JU Gimnazija “ Meša Selimović ” TUZLA

Seminarski rad
Izborni predmet: FILOZOFIJA

Glavna pitanja savremene filozofije

( Markuze, Jaspers, Kont )

Učenik: Mentor:
Mujkić Ajla, IV-b Nijaz Salimović, prof.

Tuzla, februar 2022. godine

1
JU Gimnazija “ Meša Selimović ” TUZLA
Školska 2021/2022. godina

Izborni predmet: FILOZOFIJA

SEMINARSKI RAD
Glavna pitanja savremene filozofije
1. Herbert Markuze
2. Karl Jaspers
3. Ogist Kont

Tuzla, februar 2022. godine

2
 SADRŽAJ:

1. Biografija ................................................................................................................. 4
2. Obrada teme ............................................................................................................. 6
3. Zaključak .................................................................................................................. 9

3
 1. Biografija

Herbert Marcuse (19.07.1898. – 29.07.1979.)

Herbert Marcuse bio je njemački neomarksistički filozof, sociolog i politički teoretičar, povezan
s Frankfurtskom školom kritičke teorije. Za života držan je za utemeljitelja "Oca nove
ljevice", njegova najpoznatija djela su Eros i civilizacija, Čovjek jedne dimenzije i Estetska
dimenzija.

Herbert Marcuse odrastao je u Berlinu u židovskoj obitelji, otac Carl Marcuse i majka Gertrud
Kreslawsky.Sudjelovao je u neuspjelom socijalističkom Spartakovskom ustanku, kao član
vojničkog vijeća. Nakon tog se posvetio studiju, te je 1922. obranio svoju doktorsku dizertaciju na
Sveučilištu u Freiburgu o njemačkom umjetničkom romanu, nakon toga radi u Berlinu
(izdavaštvo). Kad je uvidio da će mu akademsku karijeru zaustaviti rast Trećeg Reicha, Marcuse
se pridružio Frankfurtskom Institutu za društvena istraživanja, koji mu je postao jedino
utočište.Marcuse je 1933. objavio svoje prvo veće djelo, osvrt na Marxove Ekonomsko-filozofske
rukopise iz 1844. U svom ogledu, Marcuse je revidirao klasično tumačenje marksizma, i približio
svoja stajališta djelu ranog Marxa. Ovo djelo pomoglo mu je da ga filozofska javnost prepozna
kao jednog od najperspektivnijih teoretičarara svoje generacije.

Kad je uvidio kako će se u Njemačkoj društvo razvijati, Marcuse je emigrirao u Sjedinjene

Američke Države 1934., državljanstvo je dobio 1940. Nakon iseljenja, nikad više nije živio
u Njemačkoj, ali je i nadalje ostao povezan s Frankfurtskom školom, te je uz Maxa
Horkheimera i Theodora Adorna bio jedan od glavnih njezinih teoretičara. Godine 1940. objavio

4
je djelo Razum i revolucija, dijalektičku studiju djela Hegela i Marxa.Tijekom Drugog svjetskog
rata Marcuse je isprva radio za Američki ured za ratne informacije (OWI) na projektu anti-
nacističke propagande. Nakon toga prelazi 1943. godine u Ured za strategijsko planiranje (OSS),
prethodnika CIAe. Bavio se istraživanjem nacističke Njemačke i problemom denacifikacije
njemačkog društva. Nakon raspuštanja OSS-a 1945., Marcuse se zapošljava u Američkom
sekretarijatu za vanjske poslove kao voditelj sekcije za Srednju Europu, tu radi sve do smrti svoje
prve žene 1951., nakon tog se povlači u mirovinu.Od 1952. započinje karijeru sveučilišnog
nastavnika, vodi katedre političke teorije, isprva na newyorkškom Sveučilištu Kolumbija, a zatim
na Sveučilištu Harvard, Sveučilištu Brandeis (1958. – 1965. katedre filozofije i politike) te kao
posljednje na Sveučilištu Kalifornija u San Diegu.U cijelom poslijeratnom razdoblju, Marcuse se
i nadalje deklarirao kao pripadnik političke ljevice i član Frankfurtske škole, dapače nije se libio
naglašavati da je marksistički mislioc, socijalističke orijentacije, ali i slijedbenik hegelijanske
škole filozofije.Marcuse je nastavio s kritikom kapitalističkog društva, osobito je bila zapažena
njegova sinteza Marxa i Freuda, Eros i civilizacija iz 1955., kao i njegove knjiga iz 1964. Čovjek
jedne dimenzije, u kojoj je iznio sumnje u moć studentskih pokreta iz 1960. Kako je unatoč
poodmakloj dobi uvijek bio spreman odazvati se i govoriti na tada brojnim studentskim
prosvjedima, Marcuse je ubrzo prozvan "Ocem nove ljevice u Sjedinjenim Državama", na kraju
Marcuse je i naglasio da su studenti i mladi ona snaga koja može iznijeti novu revoluciju, da to
više nisu radnici, jer da više nema klasičnog proleterijata u plavim kutama, već je to konzervativno
novo radništvo u bijelim ovratnicima. Marcuse je bio osobito popularan 1970-ih i snažno je utjecao
na intelektualnu publiku širom svijeta i znanstvenike koji su tad stali istraživati popularnu kulturu.
Jako je puno putovao i govorio po Americi i Europi, kasnih 1960-ih i 1970-ih. Osobito se
angažirao u obrani istočnonjemačkog disidenta Rudolfa Bahra (autora knjige Alternativa u
Istočnoj Europi), zbog tog (ali i ne samo zbog tog) je Marcuse podozrivo priman od strane tvrdih
komunista koji su njemu uvijek gledali samo - kukavičje jaje, velikog brbljavca koji otupljuje
ideološku borbu i vodi je u stranputicu.

5
 2. Obrada teme

Markuze

1. Pesimizam predstavnika KTD

Markuse nakon Drugog svjetskog rata djeluje samostalno, prihvatio se nezahvalnog zadatka –
kritike visokorazvijenog industrijskog građanskog društva, poznatijeg kao društva obilja. Imajući
u vid utu činjenicu, i Markuzeu je pred kraj života jasno da je svaka Kritika tog društva deplasirana,
te ni on, kao ni drugi predstavnici kritičke teorije, nije mogao izbjeći stanoviti pesimizam.

2. Realizacija carstva slobode

Markuzeu je posebno stalo do carstva slobode , tj. do onog carstva u kojem neće biti otuđujućeg i
izrabljujućeg rada, onog carstva u kojem će vrhovni pojam biti ljudska sreća. On piše “ Bez slobode
i ljudske sreće u društvenim odnosima čak i najgrandioznije povećanje proizvodnje i zabrana
privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju ostaju vezani za staru nepravdu “. Princip
prema kojem bi se trebalo urediti jedno moderno društvo jeste princip uma koji je najbolje izražen
u Hegelovoj filozofiji. S druge strane, stvarnost koja nije uređena prema principima uma mora biti
revolucionarna, što je opet bit Marksove filozofije. Tako je Markuze uspio uskladiti um i
revoluciju, s tom razlikom što uočava da su u marksizmu svi filozofski pojmovi društvene
kategorije.

3. Dijalektičke osobine, mišljenje i funkcija

Za Markuzea dijalektičko mišljenje počinje sa iskustvom da je svijet neslobodan, da čovjek i

priroda opstoje u uvjetima otuđenja. Po tome što inaugira princip slobode dijalektičko se mišljenje
razlikuje i od naučno – tehničkog. Markuze dijalektičko mišljenje prikazuje kao kritičko i

6
revolucionarno; kao ono mišljenje koje uočava da se um pretvorio u bezumlje, a sloboda u
neslobodu , ali ono mišljenje koje ispravlja sveopću depravaciju. O tome Markuze veli: “
Dijalektičko mišljenje postaje tako u sebi negativno. Njegova je funkcija da razbije samopouzdanje
i samozadovoljstvo zdravog razuma, da potkopa zlokobno povjerenje u snagu i jezik činjenica, da
pokaže kako se nesloboda do te mjere nalazi u srži stvari da razvitak njihovih unutrašnjih
protivrječnosti nužno vodi do kvalitativne promjene: do eksplozije i katastrofe uspostavljenog
stanja stvari”.

4. Uvođenje psihoanalize u marksizam

Markuze je jedan od rijetkih marksista koji je nastojao uvesti psihoanalizu u marksistički

videokrug. Ono što njega posebno interesira u spisu “ Eros i civilizacija ” jeste odnos
civilizacijskog napretka spram erotske sfere ljudskog života, posljednjeg utočišta onog prividnog.
Što se tiče Markuzea, on nam nudi “ bijeg ” u estetičku dimenziju života. To je ona dimenzija
ljudskog života koja je i prema Kantu mjesto susreta osjetila i intelekta, ono mjesto gdje se može
izbjeći tiranija nad osjetilnošću, jer ona ( osjetilnost ) “ …mora pobjednički držati svoje područje
i odoljeti nasilju koje bi joj duh rado nametnuo putem svoje prisvajačke djelatnosti”.

5. Kultura i ljudski nagoni

Prema Frojdu, cjelokupna je povijest čovjeka, povijest potiskivanja seksualne energije i njena
transformacija u proizvodnu energiju. Potiskujući svoje nagone, čovjeku je pošlo za rukom da
stvori ono što se naziva kulturom. To potiskivanje i gušenje naših nagona, osobito libido (
seksualni nagoni ), te njihovo preusmjeravnje na društveno korisne ciljeve kao preduvjet razvoja
civilizacije, prema Frojdu, odvija se na dva nivoa: na nivou pojedinca – ontogenetski, ali i na nivou
cjelokupne društvene zajednice – filogenetski. Frojdova je zasluga i u tome što je iz jednog takvog
represivnog društvenog poretka očitao niz frustrirajućih situacija za savremenog čovjeka.

7
 6. Kako se provociraju „ lažne potrebe “ u industrijskom društvu?

Markuze je još neumoljiv u kritici razvijenog industrijskog društva. Za njega je ono u cjelini,
iracionalno. Produktivnost kojom se hvali to društvo, zapravo je destruktivna za slobodan razvoj
ljudskih potreba. Istini za volju, industrijsko društvo jeste u stanju isprovocirati mnoštvo “ lažnih
” potreba, onih potreba koje nastaju kao odraz prostačkog mentaliteta. Nikada kontrola i
dominacija društva nad pojedincem nije bila veća nego što je u suvremenom visoko – razvijenom
industrijskom društvu, kategoričan je Markuze. Za Markuzea ovo društvo tendira totalitarizmu.
Svodeći sve svoje ljudske dimenzije na jednu, na dimenziju potpune identifikacije sa društvom,
građanski je čovjek postao lahak plijen svakovrsne manipulacije.

7. Veliko odbijanje i demokratija u građanskom društvu

U traženju prevratničkih društvenih snaga, Markuze više ne vjeruje u proleterijat, jer se i on u

razvijenom industrijsko društvu utopio u sveopći konformizam. Tako su Markuzeu za njegov
projekat Velikog odbijanja preostale još samo marginalne grupe: student, radnici iz trećeg svijeta,
lumpenproleterijat, za koje misli da mogu biti nucleus društvenih promjena, ali i to uvjerenje
kasnije napušta. Jednostavno, za razvijenu industrijsku civilizaciju u kojoj “ provladava ugodna,
razumna demokratska nesloboda ”, teško je pronaći prevratničke snage. U jednodimenzionalnom
društvu u kojem može opstati samo jednodimenzionalni čovjek, u društvu u kojem je dokinuto
svako parvo na različitost i ne može biti drugačije.

8. Koji „ povijesni projekt “ ima šanse za uspjeh?

Markuze preporučuje “ pacifikaciju egzistencije ”, izraz koji bi trebao biti alternativna dominacija
čovjeka nad čovjekom i prirodom. Ovaj “ povijesni projekt ”, misli Markuze, ima šansu.

8
 3. Zaključak:

 Carstvo slobode
 Dijalektičko mišljenje i njegova funkcija
 Psihoanaliza u marksizmu
 Kultura
 “ Lažne potrebe ”
 Veliko odbijanje

9
 SADRŽAJ:

1. Biografija .................................................................................................................... 11
2. Obrada teme ................................................................................................................ 13
3. Zaključak ..................................................................................................................... 17

10
 1. Biografija

Karl Theodor Jaspers ( 23.02.1883. – 26.02.1969.)

Karl Theodor Jaspers je njemački filozof i psihijatar. Jedan od utemeljitelja egzistencijalizma. U

središtu njegove filozofije je pojedinačni, egzistirajući čovjek. Kao i druge egzistencijaliste,
zaokupljaju ga pitanja smrti, krivnje i Angsta, no u odnosu na svoje suvremenike je nešto
optimističniji glede egzistencije kao specifičnog načina opstojnosti čovjeka. Ubrzo po
završetku Drugog svjetskog rata, pisao je o krivnji i odgovornosti Njemačke za holokaust.

Bavi se pitanjima psihološke naravi čovjekovog susreta s bogom te njegova filozofija u pojedinim
aspektima naginje religiji. Na tragu Kierkegaarda i Nietzschea, filozofiju ne poima kao racionalno
istraživanje svijeta, već kao privatnu, osobno proživljenu bitku. Odbacuje filozofiju koja želi biti
egzaktna poput znanosti, jer po Jaspersu znanstvena (i uopće racionalna) analiza ne može shvatiti
egzistenciju. Bit čovjeka te smisao svijeta i života dostupni su jedino neposrednim, intuitivnim
razumijevanjem.

U Jaspersovoj filozofiji egzistencije osobito je naglašena briga za integritet ljudske ličnosti.

Govori o filozofiji kao novom načinu vjerovanja. Tradicionalno shvaćena religija ograničena je
samom sobom zbog religijskih dogmi, koje traže da se u njih vjeruje bez kritičkog preispitivanja.
Filozofija je pak univerzalna i prilazi svijetu s pozicije kritičkog promišljanja.

11
Djela:

 "Opća psihopatologija",
 "Um i egzistencija",
 "Filozofija egzistencije",
 "Istina i znanost",
 "Pitanje krivnje: O političkoj odgovornosti Njemačke",
 "Nietzsche"
 "Duhovna situacija vremena"

12
 2. Obrada teme

Jaspers

1. Odnos psihologije i filozofije

Ovom njemačkom psihologu već je zarana bilo jasno da se suvremeni čovjek susreće s mnoštvom
nepremostivih problema koji se ne mogu razriješiti u okviru psihologije niti u okviru bilo koje
pojedinačne egzaktne nauke. Mislio je da je filozofija, a ne npr. psihologija, baš ta duhovna
djelatnost koja pored saznajne može preuzeti i tu terapeutsku funkciju. Moguće je da je to i bio
jedan od razloga zbog kojih je Jaspers nakon objavljivanja “ Opće psihopatologija ” i početne
veoma uspješne karijere psihologa, prišao filozofiji.

2. Kako se stoička misao uklapa u Jaspersovo pitanje – čemu je filozofija?

Jaspers se okreće filozofiji, misleći da će tamo naći neko rješenje za krizu suvremenog čovjeka,
ali za razliku od stoika, koji se povlače u svoj unutarnji svijet, ovaj se filozof nije libio da i preko
televizije obnaroduje svoju filozofiju, s uvjerenjem da bi se i filozofija trebala demokratizirati. S
nevjerovatnim filozofskim samoljubljem, Jaspers je pristupao svakom filozofskom problem, te nas
u tom smislu podsjeća na Platona za kojeg je “ filozofija najveće blago koje su smrtnicima podarili
bogovi”, ali i ono što je rekao Epiket: “ Porijeklo filozofije leži u opažanju vlastite slabosti i
nemoći”. Upravo na toj sveprisutnoj i tako prepoznatljivoj ljudskoj slabosti i nemoći Jaspers gradi
svoju filozofiju egzistencije. Za njega je pitanje – čemu je filozofija – deplasirano. Filozofija za
razliku od pojedinačnih nauka, uvijek zahvata područje, cjeline bića koje se tiču čovjeka i tu on
vidi opravdanje za njeno postojanje.

3. Kritika naučnog saznanja

Jaspers kritizira pozitivizam i idealizam. On kritizira bezgranično povjerenje današnjeg čovjeka u

nauku,jer naučno saznanje ne može da bude cjelokupno saznanje. Nauka može imati za svoj
predmet samo objekte koji se mogu znati, ali svijet kao cjelinu nauka ne može pojmiti. O pitanju

13
smisla cjeline i o subjektu spoznaje neophodna je filozofska spoznaja, misli Jaspers. Pozitivistička
slika svijeta pogrešna je i zbog toga što identificira bitak sa datošću, zanemarivši kategorije
transcendencije i mogućnosti.

4. O dva načina spoznaje stvarnosti

Od Diltaja, Jaspers preuzima razlikovanje dav načina spoznaje stvarnosti: objašnjenje i

razumijevanje. Objašnjenje se odnosi na predmetni svijet, a razumijevanje na ljudski svijet.
Razumijevanje može biti samo neposredno i intuitivno dolaženje do onoga što predstavlja
neponovljivo subjektivno iskustvo.

5. Opisati tri glavne karakteristike egzistencije

Glavne su karakteristike svake egzistencije: komunikacija, sloboda i granične situacije, misli

Jaspers. Kako ljudi moraju biti zajedno najbolji oblik komunikacije je ljubav, s pravom tvrdi ovaj
filozof. S druge strane, sloboda je shvaćena kao mogućnost egzistencije da samu sebe bira. Što se
tiče graničnih situacija, one proizilaze iz čovjekove egzistencijalne konačnosti kada se neizbježno
udara u svoju granicu. Tu se prije svega, misli na situacije kao što su strah, strepnja, bolest, krivnja,
i naravno smrt.

6. Teistička filozofija i filozofska vjera

Jaspers tvrdi da je filozofija moguća tamo gdje se sjedinjuju subjekt i objekt - to mjesto
sjedinjavanja on naziva sveobuhvatnim. Za Jaspersa sveobuhvatno je ono što obuhvata svijet,
svijest, te duh i egzistenciju. Iz navedenog nije teško zaključiti da je egzistencija moguća samo u
odnosu na transcendenciju, a ova je opet proces u kojem se uspostavlja odnos između egzistencije
i smisla cjeline stvarnosti, te na ovaj način Jaspersova filozofija postaje teistička. Čovjek kao
egzistencijalna neponovljivost prevazilazi i svoju usamljenost samo odnosom prema Bogu. Ipak,
Jasperovo poimanje Boga unekoliko se razlikuje od onog uobičajenog religijskog. Za njega je Bog

14
šifra koja se ne može dešifrirati, te ne može postati dogma. Sada umjesto uobičajene religijske
vejre imamo tzv. filozofsku vjeru kao sposobnost čovjeka da trpi paradokse suvremenog svijeta.

7. Zašto se Jaspers smatra antimarksistom

Politički deklariran kao građanski liberal i izrazit antimarksist, Jaspers je smatrao da ne treba
mijenjati svijet, nego, naprotiv, da mu se treba prilagoditi. Pa čak, kada je u pitanju fašizam, za
njega je najbolji onaj stav koji je on sam imao u periodu vladavine ovog režima: „ ...sa životinjama
koje posjeduju svu uništavajuću snagu treba postupati lukavo, a ne kao s ljudima i umnim bićima“.

8. Kako se opisuje “ duhovna situacija “ građanskog društva?

Što se tiče građanskog društva, Jaspers nam na veoma jednostavan način opisuje „ duhovnu
situaciju “ tog društva u kojem prevladavaju osjećaji nemoći i praznine , bez obzira na svu njegovu
tehničko – tehnološko razvijenost.

9. Navedi obrasce ponašanja u građanskom društvu

Ono što Jaspersa posebno iritira u suvremenom društvu jeste činjenica da ono postaje masovno
društvo, u kojem individua sa svojom osobenošću nestaje. Premoć prosječnog je najdominantniji
oblik vladanja i razmišljanja u suvremenom društvu. Jaspers uočava da čovjek u masi nije onaj
koji je sam po sebi pojedinac. No ipak, u okviru vladavine mase uvijek se iskristalizira jedan
birokratski aparat koji, zapravo, ima svu vlast. Živeći iz dana u dan, čovjeku osim trenutnog radnog
učinka – preostaje kao cilj samo to da stoji na što boljem mjestu u aparatu. Naravno, napredovati
na društvenoj ljestvici, prema Jaspersu, mogu samo oni umiješani, oni koji znaju nagovarati, čak
podmićivati; oni koji znaju biti uslužni, postati neophodni, šutjeti, podvaljivati, ponešto slagati, ali
ne suviše, praviti se skromnima, apelirati na sentimentalnost, obavljati posao na zadovoljstvo
pretpostavljenih, ne pokazivati nikakvu samostalnost itd. Ovo bi bili dakle obrasci ponašanja u
suvremenom građanskom svijetu neophodni za bilo kakav društveni uspjeh.

15
 10. Zašto se čovjek shvata kao animal metaphysicum?

Jaspers ne prihvata ideju o kraju filozofije, tj.ideju o njenom nadmašivanju bilo na Marksov ili
Hegelov način. Jaspers je skloniji Kantovom stavu: dok je čovjek animal rationale, on će biti i
animal metaphysicum. Prema tome, filozofija je čovjeku neophodna, misli ovaj filozofski
apologet.

11. Šta se naziva filozofijom pantragaizma?

Iako je Jaspers na ničeovski način prezirao masu i malog čovjeka ( ali bez Ničeove dubine ),
preferirajući aristokratiju duha, njegova filozofija pantragaizma ponajviše govori baš o
egzistencijalnim situacijama malog čovjeka, jer on je taj koji se brine, strepi, pati, osjeća krivnju,
onaj koji je izložen slučaju ili sudbini itd. Svoju filozofiju egzistencije sam Jaspers želi prikazati i
kao metafiziku, što će reći da je i njoj svojstveno pitanje o bitku. Pa, ako se sveobuhvatno shvati
kao bitak, onda je ono višeg ranga od Hajdegerovog bumeranga.

16
 3. Zaključak:

 Odnos psihologije i filozofije

 Pitanje „ čemu je filozofija “
 Dva načina spoznaje stvarnosti
 Karakteristike egzistencije
 „ Duhovna situacija “ građanskog društva
 Obrasci ponašanja u građanskom društvu
 Filozofija pantragaizma

17
 SADRŽAJ:

1. Biografija ...................................................................................................... 19
2. Obrada teme .................................................................................................. 21
3. Zaključak ...................................................................................................... 24

18
 1. Biografija

Auguste Comte ( 19.01.1798. – 05.09.1857.)

Auguste Comte je francuski matematičar, filozof i teoretičar osnivač sociologije kao moderne,
pozitivne, nauke o društvu.

Auguste Comte je osnivač pozitivizma, filozofskog pravca koji odbacuje svaku metafiziku i
uzima iskustvo kao jedini izvor pozitivne spoznaje. Umjesto da se gubi
u idealističkim špekulacijama, ljudska misao treba da prijeđe iz teološke i metafizičke faze u
filozofsku, tj. pozitivnu; da se posveti proučavanju pozitivno utvrdljivih činjenica, tj. same
stvarnosti.Sve nauke, od matematike kao najapstraktnije
preko astronomije, fizike, hemije, biologije, konvergiraju prema nauci o ljudskim društvenim
odnosima, tj. prema sociologiji. Socijalna fizika dijeli se na socijalnu statiku i socijalnu dinamiku.
Statika proučava pojedince, porodicu i društvo, čvrste uvijete egzistencije društva, uvjete
ravnoteže društvenog organizma, a dinamika zakone njegova napretka kojemu su pokretač ideje.
Praktični cilj sociologije mora biti organizacija društva na principu pozitivne nauke. Comte je prvi
mislilac koji je zakone o razvoju ljudskog društva povezao u jedinstven sistem i tako zadao
temelje buržoaskoj sociologiji odnosno građanskoj sociologiji. On napredak društva shvata kao
kvalitativni razvoj u okviru postoječeg reda, kao evoluciju koja ne zna ni za kakve bitne
preobražaje ni revolucionarne skokove u novo kvalitativno stanje. Pojave u društvu kao i njegovi
međusobni odnosi, ispituju se prema njihovoj vanjskoj "koegzistenciji i sukcesiji" empiriskim
utvrđivanjem i uspoređivanjem. No on ne istražije uzorke koje te promjene rađaju, osnovne

19
pokretačke snage društva, nego samo raščlanjuje okolnosti pod kojima su te pojave nastale, i onda
ih povezuje po redu i sličnosti. Političke i ekonomske promjene po njemu nemaju uticaja na
društveni proces osim ako s njima nije povezana i moralna metamorfoza individuuma. Zato je
zadaća pozitivističke politike da moralno preporodi društvo, da egoizam zamjeni altruizmom. To
znači da izmiri antagonizam klasa, u prvom redu radničke klase, takozvanim pozitivnim odgojem.
Filozofi pozitivisti trebali bi imati vodeču ulogu u duhovnom životu. Smisao Comteovog
pozitivizma u svojim krajnjim društvenim konsekvencama je izgradnja i
čuvanje kapitalističkog poretka.

Djela:

 Kurs pozitivne filozofije

 Kurs pozitivne politike
 Program naučnog rada potrebnog za reorganizaciju društva

20
 2. Obrada teme

Kont

1. Kako pozitivizam daje odgovor na civilizaciju u krizi

Ako je egzostencijalistička filozofija, filozofija urbanog i depersonaliziranog individualiteta koji

tamo negdje u „ masovnim spavaonicama “ i sam prebire po neurateničnim stanjima svijest, onda
bi se za pozitivističku filozofiju moglo reći da predstavlja scijentistički odgovor na civilizaciju u
krizi koja je, ujedno, civilizacija krize.

2. Zašto pozitivisti postavljaju pitanje: čemu je filozofija?

Za pozitiviste mnogi od filozofskih pojmova postali su fantomski. Odnos između filozofije i nauke
se komplicira od onog trenutka kada vodeći filozofi kao što su Huserl i Hajdeger počinju govoriti
o krizi evropske nauke, te nastoje rehabilitirati samu metafiziku, ne uviđajući, zapravo, da je sama
filozofija u krizi. Pozitivisti filozofiji uzvraćaju samo jednim prostim pitanjem – čemu je
filozofija? Razgovor između filozofije i nauke počinje se sve više doimati kao razgovor gluhih
telefona kada nauka definitivno „ seli “ u Ameriku koja nikada i nije imala sluha za metafizičke
probleme.

3. Dileme savremenih fizičara, problem sa prefiksom “ meta ”

Kako nas obavještavaju u svojoj knjizi „ Fizika i metafizika “ V. Hajzenberg i Kjerkegorov zemljak
Bor, braneći metafizički karakter kvantne teorije, postavlja pitanje „ ....zašto bismo predmetak
meta smeli stavljati samo ispred pojmova kao što su logika ili matematika ....a ne i ispred pojma
fizika.“

21
 4. Kako se po Kontovom motu može obaviti reforma društva?

Kontu je bilo potrebno šest tomova „ Kursa pozitivne filozofije “ kako bi pokazao neophodnost
reformi nauke i društva sa stanovišta pozitivističke doktrine. Nakon burnih događaja u Francuskoj,
ovom je sociologu, bilo stalo do reformi u društvu, ali ne revolucionarnim sredstvima, nego
pomoću nauke i filozofije. Onovremeni moto „ znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se
djelovalo “, u koji je i sam Kont vjerovao ostao je svjetionik onima kojima je nauka ideja vodilja
u svjetonazoru i u svakodnevnom životu.

5. Tri stadija ljudskog društva

Kont u povijesti ljudskog druđtva pronalazi tri stadija: teološki, metafizički i, naravno,
pozitivistički, kao zrelo doba ljudskog društva u kojem se sve otkriva posmatranjem i
eksperimentom. U tom je pozitivističkom duhu Kont napravio i gradaciju spoznajnih vrijednosti
po kojoj bi teološki ili fiktivni stadij istraživanja bio usmjeren na istraživanje unutrašnje prirode
natprirodnih bića, dok bi metafizički stadij istraživanja koji je ujedno i apstraktan, bio usmjeren a
razotkrivanje skrivene suštine, skrivenog uzroka ili neke skrivene svrhe što bi bilo razotkriveno u
materiji ili duhu. Kako u pozitivnom ili naučnom stadiju istraživanja nismo u mogućnosti da
razotkrijemo posljednje svrhe i uzroke, istraživanja usmjeravamo na utvđivanje činjenica, njihovo
povezivanje i koncipiranje zakona iz tih veza.

6. Kako glasi pravi prigovor pozitivizmu

Pravi prigovor koji se može uputiti pozitivizmu odnosi se na redukcionizam ljudskog znanja.
Pozitivisti, naime, odbacuju kao znanje sve ono što se ne da provjeriti ( princip verifikacije ), bilo
empirijom, bilo naučnom metodološkom aparaturom. Na taj način oni iz fundusa ljudskog znanja
isključuju cjelokupnu tradicionalnu filozofiju kao metafiziku, ali i teologiju i poeziju i još mnogo
toga.

22
 7. Opiši pozitivistički kriterij korisnosti i subjektivnog uvjerenja

Kada se redukcionizam strogo primijeni, onda nam izvan spoznaje kao nedostupni ostaju mnogi
za filozofiju relevantniji pojmovi kao što su npr., pojmovi istina , dobro, lijepo, pravedno, a kao
kriterij prema kojem se upravlja saznajni proces i cjelokupni ljudski život pojavljuje se korisnost.
Zapravo, pozitivisti kada je riječ o filozofskom znanju, misle da se tu ne radi ni o kakvom znanju,
nego je riječ o subjektivnim uvjerenjima na koja svako ima pravo, ali koja nikoga ne obavezuju.

23
 Zaključak:

 Pitanje „ čemu je filozofija “

 Problem sa prefiksom „ meta “
 Reforma društva
 Stadiji ljudskog društva
 Pravi prigovor pozitivizmu

24
 LITERATURA:

Ismet Strujo; „ Pregled historije filozofije “, IP „ Svjetlost “ Sarajevo, 2002.godina

Internet adresa:

www.wikipedia.org

25
Datum predaje rada: __________________

Potpis učenika: _______________________

MIŠLJENJE MENTORA O RADU:

______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________

OCJENA: POTPIS MENTORA:

________________________ ___________________________

Datum: _____________________________

26