FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

Osnove nuklearne fizike

- Radioaktivni raspad -

Izv. prof. dr. sc. Mario Matijević

Zavod za primijenjenu fiziku
mario.matijevic@fer.hr

ak. god. 2021./2022.

Zakoni radioaktivnog raspada
• Otkriće radioaktivnosti H. Becquerel 1896. (uranove soli i fotoemulzija)
• Zakon vremenske promjene radioaktivnosti formulirali E. Rutherford i F. Soddy
1902. proučavanjem zračenja torija (Nobelova nagrada)
• Radioaktivni raspad je mehanizam povratka nestabilnih i pobuđenih jezgri nazad u
osnovno stanje emisijom čestica i/ili EM zračenja
• To je isključivo statistički proces koji ovisi o karakteru radionuklida
• Konstanta radioaktivnog raspada λ (1/s) je vjerojatnost raspada po jedinici
vremena i neovisna je o starosti radionuklida!
• Takvo ponašanje je izvan okvira klasične fizike ali u skladu s (budućom) QM
• Zakon daje broj neraspadnutih jezgri N(t) u nekom vremenu t:
N (t ) t
dN
dN = −  N  dt 
N0
N
= −  dt
t =0
N (t ) = N 0  e −  t

• Aktivnost radionuklida je brzina njegovog raspada, tj. negativna derivacija N(t)

A(t ) = −dN / dt = A0  e− t
– A0 je početna aktivnost, jedinica je 1 Bq = 1 raspad/s, često se koristi 1 Ci = 3,7e10 Bq
– aktivnost od 1 Ci odgovara aktivnosti 1 grama 226Ra
Zakoni radioaktivnog raspada
• Ako imamo uzorak od N0 istovrsnih jezgri, koje se sve raspadaju s konstantom λ,
tada je prosječno vrijeme života jezgri (∆Ni je broj jezgri starosti i)

t1  N1 + t2  N 2 + ...
t =
N1 + N 2 + ...
• U graničnom slučaju dobivamo idući integral, u kojeg treba uvrstiti zakon
radioaktivnog raspada (dN):
 

 t  dN  t  dN
t = 0
0
=− 0
N0
N0
 dN
• Dobivamo da je srednje vrijeme života radionuklida inverzno konstanti λ:


1
t =   t  e − t dt =
0

Zakoni radioaktivnog raspada
• Iz zakona radioaktivnog raspada izlazi da je srednje vrijeme života ono za koje se
početni broj jezgri smanji e puta
• Za opis vremenske promjene koristi se radije vrijeme poluraspada T1/2 kao ono za
koje se raspadne polovica početnih jezgri N0:

N0
= N 0e − T1/2 T1/2 =
ln 2
=
0,693
2  

• Ako uz raspad postoji i vanjski utjecaj (npr. stvaranje radionuklida) tada se

mijenja dif. jednadžba i zakon promjene!
• Primjeri: prirodni radioaktivni nizovi, proizvodnja izotopa u reaktorima i sl.
• Radioniz pišemo simbolički kao: A → B → C → ...
• Prilikom pisanja dif. jednadžbi za radionuklide A, B, C, ... treba uzeti u obzir sve
mehanizme “priljeva” i “odljeva” nuklida između roditelja i potomaka
• Praktični proračuni se baziraju na računalnim programima za rješavanje velikog
skupa lineranih jednadžbi (engl. sparse matrix algebra)
Zakoni radioaktivnog raspada
Zakoni radioaktivnog raspada
Zakoni radioaktivnog raspada
Zakoni radioaktivnog raspada
Zakoni radioaktivnog raspada
 Zakoni radioaktivnog raspada
• Teški radionuklidi u prirodi čine tri povezana radioaktivna niza: 4n, 4n+2, 4n+3
• Niz tipa 4n+1 više ne postoji (T1/2 < starost Zemlje), proizvodi se umjetno
• Jezgre nizova nastaju sukcesivnim α i β raspadima, a završavaju stabilnim Pb
• Tablica prikazuje početne i konačne jezgre za ta 4 prirodna niza:

Maseni Početna T1/2 Konačna

Niz
broj A jezgra (godine) jezgra
Torijev 4n 232Th 1,4·1010 208Pb

Neptunijev 4n + 1 237Np 2,2·106 209Bi

Uran-radijev 4n + 2 238U 4,5·109 206Pb

Uran-aktinijev 4n + 3 235U 7,2·108 207Pb

• Astrofizičke teorije daju grubu procjenu starosti Zemlje

• Razne teorije upućuju na jednake količine 235U i 238U u t=0
• Manja količina 235U u prirodnom uranu (0,72%) upućuje na brži raspad
• Omjer N(235U)/N(238U) daje dobru procjenu od 6e9 godina za starost Zemlje
Zakoni radioaktivnog raspada

Uran-aktinijev prirodni niz Uran-radijev prirodni niz

Zakoni radioaktivnog raspada

Torijev prirodni niz Neptunijev prirodni niz

 Zatvoreni radioaktivni niz
• Tražimo opće rješenje proizvoljno dugačnog radioniza
• X1 je roditelj niza, Xn je konačni stabilni potomak niza

1 2 3  j −1 j n−1
X1 ⎯⎯
→ X2 ⎯⎯→ X3 ⎯⎯
→ ⎯⎯→ X j ⎯⎯→ ⎯⎯→ Xn

 N10 , j = 1
• Početni uvjeti su: N j (t = 0) = 
0, 2  j  n
• Opće rješenje dano je Batemanovom jednadžbom (1910.), aktivnost j-tog člana:
j
Aj (t ) = N10  Ci e − i t − 1t − 2t − jt
= N10 (C1e + C2e + + C je )
i =1

• Koeficijenti Cm imaju oblik produkata (i = m isključeno iz nazivnika):

 i
j
123  j
Cm = = i =1

i=1 (i − m ) (1 − m )(2 − m ) ( j − m )

j
 Zatvoreni radioaktivni niz
• Primjer 1: traženje aktivnosti prvog člana u nizu (j = 1)

A1 (t ) = N10C1e−1t C1 = 1

• Primjer 2: traženje aktivnosti drugog člana u nizu (j = 2)

A2 (t ) = N10C1e−1t + N10C2e−2t

12 12
C1 = C2 =
2 − 1 1 − 2

2
A2 (t ) = A10 e− 1t − e− 2t 
2 − 1
 Otvoreni radioaktivni niz
• Proizvodnja ili uklanjanje radionuklida dodatnim (vanjskim) mehanizmima:

P1 (t ) P2 (t ) P3 (t ) Pj (t ) Pn (t )
    
1 2 3   n−1
X1 ⎯⎯ → X2 ⎯⎯ → X3 ⎯⎯ →  ⎯⎯→
j −1
Xj ⎯⎯
j
→ ⎯⎯→ Xn
    
L1 (t ) L2 (t ) L3 (t ) L j (t ) Ln (t )

• Pj(t) je vremenska funkcija proizvodnje (atomi/s) za ulazne atome tipa j

• Lj(t) je vremenska funkcija uklanjanja (atomi/s) za atome tipa j
• Jednadžba za proizvoljnu komponentu u nizu glasi:

dN j (t )
= Pj (t ) +  j −1 N j −1 (t ) −  j N j (t ) − L j (t )
dt
Proizvodnja Proizvodnja Uklanjanje Uklanjanje
reakcijom raspadom raspadom reakcijom
 Otvoreni radioaktivni niz
• Dobiva se općenito skup od n povezanih dif. jednadžbi prvog reda
• Za rješenje treba n početnih uvjeta (za funkcije Pj i Lj)
• Nema garancije za analitičko rješenje sistema (u zatvorenom obliku)
• U praksi se često koriste programi numeričke linearne algebre

• Opće rješenje j-te komponente niza (svođenje na totalni diferencijal):

d   jt
  jt
N (t )e = 
  j P (t ) +  N (t ) −  N (t ) − L (t ) 
 e
dt 
j j −1 j −1 j j j

• Zapis rješenja bez eksplicitnog izraza za funkcije Pj(t) i Lj(t):

t
−  jt −  jt  t'
N j (t ) = N j 0 e +e    Pj (t ') +  j −1N j −1 (t ') − L j (t ')  e j dt '
0

• Ako su funkcije Pj(t) i Lj(t) identički jednake nuli, otvoreni sistem prelazi u
zatvoreni, koji je njegov specijalni slučaj!
Zadaci za vježbu
1. Radioaktivni uzorak mase 32 g ostavljen je 30 dana da se raspada. Nakon toga je
mjerenjem utvrđeno da je ostalo samo 1 g neraspadnutog uzorka. Koliko je
vrijeme poluraspada?
2. Prema astrofizičkim teorijama postanka elemenata, može se pretpostaviti da su
235U i 238U nastali u podjednakim količinama. Ako je omjer početnih koncentracija

uranovih izotopa bio jedan, a danas iznosi 0,72 %, procijenite starost Zemlje.
Vrijeme poluraspada 238U tj. 235U iznosi 4,5e9 godina tj. 7,2e8 godina.
3. Radioaktivni nuklid A s konstantom radioaktivnog raspada λA prelazi u radioaktivni
nuklid B, s konstantom raspada λB, a ovaj prelazi u stabilni nuklid C. Valja odrediti
iduće vrijednost radioaktivnog lanca:
a) Vremensku ovisnost broja jezgri nuklida A
b) Vremensku ovisnost broja jezgri nuklida B (u t=0 nema nuklida B),
c) Vremensku ovisnost broja jezgri nuklida C (u t=0 nema nuklida C)
d) Izračunati koliko ima jezgri nuklida A, B, C 126 dana nakon početka raspada nuklida
A, ako je u t=0 bilo 3e18 jezgri nuklida A; vremena poluraspada su 12,6 dana
(nuklid A) i 1,67 dana (nuklid B).
4. Nađite opći izraz za energiju koja se oslobađa prilikom alfa raspada ako se
pretpostavi da je jezgra-roditelj inicijalno na miru. Kolika je ta energija za slučaj
alfa raspada jezgre 213Po ako je energija emitirane alfa-čestice 8,34 MeV. Koliko
(u %) energije odnosi alfa-čestica a koliko jezgra-potomak?
Preporučena literatura
• V. Knapp – Uvod u nuklearnu fiziku, 2. izdanje ETF, 1977.
• B. L. Cohen – Concepts of Nuclear Physics, McGraw-Hill, 1971.
• J. Lilley – Nuclear Physics, Wiley, 2001.
• S. Glasstone, A. Sesonske – Nuclear Reactor Engineering, 4th
edition, Volume 1, Chapman & Hall, 1994.