja otvorim usta, a zatim ih zatvorim.

Luke me primi za ruku. Logika me napušta. Privlači me bliže, a ja mu
dopuštam. Podigne mi bradu, šapuće mi preko usana: - Vrati se u motel, Rachel.
Približi mi glavu, a ja stanem na prste i poljubim ga. Isprva je probno, a onda
odjednom žestoko, divlje, zasljepljujuće. Obuhvaća moju stražnjicu, snažno
privlačeći moju zdjelicu uz svoju. Njegov je jezik u mojim ustima, a moja ruka
ulazi između njegovih bedara. Osjetim njegovo nabreklo spolovilo i čini se da
moje noge gube snagu. On zastenje kad svoju erekciju stisne uz moju ruku.
Na kraju uličice iznenada zasvijetli svjetlo. Farovi nas snažno zabljesnu,
razotkrivajući nas poput glumaca pod svjetlima reflektora na mračnoj pozornici.
Rakun projuri, a limenke zveckaju. Auto skrene i farovi se počnu udaljavati. Ja se
uznemirim i odmaknem, a srce mi snažno lupa dok mi se stvarnost vraća u mozak.
Zvuk vozila nestane u daljini. Trebala bih se vratiti kući. Moram se vratiti
kući. Moram. Ali čemu? Maddy, koja čvrsto spava? Jakeu, koji me više ne voli i
koji je prije nekoliko mjeseci na neki način počeo odustajati od našeg braka, našeg
partnerstva?
- Ideš? - pita me nježno, blizu mog uha.
I ja krenem.
Prelazim tu granicu.
Idem s Lukeom u jeftini motel na autocesti. Isti prokleti motel u kojem me
Jake prije varao.
Možda zato idem.
Možda je to nesvjesni oblik osvete. Ili dokazivanje samoj sebi da mogu učiniti
ono što je Jake učinio.
Možda je to zato što znam da Lukea više neću vidjeti. I ne mogu ga samo tako
pustiti da ode. Ili možda trebam uroniti u njegovu čvrstu snagu, osjećati se
voljeno, željeno, samo još jednom.
I treba mi seks. Moram se ponovno osjećati kao ljudsko biće, kao lijepa žena.
Moram voditi ljubav, suočena sa smrću i odvratnošću kojoj smo svjedočili u ovom
slučaju. A on je prilika koja se pruža. Saveznik. Bez zamršenih obaveza.
Kad uđemo u njegovu motelsku sobu, dok se ljubimo, skidamo si odjeću s
tijela i dok strastveno i očajnički vodimo ljubav, znam da nikada više ne smijem
vidjeti Lukea. Ne ovako. Jer će to uništiti ono što je ostalo od mog braka. A dobra
djevojka u meni zna da bih trebala učiniti sve što mogu da ga spasim.
Zbog Maddy.

157
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Petak, 12. studenog. Sadašnjost.

C laytone, prikupila sam sve policijske transkripte i ostale spise predmeta, a

ovdje imam kopiju vašeg priznanja. - Gurnem kopiju prema njemu. Na stolu
između nas stoji digitalni snimač. - Mogu li vas zamoliti da našim slušateljima
pročitate ovaj dio transkripta svoga priznanja? Možete početi od dijela gdje
ste rekli da ste vi to učinili, da ste silovali i ubili četrnaestogodišnju Leenu Rai.
- Nisam.
- To je ono što sada tvrdite, ali nije ono što ste tvrdili tada, 1997. godine.
Možete li pročitati što ste rekli, riječ po riječ, kako bi naša publika mogla čuti što
je dvoje detektiva tog dana čulo u sobi za ispitivanje?
On privuče dokument bliže.
- Molim vas, počnite od dijela u kojem detektivu O’Learyju i detektivki
Walczak kažete: „Ona se probudila i djelovala je razumnije“.
Gledam ga kako pregledava tekst, traži taj dio. Njegovo lice preplavi čudan
izraz. Njegova se energija mijenja. Osjećam da je atmosfera u prostoriji drugačija
i na trenutak se osjećam uplašeno i itekako sam svjesna gdje su izlazna vrata u
odnosu na moj stolac ako ću morati pobjeći ili trebati pomoć. Jer se čini da je Clay
odjednom postao netko drugi.
Počne čitati hrapavim, monotonim glasom. Polako. Tiho. Zvuči nestvarno.
Kao da je to uvježbavao svih tih godina koje je proveo u zatvoru i nekako se
distancirao od toga.
„Tada sam je krenuo voziti kući, no kada smo došli do raskrižja kod Đavoljeg
mosta, ponovno se razbjesnila i tražila je da je pustim da izađe. Dao sam joj
ruksak, gledao je kako odlazi, a onda sam se uspaničario... Ponovno sam je
zgrabio i ovaj je put odvukao niz stazu ispod sjeverne strane mosta. Udario sam
je kamenom u glavu. Nagazio sam joj leđa. Zgrabio sam je za ovratnik i vukao
preko kamenja i stijena. Jakna joj se skinula dok sam je vukao, kao i njezina
majica, jer sam povlačio rukave, natezao ih, a ona mi se odupirala... A onda sam
je opkoračio i sjeo na nju, koristeći svoju tjelesnu težinu da je pritisnem u malo
kamenje na dnu rijeke. Koristio sam koljena, gurao sam ih u njezina

158
 Knjige.Club Books

ramena. Objema rukama držao sam njezin potiljak ispod vode. Sve dok nije
umrla. Ja sam ubio... Utopio sam... Leenu Rai“.
Podigne pogled.
- I ostavili ste je ondje, da pluta potrbuške u trsci, ispod Đavoljeg mosta.
„Plutala je u travi... Zaboravljena djevojka“.
On odmahne glavom. Pozorno me gleda. Više osjećam negoli vidim malo
crveno svjetlo koje treperi na mom uređaju za snimanje. Osjećam da moja buduća
publika sluša, iščekuje.
Potaknem ga. - Detektiv O’Leary pitao vas je kako ste to točno učinili,
Claytone.
- To... To sam izmislio. To nije istina. - Na trenutak doista izgleda zbunjeno.
I mislim da znam što se događa. Kada kaže da nije ubio Leenu, on misli da ne
laže, da govori istinu.
Zavarao je samoga sebe. A sada je suočen s crno-bijelo tiskanom stvarnošću
onoga što se u toj sobi za ispitivanje dogodilo prije dvadeset i četiri godine.
- Detektivima ste, uz nazočnost vašeg odvjetnika, rekli točno ono što su
pročitali u obdukcijskom izvješću.
- To nije istina.
- Clay, kako ste uspjeli izmisliti informacije... forenzičke detalje... koje su
znali samo oni bliski istrazi?
On zuri u ispis.
- Nastavite, Claytone - nagovaram ga, blago. Adrenalin mi struji u krvi. Ovo
je super. Ocjene će biti lude. No ispod mog uzbuđenja izranja još jedan osjećaj.
Nešto o čemu sada ne želim i ne mogu razmišljati.
Odjednom se čini da je Clayton potpuno bezličan. On je ljuska koja samo
sjedi tamo. Prazna. Pogled mu je odsutan, kao da se cijelo njegovo biće kroz
vremensku crvotočinu vratilo do mjesta u mraku i hladnoći ispod Đavoljeg mosta
prije dvadeset i četiri godine.
- Claytone?
On trepne. Zatim protrlja bradu.
- Kako ste mogli znati sve te detalje ako to što ste rekli nije bila istina, ako vi
to niste učinili?
- Jednostavno... mi je tako došlo. Došlo mi je u glavu. I htio sam to reći. Sve
to.
Letimično pogledam diktafon kako bih bila sigurna da još uvijek radi i kažem:
- Zašto ste to htjeli reći? Što vas je natjeralo da priznate krivnju? Zašto bez
suđenja?
- Htio sam ići u zatvor.

159
 Knjige.Club Books

Zurim u njega. Krajičkom oka primijetim da stražar ispred prozora gleda na

sat. Stražar mi pokazuje da imam još dvije minute. Napetost raste.
- Zašto?
- Ja sam loš čovjek, Trinity. - Gleda me tako pozorno da imam osjećaj da
pokušava ući u moju glavu. U moje tijelo. Neudobno mi je u stolici. Bacim pogled
na stražara.
- Ja sam bolestan, bolestan čovjek. Bolujem od ovisnosti koje ne mogu
kontrolirati.
- Ovisnosti o dječjoj pornografiji?
- I alkoholu. Pio sam kako bih pokušao zatomiti uzbuđenje koje sam osjećao
kada sam bio blizu djevojaka, mladih tinejdžerica. Koristio sam ga da otupim taj
dio sebe, tu zvijer, to čudovište koje je živjelo u meni i kontroliralo me.
- Tu sjenu o kojoj je Leena pisala?
On kimne. - Postojala su dva dijela mene. Zli dio mene sa sjenom koji bi se
uzbudio i želio činiti loše stvari. I dobar, logični dio mene koji je znao da su moje
žudnje loše, pogrešne. Dobar dio mene tražio je liječničku pomoć stručnjaka kako
bih se riješio ovisnosti. Ali to je bilo uzaludno. U meni je vrag, Trinity. Zlo.
Bolestan talog. A kada... kada je moja slatka Lacey, koju sam iznevjerio, vidjela
te fotografije seksa s djecom, ja... više se nisam mogao nadati da će me pustiti da
joj se vratim. Da ću se vratiti starom životu. Nije postojao način na koji bih mogao
okrenuti novi list i pokušati krenuti ispočetka. Pogledao sam te detektive koji
su mogli vidjeti vraga u meni, koji su me htjeli zatvoriti, i odjednom sam znao.
Morao sam otići u zatvor. Morao sam završiti iza rešetaka. Htio sam biti zatvoren.
Kako bih spasio one oko sebe. Kako bih spasio tu djecu. Kako bih zaštitio vlastito
dijete. Kako bih se odvojio od iskušenja zla.
Progutam slinu, iznenada ispunjena bizarnim osjećajem suosjećanja zbog
kojega se osjećam izrazito nelagodno. Nakašljem se.
- Pa ste... priznali? Jednostavno ste izmislili te detalje o ubojstvu Leene Rai?
On kimne. U očima ovoga okorjelog čovjeka istinska je bol. Poigrava li se sa
mnom? Čuvar pokuca na prozor. Napetost je sve jača. Brzo kažem: - A zašto bez
suđenja?
- Zato što je suđenje moglo razotkriti moju laž. Zato što sam želio ići ravno u
zatvor. Zato što nikada više nisam želio govoriti ni o kakvoj lošoj stvari. Htio sam
umrijeti. Ali također nisam htio umrijeti jer je to bilo prelako. Ja... Taj dio mene
koji je tražio pomoć? Taj je dio htio da budem kažnjen. Dugo, dugo vremena.
- Pa zašto sada, Clay? Zašto ovo sada govorite svijetu? Što želite?
Vrata se otvore.
- Vrijeme je isteklo, Pelley - vikne stražar.
- Je li to zato što želite izaći na slobodu? Sada želite izaći iz zatvora?

160
 Knjige.Club Books

- Samo želim da istina izađe na vidjelo. - Ne skida pogled s mene. - Želim da

svi znaju da još uvijek postoji ubojica na slobodi koji nije platio za ono što je
učinio. Možda je čak i ponovno ubio. - Stražar izvede Claytona. Vrata se zalupe.
Ja ih gledam kroz staklo. On se osvrne preko ramena. Samo na trenutak. A
zatim skrenu iza ugla i nestanu.
Ili me on voza kao majmuna.
Ili je to istina.
I on samo želi da je ja i svijet sada znamo.

161
 Knjige.Club Books

ODJEK

DOMINO EFEKT

SADA
Petak, 19. studenog. Sadašnjost.

arren stoji na vratima radne sobe svoje supruge. Svjetla u sobi prigušena su,
D a u ognjištu treperi vatra. Ona preslušava treću epizodu podcasta o ubojstvu
Leene Rai, koja je upravo objavljena. Darren je zabrinut.
To je četvrti put da ona preslušava tu epizodu. Čini se da je njegova žena
sasvim, potpuno zaokupljena šaputavim, krhkim zvukom glasa Claya Pelleyja.
Ona ne primjećuje da je Darren tamo. Ili je možda svjesna njegove prisutnosti
i jednostavno je nije briga.
Njihove kćeri spavaju na gornjem katu.
Njegov želudac se zgrči.
Kroz njegova se prsa kovitlaju i naviru zbunjujuće, oprečne emocije.
Maddison Walczak voli otkad pamti. Možda još od vrtića. Na neki dječji način.
Od otprilike dvanaeste godine, zasigurno na više muški, seksualni način. Njemu
je Maddison oduvijek bila najljepša, najpametnija, najzabavnija djevojka. Čak i
dok je prolazila kroz fazu popularne djevojke s velikim egom, kada ga je
ismijavala ili ga je potpuno ignorirala. Čak je i tada strastveno maštao da će s
Maddy doživjeti svoje prvo seksualno iskustvo.
Nije bilo tako, ali ju je na kraju osvojio. Naposljetku je pala na njegov skriveni
šarm.
Njegova se žena iznenada nagne naprijed i pojača ton na zvučniku.

TRINITY: Zašto sada, Clay? Zašto ovo sada govorite svijetu? Što želite? Je
li to zato što želite izaći na slobodu? Sada želite izaći iz zatvora?

CLAYTON: Samo želim da istina izađe na vidjelo. Želim da svi znaju da još
uvijek postoji ubojica na slobodi koji nije platio za ono što je učinio.

162
 Knjige.Club Books

TEMATSKA GLAZBA POČINJE TIHO SVIRATI

TRINITY: Pa, ako se Clayton Pelley doista nije upustio u spolni odnos s
Leenom Rai u noći kada se palila lomača u čast Ullru, zašto je Maddy
Walczak lagala? Zašto je rekla da ih je vidjela kako se seksaju?

Maddy pritisne tipku STOP. Sjedi u tišini.

Darren uđe u sobu. Stavi ruke na Maddyna ramena.
- On laže - kaže Darren. Vratni mišići njegove supruge napeti su, jako su tvrdi.
On ih počne masirati, a ona nepomično sjedi. Očekivao je da će se odmaknuti. Ali
nije. Ovo je neobično. Tjeskoba mu se iz prsa prišulja u grlo. Ima osjećaj da je
vrijeme stalo dok se njihova sjećanja vraćaju na dan kada su ih, jednog po jednog,
pozivali u učionicu gospodina Pelleyja da ih ispitaju Rachel i detektiv Luke
O’Leary. I kada su ih poslije pozvali u postaju da daju službene izjave.
- Jesi li lagala na tim ispitivanjima, Maddy? - pita tiho.
Ona podigne pogled prema njemu. - Jesi li ti?
On proguta slinu.
Ona okrene kolica i pobjegne od njegova dodira. Izađe iz sobe. On gleda za
njom.
Zna da je lagao.
Zna zašto je lagao. Zato što je Maddy od njega to tražila.
Darren se još više zabrine. Jer ne zna koji završni potez Maddy sada povlači.

***

Eileen Galloway sluša treću epizodu podcasta. Sama je u kući. Njezin suprug Rex
je u pubu, kao i obično u ovo doba. Eileen mahnito plete šal koji je sve duži i duži.
Predugačak. Ali to pomaže ublažiti stres. Ona je i inače nervozna žena. A sada se
uzrujava zbog ove priče na podcastu. Zato što je oduvijek osjećala da njezina kći
Beth i ostali nešto kriju. Oni su štitili nekog muškarca. Sigurna je u to. Plete brže.
Jedna kriva očica, jedna prava, jedna kriva, jedna prava...

TRINITY: Upravo ste slušali priznanje Claytona Jaya Pelleyja. Riječ po riječ
iz njegovih usta, pročitano iz kopije policijskih transkripata. Te su riječi
zapisane crno na bijelo. One su točna replika onoga što je Clayton rekao
detektivima Rachel Walczak i Lukeu O'Learyju te noći na ispitivanju. Uz
njih postoje audio i vizualni zapisi.

163
 Knjige.Club Books

TEMATSKA GLAZBA POSTAJE GLASNIJA

Stoga vam postavljam ovo pitanje: Mislite li da je zaista moguće da je

Clayton dao lažni iskaz kako bi svoju suprugu i dijete zaštitio od sebe?
Kako bi završio iza rešetaka, kako bi se izolirao od svjetovnih iskušenja
zbog kojih bi u budućnosti mogao povrijediti djecu? Je li ta Claytonova
ovisnost bila bolest, pošast protiv koje se uistinu pokušao boriti
tražeći liječničku pomoć ali nije uspio? Je li to bilo to? Da je Clayton Jay
Pelley, čovjek u dvadesetima, bio prikriveni ovisnik o dječjoj pornografiji
i funkcionalni alkoholičar koji je u školi izigravao fora učitelja? Mlad,
živahan i zgodan muškarac koji je podučavao Leenu Rai i koga je ona
idolizirala? Ali je on nikad nije seksualno napastovao niti ubio?

TEMATSKA SE GLAZBA POJAČAVA

A ako je tako, ako on sada govori istinu, ako se nije upustio u spolni odnos
s Leenom Rai u noći kada se palila lomača u čast Ullru, zašto je Maddy
Walczak lagala? A ako je Maddy Walczak lagala, znači li to da je i Beth
Galloway lagala? Što je s ostalom djecom, koja su isprva pokušavala
uskladiti svoje priče? I još jednom moram pitati: Zašto Clayton
sada progovara? Što Clayton Jay Pelley ima od toga?

Netko tko nas sluša možda zna odgovor. Netko mora nešto znati. Ako
imate bilo kakvu informaciju, molim vas, nazovite. I slušajte nas i sljedeći
tjedan.

Eileen ispruži ruku i pritisne tipku STOP. Dugo sjedi i razmišlja. Zatim uzme
telefon. Zove Rexa u pub.

***

Granger je u Raven’s Roostu. Ovdje je večerao, a sada sjedi za šankom i s Rexom

Gallowayem i još nekim muškarcima pije još jedno pivo. Glave su im nagnute
naprijed dok slušaju treću epizodu podcasta, koja je nedavno objavljena. Granger
ne želi ići kući. Njegova je partnerica zbog ovog skandala opet postala čudna.
Znao je da će podcast tako djelovati na nju. I to mu se ne sviđa. Nervozan je. Pita
se je li Rachel već otišla posjetiti Lukea O’Learyja u hospiciju.
- Prokleta žena - promrmlja Granger kad epizoda završi, misleći na Trinity.
Popio je više piva, što znači da se sada vjerojatno neće moći vratiti motociklom
164
 Knjige.Club Books

kući pa će morati prespavati u gradu, a njegov će se odnos s Rachel pogoršati u

trenutku kada bi se trebao usredotočiti na to da postane bolji i da bude uz nju. -
Izvlačiti sve ovo... To šteti kolektivnoj psihi ovoga grada.
Rex se blago, skrušeno nasmiješi. - Govoriš kao pijani psihijatar.
- Sluša li Beth ovo? - pita Granger. - Sudjeluje li?
- Da, već je razgovarala s Trinity. Rekla je da je i Dusty Peters razgovarala s
njom.
- Beth je već razgovarala s Trinity? - ponovi Granger. - Johnny mi to nije
rekao.
Rex slegne ramenima. - Valjda ti intervjui još nisu montirani i objavljeni.
I Eileen sluša. Siguran sam da se cijeli grad do sada uključio.
- Zajedno s pola države, koja takve stvari sluša da bi se zabavila.
- Granger otpije još jedan gutljaj. - Što misliš da će onaj drkadžija u zatvoru
sljedeće reći? Misliš li da će iznijeti neku hipotezu o tome zašto je Maddy navodno
lagala?
- Vrag bi ga znao. Što je s Rachel? Jesu li je već intervjuirali?
Granger proguta zadnji gutljaj piva i lupi praznom bocom o šank. - Nisu. I
neće.
- A Maddy?
- Nemam pojma. Maddy se silno trudi ne komunicirati s nama.
Rex zadržava njegov pogled, a Granger osjeća kako mu tijelom prolaze trnci.
- Ima li Maddy još uvijek emocionalnih problema zbog afere koju je Rachel
davno imala? S onim policajcem iz KKKP-a koji je radio na slučaju Leene Rai?
Granger progunđa. - Što god bilo, čini se da s vremenom postaje sve gore. A
ovaj podcast zasigurno budi one stare osjećaje u Maddy, što ne može pomoći.
Dok je bila na terapiji kod Grangera, Rachel mu je pričala o svom razorenom
braku. O tome što osjeća prema Jakeu. O tome koliko joj je stvarno stalo do Lukea
O’Learyja. Granger to zna. Također zna da se Rachel teško nosila s raspadom
braka. To je ugrozilo njezin identitet. Njezino samopouzdanje. A sve je pogoršao
slučaj Leene Rai. Zbog svega toga sve se teže mogla usredotočiti na posao.
Donijela je neke glupe odluke, gubila živce više puta. To je pogoršalo probleme
na poslu. Na površinu su počele izlaziti zamjerke zbog toga što su je tako brzo
kandidirali za načelnika policije. Osoblje ju je počelo sabotirati... ili je barem tako
mislila. I Rachel iznenada, jednoga dana, nije mogla ustati iz kreveta.
Dijagnosticirana joj je klinička depresija. Poslana je na bolovanje zbog
privremene nesposobnosti za rad. Određena joj je terapija. Terapija kod njega. To
ju je stajalo unapređenja. Na kraju je dala otkaz.
Sve što je imala uložila je u kupnju tog komada zemlje u dolini, a Green Acres
teškom je mukom pretvorila u organsku farmu. Ljeti je prodavala povrće na
poljoprivrednim tržnicama. Počela je pronalaziti mir od svih unutarnjih demona
165
 Knjige.Club Books

koji su je proganjali. Granger ju je pozvao na piće jednoga vrućeg ljetnog dana

kada je naišao na njezin štand na poljoprivrednoj tržnici u centru grada. Zaljubio
se u nju tijekom terapije, ali, naravno, nije poduzeo ništa u vezi toga. No njihov
je odnos kao liječnika i pacijentice bio gotov. Toga je dana bila preplanula i tako
prirodno lijepa. Vesela. Jedno je vodilo drugom. Na kraju je Granger otišao u
djelomičnu mirovinu i preselio s k njoj u Green Acres.
A sada se, dok je u pijanom stanju, čini kao da je sve samo visilo o niti,
čekajući da bude uništeno kucanjem Trinity Scott na vrata farme i ponovnim
pojavljivanjem slučaja Leene Rai.
Rexa pozovu u kuhinju puba, a Granger utone dublje u svoje turobne misli.
Misli mu se vraćaju na onaj dan kada je svoga sina vidio kako pere vojničku
komandosicu koja nije bila njegova. Johnny ju je stavljao u perilicu rublja u
ponedjeljak poslijepodne nakon vikenda kada se palila lomača, dan nakon što su
se pojavile vijesti da je učenica Leena Rai nestala. Na toj je jakni bilo krvi. Blata
i krvi.
Kada Johnny te noći dođe kući, Beth već spava. On se ušulja u krevet i priljubi
uz svoju suprugu te je zagrli.
- Jesi li slušao treću epizodu? - kaže ona u tami.
Johnny dugo šuti. Vani puše vjetar. On se pita hoće li do jutra donijeti snijeg.
Na kraju kaže: - Je li Maddy lagala, Beth?
Osjeća da tijelo njegove žene postaje napeto. Ona šuti u tami. Vani jače
zafijuče vjetar. Negdje se zalupi žaluzina.
- Jesi li ti stvarno vidjela kako se Clay Pelley ševi s Leenom?
- Jebi se, Johnny - prošapće ona.
Njegovo se tijelo tržne.
Ona se okrene na leđa i pogleda u strop, a oči joj sjaje u tami. - Kako me se
to uopće usuđuješ pitati?
- Mislim, možda ti je Maddy lagala. Ili...
- Ili što? Obje smo to izmislile? Zar doista misliš da bih lagala o nečemu tako
ozbiljnom? Da bih sve ove godine sjedila ovdje, znajući da je čovjek završio u
zatvoru dijelom zato što sam ja nešto izmislila sa svojim prijateljicama?
- Gospodin Pelley završio je u zatvoru jer je priznao, Beth. Ne zbog tebe. I
sad svi govore da je to možda bilo lažno priznanje, to je sve. Možda on nije spavao
s Leenom u šumi. Možda je Maddy doista lagala.
- On je bio perverznjak. Bio je... jest... pedofil. Ovisnik o dječjoj pornografiji.
Seksualni prijestupnik. Čuo si kad je u podcastu rekao da ga uzbuđuju djevojke i
mlade tinejdžerice. On mi se... jednom nabacivao.
- Nikad mi to nisi rekla.
- Htjela sam to zaboraviti.
- Jesi li ikada ikome rekla?
166
 Knjige.Club Books

- Ne. Nisam.
- Čak ni Maddy?
- Pogotovo ne Maddy. Ali, Leena? S njom je bilo lako. Njoj je trebala ljubav.
Željela je biti željena, a taj je ljigavac to iskoristio. Zaista vjerujem da je priznanje
bilo istinito. Od riječi do riječi.- Neko vrijeme šuti. Slušaju vjetar. - Ali ti znaš da
je s Leenom bilo lako, zar ne, Johnny?
- Što bi to trebalo značiti?
- Ona je toliko očajnički željela biti voljena da bi učinila sve, raširila noge
svakom dječaku koji je toliko žudio da izgubi nevinost da ga nije bilo briga s kim
će to učiniti.
Johnnyju je zlo. - Ne mogu vjerovati da si upravo to rekla. Tišina.
On zatvori oči. Čini mu se da se njegov svijet vrti u sporoj crnoj spirali. Osjeća
se kao komad otpada u vodi koja se vrtloži u umivaoniku, kao da ga usisava
odvod, kao da se kovitla u krugovima koji ga sve jače stežu dok se približava
odvodnoj cijevi.
Prisjeti se dana kada je shvatio da ga otac promatra s vrata kako u perilicu
gura vojničku komandosicu prekrivenu blatom i krvlju.

***

U međuvremenu, na drugoj strani zemlje, u gradu uz prostrano predgrađe Toronta,

Jocelyn Willoughby, žena u ranim sedamdesetima, sjedi sa svojom kćeri, koja je
u kasnim četrdesetima. Starija žena prstima prebire krunicu dok sluša podcast o
ubojstvu Leene Rai. Oduvijek je bila ovisna o istinitim zločinima. Krunica joj
služi samo za opuštanje, da ima što raditi s rukama dok sluša.
Mlađa žena - njezina kći Lacey - u kasnom je stadiju preuranjene demencije.
Sada je u domu za starije i nemoćne. Lacey više ne prepoznaje članove svoje
obitelji. Teško guta i jede. Više ne može hodati. Vani bjesni mećava i gomila
snježne nanose na niske prozore, zbog čega će Jocelyn prenoćiti u sobi svoje kćeri.
Javni prijevoz prestao je voziti prije nekoliko sati.
U sobu uđe medicinska sestra. Pozdravi Jocelyn i ode pregledati svoju
pacijenticu. Mjeri Laceyn puls.
Lacey ne reagira. Ona čvrsto spava. Jocelyn skine slušalice i skupi snagu kako
bi se nasmiješila medicinskoj sestri. Sestra provjerava infuziju koja ulazi u
Laceynu ruku.
- Što to slušate? - pita sestra prijateljskim, opuštenim glasom.
- Podcast. O istinitom zločinu. Ubojica mlade tinejdžerice u zatvoru je i
konačno govori o slučaju.
- Aha, mislite na ono ubojstvo na zapadu? U Twin Fallsu?
Jocelyn se iznenadi. - Da. Ubojstvo Leene Rai.
167
 Knjige.Club Books

- Jedna od sestara iz dnevne smjene govorila mi je o tome. Zaintrigiralo me.

Svi slušaju. Mislim da Clayton Pelley govori istinu. Kladim se da su ti policajci
nešto skrivali. Kladim se da su iznudili njegovo priznanje ili tako nešto i da će to
izaći na vidjelo.
Jocelyn ni ne promisli o riječima koje će izletjeti iz njezinih usta, samo ih
izgovori. Mora ih izgovoriti. - Lacey je bila udana za njega.
Ruke medicinske sestre se ukoče. Prvo pogleda Lacey u krevetu, a zatim
Jocelyn. - Ozbiljno?
Ona kimne.
Medicinska sestra zuri u nju. - Ja... Ajme, sigurno joj je bilo strašno teško.
Kako... Mislim...
- U redu je. Ne trebate ništa reći. Ja... naprosto nikad nisam govorila o tome.
A sada... - Glas joj utihne kad pogleda svoju kćer. Sada Jocelyn samo treba osjetiti
povezanost. S nekim, bilo kim. Čak i ako je to samo medicinska sestra iz noćne
smjene.
- Znači, Clayton Jay Pelley je... vaš zet?
- Bio je. On i Lacey upoznali su se u Terraceu, gdje smo nekada živjeli.
Upoznali su se u kršćanskome omladinskom kampu koji je Clay pomagao voditi.
Lacey je tada imala devetnaest godina, praktički je tek izašla iz škole, a on ju je
oborio s nogu. Mene i supruga brinuo je intenzitet te veze. Ali kao što su djevojke
rekle u podcastu, Clay je bio šarmer. Mislim, kao što je Ted Bundy bio šarmer. Ti
narcisoidni sociopati s poremećajem parafilije... Mogu vas natjerati da vidite i
povjerujete stvari koje su potpuno lažne. Natjeraju vas da povjerujete.
- Je li Clay tada bio alkoholičar?
- Povremeno je puno pio na društvenim okupljanjima. Roštiljima. Piknicima.
Seoskim sajmovima. No u to vrijeme pili su mnogi ljudi u našoj zajednici. Nikada
se nismo brinuli da je to, tada, postao pravi problem. - Jocelyn na trenutak sjedi
šutke dok promatra svoju kćer kako diše u snu. - Sve je krenulo naopako u Twin
Fallsu. Pretpostavljam da se ljudsko biće može pretvarati i skrivati bolest sve dok
se stvari ne počnu otkrivati. - Nakašlje se. - Nakon što je Clay uhićen i optužen,
odveli smo Lacey i bebu kući u Terrace, a onda smo se spakirali i preselili na
istok. Kako bismo krenuli ispočetka.
- Ajme. Žao mi je.- Sestra ponovno pogleda Lacey, a Jocelyn se pita misli li
ta žena da je Lacey možda izgubila pamćenje, razum zbog svega kroz što je prošla.
Možda i jest tako. Možda je preuranjena demencija samo Laceyn način da
konačno pobjegne.
Sestra kaže: - Kada sam rekla da mislim da on to nije učinio, ja...
- I ja mislim da on to nije učinio. - Jocelyn utihne. Medicinska sestra ne odlazi.
Kao da osjeća da Jocelyn želi još nešto izbaciti iz sebe.
- Lacey je lagala - kaže Jocelyn vrlo tiho. - Rekla mi je da je lagala policiji.

168
 Knjige.Club Books

- Kako to mislite? - Sestra polako sjeda na rub stolca pokraj Jocelyn.

Zaintrigirana je. Sa zanimanjem se nagne naprijed.
- Clay je naveo Lacey kao svoj alibi. Detektivima je rekao da je u noći kada
se palila lomača kući stigao oko 21 sat. I jest. Kod kuće se napio. U svojoj vrtnoj
kućici. Lacey je lagala kada je detektivima rekla da je stigao kući tek u 3:42
sljedećeg jutra.
- Ali... ako je on bio kod kuće, nije mogao ubiti Leenu.
- Znam.
- Zašto je lagala?
- Morala se zaštititi. Njega su morali privesti.
Sestra zuri. Nalet vjetra nanese pahulje snijega na prozor. Tiho kaže: - Jeste
li to ikome rekli?
Jocelyn spusti pogled na krunicu u svojim rukama. Uvjerena je da će je Bog
kazniti zbog tajne koju je čuvala svih tih godina. Ali Clay Pelley je grešan čovjek
sa zlim požudama. Trebao je završiti u zatvoru. Čak i ako razlozi za to nisu bili
baš ispravni.
Sestra navaljuje. - A dijete? Laceyna kćerkica Janie Pelley? Zna li ona?
Mislim, taj podcast... svi pričaju o tome. Ako ne zna, moglo bi se otkriti tko joj je
majka i da joj je majka lagala o tome tko joj je otac.
- Ako se sazna, onda je to možda Božja volja.
Sestra sjedi u tišini i gleda Lacey u krevetu. Čini se da vrijeme sporo prolazi.
- Istina uvijek pronađe način da izađe na vidjelo. - Pogleda Jocelyn. - Zašto ste
rekli meni?
Jocelyn duboko i drhtavo udahne. Nije sigurna zašto. Naprosto joj je rekla.
- Ponekad su - kaže medicinska sestra - tajne prevelike i preteške da bi ih se
zauvijek čuvalo. Tijelo ih mora otpustiti. Tijelo pronađe način čak i ako um ne
želi. - Sestra primi Jocelyinu ruku. Njezin je dodir nježan. - Svi moramo učiniti
što možemo kako bismo preživjeli i zaštitili naše kćeri. Najbolje što možemo u
tom trenutku.
- Vi ste majka?
Ona kimne. - Dviju djevojaka.

***

Liam Parks uzme kutiju negativa sa svog tavana i odnese je u svoj fotografski
studio. Upali svjetlo u rasvjetnoj komori i sjedne za svoj radni stol. Izvadi rolu
filma i uzme svoju lupu. Iznad filma stavi malo povećalo, sagne se i prisloni oko
na lupu. Polako je pomiče preko role filma. Prošlost oživljava u nijansama
negativa. Grupa dječaka ispred lomače. Slike Mjeseca iznad Diamond Heada.
Tragovi nalik kometu iz ruske rakete koja je u petak četrnaestoga studenog 1997.
169
 Knjige.Club Books

godine u 21:12 ušla u Zemljinu atmosferu. Noć prinošenja žrtve Ullru. Noć kada
je Leena umrla.
Ponovno je slušao podcast. To ga izjeda.
Dok pregledava još jednu traku negativa s brojnih rola filma koje je snimio te
večeri, glas detektiva Lukea O’Learyja oživi u njegovim mislima.
Jesi li ti snimao fotografije na lomači, Liame? Fotografije okupljenih?
Ja... Izgubio sam fotoaparat i film koji je bio u njemu. Ja... sam se napio i
probudio u šatoru, a fotoaparata nije bilo. Bio je to školski fotoaparat. Zadužio
sam ga, a netko ga je ukrao.
Zaustavi svoju lupu nad slikom Leene i gospodina Pelleyja koji sjede na kladi.
Razmišlja o glasu koji je slušao u podcastu.

CLAYTON: Ja nisam seksualno napastovao Leenu Rai... I nisam je ubio.

TRINITY: Ako... ako vi niste, tko je, onda?

STRAŽAR: Vrijeme je isteklo, Pelley. Hajde, idemo.

CLAYTON: Tko god da jest, još je uvijek na slobodi.

Liam pomnije promatra drugu sliku skupine djevojaka. Na njoj su Maddy

Walczak, Natalia Petrov, Seema Patel, Cheyenne Tillerson, Dusty Peters i Beth
Galloway. Namršti se kad njegovo povećalo iznenada izoštri medaljon. Na njemu
je ljubičast kamen obavijen filigranskim srebrom. Na kamenu se prelama svjetlo
iz lomače. Liam se nasloni na stolac.
Leena Rai seksualno je napastovana, pretučena i zatim utopljena samo
nekoliko sati nakon što je snimio ovu fotografiju. A iz podcasta zna da je u kosi
mrtve djevojke bio zapetljan srebrni medaljon s ljubičastim kamenom. Ali na ovoj
ga fotografiji ne nosi Leena.
U Liamovim grudima srce zakuca jače. Je li ga zato Maddy zamolila da laže
da mu je kamera ukradena? Rekla je da će mu jedna od njezinih prijateljica biti
pratnja na maturalnoj večeri ako učini što ona traži. Pa je on lagao. Kako bi inače
klinac poput njega mogao naći djevojku? Poklonjenom konju ne gleda se u
zube. Također je želio ugoditi jednoj od najpopularnijih i najzgodnijih djevojaka
u školi. Maddy.
Što bi sada trebao učiniti?

170
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Subota, 20. studenog. Sadašnjost.

rijepodne je, a Granger se još uvijek nije vratio kući. Nazvao je kasno sinoć
P da mi kaže da je previše popio i da će prespavati u stanu koji Rex ima iznad
kluba.
Osjećam čudno ravnodušje u vezi toga, dok Leeninu fotografiju pribadam na
vrh svoje nove ploče za zločine. Mislim na Lukea i ploču koju je napravio davne
1997. godine, kada je policijska postaja u Twin Fallsu još uvijek bila smještena u
blizini vode i ranžirnog kolodvora. Srce me steže. Drago mi je što sam ga
vidjela, ali moje grudi preplavljuje duboka bol.
Ispod Leenine fotografije pribodem sliku medaljona nađenog u njezinoj kosi.
Pored fotografije medaljona stavim sliku djevojaka na lomači koju sam uzela iz
Maddyne ladice. Uzmem marker i povučem crtu između medaljona i djevojaka.
A ispod slike djevojaka napišem: Liam je ovo uslikao? Lagao je? Zašto? Kakve
je još fotografije snimio?
Zatim pribodem fotografije jakne, stranica dnevnika, knjige pjesama,
okrvavljenog ruksaka, Leeninih Nike tenisica i drugih predmeta pronađenih u
ruksaku ili među stijenama. Također stavim i neke od slika s obdukcije,
uključujući otisak čizme na Leeninu potiljku i opekline na njezinu licu.
Odmaknem se kako bih pregledala što sam napravila, ali Luke je još uvijek
jedino što mi ispunjava misli. I srce. Cijelo moje tijelo.
Maddy je za raspad naše obitelji okrivila moju kratku vezu s Lukeom. To joj
je olakšala činjenica da su Cheyenne i njezina majka bile u automobilu koji je
skrenuo u uličicu. Automobilu čiji su farovi osvijetlili Lukea i mene poput
glumaca na mračnoj pozornici. I što smo u ta svjetla zurili poput grešnih
ljubavnika. Što smo i bili. Nakratko. I Cheyenne je to, naravno, sljedećeg dana
rekla Maddy u školi. A Maddy je rekla Jakeu. Bio je to samo izgovor koji je tražio
da poludi na mene i nastavi sa svojom ljubavnom vezom.
A sada Jakea i njegove drage ionako više nema. Otišli su na Novi Zeland, gdje
su se na kraju vjenčali i sada žive u blizini roditelja njegove nove supruge. A Jake
ima novu djecu koja su otprilike iste dobi kao i Maddyna djeca. Sve je to utjecalo
na Maddynu ogorčenost.

171
 Knjige.Club Books

Možda je sve zaista počelo zbog moje potrebe da se dokažem svome tati i zato
što sam previše vremena provodila na poslu nauštrb održavanja odnosa u vlastitoj
obitelji. Bih li osjećala isto da sam muško?
Možda neki brakovi jednostavno krenu u krivom smjeru i nitko za to nije
posebno kriv.
Gledam u sliku Maddy i njezinih prijateljica na kojoj se zlatna svjetlost
lomače presijava na njihovoj koži. Lijepi mladi vilinski konjici zarobljeni u
vječnom vremenu. Ispunjeni s toliko nade. Toliko snova. Kao što sam ja nekoć
bila.
Slijedi istinu, Rache. Čak i ako je bolna. Čak i ako te odvede tamo gdje ne
želiš. Nije prekasno... Istina... te oslobađa. Tajne... se talože. Misliš... da si ih
zakopao, nekako ih se riješio, ali one su kao ovaj prokleti rak. Onog trenutka kad
posustaneš, kad se umoriš, one opet poenu rasti i sustignu te.
Luke je bio u pravu. Ovaj je slučaj usadio nekakvu bolest u sve nas. A iako
smo možda mislili da smo nastavili sa svojim životima, rak se vratio.
Iznenada me nešto osupne. Fotografija kutije Export A cigareta. I upaljač.
Clay Pelley nije pušio. Barem ja to nisam znala. Pa kako je Leena zadobila te
opekline?
Je li ispod mosta zapalila cigaretu? Je li joj Clay otrgnuo cigaretu iz ruke i
zatim je ugasio u njezinoj nosnici ili na njezinu čelu? Što je bilo prvo? Što god
bilo, zacijelo bi pritiskanje zapaljenog dijela cigarete u njezinu kožu ugasilo
cigaretu? Leena sigurno ne bi zapalila još jednu da je Clay ponovno opeče. Ili
možda bi. Na mjestu zločina nismo pronašli niti jedan opušak cigareta. Čak i da
jesmo, DNK se 1997. nije koristio onako kako se danas koristi. Ali ono što znam
jest da Clay nikada nije na zadovoljavajući način objasnio opekline. I da Clay nije
bio pušač. Uzmem notes i to zabilježim. Zabilježim još nešto o jakni. Želim pitati
Claya zašto ju je oprao, donio kući i dao je svojoj supruzi da je stavi na sušenje
ako su mrlje od krvi još uvijek bile vidljive. Želim znati zašto je umjesto toga nije
pokušao negdje baciti. Jer to, po meni, nema smisla.
Začujem grebanje na vratima svog ureda i shvatim da sam Scouta ostavila
vani. Otvorim vrata i pustim ga da uđe. Promrsim mu krzno, a zatim posegnem za
mobitelom dok se on smješta u svoj pseći krevet.
U imeniku potražim Parks Photography and Design. Pronađem kontakt broj,
pogledam na sat, a zatim unesem broj.
Netko se javi nakon što telefon dvaput zazvoni. - Liam Parks ovdje.
Adrenalin mi prostruji kroz vene kada se iznenada potpuno vratim u stari
način istraživanja. Ponovo otvaram ovaj slučaj.
Barem u mislima. A kada pripremim pitanja, otići ću posjetiti Claya Pelleyja.
- Zdravo, Liame, ovdje Rachel Hart. Kada je Leena Rai ubijena bila sam
detektivka Rachel Walczak. Detektiv Luke O’Leary i ja razgovarali smo s vama
u školi o noći lomače, sjećate li se?
172
 Knjige.Club Books

On dugo ništa ne kaže, toliko dugo da pomislim kako je možda poklopio

slušalicu.
- Liame?
On se nakašlje. - Znam zašto zovete - kaže. - Slušao sam podcast. Svi smo ga
slušali. Čuo... Čuo sam da je Clay Pelley rekao kako on to nije učinio, a... ja sam
uvijek istinski vjerovao da ju jest ubio, ali onda sam se zapitao... - Glas mu zamre.
- Liame? Jeste li još tu?
- Da. Da, jesam.
- Zašto ste se zapitali?
- Pa, čudno je što ste nazvali. Zato što sam sinoć shvatio da moram olakšati
dušu, a ne želim razgovarati s Trinity Scott. Stvarno ne želim. Ne zanimaju me te
senzacionalističke stvari. A iz podcasta sam saznao da je Luke O’Leary u
hospiciju, pa nisam mogao razgovarati s njim. I...
- Luke je jučer preminuo.
Još jedan dugi trenutak tišine. - Zbilja mi je žao.
- I meni.
- Ja... Ajme. - Uzdahne. - Znate, stvari se kroz vrijeme mogu promijeniti.
Nisam ono nesigurno malo štrebersko dijete kakvo sam nekoć bio. A sinoć sam
odlučio da moram nekome reći jer je... jednostavno... tako dugo zatvoreno u meni
i nakuplja se. Nakon što sam preslušao epizode podcasta, otišao sam na tavan. -
Još jedna stanka. - Još uvijek imam film sa slikama iz te noći.
Ja tiho kažem: - Znači, vaš fotoaparat i film nisu ukradeni?
- Žao mi je.
Navlažim usne i zagledam se u fotografiju djevojaka na ploči.
- Vi ste razvili dio filma, zar ne?
- Jednu rolu. Da.
- Neke ste fotografije dali djevojkama?
- Da. Namjeravao sam dati svakoj po jednu.
- Zašto njima?
- One su bile... Privlačile su me. Htio sam se sprijateljiti s njima. Bile su
najzgodnije od zgodnih djevojaka u školi. Popularne djevojke.
Hladnoća se uvuče u moje grudi. Napetost mi stišće šaku oko grla. Želim
postaviti svoje sljedeće pitanje, ali nisam sigurna da sam spremna čuti odgovor.
Čujem Lukeov glas blizu svog uha, gotovo kao da je sada sa mnom, u ovoj sobi,
i nježno dodiruje moju ruku, šapuće mi.
Slijedi istinu, Rache. Čak i ako je bolna. Čak i ako te odvede tamo gdje ne
želiš.
- Zašto ste lagali da su kamera i film ukradeni, Liame?
- Maddy me je zamolila.
173
 Knjige.Club Books

Ja zatvorim oči. Srce mi snažno lupa. - Zašto? - uspijevam reći.

- Rekla je da gospodin Pelley ne želi da se pročuje da je on bio tamo.
- Kada vas je točno zamolila?
- Jutro nakon lomače.
- Nije bilo škole. Bila je subota.
- Došla je biciklom do moje kuće. Pokucala mi je na vrata. Dao sam joj
fotografiju, a ona mi je rekla da se riješim ostalih fotografija i rola filma i da lažem
da sam izgubio kameru. Rekla je da je policija saznala da se održalo ilegalno
prinošenje žrtve Ullru i da će vjerojatno pitati klince o tome te da nikome ne bismo
trebali reći da je gospodin Pelley bio tamo. Tada mi ništa nije bilo jasno. Sve dok
nisam čuo da je Leena nestala. No tada sam joj vjerovao jer je njezina majka bila
policajka i pretpostavljao sam da ima povjerljive informacije. Također je obećala
da će Cheyenne ići na maturalnu zabavu sa mnom ako učinim što je tražila.
Ja udahnem polako, duboko. - Onda još uvijek imate negative?
- Da. Imam. Želite li ih pogledati? Ili da ih odnesem u policijsku postaju u
Twin Fallsu? Ili možda u KKKP? Zaista ne znam bi li to sada uopće zanimalo
policajce. Ali, kao što rekoh, neću ih dati Trinity Scott.
Pogled mi se vraća na sliku djevojaka na ploči. Imam ono što mi treba. Uvijek
sam imala ono što mi je trebalo. Bilo mi je pred očima, iako sam to odbijala vidjeti
u potpunosti. Razmišljam kako bi moglo izgledati i kako bi se moglo protumačiti
ako Liam da film meni. Pogotovo sada.
Pomislim na Maddy. I istinu. I laži. I na to kako zbog skrivanja tajni,
potiskivanja krivnje, čovjek može postati zao i ogorčen. Pomislim na naš propali
odnos.
Tajne... se talože. One su kao ovaj prokleti rak.
- Trebali biste nazvati KKKP, Liame. Trebali biste im sve predati. Morate im
reći da vas je netko nagovorio da lažete.
Prekinem poziv i zavalim se u stolac. Možda sam učinila groznu, groznu stvar.
Pogrešnu stvar. Ali koliko bi daleko majka trebala ići da zaštiti dijete? Kada bi
trebala stati?
Što ako zbog toga što štiti kćer na kraju povrijedi sve oko sebe? Što ako zbog
toga pogrešan čovjek završi iza rešetaka na gotovo četvrt stoljeća? Bez obzira na
to što je odvratan, zao čovjek?
Protrljam čelo. Clay je priznao. Moram se podsjetiti kako je do toga došlo. Ja
sam nasjela. Svi smo nasjeli na ono što je rekao. Kako ne bismo? Forenzički su
se dokazi poklapali.
Skočim na noge. Počnem hodati. Clay nikako nije mogao znati kako je točno
Leena umrla osim ako on nije bio tamo i to učinio.

174
 Knjige.Club Books

Prešetavam se po sobi, a onda stanem kao ukopana kad se sjetim nečega što
sam čula u podcastu. Zgrabim mobitel i pronađem epizodu koju sam tražila.
Premotavam naprijed, tražeći riječi. Stisnem PLAY.

CLAYTON: ... dobar, logičan dio mene koji je znao da su moje žudnje loše,
pogrešne. Dobar dio mene tražio je liječničku pomoć stručnjaka kako bih
se riješio ovisnosti. Ali, to je bilo uzaludno.

Premotam još malo naprijed, a zatim ponovno stisnem PLAY.

CLAYTON: Htio sam umrijeti. Ali također nisam htio umrijeti jer je to bilo
prelako. Ja... Taj dio mene koji je tražio pomoć?

Glasno opsujem, a zatim opet pustim snimku, samo da se uvjerim. Odložim

mobitel i počnem kopati po registratoru. Pronađem kopiju transkripta našeg
razgovora s Clayem. Pažljivo je pregledavam.
Clay nigdje u transkriptu nije spomenuo traženje liječničke pomoći zbog
svojih ovisnosti. Nije stvar u tome da smo to ignorirali. On nam to nikada nije
rekao. Naslonim se na stolac.
Srce mi snažno udara o grudni koš. Osjećam kako mi krv hrli kroz tijelo poput
bujice. Ako je Clay primao medicinsku, stručnu pomoću u liječenju ovisnosti u
Twin Fallsu, malom gradu, u to je vrijeme bilo vrlo malo stručnjaka koji su se
bavili takvim stvarima.
Postojale su nedoumice vezane uz taj slučaj, Rache.
Ponovno pregledavam transkript, a u mislima mi oživi taj prizor. Opet
osjećam miris te sobe. Osjećam napetost. Prisjetim se čudnog izraza na Clayevu
licu. Neobično monotonog govora. Zvuči isto kao njegov glas kad je ispred
Trinity u eteru ponovno čitao svoje priznanje, osim što mu je tada glas bio
neobično hrapav.
Ponovno uzmem mobitel i pronađem drugi dio podcasta. Stisnem PLAY.

TRINITY: Kako ste mogli znati sve te detalje ako to što ste rekli nije bila
istina, ako vi to niste učinili?

CLAYTON: Jednostavno... mi je tako došlo. Došlo mi je u glavu. I htio sam

to reći. Sve to.

Na ploču napišem: Tko je Claya liječio od ovisnosti o dječjoj pornografiji?

Ponovno pogledam na sat. Ako uspijem pronaći Lacey Pelley, možda će pristati
175
 Knjige.Club Books

na razgovor sa mnom nakon svih ovih godina. Možda će mi reći tko je 1997.
godine liječio Claya.
Sjednem za laptop i počnem guglati. Ali jedino što uspijevam pronaći neki su
stari novinski članci koji su digitalizirani. Iz članaka se čini da se Lacey Pelley
vratila u Terrace s njihovom bebom. Pretpostavljam da Lacey sigurno više ne bi
koristila prezime Pelley. Pronalazim članak u kojem se spominje prezime
Laceynih roditelja. Willoughby. Jocelyn i Harrison Willoughby. Tu je i stara
fotografija iz jednog od članaka koji su dospjeli u nacionalne vijesti na kojoj
Lacey nosi malenu Janie. Neki paparaco uslikao ju je dok je iz auta trčala prema
ulazu u supermarket, držeći ruku u zraku kako bi prekrila lice. I još me nešto
zaintrigira. Što je s Janie Pelley? Gdje je ona sada? Znaju li Lacey i Janie za ovaj
podcast? Što je s Laceynim roditeljima, Willoughbyjima? Jesu li još živi? Znaju
li oni za podcast? Jaswinderu, Ganeshu i Darshu sigurno je teško to slušati, ali što
je s njima?
Uzmem mobitel i nazovem starog prijatelja koji je nekoć bio policajac kao i
ja.
On se javi gotovo odmah. - Ovdje Joe Mancini. Pacific Investigations and
Skip Tracing.8
- Joe, ovdje Rachel Hart... hm, Rachel Walczak, bivša policajka iz Twin
Fallsa.
- Majko mila, Rache? Kako si, dovraga?
Razmijenimo par ljubaznih riječi, a zatim se vratim na razlog zbog kojeg sam
ga zvala. Kažem mu za podcast.
- Željela bih koristiti tvoje usluge, Joe. Željela bih locirati i razgovarati s
Lacey Pelley, a možda i s njezinom kćeri Janie Pelley. Na internetu ne mogu
pronaći ništa, a znam da ti imaš pristup svim dobrim programima i tražim brze
rezultate. Sigurna sam da više ne koriste prezime Pelley. - Kao što ja više ne
koristim Walczak.
- Da. Sigurno.
- Njezino djevojačko prezime bilo je Willoughby, pa je vjerojatno to koristila.
- Prepusti to meni. Javit ću ti se čim nešto saznam. Trebalo bi ići brzo ako je
promjena prezimena zakonska.
Prekinem poziv i ponovno pokušam nazvati Maddy.
Ne javlja se.
Kao ni Darren.
Grizem stražnji dio olovke i pitam se jesu li oni već preslušali tri epizode
podcasta. Pitam se što će Clay reći Trinity u novoj epizodi. Čujem brujanje

8
eng. Pacifičke istrage i potraga za osobama (op. ur.)
176
 Knjige.Club Books

Grangerova motocikla koji dolazi po seoskoj cesti i sve je glasniji dok skreće na
prilaz.
On nekoliko trenutaka kasnije pokuca na vrata moje radne sobe i uđe. Scout
mašući repom ustane iz svoje košare.
- Oprosti zbog onoga sinoć, Rache. - Granger čučne kako bi zagrlio i podragao
Scouta. Podigne pogled, a zatim se umiri kad ugleda moju ploču za zločine.
Polako ustane na noge. Ode do ploče.
Čita moja pitanja.
Ramena mu se ukoče. Šuti. Ja ga promatram. On okrene glavu, a pogled mu
se stopi s mojim.
- Jesi li to bio ti? - pitam.
- Što?
- Znaš što. Prije, dvadeset četiri godine nitko u gradu nije radio ono što si ti
radio. Jesi li ti liječio Claya Pelleyja od ovisnosti?

177
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Subota, 20. studenog. Sadašnjost.

e mogu vjerovati. - Dok zurim u Grangera, riječi izgovaram tiho, polako.

N Osjećam kao da iznenada gledam čovjeka kojeg ne poznajem. - Znači, Clay
te jest posjećivao?
- Prebrzo donosiš besmislene zaključke.
- Koliko je stručnjaka 1997. godine u Twin Fallsu liječilo ovisnosti? To je bio
tvoj veliki talent. Korištenje hipnoterapije kako bi pomogao u liječenju ovisnosti.
Hipnotizirao si pacijente kako bi mogao „razgovarati izravno s njihovom
podsvijesti“, gdje si mogao usaditi sugestije koje bi aktivirali okidači nakon što
izađu iz transa i ponovno postanu potpuno svjesni. - Znam jer je Granger koristio
tu tehniku za liječenje mog PTSP-a.
- Isuse, Rache, što te je spopalo? Čemu sav taj bijes? Upravo... Upravo zato
nisam htio da slušaš taj prokleti podcast! To je upravo ono što sam očekivao da
ću vidjeti... Da ćeš izgubiti razum i početi osjećati krivnju jer ćeš preispitivati sve
što si učinila, uključujući spavanje s Lukeom O’Learyjem i to što si uništila svoj
brak. A sada to upropaštava našu vezu. I ti napadaš mene.
- Ne mogu vjerovati da si to izrekao.
- Oh, zaboga, ne želim reći da ja mislim da je to što si spavala s Lukeom
upropastilo tvoj brak. To je ono što si mi ti rekla da ti misliš. Prošli smo kroz to,
sjećaš se? Na terapiji. Kroz sve to. Ti i ja. Pomogao sam ti da to prebrodiš. A Clay
Pelley... On se mogao liječiti bilo gdje u gradu, Rachel. - Zamahne rukom
prema prozoru i upre prstom. - Do North Vancouvera je jedan sat vožnje, gdje je,
a i tada je bila, ogromna bolnica i okolna četvrt u kojoj žive razni stručnjaci za
medicinu, psihologiju i psihijatriju. Osim toga, otamo se preko mosta
automobilom za nekoliko minuta može doći do Vancouvera, gdje ima još
ogromnih bolnica u kojima radi mnogo psihologa, psihoterapeuta i specijalista za
liječenje ovisnosti. Sada. I tada. Kako se usuđuješ?
Doima se strastveno. Mamurno. Nervozno. Kosa mu je raščupana. Neobrijana
brada prekriva mu čeljust. Kad primijeti da ga odmjeravam, provuče ruku kroz
kosu, primiri se i tišim glasom kaže: - Gle, razumijem da te je ovo uznemirilo, ali

178
 Knjige.Club Books

okani se toga. Njezin će podcast završiti. Nije važno što će biti s Pelleyjem.
Imala si čvrste dokaze. On je priznao. Neka ostane na tome.
Ali ja sada stvarno, stvarno moram znati tko je liječio Claya Pelleyja. Jer je
nešto zlo i ružno zavladalo duboko u meni. I uvlači se u moje grudi i grlo, steže
mi dušnik, guši me, zamagljuje mi vid i neće prestati dok ne dokažem da je to
nešto u meni - u krivu.
- Moram znati koga je posjećivao.
- Zašto? Zašto je bitno tko ga je liječio?
- Jer ako... Ako Clay govori Trinity istinu, onda je nekako, odnekud, saznao
detalje. Točne, minuciozne detalje autopsije. Ne samo o tome kako je Leena Rai
ubijena, već i kojim se redoslijedom sve odvijalo i kako je tim za istraživanje
ubojstava tumačio te podatke s obdukcije i dokaze s mjesta zločina.
On me ljutite gleda. Napetost se može rezati nožem. - Pa zašto misliš da ih je
saznao od mene? Ti misliš da sam ja nekako prenio informacije? To je
besmisleno. Mi se tada nismo ni poznavali. Mislim, znao sam te iz viđenja. Znao
sam da si kći starog načelnika Harta, policajka i Maddyna majka. Zato što je
Maddy bila Johnnyjeva prijateljica i viđao sam te u školi. Ali to je sve. Ja
nisam imao nikakve veze sa slučajem.
Zadržim njegov pogled. Mozak mi se uskuhao. Osjećam da mi je nešto
promaknulo, nešto što znam u podsvijesti, ali to još nisam uspjela dokučiti. I ne
sviđa mi se ono što vidim u Grangerovu pogledu. To me plaši.
Slijedi istinu, Rache. Čak i ako je bolna. Čak i ako te odvede tamo gdje ne
želiš.
Vrlo tiho kažem: - Posjetit ću ga. Izravno ću ga pitati tko je bio njegov
psihoterapeut i kako je saznao informacije koje je policija tajila. Ako nigdje
drugdje ne mogu dobiti odgovore, pitat ću ga direktno u lice.
- Pelleyja?
- Da. - Krenem prema vratima ureda.
- Ne možeš se samo tako pojaviti i posjetiti zatvorenika, Rachel. Za to postoji
procedura.
- Onda ću je započeti. Još uvijek imam brojeve ljudi koji bi mogli pomoći da
se stvari ubrzaju. - Zastanem na vratima i okrenem se prema njemu. - Spakirat ću
stvari. Možda ću morati prenoćiti u blizini zatvora. Javit ću ti. Možeš li se brinuti
za Scouta?
- Naravno da se mogu brinuti za Scouta - odbrusi on. - Ali mislim da je to
jebeno glupa ideja. On će se poigravati s tobom.
Ja zatrepćem. Granger ne prostači preda mnom. Njegove oči sijevaju, iz njih
izbija bijes. Onaj neartikulirani strah ulazi dublje u moju srž.

179
 Knjige.Club Books

- Već se poigravao sa mnom, Granger - kažem tiho. - Poigravao se sa svima

nama. Davno. S ovim moram završiti jednom zauvijek kako bih to mogla
zaboraviti.

***

Gotovo je 14 sati, a ja na putu prema zatvoru Mission vozim preko mosta Second
Narrows kada mi zazvoni mobitel. Javim se na zvučnik kako bih mogla pratiti
promet. Autoput je prepun vozila. Pljusak ne pomaže, nimalo.
- Rache, Joe je.
- Već si nešto otkrio?
- Ništa lakše. Samo treba znati gdje tražiti s pravim programima. Lacey Ann
Willoughby Pelley zakonski je promijenila prezime 1998. godine. Što se poklapa
s preseljenjem Jocelyn i Harrisona Willoughbyja iz Terracea u mali grad
Shackleton u Sjevernom Ontariju. Lacey i njezina kći preselile su se s njima.
- Znači, Lacey je vratila prezime Willoughby?
- Ne. Čini se da je to bio novi početak.
Osjećam kako mi kroz tijelo prolazi energija. Usporim kako bi se jedan
automobil prestrojio u moju traku, brisači mi škripe.
- Koje ime?
- Lacey Ann Scott.
Ja se ukočim. Zatim mi srce poskoči i počne snažno udarati. Pustim još
jednom automobilu da uđe u moju traku. Grlo mi je suho. - Njezina kći... se zove...
Janie Scott?
- Zapravo Trinity Jane Scott. Oduvijek se zvala Trinity Jane. Valjda su je
samo voljeli zvati Janie. Imam frenda kojeg roditelji također zovu srednjim
imenom. To je tradicija.
Udahnem duboko i polako kako bih se primirila, a zatim uključim žmigavac
i skrenem s autoputa. - Pričekaj, stat ću sa strane.
- Malo dalje ugledam sporednu cestu koja vodi prema industrijskoj zoni.
Uđem na parkiralište ispred trgovine podnim oblogama i zaustavim se.
- Trinity Scott kći je Claya Pelleyja? - Kada shvatim o čemu se zapravo radi,
opsujem i udarim u volan. - Nije Clay taj koji nas sve zajebava. Nije Clay taj koji
tjera Trinity da pleše kako on svira. To je ona. Ona se poigrava s njime. Ona se
poigrava s nama.
- Znači, to će biti njezino veliko otkriće - kažem tiho. - Da je Clay njezin tata.
To je njezina prokleta igra.

180
 Knjige.Club Books

ODJEK

DOMINO EFEKT

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

ećina muškaraca gleda televizor postavljen na zidni nosač. Na programu su

V vijesti. Clay gleda samo krajičkom oka. Sjedi za jednim od stolova sa
šarkama i pokušava ponovno pročitati Nabokovljevu Lolitu. Uspijeva dobiti što
želi, pod izlikom da želi temeljitije proučiti književnost. Ili možda tip koji vodi
knjižnicu jednostavno ne zna o čemu se radi u knjizi. Clay je u poluotvorenoj
kaznionici jer je bio uzoran zatvorenik. Čak je podučavao druge kroz poseban
program. Predavao je engleski kao drugi jezik i književnost te je držao tečajeve iz
osnovnih vještina poslovnog pisanja i gramatike. Također je nastavio s vlastitim
daljnjim obrazovanjem iz psihologije. Nakon nekoliko pogrešnih poteza na
samom početku zbog kojih su mu prerezali vrat, što mu je oštetilo glasnice, brzo
je naučio što je bolje za njega i kojim se frakcijama treba pridružiti. Trlja vrat na
mjestu gdje tetovaža paukove mreže sada tvori splet povezanih linija preko ožiljka
na vratu. Ta ga tetovaža obilježava kao člana određene bande. On čini usluge vođi
bande. Zauzvrat dobiva male usluge. Oni mu čuvaju leđa. To je najvažnije.
Opstanak. Biti dio krda jamči njegovu sigurnost.
Čak i neki od stražara sudjeluju u tome. Omjer snaga u zatvoru zamršen je. I
može biti smrtonosan.
Stražari nadziru zatvorenike iza prozora u promatračnici. Kamere snimaju iz
svih kutova. Clay se ne može usredotočiti na riječi u romanu. Misli na Trinity
Scott, koja će ga danas ponovno posjetiti. Razmišlja što bi joj trebao reći u
sljedećem 20-minutnom intervjuu, koliko da joj otkrije kako bi se ona zakačila,
kako bi se vratila jer želi čuti još. Ne može ni približno objasniti koliko mu znači
to što ona dolazi k njemu, što gleda njezino lijepo lice, te velike oči. Što je miriše.
Što je u njezinoj blizini. To je u njemu probudilo nešto divlje i pomalo opasno.
Morat će biti oprezan. Prisjeti se kad joj je pričao o Maddy Walczak. O tome zašto
je Maddy lagala. Clay je znao puno o tinejdžericama. One su ga voljele. Znale su
ga oblijetati. Kao što pčele oblijeću med.
Znao je dovoljno o psihologiji mladoga ženskog uma da bi razumio da su
njihovi unutarnji životi složeni i ponekad divlji. Nepredvidivi. Potrebiti.
181
 Knjige.Club Books

Zahtjevni. Opojni. Moćni. Slatki. Zlobni. Da, dok balansiraju na ivici između
djetinjstva i odrasle dobi, žude za iskustvom. Uglavnom seksualnim. Ali nisu
uvijek bile spremne za ono što ih je dočekalo.
- Pelley! Hej, na vijestima si!
On se prene. Njegova se pozornost vrati na televiziju. I svi ostali u prostoriji
iznenada skrenu punu pažnju na TV. Među muškarcima zavlada čudna tišina.
Clay krajičkom oka vidi da dvojica stražara u promatračnici također gledaju
vijesti kroz prozore. Clay osjeća da se napetost širi prostorijom i to mu stvara
nelagodu. Kad živiš u kavezu okružen muškarcima moraš imati životinjsku
svijest. U svakom datom trenutku, nijedan muškarac tu se ne osjeća istinski
sigurnim. Nijedan muškarac nikada nije siguran tko je grabežljivac, tko plijen, a
tko vreba. Ali Clayeva osjetila divljine iznenada ožive i načule se.
Na ekranu je Trinity Scott. Kamera je zumira. Njezine ružičaste obraze,
kratku tamnu kosu koja se vijori na vjetru. Ona razgovara s novinarom ispred
njihova zatvora. To je rijedak pogled na njihov kavez izvana, a muškarcima je to
iznenadan i šokantan podsjetnik na krajolik tik iza tih zidina kojima su opkoljeni.
Clay proguta slinu kad ugleda krupni plan mlade Trinity.
Novinar kaže: - Neka od te djece na pornografskim fotografijama koje je Clay
Pelley imao u svojoj vrtnoj kućici bila su stara samo pet godina. Na tim su
fotografijama bila seksualno zlostavljana.
- Znam - kaže Trinity. - Prema vlastitom priznanju, Clayton Jay Pelley
bolestan je čovjek.
Jedan zatvorenik naglo ustane s klupe ispred televizora, dođe do Claya i
sjedne za njegov stol. Tip počne stiskati i otpuštati šaku, zbog čega se čini da se
tetovaža paukove mreže na njegovoj nabrekloj podlaktici širi, a zatim sužava. Kao
da diše. Kao da je živa. Mreža pluća koja udiše, izdiše. Muškarac se zove Ovid, a
Clay primijeti da Ovid ne gleda televiziju, već njega. Napeto. Sada je i jedan od
stražara skrenuo pozornost na Claya.
Clay ne skida oči s ekrana. Ali zna. Nešto se promijenilo. Osjeća to.
Nevidljivu i tihu energiju koja se prikrada. Mreška. Drhti. Nešto se događa.
Plavokosi novinar kaže: - Vjerujete li mu?
Kamera zumira Trinityno lice. - Vjerujem da je on jako bolestan čovjek - kaže
ona dok joj oči suze na vjetru. - Prema svim dokazima, prema njegovim vlastitim
riječima, bio je ovisan o dječjoj pornografiji. Dokazi pronađeni u njegovoj vrtnoj
kućici predani su federalnoj radnoj skupini i to je zaista pomoglo u razbijanju
međunarodnoga pedofilskog lanca kojim je upravljano iz Tajlanda, ali koji je
većinom djelovao u Sjevernoj Americi. Što se tiče toga je li Clayton seksualno
napastovao i ubio Leenu Rai, pričekat ću da čujem što mi on još ima reći. Za mene
porota još uvijek zasjeda.
Pametno, pomisli Clay. Trinity koristi vijesti za reklamiranje svog podcasta.
Na taj način privlači gledatelje, bez obzira vjeruje li u ono sto govori ili ne.

182
 Knjige.Club Books

Novinar kaže: - Kaje li se on?

- Kaje se zbog pornografije. Što se tiče ostalog, tvrdi da je priznao da je ubio
Leenu Raijer smatra da mora biti iza rešetaka. Kaže da je to učinio kako bi zaštitio
svoju suprugu i dijete. - Trinity oklijeva. - Ja... Ja mislim da mu vjerujem. Mislim
da mu je doista bilo stalo, da je možda i volio svoju suprugu i dijete.
- Ili u to želite vjerovati?
- Može biti. Možda želim vjerovati da čudovišta mogu u sebi imati i nešto
ljudsko. Da loš čovjek može činiti dobre stvari. Da još uvijek gaji osjećaje prema
ljudima oko sebe. Ako ste slušali moj podcast, znat ćete da se pokušao liječiti od
parafilije. Želio je da ona prestane. Znao je da je to loše. No, kako je istraživanje
pokazalo, stopa recidivizma kod ovakvih prijestupnika visoka je. Za Claya jest
bolje da je u zatvoru.
- Ili bolje rečeno, za djecu je bolje da je on u zatvoru.
- Da - kaže Trinity.
- Pedofil - glasno prošapće netko u prostoriji. Clayu se stisne želudac.
Pokušava progutati slinu ne pokazujući strah.
- Zlostavljač djece - prošapće netko drugi s druge strane prostorije.
Clay se okrene prema njima. Svi muškarci ga sada gledaju. I oba stražara.
Strah se penje uz njegovo grlo.
Ovid kaže: - Ševiti četrnaestogodišnjakinju koja je na pragu petnaeste je druga
priča, Pelley, ali drkati na fotografiju petogodišnjakinje? Jebeni pedofil. Djeca?
Bebe? Misliš da si ovdje sigurniji?
Novinar kaže: - Je li teško razgovarati s čovjekom poput njega kad znate
kakva bolest, kakvo zlo živi u njemu?
- Ne pretvaram se da razumijem nastranost koja može ovladati ljudima - kaže
Trinity. - Ali mislim da može biti korisno pokušati. Mislim da može biti i poučno.
Razumjeti neprijatelja, poznavati ga, uvijek je bolje od nepoznatog, nevidljivog.
- Iskorištava li on vas i vaš podcast, Trinity? Igra li on neku igru zato što mu
je dosadno?
- Vjerujem da on ima nešto što želi reći. Mora skinuti taj kamen sa svoga srca.
Ja sam sredstvo, prilika koja mu se ukazala da to učini.
- A što želite reći ocu Leene Rai, koji je još živ, njezinu mlađem bratu i
njezinu rođaku? Što želite reći onima koji vas kritiziraju da iskorištavate njihovu
patnju za svoju korist, svoju popularnost?
Trinity se okrene prema kameri i iznenada se doima kao da gleda ravno u
zatvor, ravno u Clayeve oči.
- Leeninoj obitelji, svima koji slušaju i svima koji su možda povrijeđeni ili
zbunjeni zbog ovoga, ako je pravda podbacila, mislim da svi to zaslužujete znati.
Ja se vodim istinom. Samo istinom. Želim znati istinu o tome što se dogodilo
Leeni Rai. - Vrata stražarske promatračnice otvore se i iz nje izađe stražar. -

183
 Knjige.Club Books

Pelley, moraš donijeti kantu i krpu iz spremišta. Netko je povratio u jednom od

hodnika.
Clay ustane, oklijeva, letimično pogleda sve koji ga promatraju.
- Kreni! - vikne stražar.
On polako ode do vrata i čeka. Zvono odzvanja dok se vrata otključavaju. On
izađe. Vrata se za njim automatski zatvore i zaključaju. Niz hodnik krene prema
spremištu. U prolazu letimično pogleda nadzornu kameru ispod stropa. Tiho je.
On je sam. Previše sam. Skrene iza ugla i krene prema kraju dugačkog hodnika
gdje se iza metalnih rešetaka čuvaju zalihe. Dva fluorescentna svjetla na kraju
hodnika ugašena su. Treće treperi i zuji. Zastane kad primijeti još nešto. Bijelu
tvar koja je razmazana preko kamere u blizini ulaza u skladište.
Clay zakorači unatrag, počne se okretati. Ali sjena dolazi brzo, naizgled
niotkuda. Pokuša pobjeći, ali još se jedan muškarac pojavi iza ugla i brzo, odlučno
i tiho korača prema njemu. Ruke su mu ispružene uz tijelo. Nešto je u njegovoj
desnoj šaci. Djelomično mu je zavučeno u rukav.
Clay zakorači unatrag, u drugom smjeru, i naleti na muškarca iza sebe.
Zatvorenik ispred njega nastavlja se približavati. Clay ga sada prepoznaje. To je
Ovid. Tada shvati da stražar sudjeluje u tome. On je naredio Clayu da dođe ovamo
kako bi počistio nepostojeću rigotinu. A Ovid je pušten iz sobe odmah nakon
njega. Tada također zna da je ovo njegov kraj. Ovid mu je blizu, pruža ruke kao
da će zagrliti Claya. Muškarac iza njega ne da mu da se pomakne. Clay osjeti
zabadanje oštrice u Ovidovoj šaci kao udarac u trbuh. Šok prožme njegovo tijelo.
Zgrči se od boli, hvata zrak. Muškarac koji ga je napao izvuče bodež, povuče ruku
unatrag i ponovno ga zabije. Točno u Clayevu jetru i zavrne oštricu prema gore.
Izvuče ju. I tada muškarci nestanu.
Clay se hvata za trbuh. Vrela krv šiklja, lipti kroz njegove prste. Koljena mu
klecaju. Pokušava dozvati pomoć, ali nitko ne odgovara. Otetura u stranu, nasloni
tijelo na zid, ali ne može stajati. Osjeti vrtoglavicu. Polako klizi uza zid,
ostavljajući za sobom jarkocrven trag. Sruši se na pod. Ispod njega curi krv. Gleda
je. Sjajna je i gusta i crvena. Širi se i pretvara u rijeku na pločicama s mirisom
antiseptika.

184
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

esta koja vodi u Mission prolazi uz dugu, smeđu, sporu rijeku Fraser. Kiša ne
C pada, ali je nebo prekriveno gustim oblacima. Prijepodne je i vrijeme
otkucava. Dok snažno stišćem volan svojega kamioneta, osjećam kako se u meni
kovitla snažna tjeskoba. Moram razgovarati s Clayem, dobiti informacije od njega
prije nego što ih dobije Trinity. Sada kada znam tko je ona, brine me koji je njezin
krajnji cilj. Bojim se da bi svaka poluistina koju bi ona mogla pustiti u eter prije
nego što se dobro provjeri i potvrdi mogla nanijeti veliku štetu. Koja je njezina
krajnja namjera? Vjeruje li ona zapravo da njezin otac nije kriv za ubojstvo?
Želi li ga ona osloboditi krivnje?
Ili traži osvetu?
Želi li ona uništiti mene? Ili moju obitelj? Ili samo želi podcast koji će
doživjeti zapanjujući vrhunac kada u eteru otkrije da je ona malena Janie Pelley?
Je li to u ovom trenutku uopće važno? Jesam li trebala poslušati Grangera i
jednostavno se opustiti i pustiti da se dogodi što se treba dogoditi?
Stisnem čeljust. Ne. To jest važno. I moram saznati istinu. Cijelu istinu. Luke
je bio u pravu. Postojale su, i još uvijek postoje,
Ispod Đavoljeg mosta neobjašnjene nedoumice. Vrijeme je da razriješim te
nedoumice, bez obzira na sve. Za početak, moram saznati kojeg je psihoterapeuta
Clay posjećivao. Želim znati što se dogodilo s Leeninim dnevnikom. A ako Clay
nije ubio Leenu, svi moramo znati tko ju je ubio.
Jer ako ju Clay nije ubio, možda se pravi silovatelj-ubojica svih ovih godina
skrivao svima pred očima, baš u Twin Fallsu. Živio i radio među ljudima.
Kupovao namirnice, rekreirao se, jeo u restoranima, odlazio liječniku i zubaru,
posuđivao knjige iz knjižnice. Ili je možda bio u prolazu i krenuo dalje. Ili je
možda bio stanovnik koji je napustio grad i otišao negdje drugdje, gdje je
mogao ponovno ubiti. Više puta. I možda smo mi dopustili da se to dogodi jer
smo stavili pogrešnog čovjeka iza rešetaka.
Ugledam prometni znak. Približavam se zatvoru. Puls mi počinje ubrzavati
dok skrećem s ceste.

185
 Knjige.Club Books

Kad sam se oporavila od šoka nakon što sam saznala tko je Trinity Scott, Joe
Mancini mi je rekao da je njezina majka, Lacey Scott, u kasnom stadiju
preuranjene demencije. To je saznao nakon što je nazvao broj Laceyne majke
Jocelyn Willoughby koji je našao u imeniku i zatražio da razgovara s Lacey.
Jocelyn je rekla da je njezina kći u domu za stare i nemoćne. Joe je tada
nazvao dom kako bi se raspitao o pacijentici. I meni je dao Jocelynin broj.
Nazvala sam je dok sam bila parkirana ispred trgovine podnim oblogama.
Rekla mi je da više ne može skrivati Laceynu tajnu. Rekla je da nam je njezina
kći lagala. Clay te noći jest došao kući rano, kao što je u početku rekao. Lacey je
lagala kako bi zaštitila sebe i svoju kćer. Ona je željela da njezina supruga odvedu
u zatvor, pogotovo nakon što je u njegovoj vrtnoj kućici pronašla dječju
pornografiju. Iskreno, rekla je Jocelyn, njezina je kći stvarno htjela ubiti svojeg
supruga. Lakše je bilo lagati o tome kada je došao kući i tako mu smjestiti da ga
optuže za ubojstvo. Bila je to prilika koja se ukazala izbezumljenoj mladoj supruzi
i majci koja se mučila. Međutim, Jocelyn je rekla da je Lacey govorila istinu o
tome da se jakna pojavila oprana i izglačana. Također je mislila da je Clay spavao
s Leenom.
Prsti mi se stegnu oko volana kamioneta. Skrenem na cestu. U daljini se nazire
kaznena ustanova. Ono što još ne znam, što Jocelyn Willoughby ne zna, jest je li
Clay Pelley svjestan da je Trinityjane Scott njegovo dijete. Koliko Jocelyn zna,
njezina unuka, Trinity Jane, još mu nije rekla.
Uđem na zatvorsko parkiralište, zaustavim auto i zurim u zgradu, zidove i
ograde preko kojih su razvučeni kolutovi bodljikave žice. Čini se kao da sve ceste
iznenada vode ovamo.
Kao da su svi odgovori unutra.
Nemam termin, ali ga namjeravam dobiti. Posegnem za novčanikom, a onda
se ukočim kad ugledam dvije osobe koje stoje pokraj crvenog kombija. Trinity i
Gia.
Ne mogu se pomaknuti zbog emocija u samom prizoru, a ne zbog činjenice
da su oni ovdje. Producent grli Trinity, miluje ju po leđima, a čini se da ona plače
i mahnito gestikulira prema zgradi zatvora.
Moje srce, koje je i prije brzo kucalo, počne kucati još brže kad se prisjetim
poziva koji sam jutros primila.
Njezina kći se zove Janie Scott? Trinity Jane Scott.
Vjetar zapuše i lišće počne letjeti po parkiralištu.
Trinity rukama prekrije lice. Gio je privuče bliže. Ona nasloni glavu na
njegovo rame. Tijelo joj se trese. Jeca.
Ne skidam pogled s njih dok posežem za kvakom. Izađem iz kamioneta. Dok
polako hodam prema njima vjetar mi šiba kroz kaput, kosu, šal. U meni se pojavi
zlokoban predosjećaj, mračan poput olujnih oblaka koji se vuku tmurnim nebom.

186
 Knjige.Club Books

Oni me ugledaju. Oboje se umire. Zure u mene. Lica su im blijeda, oči

razrogačene kao da su u šoku. Lišće šušti, suho i smrznuto od mraza.
- Što se dogodilo? - kažem kad stignem do njih.
Trinity baci pogled na kaznenu ustanovu, kolutove žilet žice.
- Što ti radiš ovdje? - oštro pita Gio.
- Njega nema - kaže Trinity. - Claytona nema.
Moje srce zakuca dvostruko brže. - Pobjegao je?
- Mrtav je. Netko ga je ubio. Izbo.
Ja se zaprepastim. Osjećam kao da me je netko zabio u zid. - Kako to misliš,
„Mrtav je“?
- Jutros je ubijen. Našli su ga u lokvi krvi blizu spremišta. Dvaput je proboden
nekakvom improviziranom oštricom. Netko je znao što radi. Pogodio ga je u jetru.
Brzo je iskrvario. Prebrzo da bi ga itko mogao spasiti.
- Tko je to učinio?
Njezine se oči navlaže, ili su to možda suze.
- Ne... ne znaju tko je to učinio. Nisu našli oružje. Sigurnosne kamere u tom
dijelu hodnika bile su premazane pastom za zube. Tako da nadzorna kamera nije
ništa snimila. Misle da je to povezano s bandama i upozorili su me da u zatvoru
postoji kodeks šutnje kada je riječ o takvim ubojstvima. Teško ih je riješiti.
Clayev glas iz podcasta odjekuje u mojoj glavi.
Još je uvijek na slobodi.
Zlokobna misao prožme moje tijelo. On je ušutkan. Netko je došao do njega.
Iznutra.

187
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

Z nam tko si, Trinity.

Njezine su oči netremice uprte u moje. Lice joj je blijedo, crte lica
zategnute. Vidim kako joj puls ubrzano kuca na vratu.
Sjedimo u separeu u zalogajnici nedaleko od kaznene ustanove Mission.
Ispred prozora zalogajnice žurno prolaze ljudi koji su se uvukli u svoje kapute
kako bi se zaštitili od vjetra. Kasno je poslijepodne.
Trinity je uznemirena, uzdrmana. Pozvala sam je na kavu, ali oboje pijuckamo
vruću čokoladu.
Gio sjedi u kombiju na parkiralištu. Rekla sam mu da nas dvije moramo
razgovarati. Nasamo. I on nam je dao prostora. Ili, bolje rečeno, drži stražu. Mogu
ga vidjeti iza zamagljenog prozora kombija. Budno nas motri.
- A sada mi reci koja je prava svrha podcasta o Leeni Rai? Osveta? Ili samo
koristoljubivo iskorištavaš situaciju u kojoj se nalaziš kako bi na tuđoj patnji
izgradila nekakvu priču?
- Ne znam na što mislite.
- Naravno da znaš. - Zastanem. - Trinity Janie Pelley Scott. Ona proguta slinu,
duboko udahne. - Kako ste saznali?
Zaobiđeni njezino pitanje. - Već smo se srele, znaš? Kad si imala otprilike
sedam ili osam mjeseci. Ja sam ti mijenjala pelenu dok je tvoja majka vodila borbu
u kući s malo novca, prljavim posuđem i hrpama praznih boca alkohola u kanti za
smeće, a zbog tvojeg plača od grčeva nije mogla dobro spavati. No ipak si utihnula
kada te je detektiv O’Leary počeo ljuljati na koljenu. - Prostrijeli me nalet tuge.
Na trenutak se pokolebam, ostanem bez riječi zbog spoznaje da Lukea, tako
velikog i punog energije, više nema. I da će vrijeme koje provodimo na ovom
svijetu brzo proći. Da su mali trenuci dragocjeni. Nakašljem se. - Mislim da je
tvoja majka odlučila lagati o tome kada je tvoj otac došao kući u trenutku kada
smo narednik O’Leary i ja pokucali na njezina vrata, Trinity.
Trinityne velike purpurne oči blistaju.

188
 Knjige.Club Books

Ruke joj lagano drhte dok podiže šalicu i pijucka. Jasno mi je da to radi da bi
promislila. Misli joj jurcaju dok razmišlja kako se nositi s ovim. Sa mnom.
- Onda, je li to osveta? - pitam. - Jesi li s ovime započela kako bi se osvetila
svome ocu? Ili samo želiš zaraditi novac na nekakvom senzacionalističkom
reality showu, otkriću u stilu „Darth Vader je moj otac“? Prisiliti obitelj žrtve da
ponovno proživljava pakao radi vlastite osobne koristi?
Ona otpije još jedan gutljaj, ne skida pogled s mene. Ali u pogledu se vidi
prezir. Ljutim je. Dobro.
- Je li te iznenadilo kada je zanijekao da je ubio Leenu? - pitam. - Dobila si
priliku za dobar zaplet?
Tišina.
Nagnem se naprijed s rukama prekriženim na stolu. - Ti si ga koštala života,
znaš?
Ona naglo spusti šalicu s kakaom na stol. Pogled joj postane oštar. - Kako se
usuđujete? - prošapće.
Ja se podrugljivo nasmijem. - To je istina.
Ona oklijeva, a zatim vrlo tiho kaže: - Možda ga je istina koštala života.
Možda je netko izvana zabrinut da će ga moj otac razotkriti.
- Ili su možda njegovi kolege zatvorenici zbog njegova sudjelovanja u tvom
podcastu otkrili kako je bio bolestan pedofil. To u zatvoru ne prolazi dobro.
Ona stisne usne i skrene pogled, zagleda se kroz prozor. Nakon nekoliko
trenutaka pita: - Kako ste saznali tko sam? Zašto ste istraživali?
- Zbog činjenice da je Clay Pelley odlučio razgovarati s tobom. I ni s kim
drugim - kažem, što baš i nije istina. Ali objašnjava mnogo o tome kako je podcast
nastao. A nisam spremna otkriti joj da sam zabrinuta zbog toga što je moj partner
bio psihoterapeut njezina oca. - Nije bilo teško. Tvoja je majka zakonski
promijenila ime. To je uneseno u zapisnik. Telefonski broj tvoje bake u imeniku
je. Ona je mom privatnom istražitelju rekla da je Lacey u domu za stare i
nemoćne. - Zastanem.
- Pa je li zato pristao sudjelovati u podcastu? Ti si mu rekla da si njegova kći?
A tu si činjenicu čuvala za „veliko otkriće“ - u zraku prstima oblikujem navodnike
- u kasnijoj epizodi? Manipulirala si svojom publikom? Je li to bio jeftin narativni
trik u onome što bi trebao biti istiniti zločin i navodna potraga za istinom?
Ona gurne ruku u torbu pokraj nje i izvadi smeđu omotnicu. Gurne omotnicu
na stol i na nju položi dlan. - Nisam mu rekla tko sam. Pisala sam mu nekoliko
puta u razdoblju od osamnaest mjeseci tražeći intervju. I jednog je dana
odgovorio. Ne znam što ga je potaknulo da odgovori. To je nešto što sam ga
namjeravala pitati. - Glas joj podrhtava. Treba joj vremena da se sabere. - On...
moj otac... sinoć je dao ovu omotnicu jednom od zatvorskih stražara. Zamolio ga
je da mi ovo da ako mu se nešto dogodi.

189
 Knjige.Club Books

- Navlaži usne. - Sigurno je... sumnjao, imao predosjećaj ili je znao da se nešto
sprema.
Gurne omotnicu prema meni. - Pogledajte.
Ja je otvorim i izvučem fotografiju s magarećim ušima koja na rubovima još
uvijek ima zalijepljen selotejp. Zgužvana je. Stara. Na njoj je muškarac u
dvadesetim godinama s neobuzdanim svijetlosmeđim kovrčama. Široki smiješak
smežurao je njegovo dječački lijepo lice. Njegove su oči pune života. Stoji ispred
velikog vodopada koji raspršuje maglicu oko njega. U blizini je narančasti kamper
Westfalia. Muškarac drži malenu bebu koja na glavi ima ružičastu vunenu kapu.
To me duboko pogodi. U omotnici je još jedna fotografija. I ona ima magareće
uši i zgužvana je, a na njoj su muškarac i žena s istom bebom. Par se smiješi.
Izgledaju sretno, zaljubljeno.
To je ista fotografija koju sam vidjela na polici za knjige u uredu Claya
Pelleyja u srednjoj školi Twin Falls onoga dana kad smo ga Luke i ja ispitivali.
Sjećanja naviru... Na Claya Pelleyja koji nam prilazi koračajući niz hodnik. Na
Claya koji uvodi učenike u učionicu kako bismo ih ispitali. Na to kako ja i Luke
uhićujemo Claya te hladne, kišne noći. Na Claya koji sjedi u našoj sobi za
ispitivanje i smrdi po znoju i ustajalom alkoholu.
- Ove su uslikane u Provincial Parku Twin Falls - kažem tiho.
- U kampu ispod slapova.
- Stražar mi je rekao da ih je Clayton objesio na zid. Iznad svoga kreveta.
Grizem se za usnu dok zurim u fotografije. U istu malu bebu koju sam držala.
Janie. Lacey izgleda sretno. Ona stara Lacey.
- Okrenite je... ovu na kojoj me moj tata drži.
Ja je okrenem, a na poleđini - čini se nedavno napisano - nalaze se riječi:
Uvijek sam znao gdje si, Janie. Pratio sam tebe i tvoju mamu. U zatvoru možeš
dobiti sve potrebne informacije. Stalno sam dobivao novosti.

Podignem glavu i susretnem njezin pogled.

- Angažirao je privatnog istražitelja - kaže ona. - Stražar mi je rekao. Kao što
ste rekli, bilo nas je lako pronaći ako ste tražili.
- Dakle, znao je?
Ona me pogleda. Nemirno. Nesigurno. I kimne. - Da - kaže tiho. - Moj je otac
znao. Ali nije mi rekao. Možda je čekao da do tog zaključka dođem kroz intervjue.
Možda je želio da ga upoznam, da prvo saznam tko je on i da pokušam razumjeti.
Možda me samo želio upoznati. Ili mi objasniti da je priznanjem pokušao zaštititi
mene i moju majku. Preuzeo je krivnju za ubojstvo kako bismo mi bile slobodne,
kako bismo negdje drugdje mogle započeti novi život.
- Kada si saznala tko je tvoj tata?

190
 Knjige.Club Books

Ona skrene pogled, ponovno pogleda kroz prozor i promatra lišće koje leti po
parkiralištu. Kapi kiše polako zamagljuju prozor.
- Gotovo cijeli život uvjeravali su me da sam netko drugi - kaže ona ne
gledajući me. - Dijete s drugim tatom. Tatom koji se zove James Scott, koji je bio
dobar i vjeran i koji je poginuo u tragičnoj prometnoj nesreći u Terraceu nakon
što ga je netko pregazio i pobjegao kada sam ja bila beba. Tu mi je priču ispričala
moja majka kad sam bila dovoljno stara da je čujem. Naravno da su postojale
fotografije mog oca. Kada sam pitala. - Trinity spusti pogled na slike na stolu.
- Među njima su bile ove dvije. Moja je baka imala kopije. Moja majka ih nije
imala. Baka mi je ove pokazala potajno. Rekla je da je mojoj mami bilo previše
bolno držati fotografije na vidljivom mjestu pa ih je zato spremila u kutiju. To je
bila njezina priča. Moja je baka rekla da mora ostati naša tajna da sam ih vidjela.
Rekla je da je i djedu teško pričati o mom tati. Pa „hajde da ne pričamo o tome,
može?“ I ja sam cijelo vrijeme mislila da se taj čovjek na fotografijama zove
James Scott.
Trinity na trenutak zašuti. Vjerujem da mi sada govori samo istinu i srce mi
se slama zbog nje - toga jadnog djeteta. Te malene Janie čiju sam pelenu jednom
promijenila. Koja me gledala velikim, okruglim očima punim suza dok je sisala
svoju dudu u sobi u kojoj je bila samo kolijevka, stol za presvlačenje i raspelo
na blijedom zidu.
- Ja sam uvijek voljela čitati krimiće - kaže Trinity. - Priče o detektivima koji
su rješavali zločine. A moja je baka voljela romane o istinitim zločinima. Na
policama je imala sve knjige Ann Rule. I još mnogo drugih. Dok je moja mama
radila, ja sam provodila ljeta s bakom i djedom i tada sam počela u jednom
dahu čitati knjige o istinitim zločinima koje su bile na njezinim policama. Prešla
sam na kriminalističke romane, priče o lovcima na umove9 iz FBI-ja. Zatim na
knjige o abnormalnoj psihologiji. I cijelo sam vrijeme mogla vidjeti kako me baka
na određeni način promatra dok ih čitam. Djed i ona strašno su se posvađali
jedne noći nakon što me uhvatio s jednom od njezinih knjiga o „ubojitim
umovima“. Čula sam ih noću. Djed je bio ljut jer mi je ona punila glavu idejama.
A što ako su neke stvari nasljedne u obiteljima. Zbog čega sam duboko u sebi
počela razmišljati. Doista se činilo čudnim što moja baka voli te devijantne priče
o užasnim, zlim djelima, a ona i djed su pobožni. Ironično je što je moja baka kroz
te knjige o istinitim zločinima, barem ja mislim, pokušavala razumjeti mentalnu
patologiju svoga zeta, čovjeka za kojeg se udala njezina kći. Moga oca. No, mene
je to pretvorilo u pravog ljubitelja istinitih zločina.
- I zato si započela podcast o istinitim zločinima?

9
Mindhunterima (hrv. lovci na umove) se nazivaju stručnjaci za razvijanje profila kriminalnih
ličnosti (op. ur.).

191
 Knjige.Club Books

Ona kimne. - Pridružila sam se klubu ljubitelja knjiga o istinitim zločinima.

Tako sam došla do online grupe za zaboravljene slučajeve. Odabrali bismo
neriješeni slučaj svaki mjesec, proučili ga i onda ga svi pokušali riješiti. Tako sam
postala suosnivač podcasta To je zločin. A dok sam istraživala i tražila stare
slučajeve - posebno one kanadske jer smo planirali temu „Ubojice s hladnog
Sjevera“ - naišla sam na ubojstvo Leene Rai iz 1997. godine. Činjenica da ju je
seksualno napastovao i tako nasilno ubio njezin učitelj, koji je ujedno bio i njezin
školski savjetnik, privatni instruktor i košarkaški trener, pa, to je bilo zanimljivo.
Tu je bilo sve što je potrebno. Mlada školarka. Mali i blisko povezani tvornički
grad u Pacifičkom sjeverozapadu. Veliki gromoglasni slapovi i ta planina koja se
kao nadgrobni spomenik nadvija nad gradom. I taj ubojica koji je priznao, ali baš
nikada nije govorio o tome što je učinio. Činilo se kao da je ostala skrivena tajna.
Nešto gore, mračnije. I da bih zato priču mogla sagledati iz drugog kuta. Pa sam
počela dublje kopati. A kad sam otvorila stari novinski članak, skoro... skoro sam
se onesvijestila. U članku je bila fotografija, a na njoj je bio on. Clayton Jay Pelley
bio je isti čovjek na fotografijama moje bake. Bila sam sigurna u to. Pa sam
pronašla još fotografija. I tada više nije bilo sumnje da gledam istog čovjeka.
- Pa si se suočila sa svojom bakom?
- Da. To je bilo prije možda tri godine. Moj djed umro je dvije godine prije
toga. Moja je mama već bila bolesna i izgubila je pamćenje. I tada mi je baka
rekla. Rekla je da više ne može mirne savjesti čuvati tajnu, ne od mene. I da sada
istina više ne može povrijediti ni moju mamu ni mog djeda. Rekla mi je da je
mama lagala jer me htjela zaštititi. Od bolesnog čovjeka. Dakle, da, saznala sam
da je moj otac bio ovisnik o dječjoj pornografiji, seksualno poremećen. Pa što
mislite, kako mi je to sjelo?
- Jesi li mislila da on možda nije bio Leenin ubojica?
- Osim toga što je moja mama navodno lagala da je ona njegov alibi, nisam
imala razloga ne vjerovati da je on to učinio. Sam je priznao. A kad sam dobila
transkripte, bilo je još manje sumnje.
- Onda je u prvoj epizodi, u vašem prvom intervjuu, rekao da on to nije učinio.
- Tako je. - Otpije gutljaj svoje vruće čokolade.
Ja je mogu razumjeti. Trinity nikako nije mogla zaboraviti tu povijest svoje
obitelji. Jasno mi je zašto je učinila to što je učinila. S podcastom.
Trinity spusti šalicu, ali zadrži ruke omotane oko njezine topline. - A onda
sam, što sam ga više slušala i što sam više razgovarala s ljudima, počela misliti da
je možda stvarno priznao nešto što nije učinio kako bi zaštitio mene i moju mamu.
Htjela sam vjerovati svom ocu, da je neki dio njega volio mene, nas. Ali, ako on
to nije učinio, njegovo priznanje sigurno je nekoga drugog oslobodilo krivnje.
Na trenutak zastane. Lice joj postane nekako oštro. Probada me pogledom. -
A vi ste dopustili da se to dogodi, Rachel. Vi i Luke O’Leary. - Još jedna stanka
dok joj se pogled izoštrava. - Vidite, ja mislim da ste bili svjesni da nešto nije u

192
 Knjige.Club Books

redu. Da postoje neobjašnjene nedoumice. Ali dopustili ste da on prizna, a ja

sada želim znati zašto. Moje drugo pitanje, Rachel, je: Što vi radite ovdje? Sada?
Slučajno ste se pojavili ispred zatvora baš na dan kada je moj otac izboden,
ubijen?
Trenutak tišine. - Koliko jako vi želite da moj otac šuti? Koliko ste ga uopće
jako željeli strpati iza rešetaka i zašto? Jeste li nešto znali? Jeste li nekoga štitili?
Pokušavate li ih i sada zaštititi?
- To je smiješno. Ja...
- Je li? - Trinity se nagne naprijed. - Ja znam kako te zatvorske bande
funkcioniraju, Rachel. Moj otac je na vratu imao tetovažu koja ga je u zatvoru
označavala kao pripadnika bande. Paukovu mrežu. Ja sam to provjerila i istražila.
To je simbol motorističke bande Devil Riders. Poznate po trgovini drogom.
Također su povezani s bandama Red Scorpions i Snakeheads. Ako član ili
vođa bande Devil Riders želi da nekoga ubiju u ili izvan zatvora, oni to mogu
srediti. Ona bodljikava žica nikoga ne štiti.
Moje srce počne luđački lupati. Ne mogu disati.
- Moj je otac htio nekoga razotkriti. Netko naprosto nije želio da se to dogodi
i spriječio ga je. Ubio.
- Ja sam samo došla kako bih postavila pitanja tvom ocu, Trinity. Jer ja sada
želim saznati istinu isto kao i ti.
Ona se podrugljivo nasmije. - Nisam objavila sve što sam snimila s njim.
Postoji još toga.
- Kako to misliš?
- Postoji još jedna snimka. - Gleda me netremice. - Na njoj, moj otac nam
svima govori zbog čega je točno Maddy lagala.

193
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

acheline crte lica oštre su dok me odmjerava, a moje riječi opipljivo vise u
R zraku između nas.
Moj otac nam svima govori zbog čega je točno Maddy lagala.
Promatram oblik njezina lica, tanke bore oko očiju i usta bivše detektivke.
Sijede pramenove u njezinoj gustoj, tamnoj, valovi toj kosi. Danas izgleda starije
nego kad sam je prvi put vidjela na njezinoj farmi. Možda je to zbog oštrog,
prigušenog svjetla koje dopire s prozora. No, izgleda umorno i ljutito. Nervozno.
Možda čak i uplašeno. Ova majka. Koja je bila policajka. Koja je moga oca strpala
iza rešetaka. Koja mi je mijenjala pelenu. Ova žena koju sam gledala kako u
svome zelenom traktoru ore svoju zemlju dok je njezin pas prati.
Napeta je na način koji me plaši. Ne znam može li biti opasna za mene. Ili što
je, možda, već učinila u prošlosti. Nisam sigurna koliko bih je trebala pritiskati i
hoće li moj pritisak razjasniti i otkriti više stvari koje želim znati ili će ih sasvim
potisnuti. No i ja sam povrijeđena. Moj se šok pretvara u neobuzdanu srdžbu.
Bijes koji juri mojim venama. Svim sam srcem uvjerena da je netko izvana - netko
tko je povezan sa slučajem ubojstva dvadesetčetverogodišnje Leene Rai -
organizirao ubojstvo moga tate u zatvoru.
A to je mogla biti ova žena koja sjedi ispred mene.
U to sam uvjerena zbog onoga što mi je otac rekao tijekom našega posljednjeg
razgovora.
- Blefiraš - kaže Rachel tiho.
- Mislite?
- Ili će prije biti da loviš u mutnom.
Ona me podbada, pokušava me provaliti. Svjesna sam da nas Gio gleda s
vozačkog sjedala u kombiju. Spremanje nazvati policiju ako stvari iznenada pođu
po krivu a ja mu dam znak. Polako, dok gledam u nju, stavljam mobitel na stol
između nas i pritišćem PLAY.
Iz zvučnika na mobitelu izlazi prigušen, gotovo nečujan glas mog oca.
Racheline se oči snažno stisnu kad ga čuje. Preleti pogledom po zalogajnici. No

194
 Knjige.Club Books

u njoj nema nikoga osim staroga para u udaljenom separeu blizu šanka i konobara
u prednjem djelu.

TRINITY: U našem prethodnom razgovoru, Claytone, tvrdili ste da je

Maddison Walczak lagala da vas je vidjela kako imate spolni odnos s
Leenom u šumi. Mislili ste na četrnaestogodišnju kćer detektivke koja je
istraživala Leenino ubojstvo, Rachel Walczak.

CLAYTON: Ona je stvarno lagala.

TRINITY: Ako je Maddy Walczak lagala, zašto je to učinila?

CLAYTON: Da, istina je da sam imao spolni odnos na maloj čistini pokraj
malene staze u blizini poljskih zahoda. Ali, to nije bilo s Leenom. Bilo je s
Maddy. Policajčina kći općila je sa mnom. Željela je to. Bilo je
sporazumno. I nije bilo prvi put.

TIŠINA

ZVUK TRINITYNA NAKAŠLJAVANJA

TRINITY: Ovo je... Možete li to ponoviti? Jer nisam sigurna da sam vas
dobro čula.

CLAYTON: Viđao sam se s Maddy Walczak. Mi smo bili... u vezi.

TRINITY: U vezi? S četrnaestogodišnjom djevojkom? Jednom od vaših

učenica?

CLAYTON: Imala je skoro petnaest godina. Bila je željna iskustva. Po

mnogočemu je bila zrelija od većine drugih djevojaka njezinih godina...

TRINITY: To nije bio sporazumni spolni odnos. Ona je imala četrnaest

godina. Bila je dijete. Nije mogla pristati na spolni odnos. Vi ste bili
odrasla osoba i bili ste dominantni, moćni. Pravno gledano, to je
silovanje. To je seksualni napad.

195
 Knjige.Club Books

CLAYTON:... Gadim li vam se, Trinity Scott?

Rachel problijedi. Stisne ruke, a zglobovi na šaci joj pobijele. Vilica joj se stisne.
Zuri u moj mobitel. Netremice. Zaprepašteno sluša.
I ja sam bila jednako šokirana kada je moj otac izgovorio te riječi. Zato što je
on bio moj tata. A sada također znam da je on bio svjestan da sam ja bila njegova
kći kada mi ih je izgovorio.

TRINITY: Ja... samo pokušavam shvatiti, to je sve. Ja... Dakle, vi tvrdite da

u grmlju niste imali spolni odnos s Leenom Rai, nego s Maddison
Walczak.

CLAYTON: Tako je. Leena je bila ta koja nas je špijunirala in flagrante

delicto. Koja nas je prekinula. Maddy i ja smo imali strastveni seks... i
tako se ponovno otvorila posjekotina na mojoj ruci. Ruke sam ozlijedio
prije, dok sam slagao cjepanice, ali sam ih snažno stiskao u zemlju dok
sam... Ona je bila ispod mene. Ja sam bio gore. A u borovim iglicama bilo
je razbijenog stakla. Odjednom smo začuli nekakav zvuk pucketanja u
grmlju. I ja sam podigao pogled. Maddy je također pogledala. Ravno u
Leenine oči. Leena je imala malu svjetiljku. Počela je bježati. Maddy se
izvukla ispod mene i vikala je Leeni da stane dok je navlačila hlače.
Onda je Maddy pojurila niz stazu za Leenom. Vratila je Leenu k meni, a
ja sam vidio koliko je pijana i uzrujana. Maddy je rekla Leeni da mora
obećati da nikome neće reći. Leena je plakala. Rekao sam Maddy da se
vrati na lomaču. Da se ponaša normalno. Da ću se ja pobrinuti za Leenu,
odvesti je kući, putem je urazumiti. Leena je bila podatna. Ona
me... voljela. Ja sam to znao. To sam iskoristio. Zagrlio sam Leenu koja je
jecala i pomogao joj da dođe do mog auta koji je bio parkiran na šumskoj
cesti.

Racheline oči sjaje. Njezina je mirnoća gotovo zastrašujuća. Zlokobna. Cijelo joj
se lice promijenilo. Izgleda kao da je, dok sluša, ostarjela deset godina.

CLAYTON: Vozio sam natrag prema gradu. Leena i ja smo se putem

svađali. Vidite? Rekao sam to detektivima. Taj dio je istina. Bila mi je
draga, ali je pogrešno protumačila moju ljubaznost i pažnju. Potpuno ju
je slomilo to što me vidjela s Maddy. Kao da sam izdao Leenu osobno.
Rekao sam joj koliko vjerujem u nju i da će jednoga dana postati netko
važan. I da ću je nastaviti podučavati i pomoći joj da postane značajna.

196
 Knjige.Club Books

Ali da ne smije nikome reći što je vidjela. Rekla je da me mrzi. Počela me

udarati dok sam vozio. Inzistirala je da je ostavim blizu mosta i da će, ako
odbijem cinkati Maddy i mene. Bila je pijana, postala je histerična. Zato
sam riskirao i stao. Krvavom sam rukom posegnuo na stražnje sjedalo i
zgrabio njezin ruksak. Dao sam joj ga i odvezao se.

TRINITY: Još je nosila vašu jaknu?

CLAYTON: Da.

TRINITY: Nikad se niste odvezli na vidikovac?

CLAYTON: Ne.

TRINITY: Niste li bili zabrinuti da će vas ona odati?

CLAYTON: Jesam. Vrlo. A da me odala, bio bih gotov. Ali sam se uvjeravao
da bi mogla šutjeti kad se otrijezni. Da će me pokušati zaštititi.

TRINITY: Bili ste navikli na to da učenice rade što im kažete.

CLAYTON: To me izvlačilo.

TRINITY: Kada ste je ostavili blizu Đavoljeg mosta?

CLAYTON: Nisam siguran. No, iz luga sam otišao prije eksplozije rakete.
A vožnja od luga do grada obično je trajala dvadesetak minuta. I nakon
što sam ostavio Leenu stvarno sam otišao ravno kući. Lacey je lagala.

TRINITY: Pa kamo je Leena otišla prije nego što ju je Amy Chan oko dva
ujutro vidjela kako prelazi most?

CLAYTON: Ne znam. Možda je jednostavno otišla pušiti ispod mosta.

Možda je otišla negdje drugdje.

197
 Knjige.Club Books

TRINITY: Onda je Lacey lagala. I Maddy je lagala. Zašto bi Maddy tvrdila

da ste vi i Leena imali spolni odnos?

CLAYTON: Do tada je Maddy saznala za ubojstvo. Možda je vjerovala da

sam ja to učinio, ne znam. Možda je zbog svoga tog ispitivanja mislila da
će netko od djece pokleknuti i otkriti da sam bio na lomači i radio nešto
loše. I možda se bojala da će njezina majka saznati što je radila sa mnom.
Pa je prvo svalila krivnju na mene. Da bi se spasila. Zato što bi onda to
bila njezina riječ protiv moje, jer je Leena nestala.

TRINITY: Što je s izjavom Beth Galloway da vas je vidjela kako se s

Leenom vraćate prema vašem automobilu?

CLAYTON: Pa i jesam se s Leenom vraćao prema svom automobilu.

TRINITY: Beth je izjavila da joj je Maddy rekla da vas je vidjela u spolnom

odnosu s Leenom.

CLAYTON: Ako je to izjavila, onda je Maddy lagala Beth. Možda je Beth

povjerovala u njezinu laž. Ili je možda Beth sve znala i podržavala je svoju
prijateljicu.

TRINITY: Kako se vaša jakna oprala? Kako je završila kod vas ako ju je
Leena nosila neposredno prije nego što je ubijena?

CLAYTON: Ne znam. Jednostavno ne znam. U mom se uredu pojavila

oprana. Bila je u plastičnoj vrećici za namirnice. Isprva sam mislio da ju
je Leena ostavila tamo. Tada nisam znao da je mrtva. Samo da nije otišla
kući niti došla u školu u ponedjeljak.

TRINITY: Pa, što se, onda, dogodilo Leeni ispod tog mosta?

CLAYTON: Zvučite skeptično, Trinity.

TRINITY: I jesam.

198
 Knjige.Club Books

CLAYTON: Stvarno ne znam. Sve što vam mogu reći jest da sam bolesna
osoba. Pokušao sam dobiti pomoć. Nekoliko puta tijekom godina. Kao
što sam rekao, bio sam kao dvoje ljudi u jednom tijelu. Dobar Pelley i loš
Pelley.

TRINITY: Kome ste se obratili za pomoć? Kakvu vrstu pomoći?

CLAYTON: Posjećivao sam mjesnog psihoterapeuta u Twin Fallsu.

Psihologa. Bio je obučen za hipnoterapiju. Prvo sam mu se obratio zbog
svoje ovisnosti o alkoholu. Zatim je on istražio malo dublje, da vidi
postoji li neki dublji razlog za to što pijem.

TRINITY: Hipnoterapija? Stavio vas je pod hipnozu?

CLAYTON: Navodno da bi mogao izravno razgovarati s mojom

podsvijesti. Nije uspio.

TRINITY: Jesu li vas detektivi pitali o vašoj terapiji? Jesu li uopće istražili
tu stranu priče?

CLAYTON: Nisu me pitali. Nikad se nismo dotakli toga. Možda su to

kasnije istraživali.

TRINITY: Kako se zvao taj psihoterapeut?

CLAYTON: Dr. Granger Forbes. On je bio otac Johnnyja Forbesa.

Pritisnem STOP.
Rachel polako podiže pogled.
Ja kažem: - Je li vam sada jasno zašto sam vas pitala koliko ste jako vi željeli
ušutkati Claytona?
- Ne možeš ovo objaviti. - Glas joj zvuči promuklo. - Ovo... ovo nije cijela
priča. Ne možeš objaviti ovo dok ne saznamo cijelu istinu. Ako ovo pustiš u eter,
to će... nanijeti štetu koju ne možeš pojmiti.
- To je problem s tajnama, zar ne, Rachel? Što ih dublje zakopate, to će učiniti
više kolateralne štete kada ih na kraju otkriju.
- Ne možeš...

199
 Knjige.Club Books

- Već jesam. - Pogledam na sat. - Četvrta epizoda objavljena je prije sat

vremena.

200
 Knjige.Club Books

ODJEK

DOMINO EFEKT

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

addy i Darren slušaju novu epizodu podcasta o Leeni Rai dok se Lily i
M Daisy u dnevnoj sobi igraju s Lego kockicama.
Na TV-u je crtić Psići u ophodnji. Maddyna koža bridi od vrućine i osjeća se
slabo. Ni ona ni Darren ne uspostavljaju kontakt očima.

TRINITY: Ako je Maddy Walczak lagala, zašto je to učinila?

CLAYTON: Da, istina je da sam imao spolni odnos na maloj čistini pokraj
malene staze u blizini poljskih zahoda. Ali to nije bilo s Leenom. Bilo je s
Maddy. Policajčina je kći općila sa mnom. Željela je to. Bilo je
sporazumno. I nije bilo prvi put.

Maddy pritisne STOP. Nepomično sjedi i zuri u svoj mobitel. Isto kao i Darren.
Ona ga vrlo polako pogleda. Uplaši je ono što vidi na licu svoga supruga.
- Je li to istina? - pita on. - Je li to jebena istina?
Ona naglo pogleda djevojčice u dnevnoj sobi, njihove male plavokose glave
blizu jedna drugoj. Zaokupljene su igrom, ne mogu ih čuti. - Snizi ton - kaže tiho.
- Kako... Jebote, Maddy! Kako si mogla? Što to znači? Jesi li...
- On ju je ubio, Darrene. Nemam ni najmanje sumnje. Možda sam spavala sa
svojim učiteljem... Sada... Sada mi je jasno što je to zapravo bilo. Da sam bila
njegova žrtva. Ali u to vrijeme nisam na to gledala na taj način. On je... imao samo
dvadeset šest ili dvadeset sedam godina i nije bio baš... star. Bio je
privlačan, šarmantan i zavodljiv, a ja sam bila naivna i bila je to užasna pogreška
koja me još uvijek proganja. Lagala sam o tome. Ali on sada laže. On i dalje laže.
On ju je ubio. - Oči joj se ispune suzama.

201
 Knjige.Club Books

Darrenovo je lice izobličeno. Između njih stoji teška, gorka uspomena. Visi
poput svjesnog, opipljivog bića. Zlog bića. Ali niti on niti ona ne mogu reći ništa
o tome. Čak ni jedno drugome. Bez obzira na to što je ljut, Darren izgleda
uplašeno kao i ona. Maddy zgrabi svoj mobitel i naglo krene prema hodniku.
- Što radiš? Kamo ideš?
- Nazvat ću svoju majku.
- Koji vrag... - on krene za njom i pokušava joj uzeti mobitel.
- Darrene! - vikne ona dok ga sklanja izvan njegova dohvata.
- Ostavi me na miru.
On je srdito pogleda.
Djeca podignu pogled. Lily počne cviljeti.
On odjuri do njih u dnevnu sobu. - U redu je, dušo. Tata samo pomaže mami
u nečemu. - Spusti glas i pogleda Maddy na vratima. - Što to izvodiš? Nisi
razgovarala s Rachel od... Zašto je uopće zoveš? Što ćeš reći?
- Dosta je, Darrene. Ja... razmišljala sam. Puno. Ne mogu više ovako. Krivnja,
tajne, to me ubija. To me pretvorilo u nekoga tko mi se ne sviđa. Ne želim više
biti ova osoba. Ne mogu više biti ova osoba.
- O čemu, dovraga, pričaš, Maddy?
- Cijeli život bježim. Borim se sa svime i svačime. Patim. Izazivam sudbinu.
Izlažem se rizicima koji su me do sada trebali ubiti milijun puta, a možda sam to
i željela. Ja... mislim da sam pokušavala ubiti tu stvar u sebi. Tu krivnju. Sramotu.
I zbog toga sam se obrušila na sve, na cijeli svijet. Ja... - Suze poteknu iz
njezinih očiju. Ona ih obriše s obraza. - Jednostavno ne mogu više ovako. Ne
mogu to više izdržati. Ne sada. Ne kad je taj podcast vani. Vrijeme je za istinu.
Dugujem to svojim djevojčicama. I svojoj majci. Ona... Ona me zaštitila. Znala je
da nešto nije u redu, a ipak me zaštitila. A ja sam je mrzila zbog toga jer sam
osjećala da je uvidjela moju krivnju. Mrzila sam sebe. - Počne birati broj.
On joj priđe, nadvije se nad njezina kolica. - Kako? Kako te točno Rachel
zaštitila?
- Onaj medaljon. Moj medaljon...
- Prestani! Smjesta! Samo spusti taj mobitel. Moramo razgovarati. Moraš mi
reći sve. Baš sve. Prije nego nazoveš mamu.

***

Beth vozi. Ide po svoju djecu koja su kod njezine mame. Preko Bluetooth
zvučnika sluša novu epizodu.

202
 Knjige.Club Books

TRINITY: Beth je izjavila da joj je Maddy rekla da vas je vidjela u spolnom

odnosu s Leenom.

CLAYTON: Ako je to izjavila, onda je Maddy lagala Beth. Možda je Beth

povjerovala u njezinu laž. Ili je možda Beth znala sve i podržavala je svoju
prijateljicu.

TRINITY: Kako se vaša jakna oprala? Kako je završila kod vas ako ju je
Leena nosila neposredno prije nego što je ubijena?

CLAYTON: Ne znam. Jednostavno ne znam. U mom se uredu pojavila

oprana. Bila je u plastičnoj vrećici za namirnice. Isprva sam mislio da ju
je Leena ostavila tamo. Tada nisam znao da je mrtva. Samo da nije otišla
kući niti došla u školu u ponedjeljak.

Naglo stisne kočnicu. Začuje se škripa i proklizavanje guma jednog automobila

koji je naglo zakočio kako je ne bi udario. Vozač pokaže srednji prst i potrubi.
Ona se trese. Nije ni vidjela vozilo. Skrene s ceste i popne se na kolnik. Pokuša
nazvati Maddy. Maddyn glas dopire iz zvučnika. - Razgovaram ili nemam mobitel
uza sebe pa, molim vas, ostavite poruku.
Pokuša ponovno. Ista poruka. Beth pokuša nazvati Darrena.
Nitko se ne javlja.
Nekoliko puta snažno udahne kako bi se pokušala smiriti i usredotočiti, a
zatim ubaci automobil u brzinu i ponovno se uključi u promet. Odveze se do kuće
svoje majke. Ulazna vrata doma njezinih roditelja otvore se prije nego što ona
uopće stigne do stepenica na trijemu. Na vratima stoji Eileen. Beth shvati da je
njezina majka sigurno čekala da njezin auto priđe kući. Lice njezine majke blijedo
je i namršteno. I Beth zna. Jednostavno zna... da je njezina majka čula četvrtu
epizodu.

***

Vozač dugolinijskog tegljača, koji 725 kilometara dugom autocestom 16 između

gradova Prince Georgea i Prince Ruperta u Britanskoj Kolumbiji ide prema
sjeveru, sluša emisiju o ubojstvu Leene Rai. Na tim dugim putovanjima počeo je
slušati podcaste o istinitim zločinima. Oni ga drže budnim i zabavljaju ga.
Pogotovo na ovoj autocesti na sjeveru, gdje ga zbog monotonije stabala, stabala i
još stabala duž beskrajne trake katrana ponekad počne hvatati san. I nije mlad.
Ovih se dana sve brže umara. Jedva čeka da ode u mirovinu. Sada vozi za tvrtku

203
 Knjige.Club Books

za distribuciju hrane. Nekoć je radio u šumarstvu, vozio je tegljač trupaca kroz

regiju Sea to Sky. Ruta kojom je vozio prolazila je kroz tvornički grad Twin Falls.
Sluša kako voditeljica Trinity Scott govori da je svjedokinja Amy Chan
vidjela Leenu Rai na Đavoljem mostu u subotu ujutro, petnaestoga studenog 1997.
Podsjeća slušatelje da je to bila noć kada je ruska raketa ušla u Zemljinu
atmosferu.

A kasnije, oko dva sata sljedećeg jutra, Amy Chan vidjela je Leenu Rai na
Đavoljem mostu. To su riječi Amy Chan iz transkripta njezina razgovora s
policijom Twin Fallsa dok opisuje što je vidjela. „Mjesec je bio pun. Velik.
Bilo je vedro. A s mora je puhao jako, jako hladan vjetar. To je ono što me
začudilo... vidjeti nekoga kako hoda potom ledenom vjetru. Vidjela sam
dugu tamnu kosu koja se vijori na vjetru. A onda sam vidjela jaknu i
osobu i shvatila da je to Leena.“

On iznenada osjeti nalet nervoze. Uspravi se i poglasni.

„Moglo se jasno vidjeti da je to bila Leena. Ona... to je njezina figura.

Leena je... bila visoka i krupna i imala je specifičan hod koji su ljudi
ismijavali. Nekako nezgrapan. Ali te je večeri bio još izraženiji jer je Leena
puno pila ili je barem izgledala potpuno pijano. Padala je posvuda
i hvatala se za ogradu. A onda je prošao kamion. Svjetla su je osvijetlila.
A ja sam rekla Jeppu 'Hej, to je Leena', i okrenula sam se na sjedalu kako
bih je gledala... Nisam gledala u daljinu pa nisam mogla vidjeti je li netko
iza nje, a onda smo prošli i sišli s mosta“.

U vozačevu umu odjednom oživi slika. Preko tog je mosta prešao samo nekoliko
sati nakon što je ta ruska raketa eksplodirala na nebu i za sobom ostavila komete
iznad planina. Prema sjeveru se vozio u svom tegljaču trupaca. Sjeća se da je na
mostu vidio djevojku obasjanu svjetlima njegova kamiona za prijevoz trupaca.
Cijelu su je okupala svjetla. Bila je krupna djevojka duge crne kose koja se vijorila
na vjetru. Na sebi je imala veliku vojničku jaknu i kargo hlače i teturala je pijana.
Ili je on pretpostavio da je pijana. Nije previše razmišljao o tome. Bila je noć s
petka na subotu u malom gradu u Pacifičkom sjeverozapadu u kojem su se djeca
dosađivala i za vikend vjerojatno nisu imala drugu zanimaciju osim napiti se, pa
mu se to činilo sasvim normalno.
Kad ispred sebe uoči znak za benzinsku crpku i odmorište za kamione, upali
pokazivač smjera i skrene s ceste. Uđe na parkiralište na odmorištu za kamione i
stane. Vozač uzme svoj mobitel i potraži broj za dojave podcasta To je zločin.
Okrene broj.

204
 Knjige.Club Books

Čuje snimku govorne pošte u kojoj se traži da ostavi poruku.

- Vidio sam je. Mislim da sam te noći vidio Leenu Rai kako prelazi Đavolji
most. Vozio sam tegljač trupaca i prelazio sam preko mosta vjerojatno oko dva
ujutro. Sjećam se zbog rakete. Vidio sam djevojku koja je preko mosta teturala
prema sjeveru. A malo dalje iza nje, u sjeni, vidio sam nekoga tko ju je, tako se
činilo, pratio.

205
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

ozim brzo. Već se spustio mrak. I približava se nevrijeme. Želim stići do

V Twin Fallsa prije nego što počne padati snijeg. Dok svladavam vijugave
zavoje autoceste 99 duž litica iznad oceana, ponovno slušam riječi Claya Pelleyja.

CLAYTON: Leena je počela bježati. Maddy se izvukla ispod mene i vikala

Leeni da stane dok je navlačila hlače. Onda je Maddy pojurila niz stazu za
Leenom. Vratila je Leenu k meni, a ja sam vidio koliko je pijana i uzrujana.
Maddy je rekla Leeni da mora obećati da nikome neće reći. Leena je
plakala. Rekao sam Maddy da se vrati na lomaču. Da se ponaša
normalno. Da ću seja pobrinuti za Leenu, odvesti je kući, putem je
urazumiti. Leena je bila podatna. Ona me... voljela. Ja sam to znao. To
sam iskoristio. Zagrlio sam Leenu koja je jecala i pomogao joj da dođe do
moga auta, koji je bio parkiran na šumskoj cesti.

Užasno sam nervozna dok prebrzo ulazim u oštar zavoj visoko iznad vode.
Naletim na led, proklizim. Gume auta škripe dok ga ispravljam i vraćam se na
cestu. Srce mi lupa.

TRINITY: Jesu li vas detektivi pitali o vašoj terapiji? Jesu li uopće istražili
tu stranu priče?

CLAYTON: Nisu me pitali. Nikad se nismo dotakli toga. Možda su to

kasnije istraživali.

TRINITY: Kako se zvao taj psihoterapeut?

CLAYTON: Dr. Granger Forbes. On je bio otac Johnnyja Forbesa.

206
 Knjige.Club Books

Zovem Maddy. Opet. I dalje se ne javlja. Ovaj put ostavljam poruku.

- Nemoj slušati nedavno objavljenu epizodu, Maddy. Molim te. Nemoj je
slušati. Nazovi me. Moramo razgovarati. O... O medaljonu. O fotografiji koju je
Liam snimio. Moram znati. Nazovi me.
Ulazim u još jedan oštar zavoj držeći obje ruke na volanu. Moja prednja
svjetla probijaju se kroz maglu koja se spušta s planine. Progutam slinu i ponovno
zovem. Sada pokušavam dobiti Grangera.
Ne javlja se.
Opsujem.
Pokušam ponovno. Isto. Zatim pokušam nazvati fiksni telefon u seoskoj kući.
Prebaci me na govornu poštu.
Opet opsujem. Pod svjetlima se pojavljuje još jedan oštar zavoj. Lagano
usporim kad vidim da mi se iz suprotne trake približava kamion. Njegov ogroman
kotač zapljusne moje vjetrobransko staklo mlazom vode. Brzo uključim brisače.
Dok ulazim u zavoj, oni idu klak, klak, klak.
Granger mi je lagao. Izravno sam ga pitala je li liječio Claya, a on je namjerno
lagao izbjegavajući odgovor. Što to znači? Za slučaj? Za nas... za naš odnos?
Odjednom izgleda da se cijeli naš zajednički život temelji na lažima. Ali zašto mi
Granger nije rekao? Što je skrivao? Claytonove riječi ponovno navru u moje misli.
Bio je otac Johnnyja Forbesa.
Ulazim u još jedan zavoj. Ne želim ići kamo me moje misli vode. Ali Granger
je poveznica. Sigurno. Znam kako su se odvijale njegove seanse hipnoterapije.
Više puta me uveo u hipnotički trans za liječenje mog PTSP-a povezanog sa
stresom. Prije nego što bi me uveo u hipnotičko stanje, dao bi mi upute, rekavši
da se, kad se probudim, neću sjećati što se dogodilo tijekom seanse. Unaprijed je
objasnio da je hipnoterapija moćan alat za aktiviranje autogenog tipa procesa
ozdravljenja u tijelu. Namjera je bila prekinuti negativne misaone petlje koje su
poticale ovisnosti ili druga destruktivna ponašanja.
Rekao je da ću, ako se suočim s okidačem nakon što se probudim iz transa,
automatski prijeći na nov način nošenja s tim okidačem.
U glavi opet čujem njegov glas od prije svib tih godina.
Kada uđete u hipnotičko stanje, ja ću moći razgovarati izravno s vašom
podsvijesti. Moždana se kora makne sputa. Ponekad tako daleko da se
moj pacijent ne može sjetiti ničega što se dogodilo tijekom hipnotičke seanse.
Ali moći ću usaditi misli izravno u vašu podsvijest. Kada se ponovno probudite i
suočite s posebno uznemirujućim spletom okolnosti, naprosto će vam doći ovaj
novi način razmišljanja. Iz područja u koje sam ga usadio.
Na autocesti Sea to Sky nazire se još jedan oštar zavoj. U njega ulazim najbrže
što se usuđujem.
Naprosto će vam doći.

207
 Knjige.Club Books

Misli mi se vraćaju na onaj dan kada smo se Luke i ja suočili s Clayem u sobi
za ispitivanje dok su ostali gledali iza jednosmjernog zrcala. Prisjetim se čudnog,
praznog pogleda koji je preplavio Clayevo lice neposredno prije nego što je
priznao tim čudnim monotonim glasom. Ponovno pomislim na podcast.

TRINITY: Kako ste mogli znati sve te detalje ako to što ste rekli nije bila
istina, ako vi to niste učinili?

CLAYTON: Jednostavno... mi je tako došlo. Došlo mi je u glavu. I htio sam

to reći. Sve to.

To je nemoguće. Nije valjda Granger. Zašto bi?

On je bio otac Johnnyja Forbesa.
Ali, kako? Granger nije imao nikakve veze s istragom iz 1997. godine...
Iznenada mi padne na pamet nešto što je Dirk Rigg rekao kad je na stol u
konferencijskoj sobi u policijskoj postaji Twin Fallsa stavio onaj tanjur s Nanaimo
kockama.
Merle ponovno pokušava prestati pušiti... Ovaj put se pokušava odviknuti
pomoću hipnoze.
Pronađem vidikovac i skrenem na njega. Dišem tako brzo i tako plitko da mi
se vrti u glavi. Bojim se da bih mogla hiperventilirati. Zaustavim svoj kamionet.
Smiri se, Rachel. Duboko udahni. Polako izdahni. Još jednom. Otvorim
prozor. Hladan zrak ponovno mi razbistri misli.
Brzo listam kroz imenik u mobitelu tražeći broj Dirka Rigga. Njegova
supruga Merle davno je preminula, a Dirk je prije nekoliko godina otišao u
mirovinu. Živi u domu za umirovljenike, a ja s njim popijem kavu jednom ili
dvaput godišnje kad sam u gradu.
Pronađem njegov broj i nazovem. Uznemireno lupkam po volanu dok čekam
da mi odgovori. On se javi.
- Rachel?
- Dirk, hej, slušaj, znam da je ovo iznenada, ali moram znati. Davno, kad je
Merle pokušavala prestati pušiti, a ti si rekao da pokušava pomoću hipnoze, kojeg
je psihoterapeuta posjećivala?
- Ima li ovo... veze s onim podcastom?
- Da. U sobi za sastanke si spomenuo da Merle ide na hipnoterapiju.
- U gradu je 1997. postojao samo jedan hipnoterapeut, Rachel, i ti to znaš.
Ja zatvorim oči. Gorak okus uvuče mi se u stražnji dio grla. Tiho kažem: -
Granger.

208
 Knjige.Club Books

- Naravno. Pomagalo je neko vrijeme, znaš. Nije pušila otprilike dvije godine.
Onda je opet počela. Vjerojatno zato što sam ja stalno pušio u kući, a to je za nju
bio prevelik okidač. Trebao sam prestati jer... pa, kao što znaš, na kraju je dobila
rak pluća.
- Moraš biti iskren prema meni, Dirk. Dosta je tajni. Jesi li me razumio? Jesi
li ikada Merle govorio o detaljima obdukcije Leene Rai? Jesi li razgovarao sa
svojom suprugom o slučaju i o tome kako je Leena ubijena?
Tišina.
- Dirk?
- Sranje - prošapće on. - Ja... Ima li ovo ikakve veze s...
- Samo mi reci, Dirk.
- Merle sam govorio o svemu. Stalno. Ona je bila moj oslonac, Rache. Čuvala
je moje tajne. Nikad nije odavala ono što sam joj rekao. I mene je teško potresao
Leenin slučaj, kao i sve nas, pogotovo nakon što sam pogledao rezultate obdukcije
i vidio kroz što je ta djevojka prošla i kako se utopila. Ti kamenčići u njezinim
plućima... to me je dotuklo. To kako je te kamenčiće uvukla svojim posljednjim,
očajničkim dahom. Te fotografije otiska čizme na njezinoj lubanji. Morao sam
razgovarati s Merle. A možda nisam trebao jer je ono što sam joj rekao napravilo
pomutnju i u njezinoj glavi. Nije mogla spavati. Rekla je da joj se te slike
stalno vraćaju u misli i da će je vlastita mašta zajedno s njima odvesti na neko
mračno mjesto. Nije to mogla izbaciti iz glave. Zbog toga je ponovno počela
pušiti. Mislim... mislim da je pitala svog psihoterapeuta kako da se nosi s time. S
tom traumom. Užasnim noćnim morama. Sa stvarima koje su je tjerale da
ponovno počne pušiti.
Suze mi naviru na oči zbog emocija koje su me preplavile. Duboko udahnem.
- Rache?
- Tu sam. - Trudim se primiriti glas. - Hvala, Dirk.
- Je li ovo imalo ikakve veze sa... Mislim, to nije moglo utjecati na istragu,
zar ne?
- Možda. U redu je.
- Sranje - prošapće on. - Što se dogodilo? Što se događa?
- Nisam još sigurna. Obećavam da ću ti javiti, u redu? Hvala, Dirk. Hvala ti
na iskrenosti.
Prekinem poziv i ponovno pokušavam dobiti Grangera. I dalje se ne javlja.
Kao da me svi koji su mi bliski izbjegavaju. Kao da su me odbacili. Provjeravam
koliko je sati. Tek je prošlo 20 sati.
Odlučim da ću otići do Raven’s Roosta da vidim je li Grangerov motocikl
možda parkiran ispred njega.
Kad dođem do grada i krenem malom sporednom ulicom iza puba, vidim
Grangerov motocikl.

209
 Knjige.Club Books

Uz motocikl su parkirana još dva Harleyja. Na oba su simboli Devil Ridersa

- taj prepoznatljivi dizajn paukove mreže.
Ja znam kako te zatvorske bande funkcioniraju, Rachel. Moj je otac na vratu
imao tetovažu koja ga je u zatvoru označavala kao pripadnika bande. Paukovu
mrežu... Ako član ili vođa bande Devil Riders želi da nekoga ubiju u ili izvan
zatvora, oni to mogu srediti. Ona bodljikava žica nikoga ne štiti.

210
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

lazim u bar. Gužva je. Nedjelja je navečer pa ima žive glazbe. Obilja hrane,
U popusta na piće. Rex sjedi za šankom. Primijeti me i podigne ruku, ali ja ga
ignoriram dok pogledom skeniram ljude u prepunom pubu. Ugledam ga.
Grangera. Kožnu jaknu. Razbarušenu kosu. Šćućuren je u separeu u stražnjem
dijelu sa svojim sinom Johnnyjem. Pognutih glava, o nečemu raspravljaju.
Krenem prema njima, probijajući se kroz gužvu.
- Hej! Kujo stara. Pazi kuda hodaš.
Ja ne reagiram na uvredu. Cijelo moje biće, svaka molekula u mom tijelu i
umu, usredotočena je na Grangerov zatiljak. Svu svoju mentalnu i emocionalnu
energiju usmjeravam na njega jer ne mogu ni približno pojmiti ono što je Clay
rekao o mojoj kćeri i što to znači za mene kao njezinu majku. I trenutačno se
najviše bojim da čovjek s kojim živim nije samo pomogao da Clay završi u
zatvoru prije dvadeset četiri godine, već je i danas pomogao da ga ubiju.
Dolazim do separea. Johnny me iznenađeno pogleda.
- Rachel? - kaže Johnny. - Jesi li dobro?
Granger okrene glavu i ugleda me. Potpuno problijedi.
- Jesi li ti to učinio? - ljutito ga pitam. - Jesi li ga dao ubiti?
- O čemu, dovraga, pričaš?
- Clay Pelley. On je mrtav. Izboden. Jesi li ti to učinio? Ti i tvoji prijatelji iz
Devil Ridersa?
- Isuse, Rachel. - Skoči na noge. - Sjedni, molim te. Snizi ton.
- Ti si bio njegov psihoterapeut, Grangere. I bio si psihoterapeut Merle Riggs.
Od Merle si saznao te detalje s mjesta zločina i usadio ih u njegovu glavu.
Njegovo lice još više problijedi. Zgrabi me za ruku. Ja se pokušam osloboditi.
On stisne čvršće. Snažan je. Privuče me k sebi i prisloni mi usta na uho.
- Ne ovdje. Razgovarat ćemo vani. U tvom kamionetu. Hajde, kreni. - Počne
me izvoditi van.

211
 Knjige.Club Books

Johnny nas gleda razjapljenih usta dok me njegov otac vodi kroz bučnu rulju.
Vidim kako Rex sjedi za šankom i gleda, mršti se. Vidim kako Johnny ide prema
šanku razgovarati sa svojim svekrom.
Izlazimo na mrzli zrak. Rominja kiša sitna poput izmaglice.
- Ulazi - kaže kad dođemo do mojeg kamioneta.
Ja otvorim vrata, uđem i sjednem za volan. Tresem se. Raščistit ću ovo s njim
makar sjekire padale.
Kad Granger uđe u kabinu i snažno zalupi suvozačka vrata, ja upalim motor
kako bih mogla uključiti grijače. Prozori se brzo počnu magliti.
- Reci mi o čemu, dovraga, pričaš - kaže on. - Kako to misliš, Clay je mrtav?
- Znaš da je.
- Rachel, zaboga. Ne znam. Imaj strpljenja.
- Clay Pelley jutros je izboden na smrt u zatvoru. To se dogodilo nedugo prije
nego što sam stigla tamo.
On se na trenutak zagleda u mene. Zatim polako prebaci pogled na klub. Zuri
u motocikle parkirane vani. Izgleda uplašeno. Nikada ga nisam vidjela ovakvog.
Dok gleda vrata puba, Johnny izleti kroz njih i projuri pored mog kamioneta.
Granger spusti prozor.
- Što se događa? - poviče. - Kamo ideš?
- Zvao me Darren - vikne Johnny. Nakratko oklijeva. - Razgovarat ćemo
kasnije. - Nestane iza mog kamioneta. Moja panika - moj instinkt za borbu ili
bijeg - toliko je usredotočena na Grangera i činjenicu da je Johnny Grangerov sin,
da je Johnny te noći bio na paljenju lomače u čast Ullru, da centar za logiku u
mom mozgu jedva bilježi Johnnyjeve riječi.
- Lagao si mi, Grangere. Izravno sam te pitala jesi li liječio Claya. Ti si rekao
da nisi, ali Clay te je otkrio. Nisi slušao zadnju epizodu, zar ne? Clay je rekao
Trinity i ostatku svijeta da je od tebe tražio da mu pomogneš s njegovim
ovisnostima. I u eteru je napomenuo da si otac Johnnyja Forbesa. Nazvala sam
Dirka Rigga jer sam se sjetila da je rekao da Merle ide na hipnoterapiju zbog svoje
ovisnosti o pušenju. On mi je rekao da je Merle tvoja pacijentica. Također je rekao
da je Merle otkrio sve detalje slučaja i daju je to uzrujalo.
Granger dugo šuti. Tiho opsuje i snažno protrlja lice rukama.
- Učinio si to, zar ne? Usadio si te detalje u Clayevu podsvijest. Claya je
izazvalo nešto što smo rekli tijekom ispitivanja i iznenada je počeo govoriti
nekakvim potmulim, monotonim glasom, prepričavajući kako je ubio Leenu. Ti
si mu to usadio u mozak. Želim znati zašto.
On opet opsuje, nasloni se na sjedalo i objema rukama prođe kroz kosu.
- Reci mi, Grangere. Sve. Nemoj ni pomišljati da mi sada lažeš, jer, znaš što?
Dosta su mi lagali. Clay je napao moju kćer. - Drhtavom rukom obrišem suze. -
Moje četrnaestogodišnje dijete, sa svojim učiteljem. - Glas mi puca. Stisnem usta,

212
 Knjige.Club Books

trudeći se potisnuti svoje emocije, dozvati se pameti. - Maddy je lagala. Ostala

su djeca lagala ili su manje-više pokušavala lagati. Lacey Pelley je lagala. Ti
lažeš.
On sjedi šutke. Rezignirano.
Premjestim se na sjedalu kako bih ga pogledala ravno u oči.
- Gledaj, znam da sam i sama griješila, Grangere. Očito je da sam kao roditelj
podbacila mnogo više nego što sam ikada mislila. Tada sam odbijala sagledati
probleme ili ih riješiti, i da, prestala sam razmišljati o svim neobjašnjenim
nedoumicama u slučaju nakon što je Clay priznao jer je to bilo lakše nego slijediti
druge tokove misli. Ali vrijeme skrivanja davno je prošlo. Sve je izašlo na vidjelo.
Sve se raspliće i više ne možemo pobjeći od istine. Niti ja, niti ti, niti Maddy, niti
bilo tko od nas.
- Što god da si tada učinila, Rache, to je ono što čini jedna majka. Štiti svoju
djecu. To je ono što čini jedan otac, što čine roditelji.
- Je li to ono što se dogodilo? - pitam tiho. - Johnny. Jesi li to učinio za njega?
Pomutio si razum svojeg pacijenta kako bi zaštitio svojeg sina?
Njegove oči i obrazi svjetlucaju. Shvatim da Granger plače. Njegovo lice
mokro je od suza. Nikada nisam vidjela Grangera da plače.
- Grangere - kažem nježnije, ništa manje očajnički - molim te, reci mi. Sada
sve izlazi na vidjelo. Ovog duha ne možeš ugurati natrag u bocu. Ako je Johnny
nešto učinio... Što se dogodilo? Od čega ga štitiš?
On duboko udahne. - Kad se Johnny vratio iz škole nakon vikenda kad se
palila lomača, zatekao sam ga u vešeraju. Pokušavao je oprati vojničku
komandosicu. Bila je prekrivena blatom i nečim što je izgledalo kao krv. Prvo ju
je pokušao umočiti u vodu, pa je zato voda bila crvena.
- Clayevu jaknu? Onu koju je Leena nosila?
- Tako je izgledala. Slova i brojke na prsnom džepu. Pitao sam ga što radi, a
on je rekao da je pere za prijatelja jer je prijatelju pokvarena perilica rublja. Rekao
je da se njegov prijatelj poskliznuo u blatu i posjekao te da je zato na jakni krv.
No ja sam na radiju čuo opis nestale djevojke i onoga što je imala na sebi. I...
naprosto sam imao jako loš predosjećaj. - Snažno izdahne. - Johnny je prolazio
kroz teško razdoblje otkako mu je umrla mama, a ja sam radio na našem odnosu
i nisam... Nisam vršio pritisak na njega. Nisam ga stjerao u kut. Već mi je
zaprijetio da će pobjeći zadnji put kad sam to učinio i znao sam da se, ako
pobjegne, više neće vratiti. Tih smo dana bili u napetim odnosima. Jakna je iz
perilice otišla u sušilicu, a zatim je nestala iz naše kuće. I danima nisam razmišljao
o tome. Sve dok se nije pojavila vijest da je tijelo neke djevojke pronađeno u
rijeci Wuyakan i da jakne još uvijek nema.
Srce mi snažno udara o grudni koš. Pomislim na Claya. Na podcast.

213
 Knjige.Club Books

TRINITY: Kako se vaša jakna oprala? Kako je završila kod vas ako ju je
Leena nosila neposredno prije nego što je ubijena?

CLAYTON: Ne znam. Jednostavno ne znam. U mom se uredu pojavila

oprana. Bila je u plastičnoj vrećici za namirnice. Isprva sam mislio da ju
je Leena ostavila tamo.

Začujem sirene. Prodiru u vruću unutrašnjost mog kamioneta i u moje misli.

Postaju sve glasnije. Pridružuje im se još sirena. Dolaze iz vatrogasnog doma.
Zvuči kao da idu prema stambenom naselju s druge strane doline. Pomislim na
Johnnyja. I ništa nema smisla. Svaki put kad saznam nešto novo, pojavi se
nepredvidiva prepreka. Kako se ovaj dio uklapa u slagalicu?
- Ti si liječio Claya Pelleyja. Znao si za dječju pornografiju. On je bio učitelj.
Odgajao je djecu. I sam je imao dijete. Ti si znao da su djeca u opasnosti. Imao si
obvezu to prijaviti, etičku obvezu. Ti...
- Clay mi se obratio radi liječenja od alkoholizma. Trebala mu je pomoć oko
toga. To je isplivalo tek kad sam zaronio dublje, u nastojanju da saznam postoje
li neki temeljni uzroci njegove želje da se otupi pićem. Tijekom seanse. Pod
hipnozom. A otprilike u isto vrijeme saznao sam detalje od Merle. I... Clay je bio
bolestan, Rache. Stopa recidivizma za tipove poput njega je...
- Nije me briga. To što si učinio bilo je neoprostivo.
- A ti? Jesi li ti zažmirila na jedno oko?
Okrenem glavu na drugu stranu, gledam kroz zamagljeni prozor. Srce mi tuče
kao ludo.
Granger kaže: - Usadio sam nešto u podsvijest bolesnog čovjeka. On je bio
taj koji je priznao. On je iskoristio te detalje jer je želio ići u zatvor.
Ja tiho kažem: - A u međuvremenu nam je nasilni ubojica kliznuo kroz prste
i sada je na slobodi. - Okrenem se prema njemu. - Jesi li ponovno pitao Johnnyja
za jaknu, nakon što su se pojavile vijesti o Leeninu tijelu?
- Ne. Bojao sam se pitati. Ali to je ono što sam radio večeras. Baš kad si ti
upala. Konačno. Nakon svih ovih godina, pitao sam ga izravno. Kaže da je jedan
prijatelj u ponedjeljak ujutro donio jaknu u školu u plastičnoj vrećici, dao mu je i
pitao ga hoće li im učiniti veliku uslugu i oprati je, a zatim je staviti u Pelleyjev
ured.
- Vjeruješ li mu?
On udahne i skrene pogled.
- Je li on to učinio, Grangere? Je li Johnny ubio Leenu? Je li seksualno
napastovao i ubio svoju kolegicu iz razreda?
Grangeru zazvoni mobitel. On pogleda u ekran kako bi provjerio broj
pozivatelja i podigne ruku. - Samo sekundu. To je Johnny.
214
 Knjige.Club Books

Javi se. - Što je bilo?

Grangerovo se tijelo ukoči. Oči mu se rašire. Naglo me pogleda. - Kada?
Kad vidim izraz na Grangerovu licu, oblije me hladan znoj. On prekine poziv.
- Izbio je požar. U... U Maddynoj i Darrenovoj kući.

215
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

tišćem gas dok jurim cestom prema slijepoj ulici u kojoj žive Maddy, Darren
S i moje unuke. S knedlom u grlu okrenem volan kamioneta i uz škripu guma
uđem u zavoj. Granger se čvrsto drži za kontrolnu ploču dok uz cvilež guma
ulazim u drugi zavoj. Iza nas se čuje zvuk više sirena. Mogu osjetiti miris
dima. Srce mi snažno kuca.
Kad uđem u sljedeći zavoj ugledam buktinju. Vatra je zahvatila cijelu kuću.
Kroz maglu bliješte svjetla vatrogasnih vozila. Plamen obasjava cijeli kraj slijepe
ulice. Zbog barikade na cesti moram nagaziti na kočnicu. Policajac u odori trči
prema mom kamionetu, a ja otvaram vrata i počnem juriti prema vatri.
Odgurnem barikadu u stranu i krenem trčati posred slijepe ulice. Policajac me
juri. Sa strane mi prilazi vatrogasac u punoj opremi. Moja je pažnja usmjerena na
kuću. Mislim samo na Maddy zarobljenu u invalidskim kolicima. Na Lily, Daisy,
njihova oca.
Eksplozija razbije prozore sjedne strane kuće. Vjetar uđe kroz prozore i
plamen počne snažno sukljati. Čujem pucketanje i potmulu tutnjavu. Još jedna
eksplozija.
Ulazna se vrata otvaraju. Iz kuće izleti neka osoba s jaknom ili dekom preko
glave. Zahvatila ju je vatra. Osoba trči prema travnjaku ispred kuće. Vatrogasci
trče prema njoj, a ona se baci na tlo i počne se valjati. Jedan od vatrogasaca
usmjerava crijevo prema trijemu kako bi ugasio plamen koji ga počinje proždirati
dok drugi vatrogasci izvlače čovjeka na sigurno. Vatrogasac koji trči prema meni
presiječe mi put. Zgrabi me za ruku. - Gospođo, ne smijete prilaziti. - Zadihan je
od trčanja. - Svi se moraju odmaknuti. Brine nas plinovod.
Ja mu se odupirem. - To je kuća moje kćeri, ona je unutra. Sa svojom djecom.
Ona je u invalidskim kolicima...
Do mene dolazi policajka u odori. Hvata me za ruku, pokušavajući me
obuzdati. I njoj se odupirem i pritom je udarim u lice. Ona zatetura unatrag.
Moram doći do kuće. Ne razmišljam. Snaga u mojim udovima je ogromna. Dolazi
još jedan policajac. Muškarac. Veći. Snažniji. Obori me na tlo i ne da mi da se

216
 Knjige.Club Books

pomaknem. Hvata me za ramena. - Gospođo. Slušajte me, gospođo. Pogledajte

me.
Ja pogledam kuću. Požar u zdanju toliko je snažan da vatrogasci ni ne
pokušavaju ući. Oni samo obuzdavaju i kontroliraju požar, sprečavajući da se
proširi na susjedne kuće i šumu iza. - Moje... Moje su unuke unutra.
Policajka je ustala. Nos joj obilno krvari tamo gdje sam je odalamila. Prima
me za drugu ruku. - Držim je - kaže vatrogascu. Vatrogasac me pusti i odjuri
prema svom kamionu.
- Gospođo - kaže policajka - svi se moramo odmaknuti. Povlačimo barikade.
Plinovod bi mogao eksplodirati.
Ali ja ukočeno stojim, pogleda uprtog u bukteći plamen.
Dvojica policajaca me na silu okrenu i vrate me do barikade. Vidim da mi je
kamionet nestao. Zacijelo su ga Granger ili policajci premjestili. Iza nas se začuje
prasak. Ja se trgnem i refleksno čučnem. Eksplozija prodre kroz noć. Osjećam
kako mi njezina silina udara u leđa i kako svi posrćemo naprijed. Zazvoni mi u
ušima. Netko vrišti. Sve se čini daleko. Crni dim suklja. Ja se gušim i kašljem.
Vatra tutnji poput grmljavine.

217
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

oćeš pivo? - pita Gio.

H Ja ga pogledam. Sjedim na maloj sofi u motelskoj sobi i kroz vlastiti odraz
na prozorskom staklu gledam u tamu. Tek je 21 sat, a vožnja do Twin Fallsa činila
se poput beskonačnog niza zavoja kroz mrak i vrijeme. Nisam sigurna kako bih
se trebala nositi sa smrću svoga oca. Treba li mi biti stalo ili trebam biti
zadovoljna.
Ili bih trebala tugovati.
Moje se misli vraćaju na neke od posljednjih riječi koje mi je uputio i prisjetim
se emocija u njegovim očima, na njegovu licu, dok ih je izgovarao. Sada kada
znam da je znao da se obraća izravno svojoj kćeri, sve dobiva potpuno novo
značenje.
Pogledao sam te detektive koji su mogli vidjeti vraga u meni, koji su me htjeli
zatvoriti, i odjednom sam znao. Morao sam otići u zatvor. Morao sam završiti iza
rešetaka. Htio sam biti zatvoren. Kako bih spasio one oko sebe. Kako bih spasio
tu djecu. Kako bih zaštitio vlastito dijete. Kako bih se odvojio od iskušenja zla.
Je li se on bojao da bi i mene, na kraju, mogao zlostavljati? Je li zato moja
mlada mama podvukla crtu i prijavila ga policiji? U oči mi navire bol dok se u
meni pojavljuje duboka, iskonska čežnja. Čežnja za nečim što nije moglo i ne
može postojati. Čežnja za istinskom i zdravom očevom ljubavi. Na neki čudan,
ružan, zamršen način, ljubomorna sam na Leenu Rai. Na činjenicu da je mom
ocu bilo stalo do nje. Na činjenicu da ga je ona poznavala onako kako ga ja nikada
neću moći poznavati. Nema mi nikakvog smisla što ovo osjećam prema žrtvi
brutalnog ubojstva. Ali laknulo mi je što je on nije ubio. Istinski vjerujem da je
Leenin ubojica još uvijek na slobodi. Tko god on bio. A sada je na meni da ovo
privedem kraju. Zbog sebe. Zbog moje mame. Zbog moje bake. Zbog mojeg tate.
I prije svega zbog Leene i obitelji koju je ostavila iza sebe, jer oni još uvijek
čekaju da pravda bude zadovoljena.
- Da - kažem Giju. - Popijmo pivo. - Noge u čarapama gurnem ispod stražnjice
na sofi i gledam ga kako odlazi do malog hladnjaka u čajnoj kuhinji, otvara ga,
vadi dvije boce lokalnog piva i nosi ih prema meni.
218
 Knjige.Club Books

Volim ga gledati. Volim kako se kreće. Na sebi ima trenirku koja mu nisko
visi na bokovima i izblijedjelu sivu majicu. Naravno, riječ je o dizajnerskim
markama, no on bi jednako dobro izgledao i u odjeći iz trgovine rabljenom robom.
Njegova je crna kosa razbarušena. Neobrijana brada prekriva mu čeljust. Zbog
toga njegove zelene oči izgledaju još svjetlije ispod gustih, tamnih obrva.
Iznenada shvatim koliko sam sretna što je Gio uz mene.
- Volim kad se odijevaš ležerno - kažem dok uzimam hladnu bocu.
On iznenađeno zatrepće i na trenutak se čini da je ostao bez riječi. Nešto teško
i vruće prođe između nas. Polako sjeda kraj mene dok ja skrećem pogled i odvijam
čep s boce piva. Primjećujem da mi srce brže otkucava. Otpijem dug, hladan
gutljaj, pitajući se zašto se bojim ući u vezu s muškarcima. Mislim u pravu vezu,
s muškarcima koje zapravo volim i poštujem. Umjesto mog niza kratkotrajnih
afera i veza za jednu noć s muškarcima koji su mi potrošna roba.
On stavi noge na stolić pokraj mojih. Otpije velik gutljaj, a zatim kaže: - Volio
bih da si mi rekla.
Ja se okrenem i pogledam ga.
- Taj Clayton Pelley bio je tvoj otac. - U očima mu se vidi da je povrijeđen.
Razumijem ga. I ja bih bila povrijeđena.
- Žao mi je, Gio. Ja... jednostavno nisam mogla. Ni sama nisam znala što bih
mislila o tome. Pretpostavljam da su intervjui s njime bili moj način da to sve
pokušam shvatiti. Da pokušam shvatiti njega. I da pokušam razumjeti ili dokučiti
svoj odnos s njim. - Zastanem, otpijem još jedan gutljaj iz boce. - Koliko god je
Leenina obitelj vjerojatno htjela, trebala znati zašto je učinio ono što su mislili da
je učinio, toliko sam to i ja trebala. A kada je rekao da je nije ubio... to mi je
pomutilo razum. Od tog sam trenutka htjela dokazati da nije ubojica. Htjela sam
da barem u tome bude nevin.
- A onda je rekao da je priznao kako bi oslobodio tebe i tvoju mamu.
Ja kimnem. - To, i... - Emocija mi priguši glas i oduzme riječi. Nekoliko
trenutaka sjedim u tišini. Gio stavi ruku na moje koljeno.
- Razumijem - kaže tiho, na aseksualan, neprijeteći, drag, prijateljski način.
To mi natjera suze na oči. Ali on samo sjedi i pušta me da plačem. I u tom trenutku
shvatim da ga volim. Vjerojatno sam ga uvijek voljela, a to me plašilo. Jer Gio je
dobar. Predobar za mene. Nisam htjela započeti nešto što bi nas oboje
povrijedilo i uništilo naš profesionalni odnos.
- Trebala bi nazvati svoju baku - kaže tiho.
- Kasno je kod nje.
- Svejedno, ona bi htjela znati.
Ja kimnem. U pravu je. Baka vjerojatno sjedi budna u staračkom domu uz
krevet moje mame. Sama. Sluša podcast. Pita se kako se ja osjećam.

219
 Knjige.Club Books

Što kažeš da nam odem uzeti nešto za jesti dok ti to radiš? - kaže Gio. - Zvuči
dobro?
Ja obrišem suze s obraza i nasmiješim mu se. - Da. Hvala. - Gledam ga u oči
i ponovno osjetim taj nalet topline u svojim grudima. Vidim kako mu zjenice
tamne. Nježno se nasmiješi. Mislim da u tom trenutku tišine oboje znamo da ćemo
spavati zajedno. Večeras.
- Vidimo se brzo?
Ja kimnem.
Kad Gio izađe iz motelske sobe, a ja čujem kako se za njim zatvaraju vrata,
nazovem baku.
Dok čekam da se javi, slušam udaljeno, sve jače zavijanje sirena i pokušavam
zamisliti kako je to bilo u Twin Fallsu prije dvadeset četiri godine, u isto ovo doba
godine. Dok je policija pod sirenama išla uhititi mog oca. Kad je mene čuvala
žena iz crkve dok je moja majka išla prijaviti mog tatu. Dok je sveprisutni,
prijeteći, vrebajući Chief promatrao skriven iza magle koja se neprestano kretala.
- Trinity?
- Bako, oprosti što zovem tako kasno.
- Je li sve u redu, dušo?
- Kako je mama?
- Isto, Trin. Jesi li dobro? Što se događa?
- Jesi li preslušala? Sve epizode?
- Jesam. Ne čudi me što je ta Maddison Walczak lagala, znaš?
- On je mrtav, bako.
Trenutak tišine. Još se sirena pridružuje udaljenom, ridajućem zboru. Sigurno
se događa nešto veliko.
- Kako to misliš, „On je mrtav“?
- Clayton. Ja sam kriva, bako. Ja... On je ubijen zbog mog podcasta. - Dok
izgovaram te riječi, kroz mene poput tsunamija naviru složene emocije. - Ili su
zatvorenici saznali da je pedofil i ubili ga. Ili ga je netko izvana, tko zna tko je
pravi ubojica, dao ubiti. Ja bih rekla da je ubojstvo organizirano izvana. Jer mu
vjerujem. On nije ubio Leenu. A netko vani jest. Da nisam pokrenula ovaj
podcast, on bi bio živ. Ja sam ovo učinila.
- Ne, Trin, nisi. Clayton je odigrao svoju ulogu. On je htio razgovarati s
tobom. On je sudjelovao. Preko tebe je htio reći svoju istinu cijelom svijetu. Ti si
mu ponudila sredstvo za postizanje tog cilja. Morao je znati koliko riskira kad je
na taj način to podijelio s tobom. Ako mene pitaš, Clayton je to možda očekivao.
- Zastane. - Možda je to čak i želio, Trin.
- On... on je znao tko sam. Nije mi rekao, ali sam nakon njegove smrti saznala
da je pratio mene i mamu. Znao je gdje smo u svakom trenutku.

220
 Knjige.Club Books

Moja baka dugo šuti. - Onda... Onda te je htio upoznati i vidjeti što je i tko je
postala njegova djevojčica. Htio ti je reći u lice da on nije ubio tu tinejdžericu.
Reći da mu je žao na svoj način. Dati ti do znanja da je priznao kako bi spasio
tebe i tvoju majku.
- Moja je majka pomogla da ga strpaju u zatvor.
- Lacey je morala preživjeti, Trin. Imala je dvadeset dvije godine. Bila je
zarobljena u noćnoj mori. Preživjela je. Ti si uspjela zbog nje. Oboje su učinili
ono što su učinili za tebe.
Suze mi ponovno navru na oči. Vrlo tiho kažem: - Hvala, bako. - Pokušavam
govoriti dok me preplavljuje još jedan val emocija. - Hvala ti na svemu. Što si
primila mene i mamu prije svih tih godina. Što si nam pomogla da se preselimo
na istok. Što... Što si mi rekla istinu. - Gušim se dok mi se grlo stišće od iznenadne
boli koju osjećam zbog gubitka. - Ne mogu ni zamisliti koliko si bila usamljena i
koliko ti je bilo teško. Dala si mi... Dala si mi ono što mi je trebalo. Pomogla si
mi da naučim tko sam. A sada moram shvatiti tko želim biti... Kako da nastavim
dalje.
Moja baka opet utihne. Osjećam da plače. Osjećam njezinu samoću dok sjedi
pored moje majke, koja je, u najpotpunijem smislu, otišla iz naših života. Kada
progovori, glas joj je promukao, tih. - Volim te, Trin. Sad se malo odmori. Ja idem
spavati. Mislim da ću se noćas naspavati. Dobro naspavati.
- Volim te, bako.
Prekinem poziv i u mobitelu pronađem fotografiju na kojoj me tata, dok sam
bila beba, drži u naručju. Zumiram njegovo lice, njegov široki osmijeh.
Dodirujem sliku. Mrzim ga i žalim ga. Ali drago mi je što nije ubio Leenu.
Gio pokuca i otvori vrata. S njim dolazi miris hrane, vruće i ukusne.
Odjednom sam gladna.
- Hej, to baš fino miriše - kažem, ustanem i odem do njega. Poljubim ga u
obraz. Ali zbog nečega na njegovu licu obuzme me jeza. Odmaknem se.
- Jesi li dobro? Što je?
- Te sirene - kaže i odloži vrećice na pult u čajnoj kuhinji. - Ljudi u restoranu
čuli su na radiju. Svi su u trgovini pričali o tome. Kažu... da su to Maddy i Darren.
Njihova kuća. Potpuno ju je zahvatio požar. I plinovod je eksplodirao.
Mene preplavi šok, zaprepaštenje.
- Jesu li dobro?
- Čuo sam da su unutra. - Glas mu puca. - Maddy i Darren su u plamtećoj
kući, sa svojim djevojčicama. Svi su unutra.

221
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Nedjelja, 21. studenog. Sadašnjost.

S jedim na nogostupu uz cestu i praznog pogleda zurim ispred sebe. Nada mnom
pada sitna kiša pomiješana s maglom. Čini mi se da ništa ne mogu shvatiti niti
pojmiti. Odveli su me u nekakav improvizirani zapovjedni centar, otprilike dva
bloka dalje. Promet prema naselju je prekinut. U blizini su parkirana dva vozila
hitne pomoći. Posvuda su obilježena policijska vozila. Policajci ispituju ljude.
Netko mi je dao kaput i vunenu kapu. Preko ramena mi je prebačena srebrna
poliesterska metalizirana folija, no još uvijek drhtim i zubi mi cvokoću. Pored
mene stoji dvoje susjeda. Muškarac i žena. Ne prepoznajem ih.
Dolazi bolničar. Želi me strpati u kola hitne pomoći, ali ja to odbijam. Moram
ostati ovdje. Želim znati što se događa s kućom. S mojom obitelji. Cijeli moj život
- cijeli moj svijet - gori. Sve što je bilo najdragocjenije, za što sam se trebala više
potruditi da spasim. A sada je prekasno. Čujem još jednu eksploziju. U magli
je tamnonarančast sjaj. Miris dima je težak. Oštar.
Polako okrenem glavu. Kroz tamu i oblake ne mogu vidjeti planinu Chief, ali
osjećam da je ondje. Nadvija se, gleda još jedan požar. Kao i lomaču prije svih tih
godina. Kao što je Chief gledao kako Leenu premlaćuju i utapaju u rijeci. Kao što
je gledao kako njezino tijelo pluta u riječnoj travi i zatim tone. Kao što je
gledao kako ja gledam ronioce koji su je tražili u mutnoj, tamnoj vodi ispod
Đavoljeg mosta dok su se orlovi uzdizali visoko, a leševi riba trunuli uz obalu.
Pomislim na Pratimu. Koja je sada mrtva. Njezine riječi tiho odjekuju u mojoj
glavi.
Mislimo da ih možemo zaštititi ako im naredimo što da rade, ako ih
kontroliramo. Mislimo da ne mogu upasti u nevolje ako ih zaokupimo sportom.
Ali griješimo.
A čak i ako ih uspijemo zaštititi tako da ostanu živi, svejedno ih ne možemo
natjerati da nas vole. Samim time što ih pokušavamo zaštititi možemo ih otjerati
od sebe. Čak ih i natjerati da nas zamrze.
Dolazi još jedna žena, čučne kraj mene.
- Mogu li ti nešto donijeti, dušo?

222
 Knjige.Club Books

Ja je jedva primijetim. Jer dok se okrećem u smjeru njezina glasa, iza nje u
silueti blistavih svjetala policijskog vozila ugledam Johnnyja Forbesa. I on preko
ramena ima srebrnu foliju. Svjetlo se reflektira u njoj - crveno, bijelo, plavo,
crveno. Johnny razgovara s dvojicom policajaca. Ja se iznenada usredotočim i
prisjetim kako je Johnny istrčao iz puba. Kako je Granger spustio prozor.
Što se događa? Kamo ideš?
Zvao me Darren. Razgovarat ćemo kasnije.
Teško se dižem na noge. Krenem prema Johnnyju.
Dok se približavam primjećujem da Johnny oko obje ruke ima omotane
zavoje. I na glavi ima zavoj. Čujem ga kako govori policajcima: - Vrata dnevne
sobe bila su zaključana. Iznutra, mislim. Nisam ih mogao otvoriti, a onda je vatra
izbila kroz vrata radne sobe, koja su također bila zatvorena. Ja... nisam mogao
doći do njih. Nikoga od njih.
Prenerazi me kada shvatim da je osoba koja je istrčala iz kuće s dekom u
plamenu zacijelo bio Johnny.
Johnny, koji se žurio naći s Darrenom prije nego što je požar izbio.
Johnny, kojeg je otac uhvatio kako pere krv s jakne koju je Leena nosila kad
je ubijena.
- Laže! - viknem, priđem Johnnyju i objema ga šakama udarim u prsa. On
zatetura unatrag i padne na haubu policijskog vozila. Ja ga još jednom gurnem. -
Jesi li ti to učinio? Jesi li ti to jebeno učinio... Jesi li podmetnuo požar? Je li se to
dogodilo? Zato što si bio ovdje, ovamo si dojurio ravno iz puba. I onda ugledamo
ovo. Tebe kako istrčavaš iz kuće... To si bio ti, zar ne? Ti si to učinio! Ti si
podmetnuo požar. Zato si bio unutra. Ti si ovo učinio! - udaram ga šakama.
- Zaboga, Rachel, maknite se s mene. Maknite je od mene.
Policajci me odvlače od Johnnyja. Ja se pokušavam osloboditi njihova stiska.
Drhtim. Rastrojena sam. Ne uspijevam shvatiti što mi policajci govore.
Dolazi Granger, zadihan je. Zacijelo je parkirao moj kamionet negdje daleko.
- Rachel? Johnny? Što se, do vraga, ovdje događa? - pogleda policajce, a
zatim mene.
- On je to učinio... Johnny je zapalio kuću. Podmetnuo je požar dok su svi bili
unutra. Ja...
- Rachel? - Granger me zgrabi za ramena, okrene me prema sebi.
- Pogledaj me. Usredotoči se.
Pokušavam.
On kaže: - Johnny je ušao u kuću kako bi ih pokušao spasiti.
Ja zatrepćem.
- Darren me nazvao - kaže Johnny. - Nazvao je da kaže da je sve gotovo.
- Što... Što je gotovo? - Osjećam se ošamućeno. Zbunjena sam.

223
 Knjige.Club Books

- Ne znam. Ali zvučao je loše. Prijatelji smo cijeli život i nešto nije bilo u
redu. Ja.... On je zvučao kao da će to okončati, kao da će okončati svoj život ili
tako nešto. Bio je pijan. On... Odmah sam sjeo u auto, a kad sam stigao ovamo,
vidio sam da je u kući požar i utrčao sam unutra. Pokušao sam doći do njih, ali
činilo se da su vrata zaključana. U sobama sam čuo vrištanje i lupanje, ali nisam
mogao doći do njih.
Ja zurim. Ne mogu mu vjerovati. To je samo još jedna laž.
Namrštim se i kažem: - Ti si imao tu jaknu. Leeninu jaknu. Svom si ocu rekao
da je prijatelj pao u blato i posjekao se. Tko je bio taj prijatelj? Tko te je zamolio
da opereš jaknu, Johnny?
Johnny zuri u mene. Na njegovu licu pulsira crveno i plavo svjetlo, zbog čega
izgleda jezivo i divlje.
- Tko, Johnny, tko?
On okrene glavu, udahne, a zatim me pogleda u oči. - Bila je to moja žena.
Bila je to Beth. Ona me zamolila.
- Molim?
- Beth ju je donijela u školu u plastičnoj vrećici. Bio je ponedjeljak ujutro.
Prišla mi je kad sam otvorio vrata svog ormarića. Zamolila me da je sakrijem,
operem i zatim vratim u ured gospodina Pelleyja... Nagradila me svojim tijelom.
Tako smo... započeli ljubavnu vezu. Ja sam bio... napaljeni tinejdžer. Nisam
mogao propustiti takvu priliku... Beth Galloway? Lijepa plavuša, kraljica škole?
Samo sam oprao jaknu, to je bilo sve. - Zastane. - Samo, to nije bilo sve.
- Beth? - Nikako ne mogu shvatiti što govori.
- Darren je htio da znam što je moja žena bila. Htio je da znam istinu. Rekao
je da neće pasti sam i...
Policajčev radio zakrči. Johnny se okrene. Ljudi iznenada počnu uzbuđeno
pričati i kretati se oko mene. Netko počne trčati.
Ja gledam oko sebe.- Što se događa?
Granger kaže: - Čini se da su izvukli nekoga. Iz kuće. Kroz stražnja vrata.
Dvojica susjeda izvukla su jednog ili dvoje stanara iz kuće prije nego što je
plinski vod eksplodirao. Stanare su odveli u guduru iza kuće. Šalju spasilački tim
da dođe do njih kroz šumu.
Ja počnem trčati.

224
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Ponedjeljak, 22. studenog. Sadašnjost.

ek je prošla ponoć. Gio i ja sjedimo u unajmljenom kombiju. Vani pada kiša.

T U niskim oblacima možemo vidjeti sjaj vatre i možemo čuti sirene. Policijska
vozila su posvuda. Policajci nas zaustavljaju na policijskoj barikadi na kraju ulice
koja vodi u stambeno naselje. Ne dopuštaju da vozila ulaze ili izlaze,
zbog „policijskog uviđaja“. Što mi govori da je ovo više od požara. Događa se
nešto veliko.
- Misliš da je to palež? - kaže Gio. - Misliš li da je nekako povezano s
podcastom?
- Ne znam - kažem tiho. Ali bojim se da jest. - Možda smo pokrenuli nešto
strašno. Osjećam... Osjećam se užasno zbog onih dviju djevojčica. - Pogledam
Gija. - Što ako sam ja kriva? Što ako su mrtve zbog mene?
- Ako je netko za nešto kriv, Trin, onda su to oni ljudi koji su skrivali tajne.
Koji su lagali. Koji su pokušali zataškati cijeli ovaj slučaj. Jer mi ovo tako izgleda.
Kao kolateralna šteta koja je nastala jer je istina naglo izašla na vidjelo. A šteta je
velika jer je istina bila dugo zataškavana i to je utjecalo na mnoge živote. Sada su
to životi nevine djece. Koja pate zbog nečega što se dogodilo prije dvadeset četiri
godine, davno prije nego što su se ta djeca uopće rodila. Svi ljudi koji su bili dio
toga morat će prihvatiti krivnju za to. - Gleda me u oči. - Baš kao što će tvoja
majka morati prihvatiti krivnju za ono što je učinila da te zaštiti. Zbog te laži, zato
što si ti morala saznati istinu da bi mogla živjeti normalnim životom, vratila si se
ovamo u potrazi za odgovorima. Ono što je učinila tvoja majka, što je učinio tvoj
otac, o čemu su svi oni učenici u školi lagali ili nisu lagali... to je uzrok ovome.
Njih treba kriviti. Čak i one detektive treba kriviti.
Osjetim vibraciju na zapešću. Bacim pogled na svoj pametni sat i vidim da na
internetskoj stranici podcasta To je zločin imam govornu poštu. Izvadim mobitel,
utipkam broj i pritisnem „1“ za poruku.
Glas je muški i dubok.
- Vidio sam je. Mislim da sam te noći vidio Leenu Rai kako prelazi Đavolji
most. Vozio sam tegljač trupaca i prelazio preko mosta vjerojatno oko dva ujutro.
Sjećam se zbog rakete. Vidio sam djevojku koja je preko mosta teturala prema

225
 Knjige.Club Books

sjeveru. A malo dalje iza nje, u sjeni, vidio sam nekoga tko ju je, tako se činilo,
pratio.
- Slušaj... slušaj ovo - kažem Giju dok uključujem zvučnik na mobitelu.
Duboki glas ispunjava unutrašnjost kombija.
- Daleko iza pijane djevojke bio je tip s crnom zimskom kapom navučenom
preko čela. Visok tip. U velikoj jakni. S njim je bila djevojka. Isticala se. Mjesec
je bio pun, a ja sam ih nakratko zabljesnuo farovima. Njezina je kosa privukla
moju pozornost, način na koji je svjetlucala na svjetlu. Bila je duga.
Svijetloplava. Gotovo srebrnasta na toj mjesečini. Vijorila se na tome
hladnom vjetru. Sezala je do struka.
Ja progutam slinu.
- Beth? - pita Gio, uzbuđenim glasom. - To je sigurno bila Beth Galloway.
- Uglavnom... Slušao sam podcast i onaj dio o raketi me podsjetio na sve to.
Mogu se točno sjetiti gdje sam bio one noći kad sam tu djevojku vidio na
Đavoljem mostu. Moje je ime Daniel Barringer. Možete me nazvati na ovaj broj.
Zurim u Gija. Mozak mi ključa. No još uvijek ne mogu u potpunosti složiti
dijelove slagalice.
- Ako je na mostu stvarno bila Beth, zašto je pratila Leenu? I tko je bio s
njom?

226
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Ponedjeljak, 22. studenog. Sadašnjost.

rošla je ponoć, a ja sam u bolnici Twin Falls. Maddy je dovedena bez svijesti.
P Trenutačno je obrađuju liječnici iz hitne službe. Djevojčice su kod drugih
liječnika. Žive su, ali još ne znam koliko su teške njihove ozljede. Bojim se.
Nemirno hodam, trljam ruke. Granger je sa mnom, ali ne mogu ga gledati. Ne
mogu podnijeti vidjeti njegovo lice.
Jedan od susjeda koji je pomogao spasiti Maddy i djevojke nalazi se u
čekaonici. On je otac kojeg sam vidjela kako postavlja božićne lampice dok je
njegova beba gledala s trijema kad sam išla u posjet. Tata sa svojim malim
djetetom. Riskirao je svoj život kako bi pomogao mojoj kćeri i njezinim kćerima.
Žena mu je mogla ostati udovica, a dijete bez oca. Strašno me opterećuju ti
mračni detalji koji su isplivali toliko godina nakon Leenina ubojstva. Kada priča
počinje? Znam da ne završava.
- Jeste li dobro? - pita me susjed.
Ja se ugrizem za usnu i kimnem. - Ne znam kako bih vam zahvalila.
- Maddy je odradila većinu posla. A dovoljna mi je hvala što su one žive.
Susjed i prijatelj koji su mu sinoć bili u posjeti osjetili su miris dima. Izašli
su, vidjeli požar i otrčali u vrt Maddyne kuće. Ona je uspjela razbiti prozor na
stražnjem dijelu kuće i obje kćeri izgurati kroz razbijeno staklo. Muškarci su
udaljili djevojčice od stražnjeg dijela kuće dok je u prednjem dijelu bjesnila vatra.
Ali Maddy je ostala unutra. Dok se borila da spasi živote svoje djece, greda
je pala, udarila je u glavu i onesvijestila je. Muškarci su razbili klizna staklena
vrata, ušli, probili se kroz dim i uspjelije pronaći. Nju i djevojčice odnijeli su u
mokru guduru iza kuće neposredno prije velike eksplozije. Ondje su se morali
skrivati dok je vatra bjesnila sve dok spasilačke ekipe nisu mogle doći kako bi
izvukle Maddy i njezinu djecu.
Darren nije uspio izaći iz kuće.
- Zašto ne odete kući? - pitam čovjeka. - Vaša bi obitelj vjerojatno htjela da
sada budete uz njih.
- Moram znati da će Maddy i djevojčice biti dobro. Mislim, stvarno dobro.
Naprosto... moram znati.
227
 Knjige.Club Books

Niz hodnik nam prilazi liječnik. Svi se ukočimo i zurimo u njega. Pokušavam
mu pročitati izraz lica. Ne mogu disati. Ne mogu misliti.
Usredotočio se na mene. - Jeste li vi Rachel Hart?
- Ja... Da, ja sam Maddyna majka. Ja sam baka. Ja...
- Bit će dobro. Curice su fizički dobro. Nekoliko gadnih posjekotina i
ogrebotina. Neke manje opekline. Sitni problemi zbog udisanja dima, ali bit će
dobro.
Moja koljena pokleknu, lagano zateturam, a onda se uspravim. - Moja kći?
On se ljubazno osmjehne. - I ona će biti dobro. Dobila je snažan udarac u
glavu. Od udarca je dobila potres mozga, ali smo joj zašili ranu na čelu. I
imobilizirali smo prijelom ruke. Stavili smo joj gips. Pažljivo ćemo je motriti
sljedeća dvadeset četiri sata i sljedećih nekoliko dana. - Zastane.
Pogleda Grangera. - Imale su sreće. Oboje ih možete ići vidjeti.
Susjed se srušio u plastičnu stolicu i drži lice u rukama. Jeca od olakšanja.
- Odmah dolazim - kažem.
Priđem susjedu, sjednem u stolicu pokraj njega i zagrlim ga. - Hvala vam.
Hvala vam... Nikad vam se neću moći dovoljno zahvaliti.
- Hvala Bogu. Ja... - Njegove riječi zamru uz tihi jecaj.
- Izložili ste se strašnoj opasnosti kad ste ušli u goruću zgradu. Doveli ste svoj
život u opasnost. Vaša žena... vaše vlastito dijete moglo je izgubiti nekoga koga
voli da ste bili povrijeđeni.
- Te prekrasne djevojčice. Lily i Daisy. I Maddy, koja je nastradala dok ih je
spašavala... Ja... Morao sam ući... Reagirali smo nagonski. Nismo ni razmišljali.
Samo... samo sam trebao čuti kako liječnik govori da će svi biti dobro. Da sam
uspio učiniti nešto dobro.
- Želite li ih vidjeti? - pitam.
- Ne... Ne, bit ću dobro. Moram se vratiti ženi i kćeri.
- Granger će vas odvesti... svojim autom - kažem.
Granger me iznenađeno pogleda. Ja udahnem i prvi put otkako smo sjedili u
mom kamionetu ispred Raven’s Roosta pogledam ga ravno u oči.
- Moram vidjeti Maddy i djevojčice nasamo. Ne želim da budeš tamo sa
mnom.
Njegove se crte lica promijene, zategnu se od boli. Oči mu se zacakle.
- Svi smo griješili, Rache. Svi smo samo htjeli zaštititi svoju djecu.
- Bi li to rekao da su Maddy, Lily i Daisy izgorjele zajedno s Darrenom? Što
je s Darrenom? Mojim zetom? Koliko života treba biti izgubljeno zbog zlih
postupaka prije četvrt stoljeća?
On zuri u mene. I u tom trenutku, uz bolnički miris koji se širi oko nas, miris
dima u našoj odjeći, oboje znamo da je jedno istina. Među nama je gotovo. Mora

228
 Knjige.Club Books

biti. Neću mu moći oprostiti ono što je učinio. Ne znam točno koliko sam ja imala
udjela u tome - u kojoj mjeri - ali činjenica da sam uopće imala udjela znači
da vjerojatno ni sebi neću moći oprostiti.
Medicinska sestra me prvu odvede da vidim djevojčice.
Uđem u sobu i vidim dva kreveta, dva mala lica. Preplašene oči.
- Primile su blage sedative - kaže medicinska sestra. - Lily, Daisy, vaša je
baka ovdje.
- Baka? - kaže Daisy. - Gdje je mama? Gdje je tata?
Srce mi se slomi i suze poteku. Sjednem na krevet, zagrlim Daisy i primim
Lilynu ruku. Kroz suze koje mi teku niz obraze kažem: - Mama će biti dobro.
Oporavit će se.

***

Na nebu ispred bolničkih prozora polako sviće zora, a Maddyne oči zatrepere i
ona polako dolazi k svijesti. Ja sjedim u velikoj stolici pokraj njezina kreveta i u
krilu držim djevojčice. Obje su konačno zaspale na mojim rukama. Noge su mi
utrnule, ali nisam se usudila pomaknuti jer sam se bojala da ću ih razbuditi.
Provela sam sate udišući miris dima u njihovoj kosi i još jedan miris, miris mojih
unučica.
Tijekom noći je došla policija i rekla mi da je u zaključanoj dnevnoj sobi u
prednjem dijelu kuće pronađeno Darrenovo tijelo. Bilo je jasno da je Johnny
doista pokušao razvaliti vrata, ali nije uspio doći do svog prijatelja.
Policija želi razgovarati s Maddy kad se probudi. Rekli su da postoje jasni
dokazi paleži. Pronađeni su tragovi više požara koji su uz pomoć akceleratora bili
zapaljeni u više dijelova kuće, jedan za drugim u bliskom slijedu. Izgleda da su
Maddy i djevojčice bile zaključane u Maddynoj radnoj sobi, a Darren se zaključao
u dnevnu sobu. Kod njega je bio izgorjeli plinski spremnik. Policija je rekla kako
se čini da se možda polio benzinom prije nego što je zapalio vatru u dnevnoj sobi.
Policajci će se uskoro vratiti. Nadam se da ću prije toga uspjeti razgovarati s
Maddy.
Pomaknem se i pažljivo se izvučem ispod usnule djece. Pokrijem ih dekom i
odem do kreveta. Primim Maddy za ruku.
- Mads, dušo?
Ona zatrepće i polako usmjerava pogled prema meni, a zatim iznenada pokuša
uspravno sjesti.
- Djevojčice!
- Dobro su. Pogledaj. Ššš, one čvrsto spavaju. Primile su blagi sedativ.
Ona okreće glavu na jastuku i pritom se zgrči od boli. Ispod oka joj izbija
tamnoljubičasta modrica. Iznad oka zavoj pokriva šavove. Pokušava pomaknuti
229
 Knjige.Club Books

ruku, a onda se čini da shvaća da je u gipsu. Slobodnom rukom oprezno dodirne

čelo.
- I ti ćeš biti dobro - tiho kažem. - Slomljena ruka. Snažan udarac u glavu,
pokoji šav. Ali izvukla si svoje djevojčice kroz stražnja vrata i izgleda da si onda
dobila udarac u glavu. Tvoj susjed i njegov prijatelj provalili su i izvukli vas van.
Djeluje zbunjeno, kao da se pokušava sjetiti. Zatim panično raširi oči.
- Darren? - Glas joj je promukao. Opet se nakašlje i zgrči.
- Zbilja mi je žao, Mads. On... nije preživio.
Ona zatvori oči i zarije glavu natrag u jastuk. Ispod trepavica joj cure suze.
- Policajci će se uskoro vratiti. Pitat će te što se dogodilo.
Ona zatrepće i otvori kapke. Nekoliko trenutaka šuti. Vlažeći usne, vrlo tiho
kaže: - Želim razgovarati s tobom, ali... ne želim da Lily i Daisy čuju.
Ja kimnem. - Potražit ću medicinsku sestru da vidim može li mi netko pomoći
da ih vratim u njihovu sobu i da pazi na njih.
Nakon što su djevojčice sigurno premještene, ja privučem stolicu uz krevet,
sjednem i primim Maddynu zdravu ruku. Ona zatvorenih očiju nekoliko minuta
samo leži u tišini i dopušta mi da je držim. Moja kći prvi put u dvadeset četiri
godine nije ustuknula pred mojim dodirom. Suze mi navru na oči i samo puštam
da taj trenutak traje jer se bojim da će se sve u trenu opet promijeniti.
Ona ponovno pokuša navlažiti svoje suhe usne. - On ga je podmetnuo, mama.
Darren je podmetnuo požar.
Mama.
Želudac mi se zgrči.
Tako dugo nisam čula kako ta riječ silazi s usana moje kćeri. I odjednom me
to slomi. Borim se da zadržim nalet svojih emocija.
Šmrcnem i tiho kažem: - Zašto?
- Zbog onoga što su on i Beth učinili Leeni.
- Ne razumijem.
Maddy drhtavo udahne. Opet zatvori oči. A kad progovori, čini se kao da joj
glas dolazi negdje izdaleka, kao da je odlutala na neko daleko, daleko mjesto.
- Uvijek sam mislila da sam ja za to kriva. Da smo mi krivi. Da smo svi krivi.
Nikad nisam znala. Ja... Nitko od nas nije znao da su se Darren i Beth vratili.
Vratili su se da to završe.
Studen se polako ušulja u moj trbuh. Ne kažem ništa. Užasavam se onoga što
bih mogla čuti.
- Ja i ostale djevojke, mi... - Otvori oči. Oblivene su suzama. Glas joj drhti. -
Mi smo je opkolile. Leenu. Te noći. Ispod Đavoljeg mosta. Mi djevojke. Mi smo
je prebile.

230
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Ponedjeljak, 22. studenog. Sadašnjost.

ako to misliš, „opkolile“? - Krv mi udara o bubnjiće.

K - Beth je saznala da je Leena ukrala njezin adresar. To je za Beth bila kap
koja je prelila čašu. Leena nam je i prije krala nakit i šminku. A kad je uzela
adresar počela je zvati dečke i pretvarati se da je Beth i preko telefona je govorila
stvari koje su bile... odvratne. Beth je uvijek imala Leenu na piku, bila je nasilna i
nekako sadistična, tako da... Ne znam, možda je zato Leena to učinila. Ali kad je
Beth saznala... to je bilo kao izravan napad na Beth, a time i na sve nas u društvu.
Beth je rekla da Leenu moramo naučiti lekciju.
Maddy zašuti. Svojom zdravom rukom uzme čašu s vodom pokraj svog
kreveta i otpije gutljaj.
- Beth je nazvala Leenu dan prije lomače. Pozvala ju je na „zabavu poslije
lomače“ ispod južne strane Đavoljeg mosta. Beth je rekla Leeni da je čeka lijepo
iznenađenje. Leena joj je povjerovala. Nije mogla ni predvidjeti da je to smicalica.
Zamka. Namještaljka. Zasjeda. Leena je bila uzbuđena. Stvarno je mislila da joj
Beth pokušava biti prijateljica i oblijetala nas je na lomači.
Prisjetim se riječi koje je Darsh Rai te večeri u trajektnom pristaništu Laurel
Bay izgovorio meni i Lukeu.
Siguran sam da su vam već svi rekli da je Leena činila glupe, glupe stvari i
da nije imala pojma koliko je zbog toga izgledala očajno. Ponekad… -
jednostavno nije znala pročitati ljude.
- Na lomači smo htjeli otpiliti Leenu, ali je Beth rekla da se moramo nastaviti
pretvarati ili Leena neće doći na most.
Ja sam tako mirna, tako tiha da se Maddy više ne obazire na mene. Oči su joj
ogromne i tamne i jako je blijeda. Izgleda kao moja mala Maddy. Mlada djevojka
koju sam nekoć jako voljela i za koju bih učinila sve. Moje srce i duša ponovno
se slamaju. Dio mene želi joj reći da prestane. Čula sam dovoljno. Ostalo ne
želim znati. U meni se diže zagušljiv užas. Jeza. Zbog onoga što će tek izaći iz
usta moga djeteta.
- Reci nešto, mama. Molim te. Reci bilo što.

231
 Knjige.Club Books

Svjesna sam sekunda koje otkucavaju. Vani je zora sve svjetlija. Policija će
se uskoro vratiti. Progutam slinu, nakašljem se. - A Clay Pelley? Je li on bio na
mostu?
- Nije.
Osjećam mučninu.
- Bio je samo na lomači. Nakon što nas je Leena prestala gnjaviti, sjela je s
Clayem na kladu s druge strane vatre. - Maddy oklijeva. - On je bio slab na nju.
Drukčije se ponašao prema njoj. Bilo mu je stalo. Mislim da je dio njega koji je
bio učitelj uistinu mario za Leenu.
Mo’š mislit’.
- Je... je li istina što je Clay rekao u podcastu, Maddy? Je li te on zlostavljao?
Niz njezine blijede obraze kliznu suze. - Mislila sam da ga volim. Mislila sam
da je to odvažno i da imam najbolju tajnu na cijelom svijetu. Mislila sam da me
to što je on tako zainteresiran za mene čini stvarno posebnom. Sve bih učinila za
njega. I da, te sam noći bila s njim u grmlju. Ali Leena je došla tražiti njega, a
pronašla je nas. Kako se seksamo. - Duboko udahne i zadrhti. - Pozli mi je kad se
sjetim toga kako je mojim emocijama manipulirala osoba od povjerenja i kako se
nikad nisam mogla natjerati da o tome govorim, da kažem tebi. A što sam duže to
držala u sebi, to mi je bilo gore u glavi, u duši. Zbog... Zbog toga sam se istresala
na sve, uključujući i tebe. Uglavnom na tebe. I zbilja mi je žao. Ali... ono što je
Clay rekao u podcastu bila je... jest... istina, mama. Dok je on vodio Leenu stazom
do svog auta, ja sam otrčala natrag na lomaču.
Ona zašuti. Ja pogledam na sat. U grudima mi raste napetost. Policajci će
uskoro doći. Opterećuje me spoznaja da sam potpuno podbacila u svojoj ulozi
majke. Nisam bila tu za svoje dijete na način na koji sam trebala biti. Nisam je
spasila od jako bolesnog čovjeka. Prečesto sam izbivala iz kuće i prečesto sam
bila odsutna da bih shvatila da ona prolazi kroz sve veće poteškoće.
Nisam dovoljno obraćala pozornost. Sve dok nije bilo prekasno.
- Maddy, - kažem vrlo tiho - zašto je Clay odabrao baš tebe? Zašto je taj
seksualni predator mislio da si ranjiva?
Ona briše suze s obraza. Ruka joj drhti. - Tada nisam mislila da sam žrtva.
Kao što sam rekla, osjećala sam se posebnom jer sam privukla njegovu pažnju.
To... To je počelo kad sam otišla k njemu jer sam... imala problema kod kuće.
Moje se grlo stisne samo od sebe. Riječi koje izgovaram su nerazgovjetne,
izobličene. - Kakvih problema, Maddy?
- S tobom. S tobom i tatom. Ti si stalno radila. Pokušavala si svima dokazati
da ćeš biti dobar policijski načelnik i zamijeniti djeda.
Suze mi navru na oči. Okrenem glavu i gledam kroz prozor. Ona me primi za
ruku.
- Mama. Pogledaj me, mama.

232
 Knjige.Club Books

Ja progutam slinu i pogledam svoje dijete.

- Sada sam i ja majka. Ponekad... ponekad...
- Možeš li mi oprostiti, Maddy? Možeš li smoći snage za to?
- Ne mogu sebi oprostiti, mama. Za ono što sam učinila.
- Jesi... jesi li te noći kad se palila lomača rekla Beth što si radila s Clayem?
Ona opet zatvori oči. - Ne - prošapće. - Ali Beth nas je vidjela kad je išla na
toalet. Poludjela je. Bila je bijesna. No na kraju smo obje lagale. Ona je lagala za
mene. Bio je to početak kraja našeg prijateljstva. - Zadrži moj pogled. - Vidiš,
Beth je bila ta koja je pozvala Claya na lomaču, koja mu je rekla za nju. Kad se
toliko razbjesnila na mene, shvatila sam da je zapravo mislila da bi ona te noći
mogla zavesti Claya. Mislila je da je ona Clayeva „posebna djevojka“.
- Maddy, medaljon...
- Nosila sam ga te noći kad se palila lomača. - Naši pogledi se susretnu. - Ali
ti to znaš. Jer si ukrala onu fotografiju na kojoj smo ja i djevojke, koju je Liam
snimio. Onu iz ladice u mojoj spavaćoj sobi, na kojoj se jasno vidi medaljon oko
mog vrata.
- Kako je završio u Leeninoj kosi?
Ona okrene glavu na jastuku, okrene se od mene.
- Maddy?
- Ispod mosta smo čekali da Leena dođe - kaže tiho. - Ja, Beth, Darren,
Cheyenne, Dusty, Seema. Dusty je bila jako nabrijana i bila je navikla na nasilje.
Doživjela je nasilje u obitelji. I sama je bila nasilna. Ona je prva udarila Leenu.
Snažno. U lice. Svi... svi smo je tukli i udarali, a Darren joj je gazio po leđima.
Dusty i Cheyenne su na njoj gasile svoje cigarete.
Zgrčim se kad se sjetim mrtve djevojke na stolu za obdukciju tog dana u
mrtvačnici. - Darren... nosi obuću veličine 45.
Ona kimne. - Nosio je radne čizme iste marke koju je nosilo pola momaka u
gradu.
- Uključujući Claya Pelleyja.
Ona kimne. - Bilo je stvarno užasno. Svi su je jako udarali. Ja sam je jednom
udarila šakom, a u svom tom metežu mi je medaljon strgnut s vrata i zacijelo se
zapleo u Leeninu kosu. - Moja kći dugo šuti. U očima joj se pojavi prestravljen
pogled. Kao da kroz vremenski tunel gleda tu hladnu noć ispod mosta.
Osjećam da vrijeme otkucava. Vani je sve svjetlije. Napetost u mojim grudima
postaje sve veća.
- Nastavi, Maddy - kažem tiho.
Ona udahne. - Beth je Leeni strgnula ruksak s leđa i otvorila ga, tražila je svoj
adresar.
- Ali nije ga našla - kažem. - Zato što je bio u bočnom džepu Leeninih hlača.

233
 Knjige.Club Books

- Mi to nismo znali. Beth je sve izbacila iz ruksaka, a stvari su pale između

stijena. Pronašla je Leenin dnevnik i otvorila ga. Upalila je svoju svjetiljku i
počela čitati, a Leena, koja je krvarila, pokušavala ga je zgrabiti. I neke su stranice
istrgnute. - Otpije još jedan gutljaj vode, nakašlje se. - Ja sam im rekla da
prestanu. Pokušala sam ih zaustaviti. Oni su je nastavili udarati, a ja sam im rekla
da odlazim. Udaljila sam se. Nisam to više mogla podnijeti. Darren me pokušao
zaustaviti, ali sam se istrgnula iz njegova stiska i nastavila dalje. Sama sam cestom
krenula prema Ari’su. Putem sam povratila. Ostali su me sustigli... Cheyenne,
Dusty, Seema. Rekli su mi da Darren i Beth dolaze za njima. Nisam znala da su se
Darren i Beth vratili k Leeni. Kada sam čula da je njezino tijelo pronađeno...
mislila sam da je Leena zacijelo pala s mosta i potom umrla od ozljeda koje smo
joj svi nanijeli te da sam i ja djelomično odgovorna za njezino ubojstvo. Zato sam
lagala o svom medaljonu. Zato smo svi lagali. Tada je gospodin Pelley priznao
da ju je on ubio. Ja... nisam to mogla povezati, ali pretpostavila sam da je zacijelo
pronašao Leenu na sjevernoj strani mosta i tamo je utopio i da je na to mislio kad
mi je rekao da će se „pobrinuti“ za nju nakon što nas je špijunirala iz grmlja.
Ona leži i šuti, a ni ja neko vrijeme ne mogu govoriti jer mi do uma dopire
grozota onoga što se zapravo dogodilo.
Maddy se tada nakašlje i kaže: - Darren mi je priznao nakon četvrte epizode
podcasta. Rekao je da su on i Beth slijedili Leenu koja je teško ozlijeđena i
ošamućena teturala preko mosta. I odveli je stazom na drugu stranu mosta i...
rekao je da su „završili posao“.
Gledam u svoje dijete dok mi se slike Leenina golog tijela na ploči vraćaju u
misli toliko jasno da mogu namirisati mrtvačnicu. Mogu osjetiti Lukea pokraj
sebe. Mogu vidjeti Tuckerove drhtave ruke dok usmjerava kameru. Vidim
Leeninu oštećenu jetru. Njezino izvađeno srce na vagi. Čujem glas dr. Backmann.
Ovo je slično onome sto bih očekivala da ću vidjeti kod ozljede od
nagnječenja. To se često događa kod žrtava prometnih nesreća. Ova je djevojka
prošla pakao.
Maddy vrlo tiho kaže: - Dok gospodin Pelley nije priznao, mislila sam da smo
mi ubili Leenu. Mislila sam da sam ja pomogla u tome.
- Jesi. Svi ste. Svi ste pomogli.
Ona opet okrene glavu i samo leži. Kao da je izgubila svaku volju za životom.
Pomislim na Lily i Daisy. Moram pomoći svom djetetu. Svi moramo pronaći
način da se izvučemo iz ovoga.
- Zašto, Maddy? Zašto su se Beth i Darren vratili i učinili to?
- Beth... Ona... zna biti sadistična. Čak i zla. Ona ima opaku narav. To joj je
u krvi. I mislim da je na njoj iskalila svoj bijes jer sam spavala s gospodinom
Pelleyjem. Možda je i istresala svoje frustracije jer mu se Leena sviđala, jer mu je
bila draga, jer je prekorio Beth zato što ju je maltretirala. - Duboko udahne.
- Darren... mi je rekao da on i Johnny namjeravaju izgubiti nevinost u noći kada

234
 Knjige.Club Books

se prinosila žrtva Ullru. Obojica su to očajnički željela. A budući da je Leena bila

jako pijana, oni su je na neki način nagovorili i ona je pristala, ranije te noći, u
šumi.
Meni se digne želudac. U dubini grla osjećam gorku žuč. - Znači, prije nego
što je prebijena na mostu, silovala su je dvojica kolega iz razreda?
Suprug moje kćeri i sin mojeg partnera.
- To je, na neki način, bio sporazumni seks. Ona je uvijek radila razne stvari
kako bi se osjećala potrebnom ili voljenom. Sve je pogrešno tumačila.
- To nije sporazumni seks i ti to znaš, Maddy.
Ona zatvori oči. Ispod trepavica joj počnu curiti suze.
- Ali zašto... Zašto se Darren vratio s Beth?
Ona proguta slinu. - Re... rekao je da se nadao da ću mu ja biti prva ljubavnica.
Rekao je da mu se toliko gadilo ono što su on i Johnny učinili s Leenom u šumi
daju je nakon toga samo želio mlatiti dok ne nestane iz njegova života. Riješiti je
se. Bio je pijan, vjerojatno na drogama i potpuno pomahnitao zbog premlaćivanja.
Jedva mogu disati. Srce me boli pri pomisli na Leenu. Na njezine roditelje,
njezinu obitelj.
- Kako je sinoć izbio požar u tvojoj kući? Što se dogodilo s Darrenom?
Ona proguta slinu. - Re... rekao je da je sve gotovo. Da će se u podcastu
saznati da su on i Beth ubili, utopili Leenu. I da ne može dopustiti da njegove
kćeri odrastaju s tom spoznajom. Praktički je naiskap popio bocu viskija.
Zaključao nas je i zapalio kuću. Rekao je da je sve napokon gotovo. Pokušao nas
je sve ubiti. Kao da je pokušavao spaliti uspomenu na sve, uključujući i nas.
Skočim na noge, priđem prozoru i čvrsto stisnem ruke na grudima. Prkosno
gledam u granitne stijene planine Chief. Mokre su i blistaju. Preko njih u sivoj
zori prelazi rasuta magla nošena vjetrom.
Nije ni čudo što je Johnny o tome šutio. I oprao jaknu. Silovao je Leenu, mrtvu
djevojku. Volio je Beth. Sve bi učinio za tu manipulativnu mladu ženu. Nije ni
čudo što su sva ostala djeca lagala. Znali su što su učinili. Svi su sudjelovali u
smrti Leene Rai.
Nije ni čudo što su rado žrtvovali svojeg učitelja kad se činilo da je on
spreman preuzeti krivnju.
- Maddy - kažem, i dalje okrenuta prema prozoru. - Policajci... KKKP... će
uskoro doći. Moraš im reći sve. Baš sve.
Tišina.
Okrenem se. - Moraš. Ovo se ne smije nastaviti. Ne može biti više kolateralne
štete.. Moraš misliti na Lily i Daisy.
- I Beth ima djecu.
- Moraš učiniti ono što je ispravno. Istina je ispravna.

235
 Knjige.Club Books

Ona kimne. - Znam - kaže tiho. - Sada to znam.

Čujem čudan zvuk i okrenem se prema vratima.
Eileen. Stoji na vratima blijeda kao krpa.
- Eileen? Jesi... Koliko dugo stojiš tu? Jesi li čula sve?
- Otišla je - prošapće. - Beth. Moja malena je otišla i uzela je djecu. Izdano je
upozorenje o otmici djeteta. Policija ih svuda traži. Johnny je rekao da je Darren
zvao i Beth. Neposredno prije požara. Kada je Johnny došao kući, nje više nije
bilo. Jedan od njihovih susjeda rekao je da je po njih došao neki muškarac u
velikom kestenjastom kamionu. Na vratima je imao sliku paukove mreže. Ja...
Rex misli da je to Zane Roily, jedan od motociklista koji vise u pubu. - Zaljulja
se i primi za okvir vrata da se podupre. Glas joj puca. - Johnny misli da se možda...
potajno viđala sa Zaneom.
- Ajme, Eileen. Žao mi je.- Priđem svojoj prijateljici i zagrlim je. Ona nasloni
glavu na moj vrat i počne jecati. Milujem njezinu kosu dok joj tijelo drhti, a
njezine suze padaju po mojoj majici. - Moraš vjerovati da će ih policija pronaći.
Moraš vjerovati da će pronaći Beth i djecu, u redu?
- One su moje unuke - prošapće naslonjena na moje rame. - One su mi sve na
svijetu.
- Znam - kažem blago. - Znam.
Ali, unatoč mojim riječima, bojim se. Šanse da djecu pronađu na sigurnom,
živu, sve su manje kako vrijeme potrage prolazi. Pogotovo ako je Zane Roily
poveznica Devil Ridersa s ubojstvom Claya Pelleyja u zatvoru.
- Gospođo Galloway? - Svi se okrenemo. U hodniku ispred sobe stoje dva
uniformirana policijska službenika iz KKKP-a. S njima su i policijski službenici
iz Twin Fallsa.
- Možemo li porazgovarati, gospođo Galloway?
Eileen obriše svoje uplakano lice i kimne. Službenik iz KKKP-a je odvede.
Službenica mi kaže: - Jeste li vi majka? Majka Maddison Jankowski?
- Jesam. Ja sam Rachel Hart - kažem.
- Htjeli bismo razgovarati s vašom kćeri, gospođo Hart.
Ja kimnem i pokušam ponovno ući u sobu s policajkom, ali me službenik iz
KKKP-a zaustavi. - Nasamo. Htjeli bismo razgovarati s njom nasamo.
Ja pogledam Maddy.
- U redu je, mama. U redu je.

236
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Ponedjeljak, 22. studenog. Sadašnjost.

io je otišao u bolničku kantinu po kavu. On i ja smo stigli rano jutros, nakon

G što smo u vijestima čuli da su neki od stanara kuće dovedeni ovamo nakon
požara. Nitko nam ne govori tko je povrijeđen ili tko je živ. Pred glavnim ulaznim
vratima bolnice skupljaju se fotografi i novinari s mikrofonima. Kroz prozore
vidim nekoliko novinarskih vozila dalje niz cestu, jedno sa satelitskom antenom
na krovu. Upozorenje o otmici djece iz obitelji Forbes - šestogodišnjeg Douga i
četverogodišnjeg Chevvyja - na svim je vijestima. Beth Forbes u bijegu je sa
svojom djecom, a ja mislim da znam zašto.
Nazvala sam vozača kamiona. Čula sam njegov opis mlade žene sa
svijetloplavom kosom do struka koja se vijori na vjetru. Bila je to Beth. Sigurna
sam u to. Ona i zasad nepoznati muškarac te su noći na Đavoljem mostu slijedili
Leenu neposredno prije nego što je ubijena.
Bethina majka, Eileen Galloway, radi u ovoj bolnici kao ekonom. Gio i ja se
nadamo da ćemo je zaskočiti ako uđe. Ušli smo prije nego što je bolničko
osiguranje počelo zabranjivati novinarima ulazak u ustanovu.
Novinari također žele razgovarati sa mnom. Mobitel mi je zvonio bez
prestanka. Žena s Global TV-a jutros je objavila priču da sam ja kći Claytona Jaya
Pelleyja i da je moj otac ubijen u zatvoru. Vijest se proširila. Moj podcast i ja
postali smo glavna priča. Odjek. To je obilježje narativa koji se razvija uživo -
otkrivanje, razrješavanje i domino efekt koji se odvija u stvarnom vremenu.
Stari slučaj, za koji se mislilo da je riješen, ponovno je oživio i usijao se.
Gio se vraća iz kantine s dvije kave. U očima mu se vidi uzbuđenje.
Mislim da sam upravo vidio Maddyne i Darrenove kćeri u kantini - kaže
prigušenim glasom kako ga nitko ne bi čuo dok sjeda kraj mene. Daje mi kavu. -
Slijedio sam izdaleka medicinsku sestru dok je vodila dvije djevojčice natrag niz
hodnik i čuo sam da je netko rekao da je njihova majka dobro, ali da mu je jako
žao zbog njihova oca.
Hvala Bogu. Skrenem pogled. Želim plakati. Više nemam nikakvu kontrolu
nad onim što sam pokrenula. I bez obzira na to koliko je uzbudljivo postalo, sada
sam uplašena... izbezumljena. Sjetim se Rachelina upozorenja u restoranu.

237
 Knjige.Club Books

Ne možeš ovo objaviti. Ovo... Ovo nije cijela priča. Ne možeš objaviti ovo dok
ne saznamo cijelu istinu. Ako ovo pustiš u eter, to će... nanijeti štetu koju ne možeš
pojmiti.
Jesam li bila nepromišljena? Neodgovorna? Jesam li trebala bolje istražiti
prije nego što sam taj zadnji dio pustila u eter?
- Rachel mi je rekla da odgodim objavljivanje posljednje epizode - tiho kažem
Giju. Otpijem gutljaj kave. - Rekla je da još ne razumijem cijeli opseg priče i da
bi ljudi mogli nastradati. Ja... jednostavno nisam mislila da će ovako završiti. Da
će ljudi izgorjeti u požaru. Da će mala djeca zamalo umrijeti. Da će druga djeca
biti u opasnosti i u bijegu s majkom koja bi mogla biti ubojica. Što sam učinila?
- Hej - kaže Gio nježno. Stavi svoju kavu na stol ispred nas, zagrli me i privije
k sebi. Ja se ne povučem. Samo se prepustim njegovu zagrljaju. Iznenadi me
koliko je taj zagrljaj utješan. Iznenadi me osjećaj topline koji je prostrujio mojim
tijelom kad sam osjetila taj dodir, kao i osjećaj pripadnosti. Povezanosti.
Trebam ovog čovjeka. Nisam ni shvaćala koliko. Imam osjećaj da Gija poznajem
jako dobro, a opet ni približno dovoljno.
- Nisi mogla ništa promijeniti, Trin. - Nježno mi makne kosu s čela. - Ta
snimka... Bilo je predviđeno da će biti objavljena prije nego što si saznala da je
Clayton mrtav. Bila je objavljena prije nego što si se uopće našla s Rachel u
zalogajnici. Nisi je mogla uskratiti onima koji su se već uključili. Za nju se znalo.
Ja protrljam lice. - Možda sam jednostavno trebala pričekati dok nisam bolje
razumjela kontekst. Zabrinuta sam za tu djecu, Gio, Bethinu djecu. - Pogledam ga
u oči i kroz šapat kažem: - Misliš li da su Beth i onaj muškarac koji je pokupio
nju i djecu to učinili, dogovorili da se mojeg oca ušutka?
- Trčiš pred rudo, Trin - kaže Gio.
- U upozorenju o nestaloj djeci stoji da se traži kamion sa slikom paukove
mreže na vratima.
On pogleda gomilu novinara kroz prozor. Vjetar im mrsi kosu, a njihovi
kaputi lepršaju. - Da - prošapće. - Da, mislim da je to moguće. To ima smisla. Ako
je Beth bila na tom mostu, možda je učinila nešto stvarno strašno o čemu mora
šutjeti. Dovoljno strašno da angažira nekoga iz Devil Ridersa da ušutka tvog oca,
a zatim pobjegne sa svojom djecom, ostavljajući svog supruga i život iza sebe.
- Jadan Johnny.
- Da.
Vidim kako Rachel izlazi iz hodnika i ulazi u čekaonicu. Žurno ide prema
izlazu iz bolnice. Vidim trenutak kada Rachel kroz prozore ugleda gomilu
okupljenih predstavnika medija. Ukoči se, kao da ju je netko zabio u zid.
Zbunjenost preplavi njezino lice.
Skočim na noge i potrčim prema njoj. - Rachel...
Ona se okrene. Lice joj se zgrči kada me ugleda. Izgleda kao da je uhvaćena
u zamku, izmorena, iscrpljena.
238
 Knjige.Club Books

- Je li Maddy dobro?
Ona me odmjerava. Upija me. Njezine oči uprte su u moje. Buka bolnice kao
da jenjava u daljini. I na trenutak smo same, zatvorene u kapsuli. Počinjem se
bojati najgoreg. Da njezina kći nije preživjela.
- Ja... Gio je vidio djevojčice... Lily i Daisy - kažem. - Znam da su dobro. Ja...
- Darren je mrtav.
Osjećam slabost. Odgovornost. Za sve što se dogodilo. Ipak, to je ono što sam
na neki način htjela, zar ne? Kopati i otkrivati tajne ovoga grada sve dok istina o
toj noći ne izađe na vidjelo. - A... A Maddy?
- Ona će biti dobro. - Rachel oklijeva. Njezin pogled bježi na okupljeno
mnoštvo ispred prozora koje je sve brojnije. Opet se okrene prema meni. -
Spremna sam - kaže tiho. - Prihvatit ću tvoju ponudu. Govorit ću.
Ja se zabezeknem. - Mislite...
- Učinit ću to. Gostovat ću u tvojoj emisiji. Sve ću ispričati. Maddy je upravo
dala izjavu policiji i rekla mi je da će se savjetovati s odvjetnikom , ali i da želi
razgovarati s tobom.
Na trenutak ostanem bez riječi.
Rachel tiho kaže: - Ja ti to dugujem, Trinity. - Zastane, a oči joj se iznenada
zamagle. - Janie. Svi ti to dugujemo. Mi smo dio ove priče. Ti si dio ove priče. I
čuvanje tajni... mora prestati.
- Znate li tko je to učinio? Tko je bio Leenin ubojica?
- Da.
Njezin izravan odgovor pogodi me u utrobu. Pomiješani osjećaj naleta
adrenalina, uzbuđenja, nervoze i ljutnje snažno bukne u mojim grudima.
- Bila je to Beth, zar ne? - kažem. - I još netko. Muškarac.
Ona proguta slinu.
Ja kažem: - Nazvao me vozač dugolinijskog tegljača. Slušao je podcast. Sjeća
se rakete i sjeća se da je te noći vidio Leenu na mostu. Iza nje su u sjeni bile dvije
osobe koje su je slijedile. Jedna je bila djevojka plave kose do struka. Druga visoki
muškarac s kapom.
- Znači, postoji svjedok.
- Tako se čini.
Ona kimne, a pogled joj ponovno odleti na medijsku falangu vani. Iznenada
izgleda slomljeno, provuče ruku kroz zapetljanu kosu. - To je dobro - kaže tiho. -
Dobro je što postoji svjedok.
- Rachel, tko je bio taj muškarac?
Ona me pogleda u oči. - Maddyn suprug, Darren. Otac mojih unučica. Moj
zet. A ja to nisam znala. Nitko od nas nije znao. Čak ni Maddy. Ne prije nego što

239
 Knjige.Club Books

je zapalio njihovu kuću, njihove živote. Htio je da svi umru s njim. Htio je da sve
to nestane.
Ja se zaprepastim. - Zbi... zbilja mi je žao, Rachel.
Bivša detektivka obriše suzu.
- Maddy će... pristati na to? Na razgovor sa mnom?
Rachel kimne. - Da. I o onome... što joj je tvoj otac učinio, ako želiš to čuti.
Emocija me snažno udari u trbuh. Toliko snažno da ostajem bez daha. Ja zbilja
hoću znati. No dio mene odjednom je nesiguran. Boji se čuti sve. Ali moram.
Želim znati. Željela sam znati otkad sam prvi put vidjela onu fotografiju svog oca.
Svi imamo potrebu razumjeti odakle potječemo. Tko smo. Ovo putovanje
započelo je kad sam bila dijete koje se počelo raspitivati o svome „mrtvom“ tati.
Svi su me putovi vodili ovamo, upravo ovamo, u ovu bolnicu u Twin Fallsu u
kojoj sam rođena. Pred staru detektivku koja mi je promijenila pelenu i zatvorila
mog tatu. Ja moram znati.
Rachel na trenutak oklijeva, kao da razmišlja hoće li otkriti više.
Zatim kaže: - Nešto si bila rekla, Trinity, još u prvoj epizodi podcasta.
Postavila si pitanje: „Ako je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo, je li isto
potrebno i za njegovo ubojstvo?“ Bila si u pravu. Potrebno je. Svi smo ubili Leenu
Rai. Svi smo previše puta okrenuli leđa, skrenuli pogled. A ako me pitaš tko je
sinoć podmetnuo požar... svi smo to učinili.
Tada učini nešto neočekivano. Zagrli me i šapne mi na uho: - Žao mi je.
Jedan fotograf iznenada zaobiđe zaštitare i uđe kroz ulazna vrata bolnice.
Podigne fotoaparat, škljocne. Bljeskalica zasvijetli. Ja čujem viku. Jedan zaštitar
dotrči i uhvati fotografa za ruku. Dok ga zaštitar vuče prema ulazu, fotograf viče:
- Rachel Hart, kako je vaša kći? Kako su vaše unuke? Imate li komentara?
Gio dojuri do nas. Tiho govori dok vatra gori u njegovim zelenim očima.
- Imam novosti. Upravo sam vidio na Twitteru. KKKP je uhitio Beth Forbes
i Zanea Rollyja. Djeca su dobro. - Emocija zateže njegove crte lica, svjetluca u
njegovim očima. - Pokušavali su ući na trajekt Port Angeles u Victoriji. Krenuli
su prema SAD-u, ali ih je granična patrola zaustavila.
Iz hodnika izlazi Bethina majka. Izgleda šokirano. Samo stoji i zuri u nas.
Rachel odjuri prema njoj. Eileen Galloway počne plakati. - Upravo sam primila
poziv. One su na sigurnom. Moje su unuke na sigurnom.

240
 Knjige.Club Books

RACHEL

SADA
Ponedjeljak, 22. studenog. Sadašnjost.

asno je poslijepodne, a ja pijem čaj i mazim Scouta kraj vatre kad Granger
K uđe u dnevnu sobu.
Stoji na vratima i u tišini promatra mene i Scouta. Izgleda grozno. Kao da mu
treba čista odjeća i tuširanje. Ne znam imam li uopće snage za ovo.
- Rachel, ja...
- Ti si imao dužnost, Grangere. Kao psihoterapeut - kažem tiho. - Dužnost
prijaviti pacijenta ako si znao da predstavlja neposrednu opasnost za djecu. Tvoj
je klijent bio učitelj, zaboga. Školski savjetnik. Radio je s djecom. Ranjivim
ljudskim bićima. Spolno je zlostavljao moju kćer, imao je bebu u kući i tražio je
tvoju pomoć. A ako si znao da nekome može nauditi, onda sva pravila o
povjerljivosti između terapeuta i pacijenta više ne vrijede.
On uđe u dnevnu sobu i sjedne u svoju kožnu stolicu. - Nisam znao za Maddy
niti za pornografiju, pedofiliju. Časna riječ. Tek sam na zadnjoj seansi saznao za
dječju pornografiji, kada sam pokušavao shvatiti postoji li neka prikrivena trauma
zbog koje je pio. Kad pogledam unatrag, sada mislim da je k meni zapravo došao
kako bi zatražio pomoć u liječenju parafilije, ali se bojao to reći. Pa je mislio da
će, u slučaju da ga uspijem izliječiti od alkoholizma, tehnike koje sam koristio
moći primijeniti na svoju dublju, problematičniju ovisnost. - Protrlja neobrijanu
bradu na čeljusti. - Kada sam otkrio njegovu sklonost dječjoj pornografiji dok je
bio pod hipnozom, priznajem, bio sam šokiran i... nekako sam izgubio sposobnost
logičnog razmišljanja, izgubio sam razum... Usadio sam detalje o Leeninu
ubojstvu u njegovu podsvijest, sugerirajući mu da je to učinio i da se skriva od
toga. U tom trenutku sam bio zabrinut za Johnnyja i tu jaknu. Znao sam da je
Leena nosila takvu jaknu i znao sam da je Clay Pelley bio na lomači. A Merle me
upravo posjetila te sam od nje saznao detalje ubojstva i to se slučajno dogodilo.
- Slučajno se dogodilo? Slučajno si ubacio tajne dokaze u klijentov mozak?
On ponovno protrlja lice, navlaži usne. - Zbog toga su ga uhitili, Rachel.
Mislio sam da bi bilo dobro da Clay završi iza rešetaka. U zatvoru bi dobio pomoć.
Tako bi ušao u sustav. Djeca bi bila sigurna. On nije bio zdrav čovjek.

241
 Knjige.Club Books

- Zbog toga su prave ubojice ostale na slobodi. Zbog toga je ova havarija
trajala godinama.
- Ti imaš dvije divne unuke, Rache. Da je Darren završio u zatvoru...
- Ti to ozbiljno? - Skočim na noge. - Želiš li mi zapravo reći da se on i Maddy
ne bi oženili da je Darren završio iza rešetaka kao tinejdžer i da Daisy i Lily ne bi
bile dio mog života? Daisy i Lily gotovo i nisu bile dio mog života. Moja vlastita
kći gotovo nije bila dio mog života. Bile su otuđene od mene, dijelom zato
što Maddy nikada nije mogla živjeti sa svojom krivnjom. Mislila je da su ona i
njezini prijatelji ubili Leenu. Kada je Clay priznao, više nitko nije htio reći istinu.
Svi su samo šutjeli. Potisnuli su traumu. I zbog toga su se osjećali loše.
- U mrtvozornikovu izvještaju pisalo je da bi ona umrla od zadobivenih
ozljeda da nije utopljena. Maddy je opravdano vjerovala da je ubila Leenu.
- Proklet bio, Grangere. Kako se usuđuješ? Nekoliko puta sam pročitala taj
izvještaj, a Maddy mi je rekla što je točno bilo u njezinoj izjavi KKKP-u. Udarci
koje je Leena zadobila na južnoj strani mosta nisu bili smrtonosni. Smrtonosni su
bili udarci u glavu - uglavnom od nabijanja u drvo - i udarci kamenom te gaženje
po glavi koji su izazvali oticanje mozga i zbog kojih bi umrla da nije utopljena.
- No to ne znači da ono što su Maddy i djevojke učinile nije pogrešno.
- Maltretiranje i fizički napad na školskog kolegu uvijek su pogrešni. Ali to
nije bilo ubojstvo. Znaš što? Da ti to nisi učinio, Maddy bi mi možda rekla što se
dogodilo. Ili bismo Luke i ja nastavili istraživati slučaj. Nasilnici bi bili privedeni
i kažnjeni. S dvoje koji su je „dokrajčili“ pozabavio bi se zakon. I možda bismo,
Grangere, samo možda, Maddy i ja imale nekakav odnos. Možda ne bi napala
mene i sve ostale. Možda ne bi nastavila osvajati tu planinu da na neki način kazni
samu sebe, da nekako odbaci vlastitu krivnju i sjećanja. Možda bi se - sada se
tresem i upirem prstom prema njemu - Johnny iskupio za silovanje Leene i ne bi
ga cijeli život obmanjivala zla, jadna, narcisoidna osoba sklona sadizmu i kontroli
i možda se ne bi oženio njome. Sadističkim jadnim ubojicom kojem je dopušteno
da postane majka njegove djece. Tvojih unuka. Koje će se sada do kraja života
morati nositi s činjenicom da je njihova majka završila u zatvoru jer je odgovorna
za strašno ubojstvo kolegice iz razreda. A što je s tvojim sinom? On će sada mora
živjeti opterećen činjenicom da mu je supruga iza rešetaka. Zato što si nam ti
svima pomogao da okrivimo pogrešnog čovjeka.
- On je svejedno bio bolestan čovjek, Rachel.
- To što si učinio je nesavjesno.
- A ti? Nisi poduzela ništa vezano uz onu fotografiju djevojaka s medaljonom
oko Maddyna vrata. Vidio sam je na ploči u tvom uredu. Da si nešto poduzela...
- Pitala sam Maddy za fotografiju. Ona je tvrdila je da je Leena krala stvari i
da je bila u našoj kući. A onda je Clay priznao. Vrlo detaljno. Zahvaljujući tebi.
Tako da nisam nastavila istraživati.
- Ti nisi ništa bolja od mene, Rachel.

242
 Knjige.Club Books

Žuč mi se skuplja u stražnjem dijelu grla jer znam da je u pravu. Ali ne

možemo ostati zajedno. Ne sada. Ne nakon što je to skrivao od mene. Cijeli naš
odnos izgrađen je na pozadini jedne užasne tajne. A možda ih ima još. Kako mogu
vjerovati da nije usadio stvari u moju podsvijest kad me liječio? Neću ga ni
pitati jer mu neću vjerovati. Sada je na meni da nastavim, da se usredotočim na
spašavanje onoga što je ostalo - moje kćeri i njezinih djevojčica. Moram se
iskupiti za to što sam uopće odvela Maddy u ured Claya Pelleyja da je savjetuje
vezano uz njezine probleme kod kuće. Jake i ja - naš nedostatak pažnje - učinili
smo naše dijete ranjivim na lukavoga seksualnog predatora.
Moram se uvjeriti da će moje unuke rasti na čvrstim temeljima kako bi
prebrodile ovu priču. Jer povijest njihovih roditelja - prošli zločini njihovih
roditelja - utječu na njihovu sadašnjost. To će ih opterećivati, na ovaj ili onaj
način, do kraja života. Kao što je opterećivalo Trinity. Kao što je opterećivalo
Ganesha. I mnoge druge živote. Moje unuke moriju pronaći način kako se nositi s
time. Ja im svima moram biti podrška.
- Izlazi van - kažem, a glas mi se guši u grlu. - Uzmi svoje stvari i odlazi s
moje farme.
- Rachel. Molim te... - Ustane, pokuša me dodirnuti.
- Nemoj. Nemoj me dirati.
- Rekao sam ti da ne slušaš taj podcast. Rekao sam ti da to neće donijeti ništa
dobro.

243
 Knjige.Club Books

ODJEK

DOMINO EFEKT

SADA
ODLOMAK IZ POSLJEDNJE EPIZODE
Ubojstvo Leene Rai - Ispod Đavoljeg mosta

MADDY: Ne znam ni kada je počelo... to maltretiranje Leene Rai. Sigurno

davno prije te hladne noći u studenom kada je ruski satelit udario u
Zemljinu atmosferu. Kada se to dogodilo, nitko od nas nije mogao učiniti
ništa da to spriječi. Poput vlaka koji vozi tračnicama kilometrima daleko,
sve je samo neumoljivo jurilo niz prugu. A... ono s čime se teško suočiti,
ono što je stvarno, stvarno teško prihvatiti jest da dobri ljudi, ljudi koje
volite - prijatelji, roditelji, djeca, ljubavnici - čine uistinu strašne stvari. I
da male laži postanu tako velike, da se male snježne grude pretvore u
smrtonosne lavine. I da to što tijekom vremena zažmirite na naizgled
male stvari može doprinijeti nečemu tako užasnom i odvratnom.

TRINITY: A, Maddy, je li sve što si nam rekla u ovoj epizodi istina?

MADDY: Jest. To sam rekla i svojoj majci u bolnici kada sam shvatila da
smo ja i moje kćeri preživjele požar. I to je moralo biti s razlogom. Kako
bi se rekla istina. O maltretiranju. O uklapanju u društvo. O prikrivanju
spolnog zlostavljanja. O tome kako zajednica treba podići glas. Kako
djeca u školi trebaju razumjeti što rade. I kako njihovi roditelji moraju
biti svjesni da opasnosti često vrebaju na benignim mjestima.

TRINITY: To je naporna borba.

MADDY: Udružila sam se s Jaswinderom, Darshom i Ganeshom Raijem.

Prvi smo razgovor vodili u srednjoj školi Twin Falls. O Leeni. Tko je ona
bila kao osoba. O svemu što je kod nje bilo dobro i što je mogla postati.

244
 Knjige.Club Books

I o tome kako je došlo do onoga što se dogodilo ispod Đavoljeg

mosta. Nadam se da će to pomoći obitelji Rai u procesu oporavka te da
će također postati iscjeljujuće putovanje za cijelu zajednicu koja je
povezana s ovom tragedijom. Možda, samo možda, možemo spriječiti da
se to negdje ponovi.

TRINITY: A da je Leenina majka još živa, što biste rekli Pratimi Rai?

MADDY: Da mi je strašno, strašno žao. Sudjelovala sam u maltretiranju

koje je preraslo u nasilje i duboko žalim zbog toga. Do kraja života
otvoreno ću govoriti o tome i nastojat ću se iskupiti. I žao mi je, Trinity,
zbog neizbrisivog traga koji vi nosite. Vaš me otac spolno
zlostavljao. Pogrešno sam mislila da time izražavam buntovništvo,
ali sam zapravo bila njegova žrtva. Ono što smo mi djevojke smatrale
zavođenjem bilo je nešto sasvim drugo. A te noći na lomači... on je u
svima nama oslobodio neku mračnu i groznu stranu. Posebno u Beth.

TRINITY: Sjene o kojima je Leena pisala?

MADDY: Moglo bi se reći. Postoji zvijer koja živi u svakome od nas.

TRINITY: A vi ste potražili savjet pravnika...

MADDY: Jesam. Da. Prihvatit ću sve posljedice svojih postupaka tog

dana. Kao što to mora Beth. I Granger i Johnny. Kao što moraju svi koji
su lagali.

TRINITY: I vaša majka?

MADDY: I moja majka.

***

Daleko, na drugom kraju zemlje, Jocelyn Willoughby sluša kraj podcasta svoje
unuke dok plete uz kćerkin krevet. Lacey leži pod sedativima. Njezin se život bliži
kraju. Kao da je posljednje poglavlje njezina života sada napisano, knjiga
zatvorena i sada to može ostaviti iza sebe. Liječnik u palijativnoj skrbi maloprije

245
 Knjige.Club Books

je bio u viziti. Jocelyn gleda svoje dijete. I prošaputa: - Pogledaj što je naša Trinity
učinila, Lacey. Tako sam ponosna na nju. - Odloži svoje pletivo i primi hladnu,
suhu ruku svoje kćeri. Mazi je po koži ispod koje su nabrekle vene. - Trinny je
pronašla pravdu za Leenu. - Zastane. - Iako ne znam hoće li pravda išta učiniti
boljim. Ali možda istina hoće. Možda je to ono što je doista važno. A istina će te
osloboditi, zar ne, ljubavi moja?
Ni Jocelyn nije sigurna da vjeruje u to. Ne u potpunosti. Život je daleko
slojevitiji i kompliciraniji. Previše prokletih nijansi sive. Ali u svom srcu osjeća
da je Laceyna duša sada oslobođena. I Clay je oslobođen. Oslobođenje okova
vlastitih devijantnosti. Mala Janie vratila se u Twin Falls i saznala odakle dolazi.
Ona sada zna tko je. Ovaj podcast bio je njezino putovanje. Inicirala je
raspravu na nacionalnoj razini o maltretiranju tinejdžera, kao i raspravu
o rasizmu. I o pripadnosti.
- I ti bi bila ponosna na nju, Lacey. Znam da bi. Ti si joj dala priliku.

246
 Knjige.Club Books

TRINITY

SADA
Sljedećeg ljeta

S tojim blizu staje na farmi Green Acres. U daljini je drvored topola gdje smo
prije samo nekoliko mjeseci Gio i ja gledali kako se zeleni traktor kreće. No
danas su ta stabla puna svijetlozelenog lišća koje leprša na suncu.
Hodam prema stablima. Nema Grangera da me spriječi. On više ne živi ovdje,
a ovaj put me Rachel pozvala. Rekla mi je da ću nju i njezinu obitelj ove
veličanstvene nedjelje pronaći uz obalu rijeke.
Jagode su spremne za berbu, a i nešto malina. Ugledam sezonske berače koji
prolaze pored sadnica. Zrakom se širi miris tople zemlje, bilja i cvijeća. Rachel je
također posadila svoje bilje i cvijeće. Izgrađen je i malen štand za prodaju njezine
žetve. Telefonom mi je rekla da su se Maddy i djevojčice doselile ovdje i da će u
doglednoj budućnosti živjeti na farmi ili je koristiti kao svoje sjedište.
Prošloga studenog, kada sam od Rachel prvi put zatražila intervju, planine su
bile prekrivene gustim oblacima. Danas su planine vidljive. Urezale su se u plavo
nebo.
Čujem rijeku dok se približavam drvoredu topola koje rastu uz njezine obale.
Čujem ciku dječjeg smijeha i lavež psa. Kad se približim, shvatim da je tamo
četvero djece. Dječak i tri djevojčice. Pokraj rijeke stvorilo se jezerce. Čini se da
je duboko do koljena. Djeca se u njemu prskaju. Rachel je s njima u vodi, u
kratkim hlačama. Scout trči gore-dolje uz obalu. Na obali ugledam Maddy koja
leži u ležaljci i promatra ih. Iza Maddyne ležaljke parkiran je četverokotač koji
ona sada koristi za obilazak farme kako bi nadzirala berače i druge radnike.
Na trenutak ih gledam iz prikrajka, ali me Rachel ugleda. Podigne ruku u zrak
i mahne mi.
Došla si baš u pravo vrijeme - vikne ona. - Uskoro ćemo ručati.
Dok se približavam, ugledam košaru za piknik. Deku. Dalje uz rijeku vidim
Johnnyja sa štapom za pecanje. Zabacuje vodilicu kako bi udicu spustio na
površinu vode.
- Hej, Maddy - kažem, češkajući Scoutovo krzno kad dotrči da me pozdravi.
- Kako si? Jesu li to Johnnyjeva djeca?

247
 Knjige.Club Books

- Jesu. Lijepo te je vidjeti, Trin. On provodi puno vremena ovdje.

- Jasno mi je zašto. Nešto ovdje... Ne znam, ima ljekovita svojstva.
Ona se nasmije. - Čekaj da stigne zima.
Sjednem na deku pokraj Maddy i razmišljam o nečemu što je moja baka rekla
nakon što je moja majka umrla početkom prosinca prošle godine. Rekla je da, iako
je moj podcast opekao mnogo ljudi, ponekad šuma s previše mrtvih izraslina
zapetljanih ispod zemlje treba vatru. A iz spaljene zemlje mogli bi izaći svježi
izdanci. Novo raslinje. Jača šuma koja bi mogla izdržati žestoke oluje. A tako
meni izgleda Green Acres. Iz crne, mokre zemlje koju je Rachel tog dana orala
izašao je plod. Ljepota. Hrana. Nešto komplicirano, ali to nešto raste i poseže za
svjetlom.
Maddy podigne bocu.
- Otvorili smo šampanjac u tvoju čast. Čestitamo. A gdje je on?
Ja se nasmijem. Osjećam se sretnom. Kao da na neki čudan način pripadam
ovoj šarolikoj skupini ljudi, kao da sam nekako ovdje u području Twin Fallsa,
odakle potječem, pronašla neku svoju obitelj.
- Gio radi - kažem. - Morao se sastati s jednim od producenata. Finalizira se
ona Netflixova emisija. Zahvaljujući svima vama. Ako sve bude išlo po planu,
TV-serija To je zločin počet će se prikazivati uživo ove jeseni, počevši s
prepričavanjem Leenine priče - „Ispod Đavoljeg mosta“.
- Je li obitelj Rai pristala sudjelovati? - pita Maddy. Ona zna da su Darsh,
Ganesh i Jaswinder raspravljali o tome.
- Da. - Nasmiješim se. - Svi su se složili. A dio prihoda ići će novoj Zakladi
za stipendije „Leena Rai“ koju su osnovali. Hvala ti što si se založila za to.
Rachel pozove djecu da izađu iz vode i zazviždi Johnnyju nizvodno. On
podigne ruku i počne izvlačiti svoju udicu.
- Pokaži nam prsten - kaže Rachel dok Maddy odraslima toči prošek i sok od
naranče, a djeci običan sok.
Ja ispružim ruku. Mali dijamant zabliješti kad uhvati zraku sunčeve svjetlosti.
- Pripadao je Giovoj baki. Dali smo da mu promijene veličinu.
Racheline oči zasuze. - Jeste li odredili datum?
- Radimo na tome. Želimo vidjeti možemo li završiti snimanje prve sezone
serije. - Kažem to namjerno razmetljivim tonom.
Oni se nasmiju.
- Onda, je li Gio oduvijek bio onaj pravi? - pita Maddy dok nazdravljamo
plastičnim čašama i pijuckamo uz šum rijeke i šuštanje lišća na vjetru. Visoko na
nebu kruži i lebdi orao ribar, tražeći plijen u vodi.
- Možda - kažem. - Samo što sam ja to shvatila tek kad sam... uspjela
prebroditi mentalnu blokadu. Dok nisam prošla te intervjue s ocem, nisam
razumjela koliko mi je značilo znati tko sam, tko je on, što se dogodilo, odakle
248
 Knjige.Club Books

potječem. - Otpijem gutljaj. - Nisam shvaćala na koliko načina to utječe na mene

i na moju interakciju s drugima.
Maddy pogleda svoju majku u oči. Johnny okrene glavu i gleda u rijeku dok
orao zaranja. Pitam se misli li na Leenu, na ono što joj je učinio i što je njegova
žena učinila.
- Razumijem - kaže Maddy tiho. - Stvarno razumijem.
Vidim kako Johnny prima Maddy za ruku. Stisne je, a zatim pusti, kao da mu
je neugodno. Bacim pogled na Rachel. Ona mi se blago nasmiješi i lagano
odmahne glavom, kao da želi reći: Nemoj to spominjati. Tema je preosjetljiva.
Kasnije, dok Rachel i ja hodamo uz rijeku, ona me gleda svojim oštrim,
bistrim sivim očima. Očima kojih se sjećam iz staje onoga dana kada sam mislila
da je Rachel sve što sam očekivala ili predviđala da će biti. Samo što sada izgleda
sretnije. U crtama njezina lica sada se ogleda veći mir. Možda zbog toga čak
izgleda mlađe.
- Onda, što se sljedeće sprema u seriji? - pita ona.
- Žele da dublje istražim ubojstvo Abbigail Chester koje nikada nije riješeno.
- Čini se prikladnom temom.
Neko vrijeme hodamo u ugodnoj tišini. Sunce grije moja leđa.
- Što je s Grangerom? Hoćeš li mu ikada moći oprostiti? - pitam.
Ona duboko udahne i pogleda vrhove planine koja nas okružuje. - Ne mogu
oprostiti ni sebi, Trinity.
- Ja ti opraštam - kažem.
Njezine oči preplave emocije, a usta joj lagano zadrhte. Pogleda me u oči i ja
znam da razmišlja o meni, o malenoj Janie onoga dana kad mi je promijenila
pelenu, kad me Luke njihao na svome velikom koljenu. Znam da misli da Leenu
nikada ne možemo vratiti. Ili u potpunosti ublažiti bol obitelji Rai.
- Što je, zapravo, oprost? - pita Rachel tiho. - Ne možemo ispraviti ono ružno
što se davno dogodilo. Ne možemo popraviti ono što je iz toga nastalo. Ne
možemo se vratiti i dati ti dobrog oca i pristojan život u kući. Ja ne mogu vratiti
ono što se dogodilo u mojoj obitelji. Eileen Galloway ne može poništiti zločin
svoje kćeri. - Hodamo u tišini. - Znaš, onoga dana kada si došla na farmu bila si
zadnja osoba za koju sam mislila da mi treba u životu. - Zastane, pogleda rijeku,
zatim planine koje ju okružuju. Tiho kaže: - Ponekad jednostavno ne znamo što
je dobro za nas, zar ne? Ponekad mislimo da u tom trenutku dajemo sve od sebe
da stvari dovedemo u red, da odgojimo našu djecu, da zaštitimo naše obitelji i
našu zajednicu, ali ih zapravo doživljavamo potpuno, potpuno krivo. - Ponovno
zastane. Zatim se ironično osmjehne. - Sve što možemo učiniti jest priznati svoje
greške iz prošlosti pa iskoristiti ono što smo naučili kako bismo dali sve od sebe
u budućnosti. - Njezin se osmijeh raširi. - A ja sada moram biti baš ovdje, na
ovoj farmi, u potpunosti, za svoju kćer i svoje unuke. Ovdje im želim nešto
stvoriti. Snažan osjećaj doma. Temelje. - Nastavlja me gledati u oči. - Hvala ti što
249
 Knjige.Club Books

si onda došla na moju farmu. Mislim da svi imamo puno toga na čemu ti možemo
biti zahvalni, Trinity.

ISJEČAK IZ POSLJEDNJE EPIZODE

Ubojstvo Leene Rai - Ispod Đavoljeg mosta

TRINITY: Pitala sam Leeninu obitelj kako se osjeća sada kada zna istinu o
tome što se dogodilo prije dvadeset i četiri godine, te noći kada je ruska
raketa ušla u Zemljinu atmosferu i za sobom ostavila komete koje su
plamtjele kroz hladno nebo u studenom.

TEMATSKA GLAZBA POČINJE TIHO SVIRATI

JASWINDER: Drago mi je što sam dobio priliku govoriti u školama o

maltretiranju, ali osjećam veliko olakšanje što moja supruga Pratima nije
morala prolaziti kroz to. Bilo bi to previše za srce jedne majke. No bila bi
sretna zbog nove Zaklade za stipendije „Leena Rai“. Preplavljeni smo
donacijama koje stižu iz cijele Sjeverne Amerike, pa čak i udaljenijih
zemalja, od svih koji su slušali podcast i upoznavali Leenu. Tinejdžeri su s
nama dijelili svoje priče... Volim vjerovati da bi Leena bila sretna zbog
ovoga. Ona je oduvijek željela činiti dobra djela. Biti korisna. I
putovati. Njezin je glas, na neki način, dopro do svih na svijetu.

TRINITY: Ima li u vašim srcima mjesta za oprost?

GANESH: Oprost znači oslobađanje sebe od bijesa koji može nanijeti

veliku štetu. Nisam siguran da sam slobodan. Ne još. Moj je život
oblikovala avet onoga što se dogodilo mojoj sestri, a i mojim roditeljima.
Zbog toga sam odrastao u tužnom domu. No jedna stvar na kojoj sam
sada zahvalan je što smo dobili odgovor na pitanje „zašto“. To je
nešto što je moja majka uvijek željela znati: Zašto Leena? Zašto se to
dogodilo? I zahvalan sam što smo svijet sada također podsjetili na sve
Leenine dobre strane. Njezin talent za pisanje. Njezin intelekt. Njezino
suosjećanje. Uvijek me je jako voljela i bila dobra prema meni. Voljela je
Darsha. Voljela je naše roditelje, na svoj tinejdžerski način.

DUGA PAUZA. GANESH SE NAKAŠLJE.

250
 Knjige.Club Books

GANESH: Leena je imala velike snove. Vjerujem da bi, da je uspjela

preživjeti izazove svojih ranih tinejdžerskih godina, našla svoje mjesto u
svijetu. Došla bi na svoje. I napredovala. Ako ništa drugo, odjek ovoga
starog zločina mora nam pokazati kako slušati, brinuti se i svima pružiti
priliku i pomoć. Jer to, uostalom, i jest svrha zajednice, zar ne?

TRINITY: Vjerujem da jest. Ni ja se ne mogu osloboditi toga tko je bio moj

otac, niti onoga što je učinio. On je dio mene. Upoznati vas - Leeninu
obitelj - čuti vaše priče i priče svih koji su sudjelovali u zločinu, i da svi
čujete moju priču, možda je to oblik pravde koji nas može ojačati.

GANESH: Možda. Da. Mislim da može.

TEMATSKA GLAZBA POSTAJE GLASNIJA

TRINITY: Nemojmo onda zaboraviti da smo svi mi kao zajednica

odgovorni za zaštitu svoje djece. Neka ovaj podcast bude naše odavanje
počasti Leeni. Djevojci koja neće biti zaboravljena.

GLAZBA JENJAVA

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

251